Professional Documents
Culture Documents
Seminarski Iz Nižih Ahordata - Ciliophora
Seminarski Iz Nižih Ahordata - Ciliophora
Seminarski rad:
Filum Cilophora Infusoria (Trepljikai),
s osvrtom na klasu Ciliatea, potklasu Holotrichia
i red Hymenostomata
Student:
Mentor:
Tarik Adilovi
Sadraj
1.1.
1.2.
Uvod
Openito o filumu Ciliophora
1.1.
Uvod
Kao temu izuavanja za svoj seminarski rad iz predmeta Sistematika niih ahordata sam
dobio Filum Ciliophora Infusoria.Posebno mi je drago da sam dobio ovu temu jer je
ona uveliko istraivana, ali isto tako i misteriozna mnogim biolozima, pa i velikim
znalcima ovog podruja.
Uvjeren sam da u sa literaturom, savjetima asistenta i profesora uspjeti u svome radu i
svojim kolegama objasniti poantu ovog rada, dakle objasniti filum Cilophora, sa
posebnom panjom na red Hymenostomata i na dobro poznati rod Paramecium, na koju
me je asistent posebno upozorio. Pokuau na narednim stranicama iskazati sistematsku
podjelu, morfoloke, fizioloke i druge osobine ovog odjela. Nadam se da u dosljedno
ispuniti povjereni mi zadatak, istinito i znalaki prikazati filum Ciliophora kako i prilii .
Tarik Adilovi
1.2.
Unutar filuma Ciliophora opisano je oko sedam tisua i pet stotina vrsta, koje naseljavaju
kako slane, tako i slatke vode, ali postoje vrste koje nastanjuju i vlano zemljite.Njihova
duina varira od pedeset do tri stotine mikrometara, a neki dostiu duinu i do jednog
milimetra. U filum Ciliophora, ako je suditi po formi tijela i optem izgledu, spadaju veoma
razliite grupe, meutim sve one imaju ista obiljeja karakteristina za ovu grupu, a to su:
1. Cilije
2. Infracilijaturu
3. Pelikulu
4. Jedrov dualizam
5. popreno dijeljenje (binarna dioba poprenog tipa)
Dosta Ciliophora parazitira kako kod beskimenjaka, tako i kod kimenjaka, a pojedine vrste
parazitiraju i ovjeka. Sve vrste se ne mogu opisati kao paraziti jer ih ima i slobodnoivuih.
Kako bi i sam prevod latinskog imena Ciliophora, Trepljikai, kazao da jedinke unutar ovog
filuma posjeduju treplje, odnosno cilije, kao lokomotorne organele za kretanje, ali cilije
unato svojoj funkciji pri kretanju imaju i osjetilnu funkciju, kao i da slue za zahvatanje
hrane. Kod odreenih vrsta cilije se meusobno grupiu u cire, pramenove koje takoer slue
za, uvjetno kazano, hodanje.
Pripadnici datog filuma imaju najsloeniju grau unutar Protozoa, jer imaju stalan, postojan
oblik, simetrine ili asimetrine grae tijela, organele su postojane u mjestu u stanici, tako da
je dolo do diferencijacije usta (citosom), drijela(citofarinks) i anusa (citopig). U predinjem
dijelu tijela se diferencira peristomalno polje, vestibulum, citosom i sustav membranela.
Najprostiji oblik grae membranela jeste 2-3 niza zbijenih cilija, sa jedne strane citosoma, a s
druge strane formirana je undulentna membrana, koja je graena od niza sljepljenih cilija.
Membranele i undulentne membrane zajedno formiraju adoralnu zonu membranela, koja slui
za usmjeravanje i uvjetno kazano uvalaenje hrane do citosoma (slika 1.).
makronukleus
mikronukleus,
organele.
Mikronukleusi su generativna jedra, dakle ona uestvuju u procesima razmnoavanja, kod
nekih vrsta moemo nai jedno ,a kod veine vie mikronukleusa. Imaju diploidan broj
hromozoma. Makronukleusi su krupna jedra,sa etrdeset do pet stotina puta veim sadrajem
DNK i sastoji se od velikog broja gusto zbijenih zrna hromatina. Makronukleus ima veoma
razliit oblik, najee loptast ili ovalan, oivast, ali ponekad ima oblik potkovice ili vrpce.
Ima ih najee jedan, dva ili vie, kod nekih preko sto, kao npr. kod Urostyla grandis (slika).
Do skoro se smatralo da je njihova funkcija regulacija metabolikih procesa u eliji. Novija
istraivanja ukazuju da i makronukleusi uestvuju u polnom procesu, dele se amitozom.
Jedarni aparat je najbolje prouen kod vrsta roda Paramecium, gde je utvren skoro isti
proteinski sastav makronukelusa i mikronukleusa.
Hranjive vakuole su veoma brojne, a formiraju se pri dnu citofrinksa. Pri varenju hrane oko
hranjivih estica se formira omota od lizosoma koji sadre razne enzime. Formirana hranjiva
vakuola se pri strujanju endoplazme, kree kroz nju i pri tome se svarene estice predaju, a
nesvareni ostaci izbacuju iz tijela. Za veinu pripadnika filuma Ciliophora krakteristino je
selektivno uzimanje hrane, a mehanizam ovakve ishrane je nepoznat.
Sistematika ovog filuma je trpjela mnogo promjena, jer su se one vremenom vie i vie
izuavale, to je donijelo velik doprinos dobrom poznavanju ovog filuma.
Veina Zoologa iz ovog odjela izdvaja klasu Ciliata (Ciliatea) sa potklasama: Holotrichia,
Peritrichia, Spirotrichia i Suctoria.
1.3.
Potklasa Holotrichia
Pripadnici ove potklase imaju ravnomjerno rasporeene, morfoloki iste cilije , iako se kod
nekih vrsta pojavljuju due cilije u peristomalnom polju, ali kod sesilnih vrsta nema cilija.
Adoralna zona, koja slui za usmjeravanje hrane ka citostomu, je zastupljena kod veine
vrsta. U pogledu strukture jedara i naina uzimanja hrane dijele sa na vie redova, a to su:
1. Gymnostomata
2. Chonotricha
3. Apostomata
4. Astomata
5. Trichostomata
6. Hymenostomata
7. Tigmostomata
1.4.
Red Gymnostomata
Pored slobodnoivuih postoje i neke parazitske vrste. Najznaajnije parazitske vrste su:
1. Ichthyophthirius multifilis ivi na epitelu koe peraja i krga kos slatkovodnih riba,
gdje izaziva gnojne rane. Na odraslim jedinkama dostiu veliinu i do jednog
milimetra, te se incistiraju, padaju na dno. U cistama se odvija deset ili jedanaest
binarnih dioba, pri emu nastaje do dvije tisue mladih jedinki. Zbog ovakvog naina
razmnoavanja moe doi do masovnog uginua mladih riba. Parazitira na aranu i
pastrmki(slika 4.).
Slika 4. Ichthyophthirius multifilis
2.3.
Red Chonotrichia
U ovaj red spadaju sesilne vrste koje ive na slatkovodnim i marinskim rakovima roda
Gammarus. Nemaju cilija, a najpoznatiji rodovi su :
1. Spirochona (slika 5. )
2. Stylochona
3. Chilodochona
2.4.
Red Apostomata
Kod ovih formi, koje predstavljaju parazite rakova i Annelida, citostom i citofarinks su veoma
redukovani. Redovi cilija na povrini elije rasporeeni su spiralno. U ivotnom ciklusu se
mogu izdvojiti trofonti, koji ive u domainu koji ih hrani i foronti, koji se uvruju spolja
na domaine - nosioce. Ova dva tipadomaina ne moraju uvek biti razliiti.Za odrasle je
karakteristino da imaju tridesetak nizova cilija. Najpoznatiji rodovi su:
1. Foettingeria (slika 6.)
2. Gymnodinoides
2.5.
Red Trichostomata
2.6.
Red Hymenostomata
3.1.
Ovaj rod je otriven 1773. godine od danskog prirodnjaka Otto Friedrich Mllera. Papuica je
iskljuivo slatkovodna Ciliophora, moemo j pronai kako u stajaim slatkim vodama (bare,
movare, jezera), tako i u tekuicama sporijeg toka, a zabiljeen su ak i u lokvama. Izgled
papuica je je specifian, kao to i sam naziv kae, podsjeaju na papuu. Veliina se kree od
0,05 do 0,32 milimetra. Najvee vrste se karakteriu kao divovi, jer se mogu golim okom
vidjeti u kapljici vode, kao bijele take koje se kreu. Pod mikroskopom, papuice, odmah
upadaju u oko kao brze pokretne take, sa naglim zaokretima. Njihova pelikula je obavijena
sa mnogo cilija, otprilike sa oko deset tisua. Pomou brzog povlaenja i oputanja cilija,
papuice se kreu veliom brzinom. Papuice veoma lahko prelaze prepreke, jer im pelikula to
dozvoljava. Kada govorimo o brzini moe se kazati da se kreu sa 1 1,4 milimetra u
sekundi. Svoj potencijalni plijen, papuica, percepira preko hemoreceptora, ali i preko drai
dodira sa cilijama. Uobiajeni plijen Parameciuma su bakterije. Najvei neprijatelji
Parameciuma su amebe, a tako i pripadnici reda Didinium.
to je specifino za Paramecium je da se neincistira u nepogodnim uvjetima. Uobiajeno se
Paramecium razmnoava bespolno, dakle binarnom diobom poprenog tipa. Prvo se papuica
produi, te dolazi do podjele peristomalnog polja, dakle i vestibuluma. Zatim, se formiraju po
jo jedna kontraktilna vakuola, mikronukleus i makronukleus se dupliciraju. Dakle svaka nova
stanica odmah posjeduje peristomalno polje, vestibulum i citostom, makronukleus i
mikronukleus, i kontraktilnu vakuolu. U pogodnim uvjetima Paramecium se dnevno podijeli i
do sedam puta.
to se tie upotrebe Parameciuma, koristi se kao indikator zagaenosti vode, ali koristi se i
kao riblja hrana.
4.1. Zakljuak
Kao zakljuak bih naveo nekoliko zajednikih osobina filuma Ciliophora.
Opisano je oko 8000 vrsta, koje naseljavaju slatke i slane vode, kao i vlana zemljita.
Meu njima ima slobodnoivuih, ali i dosta parazita beskimenjaka i kimenjaka (pa
i ovjeka). Tijelo im je pokriveno mnogobrojnim
lokomotornim organelama cilijama (trepljama, odakle i ime grupi). Razmnoavaju se
bespolno binarnom fisijom (poprenom diobom), ili pupljenjem, a polno
konjugacijom i autogamijom.
6.1. Literatura