LJUBI LI ME?

TI ZNA DA TE VOLIM:
Kontekstualnim pristupom do raznoznaja sinonima
Zrinka Jelaska
U radu se raspravlja o sinonimnim rijeima, posebno odnosu istoznanosti i bliskoznanosti dvaju
sinonima. Sluei se kontekstualnim pristupom na primjeru prijevodnih inaica biblijskoga teksta rad
pokazuje kako i najmanje razlike meu rijeima, kao to je obinost uporabe, mogu bitno mijenjati
sadraj cijeloga teksta. U sinonimnome je paru ili nizu upravo razliit izraz izvor moguih razlika. On je
prva toka moguega razlaza meu prototipnim istoznaicama. Razliit izraz moe voditi do razliite
uporabe (preko razliite estote, razliitih kolokacija i stila), potom konotacija (osjeajna obiljeja,
razliita prizivna obiljeja uslijed opsega same rijei i odnosa u mrenome sustavu rijei), a onda i do
znaenjskih posebnosti.
U prvome dijelu rada navodi se sinonimni niz hrvatskih glagola koji se odnose na ljubav, a posebno se
ralanjuje znaenje i uporaba dvaju opih hrvatskih glagola. Nakon predstavljanja grkoga izvornika u
kojemu su takoer dva glagola te njihovih hrvatskih zamjena u pojedinim dijelovima Biblije, kratko se
govori o jezinim razlikama u etrnaest razliitih hrvatskih prijevoda dijela Evanelja po Ivanu (Iv 21,
15-17), uz jo ukupno etiri inaice pojedinih izdanja. Na konkretnome primjeru glagola ljubiti i voljeti
pokazuje se kako razlike u uporabi, ak i irini veza dvaju sinonima mogu dovesti do znaenjskih razlika
u tekstu kao to su npr. obuhvatnost i dubina ljubavi. Uporaba jednoga, drugoga ili oba glagola u
biblijskome razgovoru Isusa i imuna Petra nakon Isusova uskrsnua bitno mijenja odnos meu
sugovornicima ili posve drugaije oslikava Petrovo unutarnje stanje. U razliitim (ostvarenima i teorijski
moguima) izborima tih dvaju glagola Petar se pokazuje kao promijenjen, pouen ili bar pouljiv,
ponizan, skroman, ali i nepromijenjen, nestvaran, povodljiv, osoba koja pretjeruje, lano skroman,
tvrdoglav, ohol...

1. UVOD
Sinonimija je vrsta znaenjskoga odnosa meu rijeima, jedna od najvanijih. Rijei u
sinonimnome odnosu imaju razliit izraz i isto znaenje. Isto znaenje ne znai uvijek isto
znaenje, niti potpuno isto znaenje. Kad bi sinonimi ukljuivali samo lanove koji uvijek imaju
potpuno isto znaenje, bili bi relativno nezanimljivi, meu ostalim i zato to ih je izrazito malo.
Sinonimi su obino samo prolazno stanje (Babi 1967), a mnogi jezikoslovaci smatraju da u
jeziku nema rijei koje su razliite, a u potpunosti znae isto (npr. Simeon 1969, Hudeek i sur.
1999). Sinonimi su zanimljivi zato to su im semantike jednakosti primjetljivije nego razlike
(Cruse 2000).
Istraivanja su pokazala vanost konteksta u odreivanju sinonimnoga odnosa.
Sinonimne se rijei u naelu u istome kontekstu mogu zamijeniti, a da se ope znaenje ne
promijeni. Da bi dvije ili nekoliko rijei bile sinonimi, nije nuno da budu uklopive u svaku
reenicu bez ikakve posljedice po znaenje reenice kao cjeline. Dovoljno je da znaenje obiju
ili nekoliko rijei bude katkad isto, tj. da u pojedinim kontekstima imaju isto osnovno, tj.
denotativno znaenje - da oznaavaju isti pojam. Za sinonimni odnos meu rijeima nije nuno
ni da im je isto popratno znaenje, tj. konotacija (Crystal 2003), odnosno izraajna i stilska
obiljeja (Melvinger 1984). Nije nuno ni da uporabna vrijednost bude jednaka, tj. da se obje
rijei pojavljuju jednako esto i da su jednako obine ili neobine u tome kontekstu. Vano je
da njihova znaenja omoguuju govornicima da izaberu jednu, drugu ili treu rije u nekim
kontekstima bez ikakve promjene znaenja cjeline. Npr. glagoli popustiti, oslabiti i jenjati
sinonimi su u kontekstu kao u (1). Meutim, u kontekstu kao u (2) ta tri glagola nisu sinonimi
jer je prihvatljivo samo popustiti. U kontekstu kao u (3) mogu doi oslabilo i popustilo, to

znai da su oni (i) tu sinonimi. Glagol jenjati nije im sinonim u (3), ali u takvome kontestu nije
u jednakome stupnju neprihvatljiv kao u (2), to znai da bi se mogao pojaviti (iako bi to bilo
vrlo neobino).
(1)
(2)
(3)

Ustao je kad mu je bol u prsima _______, iako nije posve prestala.

Zima je ve _________ kada ju je opet vidio.
Konano je ________ njezinim zahtjevima.
Zdravlje mu je _________.

Dakle, sinonimi su dvije ili nekoliko rijei koje obiljeava spoj znaenjski istoga, to im
omoguuje potpunu zamjenu u pojedinim kontekstima i izrazno razliitoga, to im omoguuje
da se tekstovi razlikuju samo po njima. Jezikoslovci dijele sinonime na razliite naine.
Najee je naelo svrstavanja upravo mogunost zamjenjivanja u svim kontekstima i potpuno
podudaranje znaenja. Prema tome se naelu, o kojemu e biti rije u ovome lanku, neki parovi
ili nizovi rijei nazivaju pravim (npr. Teak 1990) ili potpunim sininimima, a druge
djelominima, nepravima ili nepotpunima (iako njih neki jezikoslovci ne bi smatrali sinonimima,
npr. Tafra 2003). U hrvatskome se te dvije skupine sinonima najee nazivaju istoznanice i
bliskoznanice.
Istoznanice su meusobno zamjenjive u svim kontekstima, npr. jezikoslovac i lingvist.
Kontekstualni pristup odreuje istoznanice kao jedinice koje su iste u svim kontekstima, tj.
koje su jednako prihvatljive ili neprihvatljive u istome kontekstu. Ovo je vrlo strog zahtjev i
jedan od razloga zato se malo jezinih jedinica smatra istoznanicama. Kao to je reeno,
mnogi lingvisti smatraju da u jeziku i nema potpunih istoznanica. No ak i tada je teko
zamislivo da se dvije rijei istoga znaenja jednako esto rabe u svim stilovima. Naime, zbog
jezine gospodarstvenosti od dva izraza istoga znaenja i podjednake uporabe jedan bi bio
suvian (Hudeek i sur. 1999). To bi znailo da istoznanice nemaju istu uporabnu vrijednost
utemeljenu na estoti.
Bliskoznanice su meusobno zamjenjive samo u nekim kontekstima, npr. veseliti se i
radovati se. Mogu se meusobno razlikovati i konotacijski. Bliskoznanice se od istoznanica
prema navedenim odrednicama naelno jasno razlikuju: ako postoji bilo kakva kontekstualna
znaenjska ili ak samo konotacijska razlika, rijei su bliskoznanice. Meutim, nije uvijek lako
odluiti je li u konkretnome primjeru par istoznaan ili bliskoznaan. Npr. pridjevi ivan i
nervozan znae isto, no prvi pridjev u uporabi moe biti izravniji i blago negativan, dok drugi
moe biti neutralniji. Pitanje je jesu li zbog toga oba pridjeva uvijek bliskoznanice, katkad
istoznanice, a katkad bliskoznanice ili uvijek istoznanice kojima se moe pripisati uporabna
razlika (a nju neki osjeaju kao konotacijsku, drugi ne, ak ni u istome kontekstu).
Bavei se sinonimima, ovaj rad polazi od kognitivne jezikoslovne teorije. eli pokazati
kako su i u odnosu na znaenjsku istost sinonimi kognitivno ustrojena kategorija. Prototipni su
joj lanovi istoznanice iste konotacijske i uporabne vrijednosti, rijei koje imaju iste znaenjske
sastojnice: denotaciju, konotaciju i uporabu (koliko god bili rijetka i prolazna pojava u jeziku).
Neto su manje prototipni lanovi iste konotacijske i razliite uporabne vrijednosti. Rubniji su
lanovi razliite konotacijske i uporabne vrijednosti, ali i dalje istoga znaenja. Posve su rubni
lanovi bliskoznanice koje obiljeava spoj istoga i razliitoga znaenja, tj. raznoznaje jer su joj
i konotacija i uporaba razliite, a samo denotacija jednaka. Opirnom ralambom odabranoga
sinonimnoga para pokazuje se kako odreena kontekstualna uporaba moe istaknuti
raznoznaje, i to na takav nain da bi se prije moglo govoriti o slinosti, nego o istosti dviju

rijei, koje u drugim kontekstima mogu biti zamjenjive.

U radu se najprije navodi i kratko opisuje sinonimni niz hrvatskih glagola koji se odnose
na ljubav, a posebno se ralanjuje znaenje i uporaba dvaju opih hrvatskih glagola. Potom se
navodi grki izvornik u kojemu su takoer dva razliita glagola, kao i u latinskim prijevodima
koji su stoljeima bili izvor za hrvatske prijevode. Iako se rad ne bavi razlikama u tekstu
grkoga izvornika ili latinskih prijevodnih predloaka, navode se neka mjesta iz prijevoda koji
se danas rabi u liturgiji s razliitim hvatskim zamjenama dvaju grkih glagola. Potom se kratko
opisuju jezine razlike u etrnaest razliitih hrvatskih prijevoda razgovora Isusa i imuna Petra
nakon Isusova uskrsnua. Umetanjem dvaju glagola: ljubiti i voljeti u isti tekst na razliitim
mjestima pokazuje se kako pojedine inaice bitno mijenjaju uzrok Petrovoj alosti, ali i samo
Petrovo unutarnje stanje. U pojedinim izborima tih dvaju glagola, ostvarenima i teorijski
moguima, Petar se pokazuje kao promijenjen, pouen ili bar pouljiv, ponizan, skroman, ali i
nepromijenjen, nestvaran, povodljiv, osoba koja pretjeruje ili podilazi, lano skroman, tvrdoglav
i ohol.
1.1. Graa
Kontekst za ispitivanje znaenja navedenih dvaju glagola bit e tekst Evanelja po Ivanu,
glava 21, redci 15-17. U tekstu se prikazuje susret Isusa i njegova uenika, apostola i buduega
prvoga pape, nakon uskrsnua. Odabran je dio razgovora koji se sastoji od tri Isusova pitanja,
tri Petrova odgovora i tri Isusove izjave poslije svakoga odgovora. U njemu Isus daje Petru
prvenstvo, najviu ast i najodgovorniju slubu u svojemu zemaljskom kraljevstvu, vrhovnu
pastirsku slubu nad vjernicima, za to ga je ve od poetka odabrao (ari 1967: 443).
Trostruko ponavljanje upita i odgovora u vezi je "s obiajnim pravom na Istoku, gdje bi vani
ugovori i enidbe, sklapani pred svjedocima, nakon treeg upita - odgovora postali konani i
punovani" (Rupi 1967: 390). Jeruzalemska Biblija u biljeci (Rebi, Fuak, Duda 2004:
1539) navodi da "Petar triput ispovijeda privrenost Isusu, Isus odgovara trostrukim
uvoenjem u slubu. Povjerava Petru brigu da u njegovo ime vodi stado (usp Mt 16,18; Lk 22,
31s). Mogue je da po semitskom obiaju trostruko ponavljanje oznaava zaduenje ili ugovor
u valjanu i obaveznu obliku (usp. Post 23,7-23)".
Prikupljeni su hrvatski prijevodi, njihovi
su autori uglavnom (bili) doktori znanosti. Cijelu su Bibliju preveli Bartol Kai (1625), Petar
Katani (1931), Ivan Matija kari (1860), Ivan Evanelist aria (1942), a samo
novozavjetne tekstove: Ivan Bandulavi (1613), Franjo Zagoda (1925), Ljudevit Rupi, ije je
prvo izdanje priredio Rufin ili (1961, 1967, 2000, 2001), Bonaventura Duda (1962),
Bonaventura Duda i Jerko Fuak (1973, 1982, 1990), Tomislav Ladan (1980), Gracijan
Raspudi (1987.
Za protestantski prijevod cijele Biblije iz 2000. godine nije naveden prevodilac, moda je
to dr. Branko akovi koji je napisao uvod, a za protestantski prijevod Novoga zavjeta izdan
2005. naveden je kao prevodilac i vlasnik autorskih prava Ivan Vrtari. Prijevodi se nalaze u
prilogu I.
Najstariji je tekst oznaen niticom, to je najstariji poznati hrvatski narodnojezini misal
nastao krajem 16. stoljea, odnosno iza 1575. (Grevi 2005). Napisan je latinicom na
tokavici dubrovakoga tipa. Na 379. stranici rukopisa spominje se dum Ivan Drkolii zvan
Rii kao autor rukopisa ili predloka (citirano kod Grevi 2005: 21.) iroj je znanstvenoj
javnosti taj misal postao poznat nakon objave kritikoga izdanja (transkripcije) iz 2003. godine
koje su priredili Ciro Giannelli (u suradnji s Milanom Reetarom) i Sante Graciotti kao Il
Messale Croato-Raguseo (Neofiti 55). M. Grevi smatra da je to prijepis ili prerada izvornika

koji je nastao krajem 15. stoljea, i to hrvatskoga narodnojezinoga misala pisanoga latinicom
kojemu prethodi vie starijih hrvatskih narodnojezinih misala pisanih latinicom i zapadnom
irilicom (bosanicom). Smatra da su autori pojedinih misala pri prepisivanju svojih predloaka
tekst dotjerivali u skladu s latinskim misalima koje su imali pri ruci, zbog ega Naredba misala
rimskoga zakona nije istovjetna ni s jednim poznatim latinskim misalom, ve vie slii
prijevodnoj kompilaciji razliitih latinskih misala. Taj je praizvor Naredbe s biblijskim
tekstovima u velikoj mjeri bio ikavski i vjerojatno akavski, pisan latinicom, a prepisan iz
irilicom pisanoga predloka. M. Grevi smatra i da je dio biblijskih tekstova prepisan iz
narodnojezine zbirke biblijskih tekstova utemeljene na hrvatskoj glagoljskoj
(crkvenoslavenskoj) predaji.
Dijelovi Ivanova evanelja koji e se ralaniti u ovome radu nisu naeni u glagoljskim
brevijarima s kraja 15. stoljea: glagoljskome brevijaru iz 1491. i u Novljanskome brevijaru
1495, ni u Lekcionaru Bernardina Splianina (1491), prvome hrvatskome latinikome
tiskanome djelu.
2. HRVATSKI GLAGOLI KOJI OZNAUJU LJUBAV
Ljubav je jedan od najvanijih pojmova koju ljudski jezici leksikaliziraju. U odnosu na
razliite pojavnosti ljubavi pojedini jezici mogu imati vie ili manje rijei jednakoga, slinoga ili
razliitoga znaenja. Budui da se zbog vanosti same ljubavi pojam s njom povezan moe
odnositi na razliite izvanjezine stvarnosti, njih se moe iskazivati razliitim rijeima ili
vieznanou iste rijei. Nabrojat e se neki od vidova ljubavi, iako su hrvatskome jeziku samo
neki od njih leksikalizirani. Ljubav moe biti cjelovita, sveobuhvatna, a moe se oitovati u
jednome svome dijelu: duhovnome, voljnome, osjeajnome, tjelesnome, putenome ili nekoliko
njih. Moe biti potpuna ili se oitovati u nekome svome stupnju, npr. privlanost, sklonost,
naklonost, odanost, privrenost, predanost. Moe biti samo u onome tko ljubi ili obostrana (bilo
podjednaka, bilo nejednaka). Moe biti vidljiva ili skrivena, pokazana ili skrovita. Moe biti
trajna ili prolazna. Moe biti usmjerena samo na bia ili se iriti i na druga stvorenja, radnje,
pojmove.
U hrvatskome se radnja koja ukljuuje ljubav moe iskazati pomou dva razliita opa
glagola: ljubiti i voljeti. Oba su vieznana. Neka su im znaenjska obiljeja ista: osjeati i
izraavati ljubav, to znai da pripadaju sinonimima. U ovome e se poglavlju promotriti
znaenje i uporaba glagola koji se odnose na ljubav u hrvatskome prema dvama
jednosvezanim suvremenim rjenicima, sinonimnome rjeniku i nekoliko korpusa.
Dva suvremena hrvatska rjenika imaju vanih razlika koje e se oitovati u natuknicama
prouavanih glagola pa e se te razlike kratko ocrtati prije nego se prijee na ralambu
glagolskih znaenja i uporabe. Aniev rjenik (1998) naelno je opisan sa stajalita
svakodnevnoga uporabnoga jezika. Rjenik hrvatskoga jezika dvaju izdavakih kua,
Leksikografskoga zavoda i kolske knjige (ur. onje i Naki 2000) naelno se ravna prema
propisnomu naelu, polazite mu je usustavljen jezik. U oba se rjenika esto razlikuje sadraj i
opseg natuknica. Npr. u prvome je rjeniku voljan "onaj koji hoe, koji je spreman", a u
drugome je rjeniku voljan "onaj koji ima volju, elju za im, spreman, pripravan, sklon".
Osim sadraja i opsega, esto se razlikuje i raspored. Npr. u Anievu je rjeniku rije
volja, korijenom povezana s voljeti, opisana u etiri skupine znaenja: "1. svojstvo ili
sposobnost duha da to hoe, da se moe odluiti na to; 2. jako htijenje, vrstina odluke,
snaga duha, ustrajnost, upornost duha; 3. traena odluka, koja se ne mora izvriti
(posljednja volja oporuka, testment; 4. elja za im". U drugome rjeniku volja je odreena u

pet skupina: "1. svojstvo ovjeka da moe donijeti odluku u svim ivotnim prilikama; 2. vrsta
nakana da se to uini; htijenje; 3. duevna snaga kojom se ostvaruje nakana (imati neiscrpnu
volju); 4. duevno raspoloenje (dobre je volje); 5. elja (proveo sam oevu volju)". Dakle,
prva, druga i zadnja toka imaju znaenjskih slinosti, iako se i razlikuju, no prvi rjenik ne
ukljuuje znaenje koje drugi ima u t.4, a drugi znaenje prvoga u t.3.
U oba se rjenika znaju razlikovati i uporabne oznake. Tako je npr. za cjelivati i za cjelov
u Anievu rjeniku navedeno: knji. (jez.) i ekspr., dok u drugome rjeniku za te rijei nema
stilskih oznaka, to bi znailo da se smatraju neobiljeenima. Slino e se pojaviti i u
odrednicama nekih od promatranih rijei.
2.1. Voljeti
Glagol voljeti, koji ima isti korijen kao i volja, znai imati pozitivni osjeajni i voljni
odnos. Znaenje mu je ope, vrlo iroko: voljeti se moe bilo koga ili bilo to u bilo kojemu
stupnju, u bilo kojem vidu ljubavi. Predmet voljenja mogu biti ljudi, bia, ivotinje, stvari i bilo
to drugo. Pojam ljubav u glagolu voljeti moe ukljuiti i sklonost prema emu, npr. glazbi,
poslu, planinarenju, igri, hrani, ivotinjama, umama. Voljeti se moe osjeajno (afektivno), ali
i djelatno (efektivno). ovjek se moe i odluiti neto voljeti samom snagom volje, npr. moe
se truditi zavoljeti kolege, novu zemlju, zdravu hranu, tjelovjebu... i u tome uspjeti. U
dananjem je opem hrvatskome jeziku voljeti najei glagol kojim se iskazuje ljubav, u
pisanome i govornome izrazu.
U Anievu je rjeniku (1998) vieznanost glagola voljeti svrstana u etiri znaenjske
skupine, utemeljene na sklonosti prema djelatnostima, na osjeajima prema ljudima
(privrenosti, ljubavi, bliskosti), na osjeajima i eljama prma suprotnome spolu te na
zadovoljstvu u prirodi, ivotu i okolini, kao u (4).
(4)

1. iskazivati, imati sklonost prema nekom podruju ljudske djelatnosti (npr. voljeti raditi, port,
matematiku, glazbu);
2. imati, iskazivati osjeaj prijateljstva, privrenosti, bliskosti s kim (npr. voljeti roditelje,
prijatelja, ovjeka);
3. iskazivati, izraavati ljubavne osjeaje i spolne elje prema osobi suprotnoga spola, biti
zaljubljen; ljubiti (npr. voljeti djevojku, mua, ene);
4. osjeati zadovoljstvo u okoliu, uivati u prirodi i u ivotu, biti privren vlastitoj okolini (npr.
voljeti ivotinje, more, domovinu, slobodu).

U rjeniku LZK (2000) znaenja glagola voljeti svrstana su u tri skupine, utemeljene na
zajednitvu (koje se osjea ili iskazuje), osjeaju (ljubavi ili strastvene privlanosti) ili sklonosti
prema radnjama i stvarima, kao u (5).
(5)

1. osjeati ili iskazivati naklonost, privrenost, odanost, prijateljstvo koje se osniva na zajednici
ideala, krvnoga srodstva i slino
2. osjeati prema kome ljubav, osjeati strastvenu privlanost prema kome
3. biti sklon emu, rado initi, sluati, itati, gledati, sluiti se im, imati sklonost prema
zanimanju, poslu, igri

U jedinome hrvatskome rjeniku sinonima (ari i Wittschen 2003) za voljeti su navedene

tri skupine znaenja koje su stupnjevane od ljubav prema biima, preko naklonost i drugoga
prema biima i nebiima, do sklonost prema nebiima. kao u (6).

(6)

1. nositi ljubav u srcu, arh. milovati, ljubiti, oboavati, usp. (silno) eljeti, udjeti (za kim);
2. osjeati privrenost/odanost, osjeati naklonost/prijateljstvo (prema komu/emu), mariti (za koga/
to);
3. biti sklon (emu), imati sklonost (prema emu), rado initi (to).

Glagol voljeti ima vrlo usko stablo rijei, osim prefigiranoga glagola zavoljeti pojavljuje
se samo jo nekoliko lanova: glagolska imenica voljenje, te poimenieni glagolski pridjevi
voljeni i voljena.
2.2. Ljubiti
Glagol ljubiti u dananjem hrvatskome jezik ima dva znaenjska smjera. Jedan je vrlo est
u svakodnevnome jeziku: tjelesni dodir usnama, poglavito iz ljubavi, ali i iz potovanja,
naklonosti, prijateljstva, pristojnosti, obiaja, poude... Tjelesni dodir usnama radi iskazivanja
ljubavi u hrvatskome se izraava i jednoznanim glagolom cjelivati, znatno rjeom rijei. S
njom je povezana i imenica cjelov, sinonim rijei poljubac (tvorbeno i znaenjski povezane s
glagolom ljubiti). U hrvatskome postoji niz glagola koji oznaavaju dodir usnama, npr. cjelnuti i
cjelovati, koji su vrlo rijetki, pusiti, pusnuti, cmoknuti koji su obiljeeni kao govorni, djeji ili
odmilice (uz koji je povezana rije pusa, sinonim rijeima poljubac i cjelov), cmakati, valiti se
koji su pejorativni itd. Meu njima je danas ljubiti najei i najproireniji. Od ovoga se
znaenja tvori glagol izljubiti (cjelivati mnogo puta, po razliitim dijelovima lica, glave ili tijela,
sve redom) i neki drugi prefigirani glagoli.
Drugi je znaenjski smjer glagola ljubiti poglavito cjeloodnosno znaenje, ne (samo)
dodirno, iako tjelesnost nije iskljuena iz njega. (Uz apstraktne pojmove glagol ljubiti nije
vieznaan jer nije mogu dodir.) U tome je smjeru glagol ljubiti danas dvoznaan. Moe
oznaavati isto to i voljeti, ili pak voljeti jae, predanije, potpunije: cijelim svojim biem. U oba
mu je sluaja u ovome znaenju usmjerenost (povezljivost) ua od glagola voljeti jer je ljubiti
usmjereno poglavito na bia, ne na stvari. Ljubiti se, i to rjee, pa samim time i jae, povezuje
uz Boga i najvanije i najblie ljude - mua, enu, dijete, majku, oca. Povezuje se i uz uzviene
ili vane pojmove poput svoj narod, domovinu, svoj jezik, ovjeka, ljude, blinjega i slino pa
bi se moglo rei da je znaenjski dublji i ui.
U opem se jeziku ljubiti ee pojavljuje u pisanoj djelatnosti, najvie u knjievnosti.
Rabi se i openito u kranskome jeziku kada se opisuje odnos prema Bogu i blinjemu pa je
est u obje jezine djelatnosti, i pisanoj i govorenoj. No kako glagol ljubiti u poglavito
netjelesnome znaenju pripada najuzvienijemu stilu hrvatskoga standardnoga jezika, zbog
svoje rijetkosti, uega polja i dubljega znaenja uporabno je obiljeen kao birani glagol. Iz tih
njegovih obiljeja proizlazi injenica da stilski nije prikladno rabiti npr. *ljubim mamu i tatu u
znaenju volim, nego ljubim majku i oca.
Da je znaenje glagola ljubiti u hrvatskome jeziku ue usmjerenosti od znaenja glagola
voljeti pokazuje se i drugim kolokacijskim vezama. Glagol voljeti pokriva sve mogunosti kao i
glagol ljubiti, ali i mnoge koje on ne pokriva. Tako se moe voljeti glazbu, salatu, kruh, hodati,
etati se, pjevati, pomagati, ali ne i ljubiti. Moe se voljeti i prodavaicu, kolegu, policajca,
sutkinju i vozaa autobusa, no ta bi veza bilo vrlo neobina uz glagol ljubiti samo u
osjeajnome znaenju. Bilo bi obinije rei (ako bi to uope trebalo) da je ljubio enu koja je
prodavaica, ili mukarca koji je policajac. Naime, u tim bi kontekstima velika potekoa bila
vieznanost glagola ljubiti jer bi se nametalo ee i obinije znaenje kao u cjelivati.
U Anievu je rjeniku (1998) vieznanost glagola ljubiti svedena na dva znaenja,
dodirivati usnama i voljeti, kao u (7). Iz drugoga je biblijski jezik izdvojen u posebnu

potkategoriju, stilski obiljeenu, to bi znailo da je npr. ljubiti domovinu ili svoj narod stilski
obiljeen biblijski ili knjievni izraz.
(7)

1. dodirom usana izraziti ljubav, potovanje ili naklonost; cjelivati (u lice);

2. a. voljeti (upotrebljava se za osobu suprotnoga spola, npr. djevojku);
b. bibl. jez. knji. osjeati solidarnost, vezanost; voljeti, putovati, slijediti (lj. Isusa,
blinjega svoga).

U rjeniku LZK (2000) vieznanost glagola ljubiti svedena je na tri znaenja, dodirivati
usnama ljude ili stvari (razdijeljeno na tjelesno i poudno cjelivanje), oitovati spolnu i
osjeajnu ljubav prema osobama suprotnoga spola, te osjeati privrenost prema biima i
nebiima i voljeti, kao u (8). Kao ustaljeni izrazi ili frazemi navode se: ljubiti blinjega = biti
prijatelj ljudima; ljubiti Boga = ivjeti po Bojim zakonima; ljubiti domovinu = biti domoljub.
Povratni glagol ljubiti se u tome rjeniku ima tri znaenja: 1. ljubiti jedno drugo; cjelivati se; 2.
voditi ljubav; 3. voljeti.
(8)

1. a) usnama doticati koga, obino u lice, in iskazivanja ljubavi i prijateljstva ili osobita
tovanja; cjelivati (lj. dijete, ruke komu, zemlju, zastavu);
b) usnama doticati osobu drugoga spola izraavajui svoju poudu prema toj osobi (-u usta)
2. izraavati, oitovati putenu ljubav i osjeaje prema osobi drugoga spola; voljeti: - koga
3. osjeati duhovnu privrenost, odanost prema komu, emu: voljeti (lj. svoju djecu, svoj zaviaj).

U Rjeniku sinonima (ari i Wittschen 2003) za ljubiti su navedena oba znaenja,

tjelesno i cjelovitije, kao u (9).
(9)

1. cjelivati; nef. pej. cmakati, cvaliti, valiti;

2. voljeti (npr. odano ljubiti); potovati; slijediti

2.3. Ostali glagoli koji se vezuju uz ljubav

Postoje i drugi glagoli koji dijele neka znaenjska obiljeja s glagolima ljubiti i voljeti, oni
e biti samo spomenuti. Neki su izvedenih iz dva osnovna, npr. uzljubiti, zaljubiti se, zavoljeti.
Glagol ljubiti tvori prefigirane oblike i u drugome znaenju, npr. vieznanice izljubiti, obljubiti.
Ue i drugaije znaenje od razliitih podznaenja prouavana dva glagola imaju i glagoli kao
eljeti ili udjeti, mariti, koji se navode kao sinonimi u rjenikim odrednicama uz ljubiti i voljeti
(uz skupove rijei poput osjeati sklonost, privrenost...).
2.3.1. utjeti
Osjeajni odnos iskazuje se u hrvatskome i openito rijetkim glagolom utjeti. On je
takoer vieznaan, kao i voljeti i ljubiti Glavno mu je i prvotno znaenje osjeati. utjeti koje
znai to i ljubiti oito je nastalo metaforizacijom, dolazi i iz kolokacija poput utjeti srcem ili
utjeti u srcu, utjeti kao i on, utjeti ljubav, npr. u romanu Pusto ognjite Viktora Cara Emina
(1900, 144 ) "... taj njezin otac. Ona ga je poimala, jer emu da taji; ta on joj govorio kao iz srca,
a ba poradi toga ona ga vie puta i branila pred pokojnom majkom. Ne da bi se kakogod
isticala sa svojim hrvatstvom, ne: ona je ljubav spram rodjene rijei tiho utjela i uvala duboko
u svom srcu, a kao vrijedna kerka odlinog rodoljuba Hrvata, ona se svoje lijepe hrvatine nije
nikada stidila, usuprot, ona ju dapae svuda i svagdje isticala, gdje je samo mogla". U
pojedinim hrvatskim govorima on je znatno ei nego u standardnome jeziku. U rjeniku dvaju
kua (LZK) navedena su dva znaenja: 1. osjeati: - bol, - radost; 2. reg. voljeti - koga.

Navedeno je i da je uenje gl. im. Imenica utnja odreena je kao stanje kada se uti, osjea;
osjeanje, uenje. U Anievu se rjeniku (1998) za utjeti samo navodi da je to arhaizam, rije
jezika knjievnosti, kojoj odgovara opejezina rije osjeati.
2.3.2. milovati
Glagol milovati u znaenju koje dijeli s tri navedena glagola danas je uglavnom obiljeen
kao jezik knjievnosti, u opemu jeziku donekle arhaizam. U Anievu se rjeniku (1998) za
milovati kae: 1. njeno prelaziti rukom, gladiti s njenou, a 2. arh(aizam), jez(ik)
knji(evnosti) voljeti. U Rjeniku sinonima ari i Wittschen (2003) navedeno je da je milovati
arhaizam. Meutim, u rjeniku LZK (2000) navedena su dva znaenja bez stilskih oznaka, to
bi znailo da milovati u znaenju voljeti nije arhaizam: 1. njeno prelaziti rukom po nekom
dijelu ijega tijela; gladiti, 2. voljeti.
2.3.3. oboavati
Glagol oboavati ima znatno ue znaenje od spomenuta dva: 1. tovati koga ili to kao
Boga, 2. silno voljeti; diviti se (LZK 2000). U Anievu se rjeniku navodi da je oboavati: 1.
potovati kao boanstvo (npr. prirodnu silu) 2. gajiti osjeaje velike ljubavi, diviti se, vatreno
pristajati uz koga, biti privren s oduevljenjem.
2.3.4. zaljubiti se
Glagol zaljubiti se ima dva znaenja u LZK (2000) 1. postati zaljubljen, 2. postati odan
emu: zanijeti se: u posao, u domovinu; zavoljeti. U Anievu rjeniku: 1. proeti se, ispuniti
se ljubavlju prema drugoj osobi, 2. pren. zanijeti se ime, jako zavoljeti to. U Rjeniku
sinonima navedeni su uz ovaj glagol zavoljeti (koga), baciti oko na koga, zgledati se (u koga),
zanijeti se (kime), pokloniti (komu) srce/ljubav, zagijati se (za koga) (-jako) poludjeti (za kim),
zaljubit se preko uiju; nef. zacopati se, zatreskati se, zatelebati se.
U Hrvatskoj jezinoj riznici pronaen je i glagol uljubiti se, u znaenju zaljubiti se u
romanu Franje Horvat Kia: "... dok ne upozna ipka, u nj se uljubi, te se eto prozli".
2.3.5. uzljubiti
Glagol uzljubiti znai poeti ljubiti. Nema ga ni u jednome od dva spomenuta rjenika. U
Hrvatskoj jezinoj riznici pojavio se u infinitivu 2 puta (Gjalski 1987. i Tomi n.d.). Osim
devetnaestostoljetinih pisaca rabi ga i Tomasovi (2006) - uzljubio. Mrenim pretraivaem
google naeno je 59 infinitivnih pojavnica, 176 oblinica uzljubio, uglavnom na katolikim
stranicama, ali i na blogovima.
2.4. Mrea rijei
Iz navedenoga bi se moglo initi da je temeljni od dva navedena glagola voljeti. Meutim,
mrea rijei sainjena od spomenutih glagola (ukljuujui i cjelivati s obzirom na njegovu
istoznanost s jednim znaenjem glagola ljubiti ) i njihovih tvorbeno povezanih rijei pokazuje
drugaiju sliku. Navedena je u (10), ukljuene su rijei dvaju suvremenih jednojezinih
rjenika.

(10)

voljko
cjelovati

voljan
voljno
VOLJA
voljeni

voljena

CJELIVANJE

CJELOV

POLJUBAC
ljubakati

cjelnuti
cjelivati
poljubiti

VOLJENJE

voljeti

zavoljeti

ljubnuti

ljubavniki
LJUBLJENJE

LJUBAVNIK
LJUBAVNICA

ljubavni

LJUBA

ljubiti

LJUBAV

LJUBOVANJE
LJUBITELJ

ZALJUBLJENOST

ljubovati

zaljubiti se

zaljubljivati se

LJUBITELJICA

zaljubljeno

zaljubljiv

ZALJUBLJIVOST
zaljubljeni
ZALJUBLJENIK
ZALJUBLJENICA zaljubljeniki

zaljubljena

Mrea u (10) nije potpuna jer nisu unesene sve rijei s korijenom ljub- poput ljubimac,
ljubazan, ljubaznost, ljubak, ljubi, ljubomor, bratoljublje, ljubovca itd. Broj razliitih rijei s
korijenom ljub- u hrvatskome jeziku daleko nadmauje ostale rijei, to samo po sebi pokazuje
vanost i temeljnost toga pojma. K tomu se njihova znaenja ire u razliitim smjerovima, neki
od njih obuhvaaju i polja ostalih glagola. Drugim rijeima, glagol voljeti kolokacijski se moe
rabiti uz znatno vei broj leksema, dok je glagol ljubiti srodan znatno veem brojem leksema,
koji su se znaenjski specijalizirali.
2.5. estota u jezikoslovnim korpusima
Podatci u dva korpusa: Hrvatskome estotnome rjeniku (Mogu, Bratani i Tadi 1999)
i Hrvatskoj jezinoj riznici (http://riznica.ihjj.hr/) pokazuju razliite estotne odnose izmeu dva
glagola.
U (11) prikazano je stanje u estotniku. Voljeti ima ukupno 462 pojavnice, od toga 16
razlinica prijelaznoga glagola (i jednu dijalektalnu): volim 143, voli 67, voli 40, vole 36 i pet
razlinica povratnoga. Ljubiti ima 140 pojavnica, od toga 18 prijelaznih razlinica (128
pojavnica) i 5 povratnih razlinica (12 pojavnica). Slino je i s treim lanom semantikoga
niza, glagolom utjeti u znaenju voljeti (obiljeenim kao knjikim i arhainim, ali i kao
regionalni). On ima 7 razlinica i 28 pojavnica. Usporedbe radi navode se podatci i za glagol
cjelivati, jer kod vieznanih glagola nisu razdvojena vrlo razliita pojedinana znaenja:
cjelivati i voljeti za ljubiti, te osjeati i voljeti za utjeti. Naveden je i postotak udjela svakoga
pojedinoga glagola unutar skupine koju ine sva etiri.
(11) estotnik
voljeti
ljubiti
utjeti
cjelivati

povr. glag.
458 73.8 % + 14
128 20.6 % + 12
28 4.5 % + 0
7 1.1 % + 2
621 100 % + 28

ukupno
= 472
= 140
= 28
=
9
649

postotak
72,73 %
21,57 %
4,31 %
1,39 %
100 %

U (12) navedeni su podatci iz Hrvatske jezine riznice, raunalnoga korpusa Institituta za

hrvatski jezik i jezikoslovlje. Taj korpus razdvaja knjievnu i novinarsku grau, to je dobro jer
se time vidi to utjee na dojam estotnosti. Odnos je dvaju promatranih, ali i druga dva glagola
razliit u pojedinim potkorpusima. U novinarskoj grai nema ni jedne pojavnice glagola
cjelivati, samo se tri puta pojavljuje pojavnica glagola utjeti. Kako su tamo razlinice posebno
zbrajane, a ima dosta i arhainih, te drugaije obiljeenih oblika, navest e se estota samo za
infinitive. Ni u ovoj grai vieznanici ljubiti nisu odvojena dva znaenja, jedno koje dijeli s
glagolom voljeti i drugo koje dijeli s glagolom cjelivati, pa su rezultati samo ilustrativni. U
knjievnoj grai glagol cjelivati pojavljuje se oko 14 posto, u novinskoj ni jednom. estota
uporabe glagola voljeti u knjievnoj je grai gotovo obratna od estote glagola ljubiti u
novinskoj: 18.72 prema 19.65 posto. U obje se grae ukupno oba glagola pojavljuju
podjednako, ali je ljubiti pet posto ei (ukljuena su oba znaenja).
(12) Hrvatska jezina riznica
voljeti
ljubiti
cjelivati
utjeti

knjievnost
100
350
73
11
534

18,72 %
65,54 %
13,67 %
2,07 %
100 %

novine
271 79,47%
67 19,65%
0 0
3 0,88%
341 100 %

=
=
=
=
=

ukupno
371
417
73
14
875

postotak
42,4 %
47,66 %
8,34 %
1,6 %
100 %

U oba se korpusa udio glagola utjeti kree otprilike (brojke su zaokruivane radi
preglednosti) od 1 do 5 posto (1-2-2-5 ), glagola cjelivati od 0 do 14 posto (0-1-8-14), glagola
ljubiti (u oba znaenja) od 20 do 66 posto (20-22-48-66), a voljeti od 19 do 79 (19-42-73-79).
Netko bi mogao rei da je za raznolikost te slike odgovorna knjievna graa, a da je u njoj dosta
starijih, klasinih djela hrvatske knjievnosti (devetnaestostoljetnih) pa nije pravi odraz
dananjega stanja.
2.6. estota na mrenoj grai
Podatci iz uporabne grae pokazuju da su ipak sva tri glagola iva u dananjemu
hrvatskomu jeziku. U (13) naveden je broj pojavnica infinitiva hrvatskih glagola voljeti, ljubiti,
cjelivati i utjeti naen mrenim pretraivaem google. Podatci su dani prema stanju u trenutku
pisanja teksta (u sijenju 2007). Nisu posve pouzdani zbog samoga naina prikupljana grae i
po tome se uope ne mogu mjeriti s jezikoslovno odabranim korpusima. Jo su manje pouzdani
i zato to meu njima ima i tekstova koji nisu napisani hrvatskim jezikom (bez obzira to
pretraiva nudi odabir tekstova po jezicima, ukljuujui i hrvatski), nego i nekim srodnim
jezicima. No ipak su korisni za opu sliku jer donekle naznauju suvremeno stanje nebiranijega
jezika. Tako npr. pokazuju da se pojavljuju i dva rjea glagola, iako manje nego u estotniku.
(13) web-google
voljeti
ljubiti
cjelivati
utjeti

312 000
75,05 %
103 000
24,78 %
604
0,14 %
120
0,03 %
415 724
100 %

Zanimljivo je da se i u tekstovima koji imaju vrlo jaka govorna obiljeja, kao to su neki
blogovi iji jezik vrlo slii razgovornome stilu, jednako tako i u vrlo suvremenim tekstovima,
pojavljuju i glagol cjelivati i glagol ljubiti u znaenju slinom kao voljeti. Ne udi da je to

redovita pojava u kranskim tekstovima. No moe biti neoekivano to je tako i na stranicama

mladih koji uope ne pokazuju kranske stavove i koji se inae obilato slue ne samo
anglizmima, nego doslovce engleskim jezikom (pa svoj blog imenuju engleskim jezikom).
Slino je i s glagolom utjeti, koji se pojavljuje i u suvremenim tekstovima. Primjeri uglavnom
znae osjeati, osim nekoliko u kojima to nije lako odluiti jer nema dovoljno konteksta. I
utjeti i cjelivati vjerojatno imaju konotacijsku vrijednost birane rijei, elemente poetizma. Kako
god bilo, pripadaju i jeziku mladih. To pokazuje da ta oba glagola nisu arhaizmi, nego
jednostavno rijetki glagoli. Pripadaju hrvatskomu jeziku jednako kao i drugi glagoli koji su
rijetki (kao to i haljinama pripadaju i i obina haljina, i sveana, i vjenanica koju se oblai i
samo jednom u ivotu).
Ovakva je graa vrlo korisna da pokae kako je vano razlikovati rijetkost i stilsku
obiljeenost od arhainosti. Ona ujedno moe pokazati zbog ega se hrvatski leksikografi mogu
razlikovati u procjenama, tj. oznakama uz pojedine rijei: imaju razliit stav prema grai. Kao
to je spomenuto, glagol milovati u znaenju voljeti u Anievu je i sinonimnome rjeniku
naveden kao arhaizam, a bez oznake u rjeniku LZ i K, dok je glagol utjeti sa znaenjem
voljeti u prvome rjeniku openito arhaizam i rije jezika knjievnosti, a u drugome
regionalizam.
3. IZVORNICI I HRVATSKI PRIJEVODI
Odabrani prijevodi prevoeni su najprije s latinskoga, a u novije doba iz grkoga
izvornika. No usklaivani su i s hrvatskom biblijskom prevodilakom tradicijom.
3.1. Grki izvornik i latinski prijevod
U navedenome dijelu Evanelja po Ivanu (21,15-17) grki izvornik (homepages.bw.edu/
~rfowler/bible/greek/greekjohn.html) rabi dva glagola (14).
(14) Grki izvornik
15 73Ote ou}n h)ri/sthsan le/gei tw~| Si/mwni Pe/trw| o( 70Ihsou~j, Si/mwn 70Iwa&nnou, a)gapa~|j me ple/
on tou&twn; le/gei au)tw~|, Nai/, ku&rie, su_ oi]daj o#ti filw~ se. le/gei au)tw~|, Bo&ske ta_ a)rni/a mou.
16 le/gei au)tw~| pa&lin deu&teron, Si/mwn 70Iwa&nnou, a)gapa~|j me; le/gei au)tw~|, Nai/, ku&rie, su_
oi]daj o#ti filw~ se. le/gei au)tw~|, Poi/maine ta_ pro&bata& mou.
17 le/gei au)tw~| to_ tri/ton, Si/mwn 70Iwa&nnou, filei=j me; e0luph&qh o( Pe/troj o#ti ei]pen au)tw~| to_ tri/
ton, Filei=j me; kai\ le/gei au)tw~|, Ku&rie, pa&nta su_ oi]daj, su_ ginw&skeij o#ti filw~ se. le/gei au)tw~|,
Bo&ske ta_ pro&bata& mou.

I u latinskome prijevodu postoje dva glagola. Prijevod je u (15) naveden u dvjema

inaicama. Prva je Biblia Sacra (1956), a druga Biblija na mrenim stranicama Vatikana
(www.vatican.va/archive/bible/nova_vulgata/documents/nova-vulgata_nt_evangioannem_lt.html). Zanimljivi su ne samo zbog promatranih glagola, nego zato to u drugom
Isusovu nalogu u jednome stoji agnos - jaganjce, a u drugome oves - ovce, i to je poetak
Petrova objanjenja prije tree potvrde ljubavi razliit: "Domine, tu omnia nosti, tu scis qui amo
te" prema "Domine, tu omnia scis, tu cognoscis quia amo te." Ovdje su navedene da se pokae
kako se i latinski prijevodi razlikuju, ne samo hrvatski.
(15) Latinski prijevod
Cum ergo prandissent, dicit Simoni Petro Jesus: Simon Joannis, diligis me plus his? dicit ei: etiam, Domine,

tu scis, quia amo te. Dicit ei: pasce agnos meos. 16 Dicit ei iterum: Simon Joannis, diligis me? ait illi:
etiam, Domine, tu scis, quia amo te. Dicit ei: pasce agnos meas.17 Dicit ei tertio: Simon Joannis, amas me?
contristatus est Petrus, quia dixit ei tertio: amas me? et dicit ei: Domine, tu omnia nosti, tu scis, quia amo te
. Dicit ei: pasce oves meas. (Biblia Sacra)

2 inaica
15 Cum ergo prandissent, dicit Simoni Petro Iesus: Simon Ioannis, diligis me plus his? . Dicit ei: Etiam,
Domine, tu scis quia amo te . Dicit ei: Pasce agnos meos . 16 Dicit ei iterum secundo: Simon Ioannis,
diligis me? . Ait illi: Etiam, Domine, tu scis quia amo te . Dicit ei: Pasce oves meas .17 Dicit ei tertio:
Simon Ioannis, amas me? . Contristatus est Petrus quia dixit ei tertio: Amas me? , et dicit ei: Domine,
tu omnia scis, tu cognoscis quia amo te . Dicit ei: Pasce oves meas. (Vulgata nova)

Dakle, kao to se vidi, u grkome izvorniku i latinskome prijevodu prva dva put Isus
pita: "imune Ivanov, glagol A li me?", a trei put "imune Ivanov, glagol B li me?" Petar
svaki put odgovara istim glagolom: "Da, Gospodine, ti zna da te glagol B!. No treega puta,
nakon pripovjedaeva (Ivanova) komentara da se Petar raalostio to ga Isus po trei put upita
glagolom B, Petar odgovara neto drugaije, ali istim glagolom kao i dotad, to znai istim
glagolom kao i Isus, glagolom B. Drugim rijeima, glagolska je struktura AB, AB, BB kao u
(16).
(16)
Prvo pitanje i odgovor
Drugo pitanje i odgovor
Tree pitanje i odgovor

Isus
A
A
B

Petar
B
B
B

Mnogi strunjaci koji se bave grkim navode razliite grke rijei za ljubav te u skladu s
razliitim vrstama ljubavi i znaenjske razlike izmeu grkih glagola agapao i fileo, koje postoje
i u spomenutome dijelu Ivanova evanelja. Navodi se da u grkome rije filia znai prijateljsku
ljubav, njenu, ali ne sveobuhvatnu, ili prijateljsku nakonost, dok rije agape znai ljubav bez
zadrke, trajnu, potpunu i bezuvjetnu. To bi znailo da su te dvije imenice i dva glagola u
grkome bliskoznaice.
Sinonimni odnos glagola agapao i fileo, njihova istoznanost ili bliskoznanost u
biblijskome grkome uzrok su trajnih rasprava o sinonimiji, u koje se ukljuuju neki biblijski
strunjaci, lingvisti, ali i laici. Dok mnogi navode znaenjske razlike meu glagolima agapeo i
fileo ili njima srodnim imenicama (npr. Jeruzalemska Biblija, Benedikt XVI 2006, 2007),
pojedini autori tvrde da meu tim dvama glagolima nema razlike jer se i jedan i drugi pojavljuju
u jednakim ili slinim kontekstima (viditi npr. Evans s.a.). Potpunu istoznanost dokazuju
zamjenjivou obaju glagola u kontekstima u kojima su naizmjenino rabljeni glagoli agapao i
fileo, primjerima poput onih od (18) do (21). Iako je to vrlo zanimljiva tema, ovdje se nee
razmatrati razlike meu grkim sinonimima za ljubav i glagolima povezanima s njima. Moda je
samo korisno pokazati kako nerazumijevanje sinonimnih razlika zna zbunjivati. Npr. Rupi
(2000) komentira u biljeci "Iako su u grkome upotrijebljena dva izraza za ljubiti, meu njima
nema razlike u znaenju, kao ni u rijeima ovce, jaganjci, osim moda to fileo posebno
oznaava ljubav meu prijateljima." A u biljeci protestantskoga prijevoda 2000. stoji "Petrovo
odricanje tri puta ovdje se izjednauje s tri izjave o privrenosti Kristu. Ivan je vjerojatno
upotrijebio dvije razliite rijei za ljubiti u ovim stihovima, naime agapao i fileo." Neobino je
da autor pie kako je Ivan vjerojatno (!) upotrijebio dvije razliite rijei, a onda ih se i navodi.
3.2. Hrvatski glagoli ljubiti i voljeti u odnosu na dva grka glagola u Bibliji

Prijevod koji se danas najvie rabi u liturgiji (Duda i Fuak 1973. i novija izdanja,
ukljuujui i Jeruzalemsku Bibliju), u skladu s grkim izvornikom i latinskim prijevodom,
donosi dva glagola, kao u (17).
(17) 15 Nakon doruka upita Isus imuna Petra:imune Ivanov, ljubi li me vie nego ovi? Odgovori mu:
Da, Gospodine, ti zna da te volim! 16 Kae mu: Pasi jaganjce moje!
Upita ga po drugi put: imune Ivanov, ljubi li me?Odgovori mu: Da, Gospodine, ti zna da te
volim! Kae mu: Pasi ovce moje!
17 Upita ga trei put: imune Ivanov, voli li me? Raalosti se Petar to ga upita po trei put: Voli
li me? pa mu odgovori:Gospodine, ti sve zna! Tebi je poznato da te volim. Kae mu Isus: Pasi
ovce moje!

Iako se prijevod koji dva grka glagola zamjenjuje dvama hrvatskima u promatranome
dijelu Ivanova evanelja posve dri izvornika, u cijeloj Bibliji dvojica prevoditelja ne slijede
doslovno grke glagole. U njihovu je prijevodu agapao uglavnom prevedeno kao ljubiti, kao u
(18). Meutim, iako se fileo prevodi i s voljeti, i taj je glagol na nekim mjestima preveden na
hrvatski kao ljubiti, to se vidi kad se usporede izvornik i prijevodi u (19), (20) i (21).
(18) ljubiti = agapao
Iv 11, 5 A Isus ljubljae (agapao) Martu i njezinu sestru i Lazara.
Ef 5, 28 Tako treba da i muevi ljube (agapao) svoje ene kao svoja tijela. Tko ljubi (agapao) svoju
enu, sebe ljubi.
1 Pt 2, 16-17 Kao slobodni ljudi - ali ne kao oni kojima je sloboda tek pokrivalom zloe, ve kao
Boje sluge - /sve potujte, bratstvo ljubite (agapao), Boga se bojte, kralja astite!
Otk 3, 9 Evo, dovest u neke iz sinagoge Sotonine - koji sebe zovu idovi, a nisu, nego lau - evo,
prisilit u ih da dou da ti se do nogu poklone te upoznaju da te ja ljubim (agapao)

(19) ljubiti = fileo

Mt 10, 37 Tko ljubi (fileo) oca ili majku vie nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi (fileo)
sina ili ker vie nego mene, nije mene dostojan.
Iv 12, 25 Tko ljubi (fileo) svoj ivot, izgubit e ga. A tko mrzi svoj ivot na ovome svijetu, sauvat
e ga...
Iv 16, 27 Ta sam vas Otac ljubi (fileo) jer vi ste mene ljubili (fileo) i vjerovali da sam ja od Boga
iziao.
Rim 12, 10 Srdano se ljubite (fileo) pravim bratoljubljem! Pretjeite jedni druge potovanjem!
Heb 13, 1 Bratoljublje (fileo) neka je trajno!
Tit 2, 3-4 starice isto tako(...) da urazumljuju mlae neka ljube (fileo) svoje mueve, djecu
Tit 3, 4 Ali kad se pojavila dobrostivost i ovjekoljublje (fileo) Spasitelja naega, Boga
Otk 3, 19 Ja korim i odgajam one koje ljubim (fileo). Revan budi i obrati se!

Druga prevedena mjesta u Novome zavjetu pokazuju (ne)zamjenljivost dvaju hrvatskih

glagola. Na primjer, apostol Ivan, koji je sam sebe odreivao kao uenika kojega je Isus ljubio,
u izvorniku rabi jednom glagol fileo, a u ostalim sluajevima agapao. U hrvatskome je
prijevodu Duda i Fuak (1990) Isusov i Ivanov odnos dosljedno oznaen glagolom ljubiti, kao
u (20).
(20) ljubiti = fileo, agapao
Iv 20, 2 Otri stoga i doe k imunu Petru i drugom ueniku, kojeg je Isus ljubio (fileo), pa im
ree...
Iv 21:20 Petar se okrene i opazi da ga lijedi onaj uenik kojega je Isus ljubio (agapao)i koji se za

veere bijae privio Isusu uz prsa...

Isto su tako oba grka glagola zamijenjena jednim hrvatskim, voljeti, u druga dva mjesta
Novoga zavjeta, kao u (21).
(21) voljeti = fileo, agapao
Mt 23, 6 Vole (fileo) proelja na gozbama, prva sjedala u sinagogama
Lk 11, 43 Jao vama, farizeji! Volite (agapao) prvo sjedalo u sinagogama i pozdrave na trgovima
Lk 20:46 uvajte se pismoznanaca, koji rado hodaju u dugim haljinama, vole (fileo) pozdrave na
trgovima, prva sjedala u sinagogama i proelja na gozbama.

Ovaj se rad ne bavi ni znaenjskim razlikama meu dvama sinonimima u grkome

izvorniku (agapao i fileo) ili latinskome (diligare i amare) u odnosu prema njihovim
prijevodnicama na hrvatskome (ljubiti i voljeti), iako bi i to bila vrlo zanimljiva tema. Npr. u
grko-hrvatskome rjeniku Novoga zavjeta (Amerl 2000) za oba glagola i istokorijenske
imenice hrvatske su zamjene brojne. Za agapao navode se prijevodi: cijeniti, ljubiti, biti
gostoljubiv; zabavljati; pozivati u goste, primati goste; biti zadovoljan ili veseo; njeno ljubiti
ili voljeti, a za fileo: voljeti, ljubiti, oboavati; poljubiti; rado initi; biti priviknut na; obiavati
raditi. Za imenicu agape navodi se bratska ljubav; no potom se uz oznaku mnoine nudi:
gozba, sveanost, radost; dobrohotnost, dobrota, blagonaklonost, dobroinstvo; dobra volja;
dobronamjernost, prijaznost, sklonost, naklonost, portvovna ljubav; ljubav temeljena na
potivanju, a ne na instinktu, dok se za imenicu filia navode prijevodne inaice: prijateljstvo,
drugarstvo; naklonost, ljubav.
U radu se hrvatski prijevodi promatraju samostalno, kao osebujni hrvatski knjievni
tekstovi koji imaju vlastite znaenjske odnose meu rijeima. No neki od zakljuaka proizali
uporabom kontekstualnoga pristupa koji imaju ire teorijske implikacije za odnose meu
sinonimnim lanovima mogu se odnositi i na grki izvornik i latinske prijevode.
3.2. Prijevodne razlike
Skupljena hrvatska prijevodna graa pokazuje da se prijevodi razlikuju u brojnim
rijeima. To se jasnije vidi u nanizanim redcima u prilogu II. na kraju teksta. Osim promatranih
glagola ljubiti i voljeti, pojavljuju se i drugi parovi ili nizovi, od kojih su neki sinonimi.
Navedeni su u (22) prema kronolokomu redu pojavljivanja. Kako je rije o prijevodima
nastalima u razdoblju od kraja esnaestoga (ili ak stoljee prije toga) do poetka dvadeset i
prvoga stoljea (poznate su godine od 1613. do 2005), nekoliko ih ne pripada istome idiomu,
pa su dakle unutarnji raznoidiomski sinonimi (Jelaska 2007). Zanimljivo je da se to odnosi
uglavnom na nepromjenljive rijei i imena. Rijei nisu navedene u osnovnome ili kanonskome
obliku, nego onako kako se pojavljuju u tekstu kako bi se istaknule morfo-sintaksne slinosti i
razlike.
(22) Jezus, Isus, Jesus
imunu, Simunu, Simonu
Ivanov, Ivana, Jonin uz Jovanoviu, sine Ivanov i Petre
Gospodine, Gospode
jaganjce, janjce, jagance uz ovce;
doruka uz objeda; uz njih i glagoli obiedovali, ruali, dorukovali /objedovae /dorukovae,
ree, govorij, govori, veli, kae uz uzvrati, odgovori, te upita, pita;
zna, znade, spoznaje, uz tebi je poznato
oalosti, raalosti, raali se i posta alostan, oalostivi se

ljubim, volim
pasi, napasaj, uz uvaj
bivi, budui
me, mene
te, tebe
ti, tij
onoj, ono
ovjezijeh, ovih, ovieh
svaka, sva, sve
istonova, drugouja, opeta, opet, ponovo uz drugi put
tretjome, tretjom, treom i trei put, treiput, uz trikrat, po trei put, po trei puta, do tri puta
jote, joter, zaisto, doisto, da uz istina je (istinae)
poslije, iza, nakon, poto, nakon to uz kadbi, kad
vee, ve, vema i vie
jere, jeremu, ere, jerbomu, jer uz da, to
i, ter, pa

U nekim se od ovih parova ili nizova pojavljuju sinonimi, u drugima rijei razliita (iako
povezana) znaenja, poput ovce i jaganjci, u treima fonoloke ili morfoloke inaice. Po vrlo
irokome shvaanju sinonima i oni bi mogli biti sinonimni ako se uzme u obzir njihova
kontekstualna uloga. Naime, sinonimi mogu biti i rijei koje nemaju blisko, ve oito razliito
znaenje, ako se u odreenome kontekstu upotrijebe u istome znaenju (npr. Babi 1967).
Takvi se sinonimi nazivaju kontekstualni sinonimi (npr. Simeon 1969, Samardija 1995), dok
B. Petrovi (2005) za semantiku identinost u kontekstu predlae naziv sinoniminost kao
razliit od sinonimije, odnosa identinosti u jezinome sustavu. Primjer je takve iroko
shvaene sinonimije biljeka I. aria u prijevodu Biblije (1942) uz 16-17 redak Ivanova
evanelja navodi: "Jaganjci i ovce jesu po Iv 10, 1-17 biblijska imena za vjernike Isusove."
injenica je da je Isus sam za sebe govori da je pastir i da njegove ovce poznaju njegov
glas (Iv 10, 11-16) i da se obje rijei, i ovce i jaganjci, doista odnose na Isusove vjernike. No
uporaba jedne ili druge rijei (koje su same po sebi nesumnjivo razliite rijei) nema isto
znaenje, ili bar ne izaziva isti dojam. Rezultat ralambe drugih dvaju rijei (glagola ljubiti i
voljeti) ije je znaenje znatno blie nego znaenje rijei ovca i jaganjac, pokazat e da te rijei
mogu biti samo kontekstualne bliskoznanice, nikako istoznanice. Po tome se i prijevodi
razlikuju u Isusovu odnosu prema vjernicima jer su ovce generiki pojam ili enke, a jaganjci
mladunad. Treba spomenuti da u Jeruzalemskoj Bibliji (Rebi, Fuak, Duda 2004) prireivai,
u skladu sa spomenutim prijeporima o znaenju dvaju glagola, navode u biljeci b): Ljubav je u
ovom odlomku izraena glagolima agapan i filein. Prvi oznauje duboku ljubav, drugi
prijateljsku naklonosti - voljeti. Nai su prevodioci zadrali ovu razliku, ali nije sigurno izriu
li ti izrazi razliit sadraj ili je posrijedi samo stilski postupak. Isto vrijedi za izraze "jaganjci"
i "ovce".
Ovaj rad prema naelu suradljivosti (kooperativnost), jednome od osnovnih naela u
sporazumijevanju na razini jezine pragmatike, smatra da razliit izraz u poruci navodi
primatelja na otkrivanje razloga razliitosti. Jednostavnije reeno, primatelj poruke smatra da bi
poiljatelj (tj. proizvoditelj poruke) rabio iste rijei da je htio da sve bude isto. Ako je rabio
razliite rijei gdje se oekuje iste, makar samo izrazno razliite, primatelj e tragati za moguim
uzrocima razlike. Ako ih nae i one poruci dodaju ili mogu dodati novo znaenje, smatrat e ga
namjeravanim.

Kao to je vidljivo, u prijevodima se sinonimnost pojavljuje na razliitim razinama. Iako

se razine katkada isprepliu, moglo bi ih se razdijeliti kako bi se jasnije vidjele raznolikosti
njihova odnosa. Neki bi se primjeri mogli oznaiti kao leksiki, drugi kao gramatiki.
Za neke bi se vielane primjere moglo rei da imaju obiljeja i leksike i gramatike
sinonimnosti, npr. raalostiti se i postati alostan, ti zna i tebi je poznato. Tako je i s nizom
da, joter, doisto, zaisto, istina je. U njima razlika osim osnovnoga oblika rijei ukljuuje i
sintaktika obiljeja. Slino je i sa suznanicama poput veznika (i, pa, ter, to i jer) i prijedloga
(iza, poslije, nakon, poto). One bi po tome to su osnovni oblici rijei, dio rjenika, mogle
pripadati leksikoj sinonimnosti. No po tome to su suznane rijei kojima je glavna uloga
uspostava odnosa meu rijeima mogle bi pripadati gramatikoj sinonimnosti.
3.2.1. Gramatiki sinonimni odnosi
Gramatiki sinonimni odnosi obuhvaaju razliite oblike rijei u reenici kao u (23), gdje
postoje izrazne razlike u oblicima ukljuenih rijei.
(23) kad su dorukovali
kad dorukovae

ree mu drugi put

ree mu po drugi put

ljubi li mene
ljubi mene
ljubi li me

Ljubi li me vie od ovih?

Ljubi li me vie nego ovi?

I razliit redoslijed rijei u reenici ulazi u gramatike sinonimne odnose, kao u (24).
Mogue bi bilo i Da, Gospodine, ti zna da te ljubim - odgovori mu.
(24) Ree mu: Pasi ovce moje.
Pasi ovce moje - ree mu.

Da, Gospodine - odgovori mu - ti zna da te ljubim.

Odgovori mu: - Da, Gospodine, ti zna da te ljubim.

3.2. Leksiki sinonimni odnosi

Leksiki bi se sinonimni odnosi mogli svrstati prema nekoliko naela. Jedno bi bilo
vrstno, pa bi se u njih ulazili parovi ili nizovi poput glagola (kazati i govoriti), imenica (objed,
ruak), priloga (vee i vie).
Drugo bi naelo bilo oblino pa bi u njih ulazili raznokorijenski (ree i kaza) i
istokorijenski (pasi i napasaj) lanovi. Unutar istokorijenskih mogla bi se napraviti podjela na
fonoloke (opet i opeta, janjce, jaganjce i jagance), vidske (pita i upita) i predmetne (spoznaje
i zna, oalosti i raalosti).
Tree bi naelo bilo jednorjenost. Jednorjene bi parovi i nizovi bili prototipni (veli i
govori). Vierjeni bi bili rubniji (npr. Ivanov i sine Ivanov, istina je i doisto, zaisto).

4. ISUS I PETAR
Prije nego se prijee na postojee i zamiljene inaice Isusovih pitanja i Petrova
odgovora, vano se prisjetiti nekih Petrovih osobina i svojstvenih ponaanja u odnosu prema
Isusu kako bi se moglo pristupiti ralambi njegova ponaanja i stanja u razgovoru s Isusom.
4.1. Petrove osobine i ponaanja prije susreta
Petar je bio odvaan i poduzetan. Uz Isusa su se te njegove osobine oitovale u neobino
visokome stupnju, kao i njegova spremnost na izazove velike snage (i protiv svoga prirodnoga
stanja). Primjer je njegovo traenje od Isusa da mu zapovjedi da doe k njemu po vodi, iako se
silno uznemirio kao i svi drugi kad su ga vidjeli da hoda po moru. Petar je doista uspio hodati

po jezeru po uzoru na svoga Uitelja (Mt 14, 25-29). Povremeno je bio vrlo posluan Isusu,
npr. kada je na njegovu rije iao baciti mree, iako cijelu no nisu nita ulovili (Lk 5, 1-11), a
onda sve ostavio i poao za njim, kao i Zebedejevi sinovi i njegov brat (Mt 4,18-20). Bio je
odan Isusu: na njegov upit ne kane li i oni otii rekao je da nemaju komu ii jer on ima rijei
ivota vjenoga (Iv 6, 68). Bio je i otvoren Bojemu djelovanju. Sam mu je Isus (prije nego mu
je rekao da je Petar - Stijena na kojoj e sagraditi Crkvu svoju i obeao mu dati kljueve
kraljevstva nebeskoga) rekao: Blago tebi imune, sine Jonin, jer ti to ne objavie tijelo i krv,
nego Otac moj koji je na nebesima jer je izjavio da je Isus Krist-Pomazanik, Sin Boga ivoga
(Mt 16, 15-19).
Petar se ponaao iskreno i suradljivo, usudio se izrei kada bi ga neto muilo, pa je esto
upravo on ispitivao Isusa ili mu odgovarao. Tako je pitao koliko puta treba oprostiti (Mt 18,
21), to e dobiti za to to su sve ostavili i poli za Isusom (Mt 19, 27), komu je namijenjena
Isusova prispodoba (Lk 12, 41). Nije se ustruavao ni govoriti ni djelovati i kad je bio zbunjen,
smeten, u strahu, npr. na gori za preobraenja, prestraen i smeten rekao je: Divno nam je ovdje
biti! ne znajui to (da) govori i traio Uitelja da im dopusti nainiti tri atora, odnosno sjenice
(Mk 9, 5-6). udio se to Isus pita tko ga gura i rekao mu je da ga to mnotvo gura i pritie
(Lk 8, 45). Upozorio je Isusa da je smokva koju je prokleo usahla (Mk 11, 21).
No u svojoj odvanosti i iskazima vjere bio je esto kratkoga daha. Drugim rijeima, bio
je spreman na brze i velike odluke, a slab u njihovu provoenju. Npr. kad je hodajui po vodi
spazio vjetar, poplaio se i poeo tonuti, utopio bi se da nije kriknuvi zazvao Gospodine, spasi
me! Isus ga je rukom dohvatio, ali mu je rekao Malovjerni, zato si posumnjao? (Mt 14,
30-31). Iako je povremeno jasno uo Boju rije i jasno govorio, njegove su slabosti, naglost i
preuzetnost uzrokovale da je u njemu znalo prevladati ljudsko, to se oituje odmah nakon
Isusove pohvale. Tada odvraa Isusa da prihvati trpljenje i smrt otiavi u Jeruzalem, pa ga Isus
ukorava govorei Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti to je Boje,
nego to je ljudsko (Mt 16, 23).
esto je tako iao je iz krajnosti u krajnost. Kad mu je Isus na posljednjoj veeri htio
oprati noge, pobunio se iz poniznosti, svjestan da nije Isusa dostojan. Najprije mi je rekao Zar
ti da meni pere noge?! Nakon Isusova objanjenja da e poslije shvatiti to sada ini nije
posluao, nego je bio jo odluniji u odbijanju Ne e mi prati noge nikada! Kad mu je Isus na
to odvratio da onda nee imati udjela s njim, nije jednostavno pristao da mu Isus opere noge,
nego se posve preokrenuo i htio je da mu Isus opere i glavu i ruke, to je pak bilo previe (Iv
13, 6-11).
Svoje slabosti bio je povremeno svjestan, i na poetku njegova ivota uz Isusa: npr. kada
je pao do njegovih nogu i rekao mu: Idi od mene! Grean sam ovjek, Gospodine!" jer se
zapanjio zbog lovine riba to ih ulovie (Lk 5, 8-9). Toga je bio povremeno svjestan i na
posljednjoj veeri. npr. kada je od Ivana traio da pita Isusa tko je taj o kome govori da e ga
izdati. No ubrzo je znao preuzetno, oholo pretjerivati: kada je na posljednoj veeri rekao da se
nikada nee sablazniti o Isusa ako se i svi sablazne nad njim (Mt 26, 33). I tada nije bio
pouljiv, jer je na Isusovo prorotvo da e ga jo iste noi triput zatajiti jo preuzetnije govorio
da je spreman s Isusom i u tamnicu, pa i u samu smrt (Lk 22) Bude li trebalo i umrijeti s
tobom, ne, ne u te zatajiti! (Mt 26, 35), a tako su i drugi govorili. Isus mu tada govori da je
molio za njega da ne malake njegova vjera, ali i najavljuje da nee biti pri sebi: Pa kad k sebi
doe, uvrsti svoju brau (Lk 22, 31-32).
Ubrzo potom, za Isusove molitve u smrtnoj muci dva je puta zaspao, iako ga je Isus
molio (kao i drugu dvojicu) da bdije s njim. Drugi put mu se izravno obratio: imune, spava?

prekoravajui ga to nije jedan sat mogao s njim probdjeti (Mk 14, 37).
Imao je sranost i snagu, na koju se oslanjao, no nju je rabio bez razmiljanja - odsjekao
je uho Malku, jednomu od vojnika koji su doli uhvatiti Isusa u Getsemanskome vrtu (Iv 18,
10-11), to je Isus smatrao loim jer od maa pogibaju svi koji ga se hvataju, pa je zacijelio
vojniku uho (Lk 22, 51). Ubrzo potom Petar je Isusa tri puta zatajio, u dvoritu velikoga
sveenika kamo ga je uveo drugi uenik. Rekao da nije jedan od njegovih uenika (Iv 18, 17,
25, 27), da ga ne poznaje (Mk 14, 71), nijekao je to za zakletvom (Mt 26, 72). A kad su mu
rekli da bijae s njim jer je Galilejac, jer ga i govor izdaje, da bi to bilo uvjerljivije, rekao je :
"ovjee, ne znam to govori!" (Lk 22, 59-60). Kad ga je Malkov roak pitao Nisam li te ja
vido u vrtu s njime (Iv 18, 26) Petar je nijekao zaklinjujui i preklinjujui (Mt 26, 74). No na
Isusov se uprti pogled Petar sjetio prorotva Gospodinova, iziao van i gorko zaplakao (Lk 22,
62).
Nakon Isusova uskrsnua trao je do groba da vidi je li doista prazan. Videi povoje i
ubrus s Isusove glave, nije povjerovao kao Ivan. Nije imao ni Ivanovo povjerenje (jer im je
Isus govorio da e uskrsnuti) da prihvati da je Isus uskrsnuo jer jo ne upoznae Pisma da
treba ustati od mrtvih (Iv 20, 3-10), niti njegovu njenu osjetljivost na Isusa da ga prepozna
kad su ulovili mnotvo riba na Isusovu rijei. No skoio je u jezero im mu je Ivan rekao
Gospodin je! prethodno bacivi preko sebe gornju haljinu jer bijae gol. Potom je dovukao na
kopno cijelu mreu punu velikih riba (Iv 21, 4-8).
4.2. Sadraj i struktura Isusova razgovora s Petrom
Razgovor se sastoji od tri ina. U sva tri najprije Isus postavlja pitanje, Petar odgovara, a
potom Isus govori Petru to da ini. Isusova pitanja i reenice kojim doekuje Petrove
odgovore nisu uvijek jednaka. Prvi put pita: imune Ivanov, ljubi li me vie nego ovi?, a u
druga dva pitanja nema usporedbe (vie nego ovi). Na Petrove potvrdne odgovore Isus prvi put
odgovara reenicom u kojoj trai da pase njegove jaganjce (C), a zadnji put ovce (D), dok u
drugoj reenici neki prijevodi imaju ovce, drugi jaganjce. Spomenuto je kako je trostruko
ponavljanje upita i odgovora istie sveanost i vanost predanja vlasti kada bi vani ugovori
nakon treega upita pred svjedocima postali valjani (Rupi 1967, Rebi, Fuak, Duda 2004).
Ni Petrovi odgovori nisu sva tri puta isti. Prva dva puta odgovara istim rijeima, a trei put
proiruje odgovor novom reenicom: Gospodine, ti sve zna!
(25)

Isus

Petar

pitanje
obraanje imenom
1. imune Ivanov, A li me vie nego ovi?
2. imune Ivanov, A li me?
3. imune Ivanov, B li me?
***

Isus

odgovor
zapovijed
potvrda obraanje pozivanje na znanje
Da, Gospodine, ti zna da te B.
Pasi C moje.
Da, Gospodine, ti zna da te B.
Pasi C/D moje!
Gospodine, ti sve zna! Tebi je poznato da te B. Pasi D moje!

*** Raalosti se Petar to ga upita po trei put: B li me?

4.2.1. Petrova alost zbog treega pitanja
U treem govornome inu evanelist komentira Petrovu alost, objanjava da joj je uzrok
u Isusovu pitanju po trei put i navodi to pitanje. U Petrovoj alosti radi pitanja postavljenoga
trei put zasigurno je sadrana svijest o trostrukoj zataji, koja je i uzork njegovoj alosti. Iako
mu je za posljednje veere rekao da bi za njega i ivot dao (Iv 13,37), jo ga je iste noi pred
drugima zatajio (Iv 18,25-27). Ve u trenutku Isusova privoenja nakon uhienja, to mu je

Isus prorekao. Kad je to jo iste noi osvijestio u susretu s Isusovim pogledom, Petar je iziao
van i zaplakao. Stoga je ponavljanje pitanja i odgovora tri puta bitno i zbog drugoga razloga, na
simboliki nain potire zataju, tj. nadoknauje ju.
Tako ulogu trostrukosti komentiraju i neki od biblijskih prevoditelja. U biljeci uz ariev
prijevod Novoga zavjeta (1959) navodi se: "S ovom trostrukom izjavom ljubavi - kae sv.
Augustin - Petar je propravio trostruko zatajenje Isusa u dvoritu velikog sveenika". U biljeci
na kraju Ivanova evanelja (ari, 1967, 3 izd., 443) navodi: "Prije nego se je Spasitelj rastao
sa svojim ljubljenim stadom, kojemu vie nije mogao biti vidljivi pastir, htio je vrhovnu
pastirsku slubu nad svojim vjernicima povjeriti ovjeku, koji je bio u potpunoj ljubavi privren
i odan njemu i njegovu stadu. Za tu je slubu bio ve od poetka izabrao Petra. Ali se je Petar u
onoj noi Isusove muke bio pakazao slab. Isus je dodue poznavao Petrovu vjernu i iskrenu
ljubav, i bio je vidio njegove pokajnike suze iza onog zatajanja, ali je ipak htio imati od njega
trostruko oitovanje nepokolebljive vjernosti i ljubavi kao pokajanje za ono trostruko zatajenje,
prije nego mu je predao najviu ast i najodgovorniju slubu u svojemu zemaljskom
kraljevstvu...". Drugi su komentari znatno krai. U Rupievu prijevodu (1961: 348)
prireiva R. ili navodi: "Tri upita, tri odgovora. Svaki odgovor nagrada! Isus je Petru
obeao Prvenstvo u svojoj Crkvi (Mt 16, 17), ali Petar je triput zatajio Isusa, to sada popravlja
trostrukom izjavom ljubavi..." U iduem izdanju (1967: 390) u biljeci stoji: "Trostruko
Petrovo priznanje lijek je njegovu trostrukom nijekanju (13, 38)".
4.2.2. Isusov odnos prema Petru
U odabranome su tekstu o susretu Isusa i Petra, koji obnavlja Petrov odnos prema Isusu
(koji se izravno nastavlja na Isusov susret s uenicima nakon svanua) mnoge su pojedinosti
jako vane. Osim trostrukosti pitanja, odgovora i traenja pojavljuju se i drugi paralelizmi:
razgovaralo se nakon zajednikoga jela na koje je uenike Isus poticao, razgovor je bio javan,
pred drugima. Petra se izravno pitalo o njegovu odnosu prema Isusu. No jednako su vane i
suprotnosti: veer : jutro, veera : doruak, prije muke : iza uskrsnua, zanijekao : potvrdio,
sluge : prijatelji. Daklo, Isus jednoga zauskrsnoga jutra, nakon doruka, pred prijateljima pita
Petra o njegovoj ljubavi. Petar je u noi Isusove smrtne muke, nakon veere, pred neprijateljima
zatajio svoj odnos prema Isusu. Isus svojom ljubavlju na svjetlu iz Petra izvlai ljubav koju je
Petar u mraku pred tuom mrnjom zatajio. Potvruje puno vie nego to je nijekao.
"... Isus ga svojim pitanjima ini razliitim od drugih koji ga isto tako ljube. (...) Petru je,
da bi se oslobodio posljedica javne izdaje Uitelja, potebno da javno iskusi svoje izricanje
ljubavi prema Uitelju. (...) Isus, usprkos izdaji, ili bolje, zbog izdaje, iz Petra na svjetlo izvlai
njegovu ljubav. Nema nikakva spomena izdaje. A ipak, posljedice e ozdravljati tek Petrovim
izricanjem ljubavi. Kada ga Uitelj pita o ljubavi, Petar odgovara potvrdno. No, ne poziva se na
svoja djela kojima bi mogao pokazati ljubav. Ne poziva se ni na svoje srce. Poziva se na
Uiteljevo znanje. Petrova ljubav najvidljivija je u Uiteljevu znanju.
(...) Zato ga onda Isus pita o njegovoj ljubavi ako on o njoj zna vie od Petra samoga?
Zbog Petra. Petru je potrebno da ljubav nadvisi izdaju. Petru je potrebno da se njegova ljubav
prema Uitelju pokae javno. (...) Petar u Uitelju nalazi svoju ljubav. Uitelj u Petru nalazi
onoga tko e u njegovo ime pasti njegovo stado. Usporedba s drugima i pitanje koje trai vie
ljubavi od drugih nije ni psiholoko ni moralno. Ono je pitanje vjere. Onaj tko je zatajio vie od
drugih sada je pozvan na veu ljubav. (...) Doruak s Uiteljem i razgovor o ljubavi s Petrom
uviru u jasan zadatak hranjenja onih koji pripadaju Isusu, a gladni su. Nazire se mjesto i svrha
Euharistije. Susret s Uskrslim, drutvo s njim, hrana, otkrie ljubavi usprkos izdajama i zadatak

unoenja ljubavi u svijet." (Vukovi, 2007, 16).

5. HRVATSKI PRIJEVODI S JEDNIM GLAGOLOM
Svi prevoditelji, prije izlaska prijevoda s dva glagola Dude i Fuaka (1973) imaju samo
jedan hrvatski glagol, i to ljubiti: Ivan Bandulavi (1613), Bartol Kai (1652), Petar Katani
(1831), Ivan Matija kari (1860), Franjo Zagoda (1925), Ivan Evanelist ari (1942),
Ljudevit Rupi (1961) i Bonaventura Duda (1962). Meutim, tako postupaju i prevoditelji
poslije izlaska nekoliko izdanja novoga prijevoda s dva glagol: Tomislav Ladan (1980),
Gracijan Raspudi (1987) i protestantski prevoditelji (Branko akovi 2000. i Ivan Vrtari
2005) prevodili su oba grka ili latinska glagola hrvatskim glagolom ljubiti. Stariji su prijevodi
mogli izabrati i neku drugu rije uz ljubiti, npr. milovati, moda i utjeti. No nisu.
Za ralambu kojom se na primjeru pokazuje raznoznaje bliskoznanica prema
posljedicama na Isusov i Petrov odnos, a posebno Petrov odnos prema Isusu, nije toliko vano
koji je od dva glagola odabran koliko je vano da je odabran isti glagol. Razgovor Isusa i Petra
u tim prijevodima moe se saeti na sljedee reenice kao u (25), kako bi se istaknuli promatrani
glagoli jer e se ralamba samo njih ticati.
(25) Ljubi li me vie nego ovi? - Da, Gospodine, ti zna da te ljubim.
Ljubi li me? - Da, Gospodine, ti zna da te ljubim!
Ljubi li me? - Ti sve zna. Tebi je poznato da te ljubim.

Moe se zamisliti suvremeniji prijevod koji bi glagol ljubiti zamijenio glagolom voljeti,
povodei se za svakodnevnim jezikom i elei usuvremeniti biblijski prijevod. Ve se navodio
argument da je novozavjetni grki bio razumljiv i neobrazovanim ljudima. Razlika bi mogla biti
samo u estoti i uporabi glagola u odreenome vremenu ili stilu, pa bi tekst s glagolom ljubiti
bio biraniji, viega stila, tradicionalniji, dok bi tekst s glagolom voljeti bio razgovorniji, obiniji.
Zbog razliitoga odabira samo jedne ili samo druge rijei mijenjala bi se bar uporabna
vrijednost teksta jer u jednoj inaici obojica govore biranijim glagolom, a u drugome obinijim,
svakodnevnijim. No mogue da bi se zbog njihove znaenjske irine mijenjala i konotacija, ali i
znaenje cijeloga teksta. Tako Isus glagolom ljubiti moe od Petra zahtijevati vie ljubavi,
dublju ljubav ili drugaiju vrstu ljubavi, o kojoj se onda Petar izjanjava, nego da je to iskazano
glagolom voljeti.
Kakva god bila razlika u glagolima ljubiti ili voljeti (estota, stil, stupanj, dodatna
znaenja), prijevodima koji Isusova tri pitanja iskazuju istim glagolom razlog Petrovoj alosti
iskljuivo je injenica da Isus pitanje postavlja i trei put, iako mu je Petar ve dva puta
potvrdno odgovorio na ponovljeno pitanje. Tako je u prijevodima Biblije i u svim jezicima koji
u ovome razgovoru imaju samo jednu rijei, npr. njem. lieben, odnosno lieb haben (Die Bibel
1980) ili engl. love (The New Testament 1975).
6. HRVATSKI PRIJEVODI S DVA GLAGOLA
Osim prijevoda Bonaventure Dude i Jerka Fuaka u svim izdanjima, za dva grka glagola
samo su se u prijevodu jo jednoga autora pojavila dva hrvatska glagola. Ljudevit Rupi u
kasnijim izdanjima uvodi i glagol voljeti uz ljubiti. Isus prva dva puta pita jednim glagolom,
Petar uvijek odgovara drugim, koji Isus rabi u svome treemu pitanju. Zanimljivo je, meutim,
da se u najstarijemu prijevodu ne navode dva glagola, ali uz Isusove tree pitanje i Petrov trei

odgovor pojavljuje se prilog veoma (ljubi li me veoma? ti zna da te veoma ljubim), kako
naznaka razliitosti koja se pojavljuje u izvorniku. No kako se, kao to je reeno, u ovome radu
ne ralanjuje znaenjski odnos izmeu grkoga izvornika i hrvatskoga prijevoda, odabrat e se
dvije hrvatske prijevodne inaice za svaki grki glagol.
6.1. Prijevod usklaen s izvornikom
U (25) naveden je postojei skraeni prijevod prema Duda i Fuek (1973. i novija
izdanja). Petar je bio povuen i ponizan kada je Isusu odgovarao da ga (samo) voli, tj. da ga
svjeu, odlukom voli - nije se usudio rei mu da ga ljubi, to je Isus pitao. Pokazuje koliko ga
se dojmilo vlastito zatajenje, spoznao je svoju slabost pa se drugaije ponaa. Trei se put, osim
podsjeanja na trostruku izdaju, raalostio i zato to ga Isus svojim pitanjem i prihvaanjem
njegova odgovora (odnosno glagola kojim je iskazao svoju ljubav), na neki nain pita je li
siguran i da ga voli. Pitanjem je traio manje nego prva dva puta.
U noi zataje u pitanjima i odgovorima bila je prisutna gradacija: Petra su sve vie
uvjeravali, napadali, a on je sve jae nijekao, preklinjao i zaklinjao se. U jutru oitovanja ljubavi
u pitanjima je oita svojevrsna degradacija: Isus sve manje pita. Prvi put pita Petra ljubi li ga
vie od drugih, drugi put samo ljubi li ga, a trei put voli li ga. Petar mu tada odgovara da on,
Isus, zna sve (dakle i o njegovoj ljubavi), pa mu je poznato da ga voli.
(25) Ljubi li me vie nego ovi? - Da, Gospodine, ti zna da te volim.
Ljubi li me? - Da, Gospodine, ti zna da te volim!
Voli li me? - Tebi je poznato da te volim.

AB
AB
BB

6.1.1. Kontrastni pristup

Da na ralambu znaenja ne bi utjecale primjetne razlike izmeu glagola ljubiti i voljeti,
istaknute u prvome dijelu ovoga rada, u slian e se kontekst staviti dvije istoznanice. Drugim
rijeima, da se vidi utjecaj same razliite rijei, odnosno razliitoga izraza, u slinu e se
strukturu uvrstiti dvije rijei za koje se gotovo svi strunjaci slau da su u hrvatskome
istoznanice: glazba i muzika.
(26) Upita ga uitelj: Voli li tu glazbu? - Odgovori mu: Da, ti zna da volim tu muziku.
Upita ga drugi put: - Voli li tu glazbu? - Odgovori mu: - Da, ti zna da volim tu muziku.
Upita ga trei put: - Voli li tu muziku? - Raalosti se uenik to ga trei put upita: Voli li tu muziku?
pa mu ree: - Ti sve zna. Ti zna da volim tu muziku.

Iako u ovome tekstu ne bi bilo znaenjske razlike meu istaknutim sinonimnim

imenicama, one ipak utjeu na cijelu situaciju. Prva je dva puta uenik uitelju odgovorio
potvrdno, ali nije odgovorio isto to ga je uitelj pitao. Odgovorio je drugom rijei, dakle neto
drugo, bar oblikom. Uiteljeva je rije biranija, uenikova obinija, stranoga podrijetla. Drugi se
put sve ponovilo. No trei je put uitelj popustio, ne uenik. Jer uitelj po trei put pita slino, a
ne isto pitanje. Ali ga je ipak postavio. Time je doveo u pitanje uenikove izjave. Uenika je
oito (i) to raalostilo, ne iskljuivo injenica da ga po trei put pita.
6.1.2. Prijevod s obratnim rasporedom dvaju glagola
Da su hrvatski glagoli ljubiti i voljeti istoznanice, u tekstu bi se mogli zamijenili tako da
su u obratnu rasporedu. I taj bi prijevod takoer slijedio grke izvornik, a odnos meu
glagolima bio bi isti: AB; AB; BB prema BA, BA, AA, tj. XY, XY, YY. Dakle, znaenje u

(27) trebalo bi stoga biti isto kao u (25).

(28) Voli li me vie nego ovi? - Da, Gospodine, ti zna da te ljubim.

BA
BA
AA

Voli li me? - Da, Gospodine, ti zna da te ljubim!

Ljubi li me? - Tebi je poznato da te ljubim.

Meutim, nije. ak da je razlika samo u tome to Isus Petra pita obinijim, znaenjski
irim glagolom, a Petar mu odgovara biranijim, znaenjski uim glagolom, pokazivala bi
svojevrsnu Petrovu preuzetnost. Uporabom biranijega glagola uzdizao bi se nad Isusa i nad ono
to ga Isus pita. To bi znailo da je Petar nepromijenjen, da je siguran u sebe do tvrdoglavosti,
uvjeren u svoju predanost, slino kao u trenutcima uvjeravanja u svoju potpunu predanost kao
na posljednjoj veeri. alostio bi se samo zato to mu Isus ne vjeruje, zbog uvrijeenosti. Oito
bi mislio da bi mu Isus trebao vjerovati da ga ljubi, da je dostojan povjerenja. Usprkos svemu
to ga je trebalo bar pokolebati, ali ne razuvjeriti! Takav se prijevod nije pojavio.
6.1.3. Prijevod u kojemu Isus i Petar rabe svaki svoje glagol
Da su Isus i Petar rabili svaki svoj glagol, ali dosljedno isti, Petar bi se raalostio, kao u
svim prijevodima samo s jednim glagolom, iskljuivo zato to ga je Isus trei put pita isto. No
Petar bi u oba sluaja bio vrlo razliit. U jednome sluaju (tri puta BA) Isus pitanjima trai
(samo) da ga voli, a Petar tvrdokorno odgovara da ga ljubi pa je dakle nepromijenjen, pun sebe,
uvjeren u svoju predanost i ohol. U drugome sluaju (tri puta AB) Isus ga pita ljubi li ga, on
odgovara da ga (tek) voli jer shvaa kakav je, izvukao je pouku iz svoga zatajenja i postao
skromniji, ponizniji.
6.2. Nepokajani Petar
Kada bi hrvatski glagoli voljeti i ljubiti doista bili istoznanice, bilo bi svejedno i koji se
rabi na kojemu mjestu, kao u (29).
(29) Ljubi li me vie nego ovi? - Da, Gospodine, ti zna da te volim.
Ljubi li me? - Da, Gospodine, ti zna da te volim!
Voli li me? - Tebi je poznato da te ljubim.

AB
AB
BA

Meutim, ovako preveden razgovor ne daje takav dojam. Petar je u ovakvu prijevodu
nepokajan, nepouen, nepotresen vlastitom izdajom. tovie, bio bi gori nego prije, do drskosti
bi sustavno odgovarao drugaije nego to ga Isus pita. Dananjim bi se govornim jezikom reklo
da je 'antiprotivan'. Reagirao bi isto kao na posljednjoj veeri kada je jo pojaavao svoje
govorno (verbalno) iskazivanje ljubavi (Ako treba i umrijeti...) kad mu je Isus prorekao da e
ga zatajiti, tj. upozorio ga na njegovu slabost. Kada ga Isus pita obinijim, manje zahtjevnim
glagolom, Petar govori velikim rijeima. A Petru bi zbog zatajenja moralo biti jasno da je to
jednostavno neistina.
Takav se prijevod na neki nain pojavio, u novijem izdanju Ljubiieva Novoga zavjeta
(2000), kao u (30). Naime, bez Petrova citiranja Isusovih rijei odnos glagola doista je ovakav.
Rije je o nedovoljno dotjeranome prijevodu (npr. ni reenini znakovi nisu posve doslijedni jer
preinaka je oito raena u brzini). Vjerojatno se pristupilo popravljanju prijevoda po uzoru na
prijevod B. Dude i I. Fuaka, jer se ovaj prijevod razlikuje od prethodnoga izdanja u kojemu su
i pitanja i odgovor imali isti glagol. Meutim, izmijenjena su prva dva Petrova odgovora, ali
trei put nije izmijenjeno ni Isusovo pitanje ni Petrov odgovor. To pokazuje injenica da citat ne

odgovara Isusovu treemu pitanju: Isus pita ljubi, a u citatu stoji voli.
(30) Izdanje Rupi 2000.
15 Poto su dorukovali, Isus upita imuna Petra: "imune Ivanov, ljubi li me vie nego ovi?"
"Da, Gospodine, - odgovori mu - ti zna da te volim." "Pasi jaganjce moje!", ree mu Isus.
16 Upita ga opet, drugi put: "imune Ivanov, ljubi li me?" "Da, Gospodine, - odgovori mu - ti zna da te
volim." " Pasi ovce moje!", ree mu Isus.
17 Upita ga trei put: "imune Ivanov, voli li me? Oalosti se Petar to ga upita po trei put: Ljubi li
me ?, pa mu ree: "Gospodine, ti zna sve! Ti zna da te ljubim." "Pasi ovce moje!", ree mu Isus.

6.2.1. Izazvani Petar

Posljedice bi po Petra takoer bile negativne kad bi Isus pita svaki put isto, a Petar prva
dva puta odgovarao manje zahtjevnim glagolom, a trei put rekao da ga ljubi (AB, AB, AA).
Pokazao bi lanu skromnost, lano kajanje, lanu pouenost ili bar nesposobnost da potisne
svoju pravu narav. Najprije bi na Isusove upite ljubi li ga odgovarao skromno, da ga voli. A
onda bi, isprovociran Isusovim treim ponavljanjem istoga pitanja, ipak kao stari Petar pretjerao
rekavi da ga ljubi.
(31) Ljubi li me vie nego ovi? - Da, Gospodine, ti zna da te volim.
Ljubi li me? - Da, Gospodine, ti zna da te volim!
Ljubi li me? - Tebi je poznato da te ljubim.

AB
AB
AA

Slino, ali jo neto gore po Petra bilo bi da je odnos glagola obratan, da Isus sva tri puta
pita Petra voli li ga. A da onda Petar najprije Isusu odgovara da ga voli, ali nakon treega
ponavljanja nestvarno, pretjerano, u svome starome stilu odgovori da ga ljubi (BB, BB, BA).
(Kao kad je rekao da bi za njega i ivot dao.) Petar bi bio skroman na poetku, inilo bi se da je
pouen, no kad ga Isus pita voli li ga (barem), Petar bi se nestvarnou svojih rijei pokazao da
se nije promijenio. Trudi se pokazati poniznim i pouenim, no zapravo nije nauio nita. Moglo
bi se rei da na bolestan nain nijee stvarnost i ne prihvaa svoju slabu stranu, svoj grijeh
prema Isusu, iako ga je svjestan.
6.2.2. Zaboravni Petar
Da je Isus prva dva puta pitao Petra voli li ga i dobio potvrdan odgovor, a trei put ljubi
li ga, kao u (32), razlog bi Petrove tuge u treem inu razgovora bio drugaiji. Petar bi u tome
sluaju bio neobian. Na poetku bi razgovor bio jednostavan jer Petar vjerojatno doista misli
da Isusa voli. No ini se kao da se na tree Isusovo pitanje, u kojemu ga ispituje voli li ga u
veem stupnju, rastuuje jer istinski vjeruje da je tako. to bi znailo da je posve zanijekao
stvarnost zataje, da je podsvjesno zaboravio svoju zataju, da takoer na bolestan nain
(zaboravljanjem, tj. potiskivanjem stvarnosti) nijee stvarnost.
(32) Voli li me vie nego ovi? - Da, Gospodine, ti zna da te volim.
Voli li me? - Da, Gospodine, ti zna da te volim!
Ljubi li me? - Tebi je poznato da te ljubim.

BB
BB
AA

Takav se nain donekle pojavio u najstarijem prijevodu. Ne u samim glagolima (glagol je samo
ljubiti), nego u prilozima koje je prevoditelj dodao. Naime, posljednji je put Isus pitao Ljubi li
me veoma, a tako je Petar i odgovorio Ti zna da te veoma ljubim. Treba napomenuti i da je
Petar prvi put odgovorio Isusu rabei (drugi) prilog: ... zna jere te tvrdo ljublju (nedosljednost
prijepisa, o kojoj govori Grevi u svojoj disertaciji, pokazuje i uporaba starijega oblika ljublju

u prvoj, a novijih ljubim u druga dva Petrova odgovora).

(33) Ljubi li me vee od ovih? - Istina je, gospodine, ti zna jere te tvrdo ljublju.
ljubi li mene? Ree mu: ljubim, gospodine, a i ti zna, jere te ljubim.
ljubi li me veoma? - gospodine, ti zna da te veoma ljubim.

6.3. Petar osvijeten tijekom razgovora

Petar je mogao biti pouen u samome razgovora s Isusom da je Isus sva tri puta pitao
istim glagolom, a Petar dva puta jednim, a trei put drugim. Bez obzira na to trai li Isus od
Petra vie ili manje zahtjevnu ljubav, Petar bi se po Isusovu trei put ponovljenu pitanju sjetio
svoje zataje, shvatio da treba biti skromniji, ponizniji, te odgovorio Isusu da ga samo voli. Bio
bi pouen tijekom Isusova treega pitanja, ne prije, pa bi se zato i rastuio.
Sluaj AA AA AB bio bi povoljniji po Petra jer se najprije prepustio Isusovim rijeima i
odgovarao Isusu potvrdno. Moda je samo bio posluan i odgovarao Isusu to ga pita. No kad
ga je Isus trei put upitao isto, rastuio se jer se je shvatio da se treba preispitati moe li doista
odgovoriti da ga ljubi. Vjerojatno se sjetio kakav je bio i tada se rastuio, razmislio i odgovorio
skromnije da ga (samo) voli promijenivi glagol.
(34) Ljubi li me vie nego ovi? - Da, Gospodine, ti zna da te ljubim. A A
Ljubi li me? - Da, Gospodine, ti zna da te ljubim!
Ljubi li me? - Tebi je poznato da te volim.

AA
AB

Obratni sluaj (BA BA BB) bio bi nepovoljniji jer bi prva dva puta Petar pretjerivao, ali
napokon bi shvatio da treba biti ponizniji, to bi ga, meutim, raalostilo.
Navedenim primjerima nisu iscrpljene sve teorijske mogunosti. Meutim, pokazuje se
kako i samo injenica da se rabe dva glagola, ak i da ti glagoli doista nemaju nikakvu
znaenjsku razliku, ni konotacijsku, ipak ima vane posljedice po Isusov i Petrov odnos.
Petrovo odgovaranje Isusovim glagolom ili glagolom drugaijim od Isusova imalo bi bar
nekakvu posljedicu na sagledavanje njihova odnosa, u nekim inaicama vrlo bitnu.
7. Zakljuak
Ralamba istoga teksta s razliitim rasporedom dvaju glagola koji se pojavljuju u
razliitim hrvatskim biblijskim prijevodima, ali i nekih koji se ne pojavljuju, pokazuje kako i
male razlike u uporabi povlae sa sobom druge razlike: stilistike, kolokacijske, a onda i
znaenjske. One pak mogu toliko razlikovati tekstove da se u njima bitno mijenja sadraj, kao
to su bitno drugaiji odnosi meu sugovornicima u promatranim inaicama. Moe se govoriti
o razliitome utjecaju na tekst samih istoznanica u vanim situacijama kada je svaka rije bitna,
posebno u tako presudnome dijelu biblijskoga teksta.
Sve sinonime obiljeava razliitost izraza i istost znaenja, odnosno ista znaenjska
obiljeja koja su primjetna. Mogue razlikovanje reenica po uklapanju jednoga ili drugoga
sinonimnoga lana pokazuje da je sinonimima osim istoznanosti primjetne izvan konteksta
svojstveno upravo raznoznaje, vano u pojedinim kontekstima. Tako se raznoznaje pokazuje
ne samo temeljnim obiljejem pojedinih bliskoznanih parova, nego i mogue ili ostvareno
obiljeje istoznanica. To znai da je u svakoj istoznanici, kao prototipnome lanu kategorije
sinonima, sam izraz izvor moguih razlika koje dovode do promjene znaenja. Prvi korak moe
biti uporaba: kad se u istome kontekstu pojavljuju istoznanice, primateljeva se pozornost

nuno usmjerava na razliitost (po osnovnome pragmatinome naelu suradljivosti). U

konanici se moe rei da su istoznanice i bliskoznanice krajnje toke niza u koji se mogu
ukljuiti svi lanovi kategorije sinonima. Objedinjujui to, moglo bi se rei da je sinonimija
znaenjski odnos rijei koje imaju spoj istoga i razliitoga.
8. Literatura i graa
Amerl, R. (2000) Grko-hrvatski rjenik Novoga zavjeta, Zagreb: Hrvatsko ekumensko biblijsko drutvo.
Ani, V. (1998) Rjenik hrvatskoga jezika (3. izd.) Zagreb: Novi liber.
Babi, S. (1966) Jezik, kolski leksikon, Zagreb: Panorama.
Babi, S. (1986) Tvorba rijei u hrvatskom knjievnom jeziku, Zagreb: HAZU i Globus
Bandulavi, I. (1631) Evanelistar, Venecija.
Benedikt XVI. (2006) http://www.vatican.va/holy_father/benedict_xvi/audiences/2006/documents/hf_benxvi_aud_20060524_en.html
Benedikt XVI. (2007) Deus caritas est (Bog je ljubav)
Car Emin, V. (1900), Pusto ognjite, Zagreb: Naklade "Matice hrvatske".
Cruse, A. (2000) Meaning in language, Oxford: Oxford University Press.
Crystal, D. (2003) A dictionary of Linguistics & Phonetics, Oxford: Blackwell Publishing.
Djakovi, B. (2000) Sveto Pismo Staroga i Novoga Zavjeta, Rijeka: Udruga krana za promicanje duhovne
kulture.
Duda, B. (1962) Evanelje, ivot i nauka Isusa Krista spasitelja svijeta - rijeim etvorice evanelista, Zagreb:
Hrvatsko knjievno drutvo sv. irila i Metoda.
Duda, B. i Fuak, J. (1973) Novi zavjet, Zagreb: Kranska sadanjost.
Duda, B. i Fuak, J. (1990) Novi zavjet, Zagreb: Kranska sadanjost.
Evans, H. (s.a.) Greek Nuggets or Fool's Gold? The Truth about the Agape-Phileo Myth,
http://www.av1611.org/kjv/agape.html (/www.av1611.org/index.html)
Gianelli, C. i Graciotti, S. (2003) Il Messale Croato-Raguseo (Neofiti 55) della Biblioteca Apostolica
Vaticana,
Studi e testi 411. Biblioteca Apostolica Vaticana: Citt del Vaticano.
Grevi. M. (2005) Das kroatische volkssprachliche Missale Romanum des 16. Jh. Philologisch-linguistische
Untersuchung, Mannheim (doktorski rad), dostupno i na mrei: http://bibserv7.bib.uni-mannheim.de/madoc/volltexte/
2005/1139/

Hudeek, L., Mihaljevi, M. i Vukojevi, L. (ur.) (1999) Hrvatski jezini savjetnik, Zagreb: Pergamena i kolske
novine (Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje).
Jelaska, Z. (2007) Naela odreivanja sinonima (rukopis)
Kai, B. (1625) Biblia Sacra, tiskana 1999. Paderborn-Muenchen-Wien-Zuerich: Ferdinand Schoeningh.
Katelan, J. i Duda, B. (ur.) (1968) Biblija, Stvarnost, Zagreb: Kranska sadanjost.
Katani, P. (1831) Sveto pismo Starog' zakona i Sveto pismo Novog' zakona, Budim.
Ladan, T. (1980) Evanelje po Ivanu, Sarajevo.
Melvinger, J. (1984) Leksikologija, Osijek: Pedagoki fakultet.
Raspudi, G. (1987) Novi zavjet, Zagreb: Kranska Sadanjost, Sarajevo: Teoloka biblioteka, Mostar:
Provincijalat hercegovakih franjevaca.
Rebi, A., Fuak, J. i Duda, B. (1994, 2004) Jeruzalemska Biblija, Zagreb: Kranska sadanjost.
Rupi, Lj. (1961) Sveto pismo. Novi zavjet, prir. fra R. ili, Sarajevo: Pastoralna biblioteka.
Rupi, Lj. (1967) Sveto pismo. Novi zavjet (2. izd.) Sarajevo: Pastoralna biblioteka.
Rupi, Lj. (2000) Sveto pismo. Novi zavjet, Mostar: Ziral.
Petrovi, B. (2005) Sinonimija i sinonimiost u hrvatskome jeziku, Zagreb: Hrvatska sveulina naklada
Samardija, M (1995) Leksikologija s povijeu hrvatskoga jezika, udbenik za 4. razred gimnazije,
Zagreb: kolska knjiga.
Simeon, R. (1969) Enciklopedijski rjenik lingvistikih naziva, Zagreb: MH.
Sili, J. (1998) Leksik i norma, Radovi Zavoda za slavensku filologiju, 32: 169175.
ari, I. (1941-1942) Sveto Pismo Staroga i Novoga Zavjeta, Sarajevo:Akademija Regina apostolorum.
ari, I. (1959) Sveto Pismo Staroga i Novoga Zavjeta, 2. popr. izd., Madrid: Osvit.
ari, I. (1967) Sveto Pismo Novoga Zavjeta, 5. izdanje, Oberndorf: Oberndorfer Druckerei.
ari, I. (2006) Biblija: Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta, Zagreb: Hrvatsko biblijsko drutvo, Sarajevo:
Vrhbosanska nadbiskupija, Zagreb: Glas koncila.
kari, I. M. (1858-1861) Svetoga pisma staroga i novoga uvita, Be.

ari, Lj. i Wittschen, W. (2003) Rjenik sinonima, Bremen - Oldenburg i Zagreb: Universitaetsverlag
Aschenbeck & Isensee i Neretva.
onje, J. i Naki, A. (2000) Rjenik hrvatskoga jezika, Zagreb: Leksikografski zavod i kolska knjiga.
Tafra, B. (1996) Bliskoznani odnosi u leksiku, Filologija, 26: 7384.
Vrtari, I. (2005) Novi zavjet, Krasica i Rijeka: iva rije i Udruga krana.
Vukovi, A. (2007) Uskrsli i ljubav, ivo vrelo, 4/2416-17.
Zagoda, F. (1925) Sveto Pismo Novoga Zavjeta, Zagreb: Naklada dra Stjepana Markulina.
Zagoda, F. (1938-1939) Sveto Pismo Novoga Zavjeta, Zagreb.
Zagoda, F. (1946) Sveto Pismo Novoga Zavjeta, Zagreb.
* (1956) Biblia Sacra: Juxta Vulgatam Clemantinam, Romae - Tornaci - Parisiis: Typis Societatis S. Joannis
Evang.
* (1975) The New Testament of our Lord and Saviour Jesus Christ (authorized King James version), Translated
out of the Original Greek, and with the Former Translations Diligenlty Compared and Revisied, The
Gideons International.
* (1980) Die Bibel, einhatsuebersetzung, Stuttgart: Katolische Bibelanstalt GmbH.

Prilog I.
0. Dubrovaki prijevod (16. st, iza 1575) Ovaj najstariji poznati hrvatski narodnojezini misal napisan
je u drugoj polovici 16. stoljea, latinicom na tokavici dubrovakoga tipa. Autor ga naziva svetim pismom
i Naredbom misala rimskoga zakona, uva se u Vatikanskoj knjinici pod signaturom Neofiti 55.
Ovdje su donesena hrvatska slova: lj = l, n = n'
U onoj vrijeme (15) ree Jezus imunu Petru: imune Jovanoviu, ljubi li me vee od ovjezijeh? Ree mu:
istina je, gospodine, ti zna, jere te tvrdo ljublju. Ree mu: Pasi jaganjce moje. (16)
Ree mu istonova: imune Jovanoviu, ljubi li mene? Ree mu: ljubim, gospodine, a i ti zna, jere te
ljubim. Ree mu: pasi jaganjce moje.
(17) Ree mu tretjome: imune Jovanoviu, ljubi li me veoma? Oalosti se Petar, jere mu bijee trikrat rekao:
Ljubi li me? i ree: gospodine, ti svaka zna, ti zna, da te veoma ljubim. Ree mu: pasi ovce moje.

1. Prijevod Ivana Bandulavia (1613) U Evanelistaru Ivana Bandulavia, izilom 1613. tiskan
je prijevod u starome pravopisu i slovopisu.
V onno vrime Ree Issus Simunu Petru. Simune Ivanou gliubiscli mene tij vechie od ouijh? gouorij gniemu.
Istinnae Gospodine: tij znasc, da gliubim tebe.
Gouorij gniemu. Paasi yagnce moye. gouorij gniemu drugouya. Simune Iuannou, gliubiscli mene? Ree
gniemu: istinnaje Gospodine tije znasc, da gliubim tebe. Ree gniemu: Pasi yagnce moye.
gouorij gniemu tretjom. Simune Iuannou gliubiscli mene? Ozalostise Petar : jeremu ree tretjom: glubiscli
mene ? I ree gniemu. Gospodine, tij svaka znasc : tij znasc, da gliubijm tebe. Ree gneiemu Issus. Paasi ouce
moje.

2. Prijevod Bartola Kaia (1625) Bartol Kai zavrio je svoj prijevod 1625, ali je tiskan tek 1999. u
Njemakoj.
Bivi dakle obiedovali, govori Simunu Petru Jesus: Simune Ivanov, ljubi mene ve od ovieh? Jote,
Gospodine (Gne), ti zna ere te ljubim. 16 Veli mu: Pasi jaganjce moje.
Govori mu opeta: Simune Ivanov, ljubi mene? Ree mu: Joter, Gospodine, ti zna ere ljubim tebe. Veli mu:
Pasi jaganjce moje.
17 Govori mu treom: Simune Ivanov, ljubi mene? Oalostivi se Petar ere mu ree treom: Ljubi mene? ter
mu ree: Gospodine, ti sva zna: ti zna ere te ljubim. Ree mu: Pasi ovce moje.

3. Prijevod Petra Katania (1831) Sveto pismo Starog' zakona Sixta V.P naredbom pirvidjeno i
Klementa VIII pape Vlastjom izdano: Sada u jJezik Slavno-Illyricski Izgovora Bosanskog prinesheno. Sveto
pismo novog' zakona. Svezak I-II. Kataniev je prijevod iziao u Budimu, posthumno ga je izdao Grgur
evapovi.
Kadbi dakle rucsali bili, recse Shimunu Petru Isus: Shimune Ivana, ljubishme veche od ovih ?

velimu : zaisto Gospodine , ti znash , date ljubim. Recsemu : pasi jagance moje.
16 Velimu opet : Shimune Ivana, ljubishme ? recsemu : zaisto Gospodine, ti znash , date ljubim. Velimu :
pasi jagance moje.
17 Recsemu trechi put : Shimune Ivana, ljubish me ? razxalihse Petar, jerbomu recse trechi put, ljubisme? i
recsemu : Gospodine , ti svaka znadesh , ti znash , da te ljubim. Recsemu : pasi ovce moje.

4. Prijevod Ivana Matije karia (1860) Sveto pismo Staroga i Novoga uvita iz latinskoga s
obzirom na matine knjige izbistreno i iztumaeno po Ivanu Matiji kariu, Svetoga bogoslovlja
nauitelju; davninah Svetoga pisma, uvoenja u Svete knjige Staroga uvita, njihovoga
tumaenja, i iztokostranskih jezikah u openom simenitu u Zadru bivem uitelju, i ost. Slog
(svezak): I-XII. U Beu 1858-1861). Dr. Ivan Matij kari tiskao je svoj prijevod Svetoga pisma
staroga i novoga uvita s doputenjem rimske stolice.
15 Budu dakle oni ruali ree Isus imunu Petru: imune Ivanov, ljubi li me vee nego ovi? Odgovori mu:
Doisto, Gospodine, i ti zna, da te ja ljubim. A on mu ree: Pasi moje janjce.
16 Ree mu on opeta: Ljubi li me, imune Petre? odgovori mu: Doisto, Gospodine, i ti zna da te ljubim;
ree mu Isus: pasi moje janjce.
17 Ree mu opeta trei put: imune Ivanov, ljubi li me? oalosti se Petar, da mu do tri puta bijae rekao:
ljubi li me? i odgovori mu: Ti, Gospodine, zna sve, ti zna da te ljubim. Ree mu Isus: Pasi moje ovce.

5. Prijevod Franje Zagode (1925) Sveto pismo Novoga zavjeta. Preveo iz izvornig teksta i
biljeke priredio Dr. Franjo Zagoda, sveuilini profesor. Naklada dra. Stjepana Markulina.
Zagreb 1925. Drugo izdanje 1938-1939. Tree izdanje 1946. Gotovo sav rukopis pregledao je
biskup dr. Josip Lang. Imprimatur je dan 24. srpnja 1924.
15 Poslije doruka kae Isus imunu Petru: imune Ivanov, ljubi li me vema nego ovi? odgovori mu: Da,
Gospodine, Ti zna, da te ljubim. Ree mu: Pasi janjce moje!
16 Kae mu opet drugiput: imune Ivanov, ljubi li me? Uzvrati mu: Da, Gospodine, Ti zna, da te ljubim!
Ree mu: Pasi janjce moje!
17Ree mu treiput: imune Ivanov, ljubi li me? Oalosti se Petar, to mu treiput ree: ljubi li me? i
odgovori mu: "Gospodine, ti sve zna, ti zna da te ljubim. Kae mu Isus: Pasi ovce moje!

6. Prijevod Ivana Evanelist ari (1942) Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta. Preveo i biljeke
priredio Dr. Ivan Evanelist ari, nadbiskup vrhbosanski. Izdalaq Akademija Regina apostolorum. Svezsak I-

III. Sarajevo 1941-1942. Imprimatur je dan 27. prosinca 1942. Drugo popravljeno izdanje: Madrid 1959.
Peto izdanje 1967. tiskano je u Oberndorfu, povodom 60. obljetnice upe, 1000. obljetnice prvoga
Marijinoga svetita i 13. stoljea kranstva u Hrvata. Novo, upravo izalo popravljeno izdanje 2006. izilo je
u Zagrebu. Prijevod je u novijim izdanijima tek poneto mijenjan: navodi se poslije objeda umjesti iza objeda,
vie nego ovi umj. vema nego ovi.
Iza objeda ree Isus Simonu Petru: "Simone Ivanov, ljubi li me vema nego ovi?" Ree mu: "Da, Gospodine,
ti zna, da te ljubim." Ree mu: "Pasi jaganjce moje!"
Ree mu opet drugi put: "Simone Ivanov, ljubi li me?" Ree mu: "Da, Gospodine, ti zna, da te ljubim!"
Ree mu: "Pasi jaganjce moje!"
17 Ree mu trei put: "Simone Ivanov, ljubi li me?" Oalosti se Petar, to mu ree po trei put: "Ljubi li
me?" i ree mu: "Gospodine, ti sve zna, ti zna, da te ljubim." Ree mu Isus: "Pasi ovce moje!"

7. Prijevod Ljudevita Rupia (1961) U hrvatskome prijevodu dr. Ljudevita Rupia, hercegovakoga
franjevca, koji je priredio fra Rufin iri (1961) nalazi se inaica prijevoda samo s jednim glagolom u
razgovoru Isusa i Ivana. Imprimatur je dao dr. M. Alaupovi nadbiskup, a predgovor je napisao prireiva.
Poslije redakcijskih preinaka Rupiev je prijevod iziao u Kranskoj sadanjosti. Taj se prijevod poslije
pojavljuje u brojnim izdanjima Kranske sadanjosti, ali i drugaijim inaicama u izdanjima mostarskoga
Zirala.

15 Nakon to su dorukovali, Isus upita imuna Petra: - imune, sine Ivanov, ljubi li me vie nego ovi?Da, Gospodine - odgovori mu - ti zna da te ljubim! 16 - Pasi janjce moje!- ree mu Isus.
Upita ga drugi put:- imune, sine Ivanov, ljubi li me?- Da, Gospodine - odgovori mu - ti zna da te ljubim!
17 - Pasi ovce moje! - ree mu Isus pa ga upita ga trei put:
- imune, sine Ivanov, ljubi li me? Raalosti se Petar to ga pita po trei put: Ljubi li me ? pa mu ree: Gospodine, ti zna sve! Ti zna da te ljubim. - Pasi ovce moje! - ree mu Isus.
U drugome izdanju (1967), gdje se vie ne navodi prireiva, tek je poneto promijenjena inaica prijevoda,
navedena s desne strane. Ovome je izdanju predgovor je napisao kardinal Franjo eper, nadbiskup zagrebaki.
15 Poto su dorukovali, Isus upita imuna Petra: - imune, sine Ivanov, ljubi li me vie nego ovi?
- Da, Gospodine - odgovori mu - ti zna da te ljubim! 16 - Pasi janjce moje!- ree mu Isus.
Upita ga drugi put:- imune, sine Ivanov, ljubi li me?- Da, Gospodine - odgovori mu - ti zna da te ljubim! Pasi ovce moje! - ree mu Isus.
17 Upita ga trei put: - imune, sine Ivanov, ljubi li me? Raalosti se Petar to ga upita po trei put: Ljubi
li me ? pa mu ree: - Gospodine, ti zna sve! Ti zna da te ljubim. - Pasi ovce moje! - ree mu Isus.
U izdanju 2001. rije janjce zamijenjeno je rijeju jaganjce, a u 17 stihu glagolski oblik ree zamijenjen je
oblikom odgovori, dok je predzadnja reenica glasi Tebi je poznato da te ljubim umj. Ti zna da te ljubim.

8. Prijevod Bonaventure Dude (1962) Evanelje, ivot i nauka Isusa krista Spasitelja svijeta.
Rijeima etvorice Evanelista. Sveti tekst s grkog izvornika preveo i hrvatsko izdanje priredio o.
Bonaventura Duda, franjevac. Ovaj se prijevod razlikuje se od Rupieva prvoga poretkom nekih rijei i
sureenica, izrazom jaganjci umj. janjci, imune Ivanov umj. imune, sine Ivanov, uporabom kae umj. ree,
reeninom interpunkcijom. Autor ga je preveo s grkoga izvornika i priredio hrvatsko izdanje spojivi dijelove
razliitih evanelja kronoloki.

15 Kad su dakle dorukovali, upita Isus imuna Petra: imune Ivanov, ljubi li me vie negoli ovi?
Odgovori mu: Da, Gospodine, ti zna da te ljubim! Kae mu: Pasi jaganjce moje!
16 Upita ga Isus po drugi put: imune Ivanov, ljubi li me? Odgovori mu: Da, Gospodine, ti zna da te
ljubim! Kae mu: Pasi ovce moje!
17 Upita ga trei put: imune Ivanov, ljubi li me? Raalosti se Petar to mu trei put ree: Ljubi li me?
pa mu odgovori:Gospodine, ti sve znade! Ti zna da te ljubim. Kae mu Isus: Pasi ovce moje!

3.9. Prijevod Bonaventure Dude i Jerka Fuaka (1973) Ovaj je prijevod vrlo slian prijevodu B.
Dude (1962). Najvea su razlika upravo dva glagola umjesto jednoga. Uz hrvatske su glagole u zagradi
stavljeni grki koji se pojavljuju na tome mjestu. Taj je prijevod doivio brojna izdanja, temeljem je tzv.
Jeruzalemske Biblije i svakodnevnih i nedjeljnih misnih itanja. Prijevod ima imprimatur Nadpiskupskoga
duhovnoga stola, a za njega odgovara Vjekoslav Bajsi. Josip Tabak proveo je jezinu lekturu za Ivana.
15 Nakon doruka upita Isus imuna Petra:imune Ivanov, ljubi li me vie nego ovi? Odgovori mu: Da,
Gospodine, ti zna da te volim! 16 Kae mu: Pasi jaganjce moje!
Upita ga po drugi put: imune Ivanov, ljubi li me?Odgovori mu: Da, Gospodine, ti zna da te volim!
Kae mu: Pasi ovce moje!
17 Upita ga trei put: imune Ivanov, voli li me? Raalosti se Petar to ga upita po trei put: Voli li me?
pa mu odgovori:Gospodine, ti sve zna! Tebi je poznato da te volim. Kae mu Isus: Pasi ovce moje!

10. Prijevod Tomislava Ladana (1980) Ovaj je prijevod objavljen u Sarajevu, kao jedno od etriju
evanelja u posebnim knjigama.
15 Kad objedovae, ree Isus imunu Petru:- imune Ivanov, ljubi li me vie od ovih? - Ree mu on: - Da,
Gospodine, ti zna da te ljubim! - Ree mu Isus: - Napasaj jaganjce moje!
16 I ree mu po drugi put: - imune Ivanov, ljubi li me? - On mu odgovori: - Da, Gospodine, ti zna da te
ljubim! A on mu ree: - Napasaj ovce moje!

17 I ree njemu po trei put: -imune Ivanov, ljubi li me?- Raalosti se Petar, jer ga upita po trei put: Ljubi li me?- pa mu ree:- Gospodine, sve ti zna, i spoznaje da te ljubim.- Ree njemu Isus: - Napasaj ovce
moje!

11. Prijevod Gracijana Raspudia (1987) Godine 1987. iziao je prijevod dr. Gracijana Raspudia
(1987), hercegovakoga franjevca. Imprimatur je dao Marko Jozinovi, nadbiskup vrhbosanski. Jezinu je lekturu
prijevoda obavio Tomislav Ladan. Novi zavjet koji su zajedno izdali Zagreb: Kranska Sadanjost, Sarajevo:
Teoloka biblioteka, Mostar: Provincijalat hercegovakih franjevaca. Iako je iziao nakon prijevoda s dva glagola,
on ima samo jedan: ljubiti. Autor donosi biljeku kao u izdanju Rupi i ili 1961.

15 Kad dorukovae, Isus upita imuna Petra: - imune, sine Ivanov, ljubi li me vie nego ovi?- Da,
Gospodine, - odgovori mu, - ti zna, da te ljubim. - Pasi janjce moje! - ree mu Isus.
16 Upita ga, opet, drugi put: - imune, sine Ivanov, ljubi li me? - Da, Gospodine, - odgovori mu, - ti zna da
te ljubim. - Pasi ovce moje! - ree mu Isus 17 pa ga upita ga trei put:
- imune, sine Ivanov, ljubi li me? - Raalosti se Petar to ga upita po trei put: Ljubi li me ?, pa mu
ree: - Gospodine, ti zna sve. Ti zna, da te ljubim. - Pasi ovce moje! - ree mu Isus.

12. Protestantski prijevod 2000. Godine 2000. izilo je prvo izdanje Svetoga Pisma Staroga i Novoga
Zavjeta u izdanju Udruge krana za promicanje duhovne kulture iz Rijeke. Navode se da je prevedeno iz originalnih
tekstova, ali se ne navodi prevoditelj, moe se pretpostovati da je to dr. Branko Djakovi, koji je napisao Uvodnu
napomenu. Autorska prava pripadaju njemakome izdavau Gute Botschaft Verlag iz Dillenburga.

15 Nakon to su dorukovali, ree Isus Simonu Petru: Simone, sine Jonin, ljubi li me vie nego ovi?On mu
ree: Da, Gospode, ti zna da te ljubim! On mu ree: Pasi moje jaganjce!
16 Ree mu ponovo: Simone, sine Jonin, ljubi li me? On mu ree: Da, Gospode, ti zna da te ljubim! On
mu ree: uvaj moje ovce!
17 On mu ree po trei puta: Simone, sine Jonin, ljubi li me? Petar posta alostan, to mu je rekao po trei
puta: Ljubi li me? I ree mu: Gospode, ti zna sve; ti zna da te ljubim. Isus mu ree: pasi moje ovce!

13. Protestantski prijevod 2005. Godine 2005. iziao je prijevod Novoga zavjeta, pregledano i preureeno
izdanje po Prihvaenome tekstu (Textus Receptus), u izdanju ive rijei i Udruge krana iz Rijeke, u suradnji s istim
njemakim izdavaem Gute Botschaft Verlag. Kao prevoditelj i vlasnik autorskih prava naveden je Ivan Vrtari.
Navodi se da je prijevod utemeljen po Grkom izvorniku objavljenome 1550. u Parizu koji je objavio Robert Etienne
(Stephanus).

15 Nakon to su dorukovali, ree Isus imunu Petru: imune Jonin, ljubi li me vie negoli ovi? Ree mu:
Da, Gospodine, ti zna da te volim! Ree mu mu: Pasi jaganjce moje!
16 Ree mu po drugi put: imune Jonin, ljubi li me? Ree mu: Da, Gospodine, ti zna da te volim!
Ree mu: Pasi ovce moje!
17 Ree mu po trei put: imune Jonin, voli li me? Raalosti se Petar to mu je trei put rekao: Voli li
me? pa mu ree: Gospodine, ti sve zna. Ti zna da te volim. Kae mu Isus: Pasi ovce moje!

Prilog II.
0 U onoj vrijeme
ree Jezus imunu Petru:
1 V ono vrime
Ree Isus Simunu Petru.
2 Bivi dakle obiedovali,
govori Simunu Petru Jesus:
3 Kadbi dakle ruali bili,
ree imunu Petru Isus:
4 Budu dakle oni ruali
ree Isus imunu Petru:
5 Poslije doruka
kae Isus imunu Petru:
6 Iza objeda
ree Isus Simonu Petru:
6i Poslije objeda
ree Isus imunu Petru:
7 Nakon to su dorukovali, Isus upita imuna Petra:
7i Poto su dorukovali,
Isus upita imuna Petra:

imune Jovanoviu,
Simune Ivanov
Simune Ivanov,
imune Ivana,
imune Ivanov,
imune Ivanov,
"Simone Ivanov,
"imune Ivanov,
- imune, sine Ivanov,
- imune, sine Ivanov,

ljubi li me vee od ovjezijeh?

ljubili mene tij vee od ovih?
ljubi mene ve od ovieh?
ljubime vee od ovih?
ljubi li me vee nego ovi?
ljubi li me vema nego ovi?
ljubi li me vema nego ovi?"
ljubi li me vie nego ovi?"
ljubi li me vie nego ovi?
ljubi li me vie nego ovi?

11 Kad dorukovae,
Isus upita imuna Petra:
- imune, sine Ivanov,
ljubi li me vie nego ovi?
12 Nakon to su dorukovali,
ree Isus Simonu Petru:
Simone, sine Jonin, ljubi li me vie nego ovi?
10 Kad objedovae,
ree Isus imunu Petru:
- imune Ivanov,
ljubi li me vie od ovih?
8 Kad su dakle dorukovali,
upita Isus imuna Petra:
imune Ivanov,
ljubi li me vie negoli
ovi?
9 Nakon doruka
upita Isus imuna Petra:
imune Ivanov,
ljubi li me vie nego ovi?
13 Nakon to su dorukovali,
ree Isus imunu Petru:
imune Jonin,
ljubi li me vie negoli
ovi?

0 Ree mu:
istina je, gospodine, ti zna, jere te tvrdo ljublju. Ree mu:
Pasi jaganjce moje.
1 govorij njemu.
Istinae Gospodine:
tij zna, da ljubim tebe.
Govorij njemu.
Pasi janjce
moje.
2
Jote, Gospodine,
ti zna ere te ljubim.
Veli mu:
Pasi jaganjce moje.
3 velimu :
zaisto Gospodine,
ti zna, date ljubim.
Reemu :
pasi jagance moje.
4 Odgovori mu:
Doisto, Gospodine, i ti zna, da te ja ljubim.
A on mu ree:
Pasi moje janjce.
5 odgovori mu:
Da, Gospodine,
Ti zna, da te ljubim.
Ree mu:
Pasi janjce moje!
6 Ree mu:
"Da, Gospodine,
ti zna, da te ljubim."
Ree mu:
"Pasi jaganjce
moje!"
7 - Da, Gospodine odgovori mu
- ti zna da te ljubim!
- Pasi janjce moje!
- ree mu Isus.
11 - Da, Gospodine, - odgovori mu,
- ti zna, da te ljubim.
- Pasi janjce moje!
- ree mu Isus.
12 On mu ree:
Da, Gospode,
ti zna da te ljubim!
On mu ree: Pasi moje jaganjce!
10 - Ree mu on:
- Da, Gospodine,
ti zna da te ljubim!
- Ree mu Isus: Napasaj jaganjce moje!
8 Odgovori mu:
Da, Gospodine,
ti zna da te ljubim!
Kae mu:
Pasi jaganjce moje!
9 Odgovori mu:
Da, Gospodine,
ti zna da te volim!
Kae mu:
Pasi jaganjce moje!
13 Ree mu:
Da, Gospodine,
ti zna da te volim!
Ree mu:
Pasi jaganjce moje!
0.Ree mu
1 govorij njemu
2 Govori mu
3 Velimu
4 Ree mu on
5 Kae mu
6 Ree mu
6i Ree mu
7 Upita ga
11 Upita ga,
12 Ree mu
10 I ree mu
8 Upita ga Isus
9 Upita ga
13 Ree mu

istonova:
drugouja.
opeta:
opet :
opeta:
opet
drugiput:
opet
drugi put:
opet
drugi put:
drugi put:
opet,
drugi put:
ponovo:
po
drugi put:
po
drugi put:
po
drugi put:
po
drugi put:

imune Jovanoviu,
Simune Ivanov,
Simune Ivanov,
imune Ivana,
Ljubi li me,
imune Ivanov,
"Simone Ivanov,
"imune Ivanov,
- imune, sine Ivanov,
- imune, sine Ivanov,
Simone, sine Jonin,
- imune Ivanov,
imune Ivanov,
imune Ivanov,
imune Jonin,

ljubi li mene?
ljubili mene?
ljubi mene?
ljubime ?
imune Petre?
ljubi li me?
ljubi li me?"
ljubi li me?"
ljubi li me?
ljubi li me?
ljubi li me?
ljubi li me?
ljubi li me?
ljubi li me?
ljubi li me?

0. Ree mu:

ljubim, gospodine,
a i ti zna, jere te ljubim.
Ree mu:
pasi jaganjce moje.
1 Ree njemu:
istinaje Gospodine
tij zna, da ljubim tebe.
Ree njemu:
Pasi janjce
moje.
2 Ree mu:
Joter, Gospodine,
ti zna ere ljubim tebe.
Veli mu:
Pasi jaganjce moje.
3 reemu :
zaisto Gospodine,
ti zna , date ljubim.
Velimu :
pasi jagance moje.
4 odgovori mu:
Doisto, Gospodine,
i ti zna da te ljubim;
Ree mu:
Pasi janjce moje!
5 Uzvrati mu:
Da, Gospodine,
Ti zna, da te ljubim!
Ree mu:
Pasi janjce moje!
6 Ree mu:
"Da, Gospodine,
ti zna da te ljubim!"
Ree mu:
"Pasi jaganjce moje!"
7 - Da, Gospodine
- odgovori mu
- ti zna da te ljubim!
Pasi ovce moje! - ree mu Isus.
11 - Da, Gospodine,
- odgovori mu,
- ti zna da te ljubim.
Pasi ovce moje! - ree mu Isus.
12 On mu ree:
Da, Gospode,
ti zna da te ljubim!
On mu ree:
uvaj moje ovce!
10 On mu odgovori: - Da, Gospodine,
ti zna da te ljubim!
A on mu ree:
- Napasaj ovce moje!
8 Odgovori mu:
Da, Gospodine,
ti zna da te ljubim!
Kae mu:
"Pasi ovce
moje!"
9 Odgovori mu:
Da, Gospodine,
ti zna da te volim!
Kae mu:
"Pasi ovce moje!"
13 Ree mu:
Da, Gospodine,
ti zna da te volim!
Ree mu:
"Pasi ovce moje!"

0. Ree mu
1 govorij njemu

tretjome:
tretjom.

imune Jovanoviu,
Simune Ivanov

ljubi li me veoma?
ljubili mene?

2 Govori mu
treom:
3 Reemu
trei put :
4 Ree mu
opeta trei put:
5 Ree mu
treiput:
6i Ree mu
trei put:
7 pa ga upita
trei put:
7i Upita ga
trei put:
11 pa ga upita
trei put:
12 On mu ree
po trei puta:
10 I ree njemu
po trei put:
8 Upita ga
trei put:
9 Upita ga
trei put:
13 Ree mu
po trei put:

0. Oalosti se Petar,
1 Ozalostise Petar :
2 Oalostivi se Petar
3 raalihse Petar,
4 oalosti se Petar,
5 Oalosti se Petar,
6 Oalosti se Petar,
6i Oalosti se Petar
7 Raalosti se Petar
7i Raalosti se Petar
11 Raalosti se Petar
12 Petar posta alostan,
10 Raalosti se Petar,
8 Raalosti se Petar
9 Raalosti se Petar
13 Raalosti se Petar

Simune Ivanov,
imune Ivana,
imune Ivanov,
imune Ivanov,
"imune Ivanov,
- imune,sine Ivanov,
- imune,sine Ivanov,
- imune,sine Ivanov,
Simone, sine Jonin,
- imune Ivanov,
imune Ivanov,
imune Ivanov,
imune Jonin,

ljubi mene?
ljubi me ?
ljubi li me?
ljubi li me?
ljubi li me?"
ljubi li me?
ljubi li me?
ljubi li me?
ljubi li me?
ljubi li me?ljubi li me?
voli li me?
voli li me?

jere mu bijee trikrat rekao:

Ljubi li me?
i ree:
jeremu ree tretjom:
ljubli mene ?
I ree njemu.
ere mu ree treom:
Ljubi mene?
ter mu ree:
jerbomu ree trei put,
ljubime?
i reemu :
da mu do tri puta bijae rekao:
ljubi li me?
i odgovori mu:
to mu treiput ree:
ljubi li me?
i odgovori mu:
to mu ree po trei put:
"Ljubi li me?"
i ree mu:
to mu ree po trei put:
"Ljubi li me?"
i ree mu:
to ga pita po trei put:
Ljubi li me ?
pa mu ree:
to ga upita po trei put:
Ljubi li me ?
pa mu ree:
to ga upita po trei put:
Ljubi li me ?,
pa mu ree:
to mu je rekao po trei puta:
Ljubi li me?
I ree mu:
jer ga upita po trei put:
- Ljubi li me?pa mu ree:to mu trei put ree:
Ljubi li me?
pa mu odgovori
to ga upita po trei put:
Voli li me?
pa mu odgovori:
to mu je trei put rekao:
Voli li me?
pa mu ree:

0. gospodine, ti svaka zna,

1 Gospodine,
tij svaka zna :
2 Gospodine,
ti sva zna:
3 Gospodine , ti svaka znade ,
4 Ti, Gospodine, zna sve,
5 "Gospodine,
ti sve zna,
6 "Gospodine, ti sve zna,
7 - Gospodine, ti zna sve!
11 Gospodine,
ti zna sve.
12 Gospode,
ti zna sve;
10 Gospodine,
sve ti zna,
8 Gospodine, ti sve znade!
9 Gospodine, ti sve zna!
moje!
13 Gospodine, ti sve zna.

ti zna, da te veoma ljubim. Ree mu:

pasi ovce moje.
tij zna, da ljubijm tebe.
Ree njemu Isus.
Pasi ovce moje.
ti zna ere te ljubim.
Ree mu:
Pasi ovce moje.
ti zna , da te ljubim.
Reemu :
pasi ovce moje.
ti zna da te ljubim.
Ree mu Isus:
Pasi moje ovce.
ti zna da te ljubim.
Kae mu Isus:
Pasi ovce moje!
ti zna, da te ljubim."
Ree mu Isus:
"Pasi ovce moje!"
Ti zna da te ljubim.
- Pasi ovce moje! ree mu Isus.
Ti zna, da te ljubim.
- Pasi ovce moje! ree mu Isus.
ti zna da te ljubim.
Isus mu ree:
pasi moje ovce!
i spoznaje da te ljubim.Ree njemu Isus:
- Napasaj ovce moje!
Ti zna da te ljubim.
Kae mu Isus:
Pasi ovce moje!
Tebi je poznato da te volim.
Kae mu Isus:
Pasi ovce
Ti zna da te volim.

Kae mu Isus:

Pasi ovce moje!