1

Groblje na najveoj zagrebakoj trnici (1/2)

Gradska trnica je tijekom srednjeg vijeka u Gradecu i biskupskom Zagrebu bila otvorena
svakodnevno, a najstariji spomen zagrebakih kumica (ene koje sir, jaja, ive i ostale
namirnice "donose na glavi", u starim hrvatskim "rogoarima", koji se pletu od rogoza ili u
velikim, modrim pletenim rubcima) nalazimo u gradekim sudskim spisima iz 1359. godine.
Godine 1368. bilo je na Gradecu 11 mesnica i osam ribarnica(!) oko trnice na Trgu svetog
Marka.

Najstariji prikaz Zagreba "Zagrabia Capitl. " iz poetka XVI stoljea (1521 - 1529.), original
u Nacionalnoj knjinici u Beu.
Akvarel koji prikazuje Zagreb kao dvojni grad (Gradec i Kaptol) razdvojen dolinom kojom
tee potok Cirkvenitza (Crkvenak, Medveak) je zapravo vojna karta s tono oznaenim
sistemom utvrda i konfiguracijom okolnog terena. Vide se crkva Sv. Marka i Sv. Katarine na
Gradecu, te katedrala i crkva Sv. Marije na Kaptolu, kao i movara (ribnjaci) istono od
Kaptola danas Park biskupa Langa. Kue za stanovanje, podgrae i ostala naselja izvan
zidina nisu naslikane. Potok Medveak, viestoljetna granica izmeu dva grada, se prvi put
spominje u ispravi kralja Emerika 1201. godine.

Maketa prikazuje Zagreb s jugoistone strane (Muzej grada Zagreba, 2011.)

Od istonog obrambenog zida Gradeca, ispod kojeg tee potok Medveak (dananja
Medvedgradska i Tkalieva ulica) ostale su nam tek dvije kule, Popov toranj i Kamenita
vrata (poveznica: Od Kamen(it)ih vrata do Palainovke i Jurjevskog groblja), a od vanjskih
obrambenih zidina Kaptola ouvala se Prilinova kula i ostaci sjevernog kaptolskog zida na
Opatovini, te pet renesansnih kula obrambenog zida oko katedrale (poveznica: avlova glava
u zagrebakoj katedrali).

Zagreb s jugoistone strane oko godine 1639. (Nacionalna knjinica u Beu)

Ovaj akvarelirani crte vjerno prikazuje izgled grada. Vidimo i podgrae sa crkvom sv.
Margarete u Ilici (poveznica: Urbana "foto-arheologija" grada Zagreba: Kavica na bivem
gubilitu).
U zaleu vidi se najvii vrh Zagrebake gore, Sljeme (1035 m/nm) poznato pod imenom
Mons Zelemen ve od 1209. godine, a iste godine spominje se i Mons Ursi (Medvedski breg,
tj. Medvednica). Na niem brdu (587 m/nm) je zagrebaki biskup Filip podigao grad

Medvedgrad (1249 1254. godine) "kojega bijae potres od god. 1590. tako rasklimao, da se
je gospodar njegov Stjepan Gregorijanec morao preseliti u estine".
Gradec je podignut na brdacu Gri (156 m/nm), i od 16. studenoga 1242. je "slobodni
kraljevski grad". Biskupski grad "Zagreb" je podignut na neto nioj uzvisini, breuljku
kasnije nazvanom Kaptol, od 1094. sredite Zagrebake biskupije.
* Veliki pomor izazvan epidemijom kuge potaknuo je raspravu na sjednici Hrvatskoga
sabora 21. listopada 1599. godine o potrebi da se u grad pozove dobar lijenik i ljekarnik.
* Godine 1647. pojavila se kuga na Kaptolu, a iste godine veliki poar poharao je Gradec.
Sporovi i sukobi izmeu Gradeca i Kaptola trajali su stoljeima, sve do 7. rujna 1850. kada su
zaslugom bana Josipa Jelaia sjedinjeni slobodni i kraljevski grad na brdu Gradecu, Kaptol,
Nova Ves i Vlaka Ves (poveznica: Stanovnike Vlake ulice mui kreketanje aba) u jednu
gradsku opinu Kraljevski grad Zagreb. Gradski su vijenici izabrani 19. svibnja 1851. godine,
a dotadanji gradeki sudac Janko Kamauff je izabran za prvog gradonaelnika.

Maketa Kaptola prije 1880. godine (Muzej grada Zagreba, rad arh. V. Miia)
Zagrebaka katedrala sv. Stjepana (Uznesenja Blaene Djevice Marije) s palaom biskupskog
dvora i gradskom vijenicom prvostolnog Kaptola ispred Bakaeve kule, zatim crkva
Franjevaca sa samostanom na Opatovini, i na zapadnom dijelu Kaptola vidi se crkva sv.
Marije na Dolcu.
Lijevo od biskupskog dvora i kule Nebojan vidimo Juna kaptolska vrata (sruena 1862.) od
kojih vodi put (dananja Bakaeva ulica) preko zidanog mosta Manduevec na Harmicu
(poveznica: Nudisti na Trgu bana Josipa Jelaia). Negdanji kaptolski zid na junoj strani
naselja ouvao se jo samo u dananjem imenu ulice Pod zidom.

2012. Pogled iz Vlake na Bakaevu ulicu i tzv. Nebojan kulu.

1884 - 1899.(?) Bakaeva ulica

U lijevom uglu fotografije vidimo palau Wasserhtal (izgraena 1883., dananji "Varteks" na
Trgu bana Jelaia), a u desnom uglu natpis "Kaptolski bazar".

2012. Bakaeva ulica

Kaptolska gradska vijenica (izgraena 1675., sruena 1876.)

"Kotlar Mungi sazida sebi od njenog materijala kuu u Drakovievoj ulici. aliboe nam je
tek u slici usuvana, a gotovo ba na njenom mjestu stoji ribarnica, potpuna karikatura te
lijepe zgrade, koja je kasnije u XVIII stoljeu bila ureena i slikama na vanjskim stijenama.
Tako je grad Zagreb izgubio najljepi spomenik arhitekture XVII stoljea." (Gjuro Szabo:
Zagrebake graevine XVII stoljea)

Ribarnica na Kaptolskom trgu

Godine 1851. gradski su vijenici izabrali Kaptolski trg za lokaciju prve zagrebake trnice.
Zanimljivo je da do sredine XIX stoljea muevi idu u kupovinu na trnicu, dok bijahu
domaice zabavljene kunim poslom.

Kaptolski trg prije 1876.

1905. Na Kaptolskom trgu, kolorirani bakropis (Menci Clement Crni)

* M.C. Crni je zaetnik moderne hrvatske grafike

Fernkornova fontana s kipom Blaene Djevice Marije postavljena je 1876. godine.

Nakon osnutka biskupije u Zagrebu, na Kaptolu se stoljeima odravao sajam svake godine u
mjesecu kolovozu, na dan sv. Stjepana, poznat pod imenom "Kraljev sajam".

Bakaeva kula (podignuta na mjestu sruene crkve sv. Emerika), knjinica Metropolitana i dio
renesansnog obrambenog zida katedrale - bezduno su srueni 1906. godine.

1948.

Ulica Nova Ves

Dananji Zagrepani esto nemaju vie ni pojma o prijanjem stanju ulica kojima
svakodnevno prolaze. Izgubljena je uspomena na elektini tramvaj i prugu Jelaiev Trg Kaptol - Nova Ves - Gupeva zvijezda Mirogoj (1911 - 1931.).

10

2011. Ulica Nova Ves

11

1914. Bakaeva ulica

12

Bakaeva ulica i Kaptolski trg

Drugom generalnom urbanistikom osnovom iz 1887. premjetena je sredinja gradska
trnica na lokaciju Trga bana Jelaia, no na Kaptolskom se trgu jo dugo odrava sajam i
trgovina.

13

Bakaeva ulica

Bakaeva ulica

1912. Ugao Bakaeve i Trga bana Jelaia: iskakanje tramvaja na mimoilaznici

14

Ugao Bakaeve i Trga bana Jelaia prije 1907. godine.

Kakova su jela nai stari pripravljali?

Juha, govedina i "cupajs" bili su u gradjanskim kuama svagdanja hrana. Bez "govedske
juhe" nije nitko bio, pa je vole Zagrebani i danas, kad je govedina znatno skuplja.
Ako bijae govedina tusta, ukuhala bi majka "rikau" (riu) ili gertl, a inae bi umiesila od
brana "krpice", iroke ili uzke rezance, trgance, napravila linjake (Griesnudele), ulivanke
(Eingussnudele), ribanu kau ili gris, kojega otac nije volio, jer mu se lovio za guste brkove.
Umak ili "sos" za govedinu bijae najobiniji "hren", koji je morao biti "tak lut, da je iel es
nos van", pak umak od luka-crljenca, dok nam onaj od enjaka sa ukuhanim emljama nije
iao u slast, ali smo voljeli "paradajze" i "samoborsku mutardu".

15

2011.
Govedinu bi pripravljali i na bavarsku, angliansku, holandezku, muskoveku (rusku),
talijansku.
Od teleta jeli su glavu, modjane, uha, jetrica, ralec, nadeveni eludac i slezena, telee
noice, telei bospor, telee karbonadle, teleu lopaticu i telei kuk.
Dobri moj otac vie je puta sam dognao kui tele i platio za njega po 3 forinte. Polovinu bi
potroili mi, polovinu susjed. Kou je otac prodao jednom koaru ili na Potoku ili ju dao
prirediti za obuu, a tako su radili i drugi.

16

Od juha zvala se jedna "polevka", jeli su juhu od jetara, juhu "panadicu". Bauljeva juha, iz
crnoga kruha juha, iz gljiva juha, juha od kosane vizovine (riba moruna), krapovine (aran) i
ikara.
Postna se juha pravila od lee, krapjega mlieca, od pueva, rakova, od friganoga krapa ili
uke (tuka), od abe, eljva (kornjaa), a jeli su kao postnu juhu i "preganu juhu",
pripravljali "slepu" govedsku juhu, od kiselog i sladkog vrhnja, od mlieka, vina i celera.
"Eingemahsce" zove na Soka "zajuhja", a bila su perinova, jetrena, limunska s pargom,
karfijolima, patetima, od pisane peenke, od pisane peenke motom. Na "zajuhja" spadao je
i jezik sa umakom ili peen, fileki, volovski rep, gula, "berzolica nadevena i tenfana".

17

Nadevi u postne juhe bili su od emlje, vrhnja, mali knedlini od krapovine i ukovine. Postno
jelo bila su frigana jaja ili cvre, peena nadevena, strta jaja, jaja "kakti volovske oi",
nadevena jaja sa racima.
Ptice-popeke (Columbus fluviatilis) kao postno jelo, spremili bi na "rumenom sosu". Od
peradi bijahu u ono vrieme obini kapuni (kastrirani kokot), koji su danas riedki. I pilii
"friganci".
Umak pravili su od luka, suhoga, zelena, kuhana hrena, i sa vrhnjem, od merlina, kopra,
enjaka, raka, od pisane peenke, "paradajskeh jabuic", peruna, poruga luka, sardela,
kiselice, pisane peenke, "vugerkov" (krastavac), haringa, ipka.

18

Osobita poslastica bijahu puhovi, koje su "nadevali" i na "rosteru" pekli, u sosu ih pripravljali.
U zimsko vrieme znao je otac donieti kui i pokojega puha, koji su seljaci duili dimom u
bukvama. Majka ih nije voljela, jer da nalikuju takorima, ali je rado spravila njihovu mast,
kao dobar liek od opekline i pohranila u "pajzi". Jeli su i meso od vidre bilo tenfanu, bilo
peenu.

19

Uz peenku (svinjsku, janjeu i drugu) bila je i salata, s proljea "matovilac", prva proljetna
alata, i radi, kojega je otac volio, jer bijae "uhak", dok regvarta (endivije) nismo voljeli.
Ove dvie alate i danas su u Zagrebu ostale "purgarske". Za alatu imali su grah, karfijol, zelje,
povrtnicu, krastavce, jagode, vinje, ljive, jabuke, kruke, tunje, pomerandje, artioke,
"zmeanu" alatu.
U ljeti jeli smo glavsiku ili onu visoku alatu vezilju, koju su nai stari zvali "Bundsalat".
Za salatu spremila je majka i monjice (zeleni grah - mahune) sa sitno kosanim enjakom i
dakako vinskim octom, ali i krumpir na koji bi narezala "celera, kojega Zagrebani vole
veoma".
Kuruzno brano mjerilo se na holbe i polie, a Graanke ga na Kaptolu prodavale na istome
mjestu, gdje ga prodavaju i danas.
I mlieko bijae jeftino, a prodavale ga samo Laanke, ali ga nisu nosile u "plehnatim
kantama" kao danas, ve u zemljanim loniima, koje bi svrstali u reeto i nosile na glavi.
Prodavale su mlieko na Krvavom mostu na prostoru lievoga kuta ili ga donaale kui.
"Lonek" obrana mlieka stajao je 2 krajcara, sa vrhnjem, koje bilo "kak prst debelo" 3 kr.,
dok je poli mlieka domaica kupovala po 8 kr.

1908.
Trnica s Trga bana Jelaia premjetena je na Dolac 7. studenoga 1929. godine.

20

2012.
Kolai bili su navadni; jeli su "kifline" i "krafline". Ovi su bili fainski, drugi od pjenica, od
rakova, vrhnja, bubrega, od vrtnoga grozdia (ribizle). Monjaci bili su prhki jabukovi,
bavarski, od okolade, mandalski, pomerandja, masleni, od vianja. Pflancline pravili su od
"krapovih ikric", od teleih jetara, vianja.
Za konfekt bilo je "cukorja": mandala peenih, cimetom i okoladam, jeli se prhki "vrtanjeci",
okoladni "kuci" (puserli), cukorni, bieli kuci, sladki "veneci", "holaeci", cesarski
"hlebci", pak borme i "holipe". (Dragutin Hirc, Stari Zagreb, MH, 2008.)
*Dragutin Hirc (1853 -1921.), hrvatski prirodoslovac (botaniar i geograf), planinar i
putopisac. Njegov rukopis o rodnome mu Zagrebu dugi je niz godina bio pohranjen u
Dravnome arhivu u Zagrebu, a zalaganjem Matice hrvatske konano je objavljen 2008.

Rasprave o izboru mjesta za izgradnju nove gradske trnice zavrile su poetkom 1908. kada
gradonaelnik Zagreba Milan Amru raspisuje javni natjeaj za arhitektonsko-urbanistiku
regulaciju prostora Kaptola i Dolca. Prvu nagradu dobio je arhitekt Viktor Kovai s idejom o
novoj trnici u sreditu Dolca. Pria o prostornom ureenju Dolca je i pria o politikom
kaosu i korumpiranim gradskim politiarima u Zagrebu. Zbog Dolca je gradonaelnik
Vjekoslav Heinzel dao ostavku 23. listopada 1928. godine.
U nastavku reportae slijedi opirniji prikaz o izgradnji trnice Dolac.
Ljubomir krinjar

21

KOMENTARI ITATELJA
0 #1 Dodatak LjubomirS 2012-04-03 13:11
Jo nekoliko fotografija o preobrazbi Bakaeve ulice.

Bakaeva ulica danas.

Naalost, nisam pronaao fotografiju Bakaeve s mostom nad potokom Medveakom
(nalazio se na dananjem mjestu crvenog prometnog znaka).

22

1898. Bakaeva ulica

23

1895. Ugao Bakaeve i Vlake ulice

1895. Pogled s Kaptolskog trga na Bakaevu ulicu (u donjem desnom dijelu fotografije
vidimo ljestve naslonjene na kuu s prethodne fotografije).

24

Groblje na najveoj zagrebakoj trnici (2/2)

Kaptolska naselja Dolec (danas Dolac) i Opatovina, zajedno s kaptolskim podgraem
(Bakaeva, Vlaka) i predgraem (Nova Ves), bila su obrtniko-trgovaki (graanski) dio, a
crkveni i najstariji dio Kaptola predstavljale su kurije zagrebakih kanonika i nadarbenika
(prebendara) podizane oko Kaptolskog trga.
*Kanonici (znalci crkvenoga prava i zakona) su lanovi biskupova vijea (kapitula) i
pomau biskupu u voenju biskupije.

Pogled na Dolac sa crkvom Sv. Marije, Opatovinu, ulicu Pod zidom i potok Medveak prije
potresa 1880.
Oko crkvice Sv. Marije i cistercitskog samostana na zapadnoj strani Kaptola se razvio Dolac,
srednjovjekovno naselje skromnih kua u kojem je protonator Gjuro Plemi u XVII stoljeu
izgradio svoju kuriju (palau, dvor).

25

Kurija protonotara Gjure Plemia i crkva Sv. Marije oko 1690. (iz zbornika "Status familiae
Patachich", NSK u Zagrebu)
Plemievu kuriju batinila je hrvatska velikaka obitelj Patai, a kada je ta plemika obitelj
izumrla, kurija je pripala Prvostolnom Kaptolu. Kasnije je u njoj bila smjetena kola:
privatna (1825.), javna (1839.) i Obrtna (1877.).
*Baltazar II. Patai je sudjelovao u zapljeni imanja Zrinskih (1671.), a godine 1707. car
Josip II. darovao mu je nekadanja zrinska imanja Vrbovec i Rakovec;
*Adam Patai, upnik u Vrbovcu (1739.), kanonik u Zagrebu (1741.) i biskup u Kaloi
( 1776.);
*barun Franjo Patai je graditelj najljepe barokne palae u Varadinu (1764.);

26

1925. Crkva Sv. Marije na Dolcu

U kaptolskom arhivu postoji isprava iz 1272. godine koja spominje kapelu Blaene Djevice
(posveene Marijinu pohodu Elizabeti) na zaravanku koji se terasasto sputa prema
nekadanjem kaptolskom podgrau i mlinu na potoku Medveaku. Vjerojatno je bila
izgraena poslije provale Tatara (1242.). Ostaci ove male gotike crkvice otkriveni su u
temeljima dananje crkve Sv. Marije tijekom gradnje trnice Dolac 1928. godine.
Po dolasku Cistercita u Zagreb (izmeu 1307. i 1315.) crkvica je pregraena i poveana, a uz
njezinu sjevernu stranu prigraen je samostan Cistercita. Obnovljena je godine 1740. u
baroknom stilu, a u sljedeoj obnovi 1886. dobila je dananji izgled. Po odlasku Cistercita iz
Zagreba (1496.) postal je upnom crkvom (1511.). Od 9. studenog 1880. do 8. studenog 1885.
sluila je kao katedralna crkva.

27

Cisterciti su razvili gotski tip crkve bez zvonika, pa je 1634. godine Sv. Mariji prigraen
drveni zvonik na sjevernoj strani crkve, koji je 1742. zamijenjen zidanim sa etiri zvona. Sat
je postavljen 1871. godine.

2011. Zapadno proelje crkve Sv. Marije

upna crkva Sv. Marije ima dva proelja: jedno na zapadnoj (Tkalieva ulica), i drugo na
istonoj strani (trnica Dolac). Ulazilo se u nju sa sjeverne i istone strane. Sjeverni ulaz je
zazidan 1817., a u vrijeme upnika Barievia otvoren je 1794. zapadni ulaz sa stubama do

28

potoka Medveaka (ulica Potok). Neorenesansno proelje, s kipom Majke Boje i malog
Isusa, ureeno je 1886. godine, no do dananjeg dana uglavnom je u uporabi manji ulaz na
istonoj strani.
* upnik Adam Alojz Barievi (1790 - 1803.) ostao je upamen po domoljublju i
politikoj hrabrosti jer je na svetim misama pjevao Boine pjesme na hrvatskom jeziku, i
jer je 1799. sprijeio biskupa Vrhovca da ukine upu.

2012. Istono proelje je zapravo tek mali barokni portal s niskim vratima.

29

Nia s kipom Majke Boje koja stoji na polukugli i desnom nogom gazi zmaja koji je
gubicom zahvatio crvenu jabuku, postavljena je 1908. godine.
Okolo nie, koja je na baroknim portalima esta, naslikana je fresko slika poklonstva kraljeva
Stjepana i Emerika Bogorodiinu kipu: Sv. Stjepan joj prua krunu i ezlo, a Sv. Emerik
iroku sjekiru.

2012.
Ve u vrijeme Cistercita spominje se groblje uz junu stranu crkve Sv. Marije. Kada je 1639.
na sjevernoj strani crkve izgorio stari cistercitski samostan, to groblje je premjeteno s june

30

na sjevernu stranu crkve (dananja lokacija zgrade ribarnice). U groblje se ulazilo kroz
dvokrilna vrata na istonom zidu groblja (dananji ulaz u ribarnicu).

1928. Grobnica ispod nekadanjeg groblja

Groblje sa sjeverne strane crkve je zbog blizine novoizgraenih kua zatvoreno izmeu 1754.
i 1779., ali ispod njega je potom izgraena velika grobnica! Umrle upljane poeli su pokapati
i na groblju kod Petrove crkve u Vlakoj ulici, i na groblju koje je bilo uz kapelicu Sv. Tome
na kraju Nove Vesi.
Kroz ulaz u tu novu vanjsku crkvenu grobnicu se ulazilo i u est grobnica pod samom crkvom
u kojima jo i danas poivaju kosti Petronile Zrinske (+1699.), keri bana Petra Zrinskoga, te
poznatog venecijanskog kipara Franje Robba (+1757.). Zadnji ukop u ove grobnice bio je
1817. godine.

1928. Grobnica ispod nekadanjeg groblja je sruena tijekom gradnje trnice Dolac.

31

1928. Gradilite budue trnice Dolac

Radovi na izgradnji trnice i zgrade Trnoga nadzornitva poeli su sredinom srpnja 1927. i
zavreni su 1930. godine bez pravomone graevne dozvole.

1929. Trnica i zgrada Trnoga nadzornitva u izgradnji

32

2012. Istono proelje zgrade Trnoga nadzornitva i zvonik crkve sv. Marije
Izgradnja zgrade Trnoga nadzornitva s arkadnim trijemom na istonom proelju (arh.
Vjekoslav Bastl) prvi je put prekinuta 20. kolovoza 1928. jer se namjeravalo sruiti dio crkve;
sredinom studenoga po drugi su put obustavljeni radovi zbog sudskih tubi Prvostolnoga
kaptola i Vladimira Bartulia za ometanje posjeda; 14. prosinca 1928. su po trei put
zaustavljeni svi radovi na zgradi Trnoga nadzornitva.
Zgrada je nia od susjedne Bartulieve zgrade (izgraena 1927.) iako je ujednaenost visine
(22 metra) svih zgrada na zapadnoj, sjevernoj i istonoj strani vanjske trnice bila uvjetovana
detaljnom regulacijskom osnovom iz 1925. godine.

2010.

33

1900. Pogled na Dolac

U veljai 1928. sruena je posljednja kua na Dolcu, a od starog Dolca je ostala jedino crkva
Sv. Marije. Povjesniar Gjuro Szabo (+1943.) taj je potez nazvao vandalizmom nad kulturom
i prolou. Arhitekti Edo Schoen, Petar Knoll i Martin Pilar su 1923. godine javno zahtijevali
ouvanje starina i istupali protiv izgradnje trnice na Dolcu koju je osmislio arhitekt Viktor
Kovai: trnica pod zemljom, a nad zemljom nalazi se prostrani trg okruen trgovakostambenim zgradama.
Tijekom 1925. i 1926. godine u zagrebakom je tisku objavljen velik broj kritikih tekstova o
ureenju Dolca.

1926.

34

Pria o prostornom ureenju Dolca je i pria o politikom kaosu i korumpiranim gradskim

politiarima u Zagrebu.
Rasprave o izboru mjesta za izgradnju nove gradske trnice zavrile su poetkom 1908. kada
gradonaelnik Zagreba Milan Amru raspisuje javni natjeaj za arhitektonsko-urbanistiku
regulaciju prostora Kaptola i Dolca. Prva je nagrada dodijeljena arhitektu Viktoru Kovaiu
(1909.).
Do 1925. godine detaljan urbanistiki plan (regulacijska osnova Kaptol Dolac) nije izraen,
ali Grad Zagreb je u itavom razdoblju provodio otkup i izvlaivanje nekretnina na Dolcu, u
Tkalievoj, u ulici Pod zidom i na Kaptolu.

1910. Pogled na sjeverni dio ulice koja je s Dolca vodila do ulice Pod zidom.

35

1910. Pogled na juni dio ulice i stubite kojim se s Dolca dolazilo do ulice Pod zidom.
Stubite se nalazilo u sredini izmeu dva dananja stubita uz zapadni i istoni blok zgrada.
Godine 1925. Odbor za regulaciju Kaptola i Dolca (nadgleda izradu i predlae regulacijsku
osnovu na odobrenje Gradskom zastupstvu) bez objanjenja naputa odobrenu regulatornu
osnovu Dolca arhitekta Viktora Kovaia iz 1908., zaobilazi zakonski propisan upravni
postupak i u lipnju prihvaa novu detaljnu regulacijsku osnovu za Dolac i Kaptolski trg koju
su izradili Gradski graevni ured i njegov predstojnik Karlo Vajda. Naravno, odluka Odbora
je izazvala veliku raspravu na skuptini Gradskoga zastupstva 26. lipnja 1925., no ipak je
odobrena iako Vajda nije zastupnike upoznao s osnovnom koncepcijom nove detaljne
regulacije Dolca.

2012.
Izrada idejnog arhitektonskog projekta trnice bila je neposrednom odlukom (bez javnog
natjeaja) povjerena arhitektu Vjekoslavu Bastlu. U listopadu 1925. je zapoelo ruenje
Plemieve kurije, a glavni arhitektonski projekt trnice je zavren u srpnju 1927.
Projektom je bila predviena izgradnja vanjske i unutranje trnice. Ulica Pod Zidom je juna
granica vanjske trnice na Dolcu, a sjeverna granica je Skalinska ulica koju je trebalo proiriti
ruenjem zgrada na sjevernoj strani i produiti sve do Kaptolskog trga.

36

Nain i izbor izvoaa za pojedine radove takoer je izazvao brojne optube o neregularnosti
natjeaja. Raspisani natjeaji ponitili bi se, a na ponovljenim natjeajima radovi bi se
odlukom gradonaelnika Vjekoslava Heinzela dodijelili manje poznatim i neafirmiranim
izvoaima. Gradonaelnik Vjekoslav Heinzel je dao ostavku 23. listopada 1928. godine.

2011.

Trg Bana Jelaia, ulica Splavnica i stari Dolac

37

1911. Pogled iz Splavnice na ulicu Pod zidom, kulu Plemieve kurije i zvonik crkve Sv.
Marije na Dolcu.
Prva sruena zgrada starog Dolca bila je kurija protonotara Plemia, to je izazvalo buran
protest Zagrepana. Sruena je 1925. godine uoi otvorenja kulturno-historijske izlobe grada
Zagreba koja se odravala u ast 1000 godina Hrvatskog kraljevstva(!). Vrlo ugledni ljudi
traili su da se srui i crkva Sv. Marije.

38

2012. Trgovako-stambena zgrada Bartuli

Prva novoizgraena zgrada itava kompleksa Dolac bila je trgovako-stambena trokatnica na
jugozapadnom uglu vanjske trnice i Tkalieve ulice (investitor ljekarnik Vladimir Bartuli,
arhitekt Vjekoslav Bastl) podignuta 1927. godine. U oujku 1932. izbio je veliki poar, a trei
kat bio je potpuno uniten. No, financijska moi farmaceutskog tajkuna Bartulia bila je takva
da se iste godine mogao upustiti u popravak cijele zgrade.
*1913. godine ulica Potok preimenovana je u Tkalievu ulicu u ast velikog hrvatskog
povjesniara Ivana Krstitelja Tkalia (1840 - 1905.).

2012. Trgovako-stambena zgrada Arko-Hercog

Du istone strane trnice izgraene su dvije trgovako-stambene zgrade (investitori dr.
Branko Arko i dr. iga Hercog, arhitekt Ignjat Fischer) koje ostavljaju dojam jedinstvene
zgrade.
Odbor za prosuivanje kvalitete proelja i ishoenje graevne dozvole je 1929. godine
ocijenio neprihvatljivim ovaj Fischerov projekt jer ne potuje odluku iz 1925. godine za
jedinstvenim izgledom trga (ujednaenost visine), no investitore to nije sprijeilo da zaponu
s gradnjom. Uporabne dozvole dodijeljene su ovoj dvojici zagrebakih tajkuna u veljai i
svibnju 1931. godine.

39

1948.

2010.

40

Vanjska trnica Dolac

41

1931. Unutranja trnica je potpuno ukopana sa zapadne, sjeverne i istone strane.

2012.

42

U unutranju trnicu ulazi se s june strane iz ulice Pod Zidom, a s dva vanjska stubita uz
zapadni i istoni blok zgrada pristupa se vanjskoj trnici.
Otvorenje vanjske trnice dogodilo se bez najave 7. studenoga 1929. godine. Prodavai
mlijenih proizvoda i peradi premjeteni su s Trga bana Jelaia na Dolac, a slubenici
Trnoga nadzornitva su preseljeni u novu zgradu uz crkvu sv. Marije.

1929. Unutranjost trnice Dolac

Prirodno osvjetljenje unutranje trnice rjeeno je ugradnjom pravokutnih okvira s Luxfer
staklenim prizmama, koji su poslije prekriveni asfaltom kad je asfaltirana vanjska trnica.

1930. unutranja trnica nakon otvorenja 1. rujna

43

2012.

1932.

1932.

44

2012.

2012.
U unutranjoj trnici na sjevernoj strani prema Opatovini nalazi se meukat (sa stubitima do
vanjske trnice), gdje su bile predviene hladnjae za sve vrste namirnica. Dio s hladnjaama
nikada nije izveden.

45

Trnica za prodaju ribe

Neugledna prizemna zgrada ribarnice (trnice za prodaju ribe) nije zadovoljavala regulatorne i
arhitektonske kriterije postavljene u detaljnoj regulatornoj osnovi Dolca iz 1925. godine, pa
ipak je gradnja odobrena u lipnju 1934. godine, a u graevnoj dozvoli (1935.) dodijeljenoj na
razdoblje od est godina predvieno je ruenje nakon isteka roka i premjetanje na bolju
lokaciju. Do danas je ostala na istom mjestu.

2012. Trnica za prodaju ribe

46

Prof. Dragutin Hirc:

Bilo je jela "od rib, ab i elva".
Ribe su pripravljali ovako:
Krap (aran) bio je modro obkuhan, na crnoj juhi, bio je peen, bio je "prevehli",
"prekuhan", na limunskoj juhi, frigan na juhi, na juhi crljenca-luka, a pravili su od njega i
"hladnetinu".
uka (tuka) bila je prekuhana, peena, tenfana na limunskom soku, pripravljena hrenom,
mandalinskim, sardelinom juhom, uka "kakti tokfi" u kiselom zelju.
Soma su pekli, frigali, pekli na ranju, od glave pripravili hladnetinu, juhu.

Pikure (Misgurnus fossilis) spremili su u zeljnem soku sa "gvercom", afranom i

"muskatpletom" (Muskatbluthe), u juhi ili ih frigali.
abe su jeli u juhi, frigane, kao "karbonadline".

47

eljve (kornjaa) priredili su zelenim grahom, limunskim sokom, na "reski juhi", tenfane.
Rake su frigali, kosali i pekli od njih "rakovkoh".

Morsku "hobotnicu" i "austrige" (otrige) bi jeli sa limunskim sokom.

Pak, da to ne bijahu vremena, kad je Zagrebom tekao med i mlieko i dobri nai
"purgari" ivjeli kao "bubreg u loju".

Ljubomir krinjar

48

KOMENTARI ITATELJA
+13 #1 Dodatak LjubomirS 2012-04-04 12:13
Na sjeverni dio vanjske trnice Dolac nadovezuje se ulica Opatovina (nazvana po opatima
cistercitima). Ruenjem kua na poetku ulice Opatovina, tijekom gradnje trnice Dolac, nastao je
maleni trg (oko spomenika Petrici Kerempuhu), tzv. trnica za prodaju cvijea.

49

Uglovnica Opatovina/Skali nska je zatieno kulturno dobro (ouvani svodovi u prizemlju iz 1674.,
pregradnja 1881., adaptacija 1925.). Vlasnik ove zgrade bio je i Stjepan pl. Mileti.

50

Groblje i zidane ukopane kripte na lokaciji Dolac. Postoje li jo uvijek kripte ispod ribarnice danas?
Zato se ribarnica nije premjestila ili barem njeno podzemlje istrailo kad se cijela trnica obnavljala
90-tih godina?
> Zato je Crkva sv. Marije ostala zatvorena od pogleda sa svoje istone strane? Krije li prostor
izmeu crkve i ribarnice jo povijesnih zanimljivosti?
Reportaa ukazuje na korupciju, interese kapitala, tajkune i afere gradonaelnika na poetku 20.
stoljeda. emu se onda danas uditi istim postupcima vlasti? Na slian je nain (u sprezi uprava grada
kapital) tekla i "obnova i ureenje" Cvijetnoga trga (Trg P. Preradovida) u Zagrebu.
Ovo to nam pokazuje Ljubomir krinjar u svojim reportaama iziskuje nevjerojatnu upornost,
tehniku snimanja, razrade i pisanja te konano postavljanja na portal takvog vrijednog uradka. Samo
onaj tko se samo malo probao baviti fotografijom i pisanjem tek nasluduje kolika je enrgija i vrijeme
uloeno u ovakav jedan istraivaki rad. Zato doista velika hvala Ljubomiru, majstoru domoljubnoreportane fotografije i povijesnih podataka.
Sretan Ti i blagopslovljeni Uskrs, prijatelju. Darovao si nam ponovno prekrasnu pisanicu!
A za kraj i jedna "pisanica" od velikog hrvatskog umjetnika Kristijana Krekovida i njegova vizija
spajanja Dolca s Trgom bana J.Jelaida.

51

na arhitektonska nona mora kojoj je jedini plus to to nikad nije (i nadajmo se da niti nede biti)
realizirana? Izgleda da je Krekovidu veliki uzor u arhitekturi Albert Speer, ili neki od Staljinovih
arhitekata. Sva ta monumentalnost, predimenzionira ni pseudoantiki elementi, lukovi gdje im nije
mjesto, ogromni stupovi koji ne podupiru i ne nose nita... sva ta megalomanija svojstvena svakom
totalitaristik om umu.
Nije sve u novom, novim zgradama. Ima neto u starom. Drai mi je ovakav dananji Trg bana Josipa
Jelaida, gdje se vidi povjesni slijed razvoja trga, nego nabrzinu sagraena neka, neija, ideja koja u
kratkom vremenu uniti itav povijesni slijed, a samim tim i priu o razvoju jednog grada. Bilo je u
povijesti mnogo onih koji su htijeli mijenjati oblija grada u kratkom vremenu hranedi svoju strast za
uklanjanjem starog. esto su to bili ljudi koji su eljeli na taj nain ukloniti neto iz vlastite prolosti
to im je smetalo za vrijeme u kojem ive i bududnost.
Najljepa je umjetnost arhitekture koju ini vrijeme i postupni razvoj nekog grada.