Povijest Crkve U Hrvata

2011.
Povijest Crkve u
Hrvata; stari i srednji
vijek
Prouava se Crkva i kranstvo u Hrvata na osnovi utvrenih i
dokumentiranih injenica. Upoznaje se s bogatstvom vjerskog ivota i
stvaranjem religioznog mentaliteta hrvatskoga naroda. Kranstvo na
podrujima dananje Hrvatske u vrijeme rimske vlasti i osnutak prvih
kranskih zajednica, utemeljeno na pisanim i arheolokim izvorima.
Kranstvo na podruju Ilirika i Istre od Konstantina Velikog do pada
Zapadnog Rimskog carstava i naseljavanja novopridolih naroda.
Obuhvaeno je povijesno razdoblje od dolaska i pokrtenja Hrvata i
irenje kranstva sve do formiranja biskupija na dananjem
Hrvatskom podruju, te ustrojstvo crkvene hijerarhije.
Mr. sc. Darija Damajnovi
Povijest Crkve u Hrvata; stari i srednji vijek
2011.
Literatura:
1. F. ANJEK, Kranstvo na hrvatskom podruju. Antika i srednji vijek, KS, Zagreb
2. F. ANJEK, Crkva i kranstvo u Hrvata. Stari i srednji vijek, KS, Zagreb
3. Povijest Hrvata srednji vijek, prir. F. anjek i dr.
4. I. GOTAN, Hrvatska povijest, KS, Zagreb
5. I. GOTAN, Poetci Hrvatskog kranstva od 7.st. do 9.st., KS, Zagreb
6. I. GOTAN, Povijest katolike Crkve u Hrvata, KS, Zagreb
7. A. VIDOVI, Povijest Crkve u Hrvata, KS, Zagreb
Imamo dva kolokvija koja su:
1. 5. travnja 2011., utorak u 15:00
2. 10. svibnja 2011., utorak u 15:00
Mi smo nacionalnu povijest podijelili na tri dijela:
1. Podruje dananje Hrvatske prije dolaska Hrvata period do 313.g. od 313.g.
2. Dolazak Hrvata rani srednji vijek, pokrtavanje Hrvata i njihov dolazak
3. Kasni srednji vijek kada Hrvatska ulazi u sustav Ugarske
Rimski Imperi
Mi smo se smjestili u djeli Rimskog Carstva. Vidjeti emo kako Rimljani dolaze
na naa podruja i sl.
Rimsko Carstvo
Rimljani na naa podruja dolaze ve poetkom 1.st.pr.Kr. Od 509. 275.g.pr.Kr.
Rimljani osvajaju Apeninski poluotok. Od 257. 133.g.pr.Kr. Rimljani osvajaju
mediteran. Od 1.st.p.Kr. Rimsko Carstvo zauzima veliki dio Zapadne Europe, Sjevernu
Afriku i Malu aziju. Naa priobalna podruja osvajaju u 1.st.pr.Kr., a unutranji dio u
1.st.p.Kr.
Podjela teritorija dananje hrvatske u doba Rimskog Carstva
Car Trajan (102. 107.) je podijelio Panoniju na: Panonija Superior i Panonija
Inferior. Dioklecijan 285.g. dijeli Panoniju na: Prima i Valeria (Valerija je bila
Dioklecijanova kerka po kojoj je dobila ime). Savia i Secunda.
Ilirik
2
2011.
Panonija, Dalmacija i Albanija ine Ilirik. Istra Italija je inila desetu redu Italije.
Istra 1945.g. ulazi u sastav RH. Granice Rimskog Carstva idu uz Dunav, Rajnu i Majnu.
Povijest Ilirika
Godine 168.pr.Kr. jest osvajanje Grke granica victa victores vicit, zatim
155.g.pr.Kr. Rim osvaja Dalmaciju i priobalna podruja, a do 9.g.pr.Kr. osvojene su
dananja Srbija, Makedonija, Bugarska, Slovenija i Austrija. Zapadni Ilirik; Dalmacija,
Hrvatsko Primorje, Bosna te Panonija. (Sjeverna Hrvatska i Maarska). Za vrijeme cara
Augusta (34.g.pr.Kr. 14.g.p.Kr.) Srijem i Istona Slavonija imaju granicu uz Dunav,
Dunavski limes. Car Teodozije Veliki 395.g.p.Kr. nalae da kranstvo postaje dravnom
religijom u 4 Panonije; Prima, Valeria, Savia i Secunda, te Dalmacija Dieceza Ilirika. ILL
YRICUM OCCIDENTALE pod vlau zapadno rimskog cara. Mezija, Dacija i
Makedonija PREFEKTURA ILIRIKA ILLYRICUM ORIENTALE pod vlau istono
rimskog cara. Od Teodozijeve podjele Iliricuma osjeti se i dan danas, a posebno kroz
period srednjeg vijeka granica izmeu Istoka i Zapada i to rijekama Drina, zeta i Bojana.
Definitivna granica izmeu 2 svijeta Istoka i Zapada.
Stanovnitvo
Prastanovnici: Traani, kraj II. poetkom I. tisuljea dolaze Iliri, 7.st.pr.Kr.
Dalmacija Grci, 4.st.pr.Kr. Kelti. Panonska nizina povezuje Istok i Zapad, cestovni
promet kroz Panoniju povezuje Carstvo. Gradovi su nastali na nekim naseljima koji su
bili osnovani od domorodakih stanovnika. Rimljani osvajaju ruralna podruja
izgradnjom cesta i gradnjom gradova utvruju same gradove. Gradnja; cesta, gradova, te
njihovo utvrivanje. Organiziraju limes1 duinom Dunava u Rumuniji. Gradovi u
Panoniji; Sirmium, Cibalae, Mursa, Lovial, Siscia, petovia i Emona. Gradovi u Dalmaciji;
Salona, Lader, Muccur, Epidaurus, Scodra i Dyrrchachium.
Sirmium2
Rimljani su pokorili Ilire i Kelte 34.g.pr.Kr. Sirmium postaje vojna utvrda i carski
grad, vojno i ekonomsko sredite.3 Flavijevska dinastija (69. -96.) dobiva status grada
1
Limesi su utvrde uz granice
Sremska Mitrovica
2011.
Colonia Flivia Sirmiensium. Trajan i Marko Aurelije borave u Sirmiumu i prema tome
moemo zakljuiti da su tamo roeni i neki vladari i carevi u periodu vojne anarhije;
Decije4, Klaudio, Aurelije5, Prob, Maksimilijan koji je bio Dioklecijanov August i Gracijan
nakon slobode.
Salona6
Nalazi se pored Splita, prvi put se spominje 119.g.pr.Kr. i to kada se opisuje borba
izmeu Cezara i Pompeja i tada graani Salone staju na stranu Cezara, kako su pomogli
Cezaru tako im on daje naslov grada, tako da je od Cezara Salona imala velike povlastice i
dobila je ime Colonia Marta Iulia Salona. Od cara Tiberija Salona postaje vano sredite
zbog plovnog puta prema istoku, plovi se uz obalu zbog jakih struja i ukoliko bi
nedostajalo nekih zaliha mogli bi ih onda nabaviti. Najvei razvoj Salona dobiva za
vrijeme Dioklecijana koji puno ulae u trgovinu, brodogradnju, gradi palau i sl. Ta
palaa je dijelom bila vojna utvrda, a dijelom njegov boravak. Imamo 4 ulaza u palau.
Juni ulaz je za brodove. Njegov mauzolej je postao katedralom sv. Dujma. S vremenom
se more povlai i tu vidimo onda irenje grada i izvan zidina palae.
Kranstvo u Panoniji i Dalmaciji
Kranstvo ulazi u sve dijelove carstva i u to vrijeme se javlja kranstvo i na
ovim naim podrujima. Kranstvo se nalazi u velikim gradovima Salona i Sirmium. U
srednjem vijeku je bilo kada plemi prihvati kranstvo onda svi to prihvate, dok se sada
kranstvo iriod pojedinca, trgovine, vojnika. Dolazi do irenja kranskih zajednica u
urbaniim sredinama. Sami ovi gradovi bili su raskrije putova i sredite kulture pa
prema tome se susree veliki broj ljudi koji razmjenjuju informacije. Kranstvo se
poinje iriti meu vojnicima i trgovcima.
Izvori o kranstvu u Panoniji i Dalmaciji
1. Pojava kranstva prema novozavjetnim tekstovima (Rim 15, 19; 2, Tim 4, 10) to se
tie Salona sv. Pavao spominje da je poslao Tita da propovijeda u Dalmaciji
U Sirmiumu je pronaeno ak 15 zlatnih poluga i prema tome moemo vidjeti da je to bilo i ekonomsko
sredite.
4
Progonitelj krana, uveo je Libelus
5
Dao je slobodu kranima
6
Solin
2011.
2. Pojava kranstva prema predaji koja kae da na naa podruja dolaze Petar i Pavao.
U Sirmiumu se spominje sv. Epeaentas, uenik sv. Petra i sv. Adronik, uenik sv.
Pavla. Osim toga u 6.st. imamo svjedoanstva nadbiskupa Hesiha koji svjedoi o
pojavi kranstva i postojanju uenika sv. Petra. U mursi; Klement Rimski, uenik sv.
Petra, kau da je tamo on donio kranstvo. Spominje se da je utemeljitelj crkve u
Akvileji bio sv. Marko i kada su to saznali nai povjesniari rekli su da je sv. Marko
irio kranstvo i Dalmaciji, jer je putovao od Istoka prema Dalmaciji. Osim toga
imamo podataka od povjesniara koji piu od kraja 3.st. po. 4.st., pa tako imamo od
Epifenija (+403.) koji govori da bi i sv. Luka bio u Dalmaciji. Sve do 20.st. kae se da je
utemeljitelj kranske zajednice u Saloni bio sv. Duje koji je bio uenik sv. Petra.
Pobona predaja, srednji vijek apostolski autoritet pojedine zajednice.
3. Pojave krana prema samim povijenim izvorima kojih je vrlo malo, ali ih iitavamo
da na ovim naim podrujima imamo krane ve u 2.st. od Marka Aurelija koji se
bori protiv plemena Markomana.7 U toj borbi se spominje i XII. Legija fulminata koja
je bila najbolja vojna jedinica. XII. Legija je bila sastavljena s podruja Ilirika i ti Iliri
su uglavnom bili krani (polovica 2.st.). spominje se da je bila teka bitka i da je
dolo do udesnog nevremena to je Markomanima otealo borbu. Takoer se
spominje da su vojnici molili za pobjedu nad Markomanima. Za vrijeme
Dioklecijanovih i Valerijanovih progona (303. 311.) prvi put se spominje u
dokumentima veliki broj krana i po prvi put se spominje hijerarhijski organizirana
Crkva, po. 4.st. Prema tome spoznajemo da je moralo to postojati i ranije.
Zapovjednik legije u Iliriku Veturius pokree ve 298. i 301.g. progon kranskih
vojnika. Sve ovo ukazuje da se krajem 3.st. i po. 4.st. nalazi kranstvo na ovim
naim podrujima, no osim tih izvora, o tome se nalazi i u Martirologiji.
Martirologij Zapadne Crkve

1. Chatalogus Philocalus 354.g. katalog rimskih biskupa do pape Liberija s
godinjicama smrti muenika. Jedan od najznaajnijih martirologija je.
U toj borbi spominje se nevrijeme koje je ilo u korist Marku Aureliju
2011.
2. Jeronimov martirologij 6.st. poznat po prijevodu biblije s grkog. Najznaajniji popis

muenika, ima popis svih muenika i zbog samog sv. Jeronima ima veliki ugled
3. Rimski martirologij 8.st.
Martirologij Istone Crkve
Sirski martirologij Martyrologium orientale 411.g. napisan je na sirijskom
jeziku, a predstavlja konplitaciju dokumenata koji su postojali prije, najvjerojatnije
nastaje na podruju Mezopotamije.
Osim toga imamo jo neke izvore i vrela:
Acta martyrum dokumenti koji su nastajali tijekom sudskog procesa.
Passion temelji se na dokumentima s sudskog procesa, ali obraena za liturgiju.
Legende imaju vrlo malu povijesnu autentinost, opisuje muenitvo i ivot svetaca,
njihov cilj je opisati muenika i nadahnuti kranina da ivi po uzoru na tog muenika.
Panonsko Sirmijska Crkva
Postoji problematika terminologije:
1. Sirmijski muenici samo muenic grada Sirmiuma.
2. Panonsko Sirmijski muenici sve Panonske muenike, a Sirmium je istaknuti kao
sredite.
3. Sirmijski muenici, svi Panonsko Sirmijski muenici.
Bibliografija
Acta Sanctorum Acta Bollandiniana; bolandisti od 1643. 1965.g. pobili su teze kako
su kranski muenici izmiljeni. Protestanti zamjeraju kranima i tvrde da se njihova
vjera temelji na legendi. Bolandisti postavljaju temelj kritike metode poznavanja
povijesti.
Illiricum Sacrum VII sv. Farlati Coleti.
Illiricum delehaye i Jaques Zeiller.
Svetozar Ritig u bogoslovska smotra 1911./1912.g.
Mitar Dragutinac
Antika Panonija
6
2011.
Antiki dio Sirmiuma s nekropolama.

U Sirmiumu imamo nekoliko nekropola. Sv. Irenej. Sv. Sinerot na Rimskoj
nekropoli, vodila je prema zapadu uz antike ceste. Basilica urbana povezane su
mostom, u antici je bila ada to znai vjeni otok.
Sirmijsko Panonski muenici
Sirmium
Sv. Irenej biskup Sirmiuma, koji je muen za vrijeme Dioklecijana, postoji pasija
koja opisuje njegovo muenitvo koja se itala njemu u spomen. Spominje se i u
Jeronimovom martirologiju i Matryrologium Siriacum. 1976.g. pronaena je Irenejeva
bazilika na istonoj nekropoli. Na njemu je naen epigrafski natpis (U bazilici naega sv.
Ireneja) muen je 6.4.304.g.
Sv. Dimitrije akon, muen je 9.4.304.g. Izvori kau da je Sirmijski muenik.
Legenda nam govori kako je njegovo tijelo preneseno u Tesalonicu i postaje Solunski
muenik. 1978.g. pronaen je kompleks antikih graevina u centru Sremske Mitrovice,
starokranska bazilika iz 6.st., moe biti crkva sv. Dimitrija, no mi ju nazivamo
gradskom crkvom.
Sv. Anastazija Sirmijska muenica, postoji samo pasija, prenesena 870.g. u
Carigrad. Dio relikvija Carigradski patrijarh alje u Zadar oko 918. 930.g. i u Zadru
onda imamo crkvu sv. Anastazije. 1976.g. dio relikvija iz Zadra je prenesen u Sremsku
Mitrovicu.
Sv. Sinerot vrtlar u Sirmiumu, grkog je porijekla koji bjei iz Grke za vrijeme
progona. Muen je oko 307.g. i o njemu imamo autentinu pasiju. Pronaena je njegova
crkva na nekropoli, a isto tako pronaeni su i natpis.
Frukogorski kipari Quatuor coranati (etvorica okrunjenih)

Klaudije, Sinforijan, Nikostret i Kastorije kasnije im je pridodan i Simplicije.
Legenda koja nema ba povijesnih uporita. Kae da su mueni za vrijeme Dioklecijana.
Relikvije su prebaeni u Rim i crkvu na breuljku Celin u 6.st.
2011.
Cibalae8
Sv. Euzebije i Polion u pasiji sv. Polion je muen za vrijeme Dioklecijana gdje se
spominje da je bio lektor9 (304.). Euzebije je bio biskup u crkvi sredinom 3.st. muen je
najvjerojatnije za Valerijanovih progona (257./258./259.g.).
Singidunum10
Sv. Monatan i Maksima, muenici u Sirmiumu za vrijeme Dioklecijana.
Pretpostavka je da bi oni 303.g. pobjegli iz Singiduma. Sv. Monatan je sveenik iz
Singidunuma.
Siscije
Sv. Kvirin, biskup, imamo pasiju koja kae da je muen nakon povlaenja
Dioklecijana s trona, za vrijeme Galerija 308.g. u Sabariji. Sv. Kvirin je prebaen u
katakombe sv. Sabastjana, a kasnije su prenesene u crkvu sv. Marije na Trasteveru.
Certissia11
Antiki rimski grad u kojem smo pronali samo kransku nekropolu iz 4.st.
Pronaena je i freska s poetka 5.st. koja nam je oteena.
Dalmacija
Antika Salona
Kaplju, Marusinac najznaajniji za poznavanje krana i epigrafskih natpisa i uz njih
Manastirije.
Ostaci antike Salone
Moemo ih vidjeti jo i danas, naalost nema turistikih vodia, nije ureeno i naalost
propada.
Crkva u Dalmaciji
Vinkovci
Lektor je naziv za slubu itaa
10
Beograd
11
akovo
9
2011.
Kao to znamo sredite Dalmacije je Salona. Dioklecijan jako puno ulae u Salonu, bio je
carski grad. Dioklecijan sam tamo jedno vrijeme boravi. Znamo da od vremena
Dioklecijana i njegovih progona upoznajemo postojanje kranske zajednice. to se tie
samoga postojanja kranske zajednice, moe se osloniti na oratorij. to se tie samih
arheolokih nalazita, poslije Rima naeno je najvie epigrafskih natpisa. Najvee
sredite za prouavanje arheolokih nalazita.
Prvi biskup je bio sv. Venancije (muen za vrijeme Valerijana).
Sv. Dujam
Do poetka 20.st. smatralo se da je osnovitelj salontinske Crkve sv. Dujam. Bio je uenik
sv. Petra i prvi osniva kranstva u Salonu. F. Bili muenik za vrijeme Dioklecijana.
Relikvije u katedrali u Splitu Ivan Ravenjanin. Dio relikvija nalazi se u Lateranskoj
bazilici. Uz sv. Dujma muenikom smru umrli su: Telius, Antiohijanus, Gajanus i
Paulijanus. Prvi salonski biskup Venancije, najvjerojatnije je muen za cara Valerijana
257.g. u dananjem Duvnu.
Iader12
Spominjali smo da su ostaci sv. Anastazije prebaeni u Zadar. Imamo katedralu sv.
Stoije na ostacima bazilike iz 5./6.st. jo jedno veliko sredite biskupije bio je Arba ili
Rab.
Arba 13
Najvjerojatnije je to bila biskupija, ostaci starokranske bazilike.
Kranstvo u Istri
Istra
Prastanovnici su bili Histri ili Liburni ili Gepidi to je pleme Ilira koji su bili u kasnijem
vremenu romanizirani. Bili su gusari koji su napadali brodovlje. Osvojili su Rimljani
177g.pr.Kr. ouvali su granicu prema Istoku. Dolazi do romarizacije koji je totalno
romaniziran u 5.st. i vidimo otpor Ilirskih plemena romanizaciji. Padom Zapadnog
12
13
Zadar
Rab
2011.
Rimskog Carstva vladaju longobardi koji napadaju polako Rim. Od 789.g. postaje dio
Franake drave.
Pore
Znamo da na to podruje kranstvo dolazi iz Akvileje jo u antici. Od polovine 3.st.
Pore postaje biskupijom, nemamo konkretnih izvora. Prvi biskup koji se spominje
sredinom 3.st. je sv. Mavro ije relikvije spominje papa Ivan IV. Mavro je vjerojatno
muen za vrijeme Valerijana ili Dioklecijana. Najvjerojatnije za vrijeme Dioklecijana.
Osim toga uz Maurusa poznati su jo neki muenici; Eleuterije, projekt, Akolit, Julijan,
Demetrij. Nakon kranske slobode kranstvo se iri poluotokom. Prvo su pokrteni oni
na podruju Dalmacije. 543.g. vidimo gradnju velike bazilike koje je bilo biskupsko
sredite koju gradi Eufrazije. Ispod nje smo pronali ostatke, koje nam pokazuju
postojanje kransko kultno podruje sredinom 3.st.
Pula
Od 6.st. spominjemo biskupiju u Puli s biskupom Antunom. Osim Pule spominju se
biskupije u Novigradu (Aemonia) jedna manja biskupija koja se istrauje, u samim
spisima se manje spominje.
Antika Pula
Imamo arenu, zlatni relikvijar koji je pronaen. Pretpostavlja se da su ovi relikvijari
sadravali relikvije muenika, pa se smatra da je kranstvo postojalo i prije Valerijana.
Crkva na podruju dananje Hrvatske od 4.st. do 6.st.

Sirmium
Znamo da od 4.st. imamo vrlo razvijenu Crkvenu zajednicu koja u to vrijeme postaje
metropolija za Panoniju. To je bila jedna velika metropolija i nadbiskup stoluje u
Sirmiumu. Za vrijeme arijanstva veliki broj ovih naih biskupa priklonit e se arijanskom
nauku.
10
2011.
Pojava arijanstva
Arijanstvo se javlja u 4.st. njegov nauk je osuen 325.g. na Nicejskom saboru, saziva ga
Konstantin. Arijanizam govori da je Isus Krist ovjek, boanstvo koje se utjelovilo kao
ovjek. Isusu se nijee njegovo boanstvo. Nijee istobitnost s Ocem i onda naglaava
njegovu ljudsku narav. Arije je roen 256.g., a umro je 336.g. uio je u Antiohijskoj koli
nauka je krivovjerna gdje nijee vjenost Sina i istobitnost s Ocem. Kae da je krist prvo
od Bojeg stvorenja i naglaava se njegova ljudska narav, ovjetvo. Ono to nas zanima
jest arijanizam na naim podrujima u Hrvatskoj. Na saboru u Niceji 325.g. spominje se
Domnus Metropolitanus ex Pannonia koji potpisuje osudu Arijanstva. Znamo da se Arije
vraa u zajednitvo crkve. Za to vrijeme dok nije bio u crkvi kau da je Arije bio na ovim
naim podrujima. Konstantin Veliki 328.g. vraa Arija u zajednitvo Crkve. Nakon to
Konstantin umire dijeli svoje carstvo na 3 sina i oko 350.g. Konstancije favorizira
arijansku nauku i vraa arijanske biskupe u Crkvu i to znai mogunost da arijanstvo
prevlada. 381.g. Sazvan je novi koncil u Carigradu, drugi ekumenski koncil na kojem se
osuuje nauk kristalizira se credo nicejsko carigradski.
Pojava arijanstva u Panoniji
Arije je za vrijeme izgona boravio u Iliriku, prema tome se pretpostavlja da veliki dio
puanstva i sveenika prihvaa ovu njegovu nauku. Veliki dio sveenitva s istoka
prihvaa ovu nauku. Ono na osnovu ega saznajemo da je Arije bio na naim podrujima
znamo od sv. Atanazija u djelu Orationes contra Arianos, to znai da govori protiv Arija.
Spominje da Arije i dalje nauava svoj nauk na podruju Panonije, tako da imamo
nekoliko biskupa u Panoniji koji prihvaaju taj nauk.
Organiziraju se grke sinode ili latrocinia ili razbojniki sabori:

Sinoda u Tiru 335.g. pojavljuju se prvi puta u povijesti biskup Valent i biskup
Singidunuma Urzacije. Oni s ostalim biskupima koji su na strani arijanstva optuuju
lanim optubama Atanazija i ele naglasiti pravovjerje Arija. ak su navodili da je
Atanazije pisao neke krivovjerne nauke i sl. Osloboa se Arije od krivovjerja i kada se u
procesiji vraa u Crkvu umire zbog bolova u eludcu.
Sirmium
11
2011.
Nakon biskupa Euterija, metropolit sirmijski postaje Fotin koji je postao krivovjerac;
nauk koji je slian Arijevom. Njegov nauk kae da krist nije odvijeka, nije pravi Bog i
njegovo kraljevstvo nije vjeno. I osuuje ga pravovjerci i arijanci sinodom u Milanu
345.g. i 347.g. papa Julije I. Uz osudu Fotina osuuje se i arijanski nauk. Valent i Urzacije
odlaze pred papu Julija I odriu se arijanskog nauka i izgovaraju pravovjerno nicejsko
vjerovanje. No oni se nisu obratili ve su nakon par godina kada Konstancije postaje
vladar (350.g.), vraaju se pravom arijanskom uvjerenju. Konstancije je pristaa
arijanstva. Prije 350.g. Konstancije se morao suprotstaviti s Uzopatorom14 i spominje se
bitka kod Murse. Valent postaje savjetnik caru Konstanciju to znai da e bez problema
moi iriti arijanstvo. Valent se vraa u krivovjerje i organizira sinode u Sirmiumu.
Sirmijske sinode
Sinode u Sirmiumu 351., 352., 358.g. osuuje se Fotin i postavlja se novi biskup
Germinije za metropolitu koji je arijanac. Kasnije e Germinije ui u jednu laku struju
arijanizma to znai da e biti umjereni arijanac. Kasnije e se razviti tri struje arijanstva.
Donesene su Sirmijske formule vjerovanja, krivovjerno nauavanje, arijanska formula.
Novo vjerovanje koje e preoblikovati Nicejsko vjerovanje, u kojoj se ne govori
istobitnost s ocem i naglaava ovjetvo Isusa Krista. Ima tri vjerovanja. U te tri sinode
e se pokuati donijeti vjerovanje koje nee biti ni krivovjerno ni pravovjerno. Trebalo je
nagovoriti zapadne biskupe na prihvaanje krivovjernog nauka. Oni stavljaju homousios
to znai slian. Car Konstancije u jednom trenutku prisiljava papu Liberija da potpie 3.
Sirmijsku formulu vjerovanja, koja je bila najkrivovjernija i papa to odbija i zatoili su ga
u tamnici i spominje se da je kasnije prebaen iz Sirmiuma. I kada je ostario bio je
bolestan i rekao im je da ga vrate u Rim i potpisuje 3. Sirmijsku formulu. I Konstancije
kako je prisilio papu ponovno osuuje Atanazija, i u povijesti to je poznato kao sluaj
pape Liberija. Pravovjerni biskupi nakon ovog to se dogodilo s papom trae od cara da
se organiziraju dvije sinode. Za sazivanje te dvije sinode bilo je potrebno sazvati jo
jednu sinodu: jedna na Istoku i dvije na zapadu, pokuali su dogovoriti 4. Sirmijsku
formulu vjerovanja, pokuavali su vratiti pravovjerje u Crkvu, Sirmium Datirana
sinoda, 359.g.
14
Protivnik, onaj koji mu je htio oteti vlast
12
2011.
4. Sirmijska formula vjerovanja bila je predstavljena u sinodi Riminiju 22. svibanj 359.g.
ta formula vjerovanja je predstavljena u Rimnijumu i biskupi su bili prisiljeni potpisati
ovu formulu vjerovanja, samo 20-ak osoba je uskratilo svoj potpis. Ista ta 4. Formula
vjerovanja predstavljena je u Seleuciji 359.g. gdje su bili okupljeni biskupi s Istoka, jedan
dio biskupa nije htjelo potpisati tu formulu, no pod prijetnjom se moralo potpisati.
Konstancije umire 361.g. i sve ovo pada u vodu. Zahvaljujui tome to je Konstancije
ubrzo umro pravovjerni biskupi su uspjeli vratiti svoje mjesto u Crkvi.
Pobjeda nicejskog vjerovanja
Valentinijan I., pravovjerac. Dolazi papa Damas (388. 384.) odluuju za nicejsko
vjerovanje, car Gracijan u panoniji na nagovor biskupa milanskog sv. Ambrozija sazivaju
sabor gdje ele svrgnuti sve biskupe koji su u Panoniji bili krivovjerci. Sazivaju sinodu u
Sirmiumu 378.g. Na toj sinodi izabran je pravovjerni biskup Anemije.
Sirmium
Na sinodi u Rimu 382.g. spominje se sirmijski nadbiskup Anemija. Poetkom 6.st. dolazi
do sve veih prodora barbarskih naroda na podruje Panonije, oslabljena je sirmijska
metropolija. Na sinodama u Saloni biskup Siscije do tada sudjeluje pod Sirmijskom
metropolijom. Avari osvajaju Sirmium i grad pada 582.g. Posljednji biskup se spominje
Sebastijan, koji od pape Grgura Velikog trai mu novu biskupiju u Siciliji (?). U 9.st.
imamo spis o pokuajima obnove pape Hadrijana II., sv. Metoda nadbiskup na stolici sv.
Andronika dobiva sirmijsku metropoliju.
Salona
Tek od poetka 6.st. spominje se Salona kao metropolija. Salona se spominje
metropolijom tek 200.g. nakon Sirmiuma. U Saloni se odravaju dvije velike sinode:
1. Sinoda 530.g. sazvao ju je Honorije II., i raspravljali su o problema u metropoliji;
najvei problem je bio siromatvo gdje odluuju da biskup ne moe pomagati
siromasima. Za sveeniko reenje moe biti sveenika onoliko koliko je dovoljno za
pastoralno djelovanje. Govori se o zabrani prodaje crkvenih slubi. Donosi se
odredba zabrane premjetaja sveenika i biskupa iz svojih upa/biskupija. Isto tako
13
2011.
je zabranjen i prelazak redovnika u druge samostane. Donose se odredbe o samoj

pokori koja se javno iznosila u to vrijeme.
2. Sinoda 533.g. - Moe se zakljuiti po sudjelovanju biskupa da se cijela metropolija
protezala na podruju Dalmacije, Bosne i Panonije Savije. govori po potrebi
osnivanja biskupija na podruju metropolije, podjela velikih biskupija u metropoloji,
dijeli se na 3 nove biskupije:
1. Sarsenterum u blizini dananjeg Mostara
2. Muccur Makarska
3. Ludrum u blizini Knina
U aktima sinode navodi se cijeli niz biskupija pod salonitanskom metropolijom.
Biskupije odgovaraju gradovima koji su postojali na podruju Dalmacije. Najvie u
priobalnom pojasu. Neto manje u unutranjosti mnoga od tih mjesta nisu ubicirana.
Senj, Zadar, Dubrovnik, Risanj, Rab, Skradin, Narona i Makarska.
Redovnitvo u Dalmaciji
Imamo veliki broj izvjetaja o postojanju redovnika, prvi oblici redovnitva bili su
pustinjaci, anahoreti u Egiptu, iz njih se izgrauju cenobiti. Dokazi za monatvo na ovim
naim podrujima:
1. Najstariji spomen monaha je kraj 3.st. poetak 4.st. na Rabu i to se spominju Marin i
Leon. Oni su bili redovnici, otok biraju zato jer su izolirani, slino je pustinji.
2. Solinski muenik sv. Felicije, koji isto tako je bio monah s najvjerojatnije na otoku
Brau gdje je bio priveden i muen za vrijeme Dioklecijanovih progona 304.g.
3. Nekoliko pisama sv. Jeronima spominje nekoliko monaha iz Dalmacije. Sv. Jeronim je
iz Dalmacije, najvjerojatnije u brdovitim predjelima dananje Bosne. Pie prijevod
biblije na latinski Vulgata. Pie pisma; 369.g. pismo svome prijatelju biskupu
Heliodoru spomen njegovog neaka koji je htio ii u monatvo na dalmatinske otoke.
Osim toga pie jo jedno pismo svome prijatelju Julijanu 405.g. pohvaljuje ga za
izgradnju cenobitskih samostana na dalmatinskim otocima. Spomen pustinjaka i
cenobita u samostanima.
4. Predaja; sv. Hilarion je poznat kao zaetnik palestinskog monatva, dolazi u
Dalmaciju i boravi u spilji blizu Dubrovnika. U blizini spilje imamo dan danas crkvicu
sv. Ilara.
14
2011.
5. Mnogobrojni otoci koji imaju kapelice, crkve i uvale nazvane po sv. Antunu
Pustinjaku.
Poeci kranstva u Hrvata

Prije no doemo do trenutka kada su se Hrvati pokrstili vidjeti emo to su bili
prije, odakle dolaze i sl. Vidjeti emo koji su nam povijesni izvori, o tome su nam bili
dokumenti od nekih stranih pisaca koji su bili kulturni koji su zabiljeili dolazak hrvata.
Izvori za Hrvatsku povijest
Hrvatski arhivi Hrvatski dravni arhiv i nadbiskupski arhiv u Zagrebu. Imamo
arhiv metropolitanskog Kaptola u Zagrebu, arhiv u HAZU, arhiv grada Zagreba;
Varadina; Splita; Zadra, dravni arhiv u Osijeku; Poegi. I imamo nadbiskupijski arhiv u
akovu. Imamo i strane arhive koje moramo prouavati zato jer smo bili pod drugim
dravama.
Strani arhivi
Arhiv u Beu, Budimpeti, Veneciji i Carigradu. Razliiti spisi se uvaju i u
Vatikanskom arhivu. Arhiv Kongregacije za irenje vjere.
KORULANSKI KODEKS nastao je u 12.st. sadri ulomke raznih poznatih stranih
tekstova, kojem je autor anoniman. Vaan je za poznavanje Hrvatske povijesti jer
sadre dokumente koji se odnose na korespodenciju sadri poznavanje odnosa P.
Kreimira IV., prema papinstvu. Osim toga Korulanski kodeks donosi pijedinosti
sa sabora u Splitu 1060.g. reformni sabor koji uvodi reforme koji se uvode na
saboru u Rimu.
LJETOPIS POPA DUKLJANINA autor toga ljetopisa je nepoznati barski katoliki
sveenik, moda se radi o nekom sveeniku Grguru Barskom iz Zadra, prvi dio
opisuje dogaaje iz razdoblja kralja Budimira i sabor na Duvanjskom polju. Ono
to sadri taj ljetopis su kao tradicionalne narodne prie s povijesnom nukleusom.
Dakle ima povijesnu jezgru. Krajem 11.st. I imamo i drugi dio koji krajem 11.st.
usmenom predajom govori o dogaajima u 11.st. i 12.st. koju je pisac zapisao.
15
2011.
Nastao je u 12.st. u 4 redakcije; prvo je latinski tekst popa Dukljanina, zatim

prijevod na talijanski jezik, zatim prijevod hrvatske redakcije dodatna legenda o
smrti kralja Zvonimira (15.st.) i etvrta hrvatska redakcija jest prijevod na
latinski jezik Marko Maruli u 16.st. Vaan ljetopis popa Dukljanina za
srednjovjekovnu hrvatsku, srpsku i crnogorsku povijest.
TOMA ARHIAKON (1201. 1268.) djelo Historia Salonitana (povijest Salone),
ona oznaava povijest Salonitanske crkve od Rimskog perioda do polovine 13.st.
Toma Arhiakon je arhiakon Salonitanske crkve. Po padu Salone u ruke Avara,
stanovnitvo bjei u palau i sklanjaju se od barbara. On pie od poetka rimskih
vremena vezano uz Salonu obnovu Crkve sve do svoga vremena. Sudionik je
brojnih sabora u Splitu. Ono to vidimo kod njega jest da je on neprijateljski
raspoloen prema Hrvatima i sve to je hrvatsko. Jer su oni barbari, goti,
krivovjerci, tako da on u svojoj povijesti nema lijepih rijei za Hrvate. Bitno je da
nam donosi brojne izvore i vrlo vane podatke za salmatinski srednji vijek. Osim
Historia salonitana, ima djelo Historia salonitana maior koja bi bila preureena
kojoj bi se dodali novi tekstovi u 16.st., ne da je autor Toma Arhiakon, ve neki
nepoznati autori. Spominje se da je neki nepoznati autor u njegova djela unio
originalnu arhivsku grau. Pojedini povjesniari smatraju kako je ta Historia
salonitana bila tek samo nacrt za drugo vee djelo, a to je Historia salonitana
maior. Arhiakon Goriki ivan koji pie anale iz Fragmenti kronike pie za
Zagrebaku biskupiju. Qualitet ili Pacta conventa koji je ugovor potpisan o uniji
Hrvatske i Ugarske 1102.g. Sam dokument ne izrie tonu ulogu i jedne i druge
strane, no to je najvaniji dokument za hrvatsko-ugarske odnose. No ne daje nam
neke pojedinosti, te je zbog toga nedoreen.
Osim ovih naih pisaca imamo i strane pisce:
1. KONSTANTIN VII., PORFIROGENT, De administrando imperio, Opisuje dolazak hrvata,
tonije cjelokupnu povijest o upravljanju carstvom. Imamo 3 poglavlja hrvatske
povijesti to su 29., 30. i 31. Konstantin je ivio od 905. 959.g. i imamo najstarije
vijesti o hrvatima iz 10.st. jer on pie ba te dogaaje, te donosi brojne dokumente
koji su vezani za te dogaaje. Neki podaci su i stariji i to donosi arhivsku grau, no
neka graa je slabije pouzdana. Na vlast je doao 912. i bio je sve do 959.g.
16
2011.
Etnogeneza jest prouavanje porijekla Hrvata.

Imamo nekoliko problema kada moramo odgovoriti na ime i porijeklo hrvata.
Rije hrvat se u bilo kojem obliku ne nalazi ni u jednom slavenskom jeziku. Postavlja se
pitanje jesu li hrvati pripadnici staroiranskih, gotskih ili ilirskih plemena? Jedna od
teorija jest da su hrvati slavenski narod, jer imaju jezik slavena. Etnolozi su doznali da
hrvati imaju slavenske obiaje. Dogaa se da su hrvati jedan narod koji se pomijeao s
ostalim narodima. Pa se postavlja pitanje jesu li to bijeli narod, i je li dolo do mijeanja
hrvata s ostalim narodima. Jedna karika jest ime hrvat koji kao takav ne postoji. Prouit
emo etimoloko ime hrvata i osim toga ui emo u etnologiju, antropologiju i povijest
naroda.
Teorije o porijeklu Hrvata:
1. Slavenska Bijeli hrvati sjeverno od panonije, a istono od Bavarske, imamo
slavenski jezik.
2. Iranska dolazimo s podruja irana, nekadanje Perzije. Ono to vee hrvate s
Perzijom jest postojanje jedne upravne pokrajne Harauvati koje je postojalo u
5.st.pr.Kr.
3. Gotska znai da bi hrvati bili Goti ili Germani jer dolaze u valu kada silazi veliki broj
plemena. I toma Arhiakon nam spominje da su hrvati goti, no ta teorija nema puno
dokaza, osim to Arhiakon govori da dolaze Goti. No to je prije oznaavalo Barbare.
To porijeklo hrvata se naroito isticalo u vrijeme NDH-a jer germani pripadaju istoj
krvi. I ta se teorija tada naglaava, to kao teorija ne moe stajati, jer nemamo nekih
izvora.
4. Bugarska javlja se u periodu prouavanja hrvata i postavlja se pitanje Bugarske. Jer
7.st. doseljavanjem hrvata i bugarskih plemena imamo slinih imena s bugarskim
dostojanstvenicima iz 7.st. no to nam ne dokazuje nita jer su i Hrvati i Bugari
slavenski narod. Tako ako su jezini narod mogu se neka imena podudarati.
5. Turska oznaava mogunost mijeanja s turskim narodom. Javlja se 90-tih godina,
jer postoje slina etimoloka znaenja s hrvatima. Kada se govori o Turskoj onda
moramo govoriti prije o Perzijskom podruju
6. Irska da bi hrvati se s Ircima. Ona se temelji na genetikim istraivanjima. Ona se ne
moe uzeti jer Irci nisu nastali na naim podrujima, ve su oni vjerojatno mijeanje s
Ircima. Genetiari su htjeli gene usporediti s ostalim narodima. U naim genetskim
17
2011.
istraivanjima imamo gene slavenskim narodima, a onda da imamo i Ilirske gene.

Dokazana je slavenska pripadnost. Prema etimologiji hrvati bi najvjerojatnije doli s
podruja Bijele hrvatske i mijeaju se s stanovnitvom koji se tamo nalaze. Jedan
dokaz koji dokazuje jest natpis iz Tanais (Kavkaz gdje bi Hrvati naili na kontakt sa
Iranskim narodom), naena je ploa koji je napisan na grkom u 2./3. st.pos.Kr.
nalazi se rije Khoroathos i Khoruathos.
Indoeuropska skupina naroda zbog prve seobe naroda dolazi do sputanja,
mijeanja skupina naroda, i zato je cijela europa nazvana indoeuropskoj skupini naroda.
Postoje dvije skupine slavena; 1. Slavena, 2. Anti oni na kraju. Kojoj sada skupini hrvati
pripadaju? Antima pripadamo, mi smo tko zna gdje, s podruja Bijele Hrvatske. Meu
Antima su 3. Skupine: Zapadni slaveni, Istoni slaveni i Juni slaveni. Zapadni slaveni su
Slovaci, Poljaci, esi. Istoni slaveni su Ukrajinci, Rusi i Bjelorusi. Juni slaveni su
Slovenci, Hrvati, Srbi, Crnogorci, Makedonci i Bugari.
Rimski pisci koji spominju slavene su:
Plinije
Tacit
Ptolomej
Osim toga oni saznaju za slavenska plemena preko germanskih plemena. Osim toga pisci
koji spominju slavene, kojih neto konkretnije saznajemo o narodu su bizantski pisci, a
to su:
Car Mauricije (582. 602.) spominje da ene iz tih plemena su uvijek u ratovanju,
uz bok s mukarcima, da su slaveni svadljivi i da vole puno piti. I to se upravo vidi i
danas. Kae da su dosta hrabri ratnici i da su im ene uz bok.
to se tie same drutvene organizacije moramo prouavati i same slavene.
Prouavanjem svih slavena moemo doi do odreenih zakljuaka, to govorimo o
slavenima i onda gledamo tako i na hrvate. Ono to je bitno slaveni su bili rod koji je
vezan krvnim srodstvom, a domain je bio najstariji lan. Vie rodova inilo je bratstvo.
Pa prema tome na elu samog tog roda stoji elnik kojeg su izabirali domaini meu
sobom. Osim rodova imamo pleme, koje okuplja vie bratstva, na elu je upan koji je
glavni poglavar. upa oznaava neki teritorij na kojem ivi jedno pleme.
Kasnije kada vidimo razvoje samoga drutva i samoga plemena, odnosno upa,
izmeu upa stvara se grad. esto su njihove nastambe, naselja, mjesta bili najee na
18
2011.
movarama ili uzvienjima. Bili su uglavnom ratari. Ono u to su vjerovali, imali su

odreenu mnogoboaku religiju. Govore da religija poiva na boanstvu ljudskog
oblija. Oboavaju prirodne sile. Triton je bog mora, zeus bog neba. To je neobjanjivo i
to im je fascinantno. Vjera u jednog vrhovnog boga, Peruna koji je gromovnik, bog
gromovnika. Osim njega imamo veliki broj boanstava.
U prvoj polovini 7.st. hrvati dolaze na obale dananje hrvatske. Krajem 6.st.
Slaveni zajedno s Avarima ulaze u Bizantsko podruje. Zajedno s Avarima slaveni
opsjedaju Sirmium 582.g. zatim idu na Salonu koju osvajaju 614.g. osim toga znamo da s
Avarima 626.g. opsjedaju Carigrad, no ne uspijevaju ga svladati. Nakon poraza Slavena
zapoinje organizirana seoba naroda 626.g. i to na podruja dananje Dalmacije. Dolaze
na podruje Balkanskog poluotoka i dolaze iz Bijele Hrvatske.
Dolazak Hrvata na Jadransko more

KONSTANTIN VII., PORFIOGENET, o upravljanju carstvom Kae da hrvati dolaze
za cara Heraklija I. (610. 641.) i dolaze pod vodstvom 5 brae:
1. Kukas
2. Lobelos
3. Kosentzens
4. Muhlo
5. Krobatos
I dvije sestre Tugom i Bugom.
To je legendarni prikaz dolaska Hrvata, jer ne moemo dokazati da su Hrvati doli
pod tim vodstvom. Dolaze u plemenskom ureenju, a Korbatos je voa Hrvatskog
plemena. Hrvati dolaze na teritorij bizantskog carstva i sudjeluju s Avarima na napadima
na Carigrad. Pokoravaju starosjedilaki narod. Prije svega su Nomadi koji kada dolaze na
teritorij bizantskog carstva dobivaju teritorij i formiraju drave i za formiranje drave
bilo im je potrebno 2.st. Ono to saznajemo i na emu se radi u proteklih nekoliko godina
jest prouavanje tumula, kako bi ta nalazita bila karika kako su Hrvati ivjeli. Imamo
2.st. mraka kod kojih nemamo nikakvih informacija. O formiranju samoj Hrvatskoj
dravi zna se tek od 9.st. jer do tada nemamo nikakvih izvora.
Pokrtenje Hrvata
19
2011.
Imamo 3 teorije:
1. Arijanska teorija da su hrvati bili arijanci odnosno krivovjerci. Govori nam da su
doli ve pokrteni arijanskom herezom gdje se Hrvati smatraju krivovjercima koji
na podruje Hrvatske dolaze u Arijanskoj herezi. Argumenti su ti da se prvi od
povjesniara koji se time bavio jest Miho Barada koji se bavi na djelu Tome
Arhiakona. Miho Barada kae da Toma Arhiakon navodi da su oni gotski narod koji
su poprskani Arijevom zarazom. Oni su tako zvani arijanski goti, kae Toma
Arhiakon. Miho Barada zakljuuje da su hrvati bili Arijanci, zato to su goti ve
pokrteni Arijevom herezom i takvi dolaze na ova naa podruja. Meutim Ferdo
ii spominje da dalmatinsko stanovnitvo, odbacuje svaki utjecaj Hrvatskog naroda
nazivajui ih Gotima, barbarima to je pogrdni naziv. Taj pogrdni naziv ostaje u
Tominom djelu. No njegovo djelo se mora kritiki prouavati. Jo jedan argument koji
se uzima u toj arijanskoj teoriji koji koristi kao dokaz Miho Barada da papa Ivan IV.,
alje opata Barata kako bi spasio relikvije kranskih svetaca od Hrvata, se spominje
u Liber Pontificalis15, kako bi ih spasio od pogana. Prenose relikvije muenika iz
Dalmacije u Rim. Osim toga Konstantin Porfirogenet govori o nekrtenim hrvatima u
svom poglavlju 31. Zatim takozvana Felicijanova isprava iz 1134.g. u kojoj dobivamo
informacije o Zagrebakoj biskupiji i kralj Ladislav (1048. 1095.) da bi narod s
idolopoklonstva ponovno vratio kranstvu.
2. Teorija ranog pokrtavanja ili tako zvana dalmatinska teorija pokrtavanja ta
teorija ide u prilog tezi da su Hrvati pokrteni po samom dolasku. im su doli na ova
podruja dolaze misionari u grad Split, jer je Salona bila razorena i dolaze u
Dioklecijanovu palau. Iz Salone bjee u Split zbog napada. Dokazi za pokrtavanje
hrvata su:
Dokumenti crkvenog sabora u Splitu 925. i 928. saziva ga kralj Tomislav, zove sve
sveenike, i poziva papinskog legata. Osi sabori moraju biti utemeljeni na Hrvatskom
kranstvu. Taj sabor dokumenti nam pokazuju da crkvena hijerarhija ima duboke
kranske korijene.
Cijela zemlja je Crkveno organizirana i spominju se mnogobrojni biskupi i sveenici, i
osnovana je biskupija u Ninu. Ta biskupija u Ninu ima poetke u 9.st. i postavlja se
15
Dokument popisa papa
20
2011.
pitanje je li ona osnovana u vrijeme kneza Trpimira ili Vieslava, ali svakako ima svoj
poetak u 9.st.
Pismo pape Ivana X (914. 928.) kralju Tomislavu i pie da su; Hrvati pokrteni prije
Germana. Znamo da su germani pokrteni kao pleme od 8.st. onda su Hrvati
pokrteni prije Germana i to se uzima kao dokaz za rano pokrtavanje.
KONSTANTIN VII., PORFIROGENET tri pokrtenja hrvata, tri perioda. Kao prvo u
31. Poglavlju spominje da car Heraklije (610. 641.) iz Rima alje sveenike kako bi
pokrstio hrvate. Spominje uz to da osoba koja vlada tim novo pridolim narodom se
naziva Porga i s njim Hrvati dolaze na Jadran, to nam govori da je vei dio hrvata
pokrten po dolasku u domovinu. Osim 31. Poglavlja Konstantin VII., Porfirogenet u
30. Poglavlju spominje kako su Hrvati pokrteni nakon osloboenja od Franaka, gdje
oni osobno trae da se iz Rima poalju sveenici da ih pokrste. Ovo poglavlje bi
spominjalo kasnije pokrtavanje Hrvata i to najvjerojatnije Panonskih Hrvata i to u
9.st. Problem zato su Hrvati podigli ustanak protiv Franaka jest taj da su Franci
napadali i ubijali Hrvate, te su ubijali djecu kako ne bi dolo do irenja Hrvata, i
Panonski Hrvati diu ustanak. (30. Poglavlje) Ta pobuna je podignuta u vrijeme
Porina. U spisu taj Porigin je vjerojatno zamijenjeni sa Dalmatinskom Hrvatskom
osloboenje od Franaka mirno, za vrijeme Zdeslava 878.g. ovaj izvjetaj se vjerojatno
odnosi samo na Panonsku Hrvatsku. I trei opis pokrtavanja Hrvata koji spominje
pokrtavanje za vrijeme cara Bazilija I., i to u 9.st. najvjerojatnije je da se radi o
Srbima i neretvljanskim Hrvatima. Svakako moramo znati da ve od 9.st. imamo
siguran utjecaj Rima na ovim naim podrujima, hrvati su pod jurisdikcijom Rima. To
dokazuje nepostojanost istonih obreda u naoj liturgiji. Ono to znamo da na ovim
naim podrujima imamo prisustvo slavenske liturgije, radi se o isto slavenskom
liturgijom na narodnom jeziku iril i Metoda.
Historia salonitana i Historia salonitana maior: od Tome Arhiakona koji kae da
papa Ivan IV., (640. 642.) alje Ivana Ravenjanina u Split. U ovom izvjetaju papa
Ivan IV., alje Ivana Ravenjanina alje kako bi obnovio biskupiju, ali i kako bi nastavio
svoje misionarsko djelo. Postaje prvi splitski nadbiskup oko 640.g. Znamo da je
Salona razorena 630/640.g. u istom ovom izvjetaju znamo da ovaj papa alje u
Dalmaciju i Istru opata Martina, koji mora spasiti relikvije kranskih muenika,
osloboditi krane koji su bili zarobljeni od Hrvata i trea stvar je sigurno da nije bio
sam i da je radio na obraenju tih Hrvata, mogue da je bilo nekih i pokrtavanja,
21
2011.
sigurno je da je misionarski djelovao na tom putu. Sve su to dokazi kako bi mi

dokazali da su se Hrvati pokrstili ve u 7.st.
Postoje 2 pisma pape Agatona (678. 682.) prvo pismo je poslanica caru Konstantinu
IV., iz 680.g. obavjetava ga o sinodi u Rimu, i pita zato biskupi nisu doli na tu
sinodu, i car Konstantin IV., mu odgovara da biskupi koji nisu doli, misionare meu
novopridolim narodima: Longobardi, Slaveni, Franci Jedino Slaveni mogu biti
Hrvati. Drugi dokument je ugovor pape sa hrvatima ca. 679.g. spominje Konstantin
VI., Porfirogenet i pretpostavlja se da papa Agaton sklapa ugovore s novim
kranskim narodima, no ne potpisuju ga Hrvati, papa ne spominje u tom ugovoru
Hrvate. ivjeti u miru s okolnim narodima.
Arheoloki nalazi jedan od tih nalaza je Evangeliarum spalatense iz 7. 8.st. to je
evanelistar iz Splita koji se u to vrijeme koristio. Imamo sarkofag iz katedrale sv.
Dujma u 7.st. i tu imamo natpis o prijenosu relikvija sv. Dujma iz Salone u Splitu.
Osim toga drugi arheoloki nalazi su nadvratnik crkve sv. Jurja u Katelu Suurca iz
7.st. i vidimo da na tom podruju imamo crkve. I dakle na ovom nadvratniku
spominje se da je ova crkva sagraena na Hrvatskom tlu, pa prema tome da bi hrvati
koji su tu ivjeli prihvatili kranstvo. Zatim Vieslavova krstionica se stavlja kraj 8.st.
nije dokaz pokrtavanja, ali je dokaz pokrtavanje kneza, pa se pretpostavlja da se i
neki odreeni narodi pokrtavaju. Zatim postoje Godeajev natpis iz 2. Polovine 8.st.
na crkvi sv. Kria u Ninu. Dokaz je da ta crkva postoji vrlo rano.
3. Teorija kasnog ili franakog pokrtavanja Hrvata Nju zastupa veliki broj
povjesniara koji kau da su Hrvati pokrteni zahvaljujui Franakim misionarima u
kasnom periodu. Slijede bekog akademika Dummlera kritika Konstantina VII.,
Porfirogeneta i drugi je francuskog povjesniara Duchensae pokrtavanje za pape
Ivana X., (914. 928.) i kralja Tomislava (910. 928.) prema njihovom miljenju ova
teorija je franaka teorija jer smatraju kako iz Aquileie dolaze Franaki misionari i
pokrtavaju Hrvatski narod. Dokazi za ovo se upotrebljavaju:
1. tovanje Franakih svetaca koji se javljaju od 9.st. do 11.st.: sv. Krevan, sv.
Ambrozije, sv. Marcel. To je dokaz da smo mi pokrteni od franaka. Osim toga ono to
se moe uzeti u obzir to ne mora znaiti da je dolo do pokrtavanja, ve su tovali ih
jer je Aquilea bila blizu i utjecaj sa Zapada, u Hrvatskoj se u to vrijeme tuju i
bizantski sveci.
22
2011.
2. Franako pokrtavanje novopridolih naroda, hrvati su veinom bili pokrteni i

prije dolaska Franaka i franakih misionara.
3. Kao argument se spominje i utnja izvora o pokrtavanju u 7.st. smatraju neki
povjesniari da je Porfirogenet kontradiktoran. Zatim smatraju zagovornici ove tree
teorije da pisma pape Agatona se ne odnose na Hrvate, meutim mi sustavom
eliminacije moemo eliminirati sve slavene koji postoje na ovom podruju u to
vrijeme.
4. Acta sveti Ursi (akta jednog muenika kojega tuju Franci) moglo se dokazati da
ovaj svetac ne postoji u kalendaru Crkve, govori se o legendi. To dokazuje da su
Franci bili u Hrvatskoj u 9.st. i postoje brojni dokumenti i izvori o Hrvatskoj u ovo
doba, ali nema spomena o pokrtavanju od strane Franaka.
Hrvati u zajednici europskih kranskih naroda

Rekli smo da o pokrtavanju Hrvata imamo nekoliko teorija, ova dalmatinska
teorija koja se uzima jest da je kranstvo dolo iz Aquileia, drugi utjecaj jest Rim i trei
utjecaj je Carigrad.
Kneevina Hrvatska
Problem je to nakon to hrvati kada dolaze na ova naa podruja od 7. 9.st.
nemamo nikakvih dokumenata, nakon 2 stoljea po dolasku Hrvati se organiziraju u
dravu kneevinu. Dakle, vidimo da imamo Dalmatinsku i Panonsku Hrvatsku.
Dalmatinska ili Primorska hrvatska i u njoj dolazi teu sredinom 9.st. dolazi do uspostave
dinastije Trpimirovia Trpimir (845. 864.). imao je razne neprijatelje koji su utjecali
na formiranje kneevine:
Mleani istona jadranska obala
Bizant koji eli osvojiti junu Dalmaciju i njezina podruja, juna jer im je najblia.
Arapi koji dre svetu zemlju povremeno upadaju na podruja jadranske obale radi
pljake otoka.
23
2011.
Nakon njega mi imamo kneza Branimira (879. 892.) vidi se jaanje mlade
kneevine i polako osamostaljivanje. S druge strane imamo Panonsku Hrvatsku, koja
obuhvaa sjevernu Hrvatsku i Slavoniju koja je pod vodstvom Ljudevita Posavskog
osloboenje od Franaka. Propada u 9.st. provalom Maarskih plemena.
Panonski knezovi:
1. Vojnimir 791. 810.g.
2. Ljudevit Posavski oko 810.g. 823.g. neak kneza Borne
3. Ratimir 829. 838.
4. Beaslav 880. 896.
Dalmatinski knezivi:
1. Radoslav, Kuber, Pora, kraj sedmog stoljea
2. Vieslav, druga polovica osmog stoljea oko 803.g.
3. Borna oko 810. 821.g.
4. Vladislav, 821. 835.g.
5. Mislav oko 835. 845.
6. Trpimir I., oko 845. 864. Osniva dinastije Trpimirovia
7. Zdeslav, 864.g. sin Trpimira I.
8. Domagoj, 864. 878. Zbacio bratia Zdeslava
9. Iljko, 878, Domagojev sin
10. Zdeslav, 878. 879. Opet na prijestolju
11. Branimir
12. Mutimir ili Muncimir
13. Tomislav 910. 925. Sin Muncimira
to se tie same crkve u doba Kneevine Hrvatske djeluje i nastupa kao
nacionalna Hrvatska crkva, vidjet emo da emo imati problema prve crkve kao
biskupije. Crkva ima svoje domae sveenstvo i same Hrvatske redovnike. Imamo
obavljanje svih crkvenih poslova, imamo liturgiju, sabore, uspostavu hijerarhije i to
naravno uz samo sveenstvo koje je hrvatsko. Produbljivanje kranske vjere, to rade i
danas sveenici. U svemu tome Crkvi puno pomau sami kneevi, darovnicama, da Crkvi
daju odreene teritorije. Prema tome vidjeti emo na primjer to za crkvu ini sam
Trpimir.
24
2011.
Trpimir (845. 864.)

Zaetnik je dinastije Trpimirovia koji vladaju sve do kraja 11.st. u njegovo
vrijeme to se tie same Crkve on joj daje velike ovlasti. Priznao je jednu vrstu vlasti od
samih Franaka, slabi se Franaka vlast tako da se ne osjea preveliki utjecaj Franaka i
priznao je franaku vlast Lotara u 9.st. Trpimir vlada samostalno, on je jak knez u
Hrvatskoj. U to vrijeme nisu Hrvati osvojili sve gradove na podruju Dalmacije, ti gradovi
su najee bili pod utjecajem Bizanta. To je cijelo podruje priobalno koje je pripadalo
Bizantu. Za Trpimira, njegova vojska silazi na obale i kree laganom asimilacijom
osvajanjem priobalnih podruja. Po prvi put se spominje u izvorima Trpimir pomou
Bojom knez Hrvata. Gradi dvor u Klisu (iznad Splita), on se nije uspio spustiti u sam
Split, nego vlada iznad Splita.
On pokuava ostvariti mir u svojoj kneevini i osigurati granice. U to vrijeme, ako
je istina onaj dokument od pape s Slavenima, to bi bilo u tom periodu, vjerojatno je da je
Trpimir potpisao taj dokument s papom. Osim toga pokuava osvojiti dalmatinke
gradove koji su bili pod Bizantskom vlau. Poznato je da franaki benediktinac
Gottschalk opisuje taj dogaaj da Trpimir osvaja gradove radi izlaza na more. Ono to
opisuje benediktinac vjerojatno je da se radi o Splitu i Trogiru. Ono to ne moemo
zakljuiti po izvorima jest, na kolikom prostoru bi se prostirala ta kneevina. Znamo da
prema izvjetajima granie s Bugarskom. To je sjeveroistona granica Bosne. On se s
Bugarima bori na tom djelu, danas Bosne i Drine.
to se tie samog Trpimira imamo brojne arheoloke ostatke. Znamo da gradi
prvi poznati samostan u koji dovodi benediktince iz Montecassina i gradi ga u Rinicama
pokraj Klisa. Znamo da jako puno radi na davanju darovnica samoj Crkvi jer kranstvo
u Hrvatskoj oznaava kulturu, pismenost i ulaznicu u EU u tom vremenu. Prema tome
daruje desetine kneevskog posjeda i crkvu sv. Jurja. Svojom darovnicom iz 852.g. daje
prava hrvatska diplomatika isprava. Spominje se Hrvatska kao regnum Chroatorum
drava Hrvata. O pismenosti Hrvata ne znamo puno, saznajemo kada usvajaju latinsko
pismo i onda glagoljicu. Te darovnice Crkvi dokaz su utemeljenja i postojanja Hrvatske
drave sredinom 9.st. za Vieslava ili Trpimira osnovana je Ninska biskupija, no
najvjerojatnije je da je osnovana za vrijeme Trpimira. U to vrijeme nije sigurno ijoj
jurisdikciji pripada ili Rimu ili Aquilei. Pretpostavlja se da je pripadala Aquilei. Mimo
25
2011.
zakona i odobrenja od pape dobili su svoju biskupiju u Ninu, tako da su otili u Aquileu
kod biskupa koji ju je odobrio.
Osim toga nakon Trpimira dolazi Domagoj na vlast.
Domagoj (864. 878.)
Protubizantski orijentiran, napada Mletaje lae i dobva naziv pessimus
svlavorum dux, najgori slavenski knez. Papa Nikola I, Domagoja naziva kao dux gloriosus.
Ono to on pokuava jest, da se oslobodi svakog utjecaja izvana, i osigurava granice
kneevine. To je bitno zbog vladavine. Ono to pokuava jest ratovima osigurati
pomorsku granicu Hrvatske. Nakon Domagojeve smrti car Bazilije I, i iri carstvo na
podruje Dalmacije.
Zdeslav (878. 879.)
Vrlo je problematian i dolazi iz roda Trpimirovia i trai zatitu od Bizanta, to
znai da im mora dati neto za uzvrat. I daje im Dalmatinske otoke i odree se
jurisdikcije Rima. Tako da Hrvati u vrijeme Zdeslava postaju podanici bizantskog cara. U
to vrijeme imamo 3 izvjetaj gdje se kae da se za vrijeme Zdeslava Hrvati pokrtavaju
kao i Srbi. Crkva je pod jurisdikcijom samog Carigrada. Zdeslava ubrzo svrgava Branimir
koji je morao poduzeti radikalne korake.
Problem Ninske biskupije
U vrijeme 9.st. javlja se problem Ninske biskupije, koji e se javljati sve do 10.st.
Osnovana je na hrvatskom tlu. Trailo se da Ninska biskupija bude crkvena jurisdikcija
kneevine Hrvatske. Jer mi smo hrvati i elimo imati svoju jurisdikciju. Prema tome
znamo da se jurisdikcija Dalmatinskih biskupija (Splita) odnosila samo unutar zidina
grada.
Uglavnom te biskupije su za vrijeme Zdeslava bile pod bizantskom vlau i one su
imale prednosti. Upravo zbog starosti tih biskupija se vidi ta prednost. Nin je bez
biskupa i njome upravlja akon Teodozije.
Branimir (879. 892.)
On osigurava Hrvatskoj svoju nezavisnost. Druga stvar koju ini jest da alje
legata Ivana s svojim pismima Papi Ivanu VII., u Rimu. Iz tog vremena imamo nekoliko
26
2011.
pisama u korespondenciji pape i Branimira. On trai od pape priznanje drave i zalae se

za ninskog biskupa akona Teodozija. Zahvaljujui Branimiru mi smo u sastavu
rimokatolike crkve. Papa samog ovog Teodozija poziva na biskupsko reenje.
Branimira papa naziva Dux Cruatirum knez Hrvata ili Brannimero dux Sclavorum knez
Slavena. Branimir kako bi osigurao Hrvatsku nezavisnost u Rim alje svog legata Ivana i
svoje pismo. Papa osim to priznaje Branimira, on poziva i akona Teodozija na reenje
za biskupa.
Ono to imamo od Branimira jest jedan veliki broj crkava, tako da na njima
postoji natpis posvete. Imamo ove ostatke: Ciborij je ono to se nalazi iznad oltara, u
obliku neke kuice. Reetkaste ograde, grede s imenom kneza Branimirom. to se tie
proglaenja nesamostalnosti Hrvatske oituje se i na nekim drugim podrujima
Branimirova djelovanja. Branimir hodoasti s svojom suprugom Maruom u Aquileiu.
Ostavljalo se potpis u edadskom evanelistaru. Mleani mu za plovidbu uz dalmatinsku
obalu plaaju danak.
Ono to oznaava Branimirovo djelovanje jest da se Branimir opredjeljuje
Rimskoj crkvi, Branimir vraa hrvatsku Crkvu pod jurisdikciju Rima. Papa prigodom
bogosluja na Spasovo blagoslivlja Branimira, njegov narod i njegovu zemlju, Hrvati se
trajno pridruuju Crkvi u Rimu i papi. U to vrijeme Branimir ostvaruje i priznanje
Hrvatske nezavisnosti, teritoriji Hrvatske su nezavisni osim dalmatinskih gradova koji
su pod utjecajem samog Bizanta i onda pod bizantskom jurisdikcijom. Dok ostatak
Hrvatskog teritorija van tih dalmatinskih gradova je samostalno od 880.g. u trenutku
kada papa blagoslivlja Branimira.
Prema tome 881.g. papa akona Teodozija posveuje za ninskog biskupa, nakon
ovog blagoslova papa alje izaslanstvo u Hrvatsku i narod daje prisegu vjernosti. Ivan
VII., spominje Branimira Princeps (Princa), Ecellentissimus vir (savren mu), Gloriosus
comes. Papa Ivan VII., mu omoguuje meunarodnu neovisnost Hrvatske.
Od 9.st. pa nadalje imamo jednu specifinu stvar za liturgiju, imamo liturgiju na
slavenskom jeziku. Vrlo je vjerojatno kada govorimo o glagoljici i pismenosti Hrvatskog
naroda pridonose uenici irila i Metoda, koji donose u Hrvatsku i obred na slavenskom
jeziku i slavensko pismo. Oni su grci, obrazovani teolozi. To slavensko pismo prerasta na
ovom naem podruju u karakteristinu uglatu glagoljicu. Prema tome u Hrvatskoj
imamo 2 stvarnosti, u Hrvatskoj se istodobno iri latinski jezik i liturgija, budui da
imaju crkvenu jurisdikciju iz Rima imaju i liturgiju na latinskom jeziku. Druga stvarnost
27
2011.
je razvoj i irenje glagoljice na starohrvatskom jeziku. Najvjerojatnije je da je 882.

885.g. obred na slavenskom jeziku hvata korijenje. Pretpostavlja se da neki od
Metodovih uenika dolaze na podruje Ninske biskupije i ona postaje nukleus iz koje se
razvija slavenska kultura. Dolazi i do crkveno-kulturni dualizam u Hrvatskoj. Slavenska
liturgija nikada nije bila odobrena od Crkve i nije bila ravnopravna s latinskom
liturgijom. Cilj kneza Branimira je ujediniti dalmatinske i hrvatske gradove. Oko 886.g
ispranjena je nadbiskupska stolica u Splitu. Izabiru za novog Splitskog nadbiskupa
Teodozija ninskog biskupa. Htjelo se pokazati da je Split Hrvatski grad u sastavu
hrvatske kneevine. Teodozije se pridruuje obje biskupije i trai odobrenje aquilejskog
patrijarha. Ovo je ilegalno preuzimanje nadbiskupije. Papa Stjepan VI (885. 891.)
upozorava na nezakonitosti i onda Teodozije i Branimir ele obnoviti nekadanju
Salonitansku biskupiju. Papa trai Teodozijev dolazak u Rim, no mi ne znamo je li
Teodozije otiao u Rim. Znamo da je jedno vrijeme stolovao nad cijelom Hrvatskom
kneevinom.
Znamo da ubrzo 892.g. u Splitu imamo spomen novog nadbiskupa Petra II., pa se
pretpostavlja da je Teodozije vjerojatno odstupio ili umro, i Petra II., i papa priznaje. U
Ninu biskup Aldefred, vjerojatno je postavljen od aquilejskog patrijarha. Ono to
moemo ustvrditi jest da je propao pokuaj ujedinjenja Dalmatinske i Hrvatske Crkve. U
Dalmaciji i dalje ostaju starosjedilako stanovnitvo i krani su pod jurisdikcijom
Bizanta. Dok je ostatak kneevine Hrvatske imala biskupa koji je bio Hrvat i bili pod
jurisdikcijom u Rimu.
Vidjeti emo da je ovo bio razlog i pokuaj ujedinjenja Dalmatinske i Hrvatske
Crkve bio poetak borbe prvenstveno izmeu hrvatske i dalmatinske Crkve.
Muncimir (892. 910.)
Posljednji Trpimirov sin koji uvruje poziciju snane Hrvatske, naziva se isto
kao i njegov otac: Divino munere Iuvatus Chroatorum dux. Imamo pronaen zabat crkve u
Uzdorju. Termin Princeps znai neka vrsta princa, njegova neovisnost o drugim
vladarima. Taj naziv preuzima Muncimir,, rjeava spor izmeu ninske biskupije i splitske
nadbiskupije.
Meutim po dogovoru Muncimir daje prvenstvo Splitu jer ta nadbiskupija traje
od davnine. Ne zna se tono kada ga nasljeduje njegov sin Tomislav no svakako se to
28
2011.
dogaa prije 914.g. od 910. 914. Imamo nekoliko dokumenata kada moemo govoriti o
Tomislavu i njegovoj vlasti.
Formiranje Hrvatske
Sredinja vlast u Hrvatskoj je slaba, sama ta vlast unutar Hrvatske jaa tek od
polvine 11.st. Vlast predstavljaju vladari, upani i radnike skupine. Na nekim
prostorima prema dokumentaciji vlast ne postoji. Na nekim prostorima se niti ne osjea.
Granice upanija ne mogu se odrediti. Od 10.st. upana zamjenjuje ban. I vidjeti emo
pojavu aristokracije u Hrvatskoj koja e se temeljiti na banu. Dalmatinska Hrvatska u 10
ili 11.st. ima 11 upanija. Dio obale se nalazi u Neretvanskoj kneevini, ona obuhvaa
jugoistono od Cetine, dolinu Neretve, Makarsko primorje, Bra, Hvar i Vis. to se tie
organizacije ivota znamo da imamo plodne nizine uz rijene tokove, ratarstvo.
Visoravni stoare. Organizacija grada na padinama; obrana od poplave, napada i tednje
plodnog tla za ratarstvo. Imamo nekoliko skupina konjanika koji su bili u konjici
Hrvatske vojske. Imati konja znai da morate biti vrlo bogati. To je bilo u Panonskoj
Hrvatskoj. Od 9.st. pa nadalje grade se utvrde ili katele i crkve. esto su gradovi pa onda
i crkve nastajale na ostacima rimskih gradova.
Groblja imaju organizirane izvan grada, a od 800.g. imamo etiki prostor
Hrvatske, poinje se povezivati i ujedinjavati. Znamo da postoji jako dugo vremena dok
se ova 2 prostora nisu ujedinila, tek u 10.st. doi e do ujedinjenja. U 11.st. imamo
najvie teritorijalno prostiranja od jadrana do drave.
Panonska Hrvatska ima jasno odreen teritorij od 9.st. vodi ju Ljudevit Posavski,
granice su Ptuj na sjeverozapadu, Drava na sjeveru, Kupa i Sisak na jugu i Srijem na
istoku. Od 12.st. imamo upanije na tom podruju.
Sisak, Zabraga, Posege i Vuka postaju prometna sjecita. Pred kraj 9.st. i poetak
10.st. Hrvatska ulazi u Europu i na vei stupanj razvoja, sve vie slabi utjecaj Bizanta i
Franaka s sjevera. Problem je Venecija koja stalno ulazi na plodna podruja i kontorlira
istonojadranski plovidbeni put. Borba za prevlast izmeu Hrvatske i Venecije vladati e
do 15.st. kada e Venecija uzeti neka odreena podruja. Opasnost koja se poinje
javljati jest maarski pohodi i bugarsko irenje nakon osvajanja Srbije.
Kraljevina Hrvatska
Tomislav (910. 928.g.)
29
2011.
Nazivamo ga prvim Hrvatskim kraljem. Nemamo povijesnih podataka o njemu.

Znamo samo da prije preuzimanja vlasti ujedinjuje Panonsku i Dalmatinsku Hrvatsku od
Jadrana do Drave. Organizira obranu drave od Maara i Bugara. F. ii kae da se
Panonska Hrvatska priklanja Tomislavu, ali i dalje imaju autonomiju.
to znai da je Tomislav kralj? Imamo podatke da ga papa naziva rex, no to ne
mora znaiti da je on bio kralj. Sami povjesniari smatraju da bi to krunjenje moglo biti
925.g. Otprilike prvom polovinom 10.st. bio je obiaj da se vladarima obraa titulom
Rex. Bio je prokonzul Dalmacije i dogovara se Tomislav s papom i bizantskim carem i
dobiva upravu nad dalmatinskim gradovima i otocima. Crkvena jurisdikcija na tom
podruju je onda Rim. Ona je prihvaena i na Dalmatinskim otocima na kojima je
Tomislav bio proonzul.
Kralj Tomislav se okrunio na Duvanskom polju. Pretpostavlja se da bi bio tu
okrunjen. Znai ono to se dogaa jest da Tomislav osim to ujedinjuje Panonsku i
Dalmatinsku Hrvatsku postaje prokonzul Dalmacije, pokuaj samog Tomislava da se oni
gradovi i otoci prikljue uz Hrvatsku. Tomislav ima upravu, ali i pravo pripadnost i
Bizant. Konstantin VII., hrvatska ima oko: 100 000 konjanika, imao je oko 80 velikih laa
i 40 mornara je moglo biti na jednoj lai, imao je i oko 100 manjih laa u koje bi moglo
stati 20 mornara.
Splitski sabor 925.g.
Ova godina se uzima da je Tomislav tada okrunjen. Te godine imamo prve
dokumente gdje se spominju Crkveni sabori u Hrvatskoj. Problem koji se javlja tu jest da
ninski biskup ima vei teritorij pod svojom jurisdikcijom, nego to to ima
solinski/splitski metropolita. To je osnovna problematika Splitskog sabora. U Dalmaciji
nastaje predaja o apostolicitetu Solinske crkve. Osniva salonitanske metropolije i Crkve
u Saloni jest sv. Dujam koji je bio uenik sv. Petra. Budui da je Crkva osnovana od samog
apostola, tj, njegova uenika nadbiskup salonitanski ima pravo prvenstva jurisdikcije na
ovim podrujima. Ninskom biskupu preostaje da bude njegov sufragan. Tomislav i
humski knez Mihael zajedno organiziraju sabor i na taj sabor papa Ivan X alje legate na
sabor u Split i na saboru sudjeluju: Dalmatinski biskupi i opati samostana, ninski biskup
u to vrijeme je Grgur i Tomislav s svojim dostojanstvenicima i Mihael, knez humsku.
Imamo 2 problema:
1. Upotreba slavenskog jezika u liturgiji protivno propisima Rimske Crkve
30
2011.
2. Proirenje metropolitanske jurisdikcije splitskog nadbiskupa na teritoriju Hrvatske

U Hrvatskoj dolazi do upotrebe i irenja novoga pisma koji sainjavaju Metodovi
uenici, dolazi do potrebe prevoenja liturgijskih knjiga na slavenski jezik.
1. Upotreba slavenskog jezika u liturgiji papa Ivan X trai da se iskorijeni iz liturgije
slavenski jezik, tj. protivi se upotrebi slavenskog jezika. Dalmatinski biskupi doputa
ovakve nepravilnosti i tu se progovara dalmatinskim biskupima. Donosi se odluka s
biskupom i papinskim legatom i zakljuuje se da se u oskudici latinskog sveenstva misa
moe sluiti na slavenskom. Razlog za to jest da je bila tolerancija prema upotrebi
slavenskog jezi.a pokuala se ostvariti odreena asilmacija tog starosjedilakog naroda.
Moramo biti tolerantni jedni prema drugima kako bi ostvarili taj suivot. elja za
pridobivanjem hrvatskog teritorija. Lake e se ostvariti namjere da se ima jurisdikcija
pod cijelom Hrvatskom. To je sve stvar diplomacije politike, tako da je na neki nain
doputen slavenski jezik u liturgiji. Drugi problem o kojem se raspravljalo je bila
metropolitanska jurisdikcija splitskog nadbiskupa. Papa je priznao apostolicitet
Solinske/Splitske Crkve. Prema tome na taj nain dodjeljuje se metropolitanska ast i
jurisdikcija na cijelom teritoriju Hrvatske ima splitski nadbiskup i ninski biskup postaje
sufraganski biskup.
Starija hrvatska historijografija i Ferdo ii:
Tomislav zbog politike je rtvovao Grgura koji je bio zagovornik hrvatskoga
jezika i kulture. Grgur je bio ninski biskup, nije znao latinski i sluio se slavenskim
jezikom. Oni smatraju da je Tomislav rtvovao Grgura, no prema l. 12 stavka 1., sabora:
dalmatinski biskupi prijete bojkotom: kau dalmatinski biskupi da nee nita raditi,
nema krtenja, sveenikih reenja i sl. Ninska biskupija se 928.g. ukida i to se zamjera
Tomislavu, to je to dozvolio. Svakako da je Grgur Ninski iao u Rim k papi i rekao da je
to nepravedno prema njemu, te su mu ponuene druge biskupije: Skradin, Sisak ili Omi.
Obrazloenje: nije od starine ninska biskupija te se zbog toga ukida, kao to su to imale
dalmatinske biskupije. Grgur odlazi papi Ivanu X u Rim. Dolazi novi papa Leon VI., koji
potvruje odluke sabora i grguru se dodjeljuje biskupija u Skradinu. Ne zna se jeli ju
preuzeo. I od toga trenutka nigdje se vie ne spominje Grgur. Jednostavno gubi se iz
povijesti.
925.g. dok traje ovaj sabor, dolazi do Bugarske ekspanzije i napadaju Bugari
granice Hrvatske i Tomislav rasputa sabor. U to vrijeme Tomislav kree u rat protiv
31
2011.
Bugara i brani granice Hrvatske na Drini od napada od Bugara. Znamo da Tomislav

pobjeuje i organizira nastavak sabora. Znamo da je potpisan mirovni sporazum izmeu
Hrvata i Bugarske na kojem je sudjelovao i papinski legat.
Nakon tog potpisivanja u splitu se vraaju Tomislav i papin legat. Potvrda
zakljuka sa sabora iz 925.g. i u to vrijeme se proglaava samo ukidanje Ninske
biskupije. Zamjera se Tomislavu dranje kod odluke promjene Grgurove biskupije i
ukidanje Ninske biskupije.
Odluke koje su donesene su prvo da je doputen slavenski jezik u liturgiji, Split
ima metropolitansku jurisdikciju, jurisdikcija Splita na teritoriju cijele Hrvatske, ukida se
Ninska biskupija i Grgur nestaje iz povijesti.
Stara hrvatska historijografija:
Sabori sukob izmeu latinaa i glagoljaa. Glagoljai su nii kler to su sveenici i
puk, sveenici jer ne znaju latinski. U to vrijeme Grgur Ninski je stavljen kao simbol
hrvatskog duha i kulture, hrvatske crkvene batine i branitelj slavenskog jezika.
Novija hrvatska historijografija:
N. Klai govori kako hrvatska struja ne zagovara glagoljicu kako se to smatralo.
Glagoljica se sauvala na teritoriju dalmatinskih biskupa. Ona smatra da je ta odbojnost
dalmatinskih biskupa bila previe naglaena. Ona smatra neosnovanim ovim tvrdnjama
koje donose stari povjesniari. Ona kae da je to sve problem borbe za jurisdikciju radi
materijalnih prihoda. Ona smatra da se ne radi o guenju Hrvatskog pokreta. Meutim
Grgur je ipak ostao zatitnik glagoljice, dalmatinski biskupi prihvaaju slavensku
liturgiju utjecaj bizantskog mentaliteta. Smatra se da bi se radilo o pridobivanju
hrvatskog kranskog puka. eljelo se ostvariti politiko i crkveno jedinstvo Hrvatske.
Prema tome dolazi do postepene asimilacije Dalmatinskih gradova i biskupija.
Glagoljica u Hrvatskoj
Baanska ploa jest darovnica Mitra Zvonimira, redovnicima pronaena je u
Crkvi sv. Lucije na Krku, datirana je poetkom 11.st. Bitno je za poznavanje glagoljice u
Hrvatskoj jest baanska ploa. Metodovi uenici dolaze u Hrvatsku. Smatra se da
Metodovi uenici prihvaaju benediktinsku regolu. Pretpostavlja se da se samo pismo
iri jo za vrijeme kneza Branimira. Upotreba ove glagoljice izraz je neovisnosti od
32
2011.
dalmatinskih gradova i biskupija latinske i grke tradicije. Po prvi puta Hrvati mogu na
svom jeziku izraziti svoju kulutru.
Glagoljaki spomenici u Hrvatskoj

Nalaze se na podruju Kvanera i Istre iz 11. i 12.st. Imamo Plominski natpis iz
11.st. koji se nalazi u crkvi sv. Juraja u Plominu. Osim toga postoji i Valunska ploa isto iz
11.st. imamo dvojezini natpis u crkvi sv. Marka na otoku Cresu. Zatim imamo grki
natpis s podruja Krka iz 11.st. ploe dobivaju imena po mjestu nalaska. I na kraju
imamo baansku plou koja je donacija kralja zvonimira samostanu sv. Lucije. Datacija
je 1077. 1120.g.
U ime oca i Sina i Svetoga Duha. Ja opat Driha pisah ovo o ledini koju dade
Zvonimir, kralj hrvatski u dane svoje svetoj Luciji. Svjedoe mi upan Desimir u Krbavi,
Martin u Lici, Piribing u Binodolu i Jakov na otoku. Da tko poree, nega ga prokune Bog i
dvanaest apostola i etiri evanelista i sveta Lucija. Amen. Neka onaj tko ovdje ivi, moli za
njih Boga. Ja opat Dobrovit zidah crkvu ovu sa svoje devetero brae u dane kneza Kosmata
koji je vladao cijelom Krajinom. I bijae u te dane Nikola u Otocu sa svetom Lucijom
zajedno.
Grdoselski ulomak pronaen je kod Pazina, potjee iz 11. ili 12.st. i jedan Humski
grafit na freskama u crkvi sv. Jeronima, naen u Humu (najmanji grad u svijetu) nalazi se
u Istri, datiran je u 12.st. u crkvi sv. Jeronima nalazi se taj grafit. Radi se o upniku crkve
u Humu koji je pisao koliko je odrao gregorijanskih misa.
Hrvatski kraljevi
Prvi Hrvatski kralj je Tomislav najvjerojatnije okrunjen 925.g. no ne znamo je li
on bio doista kralj. Nakon Tomislava imamo nekoliko kraljeva:
2. Trpimir II.
3. Kreimir I.
4. Miroslav
5. Mihajlo Kreimir II.
6. Stjepan Drislav
33
2011.
7. Svetoslav Suronja
8. Kreimir III.
Stjepan I. (1030. 1058.)

Nakon sukoba na vlast Drislavovih sinova vraa dravi mir i upravu nad
gradovima: Split, Trogir i Biograd, te otoke Krk, Osor, Rab, Korulu i Lastovo. Zadar
ostaje pod Mletakom vlau.
Petar Kreimir IV. (1058. 1074.)
Zavrava obnovu svoje drave i vraa joj kraljevsku slavu u 11.st. koju je gubila u
borbama za tron. Bizant ustupljuje i pravo nad dalmatinskim gradovima i otocima. On
ujedinjuje bizantski teritorij u kraljevinu Hrvatsku, tako da on tu svoju kraljevinu naziva
Regnum Dalmatiae et Chroatiae. On takoer uspostavlja jedinstveni politiko-upravni
teritorij. Gradovi polako u njegovo vrijeme dobivaju samostalnu upravu i samostalnost u
biranju biskupa. Problemi s kojima se kasnije susree je ponovno upadanje Bizanta s
svojom vojskom s Normanima i vraa dalmatinske gradove, no u to vrijeme Petar
Kreimir IV., umire. Pokopan je u crkvi sv. Stjepana.
Grugurovska reforma u Hrvatskoj
Nikola II. (1059. 1061.)
Posebno za vrijeme pape Nikole II. To je reforma Crkve u 11.st. nastavlja ju
Aleksandar II. Rimska sinoda 1059.g. papa Nikola II ju saziva. Zakljuci su da se mora
odrati i nacionalne sinode, da mora skupiti crkvene dostojanstvenike i na nacionalnoj
razini rijeiti probleme laike investiture, kupovanja slubi i sl. i prema tome papa alje
legate u pojedine zemlje i tada vladari provode reforme u svojoj zemlji.
Cilj ove reforme jest osloboenje crkve od svjetovne vlasti Libertas Ecclesiae.
Ukidanje investiture, ukidanje simonije, zabrana prodaje crkvenih slubi, i onda
uvoenje celibata u sveeniku slubu. I prema tome Grgur VII 1075.g. uvodi celibat.
Reforme nastavlja provoditi Aleksandar II i Grgur VII.
Reforma u historijografiji dobiva ime grgurovska reforma.
34
2011.
Grgur VII (1073. 1085.)

Reforma: borba protiv simonije, investiture i uvoenje celibata. Dotada je celibat
bio slobodan izbor. U Hrvatskoj reforma poinje za kralja Petra Kreimira IV (1058.
1075.), zapoinje 1060.g., a zavrava za vrijeme Dmitra Zvonimira. Problemi koji su bili u
Hrvatskoj nisu isti kao to su bili i u Europi, nije bio problem investiture, a niti simonija,
nego problem je bio pitanje celibata meu klerom i u Hrvatskoj je bio problem liturgijske
i disciplinske nepravilnosti. Jer je bio veliki utjecaj Istone crkve, sveenici su bili
uglavnom oenjeni, a liturgija je bila na staroslavenskom. Nakon Rimske sinode 1059.g.
u Hrvatsku 1060.g. dolazi papin legat Majnard i zajedno uz pomo Petra Kreimira IV.,
osniva sabor u Salonu. On s Petrom Kreimirom IV., sudjeluje u dodjeljivanju darovnice
samostanu sv. Ivana Evaneliste. I kralj podjeljuje i regia libertas gdje se crkva oslobaa
poreza. I javno se saziva sam sabor u Splitu 1060.g.
Ono to znamo da se na tom saboru okuplja veliki broj sveenika gdje sudjeluju
svi dalmatinsko-hrvatski biskupi i opati samostana. Sudjeluju i sveenici i laici, ali oni
nisu imali pravo glasa, koje su imali samo biskupi i opati. Majnard na otvorenju ita
odluke Rimske sinode iz 1059. Rasprava i zakljuci koji se odnose na Crkvu u Hrvatskoj i
u Dalmaciji.
Zakljuci sa splitske sinode
Nain biranja splitskog nadbiskupa, jednoglasan izbor od strane biskupa
sufragana, splitskog klera i od samih graana. Zatim imamo posvetu po kanonskim
propisima. Nain biranja biskupa jest takav da sveenstvo i puk izabire sebi biskupa.
Propisi o sveenikoj slubi
Traila se zabrana enidbe i sveenici moraju ivjeti u celibatu. Postojale su dvije
mogunosti sveenicima koji su bili oenjeni mogli su napustiti ene ili izlazak iz
sveenike slube. Zabranjuje se noenje brade i duge kose. U sluaju ako to osoba tj.
sveenik ne eli uiniti zabranjuje mu se ulazak u crkvu. Zatim zabranjuje se reenje
sveenika odnosno akona bez poznavanja latinskog jezika. Zatim neke odredbe nisu
bile odreene Rimskom sinodom, a koje su proizale iz lokalne potrebe pa prema tome
Crkva uvodi zabranu enidbe meu roacima do 4 koljena. Osim toga donose se i
odreene odredbe vezane uz izbor splitskog nadbiskupa. Na biskupskoj slubi za to
vrijeme imamo starog nadbiskupa koji se odrekao svoje slube i onda se bira novi
35
2011.
nadbiskup i izabran je Lovro (1060. 1099.). Majnad odnosi zakljuke sabora na

potvrivanje u Rim i papa to odobrava, te dekrete i alje po legatu nadbiskupski palij za
novog biskupa. O samim ovim dogaajima u Splitu izvjetava nas Toma Arhiakon. Osim
to donosi brojne dokumente on izvjetava i o sukobu latinaa i glagoljaa.
Sukob izmeu hrvatske i latinske stranke sukob izmeu sveenika koji se morao
odrei duge kose, brade, enidbe i kralja i onih koji su donijeli te odredbe i latinaa i
samog pape. Prema tome svakako da su odluke ovog sabora bile protiv slavenskog jezika
u liturgiji i sveenika glagoljaa. Toma Arhiakon ovu pobunu smatra kao borba za
samostalnost samog hrvatskog biskupa. Tek u prvoj polovini 11.st. hrvatsko sveenstvo
prihvaa potpuno latinski jezik. Toma Arhiakon spominje da veina hrvatskodalmatinskog klera nije znao latinski, velika veina je bila oenjena i kazna je bila vrlo
stroga gdje se zatvaraju crkve i javlja se pobuna. Bilo je teko uvesti ovu odredbu i zbog
toga se brojne crkve zatvaraju i dolazi do pobune puka i klera. Prema Tomi Arhiakonu
spominje se u Historia Salonitana da se pojavljuju dvije struje oni koji su odbijali
reforme i oni koji su pristali na reforme, a uz njih je stajalo plemstvo i visoki kler. Prema
tome on opisuje jednog sveenika koji pokree taj protureformni pokret i to je bio
sveenik Vulfo (Wolfgang). Ono to se dogaa prema opisu Tome Arhiakona jest da
dolazi do bune u zemlji no koja je ubrzo ugaena i da je sam Vulfo bio zatoen i pritvoren
da se i dalje ne moe boriti protureformno. U to vrijeme bio je papa Aleksandar II (1061.
1073.) koji alje ponovno novog legata gdje je organizirana sinoda 1064.g. u Splitu. Na
toj sinodi Vulfo je bio osuen i bio je baen u tamnicu. Potvreni su kanoni sa sabora iz
1060.g.
Toma Arhiakon spominje da je biskup krki Cededi bio u suradnji sa izaslanikom
antipape Vulfom. Antipapa Aleksandra II., bio je Honorije II (1061. 1072.) protivnik
reformi. Honorije II., djeluje na sjeveru Italije i njegov pomonik Vulfo odlazi u Hrvatsku.
Omoguuje krkom biskupu Cededu i sveenstvu Kvarnera i Istre koritenje glagoljice.
Ono o emu govori N. Klai jest sukob reformista i protureformista, kae da se
radi o manjoj pobuni, a ne kao to to opisuje Toma Arhiakon. Sukob nije imao tolike
razmjere kao to je opisivao Toma Arhiakon. Isto tako i F. ii govori kako je papa bio
blag prema glagoljaima i prema tome znai da e odobriti reenje sveenika da ne znaju
latinski, no daje mogunost da se naui. Ne vidi se niti odvajanje hrvatskog sveenstva
od dalmatinskog, nego da u to vrijeme oni jedinstveno djeluju u unutranjosti crkve.
36
2011.
1074.g. odran je reformni sabor u Splitu isto tako je usmjeren grgurovskoj

reformi i pokuava rijeiti problem sa protureformistima. Na ovom saboru su proglaeni
zakljuci sa sabora iz 1060.g., ureuje se i pitanje same dalmatinsko-hrvatske Crkve.
Znak dobre volje Rima i Splita prema protureformistima. Obnavlja se ninska biskupija
928.g. obnovom ninske biskupije zadovoljena je i jedna i druga strana. Od 1074.g.
osposobljena je ova biskupija i biskup je Formin. Otpor protivnika reformi bio je onda
slomljen i naravno uspjelo se doi do kompromisa.
Grgurovska reforma u Hrvatskoj
Nju nastavlja Dimitar Zvonimir (1075. 1089.) i ta reforma ustvari dala je najvie
bodova u samoj Hrvatskoj crkvi. Dimitar Zvonimir je bio slavonski ban, no bio je
neprihvaen od strane dalmatinskih hrvata. Osim toga on pokuava obraniti teritorije
Hrvatske kakvi su bili do njega. U to vrijeme vidimo kako Venecija pretendira na
dalmatinsku obalu. Trai zatitu od Arpadovia, no oni su mu bili udaljeni. Arpadovii su
mu bili rodbina, budui da su ovi bili udaljeni on se obraa papi Grguri VII. za zatitu i
papa mu nudi pomo no za to trai protuuslugu provoenja crkvenih reformi, na to
Dimitar Zvonimir to prihvaa. Zvonimir obeava i vjernost i provoenje reformi sa
sabora iz 1060.g. i godinje mu daje 200 zlatnika. Papinskim legatima daje na upotrebu
samostan svetog Grgura u Vrani (pored Zadra). Papa Dimitra Zvonimira kruni za
hrvatskoga kralja i uzima ga pod papinsku zatitu.
Zvonimir je okrunjen za kralja u Solinu 1075.g. u solinskoj bazilici sv. Petra.
Kruna isto tako kao to smo spominjali mi nemamo prvu kraljevsku krunu, koja je
nestala u povijesti. Dimitar Zvonimir vlada podrujem kraljevine Dalmacije i Hrvatske,
regnum Dalmatiae et Croatiae. Prijestolnica je Knin. Ono to znamo da papa ne dolazi
sam kruniti Dimitra Zvonimira, nego alje legata Gerarda koji donosi znakove kraljevske
vlasti: papinsku zastavu, ma, ezlo i krunu.
Ono to znamo da ove reforme koje prihvaa kler najvie provode benediktinci
iji se red iri ponajvie u 11.st. u to vrijeme svi redovnici nisu sveenici. Oni postaju
ujedno i uvari glagoljake batine dalmatinska beneventura (=jedna vrsta pisma, stil
pisanja, na noj imamo veliki broj knjiga napisanih o naem podruju). Splitski nadbiskup
Lovro i trogirski biskup Ivan su bili najvei zagovornici provoenja reformi.
37
2011.
Legenda o nasilnoj smrti Dimitra Zvonimira

Bio je slavonski ban i bio je ubijen od strane plemstva koji nisu mogli prihvatiti
njega kao kralja. Uvedena od Popa Dukljanina u 14.st. Bizantski car Aleksije I. Komnen
trai pomo sa zapada u obrani carstva od Turaka, da se pokrenu kriarski ratovi i uz te
kriarske ratove vezana je smrt Dimitra Zvonimira koja kae da on saziva sabor u
Kosovu kod Knina i saziva plemstvo s kojim eli organizirati pohod u kriarske pohode,
no plemstvo se protivilo jer nisu htjeli ii u kriarske ratove i oni su ga u Kosovu ubili i
on je prokleo hrvatski narod. Mi znamo iz dokumenata da je Zvonimir ubijen
20.4.1089.g. pobuna plemstva koje ne eli ii u kriarski rat. Ta legenda nastaje u 14.st. u
Ljetopisu popa Dukljanina.
Znamo da umire 1089.g. i oenjen je Jelenom koja je bila princeza i budui da
Zvonimir nema nasljednika, postavlja se pitanje nasljea.
Episcopus chroatensis sabor u Splitu 925.g. javlja se taj problem (Hrvatski biskup), u to
vrijeme je bio Grgur Ninski. Kod nas se tek u 10.st. javlja pojam biskupa i vee se uz
hrvata Grgura koji kae da je on biskup Hrvata. Dolaskom na taj sabor Grgur ninski je
traio da ima metropolitansku ast nad cijelom Hrvatskom. Nakon 10.st. u 11.st. se
ponocno javlja taj naziv Episcopus regni to znai biskup kraljevstva. Naziv je vezan uz
hrvatski kraljevski dvor dvorski biskup. Sam naslov je vezan uz kninskog biskupa i
kraljevski dvor, nema jurisdikcije, sam termin ne oznaava jurisdikciju. Kasnije ovaj
termin najvjerojatnije se vee i uz ime Zagrebakog biskupa za osnivanje Zagrebake
biskupije 1094.g. biskupija koja obuhvaa veliki dio Hrvatske.
Istra u ranom srednjem vijeku
Za Istru smo rekli da ona se ona ne ubraja u Hrvatsko kraljevstvo jer je u sastavu
Sjeverne Italije, bila je vezana uz provinciju Italije, nakon pada Rimskog Carstva (476) na
ovo podruje dolazi pleme koje organizira dravu i onda papa trai osloboenje od tog
plemena (Longobarda) i Istra je bila u sastavu kasnije Franake drave. U sastav
republike HR ulazi 1945.g. nakon zavretka 2 svjetskog rata.
Ima nekoliko gradova koji su bili bitni. Do druge polovine 6.st. Istra je pod
Bizantom. 568.g. Istru ele osvojiti Longobardi i eli je opustoiti i to vidimo iz pisma
Grgura Velikog. Slaveni zajedno sa Longobardima i Avarima napadaju Istru oko
601./602.g. Osim toga Pavao akon 611.g. govori da Slaveni pustoe Istru tonije grad u
38
2011.
Istri Nezakcij (u unutranjosti, u blizini Labina). Od 7.st. pojaava se slavenska

kolonizacija Istre i o tome govori Konstantin VII. Porfirogrenet (912. 959.), on nam
tvrdi kako se Hrvatska prostire do granica Istre, odnosno grada Labina. Istra je bila
nerazvijena u smislu urbanog naselja. to se tie same pojave kranstva nakon dolaska
Slavena u Istri spominje se papa Ivan IV., koji alje opata Martina u Istru da otkupi
krane, zarobljenike i donijeti kosti muenika iz Istre u Rim i to nam se spominje u
Gesta Pontificium Romanorum. U to vrijeme 6.st. u Crkvi je poznati Istoni raskol ili Tri
capitula/poglavlja, govori se o 3 poznata teologa koje car Justinijan kasnije osuuje na
posmrtnu kaznu saborom u Carigradu 553.g. Do 698.g. Istarski biskupi pruaju otpor
papi, no kasnije prihvaaju.
Zatim javlja se problem ikonoklazma 725.g. u Bizantu javlja se situacija gdje
ikonoklasti bjee na podruje Zapada i onda iz Bizanta dolaze i na podruje Istre. Rat s
Francima, kralj longobardske vlasti 774.g. dio Franake vlasti. Isto tako saznajemo da je
pod upravom Karla Velika, i to saznajemo iz pisma pape Hadrijana (772.-795.) 788.g.
franaka vojska osvaja Istru i onda ona postaje dio Italskog kraljevstva. to se tie same
Istre, ona ima svog posebnog upravitelja koji se naziva Dux de Histria. Od 11.st. nastavlja
se kolonizacija Istre od strane slavena. ak su tamo pronaeni dokumenti na glagoljici,
jedan je iz 1025.g., a drugi iz 1058.g. I od 11.st. Istra je sve vie vezana uz Veneciju i koja
sve vie jaa i koja e kasnije postati republika.
CRKVA U SREDNJEM VIJEKU
Crkva i drutveno-gospodarski odnosi u Hrvatskoj
Znamo da se u 8.st. i 9.st. ue se sjedilakom narodnom obiaju, i onda kroz ta
stoljea ue kako uzgajati stoku i ue se poljoprivredi. Polako se organiziraju veliki
posjedi, koji se nazivaju villae:
1. Ager to je obradiva zemlja
2. Saltus to su planine i panjaci
Imaju kunu poslugu koja nije imala velika prava, neto slino kao robovi. Seljak
je zakupnik odnosno kmet, obrauje zemlju za sebe i gospodara i onda su gospodaru
morali dati danak. Manji posjedi zvali su se alodij i nisu bili vezani feudalnim pravom.
Gospodarski sustav koji se razvija u Europi u osmom i devetom stoljeu razvija se i u
Hrvatskoj.
39
2011.
Gospodar (senior) stavlja pod zatitu svog podanika (vazala). in ugovora je bio
rukovanje s kojim se stvara doivotna veza. Vazal obeava vjernost i mora savjetovati
gospodara i sluiti mu.
Feudalizam:
To je gospodarski odnos koji se javlja od 9.st.
1. U periodu 9.st. i 11.st. imamo klasini feudalizam nadrabina koju senior ustupa
vazalu.
2. Gospodarska revolucija u feudalizmu 12.st. monici ujedinjuju financijsku
gospodarsku mo.
3. Javlja se u 13.st. kada dolazi do krize europskog feudalizma zbog jaanja kraljevske
vlasti i gradova.
4. U toj fazi feudalizam slabi i nestaje i to je bilo negdje u 15.st.
U 8.st. i 9.st. je vrlo mali broj trgovaca u Europi. Od 10.st. do 11.st. dolazi do
trgovaca poljoprivrednih proizvoda s feudalnih imanja. Al Edrisi (1099.-1165.) arapski
kozmograf, Geografija sredozemlja, tu on opisuje i Hrvatske gradove koji se nalaze na
Dalmatinskoj obali i spominje neke gradove kao vana trgovaka sjecita s
brodogradilitima. Prema tom popisu, spominje nekoliko gradova; Bakar (kod Rijeke),
Zadar, Sinj, Split, Hvar, Dubrovnik.
Benediktinci u Hrvatskoj
Osniva benediktinskog reda je sv. Benedikt (oko 490. oko 550.). to je prvi red
kao takav. Pie Pravilo Regola Ora et labora. Organizira samostan u Monte Cassinu.
Ono to znamo o spomenu benediktinaca u Hrvatskoj to je opat Martin koji je poslan od
pape Ivana IV (640. 642.) benediktinac (?). prvi samostan na tlu Hrvatske je u
Riinicama 852.g. koje je dao izgraditi knez Trpimir. Smatra se da su doli jo za vrijeme
kneza Vieslava, oko 800.g. Redovnici su uglavnom bili Franci. Veina papinskih legata
bili su benediktinci. Od 9.st. postaju benediktinci glagoljai. Osim toga, da crkva dobiva
velike posjede, i benediktinci dobivaju posjede i samostane, te povlastice.
Znamo da knez Kreimir II. (949.-969.), daruje imanje samostanu sv. Krevana u
Zadru. Kraljica Jelena povjerava benediktincima grobove hrvatskih vladara i crkvu sv.
Stjepana u Solinu. Od 11.st. benediktinci razvijaju kulturni i vjerski ivot Hrvatske. Od
pojave samih benediktinaca po Hrvatskoj se gradi oko 40 samostana. Poljski knez
40
2011.
Mjeko I., u 10.st. poziva benediktince iz Dalmacije, moda iz Zadra, da pokrtavaju

poljski puk. Od 11.st. do 14.st. benegdiktinci provode grgurovsku reformu. Roakinja
Petra Kreimira IV., benediktinka ika (Cicha) i njezina ki Veenega organiziraju
benediktinski samostan sv. Marije u Zadru. I enski i muki red su se bavili karitativnim
redom. Razvija se medicina i kolstva, rekli smo da ima pisara: scriptori i biblioteke
dalmatinska beneventura. to se tie knjinice u HR imamo: sv. Jakova, sv. Marija, sv.
Krevan. Od 13.st. benediktinski red u Hrvatskoj jenjava.
ena u kulturnom i politikom ivotu Hrvatskog srednjeg vijeka
Konstantin VII Porfirogenet 10.st. pleme slavena dolazi na ovo podruje gdje
spominje 5 brae i 2 sestre. Zatim edadski evanelistar u 9.st. spominje hodoae
supruge kneza Trpimira i kneza Branimira.
ena u drutvenom i politikom ivotu
Kraljica Jelena (+976.) ena Kreimira II., Mihajla i majka kralja Stjepana
Drislava.
Kraljica Jelena Lijepa, ena Dmitra Zvonimira (1075.-1089.) spominje se u dva
dokumenta, to znai da je sudjelovala i u politikom ivotu svoga supruga:
1. Helena, gloriosissima regina 1078.
2. regine Lepe (et) Radovan regis filii 1083.g. darovnica splitskom nadbiskupu.
Beke ilustrirane kronike, spominje Jelenu u kontekstu borbe za nasljedstvo i
obraa se bratu Ladislavu na Hrvatski tron da joj pomogne na vlasti. Osim Jelene Lijepe,
spominje se Jelena ubi, bila je majka kralja Stjepana Tvrtka, sudjeluje u dravnikim
poslovima. Osim ovih triju Jelena imamo jo neke ene:
Elizabeta Kotromani ena ljudevita I. Anuvinca, nakon smrti mua upravlja ugarskohrvatskim kraljevstvom. Izaziva graanski rat u Hrvatskoj i na kraju je bila ubijena.
Bosanska kraljica Katarina Kosaa koja je imala nesreu da ivi u Turskom osvajanju,
bila je udovica. Bila je ena Stjepana Tomaa (+1446.) ostavlja sve svoje kraljevstvo papi
Sikstu IV.
Osim toga benediktinski samostan sv. Marije u Zadru, osnovan je 1066.g. Majka i
ki ika i Veenega iz roda Trpimirovia. Sauvan je Veenegin Evanelistar iz 11./12.st.
hrvatska skriptorska umjetnost sv. Krevan.
41
2011.
Crkva i kolstvo
kole su bile organizirane uz samostane, i Crkva je imala veliki utjecaj na
obrazovanje. Crkva i drava u srednjem vijeku brinu se za odgoj i obrazovanje mladih.
Znamo, da od samih poetaka crkva se pridrava kapitularija koji je donio Karlo Veliki
da djeca moraju nauiti pisati i itati. Od tog trenutka se organiziraju brojne kole uz
katedrale i svakoj biskupiji i samostanu, note, pjevanje, gramatika i kalendar. U
hrvatskim samostanima morali su uiti knjievnost, latinski, hrvatski, geometriju,
aritmetika. Papa Ivan X crkveni sabor u Splitu 925.g. zastupa da se svoj djeci omogui
uenje latinskog i hrvatskog jezika. Grgur VII., sinodom u Rimu 1079.g. govori da se
biskupi moraju brinuti za pouavanje u slobodnim umjetnostima.
ARTES LIBERALES
TRIVIUM:
QVADRIVIUM:
GRAMATIKA
ARIMETIKA
DIJALEKTIKA
GEOMETRIJA
RETORIKA
ASTRONOMIJA
GLAZBA
KAD TO ZAVRITE ZAVRILI STE FAKULTET ARTIUM

Osim razvoja kolstva izaao je veliki broj znanstvenika po cijeloj Europi, i
prevode se knjige iz cijelog svijeta na Hrvatski jezik, prevoditeljska djelatnost:
Sa starogrkog i arapskog jezika, prevode se filozofi, brojne drame i sl. Zatim arapi su
razvijeniji od Europskih naroda bolje znaju medicinu, i zbog toga se prevodi na latinski
jezik. Prema tome prevode se brojna djela s podruja astronomije, prirodnih znanosti,
filozofije, medicine, meteorologije, poljoprivrede. Bila je kulturna razmjena Sicilije i
panjolske.
Herman Dalmatin (1110.-1154.)

Rodom iz Istre, znanja stie vjerojatno u benediktinskom samostanu u Istri. Uitelj
Thierry iz Chartresa, prevodi mnoge knjige, prevodi Euklida, Ptolomeja, zatim prevodi o
Muhamedovom podrijetlu i mladosti, o Muhamedovoj nauci, Saracenske kronike.
42
2011.
On je putovao Azijom i uio je arapski. Kao znanstvenik djeluje od 1138. 1154.g.

preveo je oko 20 djela.
ISTONI CRKVENI RASKOL
Dogodio se raskol izmeu istoka i zapada 1054. Iliriku u 5. i 6.st. unitena je
crkvena organizacija i prekida se dijalog izmeu Istoka i Zapada. Kao to smo rekli
crkveni raskol je bio 1054.g. Mihael Cerulalije i Humbert iz Silva Candida. Pustoi se
Carigrad 1204.g. unitenje Carigrada izazvalo je veliki jaz izmeu Zapada i Istoka. Nakon
samog pustoenja Carigrada na saboru u Firenci 1439.g. Eugen IV., je pokuao ujediniti
Istonu i Zapadnu Crkvu. Laetentur coeli tim dokumentom se pokuavaju te dvije Crkve
sjediniti, no to je prolo neuspjeno zbog napada Turaka. 1451.g. Turci se nalaze pod
Carigradom i Konstantin XII. Paleolog trai pomo pape Nikole V, no pomo ne dolazi.
Interesi Hrvatske za sjedinjenje sa Istokom
Zbog povezanosti s slavenskom pripadnou, teritorijalnom blizinom Zbog
suradnje politikih interesa, od 15.st. brojni predstavnici naroda zalau se za to
sjedinjenje. Jedinstvo u borbi protiv Turaka. Jedan od velikih pobornika ekumenizma bio
je Juraj Kriani koji djeluje u 17.st., bio je teolog, studirao je grku i pravoslavnu
teologiju. Zanimljivo je za njega da sudjeluje na I. Vatikanskom saboru, i on nije htio
prihvatiti potvrdu o papinoj nezabludivosti, jer upravo pravoslavna Crkva ne priznaje
autoritet pape. Zalagao se za ekumenizam. Smatrao je da e ova dogma donijeti veliki jaz,
jer e onda ona priznavati jo vei autoritet pape, to pravoslavna Crkva to ne priznaje.
Hrvati i kriarski pokreti
Do 11.st. bliskim istokom vladaju Mala Azija vlada Bizant, zatim Sirija i Egipat su
pod vlastima arapa, Perzija i Irak isto tako. Urban II.(1088.-1099.), 1095.g. iz Clermonta
poziva na pomo bizantskom caru Alekseju I Komnenu (1081.-1118.) u borbi protiv
Selduka. Drugi kanon kae kako svatko tko bude iao u obranu Svete Zemlje oprataju
se svi grijesi. 1. 1099.g. osloboenje Jeruzalema i Godfrey de Bouillon. Nakon drugog
kriarskog pohoda 1187.g. Salah-ad-Din osvaja Jeruzalem. 1244.g. krani u potpunosti
gube sv.. Zemlju, tako da posljednje uporite koje naputaju je dananji Berut 1291.g.
Kriari i Hrvatska
43
2011.
U petom kriarskom pohodu sudjeluje kralj Andrija II. Imamo zapis o prolasku
kriara kroz Hrvatsku gdje kriari spominju Hrvatsku obalu:
Rajmond d' Aquilers, Knjiga o putu u Jeruzalem, opisuje put prvih kriara koji
kreu u Jeruzalem, on je Tuluki grof i zapovjednik francuskih Kriara. Putuju obalom
Hrvatske od Istre prema Skadrunu 1097.g.
Put Karla Velikog u Jeruzalem, anonimni pisac, opisuje Hrvatsku kao umovitu i
brdovitu zemlju. I imamo jo jedno djelo Razaranje zadra 1202.g. djela su:
Villehardouna Zadar se nalazi u Esclavonia. Opisuje grad kao najljepi, najbogatiji i
najutvreniji grad. Opisuje da su hrvati negostoljubivi prema kriarima. Osim toga
imamo Roberta de Claria, koji spominje da brojni hodoasnici prolaze Hrvatskom od 12.
do 15.st.
Viteki redovi u Hrvatskoj
Templari su osnovani 1119.g. Na podruje Hrvatske dolaze u HR ispravom kralja
Bele II, 1138.g. Brojnim povlasticama dobivaju i samostane u Vrani, Senju, Varadinu,
Zagrebu i u Naicama. Nakon ukinua templara sva ova dobra templara prelaze u ruke
Ivanovaca. Ti Ivanovci osnovani su 1120.g. u Jeruzalemu i isto tako vrlo brzo dolaze u
samu HR. U HR se spominju od 1184.g. u darovnici kada im ninski biskup Matej
dodjeljuje crkvu sv. Petra u Bojiu. to se tie samih Ivanovaca i njihovog reda, posebno
nakon ukinua templara imaju istaknutu ulogu u svijetu pogotovo u hrvatskom
crkvenom, drutvenom i politikom ivotu, bili su na vrlo istaknutim politikim
poloajima. Vranski prior, upravitelj samostana u Vrani, imao je bansku ast, ona je
prelazila s priora na priora. Ne po krvnom srodstvu, nego po priorskoj asti postajali su
banovima. U 14.st. Ivan od Paline(1378.-1391.) bio je prior ivanovaca koji upravlja i
Hrvatskom. Petar Berislavi (1520.) bio je biskup i kraljev kancelar.
Hrvati, araboislam i idovstvo

U Sefer Yossipon, redakcija hebrejske knjige iz 10.st. spominje Hrvate (Chrwat) u
popisu naroda iz knjige Post 10, 1-5. Arhivska graa 14. i 15.st. prisutnost idova u
hrvatskim gradovima. U 15.. i 16.st. Dubrovaka Republika utoite idovima iz
panjolske. Kreimir II. Mihajlo ima diplomatske veze Hrvatske kraljevine sa andalukim
kalifatom. Prema tome znai da cijelo ovo podruje panjolske pod arapskom vlasti
44
2011.
imale su odnose s Hrvatskom. Arapski kroniar Muslim al-Djarm u 9.st. kozmograf Ibn
Rusta, Dragocjeni biseri 9.st. HR pleme Nerentana pokrteni za cara Bazilija.
Arapski geograf al Ma'sudi opisuje hrvatsku obalu. Geograf al Edris u 12.st. radi kartu
sredozemlja i dotada poznatog svijeta i pravi ju po traenju sicilijanskog kralja Ruggera
II. Opisuje Hrvatsku Jadransku obalu. Istra njemako carstvo. Hrvatska se prostirala od
Bakra do Dubrovnika. Pirinejski poluotok slaveni robovi. Povjesniar al.Maqquari-u
10.st. u Cordobi uz Slavenska imena dodaje se Al-Khurwatin i al-Hayrawas. U jednoj
pobuni robova sudjelovao je jedan Dalmatinac koji se zvao al Mujahid 1009.g. zavladao
je Deniom i Balearskim otojem. Njegov sin vlada sve do 1076.g. kada je otpor robova i
ova njihova drava bila slomljena.
Sjeverna Afrika
Dalmatinac Dauhar postaje generalom pod egipatskim kalifom al-Mu'izzom. Proiruje
imperij Fatimida do Nila i utemeljuje novu prijestolnicu al-Kahira (Kairo).
ARPADOVII I ANUVINCI NA HRVATSKOM PRIJESTOLJU
Hrvatska za Dimitra Zvonimira
Dolazi na vlast kao slavenski ban, trai zatitu od pape Grgura VII., a papa provoenje
crkvenih reformi. Oenjen je Jelenom sestrom ugarskog kralja i tu poinju rodbinski
odnosi izmeu Hrvata i Ugara. Umire 1089.g. i umire bez nasljednika. On ima
maloljetnog sina. Jelena poziva u pomo svoga brata ugarskoga kralja koji smatra da ima
pravo preuzeti Hrvatski tron i nastaviti upravljanje Hrvatskom.
Hrvatsko kraljevstvo nakon smrti Dimitra Zvonimira
Stjepan II. Trpimirovi (1089.-1091) nakon njegove smrti dolazi do borbe za vlast,
dolaze Arpadovii i u tu borbu ulazi Hrvatsko plemstvo. Meutim, 1093.g. hrvatsko
plemstvo za svoga kralja izabire Petar Svai (Snai) (1093.-1097.). u to vrijeme kada
dolazi do borbe za Hrvatskim prijestoljem, dolazi do sukoba. Ladislav Arpadovi 1091.g.
ulazi na teritorij Hrvatske i osvaja dijelove slavonije od drave do save i do dananjeg
Siska. Slavoniju daje na upravljanje neaku Almo. S druge strane dogaa se gdje bizant
napada ugarsku dravu kako bi sauvao vlast nad dalmatinskim gradovima. Ladislava
1095.g. nasljeuje Koloman Arpadovi koji kree u osvajanje hrvatskih krajeva. Tako da
1097.g. dolazi do bitke na Gvozdu. Kasnije gvozd dobiva ime Petrova gora. Te godine
45
2011.
umire Petar Svai. Kada Koloman dolazi na vlast kruni se za kralja u Biogradu na moru.
Ono to imamo je dokument Pacta conventa u samostanu sv. Marije u Zadru 1102.g.
Krunidbom dobiva naslov uklesan na zvoniku samostana UNGHARIAE, DALMATIAE,
CHROATIAE REX. 1102.g. Qualiter ili Pacta conventa je jako nedoreen, povlastice
hrvatskom plemstvu su nepoznate, kao i dravno-pravni poloaj Hrvatske u novoj
zajednici. da bi osigurao prevlast nad dalmatinskim gradovima eni ki Ladislava I.
arpadovia, Piroku za Ivana Komnena, sina Alekseja Komnena. Bizant prema tom
enidbenom ugovoru preputa dalmatinske gradove. Ono to se dogaa, jaanjem
ugarske slavi vlast Venecije nad dalmatinskom obalom. Ulaskom u ovu uniju hrvatska
dobiva mir na ovim dalmatinskim otocima. Venecijanski dud se morao odrei naslova
vladara Hrvatske i Dalmacije.1105.g. Koloman kree u pohod na dalmatinske gradove.
Svjedoanstva: T. Arhiakon i ivot sv. Ivana Trogirskog. Split Trogir i Zadar. Kralj je
imao prijateljski odnos prema Crkvi, darovao je brojne darovnice, isklesao je natpis na
zvoniku sv. Marije. Osvajanjem Raba zavreno je osvajanje Dalmacije i prema tome iri
se sve vei utjecaj Crkve. Otpor hrvatskih gradova slabi unija s Ugarima. Prihvaanjem
dinastije Arpadovia Hrvatska gubi dravnu samostalnost. Nema vie regnum Croatiae
et Dalmatiae. Ugari kada osvajaju pojedine dijelove onda osvajaju gradove, po
dalmatinskim otocima. Hrvatskoj se pridruuje dalmatinske gradove i Slavoniju. 1111.g.
u Zadru se odrava sabor kojim se dopunjuje pacta conventa gdje se potvruju odnosi
izmeu hrvatsko-ugarskog plemstva. Raspravljalo se o slobodi Dalmacije: 1. Kralj
pristaje da se ne uplie u izbor biskupa. 2. Niti se uplie u izbor kneza uz kraljevsku
potvrdu. Nakon Zadra i ostali gradovi dobili su iste povlastice. Koloman za Dalmaciju
postavlja svoga bana. Kako bi uvrstio vlast Ladislav 1094.g. u Zagrebu osniva biskupiju.
To radi jer nemamo teritorijalnog ustrojstva, on eli povezati te teritorije u Slavoniji
biskupijom u Zagrebu. Ugarski nadbiskup ima utjecaje na biskupe u Zagrebu. Na ovaj
nain on organizira Slavoniju i ukljuuje ju u ugarsku crkvenu organizaciju, cijeli ovaj
proces osnivanja Zagrebake biskupije nalazi se u jednoj ispravi, a to je Felicijanova
isprava iz 1134.g. to se tie Zagrebake biskupije, prvi zagrebaki biskup bio je slovak
Duh. Dolazi iz jednog benediktinskog samostana iz glagoljakog samostana na Balatonu.
Ladislav smatra da je on izrazito pozitivna osoba koja bi mogla voditi biskupiju u
Zagrebu. Biskupija je prikljuena Kalokoj metropoliji. Ladislav na taj nain uva vlast.
Oni organiziraju liturgijski kalendar i to upravo benediktinci iz Ugarske.
46
2011.
HRVATSKA IZMEU ARPADOVIA, VENECIJE I BIZANTA

Ono to znamo je da je slabo ekonomsko stanje Ugarske i nemaju mogunost
utjecaja u cijeloj Hrvatskoj. Zahvaljujui toj slaboj politikoj organizaciji u Ugarskoj, sami
teritoriji Dalmacije poela se dijeliti meu rodovima i Crkvom. Tako da se polako
oporavlja Hrvatsko plemstvo i dolazi do jaanja velikake obitelji Bribirci, Nelipii,
Kaii, Kurjakovii, Blagajski i dr. ono to znamo da Arpadovii cijelo ovo vrijeme mora
ratovati protiv Bizanta i to sve do 1180.g, i do 1301.g. ratuju protiv Venecije koja
pokuava osvojiti Kvarner i sjeverne Dalmatinske otoke. Isim toga ima jo jedna
prijetnja, a to su Tatari u 13.st. dolaze u junu Rusiju, a ve 1241.g. prodiru u Ugarsku
gdje kralj Bela IV., bjei u Hrvatsko primorje. Kod ibenika poraeni su od hrvatske
vojske. Osim toga, u to vrijeme organizira se Regnum Sclavoniae koja ne pripada
Hrvatskoj, nego se prostire do Gvozda (=Petrove gore) to je kraljevstvo Slavonije, i ona
se tako naziva od 1232.g. i njome upravlja herceg. Za Bele IV., postoje banovi za: 1.
Slavoniju i kasnije imamo bana 2. Za Hrvatsku i Dalmaciju. Od 11.st. stvara se crkvena
organizacija i vidjeti emo pojavu Crkve od 11.st. na ovim naim prostorima, jer do tada
je bila slabo organizirana.
Dinastiki interregnum
Period izmeu promjena dinastija, vidjeti emo na koji nain se smjenjuju
Arpadovii i dolaze Anuvinci. Bela IV., je bio posljednji hrvatsko-ugarski kralj, on dolazi
u sukob s napuljskim Anuvincima 1270.g. ima ker koja ne moe nastaviti dinastiju, i
potrebna je uspostava nove dinastije, i ta dinastija je napuljskih Anuvinaca. Ladislav IV
je bio jedan od posljednjih Arpadovia i povezan je enidbenim vezama s Anuvincima.
Papa Bonifacije VIII., kruni Karla Roberta za Ugarsko-hrvatskog kralja 1300.g. krunom
sv. Stjepana osoba postaje pravovaljanim Ugarskim kraljem, vidjeti emo da je Karlo
Robert jako teko doao do svoje krune, jer se morao vie puta kruniti. Kako bi bio
pravovaljani kralj 1301.g. morao ga je kruniti i ostrogonski biskup Grgur koji ga kruni u
Ostrogonu, da bi dobio krunu mora se kruniti i u Hrvatskoj. U ovo vrijeme Bribirski
knezovi postaju u interregnumu knezovi: Splita, Trogira i ibenika. Ono to ini Karlo
kada dolazi na vlast 1292.g. daje podruja Dalmacije i Hrvatske primorskim banovima.
Ve 1293.g. Bribirski knezovi sebi uzimaju naslov ban Hrvatske time si daju vea prave
nego to im je dao Karlo. U 14.sr. kada Mleci napadaju Dalmatinske otoke, ovi banovi
ulaze u borbu s Mlecima i krajem 14.st. mo im slabi. to se tie same Slavonije poznati
47
2011.
su knezovi Babonii u 13.st. imaju posjede juno od Save i Kupe, gotovo do rijeke Bosne.
Za Arpadovia postaju banovi itave Slavonije. 1316.g. Ivan Baboni postaje ban
Slavonije i ulazi u sukob sa Bribircima.
Nova dinastija Anuvinci
Iako je 1301.g. okrunjen Karlo Robert u Ostrogonu, vlast mu je osporavana. 1. Jer
nije okrunjen u Stolnom Biogradu i 2. Jer nije bio okrunjen sv. Stjepana. Krunjenje tom
krunom oznaava direktno kraljevstvo. Osporavali su ga i protukandidati, koji su dolazili
iz drugih plemikih obitelji samih Ugara. Hrvatski knezovi su prihvatili Anuvince i tu
vidimo otpor Splita i Trogira, koji ih ne prihvaaju. Papa Bonifacije VIII., 1303.g. naredio
je vikaru splitskog nadbiskupa da rijei situaciju. Papa Klement V poslao je legata da bi
smirio protukandidate Karla Roberta. 1309.g. Karlo Robert je bio ponovno okrunjen, po
svim onim Ugarskim uvjetima za hrvatsko-ugarskog kralja u Budimu. 1310.g. zakonita
krunidba kada je Ladislav V., vratio krunu sv. Stjepana. Okrunjen je krunom ponovno u
Stolnom Biogradu.
Anuvinske reforme
Nastoje gospodarski ojaati kraljevsku vlast. Razvijaju se gradska sredita, dolazi
do porasta trgovaca i obrtnika, uvodi se stalna novana valuta, reformira cijelog
vojnikog sustava, oduzima se velika samostalnost velikakim obiteljima, ukidaju im se
povlastice, smanjuje se bansku sudsku vlast i reforme u Hrvatskoj i Slavoniji provode je
domai banovi. Od tog trenutka Hrvatska je jednaka Ugarskoj zahvaljujui ovim
reformama. Slavonija puno lake prihvaa ove reforme nego oni na Gvozdu. Ljudevit
Anuvinac (1342.-1382.) dobiva sve Hrvatske gradove, on je skrio otpor Hrvatskih
banova. 1358.g. potpisuje Zadarski mir kada svi dalmatinski gradovi pobuna feudalaca
nakon njegove smrti igmund je unitio hrvatsko plemstvo.
CRKVA U HRVATA U KASNOM SREDNJEM VIJEKU od 12.-15.st.
Dogaa se jedna potrebna duhovne obnove, onda i obnove drutva u 12. i 13.st.
Znamo da nakon propasti milenaristikog pokreta obnavljaju se religiozne strukture.
Glavni nositelji obnove su svjerovnjaci, laici, organiziraju se u zajednitva, bratstva
svjetovnjaka. Nastaju i laike bratovtine koje se zovu confratemitas. Oni pokuavaju
48
2011.
religioznost prikazati na drugaiji nain. Meutim problem u to vrijeme ne slijede

pravovjerni nauk Crkve nego odlaze u zablude.
Inkvizicija
To je sudski postupak protiv nevjernika. Biskupska inkvizicija dekretom iz
1184.g. pape Lucija III (1181.-1185.) Fridriha I. Barbarosse. Papinska inkvizicija u
pravom smislu inkvizicija ustanovljena je 1232.g. papa Grgur IX. (1227.-1241.) bulom Ile
humani generis. Inocent IV (1243.-1254.) bulom Ad extripanda doputa upotrebu
torture.
Inkvizicija u Hrvatskoj
Ono to u Hrvatskoj imamo u to vrijeme su osude protiv vraara, vjetica. Ono to
znamo da se dolazak inkvizicije u Hrvatsku podudara se s dolaskom dominikanaca i
franjevaca. Sjedita inkvizicije je bio Kopar za Istru, Zadar za Dalmaciju, Zagreb za
Slavoniju i Bosnu i Dubrovnik za Republiku. 1259.g. za inkvizitora u Bosni i Dalmaciji se
spominje Petar iz Bodroga. Osim toga imamo jedan dokument u Kratkom izvjeu o
postupku Ugarske dominikanske provincije dominikanac prior iz Bodroga spominje da
ih alje Grgur IX., dominikance, kako bi se borili protiv krivovjerja. Ono to saznajemo iz
tog izvora jest da im pomae kralj Koloman koji predaje krivovjerce ognju (to znai da
kralj potpisuje i predaje ih da se spale na lomau, zadnju rije ima svjetovna vlast koju
ima kralj). 1257.g. spominje se jedan novi inkvizitor dominikanac Pavao koji je bio
ubijen u zasjedi od samih krivovjeraca. Nasljeuje ga Andrija zvani Dalmatinac budui da
je zaduen za Dalmaciju, no kasnije se protee i na Hrvatsku i Slavoniju. On djeluje vie
kao misionar nego kao inkvizitor. 1268.g. u Skradinu obratio je mnoge krivovjerce.
Inocent IV., inkvizitori za HR od 1245.g. bili su franjevci. Postoji bula Prae cunctis 1291.g.
gdje Nikola IV., trai da se iz Slavonije u Bosnu poalju dva inkvizitora. Ivan XXII., 1327.g.
proglaava akte hrvatskih Dominikanaca nevaeima. Ono to je zanimljivo jest jedan
dokument Benedikta XII 1337.g. priznaje da inkvizitori u Bosni ne mogu vriti dunost
jer ban titi krivovjerce. Od 16.-18.st. inkvizitori u Dalmaciji se bore protiv protestanata,
veliki dio sjevernih dijelova Istre i Dalmacije su pod protestantizmom.
Papa Ivan XXII., provodi istrani postupak protiv vraara. to se tie takvog
odnosa crkve prema nekim osobama zagrebaki biskup Augustin Kaoti (1316.-1336)
pie djelo Izlaganje o praznovjerju. Imamo na primjer nekoliko dokumenata voenja
49
2011.
postupka protiv nekih osoba voene sudbenih postupaka. Imamo 3 sluaja koji vode suci
Gradeca gdje su optuene zagrepanke koje su osloboene. 1433.g. voen je proces
protiv ibenanki, imamo spomen da su one pobjegle iz zatvora. Na Mletakom podruju
od 13.st. Sveti uficij spominje smrtnu kaznu istranina Balde Lupetina, dakle u Istri
imamo isto smrtne kazne, u dva stoljea zabiljeeno je procesa protiv 200 Hrvata na
podruju Istre.
Evaneoski ideal siromatva
Prema tome u 13.st. javljaju se prosjaki redovi, zbog tenje poprave duhovnosti.
To su bili asketsko-mistiki motivi. Mijenja se sve vie odnos prema siromatvu i
siromanima. Tei se idealu kranskog savrenstva, a to je ivot u siromatvu i
odricanje od materijalnog. Prema tome jedan od prosjakih redova koji se javljaju su
Franjevci ili mala braa koji ive po pravilu sv. Franje, a u naim krajevima je ve od
1214.g. samostan u Trogiru; Pula, Zadar, ibenik, Split. Od 1340.g. Bosanska vikarija iri
djelovanje od Istre do Crnog mora i od Budima do Jadrana. Poznati franjevci su: N.
Taveli, G. Trogiranin, J. Dragii, B. Splianin
Nakon franjevaca dolaze dominikanci kojima je utemeljitelj sv. Dominik 1217.g.
kojeg odobrava Honorije III., i to je propovjedniki red. Javlja se u Hrvatskoj u polovini
13.st. prvi dominikanski samostan u HR Dubrovnik i Zadar. Nin, azma, Zagreb Poega.
Dominikanke u HR dolaze 1314.g. u Zadar i Nin.
U to vrijeme se u HR otvaraju samostani tako da ve u Zadru imamo samostansku
kolu koja postaje sveuilini studij 1396.g. Tamo nastaju Artes liberales, imamo
knjinice gdje se knjige naruuju iz skriptorija.
Imamo pojavu Pavlina, pustinjaki red i ive po pravilu sv. Antuna Pustinakog
kojeg je potvrdio papa Urban IV. Najstariji samostan u HR jest 1244.g. u Dubici;
Remetama. Borba protiv krivovjerja u Bosni. Od 17.st. imaju otvoren studij srednjeg i
visokog kolstva u Lepoglavi. Od 1710.g. otvaraju se knjinice pri sveuilitu, knievnici
koji su bili su Ivan Kristalovec, Gapar Malei, Josip Bedekovi.. ukinuti su 1786.g.
reskript kralja Josipa svi redovi.
Augustinijanci vie razliitih pustinjakih skupina, javlja se u 13.st. koji se temelje na
pravilu sv. Augustina koji je bio crkveni otac.
Oko 1315.g. imamo samostane na
podruju HR u Senju, Rijeci, Iloku, Borovu i Zaostrogu.

propovijedi.
50
Organiziraju korizmene
2011.
Cisterciti iri ga Bernard iz Clairvauxa u 12.st. osnovan je 1098.g. sv. Robert iz

Citeauxa. Samostani u HR se otvaraju oko 1205.g. u Topusko, Zagreb, Samobor, Kutjevo
Ono ime se oni bave jest razvoj poljodjelstva, vinogradarstva i voarstva. Oni su jedan
od redova nositelja kako pouavati. Sudjeluju u crkvenom ivotu kao papinski diplomati
i borci protiv krivovjerja.
DUHOVNI IVOT HRVATA U SREDNJEM VIJEKU
Hrvatski crkveni sabori i sinode upuuju na vanost sakramentalnog ivota,
naglaava se da su sakramenti bitni, naglaavaju uvijete za enidbu, ispovijed. Duhovni
ivot odraavao se u liturgiji gdje su bili prisutni i latinki i glagoljaki jezik, taj duhovni
ivot odraavao se i kroz koralno pjevanje. Na prelasku u novo tisuljee uvia se
kranski individualizam. Privatne mise, te vjernici sami organiziraju svoj religiozni
ivot; post i milostinja imamo ta laika udruenja koji se ele vratiti na izvore
kranstva. Veliki blagdani Boi, Uskrs i Duhovi su crkvene igre, skazanja i narodni
obiaji. Pa na primjer danas imamo posebno u Velikom Tjednu ta skazanja u Dalmaciji,
procesija krinog puta i oni imaju korijene iz srednjeg vijeka. Ono to jo vrlo bitno
postoji u liturgijskom ciklusu su nacionalni i religiozni zatitnici. Ono to se na podruju
HR razvija jest religiozna pripovjedna proza. Za podlogu imaju apokrifne tekstove,
egzorcizme, magijske zapise i paraliturgijske spise. Imamo Ordalije to je javni poziv na
sud Boji. U to vrijeme javlja se nova vrsta duhovnosti koja se pojavom putujuih
propovjednika javlja i nova duhovnost koja je utemeljena na Evanelju i apostolskoj
tradiciji. Potiu na ivot prvih krana i molitvu asoslova i liturgiju u upama. U tom
periodu stavlja se naglasak na moljenje krunice i hodoaa. Sveukupna umjetnost,,
gradnja crkava usmjerene su novoj duhovnoj obnovi. Ta nova umjetnost se vidi i na
nekoj naoj strukturi u HR i u to vrijeme dolazi do prijevoda Biblije na narodni jezik
(Njemaki). U Zadarskom kodeksu imamo upute za izradu pergamene i tinte, te pisanje
zlatnim slovima. Laika duhovnost se vidi i u djelima hrvatskih romanikih i gotikih
majstora. Majstor Radovan, Juraj Dalmatinac Andrija Buvina vrata splitske katedrale
(1214.). Majstor Radovan portal katedrale sv. Lovre u Trogiru (1240.-1252.). Juraj
Dalmatinac glave na ibenskoj katedrali (od 1443.g.). Romaniko graditeljstvo je
prisutno u Primorskim krajevima i odraz je benediktinskog utjecaja. Gotika umjetnost
Kontinentalna Hrvatska podudara se sa irenjem cistercita, dominikanaca, franjevaca i
pavlina.
51
2011.
Hrvati na opim saborima

U Mansijevoj zbirci saborskih dokumenata nalaze se i brojna hrvatska imena:
tako na II. I IV. Lateranskom saboru imamo spomen na splitskog i zadarskog nadbiskupa.
Onda imamo 1312.g. Sabor u Vienni predstavnici zadarske, splitske i dubrovake
metropolije, biskup Kaoti i bosanski biskup Grgur. Prisutni su i na saboru u Konstanzi
prisutni su hrvatski biskupi i Nikola Dominikov predstavnik Splita. Na saborima u
Ferrari Firenzi akte sjedinjenja potpisuju 1439.g. Splitski nadbiskup Bartol i hvarski
biskup Tomo Tommasini. Prema tome hrvatska aktivno sudjeluje na crkvenim saborima
u to vrijeme.
Crkveno jedinstvo
Hrvati su se posebno zalagali za Crkveno jedinstvo s Istokom i Zapadom. Pa
prema tome provincijalac Jeronim Masci provincijal franjevaca (1260-1274) provinciae
Sclavoniae, kao i papa Nikola IV poziva srpskog kralja Uroa na jedinstvo. Oko ostvarenje
jedinstva nastojao je i dubrovanin Ivan Stojkovi (15.st.) gdje dobiva negativan odgovor
despota ura Brankovia. Ivan Kapistran pie papi Kalistu III da je despot neprijateljski
raspoloen prema Rimskoj Crkvi. U 14. i 15.st. imamo Tirski prodor u Europu i na Ivan
Stojkovi to spominje u Traktat o Crkvi i Izvjeima. Prevodi poslanstvo Baselskog
sabora na pregovore u Carigrad 1435.-1437.
Hrvati u ozraju bratovtina
Bitno je bilo za Ugarsko-Hrvatsku kraljevinu da ima dobre odnose s susjedima.
1453. Pada Istono Bizantsko Carstvo, Turci dolaze na ova naa podruja. Prije dolaska
Turaka govorimo o pojavi vjetica, krivovjerja, javlja se potreba obnove duhovnog
pokreta. I Hrvati se organiziraju u confraternitas (=bratovtine) to je vrijeme kada dolazi
do aktivnog djelovanja laika u ivotu crkve. Znamo da otprilike na cijelom podruju
europe pa tako i na podruju Hrvatske od 13. do 16.st. obuhvaaju 2/3 aktivnog
gradskog stanovnitva. Oni organiziraju upskih zajednica u gradovima i na selima. I
same Crkvene vlasti sudjeluju u osnivanju i organiziranju bratovtina. esto su te
bratovtine znale izmicati kontroli, no oni koji nisu bili u poslunosti biskupa bili su
ukinuti. Pokuavaju odgovoriti na ivotne potrebe, na egzistencijalna pitanja. Imali su
karitativno djelovanje te su bili solidarni i davali su pomo ugroenim drutvenim
52
2011.
slojevima. U tom periodu javlja se takozvani trei red ili svjetovna bratstva
dominikanaca i franjevaca koji imaju molitveni karakter. Ono to pokuavaju da ovjeka
oslobode od tjeskobe pred smru. Te bratovtine daju i trae odgovore na
egzistencijalna pitanja. Neka udruenja trae od svojih lanova strogu askezu, javnu
pokorniku procesiju s bievanjem.
Bratovtine u Hrvatskoj
Prva bratovtina je u Zadru, spominje se u zadarskom dokumentu 1056.g. i oni su
darovali crkvu sv. Krizogona. Od 13.st. uz Jadransku obalu nastaju bratovtine
religiozno-socijalnih karakteristika. Pravila bratovtina odreena su statutima ili
matrikulama. Na brau 1228.g. osniva se bratovtina Blaene djevice Marije. 1290.
Bratovtina sv. Mihovila na Gruu, 1306.g. bratovtina sv. Vlaha u Dubrovniku. 1359.
Bratovtina sv. Duje u splitu. Rairene su bratovtine s imenima lokalnih zatitnika.
Bievalaka bratstva
Ova
bratstva nazivaju se
Flagelanti
(bievaoci) odgovaraju duhovnim
aspiracijama srednjeg vijeka. esto se pretvaraju u krivovjerne sljedbe. Najstarije laike

bratovtine bile su ta bievalaka bratovtina. Prva bratovtina se javila 1214.g. u Zadru,
bratovtina sv. Silvestara, zatim imamo Svih Svetih u Dubrovniku, 1215.g. Nakon njih
imamo bratovtinu sv. Kria u Kotoru 1298.g. Organiziraju se te javne pokornike
procesije. Hodaju kroz mjesta, i pozivaju ljude na obraenje. Ono to je bez obzira na
neke negativne uzroke, bratovtine su doprinijele duhovnom razvoju naroda.
Bratovtine koje su bile bogate svakako su uzdravale crkve. Doprinijeli su i za
karitativno djelovanje.
CRKVA U HRVATA U KASNOM SREDNJEM VIJEKU
Hrvatske biskupije od 12.st. do 15.st.
Sada emo vidjeti Crkvu u Hrvata u kasnom srednjem vijeku i takoer Hrvatske
biskupije od 12.st. do 15.st.
Ope prilike i njihov utjecaj na crkvene ustanove i vjerski ivot
53
2011.
Imamo krunjenje Kolomana za kralja Hrvatske i Dalmacije 1102.g. Teite

dravnog ivota se premjeta na sjever. Sjeverna Hrvatska ima sve veu vanost kroz
poljoprivredu. To bogatstvo koje se seli s Dalmacije na sjever Hrvatske naravno da se
odraava na crkvene prilike. Dolazi do pojave sve veeg broja pastoralnog i redovnikog
ivota. Tako da se osim u Dalmaciji javljaju bratovtine iji rad se odraava na puke
pobonosti, odravanje crkve i karitativni rad. Prema tome, to je potreba duhovnog
ivota. Nakon smrti kralja Ludovika I Anuvinaca uvlai se u Ugarsko-hrvatsko
kraljevstvo feudalna anarhija. Javljaju se brojni neredi, te sporovi i sukobi meu
pojedincima i raznim skupinama. Ono to se dogaa zbog tih sukoba nema sustavno i
redocito pastoralno djelovanje, te vjersko moralni ivot u upama. Razina samog
kranskog ivota opada to je uzrokovalo masovnim prelascima puka na islam. Kako bi
se politiki uvrstio i obnovio moralni ivot, pokuava se prije svega ujediniti politiki i
crkveni teritorij. Rekli smo da Ladislav 1094.g. osniva Zagrebaku biskupiju. Crkveno
organizira Slavoniju i ukljuuje ju u ugarsku crkvenu organizaciju. Felicijanova isprava
nam to pokazuje iz 1134.g. Ranijih dokumenata o osnutku Zagrebake biskupije, nema.
Vjerojatno je dozvolio protupapa Klement III., a ne papa Urban II. Meutim, u to vrijeme
vidjeti emo da je papa prihvatio te njegove odluke i ostavlja biskupiju kao takvu.
Granice su se podudarale sa granicama stare sisake biskupije. Najvei teritorij je imala
ova Zagrebaka biskupija. Sredite biskupije iz Splita prelazi u Zagreb i biskupija je
prikljuena Ostrogonskoj metropoliji i kasnije Kalokoj metropoliji.
Prvi poznati biskup bio je Slovak koji se zvao Duh, sa sobom dovodi nekoliko
subrae kako bi mogao osnovati tu biskupiju. Iz glagoljakog samostana na Balatonu.
Poznaje slavensku liturgiju i jezik. Dovodi nekoliko redovnika benediktinaca iz Ugarske.
Donosi liturgijski kalendar organiziraju ga benediktinci iz Ugarske. Zagrebaka
biskupija imala je upravnu podjelu: arhiakon je imao nadzor nad djelovanjem pojedinih
upa i njenih upnika. Popisom iz 1334.g. u zagrebakoj biskupiji ima 412 upa, nakon
turskog osvajanja broj se prepolovio. Nakon osnivanja biskupije osnovan je i zagrebaki
stolni kaptol. Na elu kaptola je prepot. Uloga kaptola je:
1. Liturgijska sluba u katedrali
2. Voenje katedralne kole
3. Pomo u upravljanju biskupijom
4. Drutveno-pravna funkcija vjerodostojno mjesto u biskupiji smo imali javnog
biljenika
54
2011.
Ladislav daje darovnice biskupiji, ono to Ladislav pomae jest gradnja, popravci i
opremanje crkava i takoer sudjelovao je i u uzdravanju samih sveenika. Nabavljali su
liturgijske knjige. Doprinosi za razvoj: prosvjete, umjetnost i razne socijalne ustanove.
Zagrebaka katedrala se gradila vie od jednog stoljea. Zavrena je i posveena
1217.g. u romanikom stilu. 1242. Provalom tatara sruena je ta katedrala. A druga je
napravljena u gotikom stilu. Krajem 19.st. nakon potresa vraena je u gotiki stil.
Biskup Stjepan II uz zagrebaki stolni kaptol osniva jo jedan kaptol u azmi 1232.g. pri
crkvi sv. Duha. I ovaj kaptol je imao iste ovlasti, kada su Turci osvojili azmu 1552.g.
kaptol je premjeten u Varadin.
Zagrebaki obred
Ono to je bilo u upotrebi zagrebake biskupije bio je taj zagrebaki obred. Dugo je u
zagrebu bio u upotrebi poseban obred u Svetoj misi i slubi asoslova. Zapadni obred je
razliit od rimskog. Ukida ga biskup Maksimilian Vrhovec u 18.st. Ono to se dogaa je to
da je u zagrebakoj biskupiji bilo normalno koristiti taj zagrebaki obred, Maksimilian
nareuje da se crkve zagrebake biskupije uvede rimska liturgija. Ovaj zagrebaki obred
nastao je prepisom iz predloaka koje je iz Ugarske donio biskup Duh. Misal i brevijar
ovog obreda uvaju se u zagrebakoj Metropolitanskoj biblioteci:
Sakramentar sv. Margarete
Misale antiquissimum
Benedictional
Zatim poznata je tzv. Radovanova Biblija koja je rukom pisana iz 8. ili 9.st. Naknadno su
dodana tumaenja na slavenskom jeziku, ali latinskim pismom. Slue kao propovjedi
puku zagrebake biskupije koji govori hrvatskim jezikom. Mogue je da ju je koristio i
sam biskup Duh.
Poznatiji zagrebaki biskupi od 12 do 15.st.
Nakon biskupa Duha u 11.st. 1227.-1247. Biskup je STJEPAN II., u njegovo doba Bela IV
Zlatnom bulom Zagreb proglaava slobodnim kraljevskim gradom. Za vrijeme Tatarske
provale 1242.g. bjei u Split i tamo ga proglaavaju splitskim nadbiskupom, ali je papa
odbio tzv. Njegovu slubu. Osim njega BISKUP KAOTO je organizator kolstva u
Hrvatskoj, bio je dominikanac Augustin Kaoti iz Trogira. Svjedoanstva su papa
benedikt XI i Ivan XXII. Napuljski kralj Robert I Anuvinac, kalabrijski vojvoda Karlo,
55
2011.
splitski kroniar Miho Madjev, govornik i uenjak. 1303.g. postaje zagrebakim

biskupom i provodi reforme. O pitanjima krtavanja slika i drugim oblicima praznovjerja
1320.g. pripisuje mu se izgradnja zdenca podno zidina u Zagrebu i jednog u Cerniku.
Poznavao je prirodoslovlje i medicinu. Arnold iz Bamberga 1317.g. pie Rasprava o brizi
za zdravlje. Rekli smo da ulazi u sukob s Karlom I Robertom i 1318.g. odlazi Ivanu XXII u
Avignonu. Zabranjuje mu se povratak u zemlju. 1702.g. postaje blaenikom. Zatim
biskup OSVALD THUS (466.-1499.) u Zagrebu otvara pisarsku radionicu. Tiska brevijar
po zagrebakom obredu koji je napravljen u Veneciji 1474.g. odrao je sinodu 1467.g. i
ta sinoda se naziva jo i krvava sinoda. Utvrdio je Kaptol koji je utvren na prostoru
dananjeg kaptola.
Zagrebaka katedralna kola

Iz katedralnih kola razvijaju se sveuilita i obrazuje se kler. U samostanskim
kolama obrazuju se monasi i redovnici. Katedralne kole gube na vanosti i osnivaju se
komunalne kole koje su primale i klerike. S III i IV. Lateranskog sabora reformira se
kolstvo. Katedralna kola u Zagrebu od 13.st. pokree ju moda biskup Stjepan II, a u
14.st. reformira ju biskup Kaoti. Prema odredbama lateranskih sabora daju se plae
uiteljima. kola ima 3 odjela: gramatika, logika i teologija. Postojali su uitelji koji su
bili podijeljeni na sublektore i lektore. Uenici su plaali kolovanje ovisno o staleu
uenika svi stalei su plaali samo onoliko koliko su mogli platiti. Bilo je i sveenikih
kandidata iz seoskih upa koje pouava upnik, i nakon toga idu pred komisiju polagati
ispit, nisu morali odlaziti u grad zbog praktinih razloga. Polau ispit pred biskupom ili
njegovim povjerenstvom.
Hrvatski dio peuke biskupije
Istoni dio srednjovjekovne Slavonije od 11.st. bio je pod vlau Maarske.
Crkvenu vlast ima peuki biskup. Osnutkom Zagrebake biskupije iri se i Peuka
nadbiskupija. Peuka nadbiskupija se iri i na podruje dananje akovako-Osjeke
nadbiskupije. Osim toga, postoji i zborni kaptol u Poegi 1230.g. S njim se eli olakati
upravljanje dijelom Peuke nadbiskupije. Generalni vikar u kaptolu vri slubu
peukog nadbiskupa. Iako je samo zborni kaptol imao ulogu i izdavanje vjerodostojnih
56
2011.
isprava. Ono to je zanimljivo Poega je bila vie vezana uz Zagrebaku biskupiju nego uz
Ugarsku biskupiju. Uz to je poznato da je i Poega imala kaptolsku kolu. U predturskom
razdoblju u 14.st. je vrlo
bujan vjerski ivot u Slavoniji. Prisutni su mnogobrojni
samostani: benediktinski, templarski ivanovci, franjevaki U 15.st. feudalnom

anarhijom slabi vjerski ivot, napadaju se Crkve, otimaju se crkvena dobra i sl. U 16.st.
kada Turci osvajaju ova naa podruja veliki broj upa je uniten te gotovo sve crkve i
samostani. Nakon pada Sirmiuma 582.g. i gaenje sirmijske metropolije i imamo brojne
zapise to povijesnih dokumenata, gdje se brojno stanovnitvo iz ovog podruja bjei na
druga podruja. Posljednji biskup najvjerojatnije Sabastijan bjei i nema nikakvog
spomena vie na Sirmium. Tek od 6.st. dolazi do spomena ponovnog uspostavljanja ove
Biskupije i prvi dokument je od pape Hadrijana II., gdje papa imenuje sv. Metoda
nadbiskupom Sirmijskim. Papa Hadrijan II., imenuje Metoda za nasljednika Adronika,
koji je bio uenik sv. Petra. Uvrijeeno je miljenje da je Metoda biskupovao u sjevernoj
Moravskoj. ak se spominje da bi Metoda mogao biti biskup na Balatonu. Tek od 11.st.
saznajemo o crkvenim prilikama u Srijemu. Ovaj kraj je imao poseban poloaj jer se
nalazio na razmeu izmeu Istoka i Zapada. Od kraja 11.st. sve do turskog osvajanja
Srijem je bio pod Arpadoviima. Sve do sredine 11.st. Srijem je pripadao Kalokoj
nadbiskupiji. Tek 1231.g. saznajemo da papa Grgur IX., ponovno osniva Srijemsku
biskupiju i sjedite joj je bilo u Bonotoru na Dunavu u benediktinskom samostanu sv.
Stjepana. Biskup kasnije prelazi u samostan sv. Ireneja u Mitrovici. Nakon obnove
samostana biskupija ima dva kaptola. Osim toga nakon ponovnog osnivanja biskupije
razvija se sve vie pastoralni vjerski ivot na ovom podruju pa imamo i samostane:
benediktinski, cistercitski, franjevaki, dominikanski i augustinski.
Splitska nadbiskupija
Dolaskom Arpadovia na vlast, te povremena Mletaka uprava umanjila je ulogu
splitskog nadbiskupa. este promjene vlasti i pripadnosti razliitim dravama dolazi do
brojne promjene u crkvenoj organizaciji. Problem je, u crkvenoj organizaciji, donijela
podjela Dalmacije i otoka izmeu Republike Venecije i Ugarsko-hrvatskog kraljevstva.
Ugarski kralj uvjetuje reenje splitskog nadbiskupa, zbog utjecaja na ova naa podruja.
On je jednostavno dao odreena pravila po kojima su se trebali ponaati. Bulom pape iz
1154.g. Splitska nadbiskupija gubi polovicu sufragana. Gubi Zadarsku, Hvarsku
biskupiju, gubi nekoliko gradova i otoka i prema tome gubi pola svoje nadbiskupije. U to
57
2011.
isto vrijeme 3 biskupa nose naslov legata Apostolske Stolice u vrijeme pape Aleksandra
III. Od 13.st. javlja se tenja splitskih nadbiskupa za postizanjem primatskog naslova pa
se onda od 13.st. nadbiskupa Bernarda splitski nadbiskupi se naziva primasom
Dalmacije i sve Hrvatske. Osim toga, u to vrijeme poznati je jedan pokrajinski koncil koji
se odrao u samom Splitu, prema tome taj koncil je trebao rijeiti problem koji se javlja
na ovim naim krajevima. Prema tome taj koncil organizirao je Ugarsko-hrvatski kralj
Bela III., nakon smrti bizantskog cara 1180.g. ujedinjuje Dalmaciju. Novi nadbiskup
postaje Maar Petar. Saziva pokrajinski koncil 1185.g., prema tome onaj koji nas
izvjetava o tom koncilu jest Toma Arhiakon; na koncilu su bili prisutni svi biskupi
sufragani, opati i drugi crkveni dostojanstvenici. Sauvala su se dva dokumenta sa
koncila i to je Splitski i Trogirski tekst i oni donose imena biskupija koje se nalaze pod
jurisdikcijom splitskog nadbiskupa. Prema tome spominju se biskupi iz biskupija iz
Trogirske, Ninske, Skradinske, Kninske, Senjske, Krbavske i Hvarske. Na koncilu su
donesene brojne disciplinarne odredbe koje se nalaze u pismu potvrde pape Lucija III.
odredbe koje je donio taj sabor jest:
Iz nadbiskupije se mora izopiti sve heretike sekte, zatim zabranjuje se uzimanje
crkvene imovine, to se dogaalo od strane klerika i plemia i svakako se trailo
potivanje povlastica koje je imala splitska nadbiskupija koja je imala na autoritetu
Petra. I trailo se svakodnevno pjevanje oficija blaenoj Djevici Mariji i trailo se reenje
sveenika koji su se ponaali zakonima Rimske Crkve i koje je poznavalo Latinski jezik.
Poznati Splitski biskupi do 15.st. sv. Arnir (Raynerius) kamadolski monah to je
monah u samostanu. Bio je biskup u 12.st. i 1175.g. imenovan je splitskim nadbiskupom,
borio se za zatitu i povratak crkvene imovine. Bernard benediktinac, 1197 ili 1198.g.
imenovan je splitskim nadbiskupom to je papa Inocent III., neko vrijeme odluivao o
tome da ga prihvati kao nadbiskupom. Borio se protiv heretika, katarskog nauka. Ono
to je sauvano su brojni ulomci njegovih rasprava protiv heretika i jedna zbirka
propovjedi. Bernard je napravio oltar svetog Staa i uzima si naslov Bernardus primas.
Andrija dei Benzi iz Gualda bio je splitski nadbiskup od 1388. do 1402.g. Sudjelovao je
u previranjima u Splitu protiv Ladislava te je bio prisiljen bjeati iz Splita. 1413.g.
postaje nadbiskupom kalokim. Sudjeluje na saboru u Konstanci 1414.g. 1418.g.
1431.g. nekako pred kraj ivota postaje biskupom u Sionu u vicarskoj.
58
2011.
Zadarska nadbiskupija
Papa Anastazije IV., bulom iz 1154.g. ustanovljava novu metropoliju u Zadru
za biskupije mletake Dalmacije. Do 12.st. ona je pod jurisdikcijom Splitske
nadbiskupije. Prvi metropolit Zadra postaje nadbiskup Lampridija, oni su smatrali da e
imati svoju jedinstvenu jurisdikciju i da nee biti nikome podloni no 1155.g. papa
Hadrijan IV., podvrgava Zadarsku metropoliju jurisdikciji Grada. Splitskom nadbiskupu
su Mleani onemoguili djelovanje na otocima: Brau, Hvaru, Visu, Koruli i Lastovu. T.
Arhiakon spominje te dogaaje i kae da taj cijeli proces odvajanja zadarske biskupije
iz Splitske nadbiskupije poinje za zadarskog biskupa Miha. Spominje se jedan Splitski
arhiakon Dabro zbog duge sedisvakancije u Splitu obeava biskupu Mihi mjesto
nadbiskupa splitskog. Ono to znamo da je crkva u Zadru bila pod politikom upravom
Venecijanske republike i trai se nadbiskupska ast. U dokumentu iz 1134.g. u sporu
izmeu samostana sv. Krevana i sv. Marije spominje se Miha nadbiskup. Naslov
nadbiskupa nalazi se uz ime Petra, nasljednika biskupa Mihe 1138.g. Lampridije.
Civilna vlast ima uplitanja u crkvenu vlast, pa Mleani biraju zadarske nadbiskupe.
Nakon 4. Kriarskog napada 1202.g. gradi se katedrala.
Hvarska biskupija
Nakon to Mleani osvajaju srednjodalmatinske otoke 1135.g. i 1146.g. nastojali
su osnovati novu Hvarsku biskupiju. O tome nam govori i T. Arhiakon i spominje da su
se otoani pobunili protiv posljednjeg arhiakona splitske nadbiskupije istjerali i
postavili zadarskog sveenika Martina Manzavinija za prvog biskupa oko 1150.g. Kada
papa Atanazije IV. 1154.g. Zadarsku metropolinu, Hvarska biskupija je jedno od
sufraganskih biskupija. T. Arhiakon isto kae da je biskup hvarski Martin bio zareen
od dubrovakog biskupa. Ono to se dogaa je taj jedan spor oko Hrvatskih biskupija i
spor oko Hvarske biskupije otvara se u vrijeme Dalmatinskog dukata. Slubeni spor
izmeu Splitske i Zadarske metropolije po pitanju jurisdikcije nad Hvarskom
biskupijom. Aleksandar III., 1177.g. crkveni koncil u Splitu. Nakon to je Bela III.,
uspostavio jedinstvo u Hrvatskoj i Dalmaciji i istjeruje posljednju bizantsku vojsku,
rjeava i problem nad jurisdikcijom Hvarske biskupije iz papinskog legata Tebalda
1181.g. Hvarska biskupija ulazi u sastav Splitske nadbiskupije. Novi biskup hvarski
Nikola dugo je ekao na biskupski red. Odlazi papi Luciju III gdje ga 1185.g. papa redi za
biskupa. Na koncilu u Splitu izabran je jo jedan hvarski biskup Miha koji tek kada
59
2011.
Nikola odlazi u Zadarsku metropoliju postaje hvarskim biskupom. Hvarska biskupija

ukinuta je 1830g., a dotada je pripadala Splitskoj metropoliji. Podruje Hvarske
biskupije su bili otoci Hvar, Bra, Vis, Korula, Lastovo i Makarsko primorje. Sjedite
hvara je bio u Starigradu, a Hvar je osnovan 1278.g. kada se i biskup i kaptol seli u Hvar
Lesnu. Benediktinska crkva sv. Marije postaje katedralom. Kasnije se Hvarska
biskupija smanjila na Hvar, Vis i Bra.
Trogirska biskupija
Biskupija postoji moda jo od 8.st. iako nemamo konkretnih dokaza. Spominje se
prvi biskup u Trogiru 998.g. prvi poznati biskup je bio Ivan (+1111.g.) i kao takav prvi je
od biskupa koji je poznat. Puno se zalae za pastoralni i duhovni rast ove biskupije.
Trogir je uivao zatitu Ugarsko-hrvatskih kraljeva. U 13.st. i 14.st. Gospodari Trogira su
knezovi Bribirski koji su imali utjecaja i na Crkvenu vlast na ovim podrujima. Jedan od
znaajnih biskupa bio je biskup Treguan, ima nastojanje u duhovnoj i moralnoj izgradnji
stanovnitva Trogira. Zapoinje gradnju nove katedrale. U samom Trogiru nalaze se
benediktinski samostani.
ibenska biskupija
Za vrijeme biskupa Treguana poeli su raditi na odcjepljenju od Trogirske
biskupije. Spominje se u povelji Petra Kreimira IV. 1066.g. kada su ibenani otkazali
poslunost trogirskom biskupu koji je proglasio kaznu taj grad interdiktom (=zabrana
bogosluja) dok se ne pomire s biskupom. Papa Inocent IV je traio da se kazna povue i
ona biva povuena. ibensko sveenstvo je bilo na loem glasu te tamo odlazi
metropolita splitski Ivan. U sukobe se mijeaju i knezovi Bribirski koji staju na stranu
ibenana. Nadbiskup je primoran priznati novu, ibensku biskupiju. Papa je samovoljni
in ponitio. Nova biskupija je 1298.g. bulom pape Bonifacija VIII. Prvi biskup postaje
Marijan Rabljanin 1298.g. Ustanovljena biskupija ima i stolni kaptol i stolnu crkvu sv.
Jakova. Uz benediktince u ocu biskupiju dolaze franjevci i dominikanci.
Dubrovaka biskupija
Postoji kao biskupija od 990.g. ali vjerojatno i prije od samih poetaka osnivanja
kranskih zajednica. Od sredine 11.st. vodi se spor izmeu Dubrovnika i Bara kojoj
60
2011.
biskupiji pripada prvenstvo u junoj Dalmaciji. Od 12.st. organizira se Duklja koja ima i
svoga kralja koji trai osamostaljenje Crkve. Dubrovnik se protivi odvajanju svojih
teritorija koji se prikljuuju Duklji u 11.st. Osim toga, dubrovnik se nalazio pod
crkvenom jurisdikcijom Splitskog metropolite, sve do 1120.g. kada papa Kalisto II., daje
dubrovakom nadbiskupu Geraldu nadbiskupsku ast. Dubrovaka nadbiskupija imala je
dvije sufraganske biskupije Trebinjsku i Stonsku. Oko 1180.g. ukljuuje se i Bosanska
biskupija u svoju crkvenu pokrajinu. Ali od 13.st. bosanska biskupija postaje dio Kaloke.
U 13.st. jaa Raka pod Nemanjiima. upan Stevan Nemanja osvaja Trebinje, Zahumlje
sa Peljecem i Ston. Papa Bonifacije VII., osniva novu Korulansku biskupiju i pridruuje
joj Stonsku. Nakon to je 1333.g. Dubrovnik je kupio Peljeac i Ston od Bosanskih
vladara i omogueno je djelovanje stare Stonske biskupije. Dubrovaka nadbiskupija
ukinuta je 1828.g. nakon potresa 1667.g. sagraena je dananja barokna Velike Gospe.
Dubrovnikom je vladao patricijski sloj vlastela. U 14.st. puani i graani su digli bunu, a
podrao ih je nadbiskup Ilija Sarak. Od tada pa sve do 18.st. biskupi su bili uglavnom
stranci, a najvie su bili Talijani. Ono to znamo Vlastela se brinula za ouvanje
katolianstva. Gradili su crkve i samostane. Benediktinski samostan Lokrum i
franjevaki i dominikanski samostan u gradu.
Bosansko-humsko kranstvo u srednjem vijeku
Kranski utjecaji:
Bazilije I Makedonac (867.-886.)
Franaki misionari 9.st.
Bosna i Hum su pod jurisdikcijom splitskog nadbiskupa. Izvori su:
Ljetopis popa Dukljanina 9. st.
Vjerojatno 1060. 1075.
Povelja bana Kulina 1189.
Vukan Nemanji dukljanski knez eli nadbskupiju u Baru te pie 1199.-1200. pismo
papi Inocentu III (1198.-1216.)
BOSNA
61
2011.
Spominje se tek od 10. st. i geografski je vezana uz izvor Bosne. U 12. st. raste ugarski
utjecaj ugarski kralj je i bosanski kralj. Bosna jaa krajem 12. i po. 13. st. ban Kulin.
Literatura iz koje to saznajemo je:
D. Mandi, Bogumilska crkva bosanskih krstjana, 1962.
F. anjek, Bosansko-humski krstjani i katarsko-dualistiki pokret u srednjem vijeku, 1975.
J. idak, Studije o Crkvi bosanskoj i bogumilstvu, 1975.
HISTORIOGRAFIJA:
Matija Vlai Ilirik, Popis svjedoka istine
Boidar Petranovi, Bogumili, Crkva bosanska i kristjani
Franjo Raki
iro Truhelk
Vlaso Gluac
Leo Petrovi
Jaroslav idak, Studije o Crkvi bosanskoj i bogumilstvu
Aleksandar Solovjev spominje bosanske kristijane kao pristae maniheizma koji dolazi iz
Bugarske.
Dualizam cijelom stvarnou upravljaju dva prvotna i nesvediva poela; oprene
stvarnosti:
Maniheizam sinkretistika nauka Perzijanca Manija (216.-277.) dualistika gnoza s
elementima kranstva i budizma
Katari (isti) zapadni dualisti 12.-14. st. prema Euzebiju Cezarejskom; katari su
istomiljenici protupape Novicijana (251.) koji negira mogunost Crkve da primi lapse. U
12. st. u Bonnu i u Kolnu otkriveni su sljedbenici katarskog dualistikog krivovjerja. Njih
zabranjuje ih III lateranski sabor 1179.g. Albigenzi naziv za katarsku zajednicu u 12.13. st. u junoj Francuskoj. zastupaju strogi dualizam i strogi asketski ivot
Valdenzi su sljedba Petra Valdesa iz Lyona iz 12. st. koji zagovara povratak
evaneoskom siromatvu i obnovi kranskog ivota prema Pracrkvi.
HISTORIOGRAFIJA:
Matija Vlai Ilirik
Boidar Petranoviu govori da su Bogumili pravovjerni krani.
62
2011.
Po Franju Rakome koji se bavi izvorima o toj herezi i koje je objavio rad o izvorima te
sekte, ta sekta je katarko dualistiki pokret koja se javlja usporedno kada se javlja i u
Europi i da taj utjecaj na Bosu dolazi s podruja Bugarske. Taj naziv Bogumili veu se uz
heretiko nauavanje bugarskih krana.
Osim njega poznati nam je i njegov protivnik iro Truhelka koji nalazi Oporuku gosta
Radina u kojem se govori o toj herezi. Misli da se ne moe govoriti o krivovjernoj
zajednici nego se radi o normalnoj crkvi kao to su to bili bilo gdje.
Vlaso Gluac
Leo Petrovi
Jaroslav idak pie studije o crkvi bosanskoj i bogumilstvu.
Aleksandar Solovjev bavio se prouavanjem bosanskih kristijana. On je objektivan i
uspio je pronai i prouiti izvore i dati i doi do injenica o toj zajednici. zakljuio je da
su oni pristae meniheizma koji dolazi iz Bugarske.
POVIJEST
Hereza dolazi u Dalmaciju oko 1160.g. i tada se prvi puta spominje. Nakon Sabora u
Splitu pristae te zajednice odlaze sa podruja Dalmacije u Bosnu. A protjerani su nakon
tog sabora. Spomen te krivovjerne zajednice imamo sa jednog katarskog sabora u ijim
Aktima se spominje 1167.g postojanje Dalmatinske crkve Ecclesia Dalmatiae.
Spominje se i zajednica na podruju oko 1205./1210.g. sljedbenici Slavonske
crkve. Od 13.st. sljedba se naziva Crkva bosanska. Vijest o postojanju ove crkve
znamo od kneza Vukan Nemanji 1199./1200.g. koji pie pismo papi Inocentu III
(1198.-1216.) i hrvatsko-ugarskom kralju Emeriku (1196.-1204.) i splitskom
nadbiskupu Bernardu gdje spominje tu krivovjernu zajednicu na podruju Bosne.
Inocent eli da se to provjeri pa i sam elje svoga legata Ivana de Casamarisa koji se sa
banom Kulin na Bilinom polju kod Zenice 1203.g. javno se odriu krivovjerja i
pristaju uz pravovjerno uenje. Papin legat Ivan de Casamaris od pape trai: Latinske
biskupe u Bosni, vie biskupija, sve se vraa na staro. Herezu nisu uspjeli rijeiti niti
nekoliko kriarskih pohoda u Bosnu. Papa Grgur IX izuzima Bosnu dubrovakoj
nadbiskupijskoj jurisdikciji 1233.g. i direktno ju stavlja pod jurisdikciju Rima. Bosanskim
biskupom postaje dominikanac Ugarske Ivan Teztonac. On zajedno s hercegom
Kolomanom odrava kriarski pohod protiv kristjana u Bosni. Papa postavlja novog
biskupa ugarskog u Bosni Ponsu/Pova. Gradi katedralu sv. Petra u Brdu/Vrhbosni u
63
2011.
blizini Sarajeva. Osniva i stolni kaptol 1239.g. Prima od hercega slavonskog Kolomana
breta Bele IV., darove za biskupiju bosansku. Od 1252.g. Ponsa stoluje u akovu. Biskupi
ele vratiti svoju stolnicu u Bosnu, ali bez uspjeha. Premjeta se kaptol iz Vrhbosne u
akovo. Inocent IV bosansku biskupiju stavlja pod Kaloku jurisdikciju. Od 13.st. u
Bosnu dolaze Franjevci. Kristjani savjetnici i pisari na banovu.
NAUKA BOSANSKO-HUMSKIH KRISTJANA
Bog nije stvoritelj svih stvari
Krist nije spasitelj ljudskog roda
Ne priznaju autoritet Rimske Crkve
Ne priznaju Euharistiju i Ispovijed
Nemaju Sv. Mise, Groblja u kranskom smislu
Redovnici i redovnice u samostanima ive zajedno
UREENJE CRKVE BOSANSKE
Smatraju se jedina prava Boja crkva i postoje dvije vrste vjernika i to: savreni i
obini vjernici.
Oporuka gosta Radina je jedan od najznaajnih spisa po kojem saznajemo o toj sljedbi.
Tu se govori da savreni krstjani: pravi krstjani su krteni knjigom i polaganjem ruku
(ne vodom). Obini vjernici koji su poetnici moraju se dokazati svojim ivotom. Oni su
dobri ljudi i dobri krstjani te dobri Bonjani i mrsni ljudi. Sami redovnici ive u zajednici i
pustinjaki. Ne razlikuju se po odjei meu razliitim vjernicima. ive zajedno u
zajednicama. Neki se povlae u osamu. Imali su jako dobro ureenu hijerarhiju:
Djed savjetnik, predstavnik na saborima, posrednik je.
Strojnici upravljanje crkvom
Gost pomo u propovijedanju i upravljanju
Starac ima ulogu kao na akon; karitativno djeluje
NAUKA
Nauka im je nepoznata. Iz latinskih izvora spominju da oni poivaju na
dualistikoj gnozi koja se temelji na dva poela dobra i zla. Vjeruju u anele i due, te da
Isus Krist ima prividno tijelo i ne moe patiti na kriu, nije nas otkupio, a tako i Marija
(ona je aneo, a ne ena). U SZ prihvaaju samo Zakon i proroke. Smatraju se kao Crkva
64
2011.
jedini nasljednici apostola. to se tie kulta nemaju crkve i liturgiju kao to to imaju
druge konfesije. Odbacuju sve sakramente, ali mole molitvu Oe naa. Ne priznaju
uskrsnue tijela i spasenje djece, svaki se ovjek moe spasiti. Moral: Osuuje se
ubojstvo, jedenje mesa, kransko milosre.
Dolaskom franjevaca u Bosnu 13.st. kristjani su zaustavljeni. Ban Stjepan II
Kotromani 1340.g. osniva bosansku provinciju franjevaca i 1349. g. imenuje za biskupa
u akovu fra Peregrina Saksonca. Ban Tvrtko I nastavlja irenje katolianstva u Bosni.
Krajem 14. st. Crkva bosanska ponovno jaa. 1463. Bosna pada pod Turke, te mnogi
prelaze na Islam, smatra se da su bili vrlo slabi u toj svojoj vjeri. Djelo; Kraljevstvo
Slavena iz 1520. g. naglaava nestajanje bosanskih patarena i gaenje, zbog dolaska
Turaka na to podruje i velikog prelaska na Islam.
Onaj tko nikad nije pogrijeio, nikad nije pokuao napraviti neto novo 16
(Albert Einstein)
16
Za eventualne tiskarske pogreke ne odgovaram

65

Povijest Crkve U Hrvata

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Povijest Crkve U Hrvata

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

2011.

Mr. sc. Darija Damajnovi

Povijest Crkve u Hrvata; stari i srednji vijek

Povijest Crkve u Hrvata; stari i srednji vijek

Limesi su utvrde uz granice

Povijest Crkve u Hrvata; stari i srednji vijek

Povijest Crkve u Hrvata; stari i srednji vijek

Martirologij Zapadne Crkve

U toj borbi spominje se nevrijeme koje je ilo u korist Marku Aureliju

Povijest Crkve u Hrvata; stari i srednji vijek

2. Jeronimov martirologij 6.st. poznat po prijevodu biblije s grkog. Najznaajniji popis

Povijest Crkve u Hrvata; stari i srednji vijek

Antiki dio Sirmiuma s nekropolama.

Frukogorski kipari Quatuor coranati (etvorica okrunjenih)

Povijest Crkve u Hrvata; stari i srednji vijek

Povijest Crkve u Hrvata; stari i srednji vijek

Povijest Crkve u Hrvata; stari i srednji vijek

Crkva na podruju dananje Hrvatske od 4.st. do 6.st.

Povijest Crkve u Hrvata; stari i srednji vijek

Organiziraju se grke sinode ili latrocinia ili razbojniki sabori:

Povijest Crkve u Hrvata; stari i srednji vijek

Protivnik, onaj koji mu je htio oteti vlast

Povijest Crkve u Hrvata; stari i srednji vijek

Povijest Crkve u Hrvata; stari i srednji vijek

je zabranjen i prelazak redovnika u druge samostane. Donose se odredbe o samoj

Povijest Crkve u Hrvata; stari i srednji vijek

Poeci kranstva u Hrvata

Povijest Crkve u Hrvata; stari i srednji vijek

Nastao je u 12.st. u 4 redakcije; prvo je latinski tekst popa Dukljanina, zatim

Povijest Crkve u Hrvata; stari i srednji vijek

Etnogeneza jest prouavanje porijekla Hrvata.

Povijest Crkve u Hrvata; stari i srednji vijek

istraivanjima imamo gene slavenskim narodima, a onda da imamo i Ilirske gene.

Povijest Crkve u Hrvata; stari i srednji vijek

movarama ili uzvienjima. Bili su uglavnom ratari. Ono u to su vjerovali, imali su

Dolazak Hrvata na Jadransko more

Povijest Crkve u Hrvata; stari i srednji vijek

Dokument popisa papa

Povijest Crkve u Hrvata; stari i srednji vijek

Povijest Crkve u Hrvata; stari i srednji vijek

sigurno je da je misionarski djelovao na tom putu. Sve su to dokazi kako bi mi

Povijest Crkve u Hrvata; stari i srednji vijek

2. Franako pokrtavanje novopridolih naroda, hrvati su veinom bili pokrteni i

Hrvati u zajednici europskih kranskih naroda

Povijest Crkve u Hrvata; stari i srednji vijek

Povijest Crkve u Hrvata; stari i srednji vijek

Trpimir (845. 864.)

Povijest Crkve u Hrvata; stari i srednji vijek

Povijest Crkve u Hrvata; stari i srednji vijek

pisama u korespondenciji pape i Branimira. On trai od pape priznanje drave i zalae se

Povijest Crkve u Hrvata; stari i srednji vijek

je razvoj i irenje glagoljice na starohrvatskom jeziku. Najvjerojatnije je da je 882.

Povijest Crkve u Hrvata; stari i srednji vijek

Povijest Crkve u Hrvata; stari i srednji vijek

Nazivamo ga prvim Hrvatskim kraljem. Nemamo povijesnih podataka o njemu.

Povijest Crkve u Hrvata; stari i srednji vijek

2. Proirenje metropolitanske jurisdikcije splitskog nadbiskupa na teritoriju Hrvatske

Povijest Crkve u Hrvata; stari i srednji vijek

Bugara i brani granice Hrvatske na Drini od napada od Bugara. Znamo da Tomislav

Povijest Crkve u Hrvata; stari i srednji vijek

Glagoljaki spomenici u Hrvatskoj

Povijest Crkve u Hrvata; stari i srednji vijek

Stjepan I. (1030. 1058.)