GODINE 1980. I 1984.

SIRIUS
JE PROGLAEN ZA NAJBOLJI
EVROPSKI
ASOPIS
ZNANSTVENE
FANTASTIKE.
1986. DOBITNIK
JE
NAGRADE
EVROPSKOG SF
UDRUENJA A
NOSILAC JE I
POVELJE
SFERA
ZA
UNAPREENJE
DOMAEG
SF

Recenzenti: Darije oki i iga

Leskovek
Autor slike s naslovne stranice:
Mario
Rosanda

STVARALATVA.

SADRAJ

VJESNIKOVA
PRESS
AGENCIJA
Glavni i odgovorni
urednik MILIVOJ PAIEK
Izdava:
NIPRO
VJESNIK
(Predsjednika
Poslovodnog
odbora
Vjekoslav Koprivnjak) OOUR
Informativno-revijalna izdanja (direktor
Boidar
Radman).
Predsjedavajui
savjeta: dr. Ivan Krtali. Adresa
redakcije, izdavaa i tiskare: 41000
Zagreb, Avenija bratstva i jedinstva 4.
Telefoni 041/526-099, 515-555 i 519-555
Telex 21 121 YU VSK
Kolegij redakcije: Berislav Grabunik
(grafiki
urednik),
Marija
Jurela
(urednik), Pavle Lugari (zamjenik
glavnog urednika), Milivoj Paiek,
Biserka Pupavac (pomonik glavnog
urednika),
Tisak
NIPRO
Vjesnik,
OOUR
Novinska rotacija i OOUR TM.

Michael Swanwick
SMRT SRI ..............................3
Spider Robinson
STONOGINA DILEMA .........50
Larry Niven
ZELENI PLJAKA .............55
George R. R. Martin
HEROJ ....................................59
Randall Garett
BESKONANE MOGUNOSTI
..................................................69
Roger Zelazny
VJENI LED ..........................73
Slobodan Petrovski
TUNEL ....................................92
Nenad anak
POSLOVAN OVJEK .........110
Zoran ivkovi
RAANJE SF
KINEMATOGRAFIJE (V)...115

Broj 145 lipanj 1988.

Urednik: Hrvoje Pri
Grafiki urednik: ura Maroevi

James Blish
MOJA ZAPAANJA ............120

Uvodna rije
Dragi itaoci, ovaj broj pripremali
smo u oekivanju 15. svibnja i
strahu od lavine poskupljenja. U
vaim pismima me uvjeravate da se
ne moram pravdati za poskupljenja
jer su ona normalna poto svemu
rastu cijene. Ma, ne pravdam se ja,

nego kukam, pa mi je nekako lake

podijeliti bol s vama. Da se u
budunosti ne bih pravdao moram
najaviti seriju poskupljenja, i to
drastinih. Uvijek kad piem ili
razmiljam o poskupljenju papira
za skoro dvjesto posto, boja za

preko dvjesto posto, prijevoza za

isto toliko, a za to vrijeme moja
plaa stagnira, na pamet mi padne
Asimov's SF Magazine. Njega,
uz dobrog starog robotmana,
ureduje GiO urednik, pa jo
nekoliko urednika i suradnika,
ekipa grafiara, lektora, redaktora,
recenzenata, a svi oni imaju
mjesenu plau kao ja godinju. To
mi govori da bismo mi trebali pisati
bolji SF od njih jer je ista
znanstvena fantastika u tim
omjerima
raditi
tiraan
i
profitabilan list. Na SIRIUS,
inae, priprema dva i pol urednika i
to ne s punim radnim vremenom.
No, krenimo na istu ZF. U ovom
broju prvi je tvrdi mini-roman
Swanwicka i vjerujem da e i vama
biti broj jedan. Napet, zanimljiv,
avanturistiki,
socioloki,
psiholoki, otkaen, interesantne
scenografije, mjeavina utopije i
antiutopije. Tu je i vei broj kraih
pria, izmeu ostalih i Spider
Robinson kojeg vam dugujem iz
prolog broja, ali su mi nekako
najzanimljivije (lokalpatriotizam?)
prie naih autora, starog asa
Petrovskog
i
debitanta
iz
Vojvodine, Nenada anka koji je
po ideji Reklamokratije napisao
priu s velikom dozom humora
zlogukih vizija. Zavravamo serijal
o raanju SF kinematografije,
izvatke iz SF enciklopedije koja je,

kako ujemo, u zavrnoj fazi, a

koje nam je pretpremijerno ustupio
dr. Zoran ivkovi, prireiva ovog
naeg budueg kapitalnog izdanja.
Zoran Uzelac, Mira Palavri i jo
neki itaoci pitaju mogu li doi do
starih brojeva SIRIUSA preko
redakcije. Naalost, pametne
glave su odluile da vie ne
moemo drati uskladitene stare
brojeve bilo kog izdanja, tako da
osim nekoliko posljednjih brojeva
ne moete doi do starih brojeva.
Ostaje vam naa rubrika Kupujem
prodajem, a i moja fanovska
prolost. Dakle, poto razumijem
muke kolekcionara, i poto u
Zagrebu postoji solidna burza starih
izdanja, poaljite mi popis svega
to vam nedostaje i ja u to osobno
potraiti na trnici. Vai!? Ujedno,
poto vidim da ima problema sa
pretplatnom slubom kojoj ja
upuujem vaa pisma, javite mi se
svi koji imate nekih problema, ili
vam neki broj nije stigao, pa u
gnjevno otii da se osobno potueni
oko toga, otkrijem u emu je
problem
i,
po
potrebi,
dezintegriram krivce. Znam da ete
me zasuti molbama, pa jurim da
malo bildam miice i ivce, a vas
preputam najboljoj domaoj (i
ire)
reviji
za
znanstvenu
fantastiku.
Va urednik

MICHAEL SWANWICK

Smrt sri
Michael Swanwick je pisac mlae
generacije koji se na polju SF
spisateljstva pojavio 1980. godine
kao jedan od lidera novog vala u
SF-u cyber-punka. Ve njegove
prve prie Ginungagap i The
Feast of Saint Janis bile su
finalisti za Nebulu, kao i Mummer
Kiss idue, 1981. godine, Marrow
Death 1984, The Man who Met
Picasso zamalo je izgubio World
Fantasy nagradu 1982... Roen je u
Schenectadvju, New York, odrastao
u Vermontu i Virginiji, diplomirao
engleski, pa se u tradicionalnoj

maniri amerikih pisaca bavio svim

i svaim prije nego se posvetio
knjievnikom radu i uspio. Bio je
uvar parkiralita u motelu, kuhar
nabrzaka
u
McDonald's
restoranu, radio u Pensilyanijskom
laboratorijskom birou zdravlja, da
bi se skrasio u Philadelphiji radei
u National Solar Heating and
Cooling Information Centeru pri
Franklinovom institutu. Jedan je od
SF stvaralaca koji su obiljeili
osamdesete godine iako vjerojatno
jo nije napisao svoje najbolje
djelo.

OSTON je imao arm starog svijeta, koji se nije mogao pronai u

Sjedinjenim Dravama. Tajna policija, policijski sat i nestaice, ratna
histerija, stalna prisutnost Milicije na konjima nita nije moglo
okrnjiti ljepotu grada.
Patrick Cruz O'Brien sjedio je u jednoj kavani pod vedrim nebom,
najnoviji People's Glob irom otvoren ispred njega, a aa kiselog vina kraj
njegove lijeve ruke. Njegov satelitski primo-predajnik hrpa ipova
usaenih u prijesnu pisau mainu sa tap-antenom i nezavisnim izvorom
energije uao je pokraj njegovih nogu poput vjernog psa mjeanca.
Gomile radnika u proleterskim hlaama ispunile su ulice. Vraali su se
svojim domovima i spavaonicama, s kanticama za ruak u ruci. Niti jedan
od njih stotinu ne bi sebi mogan priutiti jelo to ga je Patrick upravo pojeo.
Nakratko, Patrick osjeti ugodu to je upravo ondje i to je upravo ono
to je: ratni dopisnik u egzotinom, ali civiliziranom okoliu, ekajui tajnu
vezu koja e ga odvesti do pobunjenikih uporita u planinama. Osjeao se
poput Hemingwaya, ili Erria Pylea.
Tada informacijski inovnik dodijeljen njemu ree:
Moda u tome ima pria za vas.
Djeca su prodavala svenjeve naplavljenog drveta na ulici. Kirijai su
gonili svoja kola kroz gomile, vozei stajsko gnojivo, pepeo i kosti van
grada, do alkemija, gdje e biti pretvoreni u zemlju i ubrzo prodani okolnim
farmama. Bilo je primjesa amerikih, kanadskih i kvibekih dravljana u
gomili, jarkih i upadljivih meu monotonim radnikim plavilom. Jedan
Afrikanac proe dugim koracima, njegove elektrificirane narukvice
udnovato sjajne u nestajuem svjetlu.
ao mi je, ree Patrick usiljenom pristojnou. Nisam sluao.
Projekt recikliranja, nije poputao informacijski inovnik.
Nagne se naprijed i Patrick ponovno primijeti kako su iste i neizblijedjele
njegove traperice.
Sigurno biste mogli pisati o tome. Pokae preko Exetera na
posljednju od gradskih Visokih zgrada koju su rastavljali zbog njenih
sirovina. Samo je gornja treina otila. Unitavanje je sporo i mukotrpno
poput graenja srednjovjekovne katedrale. Sunce kasnog poslijepodneva
bijesno je bljeskalo dok su se mravoliki radnici rvali s divovskim staklenim
oknom.
Jedan, ree Patrick gore na sjeveru, moj se potanski brod
zaustavio na Manhattanu, i ja sam ve poslao vie pria o starom eljezu,
neboderskim rudnicima k tehnikama razgraivanja nego to se nadam da u
vie ikada morati poslati. I dva, rastavljanje zgrade nije novost. To je
lokalni kolorit. Iako ne oekujem da civilni kopa poput vas razumije

razliku.
Milicajac projae, njegova kona oprema je kripala. Prolovi su mu
napravili put, odvraenih lica.
Sad, ako elite govoriti o novostima, mogli bismo razgovarati o
ona dva Ethan Allen projektila koja su nestala iz Cambridgea proli
tjedan. Mogu li pretpostaviti da su ih ukrali buntovnici Lutanja?
ovjek se nelagodno nasloni, pogleda u daljinu. Trbuina mu otvori
jaknu, ruiasto meso proviri izmeu dva dugmeta.
Narodnjacima ne nedostaje nikakvo oruje.
Patrick sklopi ruke. Lagani povjetarac je dolazio s dokova, i Patrick je
preko krovova mogao vidjeti jarbole brodova na sidru, a na vrhu svakog,
bez obzira na naciju, antena za krau vremenskih podataka s nekoliko
preostalih pomorskih satelita. Pitao se to e biti od brodarske industrije
kada i posljednji od satelita izgubi orbitu i vie ih ne bude.
Ethan Allen su taktika nuklearna klasa, zar ne?
ovjek uzdahne.
Nije bilo kraa, i dalje vam govorim. Ako su ikakve baterije raketa
bile ukradene...
Baterije? upita Patrick sa zanimanjem. Koliko projektila ima
u jednoj bateriji?
Informacijski inovnik se nagne naprijed. Patrick odgurne svoju
vinsku au ustranu i znaajno pokuca po novinama.
Moda biste mogli poslati izvjetaj lokalnoj tampi.
Jednu treinu Globeove prve strane zauzela je pria o egzotinoj
pleaici u jednom od kabarea, koja je stvarno pokazala goli trbuh. Postojala
je nejasna fotografija njenog lica. Ostatak je oito bio sloen od vladinih
biltena za tampu. Osim fotografije maeta s klupkom pree, koja je u
njihovoj kartoteci mogla biti od dvadesetog stoljea. U Atlanta Federalistu
iz njegova kraja zvali su novine poput ovih govnarskim lecima.
Ostavimo to, u redu? ree Patrick zgaeno.
Nebo se smraivalo i gomila prorjeivala. Konabar odnese dva stola
najblia njihovom.
Uskoro e nastupiti policijski sat, ree informacijski inovnik. A
kada Patrick ne odgovori, Vama je lako samo sjediti tu, vai e vas
papiri zatititi. Ali, ja sam u civilnoj slubi. Milicija nee niti pogledati
moje papire.
Patrick se nasmijei zlobno.
Oekujem da bi vam tada bilo bolje da trite kui, zar ne?
ovjek bljutavo ree:
Pa, moda u ostati.
Molim vas, ree Patrick. Nemojte se muiti i pretvarati da
niste policijski pijun. Bolno vas je gledati kako pokuavate. Promijea
posljednje ostatke svog vina vrhom prsta i napusti svaku nadu da e veeras
sresti svoju vezu.
Oprostite, gospodo!
Netko tresne pregrt papira na stol. Patrick pogleda, iznenaen. Dobro
obuen starac-patuljak, ogromne glave i pronicljivih oiju, stajao je pred
njim, smijeei se.
Pogledajte, nagovarao je.
Patrick pogleda naslove.
Distribucija radioizotopa u sistemu svjeih voda, govorio je
jedan. Razmnoavanje pjeane buhe u tekim okoliima, pisalo ie u
drugom. Uzorci ljudske migracije unutar Lutanja.
Gubi se odavde! informacijski inovnik digne ruku, kao da e
udariti starca. Moda je mislio da patuljci bacaju loe svjetlo na Upravu za
zdravlje.
Ovaj ovjek je moj gost, ree Patrick vrsto. Ponudi stolicu i
starina se popne na nju.

 Robert Esterhaszy, ree patuljak. Upravo sam predao kopije

ovoga u Radioenkoloki urnal Nove Engleske. Naplauju vam ruku i nogu
za objavljivanje, ali ne subvencionira ih vlada, tako da je vrijedno dodatnog
plaanja zbog vjerodostojnosti. Pogledajte ovo. On odvoji komad papira
od ostalih i gurne ga Patricku.
Pisalo je: Ja sam vaa veza. Moete li se otarasiti ovog kretena?
Patrick pogleda gore i slegne ramenima skoro neprimjetno. Esterhaszy
kimne sam sebi, pa tada izvadi novanik iz depa. Izvue tri naranaste
novanice i poloi ih jednu do druge ispred informacijskog inovnika.
Proetaj, ree.
Bez i najmanjeg oklijevanja, ovjek uzme novac i otie. Esterhaszy se
naceri.
Mislio sam da si upoznat s korupcijom, ha, mali? Hajde, plati i
idemo. Ceka nas koija.
Dok su ustajali, Patrick smota svoj primjerak Globea tako da se samo
gornja etvrtina vidjela. PREKID VATRE U LUTANJU, pisalo je u
naslovu. A u manjem podnaslovu: Primirje e se potpisati za mjesec dana.
Da li ste vidjeli ovo? upita.
Esterhaszy jedva da i pogleda.
Ne vjeruj svemu to vidi u novinama.
Da se sudilo samo po izgledu, koija je mogla biti sagraena u
viktorijansko doba. Ipak, bila je nova, napravljena na posjedu Albany u
Green-stateu, a ovjes, osovine i gume bile su proizvod tehnologije kasnog
dvadesetog stoljea. Automobil bi kotao manje, ali strojevi sa unutranjim
sagorijevanjem bili su zabranjeni na gradskom podruju, kao dio vladinog
programa da ogranii ugljena goriva i usmjeri ih na napore ponovne
industrijalizacije.
Nakon kratkog pogleda na smraujuu ulicu, Patrick upita:
Koliko je jaka vaa revolucija ovdje u glavnom gradu?
Esterhaszy zapali debelu cigaru marihuane.
Ne znam to su ti rekli, mali, ree ali, nema nikakve
revolucije unutar Greenstatea. To su jednostavno Lutai koju pokuavaju
izbaciti izrabljivae. Uope nemamo programa za nezadovoljne stanovnike
Greenstatea. Nek' ponu svoj vlastiti rat.
Dosta poteno, ree Patrick. Recite mi, s vaeg gledita, zbog
ega ova revolucija?
Ugljen.
Kada ovjek ne nastavi, Patrick ree:
Da li biste mogli razjasniti?
Sigurno. Jedina stvar koju Lutanje ima, a koju svi ele jesu polja
ugljena u Honkeytonku. Zadnja preivjela komadina antracita u Sjevernoj
Americi. Trenutno njome upravlja Korporacija Lutanje na zajedniku
dobrobit Sjedinjenih Drava i Greenstate Saveza. Oni kopaju ugljen,
krekiraju ga i alju pola ugljenog ulja na sjever, a drugu polovicu na jug.
to mi, narod Lutanja, elimo, jest da se ubacimo u profite.
Zrak u koiji je bio gust od dima. Nenametljivo, Patrick odkrine svoj
prozor da pusti malo svjeeg zraka unutra.
To je vrlo hladno tumaenje vaeg vlastitog razloga, gospodine
Esterhaszy.
Ja sam starac, ree Esterhaszy. Prekasno je da zafrkavam sam
sebe. Oito mislimo da imamo opravdanje. Ali, morat e razgovarati s
nekim od mlaih ljudi da uje revolucionarni argon.
On se zakikota.
to je sa ovim primirjem? Da li se stvarno razmatra? Hoe li biti
potpisano?
Esterhaszy se uozbilji.
O, dobro, istina je da se odvijaju pregovori. U stvari, to je glavni
razlog zbog kojeg smo u Bostonu, da govorimo s nekim posrednicima. I

bilo bi lijepo kad bismo mogli srediti to rijeima. Ali ne, plaim se da ima
dosta krvi i umiranja ispred nas, prije nego se ovo raisti.
Potajno, prezira vrijedno, Patrick se osjeti lake. Utopio je dosta
vremena u ovo slavlje i nije imao elje da rat zaiti i ugasi se prije nego on
doe u njega. Piui o ratovima dopisnici su sebi pravili ime. Ova mala
revolucija moe njegovoj karijeri uiniti dosta dobra.
Ipak, ree Esterhaszy zamiljeno, barem razgovaramo. Tako
da uvijek ima nade.
Koija se zaustavi. Kroz svoj prozor, Patrick je mogao vidjeti stare
ciglene zidove i nita vie.
Tada se vrata otvorie i ena zakorai unutra. Bila je visoka i obuena
u crvenu veernju haljinu. Kosa joj je bila dugaka, ravna i bijela poput
albino plamena. Poljubi patuljka u obraz, prui Patricku ruku.
Victoria Paine, ree. Ja sam figura za reprezentaciju ove
revolucije.
Patrick se osjeti smueno. Vidio je kako zvijezde iskre u Victorijinoj
kosi. Zakanjelo shvati da je udahnuo dosta dima iz Esterhaszyjeve cigare.
Oklijevao je, pa ree:
Vi ste vrlo lijepa ena, gospoice Paine.
Ona zabaci glavu i nasmije se, izlaui dugi bijeli vrat i ogrlicu
napravljenu od malih, udnovato oblikovanih grumenova srebra.
Ne, ne, nisam. To su visina i kosa to vas zaluuju. Ako pogledate
izbliza, vidjet ete da sam, u stvari, prilino obina.
Koija zatetura naprijed u no. Dok je ona govorila, Patrick je izbliza
prouavao revolucionarku: Bila je bolno mlada, moda devetnaest, a oi su
joj bile plamtee zelene. Postojao je tanki ruiasti trokut oko njenog nosa i
usta linija trenja od njene nukleopor maske, ali, osim toga, njena je koa
bila blijeda i ista. I, da, ako zanemarite ivot koji je sjao kroz njeno lice
poput jasnog, istog plamena, bila je daleko od lijepog.
Mogli bismo izbaciti Korporaciju iz Lutanja do proljea, kad bismo
samo mogli navesti nae ljude da maknu guzice, govorila je Victoria.
Govorila je brzo, u hitnji, kao da bi mogla ne imati vremena da zavri iduu
reenicu ako bude razvlaila. Ali kada oekuje ivot od... koliko, strie
Bob?
Dvadeset dvije zarez tri godine.
Je, teko je navesti Lutae da daju komad svojih ivota, imaju ga
tako malo. Ali, iz istog razloga, vrlo su emocionalni, vrlo promjenljivi. Ako
bismo mogli nai pravu toku buenja, mogli bismo ih dignuti. Ponekad
mislim da trebamo muenika poput... Oklijevala je.
Horsta Wessela? predloi Patrick.
Nathana Halea, ree ona hladno.
to sa one dvije baterije Ethan Allen projektila koje ste ukrali u
Cambridgeu? Kakvi su vai planovi s njima?
Victoria naini grimasu:
To je Fitzgibbonova beba. Moete njega pitati o njima kad ga
sretnete.
Jo jedno pitanje, ree Patrick. Shvatio sam da je vaa majka
bila nekakva legendarna figura u svoje vrijeme, neka vrsta mistika ili
izljeitelja, dobijam razne prie. Da li je uspomena na nju utjecala na vas?
Da li je to bio jedan od faktora za vae ukljuenje u ovu revoluciju?
Zato je ne pitate sami? Sjedi odmah do vas.
Dlake na Patrickovom potiljku zapucketae. Osjetio je jaki osjeaj
prikaze kako se nagurava na njega na sjedalu, jaku sigurnost da nekog osim
njega ima tu. Njegova se glava trnu na tu stranu i on se nae kako zuri u
hladne, hladne oi ene blijeda lica, umotane u al. Postojala je neka tamna
crvena mrlja na njenom elu.
Tada se sve raisti i ene nestade. Sal postade prozorska zavjesa,
povuena da dozvoli pogled vani. Odraz njegovog vlastitog blijedog lica

zurio je u njega sa okna. A tetovaa na elu bio je samo otisak prsta na

staklu. Patrick potegne zavjesu i zatvori je, osjeajui mali, nevoljni drhtaj
uasa.
Imam te! zakrijeta Victoria. Za jedan nestalni trenutak pokazala
se njena dob, i bila je mlada, bolno mlada.
Meutim, uprkos smijehu, oi su joj bile ozbiljne. Promatrala je
Patricka, prouavajui ga, kao da sc neto vrlo znaajno upravo dogodilo.
Dvaput ih je zaustavila Milicija, jednom dok su prelazili prevlaku koja
je nekad bila nasuti Stranji zaljev, prije nego su vode luke vratile svoje, i
drugi put na odreditu. Prvi su put proli uz nekoliko rijei koje je
promrmljao voza. Drugi put, Esterhaszy prui bijelu omotnicu sa crvenim
votanim peatom.
Stvari pravo iz Tisuu i jedne noi, ha? zakikota se dok su ih
proputali uz privoz. Poput neeg iz Grofa Monte Crista.
Prokleto slabo osiguranje, primijeti Victoria. Jedan automobil
doe iza njih, nestrpljivo presjee preko tratine da ih zaobie. Na kraju
ljunanog privoza, iziu iz koije.
Mogao se uti gudaki kvartet kako se ugodno mijea sa amorom
zabave. Patrick se divio visokim, tamnim hrastovima i naranasto
osvijetljenim prozorima palae.
Elektrina svjetla, ree. Mora biti van gradskog podruja.
Hej, recite mi tono gdje smo i zato smo ovdje?
Mrtei se, Esterhaszy odgovori:
Ovdje smo da se sastanemo s nekim vrlo utjecajnim ljudima koji e
biti prisutni na ovoj zabavi. Ti si, pak, ovdje samo zbog toga to emo
odmah nakon ovog krenuti prema Lutanju. Ne oekujem da e ti biti
previe neugodno ekati u kolima nekoliko sati.
Patrick pogleda na stalak za prtljagu. Njegove su torbe bile tamo, iza
vozaa, koji je okrenuo glavu od njih.
Sluajte, zar me ne biste mogli ubaciti unutra? Samo da virnem?
pa videi njihove izraze doda Strogo bez biljeenja.
Pa... ree Esterhaszy. Pokuat emo. Ali najvie to se
moemo nadati jest da te ubacimo u kuhinju.
Stojei sa strane kuhinjskih vrata, napola zguran iza stolia za
serviranje, Patrick je mogao izbjei uurbanu poslugu i pogledavati niz
dugaki hodnik na zabavu. Ljudi su izgledali bogato, ak i glamurozno s te
udaljenosti, ali je on znao, izvjetavajui sa slinih drutvenih dogaaja u
Atlanti, da ne proputa mnogo. Moda polovica gostiju je nosila, ali njihov
je bio krut i nov, predstavljao je vie afektaciju poniznosti nego politiki
status.
Neki je mukarac stajao odmah na poetku hodnika, bez rijei
promatrajui, jedva se pokreui. Nakon nekog vremena, Patrick ukrade
au vina s pladnja i odnese je njemu.
Evo, ree. Mora biti teko, pokuavati uvati gomilu kao to
je ova.
Mukarac se polako okrene, proui Patricka netremice ga gledajui.
Hvala, ree konano i prihvati au. Paljivo je pijuckao, tada
skupio usta zamiljeno, cijelo vrijeme zurei na zabavu.
Republika Kalifornija, zakima glavom. Vrlo dobra stvar.
Patrick je slijedio uvarev pogled do figure u crvenom. Kosa joj je
odskakala poput baklje.
Komad enske odgovori neobavezno.
Ta krvopija? uvar je govorio s tihom uvjerenou. Mogao
bih je ubiti odavde, znate li to? Ovako. Pucne prstima.
Zato biste to eljeli?
uvar ga ponovo pogleda.
Ako ne znate tko je ona, onda ste jedina takva osoba ovdje.
Prui mu au natrag. Evo. Ne mogu piti na dunosti.

Patrick iskapi pola ae. Gudaki kvartet zasvira i pola prisutnih

prepusti se plesanju, neeg sporog, dostojanstvenog i staromodnog. Gavota
ili kontradans ili neto slino.
ini se da ste vi jedina osoba ovdje koja je uznemirena,
primijeti.
Ja vjerujem u revoluciju, ree ovjek. I, iz istog razloga, ja
u sluati njene voe. Ako mi je reeno da vrim uvarsku dunost, nije
vano da li su ljudi koje uvam budale ili izdajnici.
Cini se da vae voe ne dijele vau lojalnost.
uvar niti ne pogleda u njigovom smjeru.
Junjak ne bi mogao razumjeti. Ali sedamdeset godina nakon
Rastaljenja koje je stvorilo Lutanje, jo su postojali aktivni nuklearni
reaktori u Novoj Engleskoj. Kladim se da vas to ne ue u vaoj koli. A ta
su sranja bila napravljena da traju samo trideset godina. U epanju su ih
odravali oligarsi i njihovi psi u vladi. Mi smo ovdje zbog revolucije.
Zapamtite to.
Uh... tono. Patrick je vidio Esterhaszyja kako dolazi u
njegovom smjeru i skloni se nazad do kraja hodnika, kraj kuhinje. Tamo se
nagne tako da mu patuljak moe govoriti na uho.
Vrijeme je da se pokrenemo, otro ree Esterhaszy.. Obavili
smo sav posao ovdje.
Patrick je oklijevao.
Mislio sam da Victoria ide s nama?
Esterhaszy bijesno pogleda nazad na zabavu i na visokog, elegantnog
mukarca koji je plesao s Victorijom. Ona gricne mukarevo uho
jednakim, bijelim zubima, a on zabaci glavu i nasmije se.
Ona je dovoljno stara da ide u krevet s kim i sa im eli. Nije moj
posao ako eli jebati svinju.
Pet dana kasnije, Patrick i Esterhaszy stigoe u Lutanje. Nije bilo
problema pri uspostavljanju eljeznike veze za granini grad u Posjedu
New York, pokraj nejasno odreenog ruba Lutanja. Ali, kad su jednom
stigli u Kingston, ekali su tri dana u otrcanom, starom hotelskom baru
prije nego su stupili u vezu s jednim krijumareni oruja. Iznad kiselog
lokalnog piva, Esterhaszy je s njim sklopio posao da ih poveze u svojim
kolima na alkoholno sagorijevanje. Krenuli su te noi, a on ih je ostavio
dok je jo bio mrak.
Sada je bilo skoro podne. Patrick provue prst ispod svoje nukleopor
maske i poee se. Teko je bilo privii se na tu stvar.
Da li ste sigurni da smo na pravom mjestu? upita.
Esterhaszy je sjedio u sjeni neeg to je moglo biti jabukovo drvo.
Plodovi su trunuli na grani, smei i topivi, togod oni bili. Iza njega, inilo
se da se ogromna, polusruena zgrada tvornice cigala iri bez kraja. Ispred
njega su bili smrvljeni ostaci autoputa.
Siguran, odgovori Radio sam jednom nekakav posao na
skupljanju starei u samoj ovoj zgradi Empire State Gasket. Sve dok
onaj koji e nas pokupiti zna kako e je nai, mi smo mirni.
Strahovito, promrmlja Patrick. Ali upravo se tada zau prigueni
cvile s druge strane ceste i Esterhaszy je bio na nogama, steui svoju
gladstonicu objema rukama. Patrick zgrabi svoj kuferi, prebacivi
primopredajnik preko ramena.
Otrcani, stari terenac doveze se sredinom ispucane i mrvee ceste. Za
volanom je bio visoki, tamni mukarac, koji je nosio neobian eir. Vjetar
je prijetio da ga otpue, dok se ovjek pribliavao i on ga postavi dolje kraj
sebe, otkrivajui savreno bezdlaku glavu. Zaustavi se ispred njih.
Stari Esterhaszy! Sigurno je da izgleda kao sve budale u jednoj,
stojei tu.
ovjek se nasmija.
A ti izgleda kao jedna budala u karnevalskom eiru, odree

Esterhaszy.
Patrick pokua ne zuriti u vozaa. ovjek nije nosio masku izgledao je
nepristojno nezatien. Patrick je mogao vidjeti njegove trule zube,
ruiastu, unutranjost njegovih usta.
Ne trebam masku bijelog ovjeka, ree voza, kao odgovor na
Patrickovu misao. Narod duhova, oni me tite od tragaa kostiju, smrti
sri, vrueg alca radijacijskog vjetra.
Sauvaj to voodoo kenjanje za nekog tko e njime biti
impresioniran. elim da upozna Patricka O'Briena. Patrick, ovo je
Obadiah. On je ovjek za prizivanje, neka vrsta kvazi-religioznog
prizivakog zabavljaa.
Obadiah ustane u terencu, polako se razmotavajui u najvie,
najmravije ljudsko bie koje je Patrick ikada vidio. Bio je skoro sedam
stopa visok. Otrcani stari frak se otvarao da otkrije petlje lanaca i amajlija
na njegovim golim grudima. Njegove bistre, sjajne oi probadale su
Patricka.
Ja biti tvoje spasenje u vrijeme potrebe, prijatelju Patrick. ree.
Ja biti tvoj crni Mesija. Raskolit u ti duu i ispuniti je Sokom spoznaje!
Bogamu! zarea Esterhaszy. Idemo do vraga odavde, u redu?
ovjek za prizivanje podigne visoki eir od dabrovine s perjanim
visuljcima i komadiima ogledala u traci i vrsto ga posadi na glavu. Uz
dobroudno namigivanje, dobaci: Stari Esterhaszy ne cijeni mo pukog
govora.
Miris izgorenog alkohola digne se iz stroja kad ga Obadiah pokrene.
Patrick je njeno drao svoj primopredajnik u krilu. I tako se odvezoe u
izoblienu divljinu Lutanja.
Sati su prolazili. Vozilo je polako prelazilo ceste koje su se smrvile
skoro u nepostojanje. Patrick je bio umoran i bilo mu je dosadno, a znojio
se poput svinje na podnevnoj vruini.
Veina roenih Lutaa su vegetarijanci, govorio je Esterhaszy.
Morali bi doslovno umirati od gladi da bi jeli meso. To je zbog toga to
se poveava koncentracija trailaca kostiju to vie ide po prehrambenom
lancu, sve dok...
Hej, prekide ga Patrick. bez uvrede, ali pisao sam o
prehrambenom lancu, radioizotopima, helatima i genetskom lutanju otkako
sam doao na sjever, i otvoreno govorei, na smrt mi je muno od toga.
Doao sam ovdje pisati o revoluciji, a ne postati prokleti znanstveni
novinar. Bolje mi reci kad poinjem pisati o nekim pravim, ivim
novostima?
Obadiah je sluao u tiini sada zabaci glavu i nasmije se. Hladan
smijeh, koji je trajao jako predugo, iracionalan, jezovito blizu ludilu.
Esterhaszy se mrzovoljno promekolji u sjeditu.
Dobit e svoje novosti ree, pa utone u mrku tiinu.
Sada su bili u predgorju, cesta strma i krivudava, na mjestima
razbijena u labavo stijenje. Svako malo, potoci su tekli po cesti, ponekad
podrivajui okuke. Obadiah je vozio divlje, nesmotrcno. zaleui se preko
vododerina i skupina grmlja koje su rasle na kolniku.
A gdje smo mi? upita Patrick.
Ba tim putem idemo do grada pregovora, ree Obadiah uz
nemarnu kretnju rukom. Imamo istinu naprijed. eli stati pogledati?
Ako on nee, ja u, upade Esterhaszy. Kad su stigli na planinsku
istinu, Esterhaszy podigne dalekozor i dugo je vremena zurio nizbrdo.
Tada prui dalekozor Patricku.
Grad je bio bujno zarastao u drvee; Patrick ga prvo nije mogao ni
uoiti. Pogled mu je iao od ume do grada i nazad. Gomile Lutakih
radnika, s bijelim krpama preko ustiju i noseva, radile su istei grad, pod
nadzorom nekoliko naoruanih Korporacijskih Maski. Sjekli su drvee i u
hrpama ga gomilali u sreditu grada. Za spaljivanje.
Izgleda u redu, ree Esterhaszy. Ali ne moe vjerovati onom

kopiletu Piotrowiczu. Ne bih iskljuio da planira nekakvu zamku.

Uzdahne, pa dade znak Obadiahu da ponovo pokrene stroj. Fitzgibbon je
zaduen za taktiku. Nita mi ne moemo uiniti oko toga.
Mislio sam da nee doi do ovog pregovaranja, ree Patrick.
Esterhaszy ponovo slegne ramenima.
Do vraga, pretpostavljam da nas nee povrijediti da posluamo, ha?
Cesta se suzila i postala tamni tunel kako se drvee ispreprelo iznad
nje. Terenac je ostavljao duboke tragove kotaa u humusnoj gomili lia
koja je pokrivala kolnik. Obadiah je ovdje vozio sporo, glave nagnute na
jednu stranu, kao da slua nevidljive glasove.
Patrick je, promatrajui ga kradomice, vidio da Obadiah ima malu
slualicu u jednom uhu, skrivenu perjem i komadiima krzna. Kratko se
pitao da li je mogue da je ovjek iskopao ispravni aparat za sluh u nekoj
naputenoj kui, pa odluio da je to vjerojatnije samo dio njegovog
kostima.
Tada Obadiah iznenada zaustavi dip i iskoi. Uz ludi smijeh skoro
vrisak skoi u umu i nestane.
Hej! Esterhaszy je zurio za njim u nevjerici. Onda se muno
ispentra. Ti ekaj ovdje, ree Patricku. Samo bi se izgubio.
Nespretno preskoi duboki jarak na rubu ceste i pouri uzbrdo za
odbjeglim prizivaem.
Ostavljen sam u mirnom, vruem ljetnom zraku, Patrick se osjeti
napela pospanim i nejasno razdraljivim. Do sada njegova izvedba uloge
ratnog dopisnika nije bila ba zvjezdana. Pa, odrasti, ree sam sebi. Dosada
je dio ivota.
Tada je uo udaljeno reanje, mekano i skoro podsvjesno, ali koje se
brzo pojaavalo. Motorna vozila koja se pribliavaju.
Patrick zgrabi svoj primopredajnik i skoi na cestu. Nije imao nikakvu
ideju tko bi mogao dolaziti, ali bilo tko koga bi sreo na samotnoj cesti u
Lutanju imao je potencijala za novosti.
Ispred njega, jedan terenac izae iza ugla, a brzo ga je slijedio tucet
vozila iste vrste. Ugledavi ga, zbunjeno se zaustave, prednji niti stotinu
stopa daleko.
Dipovi su bili natovareni Korporacijskim Maskama u crnim
uniformama i beretkama, njihove bijele maske zasljepljue u kontrastu.
Starac u civilnoj odjei ustane u vodeim kolima i mrzovoljno vikne:
Tko ste, do vraga, vi?
Uz mali elektrin drhtaj, Patrick prepozna ovjeka sa starih kartotenih
fotografija. To je Keith Piotrowicz, glava Korporacije Lutanja i vjerojatno
ovjek kojeg je Patrick najvie na svijetu elio intervjuirati.
Gospodine Piotrowicz, vikne. Ja sam Patrick Cruz O'Brien iz
Atlanta Federalist.
Krene naprijed, ispruene ruke, u najboljoj tradiciji ratne reportae.
Sastanak poput ovog bio je zlatan. Bio je skoro predobro da bi bilo istinito.
Odjekne pucanj tupi pras kao da su se dvije daske sudarile i
Piotrowicz se malo nagne naprijed. Ruke mu polete do grudi, a oi mu se
irom otvore u iznenaenju. Skotrlja se nazad, padajui u zadnji dio svog
vozila. Dvojica Maski u njegovim kolima posegnue za njim. Patrick je
stajao skamenjen od oka.
Ipak, u jednim od stranjih kola, jedan se Maska oporavi brzo i opali s
boka. Metak prozvidi kraj Patrickovog uha i ta strana njegovog lica hladno
ga zasvrbi od reakcijskog straha. Cuo je kako puka opaljuje. Crvena toka
nianskog lasera dotakne njegovrukav, zaplee prema srcu.
Ustravljen, Patrick podigne ruke u predaji, okrene se i pokua pobjei.
Zatetura se na stranu kad jo jedan metak proleti, spotakne se na rubu ceste
i nespretno padne u jarak.
Jo tri puana pucnja zareae i meci pljesnue u zemlju iznad njega.
U slijepoj panici, Patrick se zakoprca na rubu jarka, pokuavajui se ispeti

van. Rahlo, vlano tlo mrvilo mu se pod rukama, poputalo, tjeralo ga da

ponovo padne.
Maske su sada odravali vatru, napredujui prema njemu. Patrick je
mogao uti kako tre naprijed. Probijao se kroz trnje i otpale grane, dublje
u jarak.
Primopredajnik je nestao, isputen u urbi. Hladni dio njegovog mozga
registrirao je tu injenicu i, ludo miran, ree da se mora vratiti i pokupiti ga.
Ali, tijelo mu nije bilo pod kontrolom svijesti. Granice su ga ibale po
licu, ostavljajui peckave, crvene masnice. izme su mu ljapkale u tankoj
traici blatnjave vode.
Pogledavajui preko ramena, vidio je Masku kako se uzdie u
njegovom vidnom polju, kako mu se glava i grudi diu iznad grana i kako
podie puku do ramena. Patrick se smrzne. ovjek zastane s kundakom
napola dignutim, iznenada se trne i padne.
Patrick je buljio u mjesto gdje je ovjek bio. Tada mu se mozak
usredotoi na ono to su mu ui ule trenutak ranije iznenadnu provalu
krikova, vike i pucnjeva.
Buka se udvostrui kad Maske uzvratie vatru. Sve postane zbrka
besmislenih zvukova, eksplozija i vriskova.
Ovdje gore! vikne neki glas. On pogleda gore i ugleda
Esterhaszyja kako stoji iznad njega, pruajui mu ruku. Prihvati ruku i bude
skoro izbaen iz jarka, tako brzo je bio podignut.
Uzbrdo! Hajde! Trali su kroz drvee. Patrickov je korak bio
dui i on preuzme vodstvo, ali kadgod je poeo kolebati se, Esterhaszy je
bio tu da ga pogna naprijed.
Preko ramena Patrick vidje nestalne oblike dolje na cesti, masu od
konja i ljudi, a meu njima vitku, okretnu figuru sa okantno bijelom
kosom, koja je leprala poput zastave. Maske su se pregrupirali oko, svojih
terenaca i pokuavali su ih okrenuti na uskoj cesti.
Patrick uspori, oklijevajui, po prvi put osjaajui gubitak
primopredajnika.
Trebao bih pisati o ovome za moje novine, ree nesigurno.
Esterhaszy ga jako gurne u lea, inei da se zatetura prema naprijed.
Ne budi prokleti heroj. Ima lijepa travnata livada naprijed i moe
gledati predstavu od tamo.
Izbiju na istinu koja je bila iva od rascvjetalih trava i padnu na
zemlju. Patrick zgrabi Esterhaszyjev dalekozor, digne se i brzo promotri
podruje ispod.
Prokletstvo! prokune.
Maske su nestali. Tri unitena dipa su bila prevaljena preko ceste, a
pregrt leeva je rasuto po tlu. Konji su se vrtjeli naokolo dok su tijela bila
hitro pljakana i tinjajue krpe gurnute u rezervoare vozila Tada napadai
okrenue konje i povukoe se nazad u umu. Cesta je bila prazna.
Patrick je stajao, bijel i drhtav od adrenalinske reakcije. Neto se
veliko upravo dogodilo, mogao je to osjetiti. To je bilo vie od pukog
atentata, to je bila objava otvorenog rata.
Zeznuo sam, ree u blagom udu. To je bilo ba tu, a ja sam
pobjegao.
I trebalo ti vremena da doe ovdje, ree neki veseli glas.
Patrick se okrete i vidje Obadiaha kako sjedi prekrienih nogu na
donjem kraju livade. Privezao je dva konja i ponija za mladicu bez lia.
Doveo tvoj transport ovdje, ree Obadiah. Netko se ve
pobrinuo za terenac.
Izgubljen u svojim samoprijekornim razmiljanjima, Patrick ne rekne
nita. Ali Esterhaszy dojuri do prizivaa i podigne ljutito aku.
Prokletstvo, ja sam teko radio da ostvarim te pregovore!
bjesnio je. A ova mala egzibicija to sravnjuje sa zemljom.
Obadiah se naceri samodopadno.

 Nije li to kurvanjski?
Prvi dip eksplodira u stupu plamena.
Stigli su do gerilskog logora u zalaz. Bio je smjeten u malom,
naputenom gradu, tako zaraslom u grmlje i mutantne puzavice da je bio
nevidljiv dok nisu bili u njemu. Pobunjenici su upalili svoje logorske vatre i
podigli atore unutar beskrovnih ljuski zgrada. Dolazili su i odlazili izmeu
logorskih vatri, oteavajui procjenjivanje njihovog broja.
Jedan pobunjenik dotra da preuzme njihove ivotinje. Mahne glavom
prema jednoj od zgrada. Izblijedjelom, jedva itljivom bojom na strani bez
prozora pisalo je STEREO POPUST.
Unutra, ree. ovjekova je koa bila arena, sva u mrljama
veliine ake, ruiastim i smeim, poput ljudskog popluna.
Prizemlje zgrade se odavno uruilo u podrum, a pobunjenici su svezali
privremene ljestve da omogue pristup. Patrick i Esterhaszy se muno
spustie.
Dva jarko obojena atora bila su podignuta na suprotnim krajevima
podruma, s logorskom vatrom izmeu. Na njihov dolazak, Victoria zavie i
potri da zagrli Obadiaha. estoko ga je tapala po leima.
Lijepo uinjeno, stara varalice! Duhovi su jahali s nama ovaj put,
sigurno.
Obadiah napravi facu.
Netko je to tono izraunao tamo na poetku, ree. Skoro
smo si izgubili reportera.
Victoria preu ovo uz slijeganje ramenima.
Nisu nas oekivali, to je na stvari ree. Nije to bilo samo
primirje, nisu uope oekivali dnevni prepad. Stvarno smo ih uhvatili
sputenih gaa. Tada se okrene Patricku, kao da ga prvi put primjeuje.
Stani tu.
Ona se zaleti u ator pa izroni drei njegov primopredajnik za remen i
baci mu ga pred noge.
Nikome nisi koristan bez ovog dobaci mu pa zavie i ljesne ga
po leima. Dobrodoao u rat, deko!
Esterhaszy, zanemaren kroz sve ovo, ljutito je gledao u njena odlazea
lea.
Mjesec je izaao i pobunjenici su bili skupljeni oko svojih logorskih
vatri, uzbueno razgovarajui. Patrick se tiho kretao izmeu vatri, dok su se
oni jedan drugome hvalisali oko dnevnih dogaaja, oko svakog ubijenog
Maske, o tome kako su tijela poskakivala kad su ih meci pogaali. On je
sluao bez rijei, rekonstruirajui dogaaje, odbacujui hvastanje. I
prouavao je red kljucanja.
I Esterhaszy i Obadiah su bili visoko rangirani u ovom skupu, toliko je
bilo jasno, vjerojatno kroz svoju vezu s Victoriom. Pokoravali su se
Fitzgibbonu,
bradatom,
medvjedolikom
mukarcu
s
jednom
neupotrebljivom rukom. Hodao je uz lagano epanje, a oi su mu bile gorke
i pune mrnje. Ipak, postojao je osjeaj sirove, ivotinjske snage oko njega,
a njegova protutnjana nareenja bila su izvravana odmah.
Patrick je mogao rei da Fitzgibbon po inu nadvisuje ak i Victoriu.
Ona nije davala nikakva nareenja u njegovoj prisutnosti. Ali, iz istog
razloga, on je bio oprezan kakva nareenja daje kad je ona bila u blizini. A
obini vojnici su se prema njoj ponaali s nekom vrstom strahopotovanja
koje je bilo posebno.
Izmeu vatri, Patrick ugleda kako neki mukarac dri alicu uz vrata
konja bangavog izgleda. Krv je tekla, crna na mjeseini.
Patrick je slijedio ovjeka koji se vano spustio niz ljestve do
Victorijinog atora. Vidio je kako joj kleei nudi alicu. Ona je prihvati
graciozno i podigne je do usana.
Svi razgovori umukoe dok Je Victoria pila. Oi su promatrale
paljivo. Ona dovri alicu u jednom dugakom gutljaju i inilo se da ovo
zadovoljava promatrae; vratie se svojim razgovorima.

Kad je Victoria spustila alicu, strese se i jedva uspije potisnuti

smjeak. Kosa joj je plamtjela na mjeseini.
Podalje, sam u tami, Patrick je zurio u vou pobunjenika, uasnut i
fasciniran. Kr zakripi pod prilazeim nogama, Patrick se okrene i ugleda
Esterhaszyja kraj sebe.
Sindrom kratkih crijeva objasni Esterhaszy tiho. Victoria je bila
duboko u razgovoru s jednim gerilcem koji nije imao nosa, a koa mu je
bila votana. To je rijedak deformitet, hvala Bogu. A ove praznovjerne
budale pokuavaju vidjeti neto posebno u tome.
Vrisak uasnog smijeha rascijepi tamu. Obadiah se pojavi na vratima
iznad ljestvi. Plesao je, maui malim radio prijemnikom po zraku, pa
krikne;
Ja sluao Radio Boston. Piotrowicz stavljen u bolnicu.
Razlegne se klicanje, ali on ga utia mahanjem.
Ima vie! Korporacija Lutanja, u savezu sa Amerikom i Greenstate vladom, ponudila je pet stotina dolara Bostonske banke za hvatanje ili
izruenje nekog Patricka Cruz O'Briena, zbog suuesnitva u pokuaju
atentata na Keitha Piotrowicza. Nije li to neto?
Ponovo zaklicae, ali ovaj put ismijavajue, podrugljivo. Lica se
okrenue da bi zurili u Patricka. Cak se i Fitzgibbonovo tamno lice nabora
ciniki. Victoria zabaci glavu i nasmija se.
Cim je mogao, Patrick se odmakao od vatre, u tamnije sjenke izmeu
jednog atora i zida. Mogao je uti kako se klicanje i smijeh diu iz jednog
dijela logora za drugim, kako su novosti bile predavane od vatre do vatre.
Esterhaszy mu poloi ruku na rame.
Sluaj, ree nakon trenutka tiine. Budi siguran da si osuio
arape kraj vatre prije nego legne veeras.
Patrick se zablene u ovjeka, iznenaen da vie moe bilo ime biti
iznenaen. Esterhaszy je bilo nelagodno. To je stari ratniki trik. Ii e
u krevet hladan i jadan ako su ti noge mokre.
Kasnije, kad su svi osim straa zaspali, Patrick je jo bio budan.
Osjeajui se prebijeno i ponieno, uao je kraj vatre i dodavao pregrt
granica usijanoj eravici. One zatinjae, zapalie se u iznenadnom bljesku
svjetla, ponovo se stiae.
Po Patrickovom rasporedu, satelit polsat je prolazio iznad njega oko
jedan sat poslije ponoi. I togod se bilo dogodilo, on je jo imao napisati
izvjetaj. Promislio je minutu prije pisanja mjesta i datuma, pa otipka: U
SKRIVANJU.
Uz arape koje su se suile kraj vatre, on pone raditi na svojoj prii.
Doruak se idueg jutra sastojao od kvasnatog tijesta omotanog oko
tapa i ispeenog na eravici. Patrick je upravo dovravao kad je Victoria
prila. On proguta zadnji zalogaj, ispere ga ostatkom svog piva i namjesti
masku nazad preko usta.
Hajde ree ona. Vodim tebe i strica Boba na vonju.
Odvezu se u terencu. Na rubovima logora prou naraslo groblje.
Radna grupa je. kopala iskopavajui kovege i istresajui njihove sadraje
na zemlju. Jedan je vojnik sakupljao vjenane prstenove, dok su drugi trgali
iz eljusti, drobei ih u metalnim klijetima za orahe zbog srebrenih
plombi.
Patrick pogleda ogrlicu od udno oblikovanih grumenova srebra to ju
je Victoria jo nosila sa svojom radnom kaki uniformom, ali ne ree nita.
Idemo pokupiti jednu isporuku objasni Victoria. Neto je
jedan gradski traga iskopao za Fitzgibbona. Okrene se Patricku i
dometne Pa, zar me nee intervjuirati?
Uh, je, zbuni se Patrick. Jo se osjeao pomalo oamueno od
nedostatka sna. Razgovarao sam sa dosta tvojih ljudi, i ini se da oni
osjeaju kako ti ima neku vrstu nadnaravnih moi. Ima li?
Oni vjeruju da imam. Ja sam politiar. Slaem se sa onom veinom

koja se desi u tom trenutku.

U redu, ali kad si meu ljudima koji vjeruju, to oni tono vjeruju
da ti moe uiniti?
Pa pone ona sporo, ali ne sasvim neodluno, vjeruju da ja
imam Usud. A u potrazi za tim usudom, ja u dobivati vidovnjake
bljeskove, povremene poglede u budunost.
Da li je to sve?
Ne, takoer mogu vidjeti radioaktivnost. Vrue podruje izgleda
kao da sjaji, duboko crveno ili tamno purpurno. Nekako lijepo. Vrui se
vjetar ini da iskri; mislim da je ono to vidim samo ionizacija niskog
stupnja. A kao popratni efekt, imam apsolutni osjeaj za smjer. Jer, mjesto
Rastaljenja meni se vrlo jasno prikazuje. Gdje god da je, ak i stotinama
milja iza obzorja, mogu ga osjetiti. Ba sada, na primjer, ono je tamo u tom
smjeru. Ona pokae na jednu stranu.
Patrick pogleda u smjeru koji je ona pokazala i zaeli kompas i dobru
kartu.
Da li si ikada bila testirana za to? Pod laboratorijskim uvjetima?
Ne ree Esterhaszy. Kakva bi bila svrha?
A vjerojatno najvanije, dobijam savjete od moje majke.
Victoria zastane. Ona mi govori... stvari koje moram uiniti i to vrijedi
dosta meu mojim sljedbenicima, jer oni vjeruju da je kad je bila iva, bila
vrlo mona vjetica.
Zvui mi kao da si i ti pomalo vjetica izrekne Patrick.
Ne. Moja majka je mogla lijeiti, a ja ne mogu.
Nae odredite je pravo u srcu Zvijeri ree Esterhaszy kasno tog
popodneva. To je malo mjesto ba pokraj Honkey-tonka, sredinje u
malom sazvjeu posjeda koje je Korporacija sastavila.
Terenac je teko odskakivao. Patrickov se trbuh osjeao bijedno.
Koliko daleko?
Sad smo skoro tamo. Gledaj samo kroz ono drvee.
Pokazalo se da je njihovo odredite viktorijanska kua, zauujue
dobro popravljena, postavljena na istini odmah iznad Susquehanne.
Crijepovi su bili zeleni, a strane i ukrasi na prozorima obojeni u tri nijanse
crvene. Zemljani putevi su vodili uzvodno i nizvodno u umu.
Ovdje praktino postoji selo ree Esterhaszy. Male kolibe
svud naokolo. Iznenadio bi se koliko posla moe ostvariti jedan kupleraj.
Cesta zakrivuda kroz umu drvea konatog lia i kua nestane.
Brvno je bilo gurnuto preko ceste u visini struka i Victoria je morala
tresnuti po konicama da se ne zabije u njega.
Div iskorai iz straarnice skrivene meu drveem. Samarica
nemarno drana u jednoj ruci izgledala je smijeno maleno i
neproporcionalno. mirio je na njih kroz par amaterski napravljenih
naoala icanog okvira.
Ovdje smo da vidimo Sirenu kaza Victoria.
Dugo se ne vidjesmo, Side ree Esterhaszy. Bore smjeka
pojavie se oko divove maske. Gurajui puku pod ruku, on napravi seriju
brzih znakova prema njima, dok su mu se ruke obarale i uzlijetale poput
ptica.
Esterhaszy se naceri skrueno.
Moda tako, moda tako. Sluaj, ikakvih Korporacijskih tipova
gore u kui? Ruke poletjee i smirie se.
Pa, ako ih ima, mi bismo eljeli odloiti svoju posjetu, to je sve.
Sid pokae neto drugo, pa otrupka nazad meu drvee da odvue
brvno. Oni prooe niz tratinu i parkirae ispred kue.
Znakovi esterokuta bili su postavljeni sa svake strane glavnih vrata,
da odbiju radijaciju, objasni Victoria. Ona dotakne sredite jednog, pa onda
svoje elo. Esterhaszy se namrti i promrmlja.
Ljudi e ti danas povjerovati skoro u svaku vrstu praznovjernog

kenjanja.
Patrick podigne svoj primopredajnik premjetajui ga na drugo rame.
Pomislio bih da biste radije bili tolerantni prema praznovjerju,
uzimajui u obzir korist koju va pokret ima od njega.
Ova puiona nee zaustaviti traioce kostiju da prolaze kadgod ima
jakog vjetra. to bi oni trebali napraviti jest pokriti cijelu stvar kupolom s
nukleopor omotaem i zranom komorom. Tada bi mogli dekontaminirati
unutranjost i bilo bi sigurno k'o Atlanta.
Gdje bi dobili toliko filtera? upita Victoria, zabavljeno.
Tada se vrata otvorie i madam se pojavi na njima. Pri pogledu na
Victoriu, bore smjeka oko njenih oiju nestadoe.
Mi ne elimo nikakvu nevolju ree. Iza nje, nekoliko prostitutki
proviri van, koata mlada bia opreznih oiju. Patrick je bio zaprepaten
videi kakvog su nezdravog izgleda. Neke su od njih morale biti ozbiljno
bolesne.
Victoria ne ree nita. Jedna od kurvi posegne pokraj debele ene da
dotakne Victorijin rukav. Ona jo uvijek nije reagirala.
Mi elimo vidjeti Rebeccu Schechtman ree Esterhaszy.
Trebalo bi biti slijepac da se ne vidi olakanje na eninom licu.
Naokolo iza, kraj doka odree ona i zalupi im vrata u lice.
Zemljani put je vodio oko kue i dolje do broda-kue privezanog za
rijeni dok. iroka drvena rampa premoavala je prazninu izmeu brodakue i doka, a na daljoj strani broda ena je sjedila na invalidskoj stolici,
sunajui se. Kad su je pozdravili, ona uurbano navue pokriva preko
krila. Ali je Pattrick ve dobro pogledao njene noge. Bile su srasle,
izobliene, bez odvojenih stopala.
Sirenomelus. To je uroena dravi tiho objasni Esterhaszy,
skaui na palubu i srdano stavljajui ruku na njeno rame, masirajui ga
njeno. Susquehanna nije mjesto za tebe, Becky ree. Kad e
pronai istiju rijeku?
Sirena slegne ramenima.
Odgovara mom poslu. Tada stavi ruku oko Esterhaszyjevog
struka i stisne. Dobro te je vidjeti, ti stari jare.
Ona ih odvede u spremite odmah pokraj kuhinje kupleraja. Tamo,
nekih dvadeset metalnih odijela lealo je paljivo poredano na podu.
Astronautska odijela, pomisli Patrick, i za tren se iuavao nad njihovom
starou i nad njihovim nemoguim preivljenjem. I dok je jo uoavao
male razlike spoznajui svoju greku, Esterhaszy ree:
Gdje si na svijetu uspjela pronai sedam radijacijskih odijela?
To uope nisu bila odijela za vanjski svemir, nego obina olovna radna
odijela, zatitna odjea za ljude koji su radili sa beta i gama emiterima.
Victoria dotakne prvo, skoro s potovanjem i strese se. Tada
Esterhaszy izvadi mjera ozraenja i pone njime prelaziti preko odijela,
prolazei njegovim hvataem paljivo preko svakog etvornog centimetra
povrine.
Koliko? upita Victoria. Skinula je svoju ogrlicu od srebrnog
grumenja, paljivo razmrsujui njenih nekoliko strukova.
Dok su se pregovaranja vukla, Patrick odluta do kuhinjskih vrata i
proviri unutra. Gomila kamenjarki je kutlaom vadila svoje veere iz kotla.
On se zabulji u jednu, plavuu slabog i aneminog izgleda, skoro djeake
figure, s kratko podrezanom kosom. Bilo je neto udno oko nje, premda
nije mogao tono odrediti to.
Kurva pogleda i, videi njega na vratima, nasmijei se umilno. Naglo
otvori svoju haljinu, otkrivajui male, slatke grudi i potpune sitne muke
genitalije koje su visjele preko njenih enskih organa. Patrick pocrveni i
pogleda na drugu stranu. ene se nasmijae buno.
Tada drugi izronie iz spremita.
Zato ne! ree Victoria. Odmor i rekreacija ako to eli. Ali,

malo odspavaj poslije. Ja sam platila sobe za nas na zadnjem katu. Nekakvo
drutvo plaa sam za sebe. Odlazimo u zoru.
eli da ti dadem popis cijena? upita Esterhaszy.
Patrick pogleda kurve. Bio je dovoljno pohotan, ali one su mu se
smijale i on je sumnjao da e biti sposoban to zaboraviti. Isto tako, Victoria
je sve pomno sluala.
Ne hvala, imam neto pisati.
Naveer, radnici Korporacije Lutanja sa oblinjih alkoholnih farmi
ispunie zajedniku sobu. Veina njih je mogla oekivati da e potroiti
svoju tjednu zaradu na brzih pola sata ovdje. Odugovlaili su prije troenja,
rasteui svoj novac koliko god je bilo mogue. Smijeh i klavirska glazba
probijali su se u Patrickovu sobu.
Patrick povue jastuk preko glave, vrsto stisne oi. Koraci pourie
preko hodnika i neka se vrata zalupie. Konate krevetske trake poee
kripati u susjednoj sobi. Patrick pokua to ignorirati. Nekoliko minuta
kasnije zvukovi prestanu i vrata ponovo lupie otvarajui se. Kreveti
poee kripati u drugim sobama. Bilo je i sitnih ljudskih zvukova, isto
tako.
Dugo mu je vremena trebalo da zaspe.
Ruka dotakne Patrickovo rame i on se probudi uz trzaj. Victoria se
naginjala nad njega. Ona stavi prst na usne i apnu:
Idemo se maknuti. Korporacija nam je za petama.
Patrick se brzo obue ispod pokrivaa.
Kako zna? upita.
Samo znam proapta ona urno.
Izvede ga van u hodnik i dolje niz stranje stepenice. Iz dvorita,
Patricku se prui pogled u zajedniku sobu, gdje su se kamenjarke mijeale
sa svojim muterijama. ene su imale jarke oznake minkom na sredini
svojih ela i, poput nekih od svojih klijenata, nisu nosile maske.
Kod terenca, Esterhaszy se borio da utovari novospakirana radijacijska
odijela. Kad se Victoria i Patrick smjestie unutra, on proguna:
Ne znam zato se uzrujavam. Samo zato jer si ti imala jedan od
svojih snova.
Reci ree Victoria ogoreno. Da li sam ikada bila u krivu?
Da li sam i jednom bila u krivu?
Ipak, kako bi oni mogli znati? tvrdoglavo e Esterhaszy.
Mama Rosa vodi vrstu politiku. Mi joj se moda i ne sviamo, ali ona ne
bi nikada. Reci! On pogleda Patricka. to si stavio u tu priu koju si
poslao sino? Nisi spomenuo posjetu kui uitaka, je li?
Pa, smatrao sam...
Isuse! Koliko kupleraja misli da postoji u ovom umskom pojasu?
Nije to vano ree Victoria. Moemo li kliznuti pokraj njih?
Esterhaszy digne ruke.
ak ni ne znamo da li dolaze.
Gledaj tamo pokaza Victoria. Daleko u tami, bilo je malo,
blijedo, skoro nevidljivo svjetlo. Pomaklo se naprijed, nestalo.
Idiot je ekao mrviak predugo da iskljui svjetla.
uo se slabi zujavi zvuk udaljenih vozila koja se pribliavaju.
I tako sam ja u krivu ree Esterhaszy. Terenac je bio natovaren.
Victoria uskoi unutra, prui Patricku puku.
Postoji samo jedna cesta ree. Ako se dovoljno brzo budemo
micali, moda emo se moi probiti kroz njih.
U njenom je glasu bio radostan prizvuk i Patrick shvati da ona uiva u
ovome, da oekuje sukobljavanje s nekom vrstom udnje za krvlju koja je
bila van njegove moi shvaanja.
Patrick prui puku nazad.
Ja ne mogu opaliti iz ove stvari. Ja sam neutralac.

 Tada umri! nasmije se Victoria. Klavir je njeno zvoncao u

pozadini. Glasovi se udruie da bi pjevali utu podmornicu. Ona prui
puku Esterhaszyju, koji strunjaki izvue arer, odsjeno ga vrativi
unutra.
Mora postojati jo jedna cesta ree Patrick.
Jok. Victoria pokrene stroj.
Mislei tako brzo kako nikada nije u ivotu, Patrick doda:
ekaj.
Postojala je jo jedna prilika.
Nekako se terenac odvaljao niz zemljanu obalu i na dok bez
prevrtanja. Pretovarivali su odijela na brod-kuu prije nego se
Scheshmanica iskotrljala vani da vidi to rade. Izronila je iz kabine zelena
od bijesa.
Samo nam nemoj biti drska ree Victoria prijateljskim glasom.
Njeno okrzne cijev svoje puke po Rebeccinim usnama. Sirena zauti.
Sve uinjeno. Esterhaszy odvee konope. Patrick zgrabi motku i
pomogne u odguravanju.
Polako, tiho, kua-brod se odvoji od doka. Rijena je struja lako
pljuskala po koritu, ljuljajui ga nizvodno. Ponovo se nagnue nad svoje
motke, unosei svu snagu tijela u to. Uz agonijsku sporost, brod-kua
klizne u dublju vodu.
Na obali je bilo nekog kretanja meu tamnim stablima. Patrick prvo
pomisli da to nije nita osim prenja mrenice u njegovim oima. Ali ne,
tamo iznad kue, to je sigurno bio terenac. A taj roj muica koji je tiho
lebdio du obale, Maske.
Victoria je zaronila u unutranjost kue-broda kad su se odgurnuli.
Sada je izronila ponovo, poteui neto to je izgledalo poput ruksaka s
privrenim komadom cijevi za polijevanje. To je bio laserski pitolj
proizveden u Jezerskoj Federaciji s prenosivim izvorom energije i
povezujuim kabelom od optikog vlakna. Pravi antikvitet.
Tamna se figura pojavi na vrhu obale i zaustavi pri pogledu na brod na
vodi. Vojnik podigne puku do ramena i nacilja.
Isputajui ranac i istovremeno podiui pitoljski dio, Victoria se
pripremi i opali. Igla rubinskog svjetla, tako kratka da je skoro nije ni bilo,
prostrijeli ovjekovo srce. Bez glasa, on padne.
Izvia ree Esterhaszy. Mislim da nas nitko drugi nije
primijetio.
Patrick otvori usta, no ne izgovori nita. Kua-brod je nastavila kliziti
nizvodno i kupleraj se smanjivao.
Pregorio kabel zgaeno e Victoria. Lagano gurne energetski
ranac nogom. Sretni smo to nismo svi mrtvi.
Rebecca Schechtzman je gledala sa znatieljnim izrazom.
Kako si znala gdje sam to sakrila? upita. Nitko nije znao za
to.
Kako sam znala da blefira kad si rekla da nee prihvatiti moju
konanu ponudu za odijela? ree Victoria.
Gurne aparat u rijeku. On buno pljesne, pa nestane.
Na brodu-kui postojale su dvije sobe. Victoria zaplijeni veu za sebe,
poalje sirenu u drugu i naredi Esterhaszyju da uva strau na palubi. Tada
povede Patricka unutra.
Kabina je bila blago osvijetljena alkoholnom lampom. Vani,
Susquehanna je kikotala i aptala dok ih je rijeka nosila.
Da li zna koji je prvi princip vodstva? upita Victoria. To je
da ne spava s trupama. To unitava disciplinu.
Ona zastane.
Patrick je bio automatski nakrabavao njene rijei, prepravljajui ih u
eufemizme prihvatljive itaocima Federalista. Ali kad ona zastane, on
pogleda gore sa iznenadnom slutnjom.

Victoria je prkala po najgornjem dugmetu svoje koulje. Ona se

otkopa. Odsutno, igrala se slijedeim, pa se i ono otkopa.
To moe biti pravi problem nastavi ona. Jer nakon borbe,
stvarno si napet. Samo skae od sve te ivane energije, a seks je uasno
dobar nain za postupanje s time.
Ona ga pogleda pravo u oi, ekajui njegov slijedei pokret.
Victoria je vodila ljubav tvrdo i ostavljala je modrice. Da je Patrick bio
ita manje uzbuen od nje, vjerojatno ne bi mogao uivati u tome. Ali sa
svom zatomljenom enjom i uzbuenjem od prolog tjedna, naao se kako
slino odgovara, energino i s intenzitetom koji je bio skoro zastraujui.
Izgubljen u osjeaju puti na puti, vie nije mogao rei gdje njegovo tijelo
zavrava, a njeno poinje. U tom trenutku nije mogao otkriti razlike izmeu
sebe i nje.
Poslije toga, drala ga je vrsto i plakala u njegovo rame. Ali, kad ju je
upitao zato, ona jednostavno vrsto zatvori oi i zatrese glavom. On je
mogao osjetiti strah u njoj, ali nije ga mogao proitati.
Ujutro, Patrick se probudi prije Victorie. Obue se brzo i otie na
palubu. Izaao je polako, pokuavajui ukloniti male greve u nogama, i
otkrije da se brod nasukao na okuci rijeke. Esterhaszy se naslanjao na
ogradu, zurei u vodu. Patrick mu se pridrui.
Schechtmanica je veselo plivala u smeoj rijenoj vodi. Uz bljesak
bijelih grudi ona sune naprijed i pree rukama preko povrine rijeke,
prskajui ih obojicu vodom. Smijui se, oni se povukoe i ona otpliva neto
dalje.
Boe Esterhaszy promumla zadivljeno biti ponovo mlad!
Postoji primordijalno iskustvo, ha?
Ali se Patrick samo nasmijei. On je imao svoju vampirsku ljubavnicu
u kabini i mogao je promatrati sirene s hladnom nepristranou.
Do podneva, Esterhaszy i Victoria otili su u potragu i vratili se s
konjem i kolima. Dok je pomagao pri utovaru Patrick upita:
Gdje ste uope dobili ovu opremu?
Vlasnik nam je dao jer mu se svidjelo kako izgledamo odree
Victoria. Jo neko glupo pitanje?
Ostavljajui sirenu da se sama snae, oni odoe na sastanak sa
Fitzgibbonom. Na Patrickovo iznenaenje, zaokruili su oko Honkeytonka
i pridruili se pobunjenicima u skrivenom logoru, od ugljenih polja
udaljenom koliko je bilo potrebno za jedan brzi napad.
Nikad se ne bi mogli, izvui sa ovakvom vrstom operacije da ih jo
uvijek vodi Piotrowicz ree Fitzgibbon u intervjuu prije napada. Ali
njegovi potinjeni, svi postavljeni zbog politike, su mediokriteti. Oni e biti
zbunjeni oitim.
Napali su u rano poslijepodne, kad su se smjene mijenjale i rudari
umorno izlazili iz planine. Patrick je promatrao s padine iznad Honkeytonka, dok su pobunjenici napadali s dvije strane. elio je biti meu njima,
ali je Fitzgibbon odbio riskirati. Stvarno, pobunjeniki kapetan je naredio
da ga uvaju i dre ga van akcije, i silom ako bude potrebno.
Ono to je vidio bila je zbrka ljudi koji su trali i vikali. Neki od ljudi
su pucali. On je slabo mogao izdvojiti nekog pojedinca iz te jurnjave.
Nije se inilo da ima puno Korporacijskih Maski u bici, to je
potvrivalo Fitzgibbonove rijei, da su glavne snage odvedene na
osvetniki prepad na ono to su njihove voe navedene da misle da je
pobunjeniki logor. Honkeytonk je ostavljen sasvim nebranjen.
Kako je to Fitzgibbon objasnio:
Oni znaju da mi ne moemo drati Honkeytonk. Znaju da ga
neemo unititi. I znaju da nije vrijedno gubitka vojnika krasti ono malo to
moemo odnijeti.
Zato ete onda napasti? upita Patrick.
I tada se Fitzgibbonovo lice iskrivi u rezanju i njegova sasuena,
izuvijana ruka zgrabi grevito za njegovo rame.

 Da natjeram kopilad da plate procijedi on hladnim apatom.

Da ih natjeram da pate, kao to sam ja! Zastavi doda Ne, to nije bilo
za zapisnik. Mi to radimo iz psiholokih razloga. Da pokaemo rudarima da
moemo, da nismo bez snage i da ih mi konano ne namjeravamo
povrijediti.
Nije za zapisnik, moja guzica, pomisli Patrick. Nasmijei se
pristojno.
Osvajai su formirali povorku kroz sredite grada. Stanovnici grada
pohrlie iz rueih ciglenih zgrada, da promatraju i kliu. Svi su nosili
bijele maske, skoro svi od krpe i samo nekoliko od nukleopor filtera.
Postarija ena poljubi Victorijinu izmu dok je ona bahato projahivala,
a pobunjeniki voa niti ne pogleda dolje.
Slijedei je, probijajui se kroz gomilu koja je buno slavila, ili
Korporacija nije bila vrlo popularna ovdje ili su njeni zagovornici mudro
ostali unutra, Patrick sa uasom primijeti da je veina djece vidljivo
malformirana. Imala su iskrivljene ruke i noge, prevelike i nesimetrine
lubanje, deformirana stopala i katarakte, gue i ciste, i eljusti bez zubiju.
Odrasli nisu tako bili upropateni uroenim manama, a veina je govorila
junjakim, srednjezapadnim ili filadelfijskim akcentima. Ali, bili su
izreetani zarazama, oznaeni oiljcima novoboginja, nedostajali su im
prsti ili ake od nesrea u rudnicima.
To je bio prvi pogled izbliza na drutvo Lutanja. Pobunjenici su, u
usporedbi, bili zdrava gomila; malo bi od ovih ljudi moglo odrati korak s
njima.
Naao je Obadiaha kako slika radijacijske esterokute na okvir vrata
onoga to je bilo spavaonica Korporacijskih Maski, i zastane da
porazgovara.
Ovo je moj posao ree priziva. Esterhaszy postavlja
medicinsku stanicu za odrasle, a ja postavljam prizivaku kolibu za malene.
Izmeu nas, mi rukujemo ivotom i smru. A kako to Patricku nije bilo
jasno, on objasni. Roditelji donose svoje novoroene da ja donesem
presudu. Ja odluujem da li su mutacije funkcionalne ili ne, presuujem da
li dijete moe preivjeti. Ako proe, pruam ga nazad roditeljima.
A ako ne?
Obadiah se zabulji u svoje velike, vornate ake.
Hej, ovjee, ne moe oekivati da sami to uine svojoj djeci.
Patrick se povue, ode traiti Victoriu. Ona je bila zauzeta upravljajui
svoje ljude na razliite zadatke, ali zastane da ga stisne i poljubi. Kada on
ree neto o djeci, ona kimne.
Lome ti srce, zar ne? Ali, pomisli na njihove roditelje. Zamisli da
zna da je tvoje dijete moglo biti zdravo da si imao novca da kupi novu
masku svaki put kad bi se stara istroila, za preistae vode, i gnotobiotike
staklenike... Glas joj se izgubi. Do vraga, poinjem zvuati poput
strica Boba.
Kad se Patrick vratio u gomilu, etrnaestogodinja albino djevojica
ga povue za ruku.
Hej gospodine. Ste sa pobunjenicima?
Ne odgovori on. Pa, da. Nekako. Zato pita?
elim... Ona se zagrcne i uhvati je napad kalja. Konano, iskalje
grumen sluzi. elim se pridruiti. Bila je slabana i bez grudi, s
dugom, rijetkom kosom.
To nije lak ivot.
Samo da mi daju puku. Djevojica je govorila tako estoko da
je ponovo poela kaljati. Skoro se presavila na dvoje prije nego je to
mogla kontrolirati. Samo da mi daju da ubijam Maske.
Kako ti je ime? upita Patrick.
Heron. Ubili su mi roditelje. Bio je trajk. Hrana nije dolazila sa
farmi i neki od rudara su zauzeli okna. eljeli su da Korporacija otvori
skladite, nahrani svakog. Korporacija je rekla sigurno, u redu, a kad su oni

izali iz rudnika, Maske su ih sve zgrabile, odvele van grada i ubile ih. I
ostavile ih tamo.
Nastavi ree Patrick tiho.
Tako sam ja, kad sam izala danas iz rudnika i vidjela to se
dogodilo, otila tamo gdje su bila tijela tako da ih mogu pokopati. Znate?
Ali su kosti bile sve pomijeane zajedno, tako da ja nisam znala koje su
prave. Tako sam ih ja ila pokopati sve zajedno. U jednu, u jednu rupu,
tono. Samo nisam imala lopatu.
Dijete zastane.
Koliko dugo radi u rudniku? upita Patrick.
Pet godina.
U zalaz, stolica je bila postavljena za Victoriu na sredinjem trgu
Honkeytonka. Male vatre bile su upaljene sa svake strane, zbog
dramatinog efekta, inei da stolica izgleda kao prijestolje. Zatvorenici,
pregrt Maski koji su preivjeli i korporacijska uprava, bili su poredani iza
nje, a i oni koji su se usudili podnijeti albe.
Promatrajui sa strane kad su prvi stanovnici grada oklijevajui
istupili, Patrick osjeti kako mu se vid zamagljuje. On protrlja oi i vid mu
se vrati za trenutak, pa ponovo postane zamagljen. Victoria je sluala albe.
Okrene se da ispita jednog od zarobljenika. Patrick ponovo zatvori oi.
Boje su plivale na pozadini njegovih kapaka, stapale se u oblike, pa u
likove i iznenada postale otre.
Gledao je na trg iz razliite perspektive, s nekog mjesta blizu njegovog
sredita. Trg je takoer bio preobraen, prevuen tamnim, intenzivnim
bojama. Sjenke su bile ispunjene svjetlom, a dim iz.vatri sa svake, njegove
strane je plovio prema gore, dubine vatri osvijetljene dubokom, purpurnom
fluorescencijom.
On nije prihvaao nikakve albe. Sluao je paljivo i presuivao
sveano. Tada pokae prvu trojicu zarobljenika i oni budu odvedeni na
stranu i ustrijeljeni.
Stupovi dima, tamnijeg od plavog plovili su iznad njega, njihove su
tmurne vatre slabile i stanjivale se kako se dim irio u zraku bez vjetra.
Tamno iskrenje su bile radioaktivne estice koje je iz tla usisalo drvee to
je sada gorjelo. Kako se dim razvijao, estice su se vrtjele i kruile poput
snjenih pahuljica. Tada, beskrajno polako, padale su na ljude
Honkeytonka.
Radijacija je bila svugdje, u tlu i na stranama zgrada kao i u zraku, a
Patricka je svrbjelo kad je vidio kako gomila stoji ne primjeujui kako se
ona vrtloi oko njih. Preostalim zarobljenicima su strgnute maske i odjea,
obrijane glave (uz mnogo smijeha), pa su odmarirali, da ih protjeraju van
gradskog podruja.
Provaljeno je u skladite, pa su one zalihe koje sami pobunjenici nisu
mogli upotrijebiti, baene u oekujue ruke gomile. Gledajui po
uzbuenom mnotvu, kako diu ruke i grabe dok su konzerve hrane, alati i
bale platna bile bacane na sve strane, Patrick iznenada vidje sebe, kako stoji
usamljen na rubu trga, bijelog lica i nesiguran, oiju vrsto zatvorenih.
Trgnut, on otvori oi i halucinacija nestade. Stajao je u svom vlastitom
tijelu i nikakve svjetlucave radioaktivne vatre nisu osvjetljavale mrani trg.
Victoria je gledala pravo u njega. Na njenom je licu bio smjeak
razumijevanja.
U tom trenutku Obadiah istri iz skladita, i sa vriskom koji je
smrzavao krv, skoi u zrak. Ljudi ustuknue od njega. On tri puta zavrti
svoj tap iznad glave i upravi ga u otvorena vrata skladita.
Iznutra grune velika plamena eksplozija. Gomila nehotino dahne i
korakne nazad. Obadiah se nasmije, potri do sjena pognut poput majmuna,
tad se ponovo pojavi, divlje maui tronocem. Pomamno potri na jednu
stranu, pa na drugu. Tad udari tronocem ispred Victorije i sjedne
nepokreno poput kipa do njenog koljena.
Ja u sada prihvaati nove vojnike ree Victoria. Iza nje,

skladite je veselo gorjelo.

Nakon trenutka oamuene tiine, doe do komeanja u gomili i jedan
mukarac istupi. Jo jedan ga je slijedio, a tada jedna ena. Za kratko
vrijeme stvorio se red od nekih trideset i pet ljudi. Fitzgibbon brzo
prokoraa ispred njih, odgurne troje. Jedna od tih troje bila je Heron.
Ljutito, ona stupi nazad u red.
Ovog puta, uz mali smijeak, Fitzgibbon je pusti da ostane.
Patrick primijeti kako je Victoria pogledala mladu albinku i zadrhtala
skoro neprimjetno. Ona je podsjea na nju samu, pomisli, pa odbaci ideju
kao divlju i neosnovanu.
S plamenovima u pozadini, regruti su bili jedan po jedan dovoeni
naprijed do Victorijine stolice. Svaki se zakleo na vjernost stvari, stavljajui
ruku na vrh prizivaevog feti tapa. On bi otvarao venu na svakoj ruci i
sakupljao od svakog po nekoliko kapi krvi u pehar. Kad su se svi zakleli, on
prui pehar Victoriji.
Ona ga isprazni.
Sada Obadiah otvori mali rez na Victorijinom ramenu. Ponovo su
regruti bili pozvani naprijed, jedan po jedan, da okuse kap njene krvi.
Prilazili su ovog puta neodlunije i dodirivali usnama rame. Osim
Heron, njihov je dodir brz i letimian. Ona je, meutim, zatvorila oi dok je
ljubila Victorijino rame, a njeno je grlo radilo, usisavajui krv. Kad se
ispravila, oi su joj bile lagano zastakljene. Polako se odmakla.
Vi ste sada moji sveano izjavi Victoria, a ja sam vaa. Ja bih
umrla za vas. Ona bijesno pogleda oko sebe. Da li sumnjate u mene?
Ali vi isto tako morate biti voljni umrijeti za mene.
Sada je ve bila no i bio je pun mjesec. Pobunjenici, broja malo
poveanog, izjahae. Patrick je bio meu njima i za njega se mjesec
udvojavao, zdruivao, ponovo udvojavao, ponovo i ponovo, kroz no.
Grupa se smanjivala za desetine i dvadesetine, kako su odjeli bili
odaslavani.
Korporacija nas jo uvijek lovi objasni Fitzgibbon. A ja ne
mogu odmah iskoristiti neku veu silu.
Do zore je samo nekih etrdeset pobunjenika ostalo. Veina je jahala,
ali medu njima je bilo i tri terenca.
Vraka stvar s tim je Esterhaszy je objanjavao krmeljivom
Patricku, da je novac tamo. Dovoljno za maske, helate, staklenike i
bolnice za svakoga Ali sve to ide bogatoj kopiladi u Bostonu i
Philadelphiji.
Upravo tada stigoe na vrh jednog uspona i Victoria dogalopira do njih
Glavu gore, strie Bob!
Esterhaszy pogleda iznenaen, te se podigne u sjedalu i krikne
Utopia!
U dolini ispod, jo umotana u sjene noi, bilo je neto to je izgledalo
kao antikna verzija budunosti. Utopia je bila naselje od urednih aleja i
geodetskih kupola. Na rjeici je bila vodenica, rustinog izgleda, a
vjetrenjaa domae izrade bila je pokraj jednog od staklenika. Nije sliilo
ni na to to je Patrick vidio u Lutanju, jer nije bilo niti jedne ponovno
naseljene zgrade od prije Rastopljenja. Sve je bilo novosagraeno.
Ovo je val stvari koje e doi sretno ree Esterhaszy. Dolina
je prirodna zelena toka, skoro nema ikakvih radio-izotopa u tlu. Kie su je
zaobile. Ali i mi radimo da je oistimo od onog to procuri unutra. Tamo
prijeko, to je nae postrojenje za preradu otpadaka. A tamo kraj kovanice
je sistem za filtriranje vode. Postepeno uklanjamo traioce kostiju i
radioaktivne tragove iz tla, vadei ga iz prehrambenog kruga.
Ovdje ivite obino, kako ja shvaam ree Patrick.
Zajedno s nekoliko prijatelja. Mi smo poprilino tehnoloki
orijentirana gomila, a i to ne valja s time? Boga mi, treba nam tehnologija,
ako elite imati ikakvu vrstu ivota u Lutanju. Prije jednog stoljea pravili

su planove da ive na Marsu, Veneri, Mjesecu, zato ne primijeniti iste

principe i na Lutanje?
U Utopiji, stanovnici su izali da zabrinuto pozdrave pobunjenike.
Victoria klizne sama, a Esterhaszy odvede Patricka da ga upozna sa svojom
enom, Helgom, za koju se pokazalo da je visoka plavua. Lice joj je bilo
istroeno i ispijeno, a na oba njena obraza su bili estoki oiljci. Dok su
razgovarali, Patrick se zavali u stolicu i umorno pusti da mu se zaklope oi.
Istog trena, osjeti vjetar na licu. Naao se kako stoji na travnatom,
zelenom polju, ispred malog, bijelog nadgrobnog kamena. Geodetska
kupola strica Boba bila je iza njegovih lea. Nosio je nekoliko divljih
cvjetova, ubranih uz put, a sad ih je pustio da padnu ispred kamena.
Nevjerojatna tuga je oteala njegovo srce i ogromni, grizui strah.
O, mama ree, samo ovog je puta od poetka shvatio da
zamilja sebe na Victorijinom mjestu. eljela bih da doe razgovarati
samnom.
Tiina.
Prolo je previe godina. Trebam te ponovo uti. Kad bi mi samo
rekla par rijei, osjeala bih se puno bolje.
Victoria saeka. Neu nita. Postrance pogleda na tamnu prikazu koja
se nadvijala nad obzorjem, teki osjeaj prijetnje koji nikada nije mogla
potpuno zanemariti.
Victoria?! Patrick pomisli, pokuavajui je dosegnuti, iako je znao da
je to samo jo jedna halucinacija.
Trgnuta, Victoria se naglo okrene i ne vidje nikoga. U
Esterhaszyjevom domu, Patrick otvori oi i otkrije da se patuljak zabrinuto
vrzma oko njega.
Te je veeri Obadiah izveo radijacijsku ceremoniju. Dok su slavljenici
kleali i ekali na biljke i helate koji e ih zatititi od radijacijske bolesti i
smrti sri, on je plesao neto sveano i ceremonijalno, tap u jednoj, a
aktivni gajgerov broja u drugoj tuci.
Stojei na vratima svoje kupole, Esterhaszy je promatrao s prezirnim
smjekom. Ali tad se nekoliko Utopijaca, njegovih prijatelja i susjeda,
pridrui ceremoniji, uzimajui sakrament od helata i biljaka. Esterhaszy
pocrveni.
to se, do krvavog vraga, dogaa? zatrai objanjenje od
Victorije.
Ona ne pogleda s komada veza na kojem je radila. Helga je rekla
Patricku da je bio zapoet kad je Victoriji bilo petnaest i da, kadgod je
dolazila kui, dodavala malo rada na njega.
Fitzgibbon je malo regrutirao odgovori ona nemarno.
Esterhaszy okrene lea vratima.
Ono je Jeremiah Peltz! I Rabbit! On uzima oba moja inenjera.
Zna za to ih trebamo.
To bi trebalo biti prijetnja! zavie on. Ne treba moje ljude
kad samo blefira.
Victoria pone govoriti neto, pa zastane. Polako ustane i protegne se.
Strano je klaustrofobino ovdje unutra rekavi to ode.
Patrick dostigne Victoriju na sredini polja iza kupole njenih adoptivnih
roditelja. Trava i korovi su ovdje bili visoki do pasa, tamna, senovita masa
u noi. Njeno su se ljuljali oko nje dok je ona zurila u nebo. Kad on stavi
ruku oko nje, ona se strese ali se ne odmakne..
Stvarno ih volim oboje ree konano Victoria. Ali moj Boe,
to mogu biti nepodnoljivi. Zakikota se. Da li si vidio izgled lica
strica Boba kad sam ga napustila?
Moda bi trebala...
O, nemoj mi davati savjete. Victoria posegne iza svoje glave i
otkopa masku. Maska padne i ona duboko udahne. Tada, videi Patrickov
izraz, ree:

 To je u redu, u istom smo podruju. Gledaj, niti iskre, niti odsjeva,

niti najmanje krijesnike slutnje trailaca kostiju, otrova, mranih i
otrovnih para...
Jesi li nafiksana?
to? Victoria se zabulji u njega prazno. Tada se smjeak probije,
pretvori se u skoro budalasti cerek. Samo malo kikota to sam dobila od
Obadiaha. A kad je on nastavio zuriti u nju doda nestrpljivo: Pa?
Skini masku. Hajde. Planira biti cjepidlaka cijeli svoj ivot?
Patrick pogleda nazad na Utopiju, na uredne krivulje kupola i
atavistiku vatru u njenom sreditu. Male figure, tamne siluete, u obredu je
vodio priziva. Upravljao ih je zamasima svoje palice. S te je udaljenosti
izgledao poput Mojsija. Polako, Patrick ukloni masku, ispuni plua slatkim
zrakom.
Kad se okrenuo nazad Victoriji, ona je ve bila odbacila koulju i
skakutala je na jednoj nozi da bi se izvukla iz hlaa. On se makne da bi joj
pomogao, pa se zajedno skotrljae na zemlju, izravnavajui visoku travu,
kotrljajui se i kotrljajui se po njoj, iznenada sretni i bezbrini.
U trenutku Victorijinog vrhunca, Patrickov je um bio preplavljen
osjeajima, njen je uitak praskao kroz njega, nimalo slian njegovom
orgazmu ili onome kako je on zamiljao da e njen biti, ve razliit,
neoekivan. A usred njegove zbunjenosti i uzbuenja, postao je svjestan
kako netko stoji iznad njega, neka ena ije crte lica nije mogao vidjeti.
Kad me bude trebala, bit u s tobom ona ree.
to? Patrick podigne glavu i pogleda naokolo. Ali nikog nije
bilo tamo, ne vie nego to je druga ena bila u koiji u Bostonu. On
pogleda Victoriju i upita: Da li se neto upravo dogodilo?
Ali se ona samo nasmijei sretno i zatrese glavom. Sjajnih oiju, ona
prui ruku da prstima okrzne nedaleki bijeli kamen.
Nekako, Patrick nije bio iznenaen otkrivajui da su se evili na grobu
njene majke.
Kad su pobunjenici podigli slijedei logor, Esterhaszy nije bio meu
njima. Ostao je u Utopiji.
Bili su prisiljeni da podignu atore usred zasmeenja, u dolini gdje su
kie Rastaljenja jako zasitile tlo radioizotopima. Vegetacija je bila rijetka i
zakrljala; ono malo to je raslo brzo je umiralo. Praina se u oblaiima
dizala ispod nogu. Samo Obadiah nije nosio masku.
Te su noi odrali jo jednu radiozatitnu ceremoniju. Olovna su
odijela bila privezana za red drvenih okvira u obliku slova X, sasvim
izgledajui kao red velikih straila. Uz vritanje, skokove i tajanstvene
ceremonije pokupljene iz rituala katolika i amerikih uroenika, priziva ih
sve zamacka crvenom i utom bojom u udnim, kabalistikim znakovima.
Victoria potape Patrickovo rame. Izgledala je napeto.
Konferencija za tampu. Trne bradom prema Fitzgibbonovom
atoru i Patrick ue za njom unutra.
Fitzgibbon je sjedio na logorskom tronocu, polako utrljavajui
nekakav melem u ispucalu kou svoje sasuene ruke. Ozbiljno kimne na
Patrickov ulazak.
Gubimo rat ree.
Da? Patrick otvori svoju biljenicu, napravivi brzu biljeku.
Odavde izgleda da vam ide prilino dobro.
Ovo je rat iscrpljivanja. Fitzgibbon ustane, masivan, prijetei
mukarac. To nije dosta za preivljavanje, mi moramo prevladati.
Bijesno pogleda Patricka preko svoje maske. Jesen dolazi. Mi ivimo od
zemlje i njenih ljudi, od njihovog vika. Doe zima, mi moramo u
neaktivnost. U proljee se moemo ponovno okupiti, ali neemo se biti u
stanju boriti sve do ljeta. Pola godine nam je izgubljeno. U meuvremenu,
Korporacija se snabdijeva izvana. Oni nisu sprijeeni zimom. Oni sebi
mogu priutiti da nam se smiju!
Skoio je na noge i koraao naprijed-nazad po malom atoru poput

pantere u kavezu. Dok je hodao, njegova se obogaljena ruka skupljala u

grevitom stisku, oputala, stiskala i oputala ponovo, opet i opet.
to planirate uiniti? upita Patrick.
Mi imamo oruje ree Fitzgibbon. Neto dovoljno prljavo i
veliko da istjera i ameriku i Greenstate vladu iz Lutanja zauvijek. Imamo
neto zlo! Zastane, i Patrick je mogao vidjeti da je bolno naceren ispod
svoje maske.
Neto zlo odjekne Patrick pristojno.
Fitzgibbon se naglo okrene i njegova se velika tamna tjelesina nadvije
nad Patricka prijetei. Njegova je miiava zdrava ruka posegla, oklijevala,
povukla, se.
Boga mi ree. Kad bih pomislio da mi se ruga, deko, ja
bih...
Sve to ja elim ree Patrick brzo, jest jasna izjava o tome
to mi ve pokuavate rei. Nije ustupao, nadajui se oajniki da se
njegov strah ne pokazuje.
Sa strane Victoria je promatrala napeto, blijedog lica. Polako izdiui,
putajui da bijes nestane u jednom dugakom, otegnutom dahu,
Fitzgibbon sjedne nazad.
U redu. U redu, ja u... Sluaj! Tamo prije rastopljenja, svaki je
nuklearni reaktor stvarao tone radioaktivnih otpadnih tvari svake godine.
Dosta toga su bile stvari niskog stupnja, a nas to ne zanima. Ali postojale su
tone plutonija u upotrebljenim gorivnim ipkama. One su bile smjetene u
kanistere otprilike ovako visoke, ovako iroke. Na sofisticiranijim
smetlitima, oni bi budldoerom iskopali rupu, bacili kanistere unutra i
zakopali ih. Ali kod veine reaktora, oni su bili spremani na samom mjestu
u privremenim objektima, skladitima, dok su ekali da se sredi konano
zakapanje. Ponekad je ovo sreivanje trajalo godinama, a poneked se nikad
nije ni obavilo. Shvata li me?
Svaku rije. Patrick napravi beznaajnu oznaku u svom
Idemo pravo u srce Lutanja i pokupiemo si neto od tog plutonija.
Zakikota se. Idemo pravo do samog reaktora Rastopljenja.
Patrickova se koa najei. Ipak, uspije odrati pokersko lice.
Radioaktivne tvari propadaju istakne. ak i ako je ta stvar
bila pogodna za oruje prije jednog stoljea, sad bi vam trebala industrijska
baza priline veliine da je rafinirate.
Za praviti bombe, je. Ali, ne treba nam eksplozija, imamo ljude
koji to mogu preraditi u finu prakastu prainu. To je jako jednostavno ako
zna kako. I imamo projektile s kojima emo izbaciti prainu. Ne vjerujem
da nam treba ita vie od toga.
Uasnut, Patrick bubne;
Ne biste se usudili...
Fitzgibbon eksplodira iz svoje stolice, njegova sasuena ruka stisnuta i
savijena skoro u vor.
Da! Boga mi, usudio bih se! Nagne se nad niski stol na kojem
su bile rairene mape, i udari akom po njemu. Jedna eksplozija uz
vjetar od Bostona i praina e letjeti preko cijelog grada. Prodirat e po
ulicama i kuama. Ljudi e je udisati, a da nemaju pojma, ne dok se ne
razbole i ponu umirati.
Fitzgibbon je sada zurio u no. Govorio je s mirnom gorljivou
vizionara.
To se dan ili dva nee vidjeti. Tada e padati na ulicama i nee se
moi dignuti, trunut e u svojim krevetima i prevaljivat e se dok ue nad
svojim nonim posudama. Poet e poari i nee biti nikog da ih ugasi. Oni
koji najdulje ostanu ivi ubijat e jedni druge za ono konzervirane hrane to
bude postojalo, a nitko izvana se nee usuditi ui unutra da im pomogne.
Mora biti nekih sto tisua ljudi u Bostonu ree Patrick bolesnim
glasom.

 To nee biti nita novo tvrdo e Fitzgibbon. To se sve

dogodilo i ranije. Upravo ovdje.
To se ne mora dogoditi ree Vistoria. Projektili i praci nee
biti spremni do idueg proljea, idueg ljeta najranije. Ako budemo mogli
izbaciti Korporaciju Lutanja prije toga... Glas joj se izgubi nesigurno;
pogleda Fitzgibbona za potvrdu.
Neodluno, on kimne.
Da. Ne zanima nas unitenje zbog njega samog. Ako nema potrebe,
neemo ni upotrebljavati projektile. Tada mu se glas malo razvedri.
Svejedno, vidio si to se dogodilo u Honkeytonku. Dobili smo veliku bitku
i dobili smo trideset regruta iz toga. Trebat e neka vrsta uda da nam
dobije borbu prije toga.
Dalje od atora, Victoria stisne ake i ree gorko:
Nisam im se pridruila da postanem slavna kao ena koja je ubila
dvjesto tisua civila.
Zato, onda?
Ona mu se nasmijei malim stisnutim osmjehom.
Da budem heroj, eto zato. Neu ivjeti dugo, elim da mi ivot
gori jarko u noi, kao nekakva zvijezda vodilja, ali da goni ljude naprijed ili
da ih upozorava da se dre podalje. Nije me briga to. Ali mora biti dobro i
cjelovito i isto. elim da mi se ona kopilad divi kad me vie ne bude. I to
mora biti pod mojom vlastitom kontrolom, ne Fitzgibbonovom ili slijepe
potrebe ili... Oklijevala je. Ili bilo koga drugog!
Patrick prui ruku da je dotakne, a ona se otrgne, pa otkoraa ljutito u
no. On se vrati u svoj ator da zapie intervju.
Patrick ubaci unutra nekoliko vlastitih kienih dodataka, veinom u
opisu zapraivanja Bostona, koje je estoko reklamirao. Shvatio je da je
ovo ono to Fitzgibbon eli da on uini, da on stvarno slui kao
propagandni odjel revolucije, ali nije ga bilo briga. Bilo je vano da vanjski
svijet zna.
Kad je bio gotov, odnese kopiju prijeko do Obadiahovog atora.
Priziva brzo preleti tekst, pa ree:
Plaim se da e veina ovog morati biti rezana, stari moj. Ja mogu
moda poslati prvih pet odjeljaka samo mijenjajui rije-dvije tu i tamo, i
onda sve ove ope stvari prema kraju. Ali to je sve.
Zato?
Zbog istog prokletog razloga zbog kojeg smo ti i oduzeli
primopredajnik na prvom mjestu. Na koliko mjesta misli da moemo
skupiti radioaktivne otpatke u Lutanju? Bilo to od ovog sranja izae, svaki
e nas jebeni vojnik na svijetu ekati kod Rastopljena.
Ne hvala ree Patrick. Sve ili nita. Mai se za papirima.
Obadiah odbije pustiti i za kratki, apsurdni trenutak su izvodili malo
navlaenje konopa rukopisom.
Reu ti to ree priziva. Ja u to zapoeti s Cenzorirala
Narodna Privremena Vlada Lutanja. Vidi? Tako e znati da ima dijelova
prie koji ne idu. Onda ti dobije cijelu kopiju nazad i alje je
necenzoriranu nakon to smo otili i pokupuli taj plutonij. Jel' to dobro?
Patrick je oklijevajui popustio.
to su dublje putovali u Lutanje, zemlja je postajala turobnija. Zelene,
relativno iste zemlje postale su rjee, smee mrlje blie. Po danu su ih
napadali rojevi insekata, od kojih Patrick nijednog nije mogao identificirati.
Obadiah se zakikota.
Stari Esterhaszy bi ti mogao rei njihova imena, veine od njih. Ti
s' novi. Oni s' ti prave mutacije u kraljevstvu insekata, dosta njih, jer s'
njihove generacije tako kratke i jer s' radi o velikoj populaciji. U
ivotinjskom kraljevstvu, ne tako puno, a veina se niti ne mnoi pravo.
Neto svjetlucavo plavo sleti na Patrickovu aku. Toraks mu dva puta
zatitra i ono ga ubode.

 Prokletstvo! Patrick trgne ruku i insekt se skotrlja i odleti. Ubod

je ve poeo oticati; boljelo je estoko. Bit e mi vraki drago kad
konano napustim ovu od boga zaboravljenu divljinu!
Oh? ree Obadiah nevino. Nema nikog kog' e ti biti krivo
ostaviti, onda?
Za sekundu, Patrick nije skuio. Tada strgne masku i pljune pred
prizivaeve noge. On se otkooperi ljutito.
Victoria je izgledala oronulo te veeri. Putovali su teko i brzo, i to se
pokazivalo. Kad je pokuala povui Patricka na sebe, on se odupre.
Zato to sebi radi? upita. Treba ti dobar noni san, ne
valjanje u trei. Zato se satire?
O, Isuse. Uz uzdisaj Victoria sjedne. Promatrala je Patricka za
trenutak bez rijei: Nastavljam ti govoriti, ja nemam tvoju duljinu
ivota. Kad sam bila roena, davali su mi dvadeset godina u najboljem
sluaju. Ako dosegnem trideset, to e biti medicinsko udo. A ja ne
oekujem da u dosei trideset. U noima poput ove, zauena sam to sam
jo iva.
Ali, to je tono ono to govorim. Da se pobrine...
Ja sam vampir ree ona u oaju. Ne mogu se prehraniti od
normalne hrane. Mogu probaviti samo krv ili bjelanca, to znai da se
hranim sa samog vrha prehrambenog lanca. Nema naina na koji mogu
izbjei radioizotope. Staklenika hrana ili konzervirane stvari od izvan
Lutanja me nee nahraniti. Svako jelo je jo jedna doza smrti, jo jedan
korak blie umiranju od leukemije, kao to je moja majka umrla. Tako, ako
elim odbrojiti ono malo ivota to mi je ostalo, moram ivjeti brzo i
sjajno. Kui? Nemam vremena za odgoena uivanja.
Sluaj, ao mi je ako... pone Patrick. Ali se ona prevrne na njega,
uspjeno ga zaustavljajui da jo neto kae.
Neto kasnije, usred njihove strasti, ona promrmlja:
Najgore kod toga je... pa tada neto promrlja. Patrick se
zaustavi, podiui je malo sa sebe.
to si rekla?
U Victorijinim su oima bite ljutite suze.
Rekla sam da je najgore od toga to mislim da te moda volim.
To je bilo kao da je neki bol, koji je bio tako spor u narastanju i tako
sveobuhvatan da on nije ni primijetio da je tu, iznenada nestao. Patrick
zabaci glavu i nasmija se.
To je prekrasno1 To su najbolje novosti koje sam uo cijeli...
Nije! Plaui, ona ga udari u prsa, jako. Nije. Ovo je
apsolutno najuasnija stvar koja mi se ikada dogodila u cijelom mom
ivotu.
Proao je tjedan. Bili su u najtee zagaenim podrujima Lutanja, gdje
je malo putnika odlazilo i gdje nitko nije ivio. Proli su kroz mranu umu
trunueg drvea, fosforescentne su gljive svijetlile na njihovim deblima.
Tlo je bilo vlano na niim dijelovima.
Stari Esterhaszy bi dao onjak da bude ovdje primijeti Obadiah.
To bi bila njegova velika ansa da neto gnjecavo nazove po sebi.
Iza ume zemlja je bila napola gola, velike povrine speenog blata,
prosjeene erozijskim jarcima. Istureni izviai su dvaput obavijestili o
primjeivanju malih patrola. Korporacijskih Maski u daljini. Jednom je
helikopter proao unutar slune udaljenosti. Bilo je jasno da su progonjeni.
Hvala Bogu da smo makli Piotrowicza prokomentira Victoria,
nakon to se helikopter izgubio. Ne bismo njega mogli ovako vui
okolo.
Radijacijska disciplina postane stroa. Nakon nonih ceremonija,
Obadiah je pruao udvostrueni sakrament od helata i i neku gustu smjesu
za koju je tvrdio da je mjeavina tvari za radio-zatitu. Donese zdjelu toga
do mjesta gdje je Patrick dovravao svoju najnoviju depeu.

Patrick promotri mjeavinu sumnjiavo.

Esterhaszy mi je rekao da su te tvari za radio-zatitu skoro
beskorisne.
Tako ree priziva. Skoro. Znao bi sve ovo sranje da si dolazio
na moje rituale.
Pa, uvijek se ini da neto... Patrick zastane. Gledajui nagore u
ovjeka po prvi put primijeti da postoje mali filterski epovi u
Obadiahovim nosnicama. Mislio sam da si rekao da te narod duhova
titi.
Obadiah pogleda zbunjeno, tada shvati i nasmija se.
Moda im ja pomaem malo.
Victoria vie nije isisavala krv iz tovarnih ivotinja. Pila ju je iz
vreica, pomijeanu sa dioksilatom da sprijei zgruavanje. Putovali su
brzo i lako, putajui konje da sami trae hranu.
Svake noi, nakon to bi vodili ljubav, Patrick je sanjao da Victoria
sjedi satima, tragajui za vizijom koja nikad nije dolazila.
Stigli su na mjesto zvano Highspire i logorovali unutar zidova onoga
to je jednom bilo restoran uz cestu. eprkajui naokolo, nekoliko je
pobunjenika pronalo stare naranaste ploice i obrubilo svoje vatre njima.
Dok su se dvoje voa dogovarali iznad pregrti stoljee i pol starih vladinih
izvjetaja i traserskih karata, Obadiah je objasnio Patricku da se nedaleko
odatle mogu vidjeti rashladni tornjevi reaktora Rastopljenja.
I tako, vi idete do kraja s time ree Patrick. Pustit ete da taj
kriminalac ubije stotine tisua ljudi.
Hej, ja sam uinio najbolje to sam mogao. Imam doktorat iz
masbehavioralne psihologije sa Harvarda, zna to? I sve sam stavio u
podizanje Victorie. U stvari, mislim da sam obavio prilino dobar posao,
uzimajui sve u obzir. Ali, vidio si rezultate, ljudi jednostavno nisu voljni
dati tako veliki komad svojih ivota.
Jo uvijek postoji jedna alternativa, ree Patrick.
Pa, postoji muenitvo. Obadiah slegne ramenima. Prilino je to
timalo sa Jeanne D'Arc, koliko se sjeam. Ali neto takvo je prilino teko
srediti. Victoria bi mogla i ne eljeti biti dobrovoljac za to.
Ono o emu sam ja mislio pone Patrick mrko. Zastane, spusti
glas. ja sam mislio o atentatu.
Obadiah je izgledao iznenaeno.
Ti e ubiti Fitzgibbona? Zakilji na Patricka, zatrese glavom.
Neee, ti samo eli da netko to napravi za tebe. Da li je tebi palo na
pamet da e i antetator vjerojatno umrijeti? E sad, koga si imao na umu za
taj posao?
Upravo tada Victoria i Fitzgibbon izrone iz atora i Obadiah je morao
pouriti da sazove redovnu nonu ceremoniju sablasne koulje. Ja bih ga
mogao sam ubiti, pomisli Patrick. Ali sluajui te rijei, on otkrije da
jednostavno ne moe povjerovati u njih. Ne samo zato to nikada nije
opalio iz puke u svom ivotu. On je neutralac, promatra. Njegov je posao
da donese nazad rije o tome to se dogodilo, ne da se mijea, ne da sam
oblikuje dogaaje.
Upravo iza onih breuljaka, upravo preko one padine Obadiah
ree svojoj okupljenoj pastvi, lei otok Rastopljenja! On pokae
svojim tapom, a gerilci se uskomeaju u zajednikoj nelagodi. Sutra
idemo tamo hodati meu atomskim vatrama. Hodat emo meu sruenim
zgradama, a ubojita gama-radijacija e nas preplaviti. Zrak e biti tako pun
trailaca kostiju da ete se zagrcnuti njime, a zemlja e biti tako vrua da e
pomjehuriti gola stopala. Ali, vi ete biti zatieni!
Otrcana gomila pobunjenika se hvatala za svaku Obadiahovu rije,
sluajui ono to je Patrick mogao samo saeti kao krianac izmeu
znanstvenog predavanja i hukan ja. Iza Obadiaha, Victoria je stajala pred
svojim atorom, blijeda i bez izraza, ruku objeenih sa strane. Kad se
ceremonija zavrila, ona sklizne pod krilo atora i nestane.

Kad joj se Patrick pridruio, Victoria je bila tiha i drhtala je. Nasmijei
se slabo.
Hej ree Patrick, zbunjen. to ne valja?
O nita, stvarno. Samo osnovna panina reakcija na odlazak gore
do Reaktora, ini mi se. Svaki bi je Luta osjetio. Bit u u redu.
Ali to nije bila istina. Patrick je mogao osjetiti njeno izbjegavanje.
Zagrli je oko ramena, njeno je zaljulja naprijed-nazad.
Moe mi rei, ja sam u redu.
Suze se pojave u njenim oima i, kad je trepnula, brzo poteku niz
njene obraze. Ona mu zakopa lice na prsa.
O Boe, Patrick, ponekad se brinem da sam moda luda.
Patrick ne rekne nita, nastavi je ljuljati njeno.
Sve otkako sam bila curica, ula sam i vidjela stvari koje drugi
ljudi nisu. Ponekad dobijam savjete od... od nekog tko je mrtav ve dugo.
Ponekad mi ona govori stvari koje ne elim raditi.
uti. Patrick je poljubi u vrh glave, pomiluje joj kosu jednom
rukom. Upravo joj je htio rei da nije luda, da je on vidio svijet kroz njene
oi, kad je ona izrekla tu zadnju reenicu.
Kakve stvari?
Opasne stvari, ponekad. Ali, ona je uvijek bila u pravu, tako da sam
ja uvijek radila ono to je traila. Ali sada... ima neto to mi je uvijek
govorila da u morati uiniti, a ja se plaim. I poela sam se pitati ako, ako
je samo to da sam ja luda i da su sve te vizije bile samo halucinacije. Jedini
put kad sam svih ovih godina vidjela moju majku da se pojavljuje, bila sam
nafiksana toliko da sam leala ravno na guzici. Lice joj je bilo tvrdo i
stisnuto. Prokletstvo, ne elim umrijeti od ludila, ja...
Hajde, hajde ree Patrick. , bebice.
Vodili su ljubav nespretno te noi, a kad je Patrick konano zaspao,
sanjao je da je svijet preplavljen svjetlom.
Svjetlo je bilo duboko i plavo i bezdano, a gorjelo je ravno kroz
platnene strane atora, pretvarajui stvari u njenu u mrlje i nejasne sjenke.
To nije bilo statino svjetlo, nego puno promjenljivih naglasaka fokusa i
osvjetljenosti. Teklo je kroz ator nemirno, nezaustavljivo, poput oceanske
vode koja curi kroz plimnu lokvu.
On ustane i navue hlae, stavi koulju. Bosonog istapa van na travu.
Vani je svjetlo bilo sveopa poplava, brisalo je zvijezde s neba, slabilo
je mjesec do skore nevidljivosti u svojoj poplavi. Pojaavalo se prema
jugozapadu, na svom izvoru iza breuljaka, na mjestu Rastopljenja. Jarko
nuklearno srce reaktora moglo se vidjeti kroz zemljana brda, probijajui
stijenu i tlo.
Svo je svjetlo bilo jedno ivo stvorenje i ono je uivalo u svom ivotu.
Tamno, krasno i prijetee, vuklo je Patricka, privlaei ga prema Reaktoru.
inilo se da se zemlja naginje na njegovu stranu i bilo je teko ostati na
nogama, teko suzdrati se od klizanja u drijelo Reaktora.
Sjenka promaknu pred njim, presijecajui osjeaj privlaenja i
ravnotea je bila uspostavljena. Bila je to ena, ali nije joj mogao vidjeti
crte lica, samo da je strano, strano tuna. Bila je mrana i nejasna u
poplavi svjetla.
Mama? ree Victoria sitnim glasom.
Patrick se nae nazad u atoru, pokrivai omotani oko njega.
Umirujua toplina njegove ljubavi kraj njega bila je nestala. Odluno, drao
je oi zatvorene, odravajui oskudni kontakt izmeu sebe i Victorije.
Mama, tako sam te jako pokuavala dosei. Ne znam to da radim.
enino lice je bilo oval istog svjetla, koje je sjalo previe jarko, a da
bi se mogle vidjeti crte na njemu. Njen al i haljina su plamtjeti bojama
kakve Patrick nikada nije vidio, sjajne crvene i zlatne i suneve ute.
Tada se zrake Reaktora razbuktae, potapajui enu hladnim,
kemijskim plavim svjetlom. Odjea joj izblijedi, gubei boju do uvenule

suhoe. enine su kosti zasjale kroz platno i svjetlo joj napusti glavu.
Nije imala lica. Suha bijela lubanja se cerila na njenu ker.
Victoria vrisne, uzbunjeno, i zatetura nazad. Ali njena majka zakorai
naprijed, kostur u krpama, da je uhvati za ruke. Kotani prsti se zatvore oko
nje, a onda se popunie mesom. Tada se i na lubanji pojavi meso, a lice,
sasvim obino lice, ali je izraz bio ispunjen ljubavlju i zapamenim bolom.
Nije to nita ega se treba bojati ree ona. vrsto zagrli Victoriu
i po prvi je put bilo oito da je ona bila mala ena, ni blizu tako visoka kao
njena ker. I tada Patrick zaspe.
Ali nakon malo vremena, uo je kako je Victoria skliznula u pokrivae
s njim, umigoljila se u ugodan poloaj i promrmljala;
Imala sam tako lijep san.
Rashladni tornjevi mrtvog reaktora su se nadvijali nad obzorjem kada
su pobunjenici stigli na vrh prvog uspona i nastavili rasti dok se druba
probijala naprijed. Bili su zastraujui nerazbijeni i savreni. Bili su
ogromni i nemogue nesrazmjerni. Bilo je skoro van vjerovanja da su
obina ljudska bia sagradila takve stvari.
Zemlja je bila mrtva i ogoljena od obzorja do obzorja. Vododerine su
izbrazdale tlo, ostavljajui iza sebe stijene i speeno blato. U rijetkoj lokvi
ili stajaem bazeniu rasle su trake bezimene koice, mikroorganizmi
previe jednostavni da bi bili lako ubijeni. Sluajni busen korova bi
provirio iz skrenih ostataka zgrade, rairio se, razbolio i umro.
Iznad njih, nebo je bilo jasno i srcelomno isto plavo.
Postavili su radni logor na rijenoj obali nasuprot otoka. Rijeka
izmeu logora i otoka je bila skoro nestala. Prije Rastopljenja, brana je
povezivala otok i obalu, a s promjenom struja, pjeani se nanos stvorio
tamo, s jednim brzim kanalom koji se probijao kroz njega.
Fitzgibbon je vodio prvu grupu radnika prijeko. Nosili su radijacijska
odijela i uzeli runa kolica sa sobom. Muno su dovlaili polutonske
kanistere od skladine zgrade do ruba otoka. Tamo su, upotrebljavajui
konopce i male lokomotive, bave bile odvuene preko pijeska. Na obje
strane, kanisteri su bili provjeravani gajgerovim brojaima zbog probijanja
radijacije. Nekoliko ih je bilo ostavljeno.
Usred postupka, pristigla su tri kamiona, poskakujui niz skoro
zbrisanu cestu. Vozili su ih ljudi koje Patrick nikada ranije nije vidio, a na
stranama im je bilo napisano Odvoz industrijskog smea Kvekerske
drave. Patrick se pitao gdje i kako su ih pobunjenici dobili.
Victoria je stajala na rubu pjeanog nanosa kad joj je Patrick priao.
Drala je kapuljau radijacijskog odijela ispod ruke i zurila u tucete zgrada
na dugakom, ravnom otoku. Mnoge su se raspukle od eksplozije pare koja
je probila zgradu reaktora. Druge su bile relativno netaknute.
Lagani povjetarac podigne Victorijinu kosu, ponese je iza nje poput
bijelog plamena.
ujem da vodi drugu posadu prijeko ree Patrick i tada, u
poznatom dupliranju vida, vidje svijet transformiran kroz njene oi.
Nebo iznad otoka bilo je skupina duga skovanih od mekanih pastela,
utih i ruiastih, koje su se vrtjele i stapale polako. Plave poput
crvendaevog jajeta su tekle u priguene zlatne, tako krasne da su mu
oduzele dah. Otok ispod je sav bio jarka magla, prostrijeljena tamnim
bljeskovima boja, koji su jurili du rubova zgrada poput vatre svetog Elma.
Sve e biti dobro ree ona i nespretno posegne da ga zagrli.
Olovno je odijelo inilo njene pokrete irokima i sporima. Poljubila ga je
otvorenih oiju, promatrajui kako se dugino nebo odraava u njegovim
zjenicama, plee na vrhovima njegovih trepavica.
Tada Patrick odstupi, oamuen, i Victoria podigne svoju kapuljau i
namjesti je preko glave, debeli vizor od olovnog stakla sasjekao je njeno
vidno polje na puku rasjeklinu. Njena je grupa bila spremna i ona ih tiho
povede preko pjeanog nanosa.
Bilo je dobro osjeati se iv. Osjeati kako joj miii rade, vidjeti kako

pijesak iskri ispod nogu. Kanal vode je bio nevidljiv i skoro joj je razbio
ravnoteu kad je teko zakoraknula u njega. Uz prigueni smijeh i trzaj, ona
se ispravi i nastavi. Otok naprijed je bio jedna, sloena struktura, iako su
detalji bili izgubljeni u magli. Za trenutak, zemlja, magla i zgrade su se
spojile u veliku, uspavanu zvijer.
Obadiah pljesne po Patrickovom ramenu.
Pa, deko, sutra alje sve svoje stare depee netaknute i
necenzorirane, ha?
Ona je sad bila skoro na otoku. Patrick iskljui svoj vlastiti okoli,
koncentrira se na svijetleu liniju jarko obojenog kamenja koja je
oznaavala kraj pjeanog nanosa.
Obadiah, imao sam neke udne predosjeaje u zadnje vrijeme
ree on paljivo. Moda sam ak vidio i Victorijinu majku. to ti misli
da to znai?
Jo je trebalo proi samo tri koraka. Dva.
Vjerojatno znai da si previe puio.
Victorijino stopalo dotakne otok i zvijer se probudi. Sjajna bijela
magla se pomakne, poput bokova ogromnog bijelog medvjeda koji se
razdraljivo priprema da izroni iz hibernacije. Duboko plava koplja svjetla
prostrijelie nebo, a veliko bezglasno urlanje zatutnji i odjekne u njenoj
lubanji. Nerazborite emocije odskoie od tla, zamru. Tada se ogromni,
neprijateljski osjeaj svjesnosti usredotoi na nju.
Jes' u redu, brate?
Samo mala vrtoglavica. Sluaj, ja sam ozbiljan. Mislim da hvatam
Victorijin psihiki utjecaj ili neto takvo.
Grupa zakoraa jedan po jedan, du ceste kojom nikakvi ljudi nisu
gazili preko jednog stoljea. Victoria ih je vodila u zvijer, zaobilazei
najgori radioaktivni kr, stupajui na stranu od purpurnih zavjesa gama
radijacije koja je prskala iz razbijenih zgrada reaktora. Cijelo vrijeme,
osjeala se uronjena u njegovo hladno, zabavljeno nadgledanje.
Psihiko kenjanje frkne Obadiah. Nemoj mi rei da postaje
jedan od njenih vjernika?
Ona je sada bila okruena zgradama. Nadvijale su se sa svake njene
strane, a jo su ih uvijek nadvisivali rashladni tornjevi, visei masivni i
pritiskajui iznad njene glave. Victoria povede svoju grupu du dugakog
praznog zida, pa preko hrpe kra koja je jednom bila zgrada. Niski uspon
to se iskrio odmah iza jednom je bio prilazna cesta. Dugi pipci smaragdne
zelenog i kobaltno plavog svjetla nemirno su tekli preko njih, njeno
okrzavajui Victorijino odijelo.
Ali, vidio sam to primijeti Patrick. Vidio sam stvari koje ne
bih mogao drugaije uvjerljivo objasniti. Nema nikakvog pitanja, nego ona
ima nekakve moi.
Evo nas ree Victoria, i tada shvati da je se vjerojatno ne moe
uti van odijela. Signalizira zaustavljanje, pa mahne svojoj posadi da ue u
skladite. Oni se raspre na posao, miui se brzo i efikasno. No na no,
vjebali su ovaj zadatak bili su spremni.
Stojei sama pred skladitem, Victoria je drhtala. Kanisteri su bili
izgubljeni u svom vlastitom sjaju; to se ticalo pomoi koju je mogla dati,
ona je isto tako mogla biti slijepa. Ipak, eljela je da moe biti unutra sa
svojom grupom. ekajui vani, nije bilo nieg za uiniti, osim sluati
aptanje Reaktora.
Mrana radost je izbijala iz Reaktora. elio ju je, a ona je stajala na
samom rubu njegovog fizikog bia. Orno ta vaj ui zaljubljeno pipke oko
njenih ruku i nogu, aptao je Doi. Victoria ponovo zadrhta, i stane vrsto,
nogu rairenih
Obadiah uzdahne.
Dobro, u redu ree. Kad sam poeo s Victorijom, obavio sam
neto posla sa hipnozom i psihotomimetikim drogama, i bilo je nekih
sugestivnih rezultata. Nita odreeno, pazi, ali dovoljno da pokae kako bi

ona stvarno mogla imati nekakve telepatske sposobnosti. Ali, morao sam se
ostaviti te linije ispitivanja jako brzo.
Reaktor je uvukao Victoriju. Odvukao je svijetleu maglu sa ceste
ispred nje, tako da je mogla vidjeti drevnu cestovnu podlogu, jarku poput
polirane mjedi. Zemlja se nagnula, gore iza nje i dolje ispred, tako da je
bilo najlake jednostavno stavljati jednu nogu ispred druge i hodati, lako,
brzo.
Nitko nije primijetio da ona odlazi. Skladite se izgubilo u gomili
zgrada, a Victoria je klizila prema zgradi reaktora. Bila je ogromna, skoro
treinu visine rashladnih tornjeva i bila je zasljepljujuapo put palae
napravljene od neonskih cijevi.
Zato? ree priziva. Zato jer tvoja cura nije ba vrsto
umotana, ako mi oprosti to tako govorim. Ne mislim da je stvarno luda,
ali, promatrao sam je dugo vremena i moje je uvaeno miljenje da njoj nije
previe jasno gdje bi se crta izmeu fantazije i stvarnosti trebala povui.
Dio zida se uruio na zgradi reaktora, gutajui komad krova i vrata
koja su mogla postojati. Iskrivljene, napola otopljene traverze su virile kroz
rupu. Unutra, pregrijana para se ovijala oko smrvljenih strojeva, delikatno
je zakrivajui pred njenim oima. A daleko iza, vidljiva samo kao estoko
crveno svjetlo koje probija maglu, leala je Reaktorova sestra, izlomljena,
kljuajua lokva pravog Rastopljenja.
Nisam li krasan? promrmlja Reaktor. Plavo osvijetljena unutranjost se
grevito uvijala u sporoj kaskadi promjenljivog intenziteta. Izgledalo je
toplo, takoer, toplo poput vatri pakla.
Ona dobija savjete od duha svoje majke ree Patrick.
Nisam iznenaen. Ne samo da je njena majka bila slavni mistik i
iscjelitelj, nego je umrla kad je Victoria bila beba. Ona je odrasla uz svaije
oekivanje da ispuni cipele svoje majke. Bilo bi vee iznenaenje kad ne bi
vidjela majku svako malo.
Uprkos mamljenju Reaktora, Victoria se nije micala. Zgrada je uala
zabrinuto iznad nje, elei da omota svoj vrui dodir oko njenog tijela.
Gusta radioaktivna otopina unutra bila je vrua, ugrijanija nego povrina
Venere. Pridrui mi se, ree Reaktor. Ona je znala to on eli i to se od nje
oekuje, ali jo uvijek je pruala otpor.
Victoria je bila uplaena. eljela je znak. Nije bilo dovoljno da joj je
majka ponovo i ponovo govorila da e doi do ovog trenutka. Ne kad su se
zadnje dvije vizije dogodile u deliriju droge i u snu. eljela je dokaz da nije
luda.
Sluajui, ekajui, napreui se i za najmanjim znakom, Victoria
pomisli da je ula glas, slab kao dah vjetra u miran dan, kako govori: Idi
naprijed!
Polako, Victoria podigne ruke do svoje kapuljae, spremajui se
podignuti je. Vatre skoe oko nje u oekivanju i srce joj zadre. Nije
mogla najerati svoje ruke da se maknu.
Victoria, nemoj! vrisne Patrick umom. Svom svojom moi on poeli
da je rijei dosegnu.
Victoria zadri ruku, okrene se, ne vidje nita.
Patrick? ree. Ona posegne umom, osjeti ga povezanog sa
sobom.
Patrick. I u tom vrstom dodiru umova ona nae potvrdu da ne,
uope nije bila luda, da su njena telepatska iskustva, i prema tome i ona
spiritualna, bila stvarna.
Ona skine svoju kapuljau.
Vatre zaurlaju kad se ona izmigoljila iz svog olovnog odijela. Podignu
joj kosu, ponesu je vruim zrakom. Odbaci hlae, pusti odijelo da padne na
zemlju. Vrue igle probiju joj kroz tijelo, tisue njih, ostavljajui dugake
ravne tragove unitenih stanica. Ona krene do ruba zgrade.
Unutra se kljuala toplina kikotala i likovala. Bilo je vrijeme za
njihovu trgovinu, vrijeme da se ostvari njihova pogodba ivota za mo. Za

trenutak je Victoria pogledala na sam Reaktor, divovske mase strojeva koje

su se sruile i smrvile tokom dekada, ali su jo uvijek zatitniki uale
iznad polu-rastopljene jezgre od umiruih gorivih tapova, poput divovskog
metalnog pauka.
Gledajui unutra, Victoria osjeti kako se gama radijacija pojaava,
kako nevidljiva koplja skau da je probiju, ponovo i ponovo. A tada se para
u zgradi pomakne i strojevi nestanu, da bi ih zamijenilo jedno jedino
ogromno oko. Bilo je zatvoreno maglom, ali jo uvijek je tupo crveno sjalo
kroz maglu, prijetee i zlo.
Oko se otvori i pogleda je.
Patrick se probudi da bi otkrio kako je bio poloen preko zaliha u
zadnjem dijelu terenca, koji se kretao. Nespretno naguran kod prtljage,
Obadiah je uao nad njim.
to se dogodilo? upita Patrick.
Imao si napad. Obadiah se namrti. Zato me nisi upozorio
da si sklon napadima?
Nisam znao. Patrick sjedne, pogleda naokolo izmodeno.
Gdje je Victoria?
Lei nazad. Ona je fino. Sad je na elu parade. Zaduena za cijelu
prokletu stvar.
Mislio sam...
Prije nekih sat vremena, dogodila se mala eksplozija pare na otoku.
Usrala svakog. Tada je Victoria izala. Bila je bosa, uope nije nosila
odijelo. Samo je imala malu bijelu koulju to ju je nosila ispod odijela.
Niti maske. Dola je tako mirna i rekla da joj je reaktor dao snagu. Tada je
naredila da se svako skupi i rekla da emo zauzeti Honkeytonk ponovo, i
zadrati ga ovog puta. Nitko nije imao ivaca ni da joj kae a.
Stvarno je slijede? Isuse. Obadiah pogleda naokolo, spusti glas.
Do vraga, ako ne umre u slijedei dan ili dva, i ja u je slijediti.
Nazad do reaktora Rastopljenja ako mi tako kae.
Ali upravo kad se mjesec dizao iznad golih brda, Victoria padne sa
svog konja. Pobunjenici se uzvrte oko nje nesigurno. Ona pokua ustati,
iznenada zatetura i ponovo padne. Ovog puta, nekoliko ruku joj pomogne
ustati. Ponovo na nogama, ona se za trenutak nasloni na svoje sedlo prije
uzjahivanja.
Podigli su logor kasno, a idueg je jutra Victoria odbila ponueni
pehar krvi. Brzo je zatresla glavom kad joj je bio donesen, a na licu joj je
bio gadljiv izgled. Tada strgne masku i nestane u nedalekom usjeku. Kad se
ponovo pojavila, na njenoj je bluzi bilo tragova povraanja.
Tada je pobunjenica odreena za nadgledanje radio-valova iznenada
strgla svoje slualice i rekla:
Korporacijska aktivnost. Uz hitri mete i zveketanje, grupa se
poe pakirati i uzjahivati.
Dok se Victoria umorno pripremala da se prebaci preko svog konja.
Fitzgibbon dojae do nje i ree.
Ne trudi se.
Bez rijei, Victoria ga pogleda. Ostali se utiaju, sluajui.
Korporacija nam je za petama i ne moemo nositi nikakvu suvinu
prtljagu nastavi Fitzgibbon. Pogledaj se! Ne moe ak niti jahati, a
da ne padne.
Mogli bi je vezati za konji predloi Obadiah.
Fitzgibbon ne obrati panju na njega.
Pala si ree grubo. Priznaj to. Ima radijacijsko trovanje i
umire. Nitko vie nee kupiti tvoju malu aradu. On bijesno pogleda
oko sebe. Nitko ga nije htio pogledati u oi. Nitko.
To je bila samo loa srea ree Victoria mekano. Uz ovakvu
izloenost, postoji obino nekoliko tjedana nakon poetne munine prije
nego se bolest ponovo pojavi. Izgledi su bili takvi da sam ja trebala biti

kadra to izvui. Ona prui uzde Fitzgibbonu i polako odstupi. Nita

osim loe sree.
Njihove su stvari inile osamljenu gomilicu na cesti, vreice za krv,
voda, Patrickov primopredajnik, hrane dovoljno za tjedan. Takoer su
imali, ako su ih htjeli, nekoliko sklopivih kreveta i stolica, kuharsku
opremu i lopate, sve stvari olakane iz tereta bjeeih pobunjenika.
Obadiah pritisne stari medicinski tekst u Patrickove ruke, zajedno sa
injekcijom i morfinskim kitom.
Potcrtao sam odjeljak o prekomjernoj dozi morfina. Budi paljiv s
tim. To je lako i bezbolno, tako sam uo. Udari Patricka po ramenu.
Ne bi elio da ima nekakve nesretne sluajeve.
Fitzgibbonov konj dogalopira u zadnji tren, a on se nagne da bi rekao:
Ne budi glup, deko. Ona e biti mrtva za tjedan, s tobom ili bez
tebe. Ne ini joj nikakve usluge.
Patrick zatrese glavom.
Dugujem joj... Ali Fitzgibbon, s jasnim gaenjem na licu, nije
ostao sasluati.
Kad je grupa odjahivala, nekoliko ih je pogledalo preko ramena.
Obadiah je pogledavao nazad esto i sa oitim aljenjem, ali je svejedno
iao. Heron je, za razliku, prebacila puku preko ramena i odjahala
ukoenih lea, bez da se i jednom osvrnula.
Dobro ree Patrick. Ikakvu ideju to emo sad?
Victoria je leala na leima, oiju zatvorenih.
Ne znam. Nije me briga. Samo sam umorna kao govno.
Pone plakati.
Patrick je pronaao naselje od gradskih kua, sa krovovima i gornjim
katovima svima uruenim. Jednoj je prizemlje bilo udesno sauvano, pa je
uselio Victoriju tamo. Tlo je bilo ie ovdje, narijetko pokriveno
zakrljalim grmljem, ali dovoljno jako proarano radioizotopiba da nije bilo
takora i ostale gamadi da ih uznemirava.
Dok je Victoria leala na krevetu kraj vrata, Patrick se zaposlio istei
sobu i pravei privremene kapke za prozore i okvir vrata. Cak su i ovi
jednostavni zadaci bili teki bez pravih alata i prodirali su velike koliine
vremena.
Uprkos stalnom trudu, idua tri dana su proli polako. Spora,
usamljena mora, dok je Victoria tonula dublje u svoju bolest. Bila je slaba i
grozniava i Patrick joj je stavljao mokre krpe na elo dok se ona uvijala na
krevetu. Nekoliko puta dnevno pokuao ju je hraniti krvlju na licu. Nije ju
uvijek uspijevala zadrati u sebi.
Ponekad je Victoria patila od delirija i tada je bilo malo toga to je
Patrick mogao uiniti osim da je uva da se ne povrijedi dok je divljala i
bacala se. Usred tih epizoda, halucinacije bi poele curiti u njegov mozak i
on je morao pobjei vani, bjeei od njene sablasti, dok se svijet punio
udovitima i demonima, i on bi slijepo izjurio, pokuavajui ih unititi.
Drugi put bi ona imala krvavi proljev, prljajui i svoju odjeu i krevet,
isto kao i sebe. Proklinjui sebe zbog uloge koju je on imao u njenom
svoenju na ovo, Patrick je to istio.
Jednom je uo kako helikopter prolazi kroz no i tako je znao da su
Korporacijske Maske jo uvijek u tom podruju. Victoria se tada probudila,
uvjerena da e on njom nahraniti nekog divovskog mutantnog kukca, pa je
morala biti sputana ili bi bila pobjegla kroz vrata u Lutanje.
Kad je naao vremena, Patrick je otipkao punu depeu koja je
pokrivala dogaaje na otoku Rastopljenja i poslije. Bila je napisana jasno i
bezosjeajno, kao nekakva kazna zato to se tako duboko upleo. Zato to je
bio u stanju stalne iscrpljenosti, propustio je polsat koji je prolazio iznad
njega i poslao je bombu dan kasnije.
Trei dan, Esterhaszy je zakucao na vrata.
Patrick je bio sjedio nad Victorijom, napola drijemajui, kad se
patuljak pojavio na vratima. Ukoeno se zatetura na noge. Sunevo svjetlo

ga je natjeralo da mirka i suze mu se zablistae u oima.

Ne trudi se objanjavati ree Esterhaszy. Ve sam govorio sa
Fitzgibbonom. Kako je ona?
Spava. Patrick odvede svog prijatelja od vrata, da izbjegne
uznemiravanje Victorije. Kako si nas naao?
Nije bilo teko. Znao sam Fitzgibbonovu planiranu rutu, tako da
kad sam konano odluio da je bilo krivo ostaviti Victoriju, bilo ga je dosta
lako presresti. Ali, kako je ona?
Misim da je groznica pala. Ali, pa, kako te stvari idu, postoji
privremeno poboljanje nakon prvog napada, to bi moglo trajati tjedan ili
dva. Ali, nakon toga dolazi do povrata, i plaim se da nema mnogo nade za
nju.
'
Znam simptome smrti sri odree Esterhaszy. Samo sam se
nadao da mi je Fitzgibbon krivo rekao.
Pa, ti... Patrick se zaustavi. uo se neki sitan zvuk u kui. Victoria.
Unutra su je pronali budnu.
Strie Bob? Ona uzme njegove ruke. Suze su joj bile u oima.
Strie Bob, majka mi je lagala, ree ona glasom curice. Rekla mi
je da odem do Reaktora i ponudim mu svoj ivot. Rekla mi je da e mi to
dati snagu da istjeram Korporaciju iz Lutanja zauvijek. Ljutiti se prizvuk
uvukao u njenu zbunjenost. Zato, zato je lagala?
Pokai malo vatrenosti, dijete! zarei Esterhaszy. Pustio sam
te da proe s previe prebacivanja krivnje na svoju majku kad si bila mala;
neu te sad ponovo pustiti. Ne pokuavaj gurnuti odgovornost na nekog
drugog, ispravi ramena i naini da budem ponosan na tebe.
Bijesno su gledali jedno drugo dugaku minutu. Tada ona obori oi.
Da, tata ree ona slabo, posluno. Zatvori oi i glava joj padne na stranu.
Umorna sam ree i ponovo zaspe.
Sad je Esterhaszy stajao nepokretno, jo je drei za ruke. Pogne glavu
i suze padnu tiho. Konano, Patrick ga izvede.
O, jezu ree starac. Uzme maramicu, potapka se po oima,
ispue nos i spusti masku na mjesto. Konano progovori: To je moja
greka. Pustio sam je da proe s tom opsesijom okultnim kenjanjem. Ali ne
znam. Moda sam bio previe strog. Moda nisam bio dovoljno strog.
Moda nije bilo nita to si mogao uiniti.
Trebao sam imati kontrolu. Esterhaszy se sabere. Ona e
umrijeti ukoliko ne dobije transplantate kotane sri. Izgledi nisu dobri, ak
ni sa transplantatima, ali to je sva mogunost koju ima. A jedino mjesto
gdje ona to moda moe dobiti je Boston.
Patrick zatrese glavom na beznadnost primjedbe. Ali sve to je rekao
bilo je:
Kako emo ih dobiti?
Predati se Korporaciji Lutanja je ono to emo raditi ree
Esterhaszy, i pokuati napraviti dogovor.
Oni bi eljeli imena, bio bi izdajnik svojih prijatelja.
Kakva je to tebi briga? Ti prokleti neutrale! Ti se samo dri
javljanja novosti; ti ne bi trebao pristajati uz nekog.
U tom trenutku, neto se dogodilo u kui. Patrick je to znao. Mogao je
osjetiti kako se to dogaa, mogao je to outjeti nekim sredstvima koja nije
mogao definirati. To je bilo kao da je svijet preskoio jedan otkucaj da pusti
nekog unutra.
Neto udno se deava ree on sneno. Victorijina majka nije bila
daleko. Stajala je kod Victorije, dovoljno blizu da je pobunjeniki voa
dotakne.
Kako to misli, udno? upita Esterhaszy.
Ona je u kui! Patrick se okrene i potri.
Kad su uletjeli u kuu, Victoria je bila sama. Sjedila je u krevetu, oiju
jasnih i svjetlucavih. A kad je Patrick zatraio da dozna to se upravo

dogodilo, ona zatrese glavom.

Nita ree i Patrick je znao da lae.
Odluili smo se za smjer djelovanja ree Patrick. Ali kad je
pokuao objasniti, ona to odbaci. Kakve su mi anse, ak i ako sve bude
ilo onako kako eli. Tanke, ha? Praktino nepostojee, zar ne?
Esterhaszy se namrti.
Ne bih iao tako daleko da kaem...
Koliko se sjeam, znala sam da u umrijeti mlada. Vie se toga ne
plaim. Ona uzme Patricka za ruku i stisne je. Plaim se da sam
besramna, Patrick. Kad mi je trebao publicitet, pustila sam da postane
odmetnik, a kad mi je trebao... prijatelj, uvala sam svoje tajne od tebe.
Nema na svijetu razloga zbog kojeg bi mi trebao oprostiti. Ali jo ti moram
traiti jednu uslugu. Trebam tvoju pomo. Hoe li je dati?
Patrick pogleda njenu tanku ruku u svojoj, toliko slabiju nego prije
nekoliko dana. Praktina strana njegovog uma je znala da ne bi trebao
davati nikakva slijepa obeanja. Ali potena strana je znala da nije vano
to e ona pitati.
Bilo to ree on. Ona mu ree to eli.
Trebalo je samo nekoliko minuta da se isprazni kua. Patrick je
pomogao Victoriji da izae, dok je Esterhaszy skupljao zapaljive stvari.
Zapalio je varadu brzo i struno, prvo guba, pa potpala, onda oplata, pa zid.
uvaj se! vikne on, upali ibicu i podmetne vatru u zgradu. Dok se
dim dizao prema gore, Patrick izvue tap antenu na svom
primopredajniku. Bilo je prerano za prijenos polsatom, ali svejedno,
Korporacija bi mogla sluati. Pone tipkati.
Esterhaszy doveze svoj mototricikl, preraeni Gradski taksi s balongumama, pa ga parkira upaljenog motora. Pljesne Patricka po leima u
prolazu, pa otie do prastarog okrnjenog stupa za lampu, gdje je Victoria
sjedila uurena u lakom pokrivau.
Pa ree on.
Ima omotnicu?
Upravo ovdje. Esterhaszy se pljesne po depu koulje.
Premda ni za trenutak ne vjerujem da e ova luaka ema raditi.
Piotrowicz voli svoj grad ree Victoria. ini mi se.
Nemoj rei nita. Mislim da ne bih to mogao podnijeti; poeo bih
plakati. Esterhaszy se prisili na smjeak. A mi ne elimo da tvoj stari
stric plae, zar ne?
Victoria zatrese glavom
Ne.
Onda sve u redu. On se okrene.
Ali prije nego je on stigao na pola puta do svog vozila, ona je bila na
nogama i trala do njega. Zagrlila ga je odostraga, sputajui se na koljena
da to uini, pa prebaci bradu preko njegovog ramena, gurne lice u njegov
vrat.
Sad, nemoj ree starac.
Sat kasnije, pokazala se patrola Maski, tri brza vozila za sve terene s
naoruanim Korporacijskim Maskama, koji su drali oruje spremno. Nali
su dvije iscrpljene figure ispod provizornne bijele zastave predaje.
Zatvor u Honkeytonku nije bio nita posebno ponovno naseljena
ciglena prizemnica sa ipkama postavljenim preko prozora, i lokotima i
pijunkama dodanima na unutranja vrata. Ali je bilo dovoljno da dri nove
zatvorenike. Bili su zatvoreni samo jedan sat kad uvar otkljua vrata i
Keith Piotrowicz ue.
ak iako je Patrick vidio Piotrowicza samo jednom, a i onda kratko,
ipak je bio ok vidjeti kako se ovjek postarao. Meso na licu mu je bilo
labavo i upalo, a pokreti su nagli i nezgrapni. Ali jo je uvijek zadrao auru
moi.
Piotrowicz tresne pregrt papira uz odluni udarac. Patrick prepozna

fragment teksta na prvom listu. To su bile piratske kopije njegovih depea.

Upravo je stiglo potanskim brodom ree Piotrowicz. Izvue
savijeni primjerak Atlanta Federalista ispod ruke i gurne ga Patricku.
Novine su sadravale jednu od Patrickovih ranih depea. Stavili su je
na prvu stranu, pun stupac s lijeve strane i nastavili je unutra. Brz pogled je
pokazao da je redigiranje bilo lagano; ostavljena je veina njegovog teksta.
Patrick spusti novine. Jednom bi mu to bilo puno znailo.
Piotrowicz uzme stolicu, proui svojih dvoje zarobljenika ispod
upavih obrva.
Dobro. Hoemo li razgovarati?
Nemojmo gubiti vrijeme ree Victoria. Vi ste zabrinuti zbog
injenice da fanatik poput Fitzgibbona ima bateriju projektila i dovoljno
radioaktiva da etiri puta zaprai Boston. Lijeno, ona izvue prvi list sa
hrpe depea i prevrne ga. Neete ga uhvatiti. I tako elite doznati, da li
on stvarno ima radioaktive? Moe li ih stvarno upotrijebiti kao oruje?
Hoe li? Meu stvarima koje su joj uvari ostavili bio je ugljeni tapi.
Ona ga sad izvue iz depa i pone arati.
Pa?
Moete se u guzicu kladiti da hoe. Victoria pogleda gore,
bljesne brzi cerek. Desni su joj lako krvarile. Moete se kladiti u svoju
slatku malu guzicu.
Keith mrano pogleda Patricka, pa ponovo na pobunjenikog vou.
Oboje ete na sud kao ratni zloinci, ree. Oboje ste
suuesnici u inu i platit ete. Zloini poinjeni protiv civilne populacije
nisu ratna djela, niti se takvima trebaju smatrati. On zastane, umorno
protrlja elo. Znao sam tvoju majku ree Victoriji.
Ako mu je namjera bila da trgne Victoriju, nije uspio. Sva Victorijina
panja je bila na papiru ispred nje. Celo joj se blago nabora od
koncentracije. Pokriva joj sklizne s ramena i ona ga povue nazad bez
gledanja.
Ona je imala dosta hrabrosti ree Keith. I ljudi su vjerovali u
nju. Mi smo mogli zajedno postii dosta. Ali ona je pala rtvom nekakve
lane sentimentalnosti. Ne moe pomoi ljudima da iziu iz slabosti.
Prokleto je teko uope pomoi ljudima, ali ne moe uiniti to bez snage.
Cak i onda, najbolje to obino moe uiniti je minimizirati bol. On
bijesno pogleda Victoriju. to misli da bi tvoja majka rekla o ovom
planu da se ubiju svi u Bostonu? Kako bi joj to opravdala? Misli da bi ona
to odobravala?
Izvucite svoje trupe iz Lutanja ree Victoria.
Piotrowicz mirne.
to?
Victoria se ponovo nagne nad svoj papir.
Izvucite svoje snage. Iselite sve Korporacijske Maske, vae
pijune, agente i informatore, vae nadglednike,.upravnike i inovnike.
Svakog. To je jedini nain na koji moete zaustaviti Fitzgibbona.
Polako, Piotrowicz se pone smijati. Smijeh se pojaavao. Nagnuo se
naprijed, pa onda nazad, bespomono se ljuljajui u stolici.
Moja draga, moja draga progovori konano. To nije tako lako
kako ti kae. Ja nemam takvu mo. On se malo uozbilji pa nastavi.
Postoje stvari koje moraju biti uinjene, vidi. Postoje neugodne odluke
koje netko mora donijeti. Netko mora osobno odluiti da pone taj rat,
naredi tu egzekuciju, prepusti onog vjernog saveznika vukovima. A ovjek
voljan da donese te odluke dobija mo da se pobrine o njihovom
izvravanju. Ali on ima mo da donosi ba te odluke, on ne moe
odluiti suprotno od interesa onih koje predstavlja. Ako on pokua izbjei
taj rat, tu egzekuciju, gubitak onog vjernog saveznika, tada mo ide
slijedeem ovjeku voljnom da donosi te odluke.
Ja ne mogu izvui Korporaciju iz Lutanja. Previe novca je
ukljueno. Oni koji anju dobitke Korporacije e jednostavno odbiti

vjerovati da Fitzgibbon ne blefira. Ako ja krenem protiv njihovih interesa,

oni e me jednostavno zamijeniti.
Moda je tako ree Patrick. Ali jo uvijek biste mogli izgubiti
rat. To ne bi bilo uope teko za ovjeka vaih sposobnosti.
Doputam poantu. Keith iroko rairi ruke. Mogao bih, ako
bih htio, boriti se tako loe u ratu da ostavim vae snage u pobjednikom
poloaju. Ali zato? ak i da sam potpuno ubijeen da Fitzgibbon stvarno
moe ostvariti svoju prijetnju, Boston nije moj grad. Neka uniti Boston i
onda u pregovarati. Ali samo da spasim Philadelphiju, a ne zato to mi je i
mrvicu stalo do nekog degenskog metropolisa u Greenstateu.
Ah ree Victoria. Pogleda dolje na svoj papir sa zadovoljstvom.
Morala se drati uspravno jednom rukom, ali ipak je karta koju je nacrtala
bila ista i uredna. Oprostite, nisam mislila prekidati. Molim nastavite.
Pone pisati male brojeve na mapi, rasporeujui ih u obliku reetke.
Keith je izgledao razdraeno.
Recite mi lokaciju laboratorija gdje e se radioaktivi preraivati.
Meni ne moete blefirati, a nemate nita ime bi kupovali. Ako elite
zaustaviti Fitzgibbona, teret je na vama samima.
Fitzgibbon me je ostavio da umrem ree Victoria. Znao je da
bih mogla ivjeti dovoljno dugo da razgovaram s vama, ali nije se potrudio
ustrijeliti me. Nemam ni najmanju ideju gdje on planira preraditi
radioaktive. Ona zavri s brojevima, nacrta seriju dugih, zakrivljenih
crta. Evo. Ona prui mapu Piotrovriczu.
to je ovo upita on sumnjiavo.
To je mapa. Philadelphia je dolje u uglu; vidite gdje se rijeke
spajaju? A brojevi su oitavanja radijacije i ako ih poveete bit e prilino
jasno svakome da Philadelphia lei unutar Lutanja. Ne vani, kao to skoro
svatko vjeruje. Unutra!
Gdje si dobila ovo? vrisne Keith, uasnut.
Kakve veze ima gdje sam to dobila? Vae pitanje je, da li netko
drugi zna za to?
Da. Keith proapta rije.
Identina kopija ove mape je u rukama mog strica. Moda ga ak i
znate, Robert Esterhaszy? On se sigurno sjea vas.
Patuljak ree Piotrowiez. to je to to elite?
Ali kad mu je rekla, on zatrese glavom.
Ne, neu to uiniti. Ustane i ode do prozora s reetkama. Vani je
bilo svijetlo, a ulica je bila prazna. Konano ree
Svojevremeno sam uinio dosta prljavtina, a dobio prokleto malo
u zamjenu. Zato bih se uope trudio? Kad mu nitko ne odgovori, on
prokune. Prokletstvo, to ima u tome za mene?
Nita. Victoria se ve umarala; napor koji je ulagala da se dri
uspravno inio je da drhti. Sjetite se to ste rekli o moi. Postoji samo
jedna odluka koju moete donijeti, zar ne? Imate mo, i morate donijeti
odluku.
Bilo je podne. Ljudi su se sakupljali u Honkeytonku cijeli dan.
Nagomilali su se na sredinjem trgu svaki slunik Korporacije Lutanja i
duniki kolonist kojem je Piotrowicz mogao narediti da prisustvuje, svaki
Luta radnik kojeg su Korporacijske Maske mogle dotjerati da promatra.
Navodno su svi oni ovdje jer ih ja elim nauiti jednoj lekciji
ree Piotrowicz kiselo. On gurne svoju masku prema dolje i pljune, runo
pomiui ustima dok je to radio. Do vraga moj ivot odlazi. Moji me
vlastiti ljudi ve mrze. On prui Patricku njegov primopredajnik.
Izudaran i poznat, koa izderana i ispucala na rubovima, on je bio stari i
vjerni prijatelj ponovo naen. Patrick proe rukom po povrini.
Slomite im srca ree Piotrowicz. Pone odlaziti, pa se vrati.
Mora da postajem senilan, zaboravio sam vam dati ovo. On prui
Patricku savijeni dokument, onda krene prema tribini.

Nasred trga, drvo je bilo visoko naslagano oko uspravnog, visokog

tapa. Maske su natapale hrpu ugljenim uljem.
Nasuprot Patricku, skoro u ravnini s lomaom, Victoria je stajala
uspravna i vrsta u dugakoj, bijeloj haljini. Drali su je u otvorenom
drvenom kavezu, a uvari su drali gomilu na udaljenosti. Nitko nije
mogao doi toliko blizu da vidi kako su je napunili analgeticima da bi
sauvali iluziju hladnog, ponosnog prkosa.
Ve je nekoliko razbacanih pojedinaca bacalo poglede u njegovom
smjeru. Obavjetavajui jedan drugog da je tamo junjaki izdajnik koji je
prijavio Victoriju Paine.
Patrick pogleda na pomilovanje u ruci, pomisli na ono to mu je
Victoria rekla, godinama ranije, inilo se, u naputenoj kui.
Mrzit e te zbog toga. Tvoje e ime biti kletva stoljeima u ovom
dijelu svijeta, ako uradimo ovo dobro. Tada se nasmijeila, kroz svoj
bol, slegla ramenima i rekla, Jo uvijek, svaki muenik treba svog Judu.
Bilo je ironinog prizvuka u toj misli, a Patrick ponovo otkrije
Victorijinu prisutnost u svojoj glavi. On pogleda gore i ugleda kako mu se
ona mrko smijei preko trga. Njegovi su zglobovi boljeli u suutnom bolu.
Osjeao je eljeza oko njenih zapea. Ona se naprezala da ga dosegne; on
je mogao osjetiti kako se napor odraava u njenom tijelu, napetost u
njenom vratu, nehotino drhtanje miia u njenom obrazu. Dok konano,
kao sa velike udaljenosti nije pomislio da je uo ono to je moglo biti
najslabiji odjek njenih proaptanih rijei. Same rijei su mu pobjegle, ali
znaenje nije. To je bio oprotaj.
Pogodilo ga je tada, i ne po prvi put, da bi sve moglo propasti, njihovi
planovi i sheme, sve. Hoe li se narod Lutanja stvarno skupiti oko
uspomene na mrtvu muenicu? Tu i sada, sa zemljom tvrom i stvarnom
ispod nogu, sa suncem vruim na njegovoj glavi i grubim prema njegovim
oima... nije mogao vjerovati. Uskoro e Victoriju spaliti ivu, a sve za
jednu apstrakciju, neto nedodirljivo i teoretsko.
Prsti se skupe u aku, opuste. Nije bilo nieg to bi on mogao uiniti.
Optube su bile itane. Izdaja, pobuna, subverzija, jo apstrakcija.
Neto o vampirizmu. inilo se da se nastavlja vjeno. Nakon nekog
vremena, Victoria otkrije da joj se oi sklapaju. Tada doe bljesak vizije, od
Patricka do nje i nazad, i ona se vidje u optuenikom prostoru. Bila je
visoka i ponosna; u njegovim oima bila je krasna, krasna kao plamen.
Lagani povjetarac joj trgne kosu prema gore, uvrtao je i mahao njom, kao
da ve gori.
Victoria se ispravi, potiskujui smjeak. Povjetarac joj je milovao
kou.
Miris ugljenog ulja bio je prodoran. Patrick je elio pogledati na drugu
stranu i nikada ne pogledati nazad. elio je prekinuti vezu izmeu sebe i
Victorije, elio je kleknuti u prainu i povratiti sva otrovna sjeanja iz svog
tijela. Suze su mu tekle niz lica, a on nije, ni da mu se o ivotu radi, mogao
zamisliti otkuda dolaze.
Piotrowicz se popne na tribinu. ak i sa dalekog ruba gomile, Patrick
je mogao vidjeti kako su se drugi slubenici odmakli od starca. uvar koji
je stajao kraj Victorije, nevien od drugih oiju, napravi znak rogova usred
nakupljajue mrenje gomile, kao da je nije svjestan.
On nestrpljivo mahne rukom da predstava pone.
Victoriji su osloboene ruke i grubo su je trgnuli iz prostora za
optuene. Ona posrne, i dosta lako se uspravi, ali je podbila prst inei to, i
bol je razdraujue odvlaio panju. Bilo je stare slame utabane u zemlju.
Ona primijeti dijete s nakrivljenom maskom i prsti su je boljeli da je
ispravi.
Drvene su stepenice vodile na gomilu drveta. uvari, po jedan na
svakoj ruci, dozvolili su joj da se penje po stepenicama polako, s nekim
dostojanstvom, premda je onaj lijevi izgledao kao da eli to prije zavriti s
tim. Vukao ju je laagno, nehotino, dok su se penjali. Dolo je do jednog
nespretnog trenutka dok su joj ruke ponovo okivali iza nje, tako da je bila

okovana za lomau. Tada su makli stepenice i ona je stajala na vrhu

lomae, sama.
Pogled je bio dobar odozgo. Boje su bile jasne i iste; mogla je vidjeti
Patrickove smee oi meu tisuama koje su zurile u nju. Suze zamaglie
Patrickov vid, i on nestane, samo da bi bio zamijenjen pogledom njenih
vlastitih oiju.
To je bilo udno. Stojei tamo, znajui kako joj je malo vremena
ostavljeno, ona ih je voljela sve, od Patricka na dolje. Bila bi savreno
sretna kad bi se ovaj trenutak mogao zamrznuti, tako da ona stoji gledajui
ih sve zauvijek.
ovjek pod kapuljaom se pojavi niotkuda, maui dimljivom
bakljom. Zavitla je tri puta oko glave i baci. Ona u luku padne prema
drvima.
Esterhaszy nije trebao biti prisutan. Stvarno, cijela njihova shema bi se
raspala ako bi ga Piotrowicz uoio. Ali je patuljak bio u gomili i Patrick ga
vidje u prvom redu, meu onima koje je red Maski morao potiskivati.
Victoria ga je vidjela, bijelog lica i napetog, kako se napree da se to vie
priblii vatri. A kad je baklja sletjela kraj njenih nogu, dotakla drvo, on je
vrisnuo prije nego su je plamenovi i mogli dotai.
Prvi plamen dotakne Victoriju, lizne prednjicu njene haljine. Patrick se
lecne, ali ne zatvori oi.
Bol je bio teku i tekao je ravno kroz Victoriju, odgurujui analgetike
kao da ne postoje, eui sve do sri njenih kostiju. Ali ona nije zaboravila
svoju dunost. Krv je curila niz Patrickovu bradu; pregrizao je jezik.
Sloboda! vrisne Victoria kad su se plamenovi zaljubljeno
omotali oko nje. Dignite se!
Zrak je bio vru. Groznica ljeta je dostigla vrhunac i skoro e se
slomiti. Jesen je skoro bila na njima.
Bilo je skoro vrijeme etve.
Preveo Vlatko Juri-Koki

Objevlieno posredstvom, GPA Mnchen

SCAN, OCR: Sekundica

Ispravke i prelom: MasterYoda
www.sftim.com

SPIDER ROBINSON

Stonogina dilema
The Centipede's Dilemma

no to mu se dogodilo bilo je klasian primjer stonogine dileme.

Naravno, kaem, pravo mu i budi. Uostalom, ini mi se da mu se to
prije ili poslije ionako moralo dogoditi. Ali, stvari su mogle ispasti
jo mnogo gore po njega da nije nosio onaj svoj glupavi eir. Bilo je to
ovako:
Tromo vukui noge za sobom Fogerty je prvi put doao u bar Kod
Callahana one noi kad se odravalo Tree godinje svemirsko prvenstvo
u bacanju strelica, a to je dogaaj do kojeg mi kod Callahana mnogo
drimo. Uoio sam ga istog trena kad je uao. Ne da je to bilo naroito
teko; bio je on pravi prizor za oko. Izgledao je poput bureta s nogama, a
kad kaem bureta, onda mislim velikog bureta. I to bureta koje lei
postrance. Na vrh te raskoi nasadila se glava nalik na brzinu oguljenom
krumpiru, a na vrhu te glave naherilo se, ili objesilo, bolje reeno,
najsmjenije i najudnije pokrivalo za glavu kojeg sam ikada vidio. Moglo
je glatko proi za ispuhan cepelin, onako mlitavo objeeno i neuredno
zaputeno, razbojniki uto po boji. Od trena kad sam ga prvi put ugledao,
stalno sam oekivao da e mu se, poput neke izdajnike lavine, sruiti
preko lica, ali neka nepoznata, tajanstvena sila nepokolebljivo ga je drala
taman povrh obrva. Nikako mu nisam mogao procijeniti dob.
Callahan ga je posluio ni ne trepnuvi okom. Ponekad mislim da bi se
jednako mirno ponio i da mu plane nad glavom, da mu u bar ue ruiasti
gorila i zatrai limunadu. Vjerojatno bi ga jo pitao i hoe li slamicu!
Momak je posrknuo tri prsta gina u isto toliko sekundi, naruio jo jednom
isto i odetao do gomile okupljene oko bacaa strelica gdje su Ispiutura

McGonhigle i Doca Webster vodili ogorenu borbu na ivot i smrt. Poao

sam a njim, osjeajui u zraku da e se zbiti neka lakrdija.
Neki od nas kod Callahana su prilino dobri sa strelicama pa je
stoga rastojanje kod bacanja trideset stopa, razmak kojem imponira gruba
snaga, ali koji isto tako zahtijeva i sigurnu ruku i tonost udarca. Meta u
koju gaamo je okrugla ploa promjera tri stope na koju je nalijepljen
portret jednog politiara (prema vlastitom izboru) s koncentrinim
krugovima od po pedeset, etrdeset, dvadeset, deset i jednog boda
nacrtanim preko njegove slavne fizionomije. Kad sam se uspio probiti do
mjesta s kojeg sam mogao vidjeti plou, Doca Webster je upravo bio
postigao krasan pogodak visoko na desnom obrazu, za etrdeset bodova.
Ispiutura je s mukom pokuavao izgledati nezabrinuto.
Kakav je ulog? upita me momak sa eirom. Glas mu je zvuao
poput evria '54 s pokvarenim ventilima.
Igramo na etvrt gajbe scotcha r odgovorio sam mu. Izaziva
ulae jednu bocu protiv ukupnog dobitka prethodnog pobjednika. Prole
godine je onaj tamo, Doca, odnio est sanduka Petera Dowsona.
Zamumljao je promatrajui kako Doca probija jedno bive
predsjedniko uho (i vi ste gaali istog kandidata, zar ne?). Upita me kako
se moe ukljuiti u igru. Uputio sam ga na Brzog Eddija koji je uzeo
slobodnu veer od sviranja klavira kako bi mogao suditi. Pratei i dalje
susret, svejedno sam ga promatrao krajikom oka. On nije sudjelovao u
uzbueno-razdraganom amoru oko sebe. Bitku je pratio s odsutno-tupim
izrazom ovjeka koji e upravo zaspati pred televizorom. Bilo mi je
prilino jasno da mu mozak ba nije jaka strana. Doca Webster je dobio
me vrlo spretno, a Ispiutura je neutjeno utnuo svoju au u veliki kamin
gdje se pridruila hrpi drugog razbijenog stakla koje je nijemo svjedoilo o
Docinom junatvu i sranosti. I jedna od mojih aa poivala je na tom
humku.
Otprilike pol litre pia kasnije, Brzi Eddie je prozvao: Dinak Fogerty i
momak sa eirom je ustao. Doca mu se iroko osmjehne sjajei se, poput
medvjeda koji pokuava biti ljubazan prema konici, i ponudi mu strelice.
Bili su ba pravi par njih dvojica. Ako je Fogeity bio bure, onda je
Doca bio ono u emu se burad prevozi, s dosta mjesta da jo moe i
tropotati na putu. Fogerty je prihvatio strelice, jednim zamahom ih
zatjerao svih est u plou oblinjeg stola i ustuknuo jedan korak smijeei
se. Doca trepne iznenaeno, uzvrati mu osmijeh i prie liniji bacanja.
Iupavi s dosta napora jednu strelicu iz stola, naceri se preko ramena
Fogertyju i baci strelicu.
Potpuno je promaila plou.
Uzdah zaprepatenja prostruji gomilom i Doca se namrti. Izraz
Fogertyjevog lica bio je neprobojan, Doca iupa drugu strelicu, okrene se i
hitne je prema cilju.
Zavrila je u kaminu kojih petnaestak stopa ulijevo, zazveavi poput
hrpe kovanog novca u depu.
Zanosi mi! zaurlao je Doca, a neki od gledalaca prasnue u
smijeh. Meutim, s mjesta na kojem sam ja stajao, vidio sam da izmeu
Doca Webstera i kamina stoje etiri ovjeka, kao i to da se jedan vrlo
neprijatan osmijeh stao raati na Fogertyjevom mesnatom licu.
Ni jedna od Docinih preostalih strelica nije dola ni blizu cilju, pa je
on napustio liniju gaanja s izrazom neutjene visibabe, vrtei glavom i
neprijateljski si odmjeravajui ruku. Fogerty zauze njegovo mjesto i, ne
skidajui ono apsurdno pokrivalo za glavu, izabere strelicu.
Promatrajui njegovo bacanje, na tren sam pomislio da bi me mogao
ispasti nerijeeno. Napetost njegova tijela bila je vrijedna aljenja, dranje
nezgrapno, strelicu je primio puno preblizu pera, drugu ruku drao je
ukoeno stisnuto uz tijelo. Bacao je poput djevojke, a zamah mu je bio
nepostojei.
S tupim, mesnatim udarcem strelica se zarila tono meu oi biveg
predsjednika.

 Pobjednik i novi ampion, Dink Fogerty! zatuli Brzi Eddie

iznad urlika gomile, a Fogerty srkne jedan dugi, pobjedonosni gutljaj iz
ae koju je bio ostavio na oblinjem stolu.
Brzi Eddie ga obavijesti da je upravo osvojio trideset i pet boca
scotcha, a novi se prvak nasmijei i okrene licem prema nama.
Pada oklada? zastrugao je. Njegov evri kao da je iznenada bio
popravljen.
Jasno k'o dan prihvati Noah Gonzales, slijedei na listi
kandidata. Nek' sam proklet ako e nam odnijeti tri tuceta boca jednim
jedinim pogotkom.
Fogerty klimne pomirljivo, prihvaajui, izvue svoju strelicu iz mete
i ponovo se postavi na liniju gaanja. Onim istim nespretnim, nezgrapnim
bacanjem potom smjesti svih est strelica u pedesetku.
Do trena kad je bacio i posljednju strelicu, u sobi je zavladao takav
potpuni muk da je Noahovo pridavljeno predajem se odjeknulo jasno i
glasno. Fogerty je izgledao vrlo samozadovoljno, ponovo skrnuo iz svoje
ae i odloio je na isti stol.
Mojih deset dolara tvrdi da ne moe to ponoviti! eksplodirao je
Doca i Fogerty se nasmijei. Brzi Eddie poe po njegove strelice, ali u
trenu kad je posegnuo za njima...
Stani! zatulio je Callahan i soba se smrzne. Fogerty se polako
okrene i zagleda u velikog, crvenokosog vlasnika bara, a njegovo
pudingasto lice poprimi izraz nevinosti. Callahan je sijevao oima, ela
naoblaena kao pred oluju.
to te je spopalo, efe? upita Fogerty.
Ne' me vrag nosi ako shvaam zagrmi Callahan ali vidio sam
kako si barem tucet puta dobrano potegao iz te svoje ae, a ona je jo
puna!
Sve oi u prostoriji okrenue se prema Fogertijevoj ai i, naravno, ne
samo da je bila puna, nego su sve okolne ae bile praznije nego to su ih
njihovi vlasnici ostavili. Sobu stade puniti ljutito zujanje uzbuenih
glasova.
ekajte malo! pobuni se Fogerty. Moje ruke su bile svima na
vidiku cijelo vrijeme! Svi ste ih mogli jasno vidjeli. Ne moete mi nita
prikaiti!
To samo znai da nisi koristio ruke ree Callahan mrano, a na
licu Doce Webstera stade svitati prejasna zora.
Tako mi Boga! rikne on. Telekinetiar! ekaj, ti niski,
bezvrijedni...
Fogerty se baci prema vratima, no Brzi Eddie potvrdi ispravnost svog
imena i jednim elegantnim, leteim ragbijakim zahvatom dohvati i obori
Fogertija prije nego je uspio prijei i par metara. S treskom ga je prizemljio
upravo ispred Ispiuture McGonniglea koji smjesta spremno sjede na njega.
Tele... to? upita Ispiutura razgovorljivo.
Telekineza objasni Doca. Prevlast uma nad materijom. Znao
sam jednog telekinetiara u vojsci koji je mogao valjati sedmice na kocki
koliko si ti mogao to gledati. To je rijetka sposobnost, ali postoji. A ova
ptiica je ima! Zar ne, Fogerty?
Fogerty je jo neko vrijeme bjesnio, a onda popusti i sve prizna.
Mnoge su se vilice objesile od zaprepatenja, neke i do poda. Ispiutura
pusti momka sa eirom da ustane, podozrivo se odmiui od njega. eir je
i dalje ivopisno prianjao uz njegovu lubanju poput neke perverzne,
homoseksualne pijavice.
'Oe re' da ti one tvoje strelice baca mozgom? uplete se Brzi
Eddie u raspravu.
Ma, neee. Ne sasvim. Ja, ovaj... Ja napravim tako da meta poeli
strelice.
Ha?

 Ja ne mogu natjerati strelice da se pomaknu. to ja radim je da,

ovaj... prenosi ovo... to jest, stanje eljenja strelica u centru mete, kao neki
magnet, pa ih onda meta privue u centar za mene. Otkrio sam kako se to
radi tek prije godinu dana. A teko se usredotoiti na sve osim na jednu
strelicu.
To sam i mislio zastenje Callahan iza anka. Ti tako napravi
i da tvoja aa poeli gin, zar ne?
Fogerty klimne potvrdno.
Poprilinu hrpicu skupim kao ribar... Moje mree ele ribu.
Uini mi se, kad ve ima takvu sposobnost, da je Fogerty koristi na
prilino nematovit nain. Zamislite rak koji eli zraenje. A onda opet,
zamislite depove koji ele dijamante. Zakljuio sam da i nije loe to su
mu ambicije skromne.
ekaj malo ree Doca zbunjeno. To stanje eljenja strelica
koje prenosi... Kako to izgleda?
Fogerty, nematovit ovjek, po prvi put u ivotu se zamislio nad tim
pitanjem. I dogodi se neizbjeno.
Ima jedna stara pria o stonozi koju su pitali kako moe istovremeno
uskladiti toliko puno nogu jednu s drugom, a ona je, pokuavajui objasniti
mehaniku neega to joj je oduvijek bilo automatsko, ona se je, dakle,
toliko zbunila da vie nikada nije mogla hodati. Upravo na isti nain je
Fogerty usmjerio svu svoju panju na sposobnost koja mu je oduvijek bila
njegovom drugom prirodom, stvorio tu zonu radoznalosti po prvi put u
svojoj glavi gdje je mogao ispitati mehanizme njenog djelovanja i...
Cijelih pola tuceta strelica iupalo se iz mete, sjurilo se preko sobe
poput jednakog broja puane tanadi noene vjetrom i zabilo se u
Fogertijevo elo.
Da nije nosio onaj blesavi eir, lako su mu mogle smoditi lubanju.
Umjesto toga, odbacile su ga unazad, sruivi ga na njegovu pozamanu
pozadinu, odakle je ostao mirkati gore prema nama koji smo mirkali
dolje prema njemu. U sobi zavlada zgromljeni muk (doslovce zgromljen s
njegove strane), a onda se prolomi bura smijeha koji je rastao, nadimao se i
odzvanjao sve dok nije stao stresati pauinu sa zabatnih greda pod stropom.
Smijali smo se do plaa, dok nas nisu zaboljela prsa i stali probadati trbusi.
Fogerty je sjedio pod tom lavinom oduevljene razdraganosti crvenei se.
Konano i on prasne u hihot.
I poput stonoge, poput rade iji je letei sag letio sve dok rada nije
pomislio na rije slon, od tog dana nadalje Fogerty se vie nikad nije
uspio dovesti u stanje da ponovo upotrijebi svoju neobinu sposobnost.
Zamislite si jato lokardi u oko!
Prevela Zvijezdana Vlahovi

Objevljeno posredstvom GPA Mnchen

LARRY NIVEN

Zeleni pljaka

e sam noi posluivao u baru. irpsitraki meuzvjezdani linijac

napustio je Zemlju prije etiri dana odnosei veinu mojih muterija.
Taverna Draco bila je gotovo prazna.
ovjek za barom pio je din i tonik. Dva gliga siva i zbijena bia,
koja nose krzna u tri tona zelene boje bila su za stolom sa irpsitrakim
vodiem. Pili su votku i consomm, bez leda, bez dodataka. etiri
falsilshreeja nagurala su svoje velike, teke eko-tankove oko veeg stola.
Puili su tinjajuu utu kau kroz cijevi. Svako malo donosio bih im jo
jedan vr kae.
ovjek je bio brbljav. inilo mi se da pokuava intervjuirati ankera i
vlasnika Zemljine najistaknutije mnogovrsne taverne.
Hej, ne ja protestirao je. Ja nisam reporter. Ja sam Greg
Noyes, s televizijske emisije Znanstveni Amerikanac.
Nisam li te veeras ve vidio kako pokuava intervjuirati gliga?
Pogreno. Radimo emisiju o stvaranju ivota na Zemlji. Mislio sam
da bih moda mogao provjeriti nekoliko stvari. Gligstith optok rekao je
to sporo, ali pogodio je imaju vlastito malo carstvo tamo vani, zar ne?
Zemljohki svjetovi, nekoliko stotina. Moraju poprilino znati kako neki
svijet stvara atmosferu kisika. Bio je paljiv s tim vieslonim rijeima.
Ne sasvim trijezan.
To ne znai da ele potratiti veer drei predavanje domorocima.
Kimnuo je.
Svejedno, nisu znali. Arhitekti na odmoru. Naveli su me da priam
o svom ivotu. Ne znam kako su to uspjeli. Odgurnuo je svoje pie.
Bolje da se prebacim na espresso. Zato bi se stvar tog oblika zanimala za

moj seksualni ivot? I stalno su me pitali o teritorijalnim pravima.

Zautio je i okrenuo se da vidi u to zurim.
Tri su chirpsithre upravo ulazile. Jedna je bila na lebdeem leaju s
pripojenom opremom za odravanje ivota.
Mislio sam da sve izgledaju jednako rekao je.
Imam chirpsithre ovdje ve gotovo trideset godina rekao sam
ali ne mogu ih razlikovati. Uostalom, sve su one savreni fiziki primjerci,
po njihovim standardima. Nikad nisam vidio ni jednu poput ove.
Dao sam mu espresso, stavio tri iskriavca na pladanj i otiao do stola
chirpshithri
Dvije su bile potpuno sline bilo kojoj drugoj chirpsithri: jedanaest
stopa visoke, obuene u pojascve s vreicama i vlastite egzokosture boje
lososa, vrlo neusiljene. Chirpe su tvrdile da su ve davno naselile cijelu
galaksiju mislei na upotrebljive planete, plimno vezane svjetove kisika,
koji krue blizu hladnih crvenih patuljastih sunaca i ponaaju se poput
vladajuih kraljica gdje god da su. Ali inilo se da ove dvije iskazuju
potovanje treoj. Ona je bila stopu nia od njih. Njen egzokostur bio je
tako jasno umjetan kao umjetno zubalo: aloplastina kost istroena s
vanjske strane. Ispod rubova ile su cijevi iz opreme njenog lebdeeg
leaja. Njena koa, izmeu ploa, bila je vie siva nego crvena. Glava joj se
polako okrenula kad sam priao. Prouila me, oiju svijetlih od zanimanja,
Iskriavce? pitao sam, kao da su chirpshithre ikad naruile neto
drugo.
Da odgovorila je jedna od one dvije. Poslui etanolsku
mjeavinu po svom izboru i tom drugom domorocu. Hoete li nam se
pridruiti?
Domahnuo sam Novesu i on je doao skokom. Dovukao je jednu od
visokih stolica koje drim da stavim ljudsko lice u razinu s licem
chirpsithre. Otiao sam po jo jedan espresso, sko i sodu, te (hvatajui
meko zapovjedno hukanje farsilshreeja) vr ute kae. Kad sam se vratio,
bili su duboko u razgovoru.
Rick Schumann, vrisnuo je Noyes upoznaj se sa Ftaxanthir,
Hrofilliss i Chorrikst. Chorrikst mi kae da je stara blizu dvije milijarde
godina.
Osjetio sam sumnju ispod njegova oduevljenja. Chirpsithre su mogle
biti najvei laci u svemiru, ali kako bismo mi ikada mogli znati istinu?
Zemlja nije imala ak ni meuzvjezdane sonde kad su chirpsithre dole.
Chorrikst je govorio sporo, grlenim aptom, ali njena prevodilaka
kutija bila je standardna: glas malo jednolian, izgovor savren.
Obila sam galaksiju nebrojeno puta i snimila prie o svojim
putovanjima za ustanove koje su omoguile da ostvarim svoju udnju za
putovanjima. Mnogo sam svog ivota provela na rubu svjetlosne brzine,
pod relativistikim saimanjem vremena. Dakle, vidite, nisam ni priblino
tako stara.
Dovukao sam jo jednu visoku stolicu.
Vjerojatno ste vidjeli bezbrojna uda rekao sam. A mislio sam:
moj Boe, niska chirpsithra! Moda je to istina. I razliite je boje, a i prsti
su joj krai. Moda se vrsta doista promijenila otkad je ona roena.
Kimnula je polako.
ivot nikad ne dosadi. Uvijek ima promjena. Dok me nije bilo,
Saturnov se prsten razvukao u razdvojene prstenove, pa je postao jo
velianstveniji. to je to moglo napraviti? Plime Mjeseca? I Zemlja se
promijenila tako da ju je nemogue prepoznati.
Noyes je prolio malo svoje kave.
Bili ste ovdje? Kada?
Zemljin se zrak sastojao od metana i amonijaka, od duikova
oksida i ugljika. Domoroci su slali poruke preko meuzvjezdanog
prostora... usmjeravajui ih prema utim suncima, naravno, ali jedan od
naih brodova proao je kroz zraku i tako smo uspostavili vezu. Morali smo

nositi sisteme za odravanje ivota brbljala je dok smo Noyes i ja sjedili

objeenih vilica a oprema je tada bila neugodnija. Naa svemirska luka
bila je na plutajuoj platformi, jer su potresi bili esti i estoki. Ali bilo je
vrijedno toga. Gradovi...
Samo trenutak upadne Noyes. Gradovi? Nikad nismo
otkopali nikakav trag neljudskih gradova!
Chorrikst ga pogleda.
Nakon sedam stotina i osamdeset milijuna godina vjerujem da
niste. Osim toga, ivjeli su u priobalnim pliacima oceana koji je ve bio
lagano slan. Ako su ih potresi potedjeli, njihova orua i njihovi gradovi
ubrzano su nestajali. A i ivoti su im bili kratki, ali nasljeivali su sjeanja.
Smrt i promjena bile su meu njima prihvaene injenice, vie nego za
veinu inteligentnih vrsta. Njihovi su se filozofski radovi jako uvrijeili
meu mojim narodom i rairili se meu drugim vrstama.
Noyes se borio sa svojim osjeajem za takt i pristojnost, ali pobijedio
je.
Kako? Kako je ita moglo evoluirati tako daleko? Zemlja nije
imala ak ni atmosferu kisika! ivot je tek poinjao, nije bilo ni trilobita!
Evoluirali su onoliko koliko i vi ree Chorrikst smireno.
ivot je poeo na Zemlji prije milijardu i pol godina. Bilo je organskih
kemikalija u izobilju od prolaska munja kroz rijetku atmosferu.
Inteligencija je evoluirala i ubrzo je sagraena impresivna civilizacija.
ivjeli su polako, naravno. Njihova je biokemija bila manje snana.
Komunikacija je bila teka. Nisu bili glupi, samo spori. Posjetila sam
Zemlju tri puta i svaki put su bili vie napredovali.
Gotovo protiv svoje volje, Noyes upita:
Kako su izgledali?
Maleni, mekani i krhki, mnogo vie nego vi. Ne mogu rei da su
bili lijepi, ali zavoljela sam ih. Nazdravila bih im prema vaim obiajima
rekla je. Stvarali su ljepotu u svojim gradovima i ljepotu u svojim
filozofijama, i njihovi su radovi jo u naim knjinicama. Nee biti
zaboravljeni.
Dotakla je svoj iskriavac, pa su to napravile i njene mlae pratilje.
Struja je potekla izmeu njene dvije kande, kroz njen ivani sistem.
Rekla je Sssss...
Podigao sam svoju au i gurnuo Noyesa laktom. Ispili smo za nae
prethodnike. Noyes je spustio svoju alicu i upitao:
to im se dogodilo?
Osjetili su da dolazi nesrea svjetskih razmjera odgovori
Chorrikst i pripremili su se; ali mislili su da e to biti potresi. Gradili su
gradove koji su plutali povrinom oceana i ivjeli a donje strane. Nikad
nisu zapazili zeleni talog koji je rastao u nekim plimnim lokvama. Kad su
saznali za opasnost, zeleni talog bio je svagdje. Fotosintezom je pretvarao
ugljini dioksid u kisik, a isti, kisik ubijao je sve to bi dotakao i ostavljao
gnojivo da hrani zeleni talog.
Svijet je umirao kad smo mi doznali to se dogaa. to smo mi
mogli uiniti protiv taloga koji uz pomo fotosinteze raste pod uto-bijelom
zvijezdom? U irpsitrakim knjinicama nije bilo niega to bi pomoglo.
Pokuali smo, naravno, ali nesreu nismo mogli sprijeiti. Nebo se obojilo,
dodue lijepo, prozirno plavo, i plimne su lokve bile zelene, a priobalni su
se gradovi raspadali prije nego to smo mi napustili borbu. Pokuali smo
prebaciti neke domoroce na neki odgovarajui svijet; ali poremeaj
bioritma unitio je njihove navike parenja. Otad se nisam vraala sve
dosad.
Depresivnu tiinu prekinula je sama Chorrikst.
Zemlja je uvelike promijenjena i, naravno, vaa je evolucija
otpoela s tom zelenom poasti. ula sam od svojih pratilja prie o
ovjeanstvu. Biste li mi rekli neto o svojim ivotima?
I mi smo govorili o ljudskoj vrsti, ali inilo mi se da ne mogu nai

mnogo entuzijazma u tome. Anaerobni ivot, koji je preivio dolazak

fotosinteze, ukljuuje gangrenu i botulizam i ne mnogo drugog. Pitao sam
se to e Chorrikst pronai kad idui put doe i hoe li imati razloga da
nazdravi naoj uspomeni.
Preveo Vlatko Juri-Koki

Objevljeno posredstvom GPA Mnchen

GEORGE R.R. MARTIN

Heroj
The Hero

rad je bio mrtav, plamenovi njegovog umiranja irili su crvenu mrlju

preko zelenosivog neba. Umiranje je trajalo dugo. Otpor je trajao
skoro tjedan dana, a borba je neko vrijeme bila estoka. Ali, na kraju
su napadai slomili branitelje, kao to su u prolosti slomili tolike druge.
Strano nebo sa svojim dvostrukim suncem nije ih smetalo. Borili su se i
pobjeivali pod nebesima azurno plavim i poprskanim zlatom i
tintanocrnim.
Momci iz Vremenske kontrole su udarili prvi, dok su glavne snage jo
uvijek bile stotinama milja na istok. Oluja za olujom mlatila je ulice grada
da uspori pripreme za obranu i skri duh otpora.
Kad su se pribliili, napadai su poslali zavijala. Neprestani visoki

vriskovi odjekivali su sa svih strana, i danju i nou, i ubrzo je veina

stanovnitva pobjegla u demoraliziranoj panici. Dotad su napadake glavne
snage bile na dometu i ispalile su zarazne bombe niz stalni istoni vjetar.
ak i tada su se uroenici pokuali boriti. Sa svojih obrambenih
topovskih platformi, koje su okruivale grad, preivjeli su poslali tuu
atomika uspijevajui vaporizirati cijelu jednu etu iji su se obrambeni
zasloni preopteretili iznenadnim napadom. Meutim, taj je uspjeh ipak bio
nemoan. U to su vrijeme poarne bombe neprestano padale na grad, a
veliki oblaci kiselog plina vili su se preko ravnica.
A iza plina, strani napadaki odredi Zemaljskih ekspedicionih snaga
su krenuli na posljednje branioce.
Kagen se namrti na ulubljenu plastoidnu kacigu kraj nogu i prokune
svoju sreu. Rutinski detalj ienja, pomisli on. Savreno rutinska
operacija i neka prokleta automatska presretaka platforma nabaci na
njega niskogradni atomik.
To je bio samo bliski pogodak, no udarni su mu valovi otetili bone
rakete i sruili ga s neba, sputajui ga u ovaj do boga zaboravljeni usjek
istono od grada. Lagani plastoidni borbeni oklop zatitio ga je od udara ali
mu je kaciga primila dobru porciju.
Kagen une i podigne ulubljenu kacigu da je ispita. Dalekodometni
komunikator i sva senzorska oprema su bili gotovi. S raketama koje su isto
tako otile bilo je obogaljen, gluh, nijem i napola slijep. Prokune!
Nekakav treptaj pokreta du vrha plitkog usjeka privue mu panju.
Pet se uroenika iznenada pojavi na vidiku, svaki nosei mainku sa
ubrzaem. Nosili su ih spremne, upravljene na Kagena. Bili su razvijeni u
liniju, pokrivajui ga i s lijeve i s desne strane. Jedan pone govoriti.
Nikad nije zavrio. U jednom trenutku Kagenov pitolj vritavac je
leao na kamenju kraj njegovih nogu, a sasvim iznenada nae mu se u ruci.
Pet ljudi e oklijevati tamo gdje jedan nee. Za trenutak dok su prsti
uroenika poeli stezati obarae Kagen nije zastao. Kagen nije oklijevao,
Kagen nije mislio.
Kagen je ubijao.
Pitolj ispusti glasni, probojni vrisak. Neprijateljski voa odreda se
strese kad je nevidljiva zraka koncentriranog visokofrekventnog zvuka
zaparala u njega. Onda se njegovo meso poe pretvarati u tekuinu. Dotad
je Kagenov pitolj pronaao jo dvije mete.
Mainke dva preostala domoroca konano ponu klepetati. Kia
metaka obavije Kagena dok se vrtio i on zaroke pod udarom dok su se hici
odbijali od njegovog borbenog oklopa. Njegov se pitolj vritavac izravna
ali sluajni mu ga hitac izbije iz stiska.
Kagen nije oklijevao ili zastao kad mu je pitolj bio istrgnut iz ruke.
On se jednim skokom odbaci prema vrhu usjeka, ravno prema jednom od
vojnika.
ovjek se nakratko uskoleba i sporo podigne svoju mainku. Trenutak
je bio sve to je Kagen trebao. Sa svom silom skoka iza sebe, njegova
desna ruka zabije kundak mainke u neprijateljevo lice, a nejgova lijeva
pest, udari poput ekia u uroenikovo tijelo, ravno ispod prsne kosti.
Kagen uhvati le i zavitla ga prema drugom domorocu koji je nakratko
zaustavio vatru kad mu je sudrug doao izmeu njega i zemljanina. Sad su
se njegovi meci zabijali u tijelo u zraku. Brzo zakorakne unazad pucajui.
A tad je Kagen bio na njemu. Kagen osjeti prei bljesak bola kad mu je
metak okrznuo sljepoonicu. On ga zanemari i zatjera brid dlana u
uroenikovo grlo. ovjek se prevrne, ostane leati.
Kagen se zavrti, jo uvijek reagirajui, traei slijedeeg neprijatelja.
Bio je sam.
Sagne se i obrie krv s ruke komadom uroenike uniforme. Namrti
se od gaenja. Bit e dugako putovanje nazad do logora, pomisli bacajui
krvlju natopljenu krpu nemarno na zemlju.
Danas sigurno nije bio njegov sretan dan.
Zaguna turobno, pa spuzne nazad u usjek da za pjeaenje uzme svoj
vritavac i kacigu.

Na obzorju, grad je jo uvijek gorio.

Regellijev glas bio je veseo i glasan kad je zapucketao preko
kratkodometnog komunikatora ugnijedenog u Kagenovoj aci.
A to si ti, Kagen, ree on smijui se. Signalizirao si ba na
vrijeme. Senzori su mi neto poinjali hvatati. Malo blie i bio bih te
vrisnuo.
Kaciga mi je razbijena i senzori ne rade, odgovori Kagen.
Prokleto je teko odrediti udaljenost. Dalekodometni komunikator je
takoer razbijen.
Bude su se pitale to ti se dogodilo, uleti Ragelli. Malo ih je
oznojilo ali sam ja mislio da e se pojaviti prijo ili kasnije.
Tono, ree Kagen. Jedan od ovih blatnih crva mi je zviznuo
rakete do vraga i trebalo mi je neko vrijeme da se vratim
Polako izroni iz kratera u kojem je uao, pojavljujui se na vidiku
udaljenog straara. Radio je to sporo i neuurbano.
Ocrtan nasuprot straarske barijere, Ragelli podigne teku srebrenosivu ruku u pozdrav. Potpuno je bio oklopljen u durlegursko borbeno
odijelo koje je inilo da Kagenov plastoidni oklop izgleda poput svilenog
papira, i sjedio je u okidakom sjedalu okretne baterije topova vritavaca.
Mjehur obrambenih zaslona obavijao ga je pretvarajui njegovu masivnu
figuru u nerazaznatljivu mrlju.
Kagen mu odmahne i pone dugim poluskokovima prodirati
razdaljinu. Zaustavi se odmah ispred barijere, u podnoju Regellijeve
topovske platforme.
Izgleda prokleto izudarano, ree Ragelli procjenjujui ga kroz
plastoidni vizir, pomognut svojim senzorskim spravama. Taj laki oklop
ti ne kupuje ni deset centa zatite. Svaki seljai s puhaljkom bi te mogao
sruiti.
Kagen se nasmije.
Barem se mogu micali. Ti moda moe odoljeti napadakom
odredu u tom durlegurskom odijelu, ali volio bih te vidjeti da napravi bilo
to u napadu, pobratime. A obrana ne dobija ratove.
Tvoj dobitak, odgovori Ragelli. Ova straarska dunost je
dosadna k'o sam vrag. On kvrcne prekida na kontrolnoj ploi i jedan
dio barijere zatrepe i nestane. Kagen odmah proe. Djeli sekunde kasnije
barijera se ponovo pojavi.
Kagen zagrabi prema barakama svog odreda. Vrata automatski skliznu
u stranu kad im se pribliio i on zahvalno zakorakne unutra. Bio je dobar
osjeaj ponovo biti kod kue i na svojoj normalnoj teini. Blatne rupe s
malom gravitacijom su mu nakon nekog vremena izazivale muninu.
Barake su bile umjetno odravane na normalnoj gravitaciji Wellingtona,
dvostrukoj Zemaljskoj. To je bilo skupo, meutim, bude su govorile kako
nita nije predobro za udobnost naih boraca.
Kagen skine plastoidni oklop u pripremnoj sobi odreda i baci ga u
kantu za zamjenjivanje. Uputi se pravo u svoj pregradak i isprui na
krevetu. Pruajui ruku do jednostavnog metalnog stola kraj kreveta izvue
ladicu i izvadi debelu, zelenkastu kapsulu. Proguta je uurbano i zavali se
da bi se opustio dok je ona poinjala djelovati. Pravila su zabranjivala
sintastim izmeu jela, znao je, ali se pravilo nikada nije provodilo. Poput
veine vojnika, Kagen ga je uzimao skoro stalno, da odri brzinu i
izdrljivost na maksimumu.
Ugodno je drijemao nekoliko minula kasnije kad komunikacijska
kutija, postavljena na zidu iznad njegovog kreveta, iznenada oivi.
Kagen:
Kagen istog trenutka sjedne, sasvim budan.
Primljeno, odgovori.
Odmah na raport majoru Gradyju.
Kagen se iroko nakesi. Na njegovom se zahtjevu radilo brzo, pomisli.
I to visoki oficir, nita manje. Brzo se oblaei u iroku smeu radnu
uniformu, on se uputi preko baze.
Prostorije visokih oficira bile su u sreditu baze. Sastojale su se od

jarko osvijetljene dvokatnice, prekrivene obrambenim zaslonima i okruene

straarima u lakim borbenim oklopima. Jedan od straara prepozna Kagena
i prema nareenjima ga propusti.
Odmah iza vrata on se nakratko zaustavi dok ga je red senzora
pretraivao. Vojnicima, naravno, nije bilo dozvoljeno nositi oruje u
prisustvu visokih oficira. Da je nosio pitolj vritavac alarmi bi se ukljuili
po cijeloj zgradi, a traktorske bi ga zrake, skrivene po zidovima i
stropovima, uinile potpuno nepokretnim.
Ali, proao je inspekciju i nastavio niz dugaki hodnik prema uredu
majora Gradyja. Na treini puta, prvi komplet traktorskih zraka vrsto mu
se zatvori na zapeima. Borio se trenutak kad je osjetio nevidljivi dodir na
koi, ali su ga traktori drali vrsto. Drugi, automatski okidani njegovim
prolaskom, pojavljivali su se kako je nastavljao niz hodnik.
Kagen prokune ispod glasa i potisne impuls da prui otpor. Mrzio je
biti prikovan traktorskim zrakama, ali to su bila pravila ako si elio vidjeti
visokog oficira.
Vrata se pred njim otvore i on zakorai unutra. Puni komplet
traktorskih zraka odmah ga zgrabi i uini nepokretnim. Nekoliko ih se malo
premjesti i on bude trgnut u ukoeni stav mirno, premda mu je svaki mii
vritao otporom.
Major Carl Grady radio je za pretrpanim drvenim stolom nekoliko
stopa dalje, rvljajui neto na listu papira. Velika gomila papira poivala
mu je kraj lakta, staromodni laserski pitolj je leao na njenom vrhu, kao
pritiskiva za papir.
Kagen prepozna laser. To je bila neka vrsta nasljedstva, u Gradyjevoj
obitelji predavana s generacije na generaciju. Prialo se da ga je neki
njegov predak upotrijebio na Zemllji, u Vatrenim ratovima ranog
dvadesetprvog stoljea. Usprkos starosti, navodno je stvar jo uvijek radila.
Nakon nekoliko minuta tiine Grady konano odloi pero i pogleda
Kagena. Bio je neobino mlad za visokog oficira, ali neuredna sijeda kosa
je inila da izgleda stariji nego to je bio. Poput svih visokih oficira, bio je
roen na Zemlji; krhak i spor u usporedbi s vojnicima napadakih odreda s
Ratnih svjetova, Wellingtona i Romella, gustih i velike gravitacije.
Raportiraj svoju prisutnost, ree Grady odsjeno. Kao i uvijek,
njegovo mravo, blijedo lice odraavalo je neizmjernu dosadu.
Podoficir John Kagen, napadaki odredi, Zemaljske ekspedicione
snage.
Grady kimne, u stvari ni ne sluajui. Otvori jednu od ladica stola i
izvue list papira.
Kagen, ree on, poigravajui se papirom, mislim da zna
zato si ovdje. Pokuca prstom po papiru. Kakvo je znaenje ovoga?
Ba ono to kae, majore, odgovori Kagen. Pokua premjestiti
teinu, ali su ga traktorske zrake drale ukoenog.
Grady primijeti i mahne nestrpljivo.
Na mjestu voljno, ree. Veina se traktorskih zraka iskljui,
ostavljajui Kagena da se kree slobodno, iako samo s pola njegove
normalne brzine. On se olakano rastegne i naceri.
Moj rok slube zavrava za dva tjedna, majore. Ne planiram se
ponovo prijaviti. I tako sam zatraio prebacivanje na Zemlju. To je sve to
ima.
Gradyjeve se obrve uzviju za djeli centimetra, ali tamne oi ispod
njih zadre izraz dosade.
Stvarno? upita. Bio si vojnik skoro dvadeset godina, Kagen.
Zato se umiroviti? Plaim se da ne razumijem.
Kagen slegne ramenima.
Ne znam. Starim. Moda samo postajem umoran od logorskog
ivota. Sve to poinje postajati dosadno, zauzimanje jedne blatne rupe za
drugom. elim neto drugaije. Neto uzbuenja.
Grady kimne.
Vidim. Ali mislim da se ne slaem s tobom, Kagen. Glas mu je
bio mekan i uvjerljiv. Mislim da potcjenjuje Z.E.S. Ima uzbuenja

ispred nas, samo ako nam da priliku. On se zavali u stolicu igrajui se

olovkom koju je podigao. Rei u ti neto, Kagen. Zna, u ratu smo sa
Hranganskim carstvom blizu tri dekade. Izravnih je sukoba izmeu nas i
neprijatelja bilo malo i bili su meusobno udaljeni. Zna li zato?
Sigurno, ree Kagen.
Grady ga je ignorirao.
Rei u ti zato, nastavi on. Do sada se svaki od nas borio da
uvrsti svoj poloaj, grabei ove male svjetove u graninim podrujima.
Ove blatne rupe, kako ih ti zove. Ali, oni su vrlo vane blatne rupe.
Trebamo ih za baze, zbog sirovina, zbog industrijskog kapaciteta i zbog
radnika koje imaju. Zbog toga pokuavamo napraviti to manju tetu u
naim kampanjama. I zbog toga upotrebljavamo taktike psihorata kao to
su zavijala. Da prestraimo to je vie mogue domorodaca prije svakog
napada. Da sauvamo radnike.
Znam ja sve to, prekine ga Kagen s tipinom velingtonkom
neotesanou. to s tim? Nisam doao ovdje na predavanje.
Grady pogleda sa olovke.
Ne, ree. Ne, nisi. I tako ti ja kaem, Kagen, pripreme su
zavrene. Vrijeme je za glavni dogaaj. Ostala je samo pregrt nezauzetih
svjetova. Vrlo brzo, doi emo u izravni sukob sa Hranganskim osvajakim
korpusom. Za godinu dana emo napadati njihove baze.
Major je zurio u Kagena iekujui odgovor. Kad nije doao nikakav,
zbunjeni mu izraz preleti preko lica. Ponovo se nagne naprijed.
Razumije li, Kagen? upita. Kakvo jo uzbuenje bi mogao
eljeti? Nema vie borbe sa ovim popisanim civilima u uniformama, s
njihovim prljavim malim atomicima i njihovim primitivnim projektilskim
orujima. Hranganci su pravi neprijatelj. Poput nas, oni imaju
profesionalnu vojsku generacijama i generacijama. Oni su vojnici, roeni i
odgojeni. I to dobri. Imaju zaslone i moderna oruja. Oni e biti neprijatelji
koji e naim napadakim odredima pruiti pravi test.
Moda, Kagen e sumnjiavo. Ali ta vrsta uzbuenja nije
ono na to sam mislio. Starim. Primijetio sam da sam sigurno sporiji u
zadnje vrijeme. ak mi ni sintastim ne odrava brzinu.
Grady odmahne glavom.
Ima jedan od najboljih dosijea u svim Z.E.S., Kagen. Primio si
Zvjezdani kri dvaput, a Odlikovanje Svjetskog kongresa tri puta. Svaka
komunikacijska stanica na Zemlji je prenijela priu o tvom spaavanju
desanta na Toregu. Zbog ega bi ti sada sumnjao u svoju efikasnost? Trebat
e nam ljudi poput tebe protiv Hranganaca. Ponovo se prijavi.
Ne, ree Kagen naglaeno. PS kae da ti sljeduje tvoja
penzija nakon dvadeset godina, a te medalje su mi donijaie lijepu gomilu
mirovinskih bonusa. Sada elim uivati u njima. Nakesi se iroko.
Kao to kaete, svatko na Zemlji me mora znati. Ja sam heroj. S tom
reputacijom, mislim da bih mogao imati pravi vrisak.
Grady se namrti i nestrpljivo zabubnja po stolu.
Ja znam to pravila kau, Kagen. Meutim, nitko nikada ne odlazi
u mirovinu. Ti to mora znati. Veina vojnika radije ostaje na frontu. To je
njihov posao. Zbog toga Ratni svjetovi i postoje.
Stvarno me nije briga, majore, odgovori Kagen. Ja znam PS i
znam da se imam pravo umiroviti s punom penzijom. Vi me ne moete
zaustaviti.
Grady mirno kimne, oiju tamnih od misli.
U redu, ree nakon duge stanke. Budimo razumni to se tie
toga. Ide u mirovinu s punom penzijom i bonusima. Spustit emo te na
Wellington, na mjesto koje odabere. Ili Romeil, ako eli. Napraviemo od
tebe direktora omladinskih kasarni, koju god starosnu grupu eli. Ili
direktora kolskog logora. Sa svojim dosijeom moe poeti pravo na vrhu.
A-a, ree Kagen vrsto. Ne Wellington. Ne Romell. Zemlja!
Ali zato? Roen si i odgojen na Wellingtonu, u jednoj od
planinskih kasarni. Nikada nisi vidio Zemlju.
Istina, ali sam je vidio u logorskim prijenosima i filmovima. Svia

mi se ono to sam vidio. Takoer sam u zadnje vrijeme i dosta itao o

Zemlji. Tako sada hou vidjeti na to lii. On zastane, pa se ponovo
nakesi. Recimo da hou vidjeti ono za to sam se borio.
Gradyjevo mrtenje je odraavalo njegovo nezadovoljstvo.
Ja sam sa Zemlje, Kagen, ree on. Kaem ti, nee ti se
svidjeti. Nee se uklapati. Gravitacija je premalena, a nema kasarni sa
umjetnom velikom gravitacijom da se u njih skloni. Sintastim je ilegalan,
strogo zabranjen. No, oni s Ratnih svjetova ga trebaju, pa e morati platiti
svemirske cijene da ga dobije. Zemljani nemaju ni reakcijski trening. Oni
su drugaija vrsta ljudi. Vrati se nazad na Wellington. Bit e meu
svojima.
Moda je to jedan od razloga to hou Zemlju. nastavi Kagen
tvrdoglavo. Na Wellingtonu sam samo jedan od stotina starih veterana.
Dovraga, ba svaki od vojnika koji stvarno ode u mirovinu ide pravo u
svoju staru kasarnu. Ali na Zemlji u ja biti slavno ime. Ma to, biu
najbri, najjai tip na cijelom prokletom planetu. To mora imati neke
prednosti.
Grady je poinjao izgledati uzrujano.
to sa gravitacijom? upita. Sintastimom?
Priviknut u se na malu gravitaciju nakon nekog vremena, to nije
problem. A i nee mi trebati toliko brzine i izdrljivosti, tako da mislim da
mogu odbaciti naviku.
Grady provue prste kroz svoju nepoeljanu kosu i sumnjiavo
odmahne glavom. Tiina je bila duga, nespretna. Nagne se preko stola.
I, iznenada, ruka mu poleti prema laserskom pitolju.
Kagen je munjevito reagirao. Zaroni naprijed, samo malo zadran od
onih nekoliko traktorskih zraka koje su ga jo uvijek drale. Saka mu u
razornom luku bljesne prema Gradyjevom zapeu, i nenadano se nasilno
zaustavi kad su traktorske zrake grubo uhvatile Kagena, ukoila ga i
tresnule na pod.
Grady se, ruke smrznute na pola puta do pitolja, zavali nazad u
stolicu. Lice mu je bilo blijedo i potreseno. Podigne ruku i traktorske zrake
mrvicu popuste. Kagen se polako digne na noge.
Vidi, Kagen, ree Grady. Ovaj mali test dokazuje da si u
formi kao i uvijek. Bio bi me dohvatio da nisam na tebi drao nekoliko
traktorskih zraka da te uspore. Kaem ti, trebamo ljude tvoje uvjebanosti i
iskustva. Trebamo te protiv Hranganaca. Ponovo se prijavi.
Kagenove hladne plave oi jo uvijek su tinjale od bijesa.
Prokleti Hranganci, ree. Ne prijavljujem se ponovo i
nikakvi vai prokleti mali trikovi me nee natjerati da promijenim
miljenje. Idem na Zemlju. Ne moete me zaustaviti.
Grady zakopa lice u ake i uzdahne.
Uredu, Kagen, ree konano. Ti pobjeuje. Proslijedit u
tvoju molbu.
Pogleda ga jo jednom, a tamne su mu oi izgledale udno
uznemirene.
Bio si veliki vojnik, Kagen. Nedostajat e nam. Kaem ti da e
zaaliti ovu odluku. Siguran si da nee ponovo razmisliti?
Apsolutno siguran, odree Kagen.
udni pogled iznenada nestane iz Gradyjevih oiju. Lice mu jo
jednom poprimi masku ravnodune dosade.
Vrlo dobro, ree on odsjeno. Voljno.
Traktori su ostali na Kagenu dok se okretao. Vodili su ga, vrlo vrsto,
van zgrade.
Spreman si, Kagen? upita Ragelli, nemarno se naslanjajui na
vrata pregratka.
Kagen podigne svoju malu putnu torbu i zadnji put pogleda naokolo,
da se uvjeri kako nita nije zaboravio. Nije. Soba je bila sasvim gola.
Cini mi se, ree prolazei kroz vrata.
Ragelli namjesti plastoidnu kacigu koju je drao pod rukom i pouri da

dostigne Kagena dok je ovaj grabio niz hodnik

ini mi se da je to to, ree on dok je usklaivao korak.
Je, odgovori Kagen. Za tjedan dana ja u se oputati na
Zemlji, dok e ti dobijati uljeve na repu sjedei u onom tvom prokletom
durlegurskom smokingu.
Ragelli se nasmije.
Moda, ree on. Ali ja jo uvijek kaem da si ti lud to od
svih mjesta ide na Zemlju, kad si mogao komandirati cijelim prokletim
kolskim logorom na Wellingtonu. Pretpostavljam da si elio napustiti sve.
to je isto tako ludo.
Vrata barake se otvore pred njima i oni prou kroz njih, Ragelli jo
uvijek govorei. Drugi straar stane kraj drugog Kagenovog boka. Poput
Ragellija, nosio je laki borbeni oklop.
Sam Kagen je bio u sveanoj bijeloj uniformi obrubljenoj zlatnim
gajtanom. Ceremonijalni laser, deaktiviran, visio mu je u crnoj konoj
futroli na boku. Odgovarajue kone izme i polirana elina kaciga
dopunjavali su uniformu. Aurno plave vrpce na ramenu su oznaavale in
podoficira. Medalje su mu zveckale na grudima dok je hodao.
Cijeli Kagenov Trei napadaki odred bio je postavljen mirno na
uzletitu iza kasarne, u ast njegovog odlaska u mirovinu. Du rampe do
orbitera, grupa visokih oficira je stajala, odvojena obrambenim zaslonima.
Major Gradv je bio u prednjem redu, njegov izraz dosade poneto zamuen
zaslonima.
Sa strane praen dvojicom straara, Kagen je polako hodao preko
betona, cerei se ispod kacige. Piskutava glazba, je nadirala preko uzletita
i Kagen prepozna bojnu himnu .E.S.-a i himnu Wellingtona.
U podnoju rampe on se okrene i pogleda nazad. eta rairena pred
njim skladno pozdravi na komandu visokih oficira i zadri taj poloaj dok
im Kagen nije uzvratio pozdrav. Tada jedan od odredskih podoficira
zakorakne naprijed i prui mu njegove otpusne papire.
Gurajui ih za pojas, Kagen brzo, nemarno mahne Ragelliju, pa pouri
uz rampu. Ona se polako podigne iza njega.
U brodu, jedan od lanova posade ga pozdravi kratkim kimanjem.
Imamo posebne prostorije pripremljene za tebe, ree. Slijedi
me. Put bi trebao trajati samo petnaest minuta. Onda te prebacujemo na
zvjezdani brod za Zemlju.
Kagen kimne i poe za njim u svoje prostorije. Pokazalo se da je to
jednostavna, prazna soba, ojaana durlegurskim ploama. Viziekran je
pokrivao jedan zid. Akceleracijski leaj je bio nasuprot.
Sam, Kagen se isprui na akceleracijskom leaju, privrujui kacigu
na dra sa strane. Traktorske zrake njeno pritisnu dolje, drei ga vrsto
za uzlijetanje.
Nekoliko minuta kasnije tupi urlik doe iz dubine broda i Kagen osjeti
kako ga nekoliko gravitacija pritiska dok je orbiter uzlijetao. Viziekran,
nenadano oivljujui, pokae planet koji se smanjivao ispod njega.
Vizor se iskljui kad su stigli u orbitu. Kagen pone sjedati, ali otkrije
da se jo uvijek ne moe micati. Traktorske zrake su ga drale prikovanog
za leaj.
On se namrti. Nije bilo potrebe da ostaje na leaju kad je letjelica
stigla u orbitu. Neki ga je idiot zaboravio osloboditi.
Hej, zavie on, mislei kako negdje u sobi mora postojati
komunikator. Ovi traktori su jo uvijek ukljueni. Olabavite proklete
stvari tako da se mogu malo maknuti.
Nitko ne odgovori.
On se napregne protiv zraka. inilo se da se njihov pritisak ak
pojaava. Ma, ovi debili sad okreu dugme u krivom smjeru, pomisli.
On prokune ispod glasa.
Ne, vikne. Sada traktori postaju tei. Namjetate ih na krivu
stranu.
Meutim, pritisak se nastavi penjati i on osjeti kako se jo vie zraka
uvruje na njemu, sve dok mu nisu pokrivale tijelo poput nevidljivog

pokrivaa. Prokletinje su sada stvarno poinjale boljeti.

Vi idioti, zavie Vi debili, riekinite to, vi kopilad. u naletu
bijesa naprezao se protiv zraka, proklinjui. No, ak ni miii odgojeni na
Wellingtcnu nisu bili dorasli traktorima. Bio je vrsto dran na leaju.
Jedna od zraka bila je usmjerena na dep na grudima. Njen pritisak mu
je bolno gurao Zvjezdani kri u kou. Otri rub ulatene medalje je ve
prosjekao uniformu i on je mogao vidjeti kaki se crvena mrlja polako iri
po bijelom.
Pritisak se nastavi nagomilavati i Kagen se uvijao od bola u svojim
nevidljivim okovima. Pritisak se jo uvijek pojaavao i sve vie zraka se
ukljuivalo.
Prekinite to! zakrijeti on. Na komade u vas razderati kad
izaem. Ubijate me, prokletstvo!
On zauje otri prasak kosti koja se iznenada slomila pod
naprezanjem. Kagen osjeti ubod intenzivnog bola u desnom zapeu.
Trenutak kasnije dolo je do jo jednog praska.
Prekinite! vikao je glasa vritavog od bola. Ubijate me.
Prokleti bili, ubijate me!
I iznenada shvati da je to istina.
Grady, mrtei se, pogleda autanta koji je uao u ured.
Da? to je bilo?
Autant, mladi Zemljanin na kolovanju za in visokog oficira, otro
pozdravi.
Upravo smo dobili izvjetaj sa orbitera, gospodine. Sve je
zavreno. Zele znati to da uine s tijelom.
Izhacite ga u svemir, odgovori Grady. Tanki smjeak mu zatitra
preko lica i on zatrese glavom. teta. Kagen je bio dobar ovjek u borbi,
ali mora da je njegov psihotrening skliznuo negdje. Trebali bi poslati jaku
notu njegovom kasarnskom uslovljivau. Premda je smijeno da se to nije
pokazalo do sada.
On ponovo zatrese glavom.
Zemlja, ree. Na trenutak je ak i mene naveo da se pitam
nije li to mogue. Ali, kad sam ga testirao svojim laserom, znao sam.
Nikakvog naina, nikakvog naina. Malo se strese. Kao da bi ikada
nekog s Ratnih svjetova pustili slobodno na Zemlju. Pa se ponovo vrati
svom sreivanju papira.
Kad se autant okrenuo da otie, Grady ponovo podigne glavu.
Jedna druga stvar, ree. Ne zaboravite poslati ono saopenje
za javnost na Zemlju. Stavite to kao 'Ratni heroj poginuo kad su Hranganci
raznijeli brod'. Dobro to obradite. Neka od velikih komunikacijskih stanica
bi to trebala pokupiti, a to e stvoriti dobar publicitet. I proslijedite njegove
medalje na Wellington. Oni e ih eljeti za muzej njegove kasarne.
Autant kimne i Grady se vrati svom poslu. Jo uvijek je izgledao kao
da mu je jako dosadno.
Preveo Vlatko Juri-Koki

Objavljeno posredstvom, GPA Mnchen

RANDALL GARRETT

Beskonane
mogunosti
Infinite Resources

jedei na barskoj stolici u predvorju

Zelenog Gutera, dr. Rumfort je bio
zadubljen u objanjavanje.
U svom slijedeem prilogu za
Journal
pokazujem
kako
je
matematiki
mogue
opisati
estorodimenzionalni
kontinuum
u
kojem... Njegov je glas, meutim,
polako zamro kad je primijetio da ga
Latimer vie ne slua.
Razdraeno je okrenuo glavu u
smjeru Latimerovog pogleda.
udnovato obueni gospodin na
ulazu nosio je dugi plavi aket, kratke
bijele hlae koje su mu se sputale do
sredine stegna, duge grimizne triko
arape koje su se dizale do koljena, te
bijelu meku koulju bez ovratnika. Glava
mu je bila potpuno obrijana.
Na leima je nosio neto nalik vokitoki prijemniku s neobinom antenom.
Koji je pak ovaj? proape
Latimer.
Rumfort se namrti.
Fifiri ree okreui se
svome piu.
ovjek zakilji po polutami bara i
zatim se uputi ravno prema Latimeru.
Oh, ako smijem biti tako
slobodan ree zabrinuto jeste li vi
moda sluajno dr. Oswald Latimer?
Da, jesam klimne Latimer
osmjehnuvi se iroko.
Onaj doktor Latimer? Strunjak
za matematiku beskonanosti?
Taj sam. Latimer se i dalje
iroko cerio.
Hvala nebesima da sam vas naao! dahne doljak. ast mi je
da vam se predstavim, profesor George Featherby s Columbia sveuilita.
Rumfort ponovo okrene glavu prema njima,
Glupost! Takva osoba ne postoji na Columbiji frkne prezirno
kroz nos. Nikad mu se nije sviao nain na koji se Latimer tako lako
uputao sa strancima.
Oh, ne, naravno da ne brzo se sloi Feathberbv. Ne u ovom
kontinuumu Dr. Latimeru, smijem li vam postaviti nekoliko pitanja?
Rumfort se ubaci prije nego je Latimer mogao odgovoriti.
Kako to mislite u ovom kontinuumu?
Pa, vidite, ja ustvari nisam iz ovog vremensko-prostornog
kontinuuma nasmije se Featherby iroko, zbunjeno, sav se sjajei.

Ova naprava ovdje, pokae prstom na spravu na svojim leima ova

naprava, znate, moe prebaciti svog vlasnika iz bilo kojeg iz beskonane
serije svemira u neki drugi.
Dr. Rumfort ponovo prezirno otpuhne.
Latimer koji je, meutim, beskrajno uivao u tom uvrnutom
ovjeuljku, klimne s razumijevanjem.
Da. Upravo je, evo, ovaj ovdje doktor Rumfort govorio kako je
dokazao matematiki da postoji neto poput paralelnih kontinuuma.
Rumfortu gutljaj zastade u grlu i on se skoro zadavi.
To je, gospodine, bila najobinija matematika vjeba! Ne mora se
nuno odnositi i na stvaran svemir!
No, da, ujte, staro mome nasmijei se Foatherby ali, znate,
zaista se odnosi!
Smijeno! odbrusi Rumfort. Ponovo se okrene k piu, na taj
nain potpuno odbacivi temu. Iz depa izvadi biljenicu i olovku i stade
neto bjesomuno krabati.
To je vrlo zanimljivo obrati se Latimer Feathherbiju.
Pretpostavljam da je svaki kontinuum razliit od drugih, zar ne?
O, ne! Upravo ne! U beskonanom broju svemira, znate, postoji
beskonaan broj svemira koji su potpuno isti. Naravno, postoji ih takoer i
beskonaan broj koji su razliiti, tako da ste ipak u pravu... na neki nain.
Ali ba stoga sam i doao k vama, znate.
Latimer nije znao, ali je klimnuo glavom i zapalio cigaretu.
Nastavite ponuka svog sugovornika.
Pa, vidite, gospodine, izgubio sam se. Izgubio! U poetku nisam
znao dobro rukovati ovom prokletom napravom pa sam se previe udaljio
od svog vlastitog kontinuuma. Featherby je izgledao neutjean. Moj
je kontinuum poprilino razliit od vaeg, znate. Ali konano sam u jednom
kontinuumu uo o vama. Na nesreu, vi ste ve bili poginuli u, ovaj... je li
to bila automobilska?... da, u automobilskoj nesrei 1952. godine. Zato sam
vas morao doi potraiti u kontinuumu u kojem ste preivjeli.
Latimer iznenaeno trepne oima. Jo je na prsima nosio dubok oiljak
od te nesree. Zatim se ponovo zafrkantski nasmije: oito je ovjeuljak
itao novine. Naravno!
Drago mi je da ste me nali. Kako vam mogu pomoi?
Pa, gospodine, ujem da znate mnogo o matematici beskonanosti.
Mislio sam da biste mi vi moda mogli rei kako, ako biste bili tako
ljubazni, da se vratim kui.
Latimer pogleda prema stropu hihoui u sebi.
Pa, vi tvrdite da postoji beskonani broj svemira. To bi, kao to
kaete, podrazumijevalo beskonaan broj razliitih svemira od kojih bi se
svaki beskonano udvostruavao identino jedan drugome... Ja bih to
nazvao beskonanou prvog reda, ili alpha-nultom. Na primjer, crta sadri
u sebi beskonaan broj toaka, ploha sadri beskonaan broj crta, a tijelo
sadri beskonaan broj ploha. To bi, izgleda, ukazivalo da tijelo u sebi
sadri beskonano-kubirane toke. Ali kubirana beskonanost je ipak i opet
beskonanost, tako da crta ima jednak broj toaka kao i tijelo.
Dobro, dobro ree Featherby nestrpljivo. Sve to znam. Ja
sam profesor fizike!... Oprostite mi, ali znate, ja jesam nestrpljiv. Lice
mu poprimi pokajniki izgled.
Ono na to ja ciljam ree Latimer staloeno, ne uzbuujui se
nimalo je injenica da se ustvari ni ne morate vraati u onaj isti svemir
iz kojeg ste otili. Ako je svemir u koji se vratite identian onom iz kojeg
ste otili, neete ni primijetiti razliku. Hmmm, ipak... Tako mi Jupitera!
Lice mu se razvue u irok osmijeh.
Na to ste to pomislili? Na to? upita Featherbv grozniavo.
Kako, zar ne shvaate? To to sam rekao podrazumijeva da postoji i
beskonaan broj Featherbyja koji jurcaju okolo po svemiru! Takoer postoji
i beskonaan broj Featherbyja koji su ostali kod kue. A ako upadnete u
koji od tih kontinuuma, bit e vas dvojica. Ako pak...
O, moj Boe! promuca Featherbv problijeivi. Kako

uasno!
Ma dajte sada, ree Latimer pomirljivo. nije ba tako strano.
Zaista, ako...
Stanite malo! zatuli dr. Rumfort koji je upravo bio zavrio s
pisanjem. Oi upre ravno u Featherbyja. Vi ste laljivac, a mogu to i
dokazati!
Laljivac?! eksplodira Featherby. Laljivac, gospodine?
Zahtijevam zadovoljtinu, gospodine! Moj dvobojnik e se nai s vaim u
bilo koje vrijeme koje vi odredite. Ja... Oh, Boe!
to se dogodilo? upita Latimer.
Jadan ja; Ovo je zaista vrlo nezgodno! Zaboravio sam da nisam
poveo svog dvobojnika sa sobom. A ja se osobno zaista ne mogu tui,
znate!
Uope nema veze umiri ga Latimer. Znate, dvoboji su ovdje
zakonom zabranjeni.
Rekao sam ponovi dr. Rumfort da mogu dokazati!
Featherby ga pogleda mrtei se.
U redu, ako ste tako prokleto pametni, hajde, dokaite!
Rumfort nadmeno razastre pregrt papira po anku.
Evo, gledajte. Iz ovoga se vidi da nam je za prijelaz iz jednog
prostorno-vremenskog kontinuuma u drugi potrebno trenutne ubrzanje do
brzine svjetlosti!
U redu, u redu otrese se Featherby ivano. Slaem se s time.
Uostalom, to je vidljivo i samo po sebi. to onda?
to onda? Pa, moj dragi ovjee, za to bi nam trebala beskonano
velika energija primijenjena u neizmjerno kratkom vremenu
Da, dobro. Nastavite. Gdje vam je dokaz da laem?
Rumfort je izgledao zbunjen.
Pa, dovraga, vi nikako i ni u kom sluaju ne moete nositi toliku
energiju na leima!
Ha! Tko je rekao da je nosim na leima? Tko, pitam vas?
to, pa vi ste rekli. Rekli ste da...
Nisam rekao nita slinog! Ova naprava crpe snagu iz svemirskog
etera!
Rumfort se uhvati ove izjave kao da je ona jedini i pravi kamen
temeljac cijele njegove teorije.
AaaHA! Ve je dokazano da svemirski eter ne postoji! A i da
postoji, vi s tom vaom jadnom spravicom ne biste iz njega mogli izvui
dovoljno energije!... Potrebna bi vam bila beskonana energija!
Beskonana! To bi znailo da ste, ako ste zaista doli iz nekog drugog
kontinuuma, upotrijebili svaku do zadnje estice energije iz njega! Svu
energiju i svu materiju iz tog svemira morali biste upotrijebiti trenutno kao
energiju za svoju napravu! Ako ste uinili kao to tvrdite, svemir iz kojeg
ste izali sad vie ne postoji! A to je nemogue! Vi ste, gospodine, prokleti
laljivac!
Latimer se prijekorno okrene prema Rumfortu.
Za milost boju, Rumforte! Jadni ovjek je malo skrenuo! Nema
razloga da tako zafrkava nesretnog momka.
Featherbijeyo lice oblije se purpurnim rumenilom.
Vi...! Vi... oh! Laljivac?! Skrenuo?! Da je samo moj dvobojnik
ovdje! Ali, tako mi svega, ne moram ja ostati ovdje i sluati vae prljave
uvrede!
I on podie ruku i pritisne jedan gumb na kontrolnoj ploi na svojim
prsima.
Ni Latimer ni Rumfort nisu osjetili nita, naravno. Pa ni ne moe se
osjetiti nita kad se ovjek u trenu pretvori u energiju, zajedno s ostatkom
svog svemira.
Sjedei na barskoj stolici u predvorju Zelenog Gutera, dr. Rumfort
je bio zadubljen u objaanjavanje.

 U svom slijedeem prilogu za Journal pokazujem kako je

matematiki mogue opisati esterodimenzionalni kontinuum u kojem
moe postojati beskonaan broj toaka, a da je svaka od tih toaka u
stvarnosti trodimenzionalna.
Latimer klimne pijuckajui svoje pivo. Promatrao je vrata nadajui se
da e se pojaviti netko zanimljiv. Bio to tko mu drago, bio bi bolji od starog
Rumforta.
Nitko se nije pojavio, ali Latimer je mislio da bi se ipak mogao. Na
kraju krajeva, u beskonanom broju svemira mogao bi postojati netko tko...
Prevela Zvijezdana Vlahovi

Objevlieno posredstvom GPA Mnchen

isoko na zapadnim obroncima gore Kilimandaro lei osuena i

smrznuta leopardova leina. Ovdje je svakako, da to objasni,
potreban pisac, jer crknuti leopardi ne priaju mnogo.

OVJEK. Glazba kao da dolazi i odlazi po vlastitoj volji. Ili barem,

okretanje dugmeta na aparatu kraj uzglavlja nema nikakvog utjecaja na
njeno postojanje ili nestajanje. Motiv napola poznat, a napola vanzemaljski,
motiv koji na neki nain izaziva tjeskobu. Telefon zvoni i on se javlja. Ali
nikoga nema. Ponovo.
etiri puta za proteklih pola sata, dok se ureivao, odijevao i
ponavljao argumentaciju, bio je primio slijepe pozive. Kad je provjerio na
recepciji, rekoe mu da ga nitko nije zvao. Ali, ini se da je taj prokleti

automat u kvaru ba kao i sve ostalo ovdje.

Vjetar, ve i otprije estok, sada se jo die i udara o zdanje esticama
leda koje proizvode zvuk nalik grebanju mnotva siunih kandica. Prepao
ga je cvile elinih roleta to su kliznule na svoje mjesto. to je od svega
najgore, kad je refleksno skrenuo pogled prema najbliem prozoru, uinilo
mu se da je ugledao neije lice.
To je, naravno, bilo nemogue. Ovo je drugi kat. Igra svjetla na
uskovitlanim pahuljama; ivci.
Da. Nervozan je otkako je jutros doao. Pa ak i prije toga...
Odguruje ustranu Dorothyne stvari na pultu pa meu vlastitima
pronalazi paketi. Razmotava plosnati crveni pravokutnik velik otprilike
kao palani nokat. Zasukava rukav da bi pljesnuo tu krpicu na unutranju
stranu lijevog lakta.
Sedativ se smjesta ubrizgava u krvotok. Nekoliko puta duboko udie, a
onda odljepljuje krpicu i baca je u smee. Razvre rukav, sputa ga, a
potom prua ruku prema kaputiu.
Glazba se pojaava, kao da se nadmee s udarcima vjetra i tropotom
ledenih pahulja. Na drugoj strani sobe, videoekran se pali sam od sebe.
Lice. Isto ono lice. Samo na trenutak. U to je siguran. A potom onaj
um nehvatanja nijednog kanala, valovite crte. Snijeg. Zasmijuljio se.
U redu, dakle tu igru iora, sa ivcima, mislio on. Za to ima valjanog
razloga Ali trank ve dolazi da te epa. Bolje bi ti bilo da pouri s igrom.
Jo malo pa e te iskljuiti.
Videoekran se ubacuje u porno program.
Smijeei se, ena se uspinje na mukarca...
Slika se prebacuje na nekakvog komentatora koji bezglasno govori tko
bi ga znao o emu.
Ali on e preivjeti. On je od onih koji preivljavaju. On, Paul Plaige,
uputao se u pogibeljne pothvate i prije i uvijek se uspijevao izvui. Jedino
uznemirava injenica da sada odnos njega i Dorothy stvara dojam neeg
ve vienog. Ali vrlo vano.
Ona ga eka u baru. Samo neka eka. Nekoliko e je pia uiniti
podlonijom uvjeravanju ukoliko od njih ne oprgavi. I to se pokatkad
zna dogoditi. No bilo kako bilo, od ovog e je morati odgovoriti.
Tiina. Vjetar zastaje. Grebanje prestaje. Glazbe vie nema.
Pijukanje. Prozorska se okna ire na prazni grad.
Tiina, pod posve zastrtim nebom. Brda snijega to opasuju zdanje
Nita se ne mie. ak je i video zamro.
Trza se zbog iznenadnog bljeska iz rubne jedinice, daleko negdje
slijeva i na drugom kraju grada. Laserska zraka udara o kljunu toku
gleera i rui mu itavo lice.
Nekoliko trenutaka potom uje uplji, eksplozivni zvuk survanog leda.
Na podnoju ledenoga humka die se prtava oluja, nalik rasprenoj krijesti
vala. Nasmijeio se toj silini, tonom odmjeravanju trenutka, sjajnoj paradi.
Andrew Aldon... uvijek u poslu, u dvoboju s elementima, u neprestanom
patu s prirodom, besmrtni uvar Playpointa. Ako nita drugo, bar se Aldon
nikada ne kvari.
Tiina se ponovo sputa. Dok promatra kako se slijee uskovitlani
snijeg, poinje osjeati djelovanje sedativa. Dobro je to vie nee morati
brinuti o novcu. Protekle su ga dvije godine u tom smislu valjano izmuzle.
Vidio je kako mu u Velikom ienju propadaju svi ulozi eto kad su mu
ivci poeli treperiti. Postao je mnogo, mnogo mekaniji no to je to bio
prije stotinu godina, kao mladi, kotunjavl vojnik lutalica to je krenuo u
svijet da napuni kesu pa u njoj uiva. I tako je to i bilo. A sad e sve to
morati uiniti ponovo, iako bi ovaj put moralo biti lake da nije Dorothy.
Razmilja o njoj. Stoljee mlaoj od njega, jo u dvadesetim
godinama, pokatkad bezobzirnoj, navikloj na sve to je dobro u ivotu. U
toj je Dorothy neto ranjivo, ima trenutaka kad upada u tako jaku ovisnost o
njemu da se on osjea upravo potresen. Ali ga to drugom zgodom zna samo
razljutiti do bezumlja. Moda se on ljubavi vie i ne moe pribliiti vie od
tog povremenog dvoznanog odziva na neiju potrebu za njim. Ali je

Dorothy, razumije se, krcata lovom, to ukazuje na potrebu za izvjesnom

mjerom uljudnosti. Bar dok ponovo ne nabije kesu. Ali nita od toga nije
bilo razlog zbog kojeg ju je morao odvratiti od toga da ga prati. Sve to
nadilazi i ljubav i novac. Rije je o golom preivljavanju.
Laser opet sijeva, ovaj put sdesna. Sad eka na tresak.
KIP. Poza nije lijepa. Ona lei, osuta injem, u ledenoj spilji, nalik na
koju od Rodinovih manje udobno namjetenih figura, napola na lijevom
boku, dok joj je desni lakat uzdignut iznad glave, aka joj visi kraj lica,
plea su joj naslonjena na zid, a lijeva joj je noga posve ukopana.
Odjevena je u sivu vatiranu vjetrovku, kapuljaa je kliznula s glave da
bi razotkrila izvijeno pramenje tamnije plave kose; na sebi ima i plave
hlae; na onoj jedinoj vidljivoj nozi crna izma.
Zena je sasvim obloena ledom, i ono to se od njezina oblija moe
vidjeti u mnogo puta prelomljenom svjetlu spilje nije oku neugodno ali ni
napadno privlano. Reklo bi se da je u dvadesetim godinama ivota.
U zidovima i podu spilje mnotvo je pukotina. Odozgo visi bezbroj
mosura nalik na stalaktite, to se u mnogo puta odbijenom svjetlu krijese
poput dragulja. Spilja se uzdie stepenasto i kip je smjeten na njenom
uzdignutom kraju, tako da sve maglovito podsjea na nekakvo svetite.
U zgodama kad se pri smiraju razdire pokrov oblaka, oko njenog lika
pada crvenkasto svjetlo.
U toku stoljea, ona se uistinu i pomakla nekoliko centimetara, a
uslijed opeg teenja leda. Pa ipak, igra svjetla stvara dojam da se ona i
ee mie.
itava bi slika mogla pobuditi predodbu da je rije naprosto o
nesretnoj eni koja je ovdje zaglavila i smrzla se, a ne o kipu ive boice,
na mjestu gdje je sve to i poelo.
ENA. Ona sjedi u baru kraj prozora. Terasa vani je siva i etvrtasta,
izloena vijavici; cvjetne su lijehe pune mrtvoga bilja, ukoenog, poleglog i
smrzlog. Ali nju taj prizor ne smeta. Daleko od toga. Zima je razdoblje
hladnoe i smrti, i ona voli da ju se na to podsjea. Ona uiva u izgledu da
e se uskoro suprotstaviti njenim ledenim i vrlo vidljivim kandama. Preko
terase prelazi slabani bljesak svjetla, iza kojega slijedi daleka grmljavina.
Ona pijucka svoje pie, oblizuje usne i oslukuje tihu glazbu koja ispunjava
zrak.
Sama je. Barem ovdje, ba kao i sva ostala posluga, od one je
mehanike vrste. Kad bi ovamo uetao bilo tko drugi osim Paula,
vjerojatno bi vrisnula. Oni su, za te duge mrtve sezone, jedini ljudi u ovom
hotelu. Ako se izuzmu spavai, oni su i jedini ljudi u itavom Playpointu.
A Paul... On e uskoro doi da je odvede u blagovaonicu. Ondje e
moi, ako to poele, za ostale stolove dozvati holo-utvare. Ali to nije
eljela. U trenucima nalik na ove, u predveerje velike pustolovine, eljela
je s Paulom biti sama.
On e joj uz kavu ispriati o svojim planovima, i moda ve danas
popodne dou do opreme potrebne da otponu istraivanje koje e ga u
financijskom smislu ponovo postaviti na noge i vratiti mu samopotovanje.
Sve e to, naravno, biti i opasno i vrijedno truda. Ispila je pie, ustala i
pola do bara po drugo.
A Paul... Zapravo je uhvatila zvijezdu u padu, veliku marku na
nizbrdici, ovjeka oaravajue prolosti koji je sada jedva odravao
ravnoteu nad ponorom propasti. Kad su se bili upoznali, ima tome dvije
godine, to je klimanje ve bilo poelo, zbog ega je sve bilo jo
uzbudljivije. Naravno da mu je u takvim vremenima bila potrebna ena na
koju bi se mogao osloniti. Ali nije tu bila rije samo o njezinu novcu. Nikad
ne bi mogla povjerovati u ono to su o njemu govorili njeni pokojni
roditelji. Ne, njemu je itekako stalo do nje. On je tako udno ranjiv i
ovisan.
Ona iz njega eli ponovo stvoriti onakvog ovjeka kakav je on,
zacijelo, jednom bio, a onda e je, naravno, i takav ovjek trebati. Ono to
je on bio a to je ono to je njoj potrebnije od svega ovjek je koji eli
i moe juriati na nebesa. I on je takav i bio, jednom u davna vremena.
Gucne svoje drugo pie. Ta bi propalica mogla i pouriti. Poinje ju

moriti glad.
GRAD. Playpoint se nalazi na planetu znanom pod imenom Kugleda,
na visokom poluotoku to se sputa do sada ve smrznutog mora. Playpoint
sadri svu opremu igralita za odrasle i jedno je od najpopularnijih
odmaralita ovog dijela galaksije, odmaralite koje radi od kasnog proljea
pa sve do rane jeseni, to traje otnrilike pedeset zemaljskih godina. A onda
dolazi zima poput ledenog doba i svi se sele na pola stoljea ili na pola
godine, ovisno ve o nainu gledanja na stvari. Za to vrijeme Playpoint je
preputen brizi automata koji na sebe preuzimaju rutinsku obranu i
odravanje. To je jedan sustav koji se sam popravlja i koji isti, lomi, otapa
i zagrijava sve emu je potrebno takvo zbrinjavanje, a isto se tako i izravno
bori protiv snijega i leda u stalnom napredovanju. I sve se te djelatnosti
obavljaju pod nadzorom paljivo zatienog sredinjeg raunara koji uz sve
to jo i prouava vremensku i klimatsku situaciju, da bi mogao ne samo
predvidjeti ve i reagirati.
Taj je sustav djelovao uspjeno ve stoljeima, da bi na kraju svake
duge zime izruao Playpoint proljeu i uicima u razumno dobrom stanju.
Iza Playpointa nalaze se brda, a s tri ga strane okruuje voda (ili led,
to ovisi o godinjem dobu), dok su visoko iznad njega meteoroloki i
navigacijski sateliti. U sklonitu ispod upravne zgrade lei par spavaa u
pravilu mukarac i ena koji se bude otprilike jednom godinje da bi
osobno provjerili funkcioniranje sustava za odravanje i pozabavili se
specifinim situacijama do kojih bi moglo doi. U sluaju nude, alarmni ih
ureaj moe probuditi u svako doba. Za svoj su posao dobro plaeni, i
godine su pokazale da je to bila dobra investicija. Sredinjem raunaru stoje
na raspolaganju eksplozivi i laseri i najraznovrsniji roboti. On obino
odrava malu prednost pred zbivanjima i rijetko kada za njima mnogo
zaostane.
A u ovom trenutku rezultat je otprilike izjednaen jer se vrijeme
odnedavna izrazito prozlilo.
Zzzzt! I jo se jedna ledena gromada pretvorila u lokvu.
Zzzzt! Lokva se isparila. Molekule se uspinju prema prostorima gdje
se mogu ponovno udruiti i vratiti se u obliku snijega.
Ledenjaci polako vuku noge i napreduju sporo, dlaku po dlaku. Zzzzt'
I itavo se njihovo napredovanje pretvara u gubitak.
Andrew Aldon zna tono to radi.
RAZGOVORI. Konobar, kojeg bi oito trebalo podmazati, udaljava se
na kotaima nakon to ih je posluio, i prolazi kroz okretna vrata.
Ona hihoe.
Klimavac veli.
Sarm Stare Zemlje suglaava se on pa pokuava i ne uspijeva,
dok se smijei, uhvatiti njen pogled.
Sve si pripremio? pita ona nakon to su se prihvatili jela.
Moglo bi se rei odgovara on i ponovo se smijei.
Je li to da ili ne?
I jedno i drugo, nemam dovoljno informacija. Morao bih prije otii
i sve provjeriti. Tek onda mogu smisliti najbolji nain djelovanja.
Zapaam da si osobnu zamjenicu upotrijebio u jednini veli ona
staloenim glasom i napokon susree njegov pogled.
Njegov se smijeak ledi i zamire.
Govorio sam samo o jednom malom, preliminarnom izvianju
veli on tiho.
Ne odgovara ona. Mi. ak i kad je rije o malom,
preliminarnom izvianju.
On uzdie i sputa viljuku.
To e imati vrlo malo veze s onim to e, ma to to bilo, doi
poslije toga otpoinje on. Situacija se poprilino izmijenila. Moram
otkriti novu rutu. Bit e to prilino dosadna zadaa, nimalo zabavna.
Nisam s tobom ni pola zbog zabave odvraa ona. Sjea li
se, podijelit emo sve ega bude? A to onda obuhvaa dosadu, opasnost i
sve ostalo. Tako smo se bili sporazumjeli kad sam bila pristala da platim

put.

Osjeao sam da e doi do ovako neeg veli on nakon trenutka

utnje.
Doi do ovako neeg? Tako je oduvijek bilo. Takav je bio
sporazum.
On podie pehar i sre vino.
Naravno. Ne pokuavam nijekati ono to je bilo. Rije je samo o
tome da bismo dobili na brzini kad bih poneto od tog poetnog
ogledavanja izveo sam. Sam bih bio mnogo bri.
A emu urba? veli ona. Nekoliko dana ovamo ili onamo. U
prilino sam dobroj kondiciji. Uope te ne bih mnogo usporila.
Stekao sam dojam da ti se ovdje ba posebno ne dopada. Naprosto
sam elio stvar malo pouriti tako da se moemo to prije pokupiti
doavola.
to je s tvoje strane vrlo uviavno veli ona i ponovo poinje
jesti. Ali to je moj problem, zar ne? Podie pogled prema njemu.
Ukoliko ne postoji neki drugi razlog zbog kojeg ne eli da poem s
tobom?
On hitro sputa pogled, podie viljuku.
Ne budi bedasta.
Ona se smijei.
Onda je dogovoreno. Danas popodne idem s tobom da potraim
stazu.
Glazba najednom staje da bi iza nje uslijedio zvuk nalik na ienje
grla.
Oprostite, moda ete pomisliti da sam prislukivao javi se
duboki, muki glas. Ali to je samo dio jednostavne nadzorne funkcije
koju obavljam da bih...
Aldon! uzikuje Paul.
Na vau slubu, misler Plaige, manje ili vie. Odluio sam da vam
obznanim svoju nazonost jedino stoga to sam vas uistinu sluajno uo, a
pitanje vae sigurnosti svojom vanou nadilazi pravila lijepog ponaanja
koja bi u nekom drugom sluaju nalagala suzdranost. Primio sam
izvjetaje koji nagovjetavaju da bi nas popodne mogao zahvatiti nalet
izuzetno loeg vremena. Ako razmatrate podui boravak vani, ja bih vam
preporuio da ga pokuate odloiti.
O ree Dorothy.
Hvala veli Paul.
A sad u se povui. elim vam dobar tek i ugodan boravak. Glazba
se vrati.
Aldon? pita Paul.
Odgovora nema.
ini se da emo to morati odloiti za sutra ili jo za kasnije.
Da suglasi se Paul i prvi put se tog dana oputeno smijei. I
pritom vrlo brzo razmilja.
PLANET. ivot se na Kugledi odvija u neobinim ciklusima. Za
vrijeme duge zime dolazi do velikih seoba ivotinja i pseudo-ivotinja u
ekvatorijalne predjele. U oceanskim dubinama ivot se nastavlja. I vjeni
led titra od svog osobenog naina ivota.
Vjeni led. Kroz itavu zimu i dio proljea vjeni led ivi na svom
vrhuncu. Po njemu razliite gljivice pletu svoje ipke, sparuju se, pruaju
izdanke, dodiruju se, isprepliu u ganglije, proteu se da bi se infiltrirale i u
druge zajednice. Opasuju planetarni globus i titraju, poput kakve nesvjesne
zajednice, kroz itavu zimu. U proljee diu stabljike na kojima se, na
nekoliko dana razvijaju sivi, cvjetasti izdanci. Ti cvjetovi potom venu da bi
otkrili tamne mahune koje pucaju uz tiho praskanje, isputaju oblake
iskriavih spora koje e vjetrovi raznijeti posvuda. I te su spore izuzetno
otporne, ba kao i gljivice u koje e se jednog dana pretvoriti.
Toplina ljeta napokon se uspjeva probiti u vjeni led i gljivice tonu u
san dugog razdoblja mirovanja. Kad se hladnoa vrati, one se bude, spore

izbacuju nove vitice koje popravljaju stare tete, stvaraju nove sinapse.
Strujanja poinju tei. ivot ljeta nalik je izblijedjelu snu. I takav je eonima
bio poredak stvari na Kugledi, u Kugledi. A onda je boica odredila da
bude drukije. Kraljica zime rairila je ruke i dolo je do promjene.
SPAVAI. Paul se kroz uzvitlane pahulje probija prema upravnoj
zgradi. Bilo je jednostavnije nego to se nadao, uvjeriti Dorothy da se
poslui ureajem za uspavljivanje kako bi ujutro bila odmorna. Pretvarao
se da se i sam posluio drugim aparatom, no uspio se oduprijeti njegovom
uljuljkivanju sve dok se nije uvjerio da je ona usnula, tako da je mogao
neopaeno klisnuti.
Kri si put u zgradu nalik na nadsvoenu komoru, pravi stare i poznate
zaokrete, sputa se niz silaznu rampu. Prostorija je otkljuana i pomalo
studena, ali kad ulazi u nju, poinje se znojiti. Dvije ledenice rade.
Provjerava ih preko kontrolnih sistema i uvjerava se da je sve u redu.
Dakle, naprijed! Uzajmi opremu. Njima sad nije potrebna.
On se neka.
Primie se i kroz okna odozgo gleda lica spavaa. Nema slinosti,
hvala budi nebesima. Tada shvaa da sav drhti. Natrake se odmie, okree,
pa bjei prema skladinom prostoru.
Poslije, u utom snjenom klizau koji nosi specijalnu opremu, on
kree prema unutranjosti.
Dok vozi snijeg prestaje padati i vjetar zamire. On se smijei. Pred
njim se krijesi snijeg a orijentiri se i ne doimaju tako nepoznato. Dobri
predznaci, ako nita drugo.
I tada mu neto prelazi preko puta, staje i okree mu se licem.
ANDREW ALDON. Andrew Aldocn, neko ovjek snanog karaktera
i velike upornosti, na smrtnoj je postelji odabrao da postojanje nastavi u
obliku raunarskog programa, da arobni razboj njegova uma i dalje tka i
prede kao sredinji procjenjivaki program svih obrada u velikom
uvarskom kompjuterpleksu u Playpointu. I ovdje on djeluje kao program
snanog karaktera i velike upornosti. Odrava grad i bori se s elementima.
On ne samo da odgovara na pritisak zbivanja ve i predvia strukturalne i
funkcionalne potrebe; u veini je sluaja domiljatiji od vremenskih prilika.
Poput profesionalnog vojnika, to je neko bio, odrava sebe u stanju
neprestane pripravnosti to ba nije ni teko kad se uzmu u obzir
sredstva koja mu stoje na raspolaganju. Rijetko kad ima krivo, uvijek je
dovoljno struan, a pokatkad ak briljantan. Pokatkad ali zbog svog
bestjelesnog stanja. Pokatkad se osjea usamljeno.
Ovog je popodneva zbunjen neglim skretanjem oluje koju je bio
predvidio i nastupom lijepog vremena koje je uslijedilo iza ovog
meteorolokog hira. Njegovi su prorauni bili elegantni, ali vrijeme nije.
inilo se neobinim da je do toga dolo istovremeno s toliko drugih sitnih
nepravilnosti kao to je neuobiajeno slijeganje leda, zaribavanje opreme i
neobino ponaanje mainerije u jedinoj zauzetoj sobi hotela sobi u koju
se, na njegovu brigu, naselio nepoeljni gost iz prolosti.
I tako on eka svoj as. Spreman je uplesti se u trenutku kad Paul ulazi
u upravnu zgradu i ide prema sklonitima. Ali Paul ne ini nita to bi
moglo nauditi spavaima. Njegova radoznalost nadvladava sve ostalo kad
Paul poinje izvlaiti opremu. Nastavlja motriti. To je stoga to, po njegovu
sudu, Paul treba promatranje.
Aldon odluuje neto poduzeti istom kad registrira zbivanje koje se
protivi svemu to je iskusio. Kad Paul kree izvan grada, on alje jednu od
svojih pokretnih jedinica da ga presretne. Ona ga sustie na jednoj od
okuka da bi mu doklizila na put i uzdigla jedan od ekstremiteta.
Stoj! dovikuje Aldon kroz zvunik.
Paul koi i na trenutak sjedi i promatra stroj. Onda se slabano
nasmijei.
Pretpostavljam da imate valjanog razloga da gostu oduzmete
slobodu kretanja.
Vaa je sigurnost vanija.
Ne prijeti mi savreno nikakva opasnost.

 U ovom asu.
Kako to mislite?
Ponaanje vremena postalo je iznenada i vie od pomalo
neuobiajenog. Vi kao da se nalazite na ploveem otoku tiine dok oko vas
bjesni oluja.
Onda u sad iskoristiti prednost, a poslije se, ako se za tim ukae
potreba, suoiti s posljedicama.
To je stvar vae odluke. Ali sam ipak elio da iza nje stoji potpuna
obavijetenost.
U redu. Obavijestili ste me. A sad mi se sklanjajte s puta.
Jo samo trenutak. Proli put kad ste bili ovdje otili ste pod
prilino neobinim okolnostima, krei ugovor koji ste bili potpisali.
Provjerite u svojoj banci pravnih podataka. Stvar je ve odavno
zastarjela.
Postoji ipak poneto kod ega zastara ne postoji.
to time mislite? Ja sam podnio izvjetaj o svemu to se taj dan
dogodilo.
Izvjetaj koji, na vau sreu, nije mogue provjeriti. Tog smo se
dana prepirali.
Uvijek smo se prepirali. Tako smo naprosto stvoreni. Ako imate to
za kazati, recite.
Ne, u vezi s tim nemam vie to kazati. Jedina mi je namjera bila
upozoriti vas.
Okej, sad ste me upozorili.
Upozoriti vas na vie naina, ne samo na najoitiji.
To ne razumijem.
Nisam ba uvjeren da je ovdje sve onako kao to je to bilo kad ste
otili prole zime
Sve se mijenja.
Da, ali nisam na to mislio. Ovdje se sad zbiva neto neobino.
Prolost vie nije valjani vodi za sadanjost. Sve vie i vie anomalija
neprestano die glavu. Ponekad mi se ini kao da me svijet provjerava ili sa
mnom igra nekakavu igru.
Postajete pomalo paranoidni, Aldone. Predugo ste bili u toj kutiji.
Moda je vrijeme za kraj.
Budalo glupa, ja vam pokuavam neto rei. Probavio sam u vezi
toga poprilino brojaka, i svo je to sranje otpoelo nedugo po vaem
odlasku. Onaj ljudski dio mene i nadalje ima osjeaje, i progoni me da tu
postoji nekakva veza. Ako o tome znate sve i sposobni ste da se s tim
bakete, nitko sretniji od mene. Ako nije tako, mislim da bi vam bilo bolje
da pripazite. Ili jo bolje, da se okrenete i vratite kui.
Ne mogu.
Cak i ako je tu vani neto, neto to vam sve to olakava.. bar
zasad?
to time mislite rei?
Prisjetio sam se stare hipoteze o Gai... Loveloc, dvadeseto
stoljee...
Planetarna inteligencija. O tome sam neto uo. Ali se, meutim,
nikad nisam sreo ni s jednom.
Jeste li u to sigurni? Ponekad imam osjeaj da sam upravo suoen s
neim takvim.
to ako je tu vani neto i to vas neto eli... i vodi vas poput
marionete?
To je onda moj problem a ne va.
Ja vas mogu od toga zatiti. Vratite se u Playpoint.
Ne, hvala. Preivjet u.
A to emo s Dorothy?
to s njom?
Vi biste je ostavili samu, a ona vas moda zatreba?

 Brigu o tome prepustite meni.

Vaa posljednja enska nije se ba prekrasno provela.
Nosite se doavola! Mii mi se s puta ili u te pregaziti!
Robot se povlai sa staze. Kroz njegove senzore Aldon gleda kako se
Paul udaljava.
Dakle dobro, zakljuuje on. Sad znamo na emu smo, Paul. Ni ti se
nisi promijenio. To pojednostavljuje stvari.
Aldon jo vie izotrava svoju podijeljenu panju. Ovog puta na
Dorothy. Obuenu u odjeu s grijaima. Dok hoda. Dok se pribliava
zgradi iz koje je, kako je vidjela, iziao Paul na svom vozilu. Ona ga je i
pozdravila i opsovala, no vjetrovi su joj raznijeli rijei. I ona se samo
pretvarala da spava. I onda je, po isteku prikladnog vremena, poeljela da
poe za njim. Aldon je gleda kako je posrnula i eli doprijeti do nje kako bi
joj pomogao, ali mu nijedna pokretna jedinica nije pri ruci. Zato upuuje
jednu u to podruje za sluaj buduih nezgoda.
Proklet bio! mrmlja ona dok prolazi ulicom i dok se pred njom
uzdiu i izvijaju vrpce snijega.
Kamo ste poli, Dorothy? pita je Aldon preko oblinjeg ulinog
zvunika.
Tko?
Andrew Aldon odgovara on. Promatram vas itavim putem.
Zato? pita ona.
Vaa je sigurnost moja briga.
Zbog one oluje to ste je spomenuli?
Djelomice.
Ja sam ve velika curica. I znam se brinuti sama o sebi. I to vam
to znai djelomice?
U opasnom ste drutvu.
Paulovu? Kako to?
Jednom je ve bio odveo neku enu u taj isti dio divljine prema
kojemu ide i sada. Nije se vratila.
Ispriao mi je sve o tome Dogodila se nesrea.
Bez svjedoka.
to time elite rei?
Da je to sumnjivo. To je sve.
Ona ponovno kree, prema upravnoj zgradi. Aldon se prekopava na
drugi zvunik, pri njenom ulazu.
Ja ga nizato ne optuujem. Ako ste odluili da mu vjerujete, sve u
najboljem redu. Ali ne vjerujte i vremenu. Za vas bi bilo najbolje da se
vratete u hotel.
Hvala, ali nema na emu veli ona dok ulazi u zgradu.
On je slijedi dok istrauje i svjestan je njenog sve breg bila dok se
zaustavlja kraj hladnih bunkera.
To su spavai?
Da. Tu je Zadau jednom obavljao Paul, ba kao i ona nesretna
ena.
To znam. ujte, poi u za njim pa odobrili vi to ili ne. I zato mi
onda naprosto ne kaete gdje su te saonice?
Molim lijepo. Ali ja u uiniti i vie od toga. Pokazat u vam put.
Kako to mislite?
Traim od vas da mi uinite... jednu uslugu, od koje ete i sami
imati koristi.
Recite.
U ormariu s opremom, odmah iza vas, nai ete narukvicu s
daljinski oitavanim senzorima. To je ujedno i dvosmjerna komunikacijska
jedinica. Stavite je na ruku. Tada u moi biti s vama. Da vam pomognem.
Moda ak i da vas zatitim.
Moete mi pomoi da poem njegovim tragom?

 Da.
U redu. Na ovo grizem.
Odlazi do ormaria, otvara ga.
Evo neeg to izgleda kao narukvica, s nekakvim gluparijicama.
Tako je. Pritisnite crveno dugme.
Ona to i ini. Njegov glas dopire kristalno jasan iz spravice.
Stavite je na ruku i ja u vam pokazati put.
Vai
SNIJEZNI KRAJOLIK. Ulice i brda bjeline, ledine zimzelenog
grmlja, iljci stijena to probijaju iz snijega, stupovi uskovitlanih pahulja
to se vrte poput zvrka pod biem vjetra svjetlost i sjena. Napuklo nebo.
Staze na zaklonjenim dijelovima i glatkoa izvan njih.
Ona ga slijedi, pokrivena lica i sva umotana.
Izgubila sam ga mrmlja ona, zgrbljena iza zakrivljenog
vjetrobrana svog utog, aerodinaminog vozila.
Samo ravno naprijed, pokraj one dvije stijene. Drite se u zavjetrini
sljemena. Ja u vam rei kada da skrenete. Jedan mi je satelit tono nad
vama. Ako oblaci ostanu razdvojeni... tako neobino razdvojeni..
Kako to mislite?
ini se kao da on raspolae svjetlom jedinog otvora u oblacima nad
itavim predjelom.
Sluajnost.
Pitam se.
A to bi drugo moglo biti?
Skoro pa kao da mu je neto otvorilo vrata.
Misticizam iz ustiju jednog raunara?
Ja nisam raunar.
Oprostite mi, mister Aldon. Znam da ste neko bili ovjek.
Ja sam to i sada.
Oprostite.
Mnogo je toga to bih volio doznati. Do vaeg je dolaska dolo u
neobino doba godine. Paul je sobom ponio opremu za geoloko izvianje.
Jest. Ali to nije protuzakonito. Ustvari, to je jedna od ovdanjih
atrakcija, zar ne?
Da. U okolici ima mnogo zanimljivih minerala, od kojih su poneki
i dragocjeni.
Molim, Paul bi htio jo pokoji, a ne bi volio, dok ih trai, da se oko
njega skupi gomila.
Jo pokoji?
Da, prije mnogo godina ovdje je naiao na ilu. Kristali Mete.
Shvaam. Zanimljivo.
Ali to je vas za to briga?
Zatita posjetilaca dio je mog posla. A u vaem sluaju, osjeam se
posebice zatitniki raspoloen.
Kako to?
U ranijem ivotu privlaile su me ene vaih... specifikacija. U
tjelesnom smislu, a po svemu sudei i u ostalim. Dvosekundna stanka.
Vi crvenite.
Komplimenti uvijek tako djeluju na mene odgovara ona a
vama se mora priznati da imate avolski promatraki sustav. Kako to
izgleda?
O, mogu vam odrediti tjelesnu temperaturu i puls i...
Ne, mislila sam, kako to izgleda... biti tako kao to ste vi?
Trosekundna stanka
Poput boga, na neki nain. Vrlo ljudski na druge... pa gotovo i
previe. Osjeam neto nalik na pojaanje svega to sam bio ranije. Moda
je to kompenzacija, moda prijanjanje uz prole stvari. A vi u meni budite
nostalgiju... izmeu svega ostalog. Nemojte se trzati. Ja u tome uivam.

ona.

Bilo bi mi drago da sam vas tada upoznala.

Isto tako!
Kako ste izgledali?
Zamislite me kako vas je volja. Tako u izgledati ljepe.
Ona se smije. Ona namjeta filtere. Ona razmilja o Paulu.
A kako je on izgledao u ranijim danima... mislim, Paul? pita

Vjerojatno kao i sada, samo to je bio manje uglaen.

Drugim rijeima, neete rei.
Staza se sad poinje uspinjati strmije i zavija na desno. Ona uje vjetar
ali ga ne osjea. Sivilo sjene oblaka lei svuda uokolo, ali je njena/njegova
staza osvijetljena.
Zapravo i ne znam veli Aldon nakon nekog vremena a ne bih
volio pogaati kad je rije o nekome do koga vam je stalo.
Galantno zapaa ona.
Ne, ve naprosto poteno odgovara on. Mogao bih i
pogrijeiti.
Nastavljaju do vrha uzviice, gdje Dorothy otro udie pa jo
zatamnjuje zatitne naoale pred nenadanim bljeskom na mjestu gdje se niz
ledenih pukotina pretvara u dugu, bljeskom koji u svim smjerovima baca
krhotine nalik na konfete.
Boe! veli ona.
Ili boice odgovara Aldon.
Boica, koja spava u krugu vatre?
Ne spava.
To bi bila dama za vas, Aldone... kad bi postojala. Bog i boica.
Ne elim boicu.
Vidim njegove tragove, kako vode prema tome.
Ni mrvu ne vrludaju, kao da je znao kamo ide.
Ona ih slijedi, prelazei preko kosina kao preko oblina blijedog torza.
Svijet je mir i svjetlo i bjelina. Aldon na njenom zapeu pjevui nekakvu
staru melodiju, no je li o ljubavi ili ratovanju, u to nije sigurna. Udaljenosti
su pobrkane, perspektive razroke. Ona otkriva da i sama pjevui, zajedno s
njim, dok idu prema mjestu na kojem su Paulovi tragovi pronali svoje
nestajalite i uli u beskonanost.
MLITAVI SAT OBJEEN O RUKU. Moj sretan dan. Vrijeme... put
ist.. Sve se promijenilo ali se nije toliko izobliilo da ne mogu odrediti
gdje je to. Svjetlost! O, Boe, da! Odsjaj leda, humci prizmi... Samo da je
otvor jo tu... Trebao sam ponijeti eksploziv. Dolo je do pomicanja, moda
i do uruavanja. Moram ui. Kasnije se vratiti s Dorothy. Ali najprije
poistiti, osloboditi se... toga. Ako je jo ovdje... Moda prodrta. To bi bilo
dobro, najbolje. Ali se to, ipak, rijetko dogaa. Ja kad se to dogodilo.
Nije bilo kao. Nije bilo to. Bilo je... Treslo se tlo. Pucalo je, cijepalo se.
Komae leda zvoni, zvekee, udara uokolo. Mislio da propadamo. Oboje.
Ona je propadala. Isto tako i torba s onim. Zgrabio torbu. Samo zato to je
bila blia. Bio bih joj pomogao da sam... Nisam mogao. Ili sam mogao?
Strop se osipao. Nema smisla da nas oboje snae. Iziao. Trebala je uiniti
isto. Zar nije? Njene oi... Glenda! Moda... Ne! Nije mogla. Naprosto nije.
Jesam li mogao? Suludo. Nakon tolikih godina. Ali bio je jedan trenutak.
Pa ipak, samo trenutak. Zatije. Da sam znao da e doi moda sam mogao.
Ne. Bjei. Tvoje lice u prozoru, na ekranu, u neijem snu. Glenda. Ali nije
da nisam. arki bljesak brda. Oganj i oi. Led. Led. Oganj i snijeg. Puno
ognjite ognja. Led. Led. Ravno kroz led dugi put se prostire. Oganj lebdi
visoko gore. Vritanje. Gromovit sraz. I tiina. Van. Ipak. Drukije? Ne. Ne
bi nikada moglo. Tako je bilo pisano. Nije moja greka... Doavola. Sve to
sam mogao. Glenda. Naprijed i uzbrdo. Da. Dugaki zavoj. Potom dolje.
Vraam se zaokretom. Kristali e... Nikad se neu ovamo vratiti.
MLITAVA RUKA OBJEENA O SAT. Evo! Misli da ne mogu
prozrijeti kroz maglu? Ne moe se do mene douljati poput maeta. Isto
vrijedi i za tvoju partnericu preko puta. A otopit u se jo malo i u blizini
vae baze. A ovdje me eka veliko spremanje... Bilo bi mi bolje da sam

iskoristio predah. Doveo te ulice do savrenstva... Na kako dugo? Dugo...

Duge noge koje se razmiu... Dugo je vrijeme od tada prolo. Zar nije
udno da elja moe tolike godine nadivjeti mo? Neprirodno. A to
vrijeme. Kao nekakvo duevno proljee... Pojaaj zrake. Pali. Otapaj se pod
mojim vruim, do crvenog usijanim prstima. Odstupi, velim. Ovdje ja
kraljujem. Poisti to dvorite. Otepi taj slivnik. Ukae li se zgoda, daj mi
da te privijem. Tali. Pali. Ja ovdje kraljujem, boice. Povuci se. Ja imam
bombu za svaku ledenu kulu, svjetlost za svaku tamu. Oprezno ovdje gazi.
Osjeam kako te poinjem upoznavati. Vidim tvoj potpis u oblaku i jastuku
magle, slijedim tvoje ledene vitice u zapusima vjetra. Tvoje oblije lei
ocrtano posvuda oko mene, bijelo poput blistave smrti. Moramo se susresti.
Neka se oblaci okreu u viru, led odzvanja, zemlja se nadima. Ja srljam da
se sretnem s tobom, mrtvom ili djevianskom, u kristalnim dvoranama u
visinama. Ne ovdje. Dugi, polagani pad, ledena fasada, lomljava. Otapanje.
Jo jedan... Evo!
SMRZNUTI SAT ZATRPAN VJENIM LEDOM. Resice i rojte. Sad
dolazi. Moda. Moda. Moda. Velim. Drozd. Pucaj. Rascijepi se. Razdvoji
se. Otvori se. S onu stranu leda, u svjetovima koje poznajem. Vraa se. On.
Drozd. Um pokreta. Da otvori put. Doi. Susretu ne postavljaj prepreke.
Priznaj. Otvori se. Oblae, ti ostani mirno, a vjetar u iibati. Nitko da se ne
usudi put tvoj preprijeiti, ljubavi moja ubojico. Sve je bilo jo juer. aka
kamenja.. Doli smo pjevajui, obodreni, iz toplih soba. Pogledala sam na
tvoj nepromijenjeni izraz. Ja otvaram put. Doi k meni. Ne opiri se
sparivanju. Ja opasujem globus. Probudila sam se u svim svojim
stanitima da bih te prihvatila. Ali ovdje, na ovom posebnom mjestu, ja
usredotoujem um pokreta, na ovome mjestu gdje je sve to i poelo, moj
Paule krvavih ruku, ljubavi moja, zovem te, da se vrati, za posljednji
zbogom, ledeni cjelov, ognjeni dodir, zastoj srca, mirovanje krvi, dua
mrzne, zagrljaj svijeta i moje mrnje prema tvome tijelu u bijegu,
nedohvatno ve dugu godinu. Doi na mjesto koje je ekalo. I ja se ponovo
onamo selim, uz zdjelicu sve do kime, iza smrznutih oiju, zagrijavam se i
ekam. K meni. K meni smjesta. Drozd i coktanje, resice i rojte. I trkai
grebu snijeg, moje srce ree usporedo. Kraj.
HODOAE. On krivuda, skree, usporava usred nazubljenih
izboina leda uruenog, leda uzdignutog na poljima gdje se planina i
ledenjak rvu usporenim pokretima, uz pratnju povremenih zvukova pucanja
i probijanja, uz treskove, stenjanje i grohot otpuhnutih ledenih kristala. Tlo
je ovdje naprslo ba kao to je veinom i neravno, i Paul naputa svoj
snijeni kliza. Uvruje orue za pojas i natprtnjau, ukotvljuje saonice i
otpoinje mar.
Isprva se kree polako i paljivo, ali mu se ubrzo vraaju stari refleksi
i on ve hita. Kreui se od bljetavila do sjene, on prolazi izmeu ledenih
oblika to nalikuju grotesknim staklenim kipovima. Padina nije vie ona
stara kakve se sjea, ali osjea da je na pravom putu. A duboko ispod, na
desno...
Da. Ono tamnije mjesto. Kanjon ili blokirani prolaz, ve to je. I to se
ini kao to je bilo. Lagano mijenja smjer kretanja. Sad se ve znoji u
zatitnom odijelu i dok produuje korak ubrzava mu se i dah. Slike mu se
mute, i u jednom trenutku, negdje izmeu bljeska i sjene, kao da vidi...
Zastaje, na trenutak gubi ravnoteu, a onda odmahuje glavom da bi
otfrknuo i produio.
Jo stotinu metara i siguran je. Ona kamenita rebra na sjeveroistoku,
snijene rjeice izmeu njih, tvrde kao dijamant... Ovdje je ve bio.
Ta tiina gotovo tlai. U daljini vidi kako zapusi vjetra diu snjenu
pjenu, kako ova brizga uvis da bi se slegla niz visoki, bijeli vhunac. Kad bi
zastao i paljivo posluao, moda bi ak i mogao uti daleke vjetrove.
A nosred oblaka je probijena rupa, upravo njemu iznad glave. Ba kao
da odozgo gleda na jezero u krateru.
To je neto vie od neobinosti. Dolazi u napast da se vrati. Rukavica
mu se izderala, a eludac mu je nemiran. Zamalo da poeli da otkrije kako
to nije to mjesto. Ali on zna da osjeaji nisu ba jako vani. Nastavlja sve
dok se ne zaustavlja pred otvorom.
U meuvremenu je dolo do izvjesnog pomicanja, suavanja prolaza.

Polako se pribliava. Punu minutu promatra prolaz prije nego to se

pokree da bi uao.
Kad ulazi u slabije osvijetljen prostor, gura zatitne naoale na elo.
Isprua ruku u rukavici, stavlja je na zid pred sobom, gura. vrsto.
Isprobava i zid iza sebe. Isto.
Tri koraka naprijed i put se otro suava. Okree se i nastavlja bono.
Svjetlo postaje sve tamnije a povrina pod nogama sve klizavija. Usporava.
Dok napreduje, rukom klizi po obim zidovima. Prolazi kroz siuni tokasti
snop svjetla Ispod otvorenog ledenog dimnjaka. A visoko gore, vjetar urla
visoke note, gotovo da zvidi.
Prolaz se poinje iriti. Kad mu desna ruka gubi oslonac na otrije
nagnutom zidu, on gubi ravnoteu u tom smjeru. Povlai se da bi je
povratio, ali mu lijeva noga klizi unatrag i on pada. Pokuava ustati,
poklizava se i ponovo pada.
Psujui, poinje puzati prema naprijed. Ovdje prije nije bilo klizavo...
Smijulji se. Prije? Prije stotinu godina. U tolikom se razdoblju kojeta
promijeni. U...
Kad mu se pred oima stvara uzdignue poda, za ulazom spilje vjetar
poinje urlati, i Paul podie pogled du kosine. Ona je ovdje.
Iz dna grla isputa sitni zvuk i zastaje, dok mu je desna ruka uzdignuta.
Na njoj su sjene i ona ih nosi kao koprene, ali one ne skrivaju njen identitet.
On zuri. Gore je nego to je mislio. Ovdje zatoena, zacijelo je jo i
poivjela neko vrijeme nakon...
Odmahuje glavom.
Od toga nema koristi. Sad je mora osloboditi i pokopati ukloniti je.
Pue prema njoj. Ledena se kosina ne izravnava sve dok ne dolazi
posve u blizinu ene. Dok prema njoj napreduje njegov pogled ni za
trenutak ne isputa njeno oblije. Preko nje klize sjene. Gotovo da je
ponovo moe uti.
Razmilja o sjenama. Sad se nije mogla pomaknuti. Zaustavlja se i
paljivo joj promatra lice. Nije smrznuto. Nabrano je i ovjeeno kao
nabubrilo od vode. Karikatura lica koje je neko tako esto dodirivao. Pravi
grimasu i skree pogled. Mora osloboditi nogu. Prua ruku prema sjekirici.
Prije nego to uspijeva dohvatiti orue, zapaa pokret ruke, spor i
drhtav. Prati ga grleni uzdah.
Ne... ape on, odstupajui.
Da pristie mu odgovor.
Glenda.
Ja sam ovdje. Glava joj se polagano zakree. Pocrvenjele,
vodnjikave oi izotruju se na njegovim. ekala sam te.
Ovo je ludilo.
Pokretanje njezina lica je jezivo. Treba mu vremena da shvati da je to
smijeak.
Znala sam da e se vratiti jednog dana.
Kako? veli on, Kako si preivjela?
Tijelo nije nita odvraa ona. Zamalo sam na nj posve
zaboravila. Ja ivim u vjenom ledu ovog planeta. Moja je ukopana noga
stupila u doticaj s njegovim nitima. Bio je iv, ali nije posjedovao svijest
sve dok se nismo sreli. I sad ivim posvuda.
Tako sam... sretan... to si... preivjela.
Ona se smije polagano i suho.
Zaista, Paul? A kako je to mogue, kad si me ostavio da umrem?
Nije mi bilo druge, Glenda. Nisam te mogao spasiti.
Bila ti se ukazala prilika. Ali ti je kamenje bilo vanije od mog
ivota.
To nije istina!
Nisi ak ni pokuao. Njene se ruke ponovo pokreu, ali sad ve
manje trzavo. Nisi se ak ni vratio da bi mi spasio tijelo.
Kakve bi koristi bilo od toga? Bila si mrtva... ili sam bar mislio da
jesi.

 Upravo tako. Nisi znao, ali si svejedno pobjegao A ja sam te

ljubila. Paul. I sve bih za tebe bila uinila.
I meni je bilo stalo do tebe. Glenda. I bio bih ti pomogao da sam
mogao. Da je...
Da je? Nemoj mi to prodavati. Sad znam tko si.
Ja sam te ljubio veli Paul. I oprosti.
Ljubio si me? Nikada to nisi rekao.
Nije to neto o emu bih olako govorio. Ili ak i razmiljao o tome.
Pokai mi veli ona. Doi amo.
On odvraa pogled. Ne mogu.
Ona se smije. Rekao si da me ljubi.
Ti... ti ni ne zna kako izgleda. Oprosti.
Budalo! Njen se glas die. otvrdnuo i zapovjedniki. Da si to
uinio, potedjela bih ti ivot. To bi mi pokazalo da je moda ipak postojala
makar i sitna kapljica privrenosti. Ali si lagao. Samo si me iskoritavao. I
nije te bilo briga za mene.
Nepravedna si!
Jesam li? Jesam li zaista? veli ona. Odnekud blizu dopire zvuk
nalik na protjecanje vode. Ti da meni govori o pravdi i potenju?
Mrzila sam te, Paul, zamalo itavo stoljee. Kad god bi mi od upravljanja
ivotom na ovom planetu ostao slobodan trenutak da razmiljam o svemu,
klela bih te i proklinjala. U proljee, kad bi svoju svijest premjestila prema
polovima i dijelu svoje osobe dopustila da sanja, u mojim morama bio si ti.
I one su uistinu tu i tamo poremetile ekologiju. I ja sam ekala, i sada si
ovdje. Ne vidim nita to bi te moglo iskupiti. I ja u se posluiti tobom kao
to si se ti sluio mnome... da te unitim. Prii!
On osjea kako mu u tijelo ulazi nekakva sila. Miii mu se trzaju.
Podie ga na koljenima. U tom poloaju ostaje dugo zadran, a onda je
gleda dok se i ona die, dok izvlai promoenu nogu iz pukotine koja ju je
zadravala. Zauo je trenje vode. Ona je nekako uspjela otopiti led...
Ona se smijei i die ruke kao umijeene od tijesta. Iz njene se
osloboene noge u pukotinu protee mnotvo tamnih niti.
Prii! ponavlja ona.
Molim te... veli on.
Ona odmahuje glavom.
Neko si bio tako strastven.
Ako me eli ubiti, onda me ubij, doavola; Ali nemoj...
Njeni se oblici poinju lelujati. Ruke joj tamne i vrsnu. Nekoliko
trenutaka potom ona stoji pred njim onakva kakva je bila pred itavo
stoljee.
Glenda! On ustaje na noge.
Da. Sad prii.
On prilazi korak. Pa jo jedan.
Na trenutak je dri u zagrljaju i priginje se da bi je poljubio u
nasmijeeno lice.
Oprosti mi... veli on
Dok je ljubi, njeno lice propada. Kadaverino, uvelo i ponovno
blijedo, pritisnuto je uz njegovo.
Ne!
On pokuava uzmaknuti, ali je njen zagrljaj neljudski jak.
Sad nije trenutak da prestanemo veli ona.
Kujo! Pusti me! Mrzim te1
To znam, Paul. Mrnja je jedino to nam je zajedniko.
... Oduvijek sam te mrzio nastavlja on i dalje se s njom borei.
Oduvijek si bila kuja!
I tada osjea kako mu u tijelo ponovo ulaze hladne ice upravljakog
mehanizma.
Utoliko e moj uitak biti vei odvraa ona dok joj ruke lebdei
kreu prema njemu, da bi mu rastvorile vjetrovku.

SVE VEC NAVEDENO. Dorothy se muno sputa niz ledenu padinu,

dok su joj saonice parkirane kraj Paulovih. Vjetar je iba, udarajui o nju
ledenim kristaliima kao mikroskopskim mecima. Iznad nje, oblaci su se
opet zatvorili. U njenom smjeru polagano se pomie zastor bjeline.
ekalo je na njega dopire do nje Aldonov glas, nadglasavajui
vrisak vjetra.
Da. Hoe li ova biti gadna?
Mnogo ovisi o vjetru. Svejedno se morate to prije domoi zaklona.
Vidim spilju. Pitam se je li to ona koju je Paul traio.
Kad bih morao pogaati rekao bih da. Ali u ovom asu to nije
vano. Uite.
Kad napokon stie do ulaza, Dorothy sva drhti. Nakon to ulazi
nekoliko koraka, naslanja se leima na ledeni zid, sva zadihana. Tada vjetar
mijenja smjer i zahvaa je. Ona se povlai jo dublje u spilju.
I uje glas:
Molim te... nemoj.
Paul? doziva.
Odgovora nema. Ona uri
Isprua ruku i to je spaava od pada u trenutku kad ulazi u komoru. I
tu opaa Paula u nekrofilnom zagrljaju sa enom koja ga je zarobila.
Paul! to je bilo? uzvikuje.
Van! veli on. Brzo!
Glendine usne oblikuju rijei.
Kakva odanost. Ali bit e bolje da ostane, ako eli ivjeti.
Paul osjea kako njen zahvat malo poputa.
Kako to misli? pita.
Sauvat e ivot ako me odvede... u njezinu tijelu. Budi sa mnom
kao i prije.
Glas koji na to odgovara: Ne! pripada Aldonu. Nju nee
dobiti, Gaia!
Zovem se Glenda. A tebe znam, Andrew Aldon. Mnogo sam puta
sluala tvoje emisije. Ponekad sam se i borila s tobom kad bi nai projekti
kolidirali. to ti znai ta ena?
Ona je pod mojom zatitom.
To ne znai nita. A ovdje sam ja jaa. Ljubi li je?
Vjerojatno da. Ili bih je mogao.
Fascinantno. Moj dumanin svih ovih godina, s analogom ljudskog
srca u strujnim krugovima. Ali odluka pripada Paulu. Daj mi je ako eli
ivjeti.
U udove mu nadire studen. ivot kao da se skuplja u sredite njegova
bia. Svijest poinje blijediti.
Uzmi je ape.
Ja to zabranjujem! odzvanja Aldonov glas.
Jo si mi jednom pokazao kakav si ovjek sike Glenda moj
neprijatelj. Prezir i neumrla mrnja, to je sve to u ikada osjeati prema
tebi. Pa ipak e ivjeti.
Ja u te unititi uzvikuje Aldon ako uini tako neto!
Kakav bi to boj bio! odgovara Glenda. Ali ja s tobom nisam
u zavadi. Niti u ti dopustiti da je otpone. Podnesite moju presudu.
Paul poinje vritati. I onda naglo prestaje. Glenda ga isputa i on se
okree da bi se zagledao u Dorothy. Zakorauje prema njoj.
Nemoj... nemoj, Paule. Molim te.
Ja nisam... Paul odgovara on produbljenim Aldonovim glasom
i nikad ti neu uiniti nita naao...
Sad idi veli Glenda. Vrijeme e se ponovo promijeniti, tebi u
korist.
Ne razumijem veli Dorothy, zapiljena u ovjeka pred sobom.
Nije ni potrebno odgovara Glenda. Brzo otiite s ovog

planeta.
Paul jo jednom poinje vritati, no ovaj put glas izbija iz Dorothyne
narukvice.
Ipak u te zamoliti za tu inuvu koju nosi. Neto mi se u njoj
strano dopada.
SMRZNUTI LEOPARD. U mnogo je zgoda pokuao ponovo pronai
spilju, svojim oima na nebu i robotima i letjelicama, ali se reljef podruja
temeliito promijenio estokim potresom i njegov trud nije bio nagraen
nikakvim uspjehom. U pravilnim razmacima bombardira itavo ire
podruje. Takoer baca i termalne kocke koje sebi protaljuju put kroz
vjeni led, ali ni one ne daju rezultate.
Ovo je najgora zima u povijesti Kuglede. Vjetar urla neprestano a
valovi snijega razbijaju se neumorno o obronke. Ledenjaci su oborili sve
rekorde u brzini napredovanja prema Playpointu. Ali se on odrao protiv
njih zahvaljujui elektricitetu, laserima i kemikalijama. Njegove su zalihe
sada praktiki neiscrpive, jer ih izvlai iz samog planeta, proizvoodi u
podzemnim tvornicama. Kao to i sam projektira i proizvodi sve virtuoznije
oruje. Povremeno je uje kako se smije preko izgubljenog
komunikacijskog aparata. Kujo! javlja joj tada. Kopilane! stie
odgovor. On odailje jo jedan projektil u planine. Na njegov grad pada
ponjava leda. Bit e to duga zima.
Andrew Aldon i Dorothy ve su otili. Ona se prihvatila slikanja a on
je poeo slagati pjesme. I ive na toplome mjestu.
Pokatkad Paul, kad zabiljei poen u svoju korist, prati u smijeh preko
primopredajnog kanala. Kopilane! stie asoviti odgovor. Kujo!
odgovara on i smijulji se. Nikad mu, meutim, nije dosadno niti je ikada
nervozan. Neka tako i bude.
Kad doe proljee, boica e sanjati o tom boju dok e Paul skrenuti
panju na hitnije dunosti. Ali e on usto i planirati i sve to pamtiti. Njegov
je ivot sad dobio svoju svrhu. I ako nita drugo, mnogo je djelotvorniji od
Aldona. Ali e mahunarke cvjetati i rasprskavati se unato njegovim
herbicidima i fungicidima. Mutirat e taman dovoljno brzo da bi otrove
uinile nedjelotvornim.
Kopilane promrmljat e ona pospano.
Kujo odgovorit e on tiho.
No ima tisuu oiju no dan samo jedno. A za srce je poesto najbolje
da bude slijepo na vlastiti mehanizam, i tako u ja pjevati o oruju i
ovjeku i gnjevu boice, a ne o mukama ljubavi nezadovoljene, ili
zadovoljene, u smrznutom vrtu naeg smrznutog svijeta. I to je, leopardu
moj, sve.
Preveo Predrag Raos

Objevljeno posredstvom, GPA Mncben

SLOBODAN PETROVSKI

Tunel

eto je kapalo. Prvo je to uo kao neki daleki tupi zvuk, a onda je

shvatio da to neto kaplje po njegovu licu. Zatim je dola bol. Cijelo
tijelo ga je boljelo. Pokuao je otvoriti oi ali ie uspio samo malo
podignuti kapak desnog oka. nita nije vidio... Oslijepio sam, pomisli i
onda se kroz bol sjeti Linde... Ime se stvaralo u mozgu, uo je svoj glas
kako ga izgovara, ali nije mogao otvoriti usta. Bila su suha i puna zgruane
krvi. Instiktivno je htio ruku prinijeti ustima ali ga sprijei nova, estoka
bol; ruke su mu bile uklijetene u neto to je speavalo svaki pokret. Teko
je disao. Svu panju usmjerio je na to da kroz polomljene zube malim,
opreznim pomacima vrka jezika, izbaci zgruanu krv. Nimalo jednostavan
poduhvat jer su mu se komadii razbijenih zubiju uvlaili u svjee rane
rasjeenih usana nanosei nesnosnu bol. Kad je poslije upornih nastojanja
uspio osloboditi usta pokuao je ponovo izgovoriti Lindino ime, naprezao
se, ali nikakav zvuk nije izlazio. Ipak je neto lake disao. Jezikom je
pokuao dohvatiti kapi koje su klizile po obrazu. Bila je to voda, hladna,
ukusna... Paljivo je pomjerio glavu tako da mu kapi padaju na kapak
zatvorenog oka. Osjetio je malo olakanje. Nagnuo je glavu unazad ne bi li
neto ugledao, ali uzalud; ili je bio slijep, ili ga je okruivala potpuna tama.
Tama i tiina i te kapi su kapale po njemu.
A onda tiinu razbie jecaji boli i prolomi se krik uasa. Bio je siguran
da je to kriknula Linda. Pokua je ponovo dozvati ali su njegove usne

proputale samo neko neujno mumljanje. Da li ga je ula?

Ponovo prigueni jecaji, pa opet tiina, sada jo uasnija kao da je
Linda prikupljala snagu. Onda je uo kako ga tiho doziva Sem, Sem... i
kako joj nije mogao odgovoriti njeno se tiho dozivanje uskoro pretvori u
histerian pla. Zaplakao je od muke. Suze su se mijeale s kapima vode
koje su mu neprestano klizile po licu. Linda je najzad sasvim utihnula, uo
se samo njeno teko disanje. Nije ju mogao vidjeti ali je bio siguran da je
na nekoliko koraka od njega. Razmiljao je kako da upozori Lindu da je tu,
blizu nje. Moda ga je ona mogla i vidjeti, zato mu onda ne pomogne...?
Pokua mrdnuti nogoma ali su i one, kao i ruke bile prikovane i svi su
pokuaji pomicanja donosili samo nove patnje. Nije shvaao to se to
deava s njegovim tijelom, nije osjeao nikakvu teinu na sebi, nikakve
pritiske, ruke su mu visile u zraku, okovane, utrnule, nogama nije mogao
micati, cijelo tijelo ga je boljelo.
Dok je razmiljao kako da se izvue iz te situacije i kako da upozori
Lindu uini mu se da nagdje iz daljine dopire jedan novi, metalni zvuk. Taj
se zvuk ponovi nekoliko trenutaka kasnije, sada neto svjetlo jedne baklje
koje ga zaslijepi.
Pojava baklje kao da je upalila jednu veliku svjetlost u njegovoj glavi i
u trenutku se sjeti svega. Krenuli su na more, Linda i on. Tek su se bili
vjenali i poslije skromne proslave u uem krugu prijatelja poli su odmah
na put u novom automobilu kojeg su dobili na poklon od Lindinog oca.
Linda je bila umorna i uskoro je zaspala na zadnjem sjeditu. Od je bio
sretan, uivao je u vonji po pustim sporednim cestama.
Bila je predivna ljetna no, nebo osuto zvijezdama a drvee uz cestu
kao da se budilo i negodovalo u svjetlu farova. inilo mu se kao da putuje
kroz neki ekran, kao da se pred njim na nekom ogromnom platnu cdvija
jedan od onih uzbudljivih avantura. Linda je spavala, volio je Lindu, bio je
sretan. Uivao je u samoj pomisli na more. U sebi je nosio sliku
posljednjeg uspona kad e iza velikog tunela ugledati, u samo svitanje, onu
jo daleku ali sjajnu, arobnu povrinu kojoj je vodila vijugava, strma cesta
I Linda je voljela more. Mislio ju je probuditi na izlazu iz tunela da
podijele ljepotu svitanja nad oceanom. Povremeno se okretao da pogleda
svoju mladu suprugu. Smijeila se u snu.
Bila su ve etiri sata ujutro, za nekoliko minuta je dolazio tunel, a
odmah poslije tunela vidik na more. Tono sa suncem, pomisli zadovoljno.
Na ulazu u tunel zaustavi se kod kuice za naplatu cestarine ali je bila
prazna. Nastavi dalje tunelom pomislivi kako nou naplauju samo na
jednoj strani zbog smanjenog saobraaja. Malo se iznenadio kad je usred
tunela ugledao jednu novu kuicu za naplatu cestarine. Cesta je bila
prepreena a pred kuicom su stajala tri straara u uniformi. Usporio je i
htio se zaustaviti ali mu jedan od straara pokaza rukom da nastavi, a druga
dvojica su se smjekala, sada se tono sjeao smijeka na njihovom licu.
S desne strane glavnog tunela otvarala se jedna skromnija ali mnogo
bolje osvijetljena galerija. Skrenuo je i nastavio tim sporednim tunelom.
Nije znao da se tunel rava, novine o tome nisu pisale. Pogledao je u
retrovizor ali od silnog osvjetljenja nije mogao opaziti raskre. Ovi ba ne
tede na svjetlu, pomisli.
Htio je probuditi Lindu ali se ona nije odazvala na njegove njene
pozive. Pustio ju je da spava.
Odjednom su se sva svjetla u tunelu ugasila. Zaustavio je kola i upalio
farove ali dokle god su dosezali, osvjetljavali su samo tamu. Htio je krenuti
unazad a onda je sa zaprepatenjem ustanovio da su zidovi tunela nestali,
nije vie bilo ni kolnika. Nalazili su se na nekoj kamenitoj poljani, nebo je
bilo mrano, a osim u autu, nigdje se nije vidjelo svjetlo.
Nije jo uspio doi k sebi kad su iz tame iskoile neke tamne prilike,
najmanje desetak. Pootvarali su vrata na autu i izvukli ih van, jo uspavanu
Lindu i njega. Pokuao se oteti, vikati, ali su ga vrsto drala dva para
snanih ruku. Isto se deavalo Lindi. Zvala ga je u pomo ali on ni sebi nije
mogao pomoi. Oi su mu se malo privikle na tamu i mogao je vidjeti kako

ih odvode prema nekoj visokoj konstrukciji koja se jedva nazirala na

pozadini tamnog neba...
Najzad su stigli do velike konstrukcije, koliko je mogao razaznati
radilo se o nekoj vrsti srednjovjekovnog dvorca. Ponadao se da e uskoro
dobiti neko objanjenje. Broj njihovih napadaa djelovao je u neku ruku
utjeno, nije se moglo raditi o luacima osim ako cijela jedna ludnica nije
dobila dopust.
Ali ako se radilo o otmiarima ili o pljakima nije mu bilo jasno ta
su od njih mogli traiti. Postavio je pitanje ali je samo dobio udarac po
glavi, ovaj put preko ustiju i osjetio je kako su mu slomljena najmanje dva
zuba. Odluio je da vie ne postavlja pitanja dok ne bude u situaciji da
shvati to se zapravo deava.
Jedna su se niska vrata otvorila u zidu ispred njih i pojavi se niz baklji
koje su osvjetljavale dugi kameni hodnih. Zatim su dugo i muno silazili
strmim stepenitem. Pokuao je vidjeti lica ljudi koji su ih vodili ali su bili
tako dobro zamaskirani da im nije mogao vidjeti ni oi. ulo se samo
njihovo disanje, udno je zvualo, kao da su disali preko neke membrane.
Onda je stepenitu doao kraj i nali su se u jednoj oveoj podzemnoj
dvorani. Ono to je ugledao sledilo mu je krv u ilama. Bila je to jedna
prava sala za torturu kao u filmovima strave i uasa. Pogledao je prema
Lindi koja je takoer zurila u njega ne dajui ni glasa od sebe. Nije znao to
bi joj mogao rei da je smiri u ovakvoj situaciji.
Njihovi su ih otimai najzad oslobodili od stiska i onda poeli tui kao
da su htjeli polomiti svaku koicu u njihovim tijelima. Pokuao se braniti,
no i da je bio vian tunjavi to mu ne bi bilo od velike pomoi. Ubrzo se
naao na podu i samo je nastojao to bolje zatiti glavu od udaraca. Linda je
vriskala. Nju su prestali tui i sada su je silovali. Obuzela ga je munina i
onda je izgubio svijest.
* * *
Svega se sjetio u hipu kad se pojavila ta svjetlost. Kroz poluotvoreno
oko gledao je spodobu koja je nosila baklju: jedna od onih crno maskiranih
silueta koje su ih otele. Sada je mogao vidjeti i Lindu. Bila je potpuno gola,
a tijelo pokriveno modricama i zgruanom krvlju. Ruke i noge su joj bile
okovane i privrene za debele grede koje su formirale jedan veliki X u
sredini prostorije. Ugledala je i ona njega i poela muno jecati. Uspio je
samo malo kimnuti glavom, nije znao da li je shvatila da je iv.
Bakljonoa nije doao sam, s njim su ule jo tri maskirane spodobe.
Linda je ponovo poela vriskati. Jedan od maskiranih zahvatio je vedrom
vodu iz jednog plitkog bunara u kutu prostorije i zapljusnuo Lindu. Onda je
doao red i na njega. Shvatio je da je i on potpuno gol i tek tada osjeti
hladnou. Hladna voda inila mu je dobro. I dalje je utio pokuavajui
obuhvatiti to vei prostor tim jednim, jedva otvorenim okom. Nije htio
pustiti Lindu iz vida ali mu je u jednom trenutku priao maskirani koji je
nosio baklju i vrkom batine podigao mu bradu. Svjetlost pribliene baklje
zaslijepi Sema. Maskirana spodoba nijemo ga je promatrala. To nijemo
promatranje trajalo je itavu vjenost, za to vrijeme nije mogao vidjeti to
se deava na drugom kraju prostorije gdje se nalazila Linda. uo je zveket
lanaca i najzad se ovjek s bakljom udalji. Prije nego to je svjetlosti
sasvim nestalo mogao je vidjeti da Linde vie nema na kriu. Prostorija je
utonula u tamu. uli su se zvuci otvaranja i zatvaranja nekih eljeznih
vrata, bat tekih koraka koji su se udaljavali i jedan vrisak, Lindin, a onda
vie nita, ponovo tama, tiina i osjeaj boli u cijelom tijelu.
Osjeao se bijedno, ne samo zbog hladnoe, tame i batina koje je
dobio, niti zato to je okovan; sama situacija u kojoj se nalazio bila je toliko
nevjerojatna da je mogla izazvati jad u njemu.
Ma koliko napinjao svoj uspanieni mozak nije uspijevao shvatiti gdje
se nalazi, kako je tu dospio i zato su ih oteli, Lindu i njega.
U mladosti je itao Sadea. Markiz je bio stvarna, povijesna linost i
proveo je pola svog ivotnog vijeka u tamnici gdje mu se um definitivno
pomraio. Njegova djela bila su samo produkt njegove bolesne mate,

njegov dvorac Sodome i Gomore nije postojao, a njegov stvarni zloin se

vjerojatno sastojao u tome to je silovao neku djevojku iz dobre familije.
No, Sade je mrtav, odavno mrtav, a s njim i njegova ludost; tko je mogao
biti vlasnik dvorca u kojem se sada nalazio?
Moda se radilo o nekom nostalginom nacisti ili udom doktoru, kao
iz prie, koji vri opite nad ljudima. Nizao je mogunosti i, istovremeno,
odbijao svaku od njih. Sve to nije imalo smisla i da bolovi koje je osjeao u
tijelu nisu bili tako stvarni pomislio bi da je to samo ruan san. Onda je
shvatio da odgovor ne lei u pitanju gdje se nalazi i zato je tu ve kako je
dospio u tu muionicu.
Tunel! Tunel je imao samo jedan pravac, nije se ravao, nikada se nije
ravao... pa ipak jeste poto je u njemu skrenuo i naao se... gdje se naao?
Negdje drugdje, u nekom drugom svijetu gdje vladaju drukiji, neljudski
zakoni koje on, moda, ni ne moe shvatiti kao ovjek, kao pripadnik
svijeta odakle je doao.
Moda to nisu ljudi, izgledaju kao ljudska stvorenja ali se pod tim
maskama mogu kriti svakojaka udovita!
Imao je prijatelja koji mu je priznao da svake noi otvara vrata jednog
zamiljenog zamka u kojem je bio apsolutni gospodar. U njegove tamnice
trpao je sve one koji bi mu se zamjerili tog dana. Tamo ih je muio, neke i
ubijao, a veinu putao na slobodu slijedeeg jutra. To je bila njegova mala
igra kompenzacije. Ali on nije mogao biti u snu svog prijatelja... ludosti,
pomisli, korei sam sebe to mu u tako ozbiljnoj situaciji sline ideje
padaju na pamet.
Drhtao je od hladnoe, a bol, svuda prisutna u njegovom tijelu,
postajala je nesnosna. Ruke vie uope nije osjeao i pitao se koliko dugo
ovjek moe izdrati u takvom poloaju. Najvjerojatnije je bilo to da se
pored boli, hladnoe i uasa jo morao boriti i protiv sna. Nije se dugo
opirao. San je lijek, pomisli i prepusti se svom umoru. Zato su odveli
Lindu? bila je njegova posljednja misao prije nego to je utonuo u nemiran
san.
Ponovo su ga probudili zvuci otvaranja vrata, bat tekih koraka i
svjetlost baklje.
Zato baklje? Zato su odveli Lindu? vrate mu se pitanja. Poeo se
miriti s idejom da se nalazi u paklu, ali znao je da pakao ne postoji, da
postoje samo ivot i smrt. Zaelio je da bude mrtav, iskreno, iz dna due. To
to je proivljavao bilo je tako daleko od svega to bi ovjek mogao
zamisliti kao smisao ivota da je kao jedina alternativa ostajala smrt,
eljena smrt...
Zato su odveli Lindu? Zato ne umrem? ponavljao je u sebi kao neku
molitvu, a onda je totalno izgubio svijest dok se u njemu dizao neki
ogroman smijeh. Dolazi ludilo, pomisli.
* * *
Kad je doao k sebi leao je, shrvan bolovima, na kamenom tlu neke
malene prostorije. Vie nije bio okovan ali se nije mogao ni maknuti.
Svjetlo! Svjetlo je dolazilo sa stropa, jako, fluorescentno.
Opreznim okretanjem glave pokuao je obuhvatiti prostor oko sebe.
Svuda obli kameni zid i nedokuivo dalek osvijetljen plafon. Pored sebe
ugleda odjee i par pokrivaa, a dva koraka dalje uz okrugli zid, jednu
metalnu, vjerojatno aluminijsku posudu u kojoj se neto puilo. Osjetio je
glad i e. Pokua se pokrenuti prema posudi. Poslije duge koncentracije i
nekoliko neuspjelih pokuaja odlui da to odloi za poslije, ali posuda koja
se puila tako blizu njega stalno je mamila njegovu panju. Pogleda prema
rukama kao da e ih pogledom pokrenuti. Primijeti da oko svakog zgloba
nosi po jednu odeblju narukvicu, iste takve je imao i na nogama. Novi
okovi!
Jo uvijek je bio potpuno nag i plav od rana i modrica. Sjeti se Linde.
To mu je dalo snagu i najzad se uspije pribliiti posudi koja se puila. Bila
je puna neke itkaste kae kojom se napoji srui kao pas. Onda se samo

svalio na stranu i ponovo zaspao naporom. Ovog puta je spavao mnogo

due i mnogo mirnije.
Novo buenje. Svijetli, daleki strop iznad njega, skueni kameni
prostor okolo. Hrpa odjee i deke nalazili su se na istom mjestu, a posuda
uz koju je zaspao i dalje se puila. Zaeli da se digne. Nesigurno je napeo
bolne miie i... uspjelo mu je. Naao se na koljenima. Otpuzao je do hrpe
odjee. Radilo se o nekom kombinezonu od lagane tkanine. Navukao ga je
uoivi da mu nisu samo zglobovi okovani u narukvice, neto vei okov
nosio je oko pasa, a slina ogrlica okruivala mu je i vrat. Nije ni
pokuavao da skine te obrue sa sebe, oigledno su bili postavljeni tako da
se ne mogu skinuti.
Sjeo je na pokrivae pokuavajui da sabere misli ali nije dobio priliku
za razmiljanje, jedan dio zida kliznu u stranu i ukaza se otvor koji je vodio
u neki osvijetljeni prostor malih dimenzija. Digao se na noge i upirui se o
zid doteturao do otvora. Bila je to jedna majuna prostorija koja je,
oigledno imala funkciju sanitarnog vora.
Istuirao se i navukao kombinezon bez depova, oprezno zbog bolova.
Vratio se posudi i ponovo poeo srkati itku masu kojoj nije mogao odrediti
ukus i sastojke. Sada se sluio i prstima nailazei bolno na praznine u
ustima koje su ostavili polomljeni zubi. Vjerojatno je dobivao analgetike u
hrani jer je boli nestalo poslije prvih zalogaja. I sedative, pomisli kad mu se
prispavalo iako se tek probudio.
Probudio ga je udarac u slabine. Iznad njega je stajala jedna od
maskiranih spodoba koje su ih otele. Dobio je jo jedan udarac iako se
podigao na noge to je bre mogao. Poto je maskirani bio sam padne mu
na pamet da ga napadne, ali kao da je prozreo njegove namjere, maskirani
ga osinu biem kojeg je nosio oko ruke. Sem se naao na podu dok mu je
bol proimao cijelo tijelo. Onda se desi neto neobjanjivo, njegova se
desna ruka vinu u zrak sama od sebe i prikova za obli zid. Bespomono je
visio na metar iznad poda, mlatarao cijelim tijelom, ali se nije uspio
spustiti. Onda se smiri u svojoj nemoi gledajui izbezumljeno svog
muitelja. Ovaj je na rukavu svoje uniforme imao neku vrstu komandne
table s bezbroj tastera. Pritisnuo je na jedno dugme i Sem se ponovo naao
na podu. Otkrio je, najzad, emu su sluile narukvice i obrui koje je imao
na sebi. Maskirani je upravljao njima prisiljavajui ga da izvrava pokrete
koje je elio.
Sem je shvatio lekciju i kad ga je maskirani digao na noge bio je
spreman da izvrava njegove naredbe koje je dobivao preko impulsa u
obruima.
Izali su kroz otvor koji se pojavio u zidu i nali se u nekom uskom,
jako osvijetljenom hodniku koji se nepregledno produavao u oba pravca.
Sem se jo nije povratio od prethodnih maltretiranja. Posluno i bez rijei
slijedio je impulse narukvica koje su ga vodile smijenim, automatskim
pokretima...
Tako je koraao neko vrijeme, a da nije mogao naslutiti kada e se i
gdje zavriti taj beskrajni hodnik. U jednom trenutku plaljivo se osvrnu ne
bi spazio maskiranog iza sebe, ali ovoga vie nije bilo u blizini. Prostor iza
njega tonuo je u tamu svakim novim korakom kojeg bi napravio. Koraao
je noen tuom voljom kao neka slomljena, ali ipak funkcionalna igraka.
Nije imao osjeaj da je naputao ravni hodnik. No, to je bila samo
vizualna konstatacija pravca izvuena iz perspektive osvjetljenja. Nije
mogao odrediti da li se kree ili samo cupka u mjestu noen kolutovima.
Pokuao je predvidjeti impulse umjesto da ih slijedi i to mu uspije ali se
ubrzo spotaknu shrvan umorom. inilo mu se da je hodao satima. Sve u
tijelu ga je boljelo, a najvie slomljeni zubi.
Onda je, odjednom imao osjeaj da je netko iza njega. Okrenuo je
glavu dok mu je tijelo i dalje mlataralo slijedei uslovljent mar. To
okretanje kotalo ga je jedan udarac biem po leima. Vie se nije okretao
etao je jo nekoliko minuta i onda je bio zaustavljen i nije se micao iako
su mu miii drhtali. Dio zida s njegove lijeve strane se pomaknu i Sem

ugleda svoju eliju. Dobio je udarac u stranjicu i pao na kameni pod. Kada
se osvrnuo ni maskiranog ni otvora kroz koji je uletio vie nije bilo.
Okupao se, pojeo malo kae i trenutno zaspao.
* * *
Slijedeeg dana (odluio je da periode budnosti naziva danima) etnja
se ponovila i dobio je samo jedan udarac biem. Treeg dana uspjelo mu je
da izvede mar skoro bez greke i nije dobio drugih udaraca osim onog u
slabine prilikom buenja. etvrtog dana se probudio prije dolaska
maskiranog i ekao njegov dolazak sa strepnjom. Nije uinio greke i dobio
je samo udarac nogom u stranjicu prilikom povratka u eliju. Petog dana
probao je uspostaviti kontakt s maskiranim i ponovo je morao visiti objeen
za jednu ruku. Shvatio je da je svako komuniciranje strogo zabranjeno i
kanjivo.
Dok je marirao po hodniku-vjebalistu najprije nije mogao ni o emu
razmiljati jer se koncentrirao na pokrete koje je izvodio, ali sad mu je taj
marionetski hod postao toliko familijaran i automatski da se mogao,
prepustiti i razmiljanjima. No, jedini zakljuak do kojeg je dolazio
prilikom tih razmiljanja bio je da nita ne shvaa od onog to mu se
deavalo jer naprosto to nije bilo objanjivo niti shvatljivo.
Kako su dani prolazili osjeao se sve bolje. Nestali su bolovi u tijelu, i
drugo oko mu se otvorilo, ostao je samo problem slomljenih zubi, ali i na tu
bol je zaboravljao poslije obroka tople kae.
Slijedeih dana (vie nije zbrajao u njihovoj jednolinosti) vie ga nisu
uvjebavali u hodniku ve u nekoj isto tako beskrajnoj prostoriji na koju je
nailazio im bi ga izveli iz njegove elije. Zakljuio je da je sve to se
nalazi izvan elije (beskrajni hodnik, nepregledna pusta prostorija
vjebalita) samo iluzija, kao to je iluzija i njegova elija i pored svoje
skuenosti i neprobojnih kamenih zidova.
Naravno, maskirani i njegov bi nisu bili iluzija i to je pomalo smetalo
teoriji sveope iluzije. udio se kako jo nije poludio u toj situaciji. Moda
je kaa kojom se hranio sadravala i lijek protiv ludila... pa i protiv
uspomena... Sjetio se voljene, izgubljene Linde. Izgubi ritam, spotaknu se i
dobije udarac biem koji ga definitivno izvue iz njegovih uspomena.
Sada su ga primoravali na razne pokrete poput gimnastikih ili
akrobatskih vjebi. Njegovo tijelo brzo je povratilo onu gipkost koju je
imalo samo u kolskim danima kad se bavio sportom.
Sve to mora imati neku svrhu, mislio je, ne rade to samo zbog mene,
zbog mog zdravlja, naroito ne uz pomo bia, vjerojatno me spremaju za
neki teki rad, ele da budem posluan i spreman. Nastavio je s vjebama.
* * *
Tog dana vrata njegove elije otvorila su se a da se nije pojavio
maskirani. Nisu bili ukljueni ni njegovi kolutovi, osim onog oko vrata.
Koliko je mogao shvatiti, taj je kolut imao i jednu drugu funkciju osim
pokretake. Njime su maskirani mogli blokirati i njegove glasnice.
Sam je izaao iz elije i nije dobio nikakav impuls niti udarac biem
Naao se u nekoj srednje velikoj, naranasto osvijetljenoj prostoriji. Ta
svjetlost mu je iritirala zjenice. Nekoliko koraka ispred njega pojavi se
odjednom i niodkud jedna prilika koja mu se uini sasvim nerealnom. Tek
kad mu se pribliila shvati svoj osjeaj nerealnosti. Nije se radilo o jednom
od maskiranih ve o nekoj enskoj spodobi bez maske koja je nosila
kombinezon slian njegovom i imala dugu kosu rasutu po ramenima.
Pribliavala se onim mehanikim, marionetskim hodom kojim je i sam
koraao dok nije nauio predviati impulse. Izgledala je izbezumljeno, nije
govorila ali su njene iskolaene oi izraavala uas koji je proivljavala
bolje nego sve rijei.
Bila je visoka plavua koja nije mogla imati vie od 25 godina. Uope
ne lii na Lindu, pomisli Sem ni sam ne znajui zato vri usporedbe. Imala
je grube crte lica, a izgled su joj jo vie kvarili oiljak na elu i razbijena

usnica. Mora da je imala isti tretman kao i on.

Blokirali su ga. uope se nije mogao micati. Sad mu je ak i vrat bio
blokiran. Ona je stajala nasuprot njemu uplaena i isto tako nepokretna
Onda je, pokrenuta silama okova, poela izvoditi jednu grotesknu parodiju
striptiza. Poslije nekoliko neuspjenih pokuaja otvorila je patent
kombinezona i nespretno se koprcala nekoliko minuta dok se nije svukla.
Najzad se zaustavila potpuno gola i nepokretna. U nekoj drugoj prilici to bi
izgledalo smijeno, ali Sem je osjeao u sebi samo saaljenje prema toj
jadnici.
Doao je red na njega. Nije se opirao, odavno je shvatio pravila igre i
svu besmislenost opiranja, napustio je kombinezon za tren oka.
Stajali su goli na nekoliko koraka jedan od drugoga pod tim okrutnim
naranastim osvjetljenjem i vjerojatno pred oima njihovih muitelja koji
su odnekud, neprimjeeni, promatrali spektakl. Pomisli kako moda u tom
trenutku Linda mora trpjeti iste patnje i ponienja s nekim neznancem. Nije
se mogao pomiriti s idejom da je samo igraka u rukama nepoznatih,
okrutnih gospodara.
Odjednom se ena vinula u zrak i poela lebdjeti, ljuljajui se amotamo, na metar iznad njegove glave. Sema je asocirala na neku teku,
umornu pticu u potrazi za vrstim tlom poslije dugog leta. Onda su je
poeli sputati rairenih ruku i nogu, nespretno, u isprekidanim
propadanjima sve dok se nije nala na visini njegovog pasa.
I dalje je mogao samo gledati i svojim uznemirenim pogledom
uzvraati na uasnuti pogled ene. Gledao je meu njezine rairene noge
koje su se tako odbojno nudile. Nije osjeao nikakvu elju za seksom, a ako
je uope neto osjeao u tom trenutku, bilo je to saaljenje prema samom
sebi i prema svojoj partnerici u toj okrutnoj igri.
Uskoro se i on vinuo u zrak pa su ih spojili i spetljane trljali jedno o
drugo. Osjeao je toplinu njenog tijela, ali i suhou njene vagine i
odbojnost zbijenih, suhih usana. Prvi put je bio ponosan na svoju
impotenciju, na taj penis koji je bijedno visio uzaludno mlatarajui po
njenom venerinom brijegu. Osjeao je to kao neku pobjedu. Priroda se ipak
ne moe prevladati, mislio je, niti elja izazvati kad to mozak ne eli.
Onda je osjetio da vagina ene vie nije tako odbojna, ni zatvorena,
postala je vrela i vlana. Obuze ga neugodnost na pomisao da se njegova
partnerica ipak prepustila igri, ali on nije imao namjeru da se preda, borit e
se do kraja, tako je odluio.
Mislio je na Lindu, zamiljao kako i nju prisljavaju na ta ponienja,
mislio je na najtunije dane svog ivota, na sve patnje koje je proivio od
asa kad su uli u taj Tunel. Iznenada osjeti neki elektrini udar u kriima i
penis mu se ukruti kao da je sva krv iz tijela odjednom navrla u njega.
Toliko je nabrekao da ga je boljelo. Vie se nije opirao. Kad mogu izazvati i
erekciju putem obrua vie se nije imao to opirati.
Ono to se deavalo slijedeih nekoliko sati potaklo bi i jednog eunuha
da napie esej o tantra-jogi ili o mrijeenju lososa, ali Sem je osjeao samo
bol u sebi, preciznije u svom udu kojeg ukruenost nije poputala ni onda
kada je njihovim muiteljima dosadila igra i kad su ga vratili u eliju, pa
ak ni onda kada su ga poeli boljeti slomljeni zubi. Napetost je popustila
tek sutradan poslije okrepljujueg sna.
* * *
Slijedeih dana ponovo je uvjebavao sve udesnije i brutalnije
pokrete letenja i tranja. I tako iz dana u dan, u neprekidnom nizu
jednolinih dana.
Onda su ga opet dopremili u prostoriju gdje se odvijala ljubavna
seansa. Prostorija je bila osvijetljena plaviastom svjetlou ali umjesto
ene pred njim se nalazio jedan mukarac!
Uspaniio se na pomisao da e ga sada natjerati na neki nastrani
odnos. Sreom, radilo se o neem sasvim drugom. Sudjelovao je u tunjavi
u kojoj su on i njegov protivnik bili samo pasivne lutke u rukama njihovih

manipulatora. Suparnik ga je nokautirao kroeom u onome to se moglo

nazvati treem rundom.
Brzo je prebolio taj poraz, a rasjeena arkada prestala je krvariti poto
je pojeo neto kae. Cak je izvukao i neku korist iz te borbe, kad se
slijedei put naao pred novim protivnikom (radilo se o jednom miiavom
dvometrau) oajniki mu je pruao svoju vilicu sve dok mu ovaj nije izbio
i posljednje krhotine slomljenih zubiju. Istovremeno je nastradao jo jedan
zub, ali kad je vilica zarasla zubi ga vie nisu boljeli.
Ni jedan dan nije protekao bez neke vjebe, no, sad su one postajale
sve napornije i sve kompliciranije. Posljednjih dana uvjebavao je samo
trzaje unazad, nepredvidljive i bolne. A onda su ga odveli u vjebaonicu
koja je liila na omanji tunel. Tunel je bio samo desetak metara dugaak, ne
vii od 3 metra, jarko osvijetljen svom svojom duinom i naglo se
zavravao jednim tamnim zidom. Zapravo, zavravao se tamom. Sem nije
znao drugaije definirati ono to je nastavljalo tunel crni zid koji je
davao osjeaj vrstine istovremeno je djelovao kao iluzija zida, iluzija
tamne dubine koja je gutala svu svjetlost.
Bilo je oigledno da se sprema neto novo i Sem zakljui da je bio otet
i uvjebavan upravo zbog tog zida tame pred kojim se sada nalazio. Kad je
u ruke dobio neku vrstu runog topa u to je bio sasvim uvjeren. Ako su mu
dali oruje u ruke, bilo je to samo zbog toga jer mora na neto pucati, ali jo
nije mogao shvatiti to bi u tom tunelu moglo biti meta. Uperio je cijev
topa prema crnilu u dubini tunela i iekivao, ali nita se nije deavalo.
Najzad je dobio impulse prema naprijed, sve do zida tame gdje su ga
zaustavili. Dodirnuo je zid vrkom topovske cijevi. Nije bilo zida, vrh topa
je jednostavno nestao u tami. Trgnuo se i vratio nekoliko koraka nazad ali
su ga odmah vratili na prethodni poloaj. Bilo je oigledno da se od njega
trailo da ue u tu tamu, a oruje su mu dali jer je neto opasno bilo
pritajeno iza zida tame.
Rukama je dodirnuo to to je trebao biti zid ali nita nije osjetio, samo
mu je aka potonula u tamu. Izvukao ju je, bila je itava. Onda se opreznim
klizeim koracima uputio u mrak.
Osjeao je tlo, ali vie nita nije vidio ak ni osvijetljeni tunel iza sebe.
Uzalud se osvrtao, svuda je vladala potpuna tama. Natrake se vratio onih
nekoliko koraka koje je napravio i naao se u osvijetljenom dijelu tunela.
Ponovo je dobio impulse koji su ga potjerali u tamu. Brzo je shvaao. U
tami vie nije bio pod kontrolom obrua. Napravio je nekoliko koraka,
neto hrabrije, ali ipak oprezno.
Neka plaviasta, okruglasta svjetlost pojavi se s njegove lijeve strane.
Gledao je kao oaran u tu svjetlost. Liila je na stari TV ekran koji se tek
zagrijavao prije nego to se pojavi slika. Svjetlosni krug se proirio,
produbio i onda se stvarno pojavila slika, Sem se uasnuto onim to je
ugledao slika se doimala trodimenzionalna i stvarna. Masa uarene lave
prokulja kroz svjetlosni otvor i jednu prema njemu. Ustuknuo je ali ne
dovoljno brzo jer ga je zahvatio prvi val uarene mase. Osjetio je uasnu
bol i onesvijestio se.
Kada je doao k sebi nalazio se opet pred zidom tame! Nije osjeao
nikakvu bol i nita na njemu nije bilo spaljeno. Prisjeajui se svog
doivljaja zakljui da se radilo samo o vizualnoj halucinaciji iako je bol
bila stvarna. Znao je da je to jo jedna vjeba koja ga je trebala pripremiti
za stvarni zadatak. Shvatio je igru, trebao je pucati im se pojavi svjetlost.
Oruje koje je nosio sigurno je imalo mo da neutralizira svjetlosne pojave.
Sada je znao to ga oekuje u tami i kada je ponovo uao u nju bio je
spremniji i, naravno, oprezniji. Pritisnuo je okida im je opazio svjetlost.
Nije osjetio trzaj kao to je oekivao ve neko prigueno tutnjanje i lagani
drhtaj u ruci. Fenomen svjetlosnog kruga i dalje se odvijao samo je uarena
masa bila zaustavljena kao da nailazi na neku nevidljivu prepreku.
Efikasnost oruja kojim se sluio sasvim mu povrati sigurnost.
Vjebanje se nastavilo i slijedeih dana. Raznobojne svjetlosne toke
razliitog intenziteta pojavljivale su se svuda oko njega, a on je pucao iz

svog topa stvarajui na tim mjestima neprobojne ekrane. Iz svjetlosti se nije

pojavljivala samo uarena lava, as se radilo o udesnim tekuinama, as o
plinovima, a koji put su se ukazivali fantastini krajolici, likovi nekib
udovita ili jednostavno tama neba osutog zvijezdama
Svakog dana od njega su traili da reagira sve bre i bre a za svaku
svoju greku ili neopreznost bivao je kanjavan. Jednom je bio uguen u
oblaku amonijaka, drugi put zaleen mlazom ledene tekuine, trei put ga
je zahvatio ogroman kamen izbaen iz svijetleeg otvora. Naravno, radila
se samo o prividima, ali Sem je sve to doivljavao kao svamost, sa
stvarnim osjeajem boli i ponekad sa stvarnim uasom. Svaki put je bivao
vraen u svjetlosni dio tunela odakle bi ga ponovo gurali u tamu.
Kada je pomislio da je dobro istreniran, shvatio je da ubrzanju
fenomena nema kraja, barem mu se tako inilo. Onda je poeo da trenira u
paru s jednim drugim zatvorenikom. Svak, od njih bio je zaduen za jednu
polovicu tamnog tunela pa su donekle uspijevali ispunjavati zadatak u
simulatoru, jer zacijelo se radilo o nekoj vrsti simulatora. Danima je
uvjebavao s istim kompanjonom i postali su dobra ekipa iako nisu mogli
komunicirati izmeu sebe. Morali su dobro suraivati jer je svaku greku
jednog plaao i drugi.
Sem je bio zabrinut idejom da e se jednog dana, uskoro, nai pred
stvarnom pogibelji mranog tunela koji vie nee biti simulator. Pitao se,
uzaludno nabrajajui hipoteze, emu sve to slui. Sve je bilo tako
tajanstveno, deprimirajue tajanstveno i neobino u tom svijetu. Bio je
uvjeren da nikada nee dobiti odgovore na sva svoja pitanja, da e ga
jednog dana progutati koja od svjetlosnih rupa u tunelu i da e zavriti ne
spoznavi ak ni svrhu onoga to je radio riskirajui svoj ivot.
Onda je dva dana zaredom vjebao tranje i najzad se naao u
stvarnom tunelu mraka. Odmah je to shvatio jer je duina tunela u koji su
ih doveli bila nesaglediva i jer su do njega putovali kilometrima na nekom
siunom etverosjedu na elektrini pogon. Tunel je bio ogroman. Ravao
se u svim pravcima i po njegovim galerijama muvalo se na stotine
zarobljenika u pratnji neizbjenih maskiranih straara. Doao je i do jedne
donekle utjene konstatacije: otvori koje je mogao vidjeti u osvijetljenim
djelovima Tunela nisu bili tako esti. Ponekad ih je nabrojio desetine na
stotinu metara, ali su, uglavnom, razdaljine izmeu njih bile mnogo vee.
Vjerojatno je i tu trebalo imati sree iako je bilo apsurdno govoriti o srei
za bilo kojeg zatvorenika koji se nalazio u Tunelu. Uz put nije primjetio ni
jednu enu. Bilo je oigledno da su u Tunelu radili samo mukarci. Ali to
su radile ene? to je radila Linda?
* * *
Tog prvog dana ipak su imali sree, prevalili su najmanje pedesetak
metara, a da nisu naili ni na jedan svjetlosni otvor iza zida tame. Onda su
bili zaustavljeni od strane maskiranih koji su ostali u osvijetljenom dijelu
galerije. Svjetlost se na neki neobjanjiv nain pomakla sve do njih. To je
oznailo i kraj radnog vremena. Vraen je u eliju.
Otkad ga vie nisu boljeli zubi obiavao je odugovlaiti s uzimanjem
hrane kako bi odgodio san i prepustio se razmiljanjima o svojoj
budunosti, o mjestu gdje se nalazi, o Lindi... Iskreno je sumnjao da e ju
ikada vidjeti, pa ak i ako preivi to iskustvo Tunela. Istovremeno je
shvaao da moe preivjeti samo ako bude mislio na Lindu nadajui se da
e jednog dana ipak nastaviti njihov, tako tragino prekinuti medeni
mjesec.
Najvie je razmiljao o svijetu u kojem se nalazio. Bilo je u njemu
mnogo nerazumljivog, ali Sem je najmanje shvaao sva ta kanjavanja i
muenja koja nisu imala nikakvog smisla, pa ni onog, granino
prihvatljivog, neke dresure. Veinu stvari koje je bio primoran da radi
izvravao bi mnogo bolje i bre kad bi dobivao neko objanjenje, no to
njegovim muiteljima izgleda nita ni je znailo njegova patnja ih je
zabavljala, uivali su u njoj.
Nastavio je s radom iza zida tame. Poeo je taj rad smatrati nekom

vrstom rudarstva iako se iza otvora koje su do tada uspjeli blokirati

najee nalazila uarena lava za koju nije mogao zamisliti neku praktinu
primjenu. Tek je mnogo kasnije pomislio da njihovo kopanje tmine ima
neku drugu dotad nenasluenu svrhu.
Tog dana su blokirali jedan izvor crvenog svjetla. Umjesto uarene
lave koju je oekivao, Sem ugleda, na tren, jedan fantastian krajolik,
dolinu nekog nepoznatog svijeta obraslu udnovatom crvenkastom
vegetacijom. Vidio je i crveno nebo iznad doline i na tom nebu crvene
oblake osvijetljene dalekim crvenim suncem.
Ta vizija otvorila je nove putove njegovoj mati. Postao je vrsto
uvjeren da se na neki neobjanjiv nain vie ne nalazi na planeti Zemlji i da
su maskirani ustvari vanzemaljci koji su ga zarobili da bi s drugim
zatvorenicima sluio kao roblje. Otkrie je na njega djelovalo na dva
sasvim oprena naina. S jedne strane bio je uzbuen idejom da doivljava
jednu u krajnjem sluaju, uzbudljivu avanturu, a s druge strane ga je
deprimirala obeshrabrujua pomisao da je samo rob u tom tuem svijetu.
Na rad u tunel vodili su ga svakog petog dana. U meuvremenu je ili
vjebao u simulatoru ili trenirao u hodniku i velikoj dvorani ili pak sluio
svojim gospodarima u najrazliitije svrhe, od uloge piona u nekoj igri
slinoj ahu do uloge marionete u kiasto-sadistikim predstavama na koje
je bio natjeran u drutvu drugih nijemnih i poslunih zatvorenika.
Dok su radili iza zida tame nosili su lagane zatitne maske s malim
rezervoarom kisika i zatitna odijela od tankog metala. Nedovoljnost te
zatite bila je oigledna i Sem nije mogao shvatiti zato uope koriste ljude
za taj rad koji bi mnogo bolje obavljale maine. Vjerojatno je postojao neki
razlog, ali Sem nije mogao dokuiti koji.
* * *
Prilikom pete ili este ekspedicije iza zida tame desila se i prva
nezgoda, no prije nego to je shvatio to se zbiva bio je povuen unazad do
zone svjetla. U djeliu sekunde uspio je vidjeti kako mu se kompanjon
pretvara u plaviastu svjetlost koja ga je gutala. Sem je pritiskao na labavi
okida svog oruja ali uzaludno, jer njegovom drugu vie nije bilo spasa.
Kad su ga izvukli u svjetlosnu zonu i njegovi su uvari poeli pucati iz
runih topova stvarajui nevidljivu opnu preko cijelog prostora galerije.
Opna je zaustavila nadiranje plaviaste svjetlosti ali se u nju nije moglo
gledati, toliko je postala intenzivna. Sem je ipak gledao u tom pravcu dok
nije bio sasvim zaslijepljen. U jednom trenutku uini mu se da se tijelo
njegovog nestalog kompanjona, plavo i prozrano, odnekud opet pojavilo
mlatarajui rukama kao za posljednji pozdrav. Kasnije je zakljuio da se
najvjerojatnije samo radilo o halucinaciji izazvanoj produenim gledanjem
u taj jaki izvor svjetlosti.
Ni poslije te nesree Semov ivot se nije promijeniio. Nastavio je
vjebati s jednim drugim, crvenokosim, suhonjavim tipom i poslije pet
dana opet se naao pred zidom tame u jednoj drugoj galeriji Tunela. Taj
kompanjon mu je nestao u neemu to je liilo na zvjezdano nebo i Sem
pomisli kako ga srea ipak prati kolikogod je bilo apsurdno govoriti o srei
u tim uvjetima.
Svaki put se s novim uasom uputao iza zida tame i da u njemu nije
ivjela nada da e jednog dana opet vidjeti Lindu vjerojatno bi se prepustio
jednoj od tih svjetlosnih rupa. Ali, postojala je Linda, morao je izdrati
zbog nje.
Njegov trei kompanjon, sasvim mlad ovjek, kao da je jo imao svog
anela uvara sa sobom jer s njim je devet puta probijao zid tame, a da ni
jednom nisu naili na svjetlee rupe.
Sem je skoro zaboravio na opasnosti koje vrebaju u tami i opustio se.
Tako je i dolo do nezgode. Svjetlosna toka se pojavila s njegove desne
strane, ali umjesto da odmah reagira, stao je sasvim nepokretan i kao
zaaran. Onda je osjetio kako ga velikom brzinom obuhvaa neto, ujedno
mekano i vrsto i baca prema svjetlosti. Njegov mladi kompanjon je

reagirao bolje od njega ispalivi opnu koja je pokupila Sema na svojoj

putanji. Sem je osjetio tupi ok, muninu od ubrzanja, vidio je svjetlost
pred sobom kao neto daleko i mutno i onda je izgubio svijest.
Sjedio je u travi podno jednog oveeg vodopada i po bolovima koje je
osjeao u tijelu inilo mu se da je pao s njegovog vrha. Nalazio se u jednom
velikom oblaku vodene praine i nije vidio vie od nekoliko koraka ispred
sebe. Staklo na njegovoj maski bilo je razbijeno ali je sasvim slobodno
disao, udisao okolnu atmosferu.
Opet sam na Zemlji, pomisli sretan. U svom oduevljenju ipak je
sauvao dovoljno prisebnosti da shvati kako je jo uvijek u opasnosti jer se
nalazi blizu otvora kroz koji je proletio na Zemlju i maskirani su se mogli
pojaviti svakog trenutka. Poeo je bjeati niz rijeku smatrajui da e
nizvodno naii na neko naseljeno mjesto i na sigurnost ljudskog drutva.
Silovito se probijao kroz nisko raslinje obale ali brzo je uvidio da tako
teko i sporo napreduje. Prelaenje preko kliskog kamenja pliaka nije bilo
nimalo lake. Pogledao je u nebo; no se ve poela sputati i bilo je
opasno pustiti se niz snanu maticu planinske rijeke.
Sunce je nestalo iza daleke planine i uskoro je nastupio potpuni mrak.
Nije se usudio nastaviti svoj bijeg po tom opasnom i nepoznatom terenu.
Odluio je prenoiti dobro skriven u obalnom raslinju. Poeo je osjeati
hladnou noi i glad, nedostajali su mu toplina elije i porcija hranljive
kae, ali bio je slobodan i taj je osjeaj prevladao nad ostalima.
Zaspao bi od gladi i umora da kroz iblje grma u koji se bio sakrio nije
ugledao neku crvenkastu svjetlost daleko na horizontu. Mjesec, pomisli, ali
vrlo udno obojen i malen, sigurno posljedica nekog optikog fenomena u
atmosferi. No, kad se ispred tog crvenog kruga poela pojavljivati mutna
oreola svitanja i odmah zatim jedno veliko, plaviasto sunce, Sem ogoreno
zakljui da se ne nalazi na Zemlji i da niz rijeku nee naii na ikakvo
naselje, barem ne ljudsko.
S tugom shvati da njegova sloboda nije znaila nita na jednom
potpuno stranom planetu. Nije ga oduevljavala ideja da e ivjeti sam dok
ga ne podere neka zvijer ili dok ne umre od gladi. Vie nije imao volje da
bjei, umor i razoarenje su ga savladali, zaspao je sklupan ispred grma.
Probudio ga je dobro poznati fijuk bia i udarac nogom u slabine. Ve
odavno bol nije smatrao kao neto strano ali fijukanje bia jo uvijek je u
njemu izazivaho strepnju. Trgnuo se iz sna i pokuao ustati, no, udarci bia
pljutali su sa svih strana i prikovali ga za tlo. Koliko je mogao vidjeti, oko
njega se nalaailo najmanje pet, est maskiranih. ekao je da se umore.
Najaad su ga izvukli ispod grma i bez novih udaraca poveli sa sobom. Nisu
dugo hodali, samo su se uspeli na liticu iznad rijeke. Na jednom omanjem
platou nalazila se sferina letjelica koju Sem dotad nije vidio. Uzletjeli su
lagano i letei samo na metar, dva iznad tla uskoro se nali kod vodopada.
Ulaz u Tunel bio je ispod samog slapa, kao u filmovima o Tarzanu, pomisli
Sem i onda se onesvijesti jer ga je netko lupio po glavi im su se nali a
Tunelu.
* * *
Iz nesvjestice u kojoj se nalazio izvukao ga je jedan dubok muki glas.
Tako je uvijek zamiljao glas maskiranih i ve se bio spremio za napad kad
ga zaustavi ono to je ugledao ispred sebe. Pred njim je stajao jedan visoki,
suhi starac, duge sijede kose koja mu je padala preko ramena i djelomino
prekrivala bijelu togu koju je nosio na rimljanski nain.
Semov bijes se u trenu smiri ali nije se mogao sprijeiti da starcu
nervozno postavi sva ona pitanja koja su ga titila odkad je bio otet: Tko ste
vi? Gdje se nalazim? Zato me drite tu?
Cijelo to vrijeme stranac je samo mirno stajao pred njim i smijeio se
onim odsutnim smijekom istonjakih mudraca. Onda mu odgovori:
Najprije si pitao tko sam. Ime mi je Zeller, a da ti kaem da sam
ljudsko bie kao ti, da li bi to bio dovoljan odgovor na tvoje pitanje? I bi i
ne bi, zar ne Sad mi zna ime i zna da sam slian tebi, da sam sebe
nazivam ovjekom ako ti to neto znai. Tvoje drugo pitanje odnosilo se na

to da sazna gdje se nalazi, na kom mjestu. Zapravo koliko daleko, koliko

metara ili svjetlosnih godina od onog prostora i vremena koje smatra
domom i naziva svojim. Planet na kojem se nalazimo zove se Sigma H.
Ime koje nita posebno ne znai. Uistinu je na milijarde kilometara od
Zemlje i istovremeno na nekoliko sati vonje automobilom od tvog stana...
Zellerova rasa poticala je s planeta Sigma koji je nevjerojatno
nalikovao Zemlji. Nalazio se u jednom sistemu neodreeno daleko od
sunevog, moda ak i u nekoj drugoj galaksiji, priao je starac.
Civilizacija njihova planeta dosegla je stupanj interplanetarnih letova.
Starac je bio lan jednog velikog transportnog broda koji je saobraao
izmeu planeta Sigma i novoosvojenog planeta-kolonije. Brod je prevozio
opremu i ekipu kolona, njih 2000 otprilike. Prilikom posljednjeg putovanja
dogodilo se neto to jo dan-danas, 30 godina poslije dogaaja, nisu
uspjeli razjasniti: jednostavno su nestali u prostoru, onom kroz koji su
putovali, i nali se u Tunelu.
Cijeli, ogromni brod sa svojim putnicima i svom posadom, naao se
zarobljen u tom labirintu galerija za ije postojanje Zeller i njegovi
suputnici jo nisu nali objanjenja.
Izradili su i zamislili mnoge teorije, ali ni jedna od njih nije bila
provjerena niti je postojao neki matematiko-fiziki model koji je
fenomenu davao neko zadovoljavajue teoretsko objanjenje. Mnoge
osobine Tunela bile su sada poznate, ali je njegova tajna u cijelosti ostala
nepoznata.
Zeller i njegovi drugovi shvatili su da e svi pomrijeti u Tunelu ako ne
uspiju savladati zidove tame i svjetlosne rupe koje su predstavljale otvore u
druge svjetove. Kad su otkrili tajnu svjetleih rupa i nain njihovog
koritenja probudila se nada da e jednoga dana ponovo ugledati sazvjea
rodne planete. No, Tunel je bio ogroman i iz dana u dan je gutao nove rtve
tako da je ta nada poela polako blijediti.
Onda su otkrili Zemlju. Otkrie Zemlje i Zemljana oduevilo ih je. Ali,
medu njima se odmah stvorio razdor jer jedni su bili za dok su drugi bili
protiv kontaktiranja sa Zemljanima.
Kad je skoro istovremeno otkriven prolaz za planet Sigma II odlueno
je da se osnuje baza na tom planetu i da se odloi trenutak kontaktiranja sa
Zemljom koliko je to bilo mogue.
Pa kako je onda dolo do kontakta, upita Sem, prekasno se
sjetivi svog robovanja u Tunelu. Naravno, starac je oekivao njegovo
pitanje.
Tunel je za vas Zemljane onakav kakav jeste, pravi pakao, ali
nismo mogli izabrati drugo rjeenje. Bila nam je potrebna radna snaga, a
zazirali smo od otvorenog kontaktiranja sa Zemljom jer nismo imali
povjerenja niti ga jo imamo u vas.
U poetku smo pokuavali nagovarati na suradnju Zemljane koje smo
otimali, ali i kada su pristajali, ta je davalo slabe rezultate jer su brzo
nestajali iza zida tame bez one istreniranosti koju imaju sadanji zatvorenici
u Tunelu. Naalost, na tom poslu ni maine ni roboti ne rnogu zamijeniti
ljude jer upravo prisustvo ivih bia izaziva pojavu svijetleih rupa.
Istina, Tunel je za zatvorenike pravo muilite, neka pretjerivanja
maskiranih se ne mogu izbjei, ali Tunel je morao biti takav i takav mora
ostati jer se pod tim uvjetima postiu najbolji rezultati i strada najmanje
ljudi.
Starac uuti fiksirajui Sema u oi i onda nastavi:
Vjerojatno se pita to te sada eka? Odmah u li odgovoritieka te
opet Tunel.
Sem problijedi i poe drhtati. Nije se mogao obuzdati, izluivala ga je
ideja da e ponovo morati u Tunel. Starac ga smiri:
Ne plai se. nee morati nazad, barem ne u formi iskustva kroz
koje si proao. Nasmijei se i doda. Koliko si se samo puta pitao tko
se zapravo krije iza tih omraenih crnih maski muitelja. Zamiljao si neka
ogavna stvorenja ili neke dobro napravljene androide koji pokorno slue

nepoznate, okrutne gospodare. No, isto ti tako nikada nije palo na pamet da
se iza tih maski kriju ljudi, ljudi kao ti. Da. Zemljani koji su prethodno, kao
i ti, iskusili tajne Tunela na onaj bolni nain zatvorenika.
U Semu su se odjednom uskomeale ideje. Prenerazilo ga je ono to je
upravo saznao od starca. Pomisao da je cijelo vrijeme, dolje u Tunelu, on
mrzio samog sebe, ono neljudsko u svakom ovjeku. Starac ga je pustio da
se malo sabere pa nastavi:
Predlaem ti da nam se pridrui. Ako prihvati, postae jednak
nama, ravnopravan lan naeg drutva i saznat e sve nae tajne. Naravno,
jo bi morao provesti odreeno vrijeme u Tunelu, sada kao maskirani.
Ako odbije, slobodan si da ide kuda eli. Dosad se jo nije dogodilo da
je netko odbio na prijedlog. Razmisli o mom prijedlogu, a o svemu
drugom e biti upoznat za vrijeme obuke za tu drugu fazu.
Ako pristanem na tu drugu fazu, doda Sem koji je do tada mirno
sluao starca, a onda upita za Lindu. elio ju je vidjeti i posavjetovati se s
njom.
Naalost, to je nemogue, odgovori starac svatko od vas
mora odluiti za sebe.
Sem nije insistirao. Starac se oprosti od njega obeavi da e uskoro
ponovo doi do njegove elije, gdje se odvijao cijeli razgovor, da bi saznao
njegovu odluku. Kada ga je napustio, Sem u udu ustanovi da je ona jaka
elja za osvetom koja je donedavno buktala u njemu najednom splasnula.
elio je samo mir, samo mogunost da nestane iz tog svijeta boli i da
negdje na Zemlji proivi ostatak svog ivota zajedno sa Lindom. Bio je
siguran da e Lmda donijeti istu odluku kao i on. Nije moglo biti drugaije.
Sada je mirno ekao Zellerov povratak.
Da li si odluio, upita starac kad se ponovo pojavio?
Da, odluio sam, odgovori Sem odlazim! Ne interesiraju me
vae tajne, niti tajna svijetleih rupa, niti tajna osmijeha na vaem licu. Ne
mrzim vas niti vas naroito volim. Vraam se meu ljude, izgubljene u
traenjima kroz vlastite tunele, iza vlastitog zida tame, njima se vraam jer
sam ovjek.
Starac ga nije pokuao prekinuti, tuno ga je gledao, no ta je tuga bila
samo u njegovim oima, osmijeh nije naputao njegovo lice.
teta, ree najzad.
Sem je oekivao mnogo eu reakciju i na trenutak se pokoleba u
svojoj odluci, ali bilo je kasno jer je starac ve nestao kroz jedan otvor koji
se pojavio u zidu. Skoro istovremeno pojavio se na drugoj strani jedan
dugaak hodnik. Sem krenu njime. Poslije samo nekoliko desetina metara
naiao je na jednu osvijetljenu prostoriju. Uao je i odmah ugledao svoje
stvari odjeu koje je nosio onog dana kada su ih oteli u tunelu. Sada mu se
cijelo iskustvo Tunela inilo nekako nestvarnim i dalekim.
Skoio je na tu uredno sloenu odjeu kao da je pronaao najvee
blago. Poeo je kopati po depovima pravei inventar: Sveanj rezervnih
kljueva, jedna neupotrebljavana maramica, omot s tri cigarete iako nije
pronaao upalja, lisnica s ekovnom knjiicom i neto sitnine, runi sat
koji je stao u neko neodreeno vrijeme i u novaniku, ispod plastine folije,
Lindina slika.
Linda, oekivao je da e se pojaviti svakog asa iza nekih skrivenih
vrata i potrati mu u zagrljaj. Ali Linda nije dolazila...
ekao je preturajul po toj hrpici stvari koje su simbolizirale cijeli
njegov prethodni ivot. Trgnuo se uvi onaj skoro neprimjetni zvuk
otvaranja prolaza u zidu, no, ukaza se samo minijaturni prostor kupatila.
Tuiranje ga je osvjeilo i smirilo, iznenaeno primijeti da poinje osjeati i
glad. Dok se tuirao okovi na njegovom tijelu su se otvorili i oslobodili ga
osjeaja prisila na koji se ve bio navikao. Sada je konano spoznao i
razliku, kao da ti obrui nisu bili samo fiziki okovi ve neto mnogo
suptilnije i opasnije to mu je mjesecima sputavalo mozak i duu.
Obukao je svoju odjeu. Pored zida se pojavila posuda s hranjivom
kaom. Nestrpljivo se bacio na nju kao u prvim danima tamnovanja. Ubrzo

je osjetio kako mu se spava. Utonuo je u san s milju da e Linda biti prvo

to e ugledati kad otvori oi.
Kad se probudio Linde nije bilo. Sjedio je u automobilu u osvijetljenoj
galeriji s oznaenim dvostrukim kolnikom. Uzeo je upalja iz pretinca
ispod volana i zapalio jednu cigaretu koju je odmah ugasio jer se guio od
dima. Pokrenu automobil. Uskoro se naao na raskru gdje je bio skrenuo.
Poao je desno put mora. Sada se nalazio na Zemlji, u jednom normalnom
zemaljskom tunelu. Pogleda u retrovizor. Nestalo je nestvarnog krianja iza
njega. I da je htio, vie ni samom sebi ne bi mogao dokazati da je bio
negdje drugdje, da je ikad napustio taj tunel kojim se sada vozio. Nikome
ne bi mogao objasniti gdje je Linda. Samom sebi nije mogao obajsniti kako
ga je Linda mogla tako iznevjeriti, kako je mogla izdati njihovu ljubav i
odluiti se da ostane u onom paklu.
Zapalio je novu cigaretu, dim mu vie nije smetao. Negdje u daljini
ispred njega tunel se zavravao, nasluivala se svjetlosna toka dalekog
svijeta, njegovog svijeta. Vozio je prema toj svjetlosti na kraju tunela s
nekom vrstom tupe oputenosti. Pjevuio je jednu staru pjesmu ni Sam nije
znao zato, nije se ni pitao zato, bilo mu je svejedno...

SCAN, OCR: Sekundica

Ispravke i prelom: MasterYoda
www.sftim.com

NENAD ANAK

Poslovan ovek

ovem se Eugen Litman. Poslovan sam ovek. Radim ve dvadeset i

sedam godina u World Trade inc. trgovakoj kompaniji i dogurao
sam do funkcije prodajnog upravljaa. Oenjen sam sreno dvadeset
tri godine i imam dva sina, jednog od dvadeset i jednog od osamnaest
godina. Oni ive negde u Kaliforniji. Imam kuu u otmenom delu grada,
dvoja privatna kola, bazen i igralite za tenis u zadnjem dvoritu. Imam i
slubena kompanijska kola i vozaa Hansa. Imam i dobar vizijski aparat.
Svako jutro u 6 i 30 Hans me vozi na posao i vraa kui u 15 i 30. Onda
ena i ja ruamo i posle ruka se odmorimo 30 minuta. Uvee (ako ne
radim), sedimo pred vizijskim aparatom. Svaki dan.
Najvie volim filmove sa Tarzanom. Uvek sam se divio njegovim
avanturama sa divljim zverima, ratobornim plemenima i svakovrsnim
drugim opasnostima. esto tako dok sedimo, zamiljam sebe kako sa
noem u ruci, poluodeven, gazim kroz vlanu praumu sa jo toplim telom
zaklane antilope na ramenu. I da se borim sa krokodilima... I velikim
majmunima.
Hans me vozi na posao svako jutro u 6 i 30. Od moje kue do WT
nebodera ima dosta da se vozi, ponekad i tridesetak minuta, zavisi kakva je
bila protekla no. Prevrnuti ili spaljeni automobili ne predstavljaju vei
problem (odgurnemo ih ojaanim branicima), gore je kada je cela ulica
razrovana. Jednom je ak i visei most bio pokidan na nekoliko mesta, pa
smo morali da idemo zaobilaznim putem kroz predgraa preko njihovih
pokretnih mostova. Uprkos svemu, ja nisam nikada zakasnio na posao. Ja
drim do toga.
Pravi sam primer kako ovek bez ikakve zaleine moe da se popne na
lestvici drutvene hijerarhije samo zahvaljujui sveim idejama,
sposobnostima u radu. U Kompaniji sam poeo da radim sa dvadeset i tri
godine kao SFi. Bio sam malo prestar za taj posao ali sam kondiciju mlaih
nadoknaivao iskustvom i odlunou u izvravanju nareenja. SFi nae

kompanije su uvek vaili za jedne od najboljih, a naroito po tome to su

veoma retko koristili vatreno oruje. Eksploziv skoro nikad.
Pokrivajui jedan kvart pala mi je u oi jedna naa neugledna
prodavnica kunih ljubimaca. Voleo sam da se odmaram u njoj izmeu dve
patrole posmatrajui sve te umiljate ivotinje ija mi je ljupkost pomagala
da zaboravim na hladnou i umor koji su me ekali na ulici. Tamo mi je
pala na pamet i prva ideja. Napisao sam predlog i uputio ga na Upravljaa
Deijih poslova, i ubrzo sam bio pozvan na razgovor. Data mi je ak i
mogunost da budem nadzornik realizacije ideje. Bacio sam se na posao.
Plan je bio jednostavan. Proverili smo koja se ivotinjica najee
prodavala i ustanovili da je to jedna vrsta sivih makica. Klonirali smo
najljepu i prodavali je po duplo nioj ceni od konkurentske. Uz to su nai
bio-hirurzi preradili digestivni trakt ivotinjice tako da se hrani samo
specijalnim kompozitnim pilulama (koje se prodaju uz maku) i poto se
one potpuno resorbiraju u organizmu, roditelji su mogli da odahnu od
tragova varenja po kui. Obrt smo obezbedili tako to smo svakoj ivotinji
u vratnu arteriju ubacili sporotopeu ampulu sa cijankalijem. Posle dva
meseca od kupovine, makica je bila mrtve, dete je vritalo, roditelji su
kupovali istu takvu maku, novac je stizao, a ja sam se naao u W.T.
neboderu. (Posle je ta ideja sa makom proirena. Plasirane su bele make
bez zuba koje su mogle da se hrane samo sisanjem. Nikada nisam shvatio
kome to treba, ali je injenica da su se dobro prodavale ne ugroavajui
trite maaka. A onu stidljivu devojku, ija je bila ideja sa belom makom,
sam primetio samo po tome to je stalno crvenela i dosta brzo
napredovala.)
Nekako u to vreme sam od poveane plate mogao sebi da priutim
vizijski aparat. Uz njega sam dobio i neki stari film o nekom oveku koji se
samo sa noem u ruci borio protiv nekog silnog sveta i pobjeivao ih
koristei utreniranost iz nekog davnog rata. Jako mi se dopao.
Moj prvi posao na novom mostu je bilo jaanje reklame. Na najvei
konkurent, I.C.I. ltd, bio je krenuo u gigantsku akciju propagande na svim
poljima. Angaovali su najlepe devojke na svetu za svoje TV reklame,
otimali su decu naih velikih kupaca, ucenjivali, ak su svoje SFi jedinice
snabdeli posebnim aparatima za tetoviranje, pa su nae kupce na izlasku iz
naih prodavaonica presretali, tukli i na elu im tetovirali jarko crvenom
bojom: JA KUPUJEM KOD W.T.
Promet je poeo da pada i moralo se neto hitno preduzeti. Prikupio
sam ljude, obukao ih u uniforme TV servisa i zapoeo opirnu akciju. Oni
su ili po kuama i, pod izgovorom kontrole TV aparata, postavljali
prislune instrumente u televizore. Tim strunjaka iz nae centrale je
kontrolisao komentare mukog dela gledalita i obraivao ih. I dobijeni su
podaci da se gledaoci najvie oduevljavaju velikm i vrstim grudima i
dugakim nogama. Radili smo brzo.
Preko noi su nai bio-hirurzi, jedan tim odabranih devojaka, uz
pomo tenog silikona i vrste plastike napravili udovita preogromnih
grudi ispod kojih su odmah poinjale noge. Obukli smo ih u crno-ute
uniforme kompanije i stalno ih prikazivali u naim emisijama. Gledanost
naeg programa je poela da polako raste.
Naravno, u poetku je bilo i propusta. Ve prve nedelje je dolo do
dekompresije u avionu kojim su se devojke prevozile sa jedne promocije
proizvoda na drugu. U pitanju je bila rutinska sabotaa, ali smo prevideli
kodljivu osobinu silikona da se na podpritisku iri.
Munjevito sam reagovao, i pre nego to je avion sleteo, ekao ga je tim
naih snimatelja i reportera. Torza iznakaenih devojaka prekrivena
kipuim silikonom smo detaljno snimili i emitovali 179 puta u toku etiri
dana uz ubedljiv potresni komentar o surovosti I.C.I. ltd. Retkim
preivelima smo odsekli, ta im je ve ostalo od dojki i zaposlili ih u
radnjama za travestite. Mi vodimo rauna o svojim ljudima.
Decu naih kupaca su nai SFi spektakularno oslobaali (uz obavezni
ivi prenos). Poneko dete bi i stradalo, ali smo mi uvek imali u rezervi

nekoliko komada koji bi oajniki grlili naeg SFi koji bi ga (krupni kadar)
sa zatitnikim osmehom na licu iznosio iz pucnjave. Tetoviranima smo
obezbedili besplatnu plastinu operaciju uklanjanja oiljaka. Dodatno smo
im tetovirali na ruci mala slova w.t. uz iju je prezentaciju kupac dobijao
popust od 10 procenata u naim radnjama. Promet je rastao.
I.C.I. je ponudio pregovore. U palati Svetske trgovake federacije smo
se sastali i vodili razgovore o saradnji (naravno uz obavezni ivi prenos).
Bili smo dodue odeljeni neprobojnim staklom, ali to kamere nisu
registrirale. Kada sam video da njihov upravitelj diskretno izlazi, nasmeio
sam se u sebi. Nije se vratio. Sutra su meijumi preneli vest da je naen
mrtav u mukom toaletu jer mu je neko u bokaliu, koji je koristio za linu
higijenu, stavio umesto miriljave vodice koncentrat fosforne kiseline.
I.CI. je bio na kolenima. Za par meseci je potpuno pao pod na uticaj,
pa smo ga ubrzo i pripojili. Likvidirali smo sve stare upravitelje i postavili
svoje ljude. Ja sam se pomakao stepenicu vie.
U meuvremenu sam se oenio. To je bila jedna dobra devojka (nae
Odeljenje za privatne relacije ju je proverilo i dalo pozitivnu ocenu).
Napravili smo skromnu sveanost u prostorijama kompanije. Doao je ak i
Veliki Upravitelj da nam estita, vrsto mi stisnuo ruku i pogledao me
pravo u oi. Bio sam presrean. Preselili smo se u veu kuu (koja mi je
pripadala po hijerarhiji, i bila dobro proverena) i zapoeli miran porodini
ivot. Kako su nam se deca raala, slao sam ih u kompanijsku vaspitnu
ustanovu u Kaliforniji. Nisam smeo dozvoliti da dou u neku opasnost
ostajui u mojoj blizini.
Moja kolekcija starih filmova je rasla. Naao sam i neke nove junake
kao to je neki miiavi din koji je stalno padao u neprilike sa zaverama i
arobnjacima i vadio se iz njih maem i titom. I moja ena je pored mene
zavolela filmove i mogli smo satima da sedimo i matamo uz njih drei se
za ruke svako u svojim mislima. Nabavio sam i sliku onog momka i drao
je na stolu u kancelariji. To je bila i ostala jedina privatna stvar koju drim
u kancelariji. Poslovnu disciplinu nita ne srne da naruava.
Pomerao sam se na lestvici sve vie i vie, ali sam uvek voleo da se
pozabavim nekim operativnim problemom Saradnici su me potovali, a
konkurenti mrzeli, a ja sam bio srean. Naravno, bilo je i incidenata i
provokacija. Jednom prilikom, kada sam igrao tenis sa Hansom, servirao
sam prvu loptu iz novog pakovanja, eksplozija mi je raznela reket i dobar
deo ruke. Kompanijski bio-hirurzi su mi konstruisali novu i vrlo je savesno
priili tako da ne oseam neke vee posledice. Ipak od tada putam Hansa
da on servira prvi.
Imao sam u to vreme jedan sluaj sa Dravnom komisijom za
ispitivanje hrane (C.E.F.). Mi smo dugo godina uspeno prodavali jednu
vrstu crnog vina (VINO SPEED) koje je u sebi sadralo odreenu (naravno
nekodljivu) koliinu opojnih stimulansa hemijskog porekla. (Taj posao je
poet jo pre nego to sam ja doao u kompaniju, tako da ne znam ija je to
bila ideja. uo sam da je taj motiv obraen u nekoj staroj SF knjizi, ali ne
znam. Ja ne itam knjige.)
Meutim, C.E.F. je naglo te stimulanse stavio na listu zabranjenih i
stopirao prodaju vina SPEED, mada potroai vie, bukvalno, nisu mogli
bez njega. Trebalo je reiti problem brzo jer su sve vee mase bledih ljudi
uarenih pogleda opsedale nae prodavaonice traei VINO SPEED.
Odmah sam pozvao svoje ljude i naredio da se uz svaku bocu vina bez
stimulansa besplatno daje i vreica ipsa koji je sadrao iste stimulansa
Situacija je za par dana bila smirena.
Ali, one napasti iz C.E.F. su uzele ips na analizu i zabranile njegovu
upotrebu. Trebalo je brzo misliti. Posle neprospavane noi (i neuspelog
pokuaja trovanja pastom za zube koje je organizovala neka firma u
prodoru), izdao sam nareenje da se na trite pusti vino SPEED koje e
biti potpuno bez stimulansa uz koje e se deliti i po kesica indijskih
oraia bez stimulansa. C.E.F. je poludeo. Kontrolisali su svaku desetu
bocu vina i svako peto pakovanje oraia. I nisu nita nali. Na kraju su

digli ruke od svega (a u meuvremenu im je izgorela i jedna od zgrada kao

namerna paljevina delo nepoznatih poinitelja). Poenta je bila u
nalepnicama koje C.E.F. nije kontrolisao a koje su bile vrlo velike i
natopljene stimulansom u boji koja se lako skidala sa nalepnice. Kada se
sipa vino, boja ostaje na prstima. A kada se tom rukom posle toga jedu
oraii eto sretnog potroaa. A C.E.F. je morao da uti i kada je otkrio
o emu se radi jer vinske etikete nikako nisu mogli da svrstaju pod hranu.
Tako sam ja za dvadeset i sedam godina uznapredovao do upravljaa
Prodaje. To je trea po snazi funkcija u W.T. Zeleo bih da postanem
Veliki Upravlja jer sam uo da Veliki Upravljai kada se povuku dobijaju
po elji kue u umi u nenaseljenim predelima. Voleo bih da odem na neko
nenaseljeno mesto u umi i drim ivotinje. Voleo bih da imam lava i da
mogu da zamiljam da sam u praumi. Kao Tarzan.
Ali do tada me eka jo dosta rada. Jue kada sam se vratio kui
zatekao sam slubenika W.T. koji mi je saoptio da je moja ena ozbiljno
povreena kada je otvarala potu, jer je u nekom pismu bio eksploziv. Malo
sam se zaudio njenoj neopreznosti, ali mi je slubenik objasnio da je
pismo bilo iz Kalifornije, pa je verovatno mislila da je od sinova.
Sabrao sam se i pozvao ovcka na pie (provereno u naim
laboratorijima). Utivo je odbio i izaao iz kue prebacujui se od jednog
do drugog grma rutiniranom tehnikom W.T. SFi-ja. Seo sam i nasuo sebi
pie razmiljajui o novom poslu oko izmene Svetog Pisma kojim bi u
obred Katolike crkve umesto vina uveli graak (kupili smo jeftino velike
koliine posle propagandne kampanje koja je dokazivala da graak izaziva
impotenciju, a posle kupovine smo sproveli drugu kampanju koja je to
demantovala. Obe kampanje su nas kotale 2.11 miliona kredita. Uteda na
graku je 5.48). A onda sam se zavalio u naslonja i ukljuio vizijski aparat.
Dungla se sklopila oko mene. a mirisi divljine mi preplavili ula. Voleo
bih biti Tarzan, vodio je tako miran, sreen i pitom ivot.

ZORAN IVKOVI

Raanje SF kinematografije
Prve etiri decenije: 1902-1940 (V)

FLAS
GORDON
(Flash
Gordon), film (serijal u 13
epizoda). SAD, 1936. R. Frederick
Stephani, S. Frederick Stephani,
George H. Plympton, Basil Dickey
i Lee O'Neill, U. Buster Crabbe,
Jean Rogers, Charles Middleton,
Frank Shannon, James Pierce,
Priscilla Lawson, John Lipson,
Richard Alexander. P. Universal
Filmski debi slavnog junaka
stripa poteklog iz pera Aleksa
Rejmonda. Nastao 1934. kao
svojevrsna protivtea prvom SF
stripu, Baku Rodersu, Fla
Gordon je odmah stekao ogromnu
popularnost koja ga je posle samo
dve godine dovela na veliki ekran.
U serijalu se pria o putovanju
Flaa Gordona, njegove verenice
Dejl Arden i prijatelja dr Zarkova
na planetu Mongo kojom vlada
Nemilosrdni
Ming.
Svrha
putovanja jeste da se odgonetne
tajna silovitih zemljotresa koji su
neobjanjivo poeli da potresaju
nau planetu i za koje se podozreva
da iza njih stoji opaki Ming. Hrabru
trojku na Mongu ekaju mnoge
uzbudljive pustolovine, kako to ve
nalau obrasci spejs opere, ali ne
samo one akcionog tipa, ve i
emocionalne prirode, budui da e
Ming baciti oko na zgodnu Dejl,
dok plavokosi Fla nee promai
panji Mingove zavodljive keri,
princeze Aure. Razume se, na kraju
se sve sreno okonava: Fla
spaava Zemlju i uspeva da izbavi
prijatelje iz Mingovih ruku, a
antagonista ostaje samo privremeno
poraen, kako bi se sa jo opakijim
naumima pojavio i u novom
serijalu. U stvari, snimljena su jo
dva nastavka Putovanje na Mars
Flaa Gordona (1938) i Fla
Gordon osvaja vaseljenu i oba
su doivela podjednako veliki
uspeh kao i ovaj prvi deo, u ije je
snimanje uloena tada ogromna
svota od 350.000 dolara, premda je
mogue razabrati i dekorske
pozajmice iz nekih ranijih filmova
iste kompanije. Serijal je kasnije
prikazivan. kao jedinstven film pod
naslovom Raketni Brod.
PUTOVANJE
FLAA
GORDONA NA MARS (Flash
Gordon's Trip To Mars), film
(serijal od 15 epizoda). SAD, 1938.

R. Ford Beebe i Robert F. Hill, S.

Ray Trampe, Norman S. Hali,
Wyndham Gittens. Herbert Doimas,
U. Buster Crabbe, Jean Rogers,
Charles Middleton, Frank Shannon.
Richard Alexander, C. Montague
Shaw, P. Universal
Nastavak prvog serijala o Flau
Gordonu iz 1936. godine, ovoga
puta sa dve epizode vie. Ovde se
radnja zbiva na Marsu, gde Fla,
Dejl i Zarkov dospevaju kako bi
osujetili Nemilosrdnog Minga i
opaku kraljicu Azuru da kradu Azot
sa Zemlje. Sledi niz uobiajenih
peripetija: trojku zarobljavaju ljudi
od gline, rtve udovine kraljice,
ali ih Fla oslobaa ropstva i svi
zajedno, uz pomo princa Barina
osujeuju podmukle Mingove i
Azurine naume. Serijal je i
anrovski i medijski kvalitetniji od
prethodnog, pravljen sa vie
ambicija. Zanimljivo je da je veliki
uspeh Velsove radioadaptacije Rata
svetova iz iste godine nagnao
producente da saine jednu
dugometranu verziju serijala koja
je prikazivana kao zaseban film pod
naslovom Mars napada Zemlju.
OVEK KOGA NISU MOGLI
DA OBESE (The Man They Could
Not Hang), film. SAD, 1939. R.
Nick Grinde, S. Karl Brown, 17.
Boris Karloff, Lorna Gray, Robert
Wilcox, P. Columbia. T. 72' (na
slici)
oveka iz naslova nisu, u stvari,
ni hteli da obese, ve su ga pogubili
na elektrinoj stolici, ali se on
prethodno postarao da ga oive
pomou vetakog srca koje je
ukrao od jednog studenta medicine
i jo ga ubio, te je zbog toga i bio
osuen na smrt. Sledi potom osveta
pogubljenog, koji reava da ubije
sudiju i lanove porote, ali u tom
piru smrti nae se iznenada i
njegova ker, ije izbavljenje on
mora da plati vlastitim ivotom
ovoga puta bez oivljenje...
Oigledno, horor ovde odnosi
prevagu, a SF elemenat treba samo
da poslui kao pokrie za sjajni
izum vetakog srca, bez ega
inae ne bi moglo biti zapleta. Film
je raen po motivima prie Leslija
T. Vajta i Dorda V. Sejra.
BAK RODERS (Buke Rogers),
film (serijal u 12 epizoda). SAD,

1939. R. Ford Beebe i Saul A.

Goodkind, S. Norman S. Hali i Ray
Trampe,
V. Buster
Crabbe,
Constance Moore, C. Montague
Shaw, Jackie Moran i Henry
Brandon, P. Universal, D. 24

kotura.
Filmski debi junaka prvog stripa
zanimljiv je pre svega zbog
okolnosti da mu je put utro
prethodni

uspeh dva serijala o Flau Gordonu,

liku koji je neposredno proistekao
iz Baka Rodersa, ali i ije su
pustolovine prve ekranizirane.
Producent je oigledno veoma
drao do ove srodnosti dva junaka i
njihovih doivljaja, tako da je za
naslovni lik u serijalu o Baku
Rodersu angaovao istog glumca
koji je prethodno igrao Flaa
Gordona Bastera Kreba to je
uslovilo da serijali veoma nalikuju
jedan na drugi. No, to im, kako
izgleda, nije mnogo smetalo da
steknu zamanu popularnost i da
nadahnu mnoge potonje sline
serijale. U serijal o Baku Rodersu
uloen je zamaan budet, a
scenaristi su se uglavnom verno
drali stripovnog izvornika. Bak
Roders se budi na Arktiku posle
pola
milenijuma
hibernacije,
zadobija povjerenje i naklonost
Vilme Diring, da bi potom sa njom
i dr Hjuerom krenuo u pohod protiv
Zaga, opakih osvajaa sa Saturna (u
stripu, koji je u prilinoj meri
rasistiki obojen, to su Mongoli),
kojima pomae i jedan zemaljski
negativac. Sledi uzbudljiv akcioni
sie, koji e kasnije esto biti
citiran u srodnim vrstama
filmova, a koji je ovde delimino
preuzet iz serijala o Flau Gordonu.
Zanimljivo je da su ove prve
filmske pustolovine o Baku
Rodersu kasnije, tokom pedesetih
godina, u dva maha prikazane kao
televizijska serija pod naslovima

Odmetnici i Odredite Saturn.

POVRATAK
NEVIDLJIVOG
OVEKA (The Invisible Man
Returns), film. SAD, 1940. R. Joe
May, S. Kurt Siodmak i Lester
Cole, F. Milton Krasner, S. E. John
P. Fulton, M. H. J. alter, V.
Vincent Prie, Nan Grey, Cedric
Hardwicke, John Sutton, Cecil
Kellaway, P. Universal, T. 81'
Prvi od pet nastavaka znamenite
ekranizacije Velsovog romana iz
1933. godine. Okrilje nevidljivosti
ovoga puta pomae jednom oveku
nevino optuenom za ubistvo, koji
serum dobija od brata preanjeg
nevidljivog oveka. Napetost filma
proishodi kako iz borbe nesuenog
ubice sa kriminalcima koji su mu i
namestili celu igru, tako i iz
okolnosti da u odreenom roku

valja uzeti naroiti protivserum,

inae bi bio ugroen zdrav razum
nevidljivog. Razume se, sve se
sreno okonava, a naroitu
vrednost
filma
ine
uspeli
specijalni efekti, koji gotovo
premauju one iz prvog filma.
NEVIDLJIVA
ZENA
(The
Invisible Woman), film. SAD, 1940.
R. Edward Sutherland, S. Robert
Lees, Fred Rinaldo i Gertrude
Purcell, F. Elwood Bredell, S. E.
John P. Fulton, U. John Barrymore,
Virginia Bruce, John Howard,
Charlie Ruggles, Oscar Homolka,
Maria Montez, Donald MacBride,
P. Universal, T. 72' (na slici)
Film se temelji na prii Kurta
Siodmaka iz Doa Meja, koji su iste
godine snimili film Povratak
nevidljivog
oveka,
ali
sa
pomakom na komediji. Sredinja
figura je ludi naunik koji podaruje
nevidljivost jednoj djevojci, da bi
potom postao meta raznih uhoda i
agenata, ali ga iz svih opasnih
situacija izbavljuje, uz mnogo
vodviljskih
obrta,
nevidljiva
djevojka.
Iako
je
film
nepretenciozno snimljen, ipak je
ubedljivo pokazao mogunosti
klasinog motiva o nevidljivosti u
jednom komikom miljeu.
MILION GODINA PRE NOVE
ERE (One Million B. C), film SAD.
1940. R. Hal Roach i Hal Roach Jr,
S. Mickell Novak. George Baker i
Joseph Frickert. U. Victor Mature,
Carole Landis. Lon Chanev Jr, P.
United Artists. T. 85,
Naunofantastini film je gotovo
istovremeno sa budunou otkrio i
prolost kao mogue poprite
zbivanja,
premda
ona,
iz
razumljivih razloga, nije pruala
takve mogunosti s obzirom na
naunu dimenziju anra kao
vreme koje e tek doi. U ovom
filmu pria se o jednom mladiu
koji naputa svoju peinu da bi se
sreo sa djevojkom iz takmakog
plemena i sa njom se otisnuo u niz
pustolovina, udarivi pri tom temelj
nove zajednice, sa izgledima za
bolju budunost. Zanimljivo je da
su u filmu korieni prerueni
guteri, dadevnjaci, pa ak i
slonovi da bi se to efektnije
doarala praistorijska udovita.
FLA
GORDON
OSVAJA
VASELJENU
(Flash
Gordon

Conquers the Universe), film serijal

od 12 epizoda). SAD, 1940. R.
Ford Beebe i Ray Taylor, S. George
H. Plympton, Basil Dickey, Barry
Shipman, U. Buster Crabbe, Carol
Hughes, Frank Shannon, Charles
Middleton, Roland Drew, Don
Rowan, P. Universal
Trei i posljednji serijal o
poznatom junaku stripa Aleksa
Rejmonda. Iznenaenje koje opaki
Ming ovde prireuje Zemlji jeste
purpurna smrt, odnosno pogubna
praina koja biva ubaena u
atmosferu nae planete. Razume se,
to je ponovno dovoljan razlog da se
Fla, Dejl i dr Zarkov otisnu put
Monga, gde ih, u duhu tradicije,
oekuju uzbudljive pustolovine i
okraji sa Mingovim nemilosrdnim
podanicima. Zanimljivo je da se u
ovom ciklusu u ulozi Dejl Arden
javlja druga glumica Kerol
Hjuz. Cela serija je oigledno
izgubila na poletu i sveini, poevi
da se ponavlja, to je, uostalom, i
prilino razumljivo posle punih
etrdeset epizoda.
DR KIKLOP (Dr. Cyclops), film.
SAD, 1940. R. Ernest Schoesack,
S. Tom Kilpatrick, F. Henry Sharp i
Winton Hoch, S. E. Farciot
Edouard i Wallace Kelley, M. Ernst
Toch, Gerard Carbonera, Albert
Hay Malotte, U. Albert Dekker,
Janice Logan, Victor Kilian,
Thomas Coiey, Charles Halton, P.
Paramount, T. 76'
Kombinacija
motiva
o
Odisejevom susretu sa jednookim
dinom i motiva o ludom nauniku.
Negde u zabiti Perua jedan naunik
vri opite
sa smanjivanjem
ivotinja tako to ih izlae
bombardovanju
radijumskog
zraenja. Ovo ubrzo prestaje da ga
zadovoljava i on prelazi na ljude,
koje svodi na liliputanske razmere.
rtve, meutim, uspevaju da mu
doskoe na slian nain kao to su
prvobitnom
kiklopu
doskoili
Odisej
i
njegova
druina:
onemoguie mu da vidi, ali ne
tako to e ga oslepiti, ve tako to
e mu razbiti naoare. Ovo je prvi
film snimljen u tehnici tehnikolora,
a Sedsek, koji je ve stekao ugled
King-Kongom koristio je ovde
itav niz originalnih specijalnih
efekata, neophodnih za sie koji
pretpostavlja dvojake razmere.

Siriusova kola za pisce

JAMES BLISH

Moja zapaanja

VO nekoliko zapaanja o
onom to je meni vano uz
nekoliko ilustracija onoga
to, kako se meni ini, nije vano
drugima.
1. Savladajte mehaniku
Kada neka pria zaglibi i ostane
nedovrena, uzrok obino treba
traiti u aparatu pripovijedanja
pogrenom
izboru
stanovita
linosti,
pseudo
problemu,
nedostatku opipljivih podataka,
pogrenom poetku, rupi u logici i
ishitrenom razrjeenju. To su
najee pogreke.
Nema krutih pravila za pisanje

beletristike, ali na tu se injenicu

mladi pisac ne moe osloniti jer mu
godinama nee biti od koristi.
Prvenstveni zadatak mladog pisca
jeste da otkrije ono to se obino
smatra loom praksom.
2. Piite krto
Pogreno vjerovanje u irelevantni
manirizam knjiki izraz,
ishitreni vicevi, krute metafore
moe
razoriti
i
najzdraviju
strukturu.
Eksperimentiranje je zabavno, ali
u prirodi eksperimenta je da
veinom
ne
uspijevaju.
Eksperiment ne moe uspjeti, ako

eksperimentator
ne
razlikuje
epruvetu od none posude.
3. Budite ustrajni
Ponekad prie ostaju nezavrene
jer piscu odvlai panju kakav
bezazleni bol, kuni problemi ili
naprosto neka neodreena nervoza.
Ono to bi inae bila sitna smetnja,
u takvim okolnostima postaje Veliki
Problem.
Otkrio sam da se ovakva situacija
moe prevladati pisanjem rije po
rije, odnosno sistemom slaganja
ploa. Napiete prvu rije koja vam
padne na pamet, zatim rije koja
prethodnu gramitiki slijedi, pa
treu koja se smisleno slae s prve
dvije rijei i tako dalje. Ispisao bih
tako i cijelu stranicu, ponekad
manje, muei se, ipak sam
nastavljao dalje.
Ne zakljuujte unaprijed da s
ovakvim sistemom neete imati
uspjeha, jer e vas izludjeti ili vam
uguiti inspiraciju. injenica je da
pisanje prie nije posao koga
moete po volji prekidati ili
nastavljati Pisac koji eli biti
profesionalac mora se toj injenici
prilagoditi to je mogue bre.
Najbolji nain da se to postigne
jeste bdjeti nad praznim papirom
kao to uporna ena ponekad bdije
nad suprugom dok ne postigne to
eli.
4. Oslobaajte nesvjesno
Premda se slaem da je ponekad
Jedini nain da se pria spasi,
ostaviti je da odlei i pustiti
nesvjesnom da radi, rjeenja iz
podsvijesti esto ne doplove sama
od sebe nego nesvjesno treba
potaknuti. itav jedan registar
napunio
sam
nedovrenim
radovima, odloenim u zasebne
fascikle. Kada nemam nikakvog
posebnog posla (vlastitog ili
naruenog)
prelistavam
ove
fascikle ne bi li mi togod palo na
pamet. Nikada iz toga registra
nisam nita odbacio bez obzira
koliko je tekst star ili oito
beznadan. Jednog dana, na neki
nain, ja u te biljeke iskoristiti pa
makar i sasvim drukije nego to
sam prvobitno bio planirao.
lako je utjeno misliti da e mi taj
registar pun ideja dobro doi

jednom u starosti kada mi se glava

isprazni, to ipak nije njegova
primarna funkcija. Taj registrator,
to je produeno bdijenje nad
rukopisom. Nad svime to se ovdje
nalazi, ja sam najprije do besvijesti
razmiljao. Ovi fascikli me
podsjeaju da je pisanje poglavito
umijee ustrajnosti pa brzopleto
odustajanje znai diskvalifikaciju.
5. Tko osjea problem?
U znanstvenoj fantastici su
kapetan svemirskog broda i
naduveni politiar najuobiajenije
ali najmanje zanimljive linosti.
Autoru odgovaraju svaki na svoj
nain: kapetan svemirskog broda (i
njemu odgovarajui) problem u
prii sagledava u dijelovima,
politiar u cjelini. Meutim, osim u
rijetkim izuzecima ni jedan od ovih
tipova ne osjea problem. Mislim
da je to zbog toga to autor u naem
anru gradi priu na temelju niza
pozadinskih okolnosti pa glavna
linost bude izabrana samo zbog
toga to se autoru ini da je
najpogodniji promatra.
Otkrio sam kod pria u kojima
sam najprije smislio pozadinu, da je
korisno zapitati se: Kome to
smeta? Kao odgovor na to pitanje
pojavila mi se glavna linost.
6. Nikome ne govorite o prii
Nesvjesno nije samo snabdjeva
dobrim idejama nego je i izvorite
stvaralakog poriva. Meutim,
opasno je olako se zadovoljavati
bilo
kakvim
sekundarnim
obradama. To znai da je opasno
bilo kome govoriti o nenapisanoj
prii. Iskustvo mi kazuje da priu
nisam napisao ako sam raspravljao
o ideji prije nego to sam je
potpuno razradio. I drugi pisci
potvruju da je opasno govoriti o
prii prije nego je dovrena na
papiru, neki se pak ne usuuju bilo
kome pokazivati nedovreni rad.
Metodom pokuaja i pogreaka,
otkrit ete kada moete bez
opasnosti govoriti o prii na kojoj
radite. U meuvremenu drite se
najpouzdanijeg pravila: jezik za
zube dok ne doete do kraja!
7. Ne budite suvie produktivni
Nigdje
u
literaturi
zakon

smanjenog uinka ne djeluje tako

snano kao u podruju znanstvene
fantastike. To je knjievnost ideja, a
ideje se troe (odnosno postaju
suvie dobro poznate, pa bi vas na
temelju toga Sam Moskowitz
optuio zbog gubitka osjeaja za
zaudnost). Pisac koji se u
etrdesetoj
godini
poinje
ponavljati obina je pojava. itaoca
ne privlai ovjek iji se naslovi
neprekidno javljaju.
To se moe izbjei osobito ako
ne pokuavate ivjeti iskljuivo od
znanstvene fantastike, to je
bolesna ambicija veine nas tako
da svoju produkciju ograniite na
ono to vas unapreuje. Ako vas
neka ideja ne zaokuplja dovoljno,
ako vas istinski ne uzbuuje,
odbacite je. Ideja ne mora biti nova,
ak ni za vas, ali vas mora
zaokupiti jer inae pria nee
zaokupiti itaoca. Zaradit ete sitnu
paru i ukaljati ugled.
Ima jo jedno rjeenje, a
prihvatilo ga je nekoliko naih
najuglednijih pisaca. To rjeenje,
meutim, nitko ne eli prihvatiti
sve do nekog mranog trenutka u
starosti. Kada ste izrekli sve to ste
imali rei, zautite ili promijenite
podruje. Ako vas takva promjena i
ne oivi, barem ete ostati u
ugodnim uspomenama kod svojih
oboavalaca.
Poetnici e neizbjeno ovo
shvatiti kao savjet oajnika, ali ja
nita drugo ne mogu rei.
Preveo Momir Luki

Za divno udo, K. W. Jetter nije

dobio Dickovu nagradu za Infernal
Devices, iako je to bio bolji roman
od prologodinjeg
dobitnika,
Blaylockovog Homunculusa. Tako
su sve moje sumnje, da je ova
nagrada ustvari zavjera parnih
pankera, pale u vodu. Ove godine
nagradu je dobila Patricia Geary za
svoj fantasy roman Strange Toys.
Mike McKay (Memories) je drugi.

Nove romane objavili su Bruce

Sterling (Islands in the Net), Lewis
Shiner (to je onaj koji pie pod
pseudonimom Sue Denim, vidi
Sirius 142.) (Deserted Cities of
the Heart). C. J. Cherryh (Paladin),
Isaac Asimov (Preludij Zadudibmi)
(Locusov kritiar kae njegova
proza nije nita bolja, niti ita gora
nego to je bila prije i to
vjerojatno govori sve o nostalgiji za
Hari Seldonom koji je, kao mladi,
glavni junak ove knjige.). Arthur C.
Clarke i Gentry Lee (Cradle) u
kojoj ima manje Clarkea nego to
oekujete (ne znam da li je to dobra
ili loa vijest).
Tri knjige koje su popularna
znanost, a ne znanstvena fantastika
trebaju biti spomenute. To su
Kratka povijest vremena Stephena
Hawkinga (ne to nije novi Kingov
pseudonim) kojeg danas priznaju za
najvei um poslije Einsteina,
ovjeka koji je razvio teoriju crnih
rupa, bijelih rupa i svih ostalih
malih rupica u svemiru. Hawking,
ako niste znali, istovremeno boluje
od jedne od opakijih verzija
distrofije koja ga je trajno vezala uz
invalidsku
stolicu
i
sada
komunicira sa svojim asistentima
samo neartikuliranim glasovima i
mimikom. On je ovjek koji je sa
24 godine dobio katedru za
matematiku u Cambridgeu, istu onu
koju je drao i Newton. Usporedbe
se same nameu, a ovu knjigu e,
kako ujem, i kod nas objaviti.
Kupite ju, zanimljivija je od veine
SF romana. Druga je Interakcije
Sheldona Glashowa, dobitnika
Nobelove nagrade za fiziku i
izdavaa SF fanzina u srednjoj
koli. U suradnji sa Ben Bovom on
je napisao svoje doivljaje pri
otkrivanju siunih nuklearnih
estica. Trea je Chaos knjiga
novinara New York Timesa
Jamesa Gleicka o stvaranju nove
znanstvene discipline nauke o
kaosu, to jest nauci koja trai red u
kaotinim,
nepredvidljivim
i
povremenim zbivanjima u prirodi.
O svim ovim knjigama moda malo
vie nekom drugom prilikom, a
najradije
povodom
njihovog
izlaenja kod nas.
I na kraju redovan obilazak
bestseler lista nee donijeti nita
novo. Clarke i dalje vodi sa Treom

Odisejom koja se ve prodala u

250.000 primjeraka, slijedi Orson
Scott Card sa drugim dijelom serije
o
Alvinu
Stvaraocu,
zatim
Raymond
Feist
i
Stephen
Donaldson, arobnjaci arobnog sa
svojim romanima Faerie Tale i A
Man Rides Through (oba biseri za
prevoenje naslova). Zatim je na
petom mjestu peti dio pentalogije
Anthonyja, a na estom The Gold
Coast, nastavak romana Wild Shore
Kima Stanleya Robinsona. Dalje
slijedi King i neki bezveznjaci. Kod
depnih knjiga prvi je fantasy
nastavak Belgarijade, Zatitnici
Zapada, slijede Chalker i Brust sa
nastavcima svojih serijala i
cyberpunker Williams.
Jedna injenica koja vam
nesumnjivo upada u oi je relativno
esto prisustvo fantastike u
naslovima koji se spominju u
Vijestima. itajui vaa pisma
primjeujem da postoji dosta
izraena polarizacija kod italaca
da li je treba objavljivati u
Siriusu. Zato najavljujem mali
esej pod naslovom Dan kad su
Hobbiti zamarali Conana pa
molim da oni kritiari koji se
ionako ne bave argumentima ve
sada upute svoje odgovore kako bih
na vrijeme mogao na njih
odgovoriti.
I jo jedna mala ispravka,
nagrade koje sam jednoglasnom
odlukom irija dodijelio na
Sferaconu zovu se PlyugoHugo. Dobitnici su Darije oki
(za
iznimni
doprinos
na
razgraivanju S i F elementa u
znanstvenoj fantastici), Hrvoje
Pri (za sve tipografske greke
koje su se pojavile u Siriusu u
toku 1987. g.), Radmilo Anelkovi
(za doprinos teoriji kritike misli u
SF knjievnosti uz posvetu I
komarii ubadaju, zar ne?), iga
Leskovek (za proivljeni strah nad
najveom SF bibliotekom u
Jugoslaviji iz koje nitko ne moe
posuditi ni jednu knjigu), Predrag
Raos (za izuzetne napore iskazane
pri
istraivakom
radu
na
njegovom znanstvenom projektu
Unapreenje prevoenja erotske
SF literature), Krsto Maurani
(za neizlaenje drugog broja
ZBIF-a i povodom kandidature
Zagreba za Worldcon zauvijek), i

na kraju Ivica Posavec, predsjednik

SFere, za izjavu godine: Ne
mogu ti to isplatiti u keu, ja sam
drutvena organizacija!

Veliki
mag
znanstvene
fantastike, jedan od najveih pisaca
u njedrima SF-a, Robert Anson
Heinlein umro je ovog svibnja. Nije
dostojno tog velikana rei o njemu
samo nekoliko reenica. U iduem
broju objavit emo in memoriam
tom divu SF-a i jo se jednom sjetit
njegova briljantnog opusa i utjecaja
koji je izvrio na svjetsku
znanstvenu fantastiku.

PROITALI SMO ZA
VAS

Zona sumraka
Znanstvena fantastika je samo dio
beskrajnog bogatstva stvaralatva i
tema fantastike, tog najstarijeg
literarnog miljea na svijetu. Malo je
ljubitelja SF-a koji nisu skloni i
drugim vidovima fantastike
fantasy literaturi, priama strave,
istoj fantastici...
Rod
Serling
(19341975).
ameriki scenarist i TV producent,
opinjen
magijom
fantastike,
matanja, svjetovima i zbivanjima
koji u realnoj sadanjosti, naoj
sadanjosti nisu mogui, pokrenuo
je svibnja 1959. godine TV seriju,
prvo polsatnu, a kasnije i u trajanju
od jednog sata, pria s one strane
realnosti, iz zone sumraka, kad ar,
strah i sjenke noi donose pred oi
razne fantastine slike. Bila je to
serija Zona sumraka (Twilight
Zone), u poetku vrlo dobro
prihvaena od publike i kritike.
Odrala se do 1964, a Serling ju je
pokuao vratiti 1970. pod nazivom
Night Gallery kad je emitirana
do 1972. godine. Tek nakon
Serlingove rane smrti, serija se

opet, s novom popularnou vratila

na male ekrane pa je i danas vrlo
gledana. Kao scenaristi na njoj su,
uz Serlinga, radili i poznati SF
pisci, kao to su Richard Matheson.
Charles Beaumont. Harlan Ellison,
Robert Sheckley, Steven King,
Robert Silverberg i drugi, koji su se
i poslije pojavljivali u magazinu
Twilight Zone, pokrenutom u
travnju 1981. godine. Pojavili su se
i stripovi koji su obraivali
scenarije iz popularne serije. Sam
Serling
je
skupio
nekoliko
kolekcija pria iz serije: Stories
from The Twilight Zone. More
Stories from the TZ i New
Stories from the TZ, zatim Night
Gallery 1 i 2. kao i jo nekoliko
antologija.
Gavrilo Vukovi, poznat kao
Gaja Galaksija, stari ljubitelj
znanstvene fantastike, jedan od
pionira tog anra u nas. preveo je
nekoliko pria iz serije Zona
sumraka i priredio simpatinu
zbiricu koju je upravo izdala
Knjievna zajednica u Novom
Sadu. U njoj su prie Roberta
Seklija. Riarda Metisona, Morta
Kasla. Brusa Balfora, Brajana
Fergusona. Deka Riija. Klarka
Hauarda. Pamele Sardent i drugih,
a
kao
zanimljivost
istiem
kompletni scenarij Roda Serlinga
za epizodu Jedna za anele.
Poetnicima
to
moe
biti
dragocjeno uputstvo kako treba
pisati scenarij.
Zbirka Zona sumraka nije
zbirka SF pria, bolje reeno nije
zbirka samo SF pria. To je zbirka
irealnih pria s blagim okusom
znanstvene fantastike. Proitat ete
je s lakoom i u nostalgijom se
prisjetiti TV serije koja je relativno
nezapaeno
prohujala
naim
ekranima. Preporuujemo ovu
knjigu svim ljubiteljima fantastine
literature koji nisu zaraeni samo
virusom istokrvnog SF-a nego su
blagonakloni i proirenju sfera
interesa.
Hrvoje Pri

SFERA U zagrebakom
Drutvu bilo je prolog mjeseca
vrlo burno. Dvije struje, uglavnom
starijih lanova, sukobili su se oko
koncepcije rada, programa i
planova razvoja. Predsjednitvo je
podnijelo ostavku, sazvana je
izvanredna skuptina ule su se i
teke rijei, bilo je i povienih
tonova, ali je ipak sve razumno
razrijeeno, opet je postavljeno
staro predsjednitvo koje uz
novoiniciranu programsku komisiju
treba postaviti temelje daljoj
afirmaciji Drutva i ZF-e u Zagrebu
i Jugoslaviji. Nadamo se bez slinih
sukoba, bolje reeno bez slinih
borbi za vlast. U SF-u ona nije
bitna!
METEOR Vrijedni Subotiani
pripremaju Meteorit, fanzin za
najmlae, sa njihovim radovima, a
dovren je i II. nagradni konkurs za
SF priu u kojem je sudjelovalo 18
kola. Pobjednici su Biacsi David,
tipan Milodanovi, Toth Andrea,
Igor Marjanovi. Nastavljaju i rad
na bibliografiji, a javljaju i da
asopis na maarskom jeziku
Kepes Ifjusag u svakom broju
objavljuje SF priu jednog od
najpoznatijih svjetskih autora.
NOVA Miha Granda koji
privatno odrava tinjajui ar ovog
ljubljanskog kluba, objavio je
apirografirano fanzin NOVI-ce,
pokuaj da se preko njega okupi
stara druina (ili nova), pa poziva
zainteresirane da mu se jave na
61000 Ljubljana, Vzajemna 5. U
Novicama je obavijest (i poziv?) o
organizaciji SF tjedna u Cankarjevu
domu, septembra ove godine; te
vrlo opsean izvjetaj o SFerakonu
u Zagreba: Nedostaje samo
izvjetaj o fandomu u Sloveniji, i
doista se pitamo to je sa

fandomski

nekad

jednom

od

najjaih sredina.

NAGRADNA IGRA

Braa Strugacki nisu predstavljali problema za poznavaoce SF-a i

stiglo nam je dosta tonih odgovora. Arkadij i Boris Natanovi Strugacki
(roen 1925, odnosno 1931. godine) najpoznatiji su suvremeni sovjetski
pisci. Arkadij je studirao japanski i engleski i radio kao tehniki prevodilac,
a Boris je matematiar, astrofiziar i kompjutera, radio u opservatoriju
Pulkovo. Piu zajedniki jo od sredine pedesetih, spadaju u rijetke istone
pisce koji su afirmaciju stekli i na anglosaksonskom podruju, najjaem
svjetskom SF tritu.
Sretni dobitnik je ILIJA BAKI, 26300 Vrac, Ljutice Bogdana 26.
Proli put kao nagradu smo dodijelili Prolee, a ovog puta je to Leto,
drugi dio briljantne trilogije Brajana Oldisa Helikonija, koji se upravo
pojavio u izdanju edicije Zoroaster vrijednog izdavaa Branislava Brkia
iz Beograda.
Inae, najvie su vam se u SIRIUSU 143 dopale prie Traga crnih
rupa i Slike i prilike.
Novo nagradno pitanje je iz oblasti SF stripa. Teoretiari kau da bi
se prvim SF stripom mogao smatrati strip iz 1895. o marsovskoj obitelji,
tiskan u The Funny Wonder, neki kau da je prvi Little Nemo in
Slumberland (19051911) Winsora McCaya, a gotovo su jedinstveni da
je prvi pravi SF strip onaj kojeg su radili John Flint Dille. Philip Francis
Nowlan, Dick Calkins, objavljen 1928129 u Amazing Siories, po kojem
su poslije nastali i Flash Gordon i Brick Bradford. To je strip B... ne, to ete
vi odgovoriti.
Naziv prvog SF stripa aljite nam na dopisnicama, na njih nalijepite i
lik Bocka s ove stranice, napiite i koja vam se pria najvie svia u ovom
SIRIUSU i potrudite se da dopisnica u nau redakciju stigne do 20. lipnja.
Nagrada je knjiga. Naa adresa: VPA-SIRIUS, (za nagradno pitanje), 41000
Zagreb, Avenija bratstva i jedinstva 4.

Postoji peta dimenzija van onih koje su poznate oveku... dimenzija

ogromna kao svemir, a vena kao beskonanost. To je srednji

prostor izmeu svetlosti i senke, izmeu nauke i praznoverja. On
lei izmeu ponora ovekovih strahova i vrhunca njegovih znanja. To
je dimenzija imaginacije. To je jedno podruje koje nazivamo Zona
sumraka.
Posle TV serije knjiga

ZONA SUMRAKA
Prie iz pete dimenzije
Televizijska serija Zona sumraka naila je na veoma dobar prijem
kod nae publike. Potujui to interesovanje, Knjievna zajednica
Novog Sada odluila je da tampa ovu knjigu pria preuzetih iz
asopisa Zona sumraka, koji je 1981. pokrenut u ast proslavljene
televizijske serije i njenog tvorca Roda Serlinga. Autori pria su
poznate eminencije fantastike, naune fantastike, horora i krima
Robert ekli, Riard Metison, Pomela Sardent, Dek Rii i drugi.
Kao poseban prilog tampan je kompletan scenario Roda Serlinga
Jedna za anele uzbudljiva pria o malom ulinom prodavcu
koji je uspeo da nadmudri Smrt. 130 strana, B format, broirani
povez sa plastificiranim koricama, cena 10.000 dinara.
NARUDBENICA
Knjievna zajednica Novog Sada, Zmaj Jovina 22, 21000 Novi Sad
Telefon (021) 611-173
Ovim neopozivo naruujem pouzeem................... primeraka knjige
ZONA SUMRAKA po ceni od 10.000 dinara
IME I PREZIME..................................................................................
ULICA I BROJ.....................................................................................
BROJ POSTE I MESTO.....................................................................
BROJ LINE KARTE I MESTO IZDAVANJA.....................................
Potpis............................................. datum.........................................
U sluoju spora priznajem nadlenost suda u Novom Sadu
Ako ne elite otetiti svoj primerok Siriusa prepiite itko
narudbenicu na papir ili dopisnicu.

KUPUJEM
PRODAJEM
Iskljuivo mijenjam SIRIUS 1
145, Alef 110, Supernovu 1
6, Andromedu 13, Monolit 1,
Herbert 16, Asimovljev ciklus o

Zadubini 15, preko 50 knjiga iz

edicije Kentaur, vie drugih SF
izdanja, sve ouvano i novo, za
ispravan commodore 64, spectrum
48, atari 800 XL ili 130 XE.
BRANKO IVI, 22000 Sremska
Mitrovica, T. Sevenka 37 A
Kupujem SIRIUSE 1, 2, 3, 7,
13, 32 i knjige iz edicije Kentaur.
Mijenjam i 100 stranih romana na
njemakom i talijanskom (Marvel,
Betmen, Supermana na njemakom
i talijanstrip i Zlatnu seriju.
Zainteresiranim aljem spisak.
VLADO
STRUKLEC,
43260
Krievci, Moe Pijade 8.
Prodajem SIRIUSE 14, 17, 20,
23, 24, 2633, 38, 40, 4245, 48,
60, 61, 72, 74, 77, 78, 82, 8487,

94, 99, 100, 126, 137, 138. Cijena

po primjerku 1000 dinara plus
potarina. TOMISLAV GANEC,
41000 Zagreb, Gajeva 2b.
Nedostaje mi SIRIUS broj 137.
DENIS RAKUSA, 62000 Maribor,

Ulica H. Staneta 10.

Mijenjam 14 kaseta s
programima za C-64 za knjige iz
oblasti naune fantastike ili ih
kupujem. BOJ.AN SCEPANOVIC,
11000 Beograd, Rudo 2 11/22

Cijena pojedinom primjerku 1200 dinara. PRETPLATA (uz popust) za

godinu dana 12.960 dinara, a za est mjeseci 6.480 dinara. Inozemna
pretplata za est mjeseci 13 DM, 102 Asch, 11 Sf r, 14 Hfl, 54 Skr, 42 FF, 7
US $ (7,80 avionom). 9 C $ (10 avionom), 4,50 (5,20 avionom).
Dinarska pretplata se uplauje opom uplatnicom u korist rauna 30101833-2052 (00027 SIRIUS) NlSPRO Vjesnik. Interna banka,
Zagreb.
Uplata na devizni raun 30101-620-16-15731-3252051 kod Udruene
banke Hrvatske, Zagrebaka banka, Zagreb (za Sirius. izdanje OOUR-a
IRI).
Cijena oglasa: crno-bijela stranica 250.000 dinara, posljednja omotna
stranica 400.000 dinara.