POVIJEST GRADA

SLATINE

 Slatina i slatinski kraj naseljavani su

od najstarijih vremena to potvruju i

arheoloka nalazita u slatinskoj
okolici (Zvonimirovo, Nova Bukovica,
Voin, aavica, Macute, Sladojevci,
Slatina).
Kontinuitet naseljavanja potvruje
poznata rimska karta iz 3. st. n.e., na
kojoj se u vrijeme rimskog vladanja
Panonije na slatinskom podruju
spominje naselje Marinianis.

PRVI PISANI MATERIJALI

U pisanom se dokumentu
grad Slatina spominje po
prvi put u ispravi
zagrebakog biskupa
Mihovila izdanoj 1. rujna
1297. godine u Poegi.
U dokumentu se Slatina
spominje pod imenom

Zalathnuk.

 U 14. stoljeu u Slatini se nalazila crkva Svih

Svetih koja je bila smjetene negdje oko
dananjeg parka.
Crkva je imala pokrajne oltare posveene sv.
Juraju, Blaenoj Djevici Mariji, sv. Katarini,
kapele posveene Blaenoj Djevici Mariji i Jeleni
i jedan oltar posveen nekoj bratovtini.

 U vrijeme feudalizma Slatina je bila biskupijsko

trgovite koje je imalo upnu crkvu i drvenu
utvrdu castellum smjetenu na uzvienju uz
rijeicu Javoricu

Iz vremena vladavine Jane de Chanyka

(15.stoljee) potjee i prvi slatinski grb s
motivom zvijezde Danice i leeeg nasmijanoga
polumjeseca

 Nakon pada pod Osmansku vlast, 1544.

godine, u Slatini je stolovao aga, bile su
dvije damije jedna velika vjerojatno
stara upna crkva pretvorena u damiju i
manja, Balijeva, podignuta kao zadubina.

 Kako je Slatina bila

pogranino podruje
pojaana je obrana
Slatine. Utvrda je bila
opasana jarkom i
utvrena drvenim
palisadama.

 Od 1750. godine vlasnik Slatine postao je Marko

Aleksandar barun Pejaevi.
Danas su jo dijelom sauvani objekti u samom
sreditu grada koje su Pejaevii podigli kao
stambene zgrade, ali i kao neophodne
gospodarske objekte, te oko njih zasadili park s
egzotinim stablima, meu kojima se i danas
istie mamutovac sekvoja, kao jedan od
simbola Slatine.

 Pejaevii su 1822. godine u

Sladojevcima potaknuli i gradnju prve
kole na slatinskom podruju.

 Njemaki knezovi Schaumburg Lippe

kupili su 1841. godine slatinsko imanje od
Pejaevia.
U sreditu Slatine sagradili su veliki vinski
podrum i pecaru alkohola i zasadili su
nove nasade vinove loze u okolici.

 U pecari je, kao sjeanje na prvu slatinsku

crkvu, postavljen maleni oltar posveen
sv. Ani i Joakimu.

 Novodoseljeni su stanovnici sagradili i

nove vjerske objekte, (1858. godine
osnovana je Slatinska idovska opina, a
sinagoga je sazidana 1884. godine. 1897.
godine sagraena je evangelika crkva u
Slatini).

 Godine 1870. u Slatini je otvoren ured

kotarske oblasti, ali pravi statusni
napredak grada obiljeava godina 1886.
kada je Slatina postala sjedite
novoosnovanog Kotara Slatina s tri upravne
opine: Slatina, Gornji Miholjac i Voin.

Kasnije su dodane jo tri upravne opine,

a to su Drenovac, Gornji Miholjac i Voin.

 Kotarska uprava imala je sjedite u

reprezentativnoj zgradi u samom sreditu
Slatine, koju i danas Slatinani zovu Stari
kotar, a ponekad, s razlogom, i Stara
kola.

U toj je zgradi bila i gradska uprava, puka

kola, prva knjinica, gruntovnica, opinski
sud i sl.

 Grad je krajem 19. stoljea imao ve

mnoge gradske atribute:
Slatinsku tedionicu (1873.), Narodnu
itaonicu (1896.), Obrtniku zadrugu
(1882.) kao prvu profesionalnu udrugu u
Slatini, te ostale graanske udruge.

 Posljednja plemika obitelj bila je obitelj

grofa Ivana Drakovia Trakoanskog
koji su slatinsko imanje 1914. godine kupili
od kneza Schaumburg-Lippe.
Slatina je u to vrijeme bila sredite kotara,
u kojem se stalno poveavao broj
stanovnika
Grad je u to vrijeme bio prometno,
upravno, gospodarsko i kulturno sredite
ovoga dijela Hrvatske.

 Drakoviev dvorac ili Vila Margold,

sagraen je kao prvi slatinski mlin na
valjke.
U tom su objektu stanovali vlastelinski
slubenici poetkom 20. stoljea. Nakon
toga objekat je imao razliite namjene.
Bio je djeji dom poslije Drugog
svjetskoga rata, jedno vrijeme Srednja
kola, kao i stanovi za njihove profesore.

 Nakon obnove krajem osamdesetih

godina svoj prostor su imali Zaviajni
muzej Slatina, Gradsko kazalite Franjo
Serti Bijeli, Slatinski ahovski klub, a na
prvome je katu bila sveana gradska
dvorana za vjenanja.

 Kroz svoju je dugu pisanu povijest grad

nosio svoje staro ime Slatina pisano u vie
inaica (Saladnah, Slatinaj, Zalathnuk i
sl.), a godine 1921. dobio je naziv
Podravska Slatina.

 Slatini je 1992. godine vraeno njezino

staro povijesno ime, a grad je za svoga
zatitnika odabrao sv. Josipa, glavnog
patrona svoje upne crkve.

KRAJ
Izradile:
Elena Jedvaj
Marija Medved