Bosna i Hercegovina

Federacija Bosne i Hercegovine

Kanton Sarajevo
Univerzitet u Sarajevu
Prirodno-matematiki fakultet Univerziteta u Sarajevu

Seminarski rad:
Filum Cilophora Infusoria (Trepljikai),
s osvrtom na klasu Ciliatea, potklasu Holotrichia
i red Hymenostomata

Student:

Mentor:

Tarik Adilovi

mr. sc. Aldijana Muovi

U Sarajevu, 3.11.2014. godine

Sadraj
1.1.
1.2.

Uvod
Openito o filumu Ciliophora

2.1. Potklasa Holotrichia

2.2. Red Gymnostomata
2.3. Red Chonotrichia
2.4. Red Apostomata
2.5. Red Trichostomata
2.6. Red Hymenostomata
3.1. Rod Paramecium (papuica)
4.1. Zakljuak
5.1. Popis slika

1.1.

Uvod

Kao temu izuavanja za svoj seminarski rad iz predmeta Sistematika niih ahordata sam
dobio Filum Ciliophora Infusoria.Posebno mi je drago da sam dobio ovu temu jer je
ona uveliko istraivana, ali isto tako i misteriozna mnogim biolozima, pa i velikim
znalcima ovog podruja.
Uvjeren sam da u sa literaturom, savjetima asistenta i profesora uspjeti u svome radu i
svojim kolegama objasniti poantu ovog rada, dakle objasniti filum Cilophora, sa
posebnom panjom na red Hymenostomata i na dobro poznati rod Paramecium, na koju
me je asistent posebno upozorio. Pokuau na narednim stranicama iskazati sistematsku
podjelu, morfoloke, fizioloke i druge osobine ovog odjela. Nadam se da u dosljedno
ispuniti povjereni mi zadatak, istinito i znalaki prikazati filum Ciliophora kako i prilii .

Tarik Adilovi
1.2.

Openito o filumu Ciliophora

Unutar filuma Ciliophora opisano je oko sedam tisua i pet stotina vrsta, koje naseljavaju
kako slane, tako i slatke vode, ali postoje vrste koje nastanjuju i vlano zemljite.Njihova
duina varira od pedeset do tri stotine mikrometara, a neki dostiu duinu i do jednog
milimetra. U filum Ciliophora, ako je suditi po formi tijela i optem izgledu, spadaju veoma
razliite grupe, meutim sve one imaju ista obiljeja karakteristina za ovu grupu, a to su:
1. Cilije
2. Infracilijaturu
3. Pelikulu
4. Jedrov dualizam
5. popreno dijeljenje (binarna dioba poprenog tipa)
Dosta Ciliophora parazitira kako kod beskimenjaka, tako i kod kimenjaka, a pojedine vrste
parazitiraju i ovjeka. Sve vrste se ne mogu opisati kao paraziti jer ih ima i slobodnoivuih.
Kako bi i sam prevod latinskog imena Ciliophora, Trepljikai, kazao da jedinke unutar ovog
filuma posjeduju treplje, odnosno cilije, kao lokomotorne organele za kretanje, ali cilije
unato svojoj funkciji pri kretanju imaju i osjetilnu funkciju, kao i da slue za zahvatanje
hrane. Kod odreenih vrsta cilije se meusobno grupiu u cire, pramenove koje takoer slue
za, uvjetno kazano, hodanje.
Pripadnici datog filuma imaju najsloeniju grau unutar Protozoa, jer imaju stalan, postojan
oblik, simetrine ili asimetrine grae tijela, organele su postojane u mjestu u stanici, tako da
je dolo do diferencijacije usta (citosom), drijela(citofarinks) i anusa (citopig). U predinjem
dijelu tijela se diferencira peristomalno polje, vestibulum, citosom i sustav membranela.
Najprostiji oblik grae membranela jeste 2-3 niza zbijenih cilija, sa jedne strane citosoma, a s
druge strane formirana je undulentna membrana, koja je graena od niza sljepljenih cilija.
Membranele i undulentne membrane zajedno formiraju adoralnu zonu membranela, koja slui
za usmjeravanje i uvjetno kazano uvalaenje hrane do citosoma (slika 1.).

Slika 1. ematski prikaz predstavnika iz roda Paramecium

Kao to je gore kazano organele su stalno pozicionirane, pa su tako i kontraktilne vakuole

stalno pozicionirane, a njihovo punjenje i pranjenje je naizmjenino sinhronizovano. Kod
ovog filuma je karakteristina pojava dimofnosti jedara koji imaju razliite funkcije.
Razmnoavaju je bespolno i polno. Bespolno se razmnoavaju binarnom, poprenom diobom,
a polno konjugacijom i autogamijom.
Bespolno razmnoavanje se vri binarnom diobom, dakle mitotikom diobom, nakon
duplikacije genetskog materijala , elija se dijeli na dvije priblino jednake elije, elijumajku i eliju-ker.
Polno razmnoavanje se vri :
Konjugacijom, to podraumijeva direktan kontakt i razmjenu genskog materijala ,elije
(jedinke) donora i elije (jedinke) primateljice ili formiranje kopulacijskog kanala preko kojeg
e se izvriti prijenos genskog materijala. Ovaj nain razmnoavanja se poredi sa parenjem jer
dolazi do razmjene genskog materijala izmeu dvije elije (jedinke).
Autogamijom, dakle nastankom jedara u jednoj eliji koja e se spojiti. Konjugacija i
autogamija su slini procesi, samo to se prilikom autogamije u jednoj jedinci se odvija dioba
jedra, a zatim se obino po dva spajaju u sinkarion, iz koga se diobom diferenciraju novi
nukleusi. Nakon ovih dioba jedara jedinka se dijeli binarno. Tokom ovih nukleusnih dioba
odvija se rekombinacija gena. Bioloki smisao konjugacije i autogamije je stvaranje
polimorfnog genetskog materijala, a time i poveanje ansi za preivljavanje u promenljivim
uslovima sredine.

Slika 2. Krajnji stadij binarne diobe predstvanika iz roda Paramecium

Plazma membrana je takoer postojana i sloeno graena. Kod Tintinnidia i Hypotricha je

iznad plazma membrane uoena troslojna membrana neive prirode, kojoj nije poznata
funkcija, naziva se perilema. Perilema se moe uoiti kod jo nekih Ciliophora, ali zamo du
cilija. Plazmalema kod Ciliophora je graena od vanjske i unutranje alveolarne membrane.
Izmeu njih se nalaze pravilno rasporeene alveolarni mekovi, alveole.
Alveole su ispunjene raznim oraganskim materijama, ponajvie proteinima i polisaharidima.
Alveolarna tenost ima potpornu funkciju, ali ima miljenje da slue regulaciji kalcija. Obje
ove strukture ine pelikulu, a ispod nje se nalazi bjelanevinasti sloj apiplazma sa nepoznatom
funkcijom, pa se po nekim miljenjima uzima da imaju potpornu funkciju.
Epiplazma je razliito diferencirana. Pelikula zajedno sa alveolama, epiplazmom i dijelom
citoplazme ini povrinski dio tijela Ciliophora, koji se naziva korteksom, odnosno
ektoplazmom.
U korteksu se nalaze razliite strukture, kao npr. Bazalna tijela cijila, koja se sastoje od tri
dijela: 1. kinetodezmalnih fibrila
2. transferzalnih mikrotubula
3. postcilijarnih mikrotubula
Kod nekih Ciliophora u ektoplazmi se nalaze tapiasti ekstrusomi trihociste koje se u
samoodbrani izbacuju iz citoplazmatinih mekova kroz elijsku membranu. One imaju
kontraktilnu sposobnost. U sluaju napada trihocisti omoguavaju cilijati da se privrsti za
eliju koju napada. Napad trihociste prati odgovarajui hemijski, mehaniki ili, pak,
elektrini podraaj. Trihociste i cilije su privrene za bazalne granule koje se zovu

kinetozomi. Oni se samoumnoavaju, imaju svoju DNK koja najvjerojatnije uestvuje u

sintezi nastavaka i u kontroliranju kretanja. Kretanje elije sa velikim brojem cilija zahtijeva
veoma koordinisani sustav da bi se osiguralo kretanje svih cilija u jednakom pravcu i
istovremeno.

Endoplazma je znatno obimniji deo citoplazme i u stalnom pokretu. U njoj se nalaze:

makronukleus
mikronukleus,

hranljive vakuole i druge

organele.
Mikronukleusi su generativna jedra, dakle ona uestvuju u procesima razmnoavanja, kod
nekih vrsta moemo nai jedno ,a kod veine vie mikronukleusa. Imaju diploidan broj
hromozoma. Makronukleusi su krupna jedra,sa etrdeset do pet stotina puta veim sadrajem
DNK i sastoji se od velikog broja gusto zbijenih zrna hromatina. Makronukleus ima veoma
razliit oblik, najee loptast ili ovalan, oivast, ali ponekad ima oblik potkovice ili vrpce.
Ima ih najee jedan, dva ili vie, kod nekih preko sto, kao npr. kod Urostyla grandis (slika).
Do skoro se smatralo da je njihova funkcija regulacija metabolikih procesa u eliji. Novija
istraivanja ukazuju da i makronukleusi uestvuju u polnom procesu, dele se amitozom.
Jedarni aparat je najbolje prouen kod vrsta roda Paramecium, gde je utvren skoro isti
proteinski sastav makronukelusa i mikronukleusa.

Slika 3. Urostyla grandis

Hranjive vakuole su veoma brojne, a formiraju se pri dnu citofrinksa. Pri varenju hrane oko
hranjivih estica se formira omota od lizosoma koji sadre razne enzime. Formirana hranjiva
vakuola se pri strujanju endoplazme, kree kroz nju i pri tome se svarene estice predaju, a
nesvareni ostaci izbacuju iz tijela. Za veinu pripadnika filuma Ciliophora krakteristino je
selektivno uzimanje hrane, a mehanizam ovakve ishrane je nepoznat.
Sistematika ovog filuma je trpjela mnogo promjena, jer su se one vremenom vie i vie
izuavale, to je donijelo velik doprinos dobrom poznavanju ovog filuma.
Veina Zoologa iz ovog odjela izdvaja klasu Ciliata (Ciliatea) sa potklasama: Holotrichia,
Peritrichia, Spirotrichia i Suctoria.

1.3.

Potklasa Holotrichia

Pripadnici ove potklase imaju ravnomjerno rasporeene, morfoloki iste cilije , iako se kod
nekih vrsta pojavljuju due cilije u peristomalnom polju, ali kod sesilnih vrsta nema cilija.
Adoralna zona, koja slui za usmjeravanje hrane ka citostomu, je zastupljena kod veine
vrsta. U pogledu strukture jedara i naina uzimanja hrane dijele sa na vie redova, a to su:
1. Gymnostomata
2. Chonotricha
3. Apostomata
4. Astomata
5. Trichostomata
6. Hymenostomata
7. Tigmostomata

1.4.

Red Gymnostomata

Pod redom Gymnostomata se podrazumijevaju naprostije graene Ciliophore. elijska usta

(citostom) su otvorena iskljuivo kada je uzimanje hrane u toku. Ovaj red oko citostoma ne
posjeduje cilije, ve toksociste kojima ubiju rtve (sitne protozoe). Vrste iz ovog reda se mogu
nai u otpadnim vodama, npr. Prorodon terres, jedna vrlo krupna i grabljiva vrsta.
Najpoznatije vrste su:
1. Didinium nasutum grabljiva vrsta, sitnija od Prorodon terres-a, esto napada vee

cilijate poput parameciuma ili stentora.

2. Chilodonella cuculus i Holophrya nigricans slatkovodne vrste

3. Mesodidinium pulex i Remanella multinucleata morske vrste

Pored slobodnoivuih postoje i neke parazitske vrste. Najznaajnije parazitske vrste su:
1. Ichthyophthirius multifilis ivi na epitelu koe peraja i krga kos slatkovodnih riba,
gdje izaziva gnojne rane. Na odraslim jedinkama dostiu veliinu i do jednog
milimetra, te se incistiraju, padaju na dno. U cistama se odvija deset ili jedanaest
binarnih dioba, pri emu nastaje do dvije tisue mladih jedinki. Zbog ovakvog naina
razmnoavanja moe doi do masovnog uginua mladih riba. Parazitira na aranu i

pastrmki(slika 4.).
Slika 4. Ichthyophthirius multifilis

2. Chilodonella cyprini- parazitska vrsta koja parazitira na pastrmki i aranu, ali je

mnogo bezopasnija od prethodne.

2.3.

Red Chonotrichia

U ovaj red spadaju sesilne vrste koje ive na slatkovodnim i marinskim rakovima roda
Gammarus. Nemaju cilija, a najpoznatiji rodovi su :
1. Spirochona (slika 5. )
2. Stylochona
3. Chilodochona

Slika 5. Mikroskopski prikaz jedinke iz roda Spirochona

2.4.

Red Apostomata

Kod ovih formi, koje predstavljaju parazite rakova i Annelida, citostom i citofarinks su veoma
redukovani. Redovi cilija na povrini elije rasporeeni su spiralno. U ivotnom ciklusu se
mogu izdvojiti trofonti, koji ive u domainu koji ih hrani i foronti, koji se uvruju spolja
na domaine - nosioce. Ova dva tipadomaina ne moraju uvek biti razliiti.Za odrasle je
karakteristino da imaju tridesetak nizova cilija. Najpoznatiji rodovi su:
1. Foettingeria (slika 6.)
2. Gymnodinoides

Slika 6. ematski prikaz jedinke iz roda Foettingeria

2.5.

Red Trichostomata

Postoje i slobodnoivue i parazitske vrste. Ove forme, koje se hrane bakterijama,

imaju karakteristine citostome koji se nalaze na dnu udubljenja tijela (vestibulum). Uz
pomo specijalne usne cilijature ovamo se usmjeravaju hranljive estice. Pupoljaste
forme, npr. Colpoda i Hausmaniella mogu brzo da se incistiraju pri
isuivanju i isto tako brzo da ekscistiraju pri vlaenju. Od vrsta koje parazitiraju u
crijevima (Balantidium) kod oveka se sree B. coli (slika 7.). Iako se hrani uglavnom
sadrajem crijeva, ona takoe moe da, unitavajui mukozu, izazove ozbiljna oboljenja, npr.
dijareju.

Slika 7. Mikroskopski prikaz Balantidium coli

2.6.

Red Hymenostomata

Cilijatura usnog aparata kod ovih cilijata sastoji se od 4 specijalne organele.

Na jednoj strani se nalaze tri koso postavljene membranele, a nasuprot njima undulentna
membrana (endoralna ili paroralna membrana). Membranele prikupljaju
estice hrane koje se pomou undulentne membrane usmjeravaju u oblast citostoma.

Papuica (Paramecium caudatum), vjerojatno je najrasprostranjenija i najvie prouavana

Hymenostomata. Karakterie se sa dvije sloeno graene kontraktilne
vakuole koje se pune uz pomo ampula iz zvjezdasto rasporeenih dovodnih kanala.
Tetrahymena pyriformis (slika 8.) takoer je veoma iroko rasprostranjena. Ova slatkovodna
infuzorija (kao i Paramecium) moe da se kultivie bez bakterija u
medijumu odreenog sastava. Zahvaljujui kratkom vremenu generacije (6 sati),
Tetrahymena moe da se uzgaja u koliinama koje su potrebne za biohemijska istraivanja.

Slika 8. ematski prikaz Tetrahymena pyriformis

3.1.

Rod Paramecium (Papuica)

Ovaj rod je otriven 1773. godine od danskog prirodnjaka Otto Friedrich Mllera. Papuica je
iskljuivo slatkovodna Ciliophora, moemo j pronai kako u stajaim slatkim vodama (bare,
movare, jezera), tako i u tekuicama sporijeg toka, a zabiljeen su ak i u lokvama. Izgled
papuica je je specifian, kao to i sam naziv kae, podsjeaju na papuu. Veliina se kree od
0,05 do 0,32 milimetra. Najvee vrste se karakteriu kao divovi, jer se mogu golim okom
vidjeti u kapljici vode, kao bijele take koje se kreu. Pod mikroskopom, papuice, odmah
upadaju u oko kao brze pokretne take, sa naglim zaokretima. Njihova pelikula je obavijena
sa mnogo cilija, otprilike sa oko deset tisua. Pomou brzog povlaenja i oputanja cilija,
papuice se kreu veliom brzinom. Papuice veoma lahko prelaze prepreke, jer im pelikula to
dozvoljava. Kada govorimo o brzini moe se kazati da se kreu sa 1 1,4 milimetra u
sekundi. Svoj potencijalni plijen, papuica, percepira preko hemoreceptora, ali i preko drai
dodira sa cilijama. Uobiajeni plijen Parameciuma su bakterije. Najvei neprijatelji
Parameciuma su amebe, a tako i pripadnici reda Didinium.
to je specifino za Paramecium je da se neincistira u nepogodnim uvjetima. Uobiajeno se
Paramecium razmnoava bespolno, dakle binarnom diobom poprenog tipa. Prvo se papuica
produi, te dolazi do podjele peristomalnog polja, dakle i vestibuluma. Zatim, se formiraju po
jo jedna kontraktilna vakuola, mikronukleus i makronukleus se dupliciraju. Dakle svaka nova
stanica odmah posjeduje peristomalno polje, vestibulum i citostom, makronukleus i
mikronukleus, i kontraktilnu vakuolu. U pogodnim uvjetima Paramecium se dnevno podijeli i
do sedam puta.
to se tie upotrebe Parameciuma, koristi se kao indikator zagaenosti vode, ali koristi se i
kao riblja hrana.

Rod Paramecium sadri vie vrsta, kao to su npr.:

1. Paramecium aurelia
2. Paramecium bursaria
3. Paramecium caudatum
4. Paramecium micronucleatum
5. Paramecium multimicronucleatum
6. Paramecium pentaurelia
7. Paramecium primaurelia
8. Paramecium putrinum
9. Paramecium trichium
10. Paramecium tetraurelia

4.1. Zakljuak
Kao zakljuak bih naveo nekoliko zajednikih osobina filuma Ciliophora.
Opisano je oko 8000 vrsta, koje naseljavaju slatke i slane vode, kao i vlana zemljita.
Meu njima ima slobodnoivuih, ali i dosta parazita beskimenjaka i kimenjaka (pa
i ovjeka). Tijelo im je pokriveno mnogobrojnim
lokomotornim organelama cilijama (trepljama, odakle i ime grupi). Razmnoavaju se
bespolno binarnom fisijom (poprenom diobom), ili pupljenjem, a polno
konjugacijom i autogamijom.

5.1. Popis slika

1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.

ematski prikaz Parameciuma

Binarna dioba Parameciuma
Urostyla grandis
Ichthyophthirius multifilis
Spirochona
Foettingeria
Balantidium coli
ematski prikaz Tetrahymena pyriformis

6.1. Literatura