EFIK BELAGI

LJUBINJE

SREDNJOVJEKOVNI NADGROBNI SPOMENICI

PREDGOVOR
Obraujui hercegovake steke, ja sam se ne
koliko posljednjih godina najvie zadravao u stolakom kraju, j e r sam tu naao relativno najvee
bogatstvo fonda spomenika ove vrste. P r i obuhvatanju naselja i lokaliteta nije se uvijek moglo vo
diti rauna o granicama administrativno-politikih
jedinica. Tako sam steke Premilovog polja, Uboskog i Vlahovia, naselja koja pripadaju optini
Ljubinje, evidentirao u aprilu 1960. godine. Radi
dopunjavanja i provjeravanja prikupljenih poda
taka posjetio sam ove nekropole i u proljee 1963.
godine. U m e u v r e m e n u sam postepeno obuhvatao i druge nekropole u okolini Ljubinja. U elji
da koliko je to god mogue to vie kompletiram
grau o stecima teritorija k o m u n e Ljubinje, od
luio sam da sa materijalom Primilovog Polja,
Uboskog i Vlahovia priekam da bih mu pridru
io i ostale materijale ljubinjskog kraja. Tako je
dolo do ove radnje koju sada objavljujem. Moda
i ovako izloen materijal nije sasvim kompletan,
jer naprimjer, ja nisam pregledao naselja Kruevice, Ivice i abice, koja se nalaze u planinskim

predjelima dosta daleko na jugoistok od Ljubinja.

Ova kao i n e k a druga naselja ljubinjske komune,
nisam obiao zato to, p r e m a ranije prikupljenim
podacima Republakog zavoda za zatitu spomeni
ka kulture i obavjetenjima g r a a n a Ljubinja i
okoline s kojima sam dolazio u dodir, u t i m mjesti
ma n e m a steaka. Nije iskljueno da je, ipak, neka
manja nekropola ostala neevidentirana, ali se za
sigurno moe smatrati da materijal koji se donosi
u ovoj radnji predstavlja sve ili skoro sve to Lju
binje danas na t o m e sektoru posjeduje.
U r a d u na terenu najvie mi je pomogao Simo
Radi, predsjednik Optinske skuptine u Ljubinju,
koji se i sam bavi prikupljanjem i prouavanjem
istorijske grae ovoga kraja, pa mu i ovom prili
kom izraavam blagodarnost.
Istiem i pomo Ranka Rosia, majstora-fotografa Zavoda za zatitu spomenika kulture BiH u
Sarajevu, koji je ne samo obavio foto-snimanja
nego mi i u svim drugim poslovima na t e r e n u bio
dragocjen saradnik, zbog ega mu dugujem za
hvalnost.

I
NEKOLIKO ISTORIJSKO-GEOGRAFSKIH
PODATAKA O KRAJU
Ljubinjski kraj, obuhvaen ovom radnjom,
predstavlja hercegovako krako podruje, koje,
osim neto obradivih parcela po poljima i panja
ka, livada i ume po brdima, uglavnom nije po
desno za obradu. Zbog toga je i relativno rijetko
naseljeno. Njegova nadmorska visina kree se od
400 do 1.000 m. Stanovnici se najvie bave stoar
stvom, a zatim sijanjem ita i krumpira. U dolinicama se gaji i duvan, te neto malo voa.
Centralno i najvee je Ljubinjsko polje koje se
prua pravcem sjeverozapad . jugoistok izmeu
planina Kubaa i Vidue, s jedne, i Gradine, s dru
ge strane. Najvea duina mu je 8,3 a irina 2,2
8

Nae starine X

km. Njegova povrina iznosi 8,08 km 2 . I m a nad

morsku visinu od 408 do 462 m. Sredinom polja
jednim dijelom godine tee potok Bukovtak, koji
u sjeverozapadnom kraju ponire. 1 U najnovije vri
jeme ovdje se uspjeno gaji voe, najvie jabuke
i trenje.
Ekonomski i administrativno-politiki centar
itavog podruja je varoica Ljubinje sa neto vie
od 1.000 stanovnika, koja se nalazi u sjevero-zapadnom dijelu istoimenog polja.
1
Geografske p o d a t k e o Ljubinjskom polju vidi
kod: Vj. Klai, Bosna, Zagreb 1878, 207 i N a r o d n a
enciklopedija St. Stanojevia, II, 610.

113

Vie sela je situirano po obodu Ljubinjskog po

lja. Neto vea izmeu njih su: Voeni, Krajpolje
i Duboica.
Kroz Ljubinje prolazi automobilska cesta koja,
preko Stoca i Trebinja, spaja Mostar sa Dubrov
nikom.
O prolosti ovoga kraja znamo vrlo malo. Ar
hivski i drugi poznati podaci su vrlo oskudni.
Ostataka materijalne kulture nema mnogo, a i oni
jo nisu ispitani,.
U brdovitim predjelima na vie mjesta vide se
okrugle kamene gromile, koje se, iako nisu istra
ene, analogno takvim gromilama u nekim drugim
djelovima Bosne i Hercegovine, smatraju ilirskim
grobnicama. One nas, dakle, podsjeaju na ilir
ska stoarska plemena koja su u ovom kraju i
vjela nekoliko vijekova prije i poslije nove ere.
U prilog toj tezi svjedoi i nekoliko istaknutih
brda i uzvisina, koje su u ondanjim uslovima bile
podesne za ilirska naselja, a ti lokaliteti se i da
nas ovdje nazivaju gradinama.
Na nekoliko mjesta su naeni ostaci materijalne
kulture iz doba Rimljana a ustanovljena je i rim
ska cesta koja je prolazila kroz Ljubinje i egulju. 2
Nije poznato kada su Slaveni naselili ovo pod
ruje; vjerojatno u VII i VIII vijeku kao i druge
nae krajeve.
U drugoj polovini XII vijeka Ljubinje sa oko
linom spadalo je u oblast Hum (Zahumlje), koju
je Nemanja zajedno sa Travunijom, uskoro prisjedinio srpskoj dravi. Humom je tada upravljao
njegov brat Miroslav. U vlasti Nemanjia ovaj kraj
je, sa manjim prekidima, ostao sve do blizu polovine XIV vijeka, kada su ga Stjepan Kotromani i
Tvrtko I pripojili Bosni. Dijelom te oblasti, koje
mu je, po svoj prilici, pripadao i ljubinjski kraj,
jedno vrijeme je upravljao upan Sanko Miltenovi, a iza njega upan Beljak Sankovi i brat mu
Radi Sankovi. Za vrijeme kralja Tvrtka, kao
vojskovoa proslavio se Vlatko Vukovi iz vlasteotske porodice Hrania, koji je dobio na upravlja
nje vei dio Huma, u koji je, izgleda, spadalo i
Ljubinje. Vlatko je stvorio solidne temelje svojoj
porodici, kasnije prozvanoj Kosae, iji e pred
stavnici skoro apsolutno gospodariti ovim dijelom
bosanske drave sve do njene propasti pod Turke.
Tako Vlatka nasljeuje njegov sinovac Sandalj
Hrani Kosaa (1392 1435 g.), a ovoga je
poslije njegove smrti naslijedio sinovac mu Stjepan
Vuki Kosaa (1435 1466. g.), za ijeg vre
mena se ubrzava proces odvajanja junih oblasti
od Bosne. Godine 1448. Stjepan se proglasio h e r
c e g o m o d s v . S a v e i time osamostalio svoju
pokrajinu. Sudbinu Hercegovine dijeli i ljubinjski
kraj, kao njen sastavni dio. To je doba naglog
prodiranja Turaka u nae krajeve. Nakon zau
zimanja Bosne (1463 g.), Turci su ugrozili i egzis
2
K. Patsch, Wissenschaftliche Mittheilungen, IX,
298 i Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, XIV
(1902), 401; J. Petrovi, Glasnik Zemaljskog muzeja u
Sarajevu, 1957, 173183.

114

tenciju Hercegovine. Uz to je Herceg imao velikih

porodinih tekoa i sukoba. Iza oeve smrti vlast
bijae preputena sinu mu Vlatku (14661482. g.).
Prilike su se razvijale tako da je itava Hercego
3
vina pala u turske ruke 1482. g.
itav ljubinjski kraj u srednjem vijeku na
seljavala su vlaka plemena za koja nije utvreno
da li su starosjedioci ili doseljenici i kada su mogla
doi ovamo. Meu ovim plemenima u ljubinjskom
kraju i u njegovoj neposrednoj blizini isticali su
se Vlahovii, Pocrnje, Radosalii, Burmazi, Banii,
4
Goduni, Boljuni i Hrabreni-Miloradovii. U su
sjednoj oblasti Popovog polja isticala se vlastelin
5
ska porodica Nikolia, zatim Sankovia, a jo vie
porodica Nenca ihoria sa sjeditem u Velia
6
nima.
7
Samo Ljubinje se prvi puta spominje 1404. g.
Iz dokumenata Dubrovakog arhiva vidi se da
su sedamdesetih godina XV vijeka u Baniima
postojala dva vlaka katuna i da su kao katunari
bili Viganj Brajanovi i Radi Milobratovi. 8 U
isto vrijeme u Vlahoviima je kao katunar takokozvanih velikih Vlaha fungirao vojvoda Vukosav
Vladjevi, iji je grob i do danas ostao u Vlahovi
ima. 9 Na srednjovjekovnoj nekropoli u Premilovom Polju, pored ostalih uglednih Vlaha, sahra
njen je i Stipko Radosali, iji grob i danas tamo
postoji. Izgleda da su Radosalii bili dosta veliko
bratstvo donjih Vlaha. Vie Radosalia su bili
dobri majstori kamenari. Tako je polovinom
XV vijeka, uz istaknutog dubrovakog klesara
Radonju Grubaevia, na najznaajnijim graevi
nama Dubrovnika radio i Simo Radosali, 1 0 koji
je vjerojatno iz ovoga kraja. Nekako u isto vri
jeme su u Dubrovniku radili klesari i zidari Vlatko,
zatim Ostoja, zvani Kostur, a onda i Vitko Rado
sali. Vitko je sa jo jednim majstorom iao u Sre
brenicu da tamo zida franjevaku crkvu. 1 1 Neto
kasnije, krajem XV vijeka, u Dubrovniku su kao
kamenari radili Marko i Vukac Radosali. 1 2
3
Istorijske podatke vidi u literaturi: Vj. Klai,
n. d. i Istorija naroda Jugoslavije, I, Beograd, 1953,
str. 513569.
4
Vidi: B. Hrabak, O hercegovakim vlakim ka
t u n i m a . . . , Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu,
N. S. X (istorija i etnografija), Sarajevo, 1956, 2930;
J. Dedijer, Hercegovina, Naselja srpskih zemalja, VI,
Beograd, SKA, 1909, 292309 i dalje; M. Vego, Na
selja..., Sarajevo, 1957, 127129.
5
Vl. orovi, Teritorijalni razvoj bosanske dra
ve u srednjem vijeku, Glas SKA, CLXVII, Beograd,
1935, 37.
6
K. Jireek, Vlastela humska ..., Glasnik Zemalj
skog muzeja u Sarajevu (IV), 1892, 279285; Vl. o
rovi, n. d. 295; M. Vego, n. d., 71.
7
M. Vego, n. d., 70.
8
B. Hrabak, n. d., 31.
9
Isti, 3031.
10
C. Fiskovi, Nai graditelji i kipari XV i XVI sto
ljea u Dubrovniku, Zagreb, 1947, 78.
11
Isti, n. d., 47, 51, 93, 100 i 126.
12
Isti, n. d., 43 i 47.

Ovo sve govori o dosta tijesnim vezama Du

brovnika sa Humom, odnosno Hercegovinom.
U srednjem vijeku, kao i u turskom periodu,,
iz Dubrovnika je jedan od vanijih drumova iao
preko Uskoplja i Slanog u Ljubinje, i dalje u
13
Bosnu i Srbiju.
Relativno vie podataka o prilikama u ovome
kraju ima iz vremena turske uprave. Turci su
mnogo prije samoga pada Herceg-Novog 1482. g.,
ve bili zauzeli neka podruja Hercegovine. Najvjerovatnije je da je Ljubinje sa okolicom za
14
uzeto 1465. godine, a svakako prije 1467. g. Lju
binje se kao nahija spominje u turskim dokumen
15
tima prvi puta 1469. g. Od osnivanja Hercegova
kog sandaka 1479. g. do poetka XVI vijeka
ljubinjska nahija je spadala u Drinski, odnosno
Foanski kadiluk. Ta nahija se spominje i kas
16
nije 1477. i 1519. g.
U ljubinjskom kraju Turci su zatekli vlaka
plemena. Tako se u turskim dokumentima krajem
XV vijeka navodi da su u susjednoj vlakoj nahiji
Burmaz kao glavna sela bila Ubosko i Hrasno. Ta
nahija je tada imala 11 demata, na ijem elu
su bile vojvode. 1 7
Ljubinju kao naselju za vrijeme Turaka dosta
je porastao znaaj. Ono se razvilo kao trgovaki,
administrativni i vojni centar. Francuz Kikle je
proao kroz Ljubinje 1658. g. i veli za njega da je
veliko i lijepo selo sa damijom. 1 8 Meutim,, jo
1659. g. u Ljubinju je bio poznati turski putopisac
Evlija elebija i on Ljubinje ne smatra selom nego
kasabom. Po elebiji, Ljubinje je tada bilo sje
dite vojvode Hercegovakog sandaka, sjedite

kadije, spahijskog ehaje, janjiarskog serdara i

19
atiba,
Kao kadiluk Ljubinje se prvi puta spominje
20
1662. g. Jedno vrijeme je u sastavu ovoga kadiluka bilo i Trebinje, a sredinom XVIII vijeka nje
21
mu je pripadao ak i Konjic.
Poetkom XVII vijeka kao serdari janjiarske garnizonske starjeine, u Ljubinju se spo
minju: Ahmet-spahija Bubi, kao i neki Mumin.
Meu istaknutijim porodicama Ljubinja u XVII
22
vijeku spominju se Serdarevii.
Postoje podaci da je trebinjski kapetan Osman-paa Resulbegovi, po carskoj zapovijedi, gradio
tvravu u Ljubinju, i to u dva m a h a 1721. i
1725. god. Nekako u isto vrijeme, ovaj ugledni
feudalac je ovdje sagradio i svoje saraje, kao i
damiju, a neto kasnije i on sam se preselio u
23
Ljubinje. Do danas se nisu sauvali ostaci tvr
ave, a ni saraja ni damije.
U ljubinjskom kraju su se iz kasnijeg srednjeg
vijeka sve do danas ouvali kameni nadgrobni
spomenici steci, koji su predmet ove mono
grafske radnje. Oni su odoljeli svim vihorima zato
to su graeni od tvrdog materijala, to su bili
velikih dimenzija i to se nalaze u krajevima koji
nisu bili dostupni svakome i u svako vrijeme. Nji
hov ukupan broj prelazi 600 primjeraka, od ega
preko 100 imaju raznovrsne, esto originalne re
ljefne motive dekorativnog i simbolinog karak
tera, a 15 primjeraka imaju i natpise u starobosanskoj irilici. Ovi spomenici predstavljaju znaajne
dokumente za prouavanje istorije perioda samo
stalnosti Bosne i Hercegovine, posebno istorije i
umjetnosti XIV i XV vijeka.

13
Vl. Skari, Trebinje u XVIII v., Glasnik Zemalj
skog muzeja u Sarajevu, 1933 (2), 41.
14
M. J. Dini, Zemlje...., Glas SKA 182, 247 i
250; H. abanovi, Bosanski paaluk, Sarajevo, 1959,
160.
15
H. abanovi, isto tamo.
16
Isti, n. d., 157 i 160.
17
listi, n. d., 160.
18
H. Kreevljakovi i H. Kapidi, Stari hercego
vaki gradovi, Nae starine, II, Sarajevo, 1954, 15.

Isto tamo.
H. abanovi, n. d., 196.
Vl. Skari, n. d., 41; M. Busuladi, Osmanpaa
Resulbegovi, Gajret, Sarajevo, 1939, 275283; H. K r e
evljakovi
i H. Kapidi, n. d., 15.
22
Vl. Skari, Podaci za historiju Hercegovine, Gla
snik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Sarajevo, 1931
(2), 6566; Isti, Trebinje u XVIII vijeku, Glasnik
Zemalj.
muzeja u Sarajevu, Sarajevo, 1933 (2), 41.
23
H. Kreevljakovi i H. Kapidi, n. d., 15; Vl.
Skari, n. d., 67.

19

20

21

115

II
PREGLED NEKROPOLA STEAKA
Ovom radnjom obuhvaeno je 18 nekropola steaka koje se nalaze u blizini naselja Miljanovii,
Grablje, rvanj, Voeni, Gradac, Duboica, Ljubinje, Donja Kapavica, Banii, Premilovo Polje,
Ubosko i Vlahovii.
Prilae se skica terena sa ucrtanim naseljima i
lokalitetima nekropola (sl. br. 1).
Miljanovii
Miljanovii su malo naselje koje se nalazi oko
4 km zrane linije jugozapadno od Ljubinja, po

kraj ceste Ljubinje-Trebinje. U blizini naselja na

lazi se manja kamena gomila, na kojoj je nekropolica sa 3 steka, od ega 2 sanduka i 1 krst sa
njemu pripadajuim sandukom. Spomenici su do
sta dobro obraeni i ouvani, 2 su orijentirana po
pravcu zapad-istok, a 1 po pravcu sjever-jug.
Spomenik u obliku krsta ima ukrase i natpis.
Njegove mjere su: visina 260, irina 160, debljina
35 cm. Gornji uspravni krak se polukruno zavr
ava i ojaan je u gornjoj polovici. Sanduk ovoga
krsta je neto skliznuo.

1. Skica terena sa u c r t a n i m naseljima i lokalite

tima nekropola.

116

Na istonoj eonoj strani (iroj) prua se bordura koja je dijelom od cikcak-linija a dijelom od
kosih paralelica. U centru, zatim u vodoravnim
krakovima te u gornjem k r a k u prikazana je po
jedna rozeta u krunom vijencu. Ispod toga je
ruka, koja prstima dopire do maa, koji je veim
dijelom postavljen ispod tita. tit je pravougaonog oblika, sa gornjom kosom ivicom. Na sredini
tita je rozeta u vijencu, istog izgleda kao to su
i ostale rozete na ovome krstu. U slobodnim povr
inama srednjeg dijela spomenika urezan je nat
pis po kome doznajemo da je tu sahranjen junak
Radihna (sl. br. 2).

Grablje
U jugoistonom kraju Ljubinjskog polja nalazi
se malo selo Grablje. Na zapadnoj strani sela, od
m a h pokraj puta koji vodi u Krajpolje, na blago
podignutom terenu situirane su manje srednjo
vjekovne nekropole na t r i mjesta. Ovaj lokalitet
je kod oblinjih stanovnika poznat pod imenom
Grubaev kamen.
1. Prva nekropola je smjetena na okruglastom
blagom izboenju. Tu je 6 spomenika u obliku
sanduka, prosjenih dimenzija, Neki primjerci su
znatno utonuli u zemlju. Steci su orijentirani u
pravcu zapad-istok. Nemaju ukrasa.
U neposrednoj blizini ima vie grobova, koji
su oivieni manjim kamenjem.
2. Svega dvadesetak m e t a r a daleko nalazi se
umicom obrasla glavica. Tu sam naao 2 steka
u obliku sanduka prosjenih dimenzija, solidne ob
rade i uobiajene orijentacije.
Na vodoravnoj stranici jednoga od njih prika
zan je pravougaoni tit sa maem ispod njega.
Preko tita se prua kosa preka.
Odmah do steaka nalaze se temelji jedne cr
kvice. Sasvim dobro se primjeuje polukruna ap
sida na istonoj strani zgrade. Inae je na gomili
dosta kamenja od poruenih zidova. Zbog te stare
crkvice ovaj lokalitet je poznat po imenom Cr
kvina.
3. Oko 100 m juno odavde nalazi se manja
gromila i na njoj 2 steka u obliku ploa, iste ori
jentacije.
rvanj

2. Istona eona s t r a n a k r s t a u Miljanoviima.

Na zapadnoj strani nalazi se ista bordura kao

i na istonoj, te po jedna rozeta u vijencu na sva
kom kraku. Osim toga, na ovoj strani je naknadno
urezan irilski natpis koji kae da je krst zbog ze
mljotresa p a o 1889. g. i da ga je jerej Savo Simi
podigao 1890. g. 24

24
M. Bijeli, Natpis iz Miljanovia, Glasnik Ze
maljskog muzeja u Sarajevu, 1891, 5455.

rvanj je naselje koje se nalazi u brdovitom

kraju, oko 8 km zrane linije na jugoistok od
Ljubinja. U neposrednoj blizini zgrade Osnovne
kole koja pripada Gornjem i Donjem rvnju, a
na lokalitetu koji se zove Vrtine, od nekadanje
nekropole do danas su preostala samo 2 spome
nika, i to jedan u obliku sanduka a drugi u obliku
krsta. Spomenici su vrlo dobro obraeni i ouvani.
Orijentirani su po pravcu zapad-istok. Obadva
imaju ukrase.
Sanduk je vrlo visok, a prema dole je neto su
en. Ima odvojeno postolje. Dimenzije steka su:
duina 145, irina 70, a visina 186 cm. Ukraene
su mu sve etiri uspravne strane.
Na bonim stranama, kao i na zapadnoj eonoj
strani, najprije se prua friz od cikcak-linije koji
u trouglastim povrinama ima po dvije simetrine
spiralice. Ispod toga friza nastaje iroko polje od
mree malih rombova sa takicom u centru svake
od njih. Ispod te mree su arkade sa dubokim
interkolumnijama.
Na istonoj eonoj strani, ispod friza od cik
cak-linija sa spiralicama, prua se uzak friz od
same cik-cak-linije, a onda nastaje figuralna kom
pozicija u kojoj ena pridrava uzde konja na kojemu jae mukarac. U drugoj ruci ena dri krst.

117

Konjanik jednom rukom dri uzde, a situacija sa

drugom rukom, zbog oteenosti kamena i liajeva,
nije jasna izgleda da dri pticu. Ispod te scene
su arkade sa dvije interkolumnije. Kapitali stubova
i lukovi su naglaeni sa jo jednom urezanom li
nijom, kako je to, uostalom, uinjeno i na bonim
stranama.
Na slici br. 3 vidi se juna bona, a na slici br.
4 istona eona strana ovoga spomenika.
Spomenik u obliku krsta ima relativno velike
dimenzije.
Ukrasi na zapadnoj eonoj strani se vrlo teko
raspoznaju. Tu je bordura od kosih paralelica, za
tim na vodoravnim i na gornjem uspravnom kraku
po jedna rozeta u krunom vijencu. Na ovoj strani
se primjeuju i slova irilskog natpisa, koja su na
knadnim urezivanjem drugih slova toliko oteena
da se on danas ne moe rekonstruirati.
Na istonoj eonoj strani ukras je jasniji. Tu
je bordura od kosih paralelica, koja se prua pa
ralelno uz sve ivice. Uz ivice uspravnih krakova,
kao i preko sredine krsta, uz vrpcu od kosih para
lelica, prua se i vrpca od cikcak-linija. U centru
krsta urezana je rozeta u tordiranom krunom vi
jencu. Po jedna takva, samo neto vea, rozeta u

3. J u n a bona strana visokog s a n d u k a u rvnju.

118

vijencu nalazi se na vodoravnim i na gornjem us

pravnom kraku. Ove rozete vie lie krstovima
iji se kraci pri kraju jo i ravaju zavravaju
kao trozub. Od rozete u gornjena uspravnom kraku
do one u centru krsta urezane su dvije cikcak-linije koje se prepliu (sl. br. 5).
Bone strane vodoravnih krakova ovoga spo
menika imaju krst-rozetu u vijencu, koja je, opet,
u pravougaonom okviru od kosih paralelica. Us
pravni krakovi sa bonih strana imaju dvostruku
vrpcu od kosih paralelica i od cikcak-linija.
Ostali podaci
Od okolnih seljaka doznao sam da se na loka
litetu Godi nalazi nekropola sa 15 steaka. Samo
mjesto na kome su steci zove se Crkvina. Taj
lokalitet je od Vrtina udaljen oko 2 km zrane
linije na sjeveroistok.
Voeni
Voeni su seoce koje se nalazi u Ljubinjskom
polju, oko 1,5 km juno od Ljubinja. U blizini kua,
ispod ceste koja vodi u Trebinje, nalazi se mala
nekropola sa 4 steka, od ega su 3 sanduka i 1

4. Istona eona strana visokog sanduka u rvnju.

ploa. Ploa i 1 sanduk postavljeni su na k a m e n u

gromilu, a druga 2 sanduka, koji su relativno ma
njih dimenzija, nalaze se odmah do same gromile.
Spomenici su dobro klesani, ali su danas neto
oteeni. Orijentirani su po pravcu zapad-istok.
Ukraena je samo ploa, Na njenoj vodoravnoj
strani prikazani su pravougaoni tit sa maem
ispod njega i pokraj tita luk sa strijelom.
Gradac
Gradac je naselje u istonom kraju Ljubinjskog
polja. Na zaravanku ispod sela situirana je nekro
pola sa 12 steaka, od ega 11 u obliku sanduka
a 1 je krst sa ploom koja mu pripada. Orijentacija
ovih steaka je po pravcu zapad-istok, osim jed
noga koji stoji okomito na taj pravac. Inae su
oni dosta dobro obraeni. Tri su ugraena u podzid.
Osim navedenih, ovdje se vide i 2 fragmenta
rimskih miljokaza, koji su iskoriteni kao nad
grobni spomenici. U istonom kraju nekropole
kasnije je sagraena pravoslavna crkvica, u ije
zidove su ugraeni steci, to znai da je nekro
pola prvobitno bila mnogo vea.
Odmah do steaka i crkvice su noviji pravo
slavni grobovi.
Ukraena su 2 primjerka.
Na bonim s t r a n a m a jednog visokog sanduka
na postolju prua se friz od povijene linije sa
trolistovima i ispod njega arkade sa po 4 interkolumnije, kod kojih su ivice stubova i lukova plas
tine i kapiteli neto naznaeni.

5. Istona eona s t r a n a krsta u rvnju.

Nekropola je evidentirana u m a r t u 1983. godine.

Koliko se tom prilikom moglo ustanoviti, ukraeno
je 12 spomenika:
Na vodoravnim, stranama 4 sanduka naen je
uobiajen motiv pravougaonog tita sa maem.

Na eonim s t r a n a m a spomenika u obliku pravil

nog krsta ima plastian motiv stilizovanog krsta.
Krakovi toga krsta zavravaju se u vidu trozuba
(pojednostavljen ljiljan), a donji uspravni krak je
mnogo dui i preko sredine ima preku, tako da
to lii na jo jedan krst.
Ostali podaci
Iznad sela se izdie krevito brdo koje veoma
lii na ilirsku gradinu. Seljani priaju da je tu
nekada bio grad. Inae se na podruju Graca
nailazi na ostatke rimskih graevina.
Duboica
Duboica je naselje u sjeveroistonom, kraju
Ljubinjskog polja, upravo izmeu Ljubinja i Graca.
U ravnici juno od sela, zarasla u umici, na
lazi se velika nekropola sa oko 150 steaka (nije
bilo mogue ustanoviti tano brojno stanje). To
su m a h o m niski ili srednje visoki sanduci, zatim
nekoliko amorfnih komada i 1 dosta utonuo rus
tian sljemenjak. Izvjestan broj je manjih dimen
zija djeji spomenici. Obrada ovih steaka je
upadljivo neujednaena. Spomenici su postavljeni
po pravcu zapad-istok i svrstani dosta gusto u ni
zove, okomito na tu orijentaciju.

6. Stilizovani k r s t i polumjesec na j e d n o m e s a n
d u k u u Duboici.

119

7. Ukras
na
vodoravnoj
strani jednoga s a n d u k a
u Duboici.

Na vodoravnim stranama druga 4 sanduka

udubljene su okrugle kamenice. Jedna od njih
je okruena vijencem od listova rozete.
Na 3 sanduka ustanovili smo plastine motive
krstova. Jedan od njih je dosta neobino stilizovan
i prikazan zajedno sa polumjesecom. Vodoravni
i gornji krak krsta su se zavravali u vidu krugova,
a donji je bio dui i zavravao se u vidu sidra.
Iznad krsta je polumjesec (sl. br. 6).
Jo jedan sanduk je vrlo lijepo i dosta neobino
ukraen. Na njegovoj vodoravnoj strani je bordura
od povijene linije sa trolistovima, a u n u t a r ove
je scena lova na jelena. Lovac je na konju, sa
kopljem upravljenim ka jelenu, koji je ispred lovca.
Iznad i ispod jelena je po jedna peterolisna rozeta
(sl. br. 7).
Ljubinje
U samoj varoici Ljubinju, u ravnici pokraj
ceste smjetena je nekropola sa stecima. Odmah
do steaka je pravoslavna crkva sa aktivnim grob
ljem. Danas je nekropola steaka odvojena od

ceste kamenom ogradom. Tu se nalazi ukupno 41

steak, od ega 4 u obliku sljemenjaka, 27 u obliku
sanduka, a 10 u obliku ploa. Orijentirani su po
pravcu sjeverozapad jugoistok. Dobro su klesani,
ali su danas znatno okrnjeni, zatim su djelomino
utonuti u zemlju ili su nagnuti.
Oito je da je nekada bilo mnogo vie steaka,
koji su do danas uniteni na razne naine i sa
razliitim svrhama, Izvjestan broj ih je uzidan
u dananju crkvu i u zid oko groblja.
Nekropola je evidentirana 1961. god.
Spomenik u obliku visokog sanduka sa posto
ljem ima manju kamenicu na vodoravnoj strani.
Na sjeveroistonoj bonoj strani jednog visokog
sljemenjaka nalazi se plastina scena sa 2 konja
i 1 enom. Konji su okrenuti jedan prema drugome
i podignute su im glave. ena stoji izmeu konja,
ruke su joj neto uzdignute i kao da njima dodi
ruje opremu na glavama konja (sl. br. 8).
Suprotna bona strana ovoga spomenika ima
originalan reljefni motiv. Tu su zapravo dva jed
naka motiva, jedan do drugoga. Na svakome je

8. Sjeverna bona strana

sljemenjaka u Ljubinju.

120

9. J u n a bona s t r a n a sljemenjaka u Ljubinju.

predstavljena figura neke etvoronone ivotinje

dosta vitkog tijela, sa nogama poput jelenskih, sa
dugakim vratom i glavom koja je visoko izdignuta
te repom koji je podignut na gore i poput ljiljana
povijen na dvije strane. Kao da su usta ivotinje
otvorena. Ispred ivotinjske figure stoji ovjek
mukarac, koji jednom rukom pridrava relativno
velik uspravan ma, a drugom takoer neto dri.
Kako je figura ivotinje prikazana na plastinoj
pravougaonoj povrini, rekao bih da se ovdje radi
o ovjeku koji drugom rukom pridrava tit na
kome je ta figura ivotinje njegov amblem (sl.
br. 9).
Trei ukraeni spomenik je znatno utonuo vi
soki sljemenjak.
Po dnu njegovih krovnih ploha prua se vrlo
debela tordirana vrpca, koja u toj visini prelazi
i preko eonih strana ovog spomenika. Ispod toga
je preko svih uspravnih strana plastian irok
friz od povijene linije sa trolistovima, odozdo po
rubljen obinom plastinom vrpcom. Sva etiri
vertikalna brida su ojaana debelim vrpcama.
Na zapadnoj eonoj strani ovaj spomenik ima
jo i plastinu krst-rozetu. To je krst iji se krakovi
povijaju i stvaraju neku vrstu rozete, u ijim se
povrinama izmeu krakova nalazi jo po jedna
rozeta.
J e d a n dobro klesan sljemenjak ima ukrase na
eonim stranama i na jednoj bonoj strani.
Na jugozapadnoj bonoj strani je friz od po
vijene linije sa trolistovima, i ispod njega prika
zana je scena lova na jelene.
Na sjeverozapadnoj eonoj strani povijena linija
sa trolistovima prua se koso, odmah ispod kosih
ivica krovnih ploha, a ispod toga na itavoj strani
prikazan je motiv stilizovanog krsta. Krakovi krsta
su sastavljeni od po 3 vrpce. Srednja vrpca se kod
gornjeg i poprenih krakova zavrava kao ljiljan,
a ostale dvije se povijaju takoer kao ljiljanovi

listovi. Donji uspravni krak se pri dnu proiruje

i zavrava valovito na obadvije strane (sl. br. 10).
Na suprotnoj eonoj strani je povijena linija
sa trolistovima, kao i na prethodnoj, a ispod nje
je vrpca od kosih paralelica. Takva vrpca od kosih
paralelica sputa se i uspravno sredinom te eone
strane. Na ovoj strani su jo arkade sa dvije interkolumnije.

10.

Sjeverna eona s t r a n a drugog sljemenjaka u Lju

binju.

Peti ukraeni primjerak je dosta dobro obraen

i ouvan veliki sanduk.
Na njegovoj sjeverozapadnoj eonoj strani na
lazi se motiv stilizovanog krsta, koji je prikazan
isto kao i onaj na sjeverozapadnoj eonoj strani
ve spomenutog sljemenjaka.

121

Banii
Banii su manje seosko naselje, koje se nalazi
oko 6,5 km zrane linije na sjeverozapad od Ljubinja. Zajedno sa jo nekoliko manjih naselja
sainjava kraj koji se naziva istim imenom,, to
znai da selo Banii predstavlja neku vrstu
centra toga kraja. Sa Ljubinjem, kao sjeditem
komune, Banii su vezani dobrom cestom, koja
se od glavne ceste Ljubinje Stolac odvaja i ova
mo dolazi preko Vardita.
U Baniima postoje dvije manje nekropole
steaka na maloj razdaljini. Inae su evidentirani
u proljee 1963. god.
Nekropola broj 1
U neposrednoj blizini zgrade Osnovne kole,
pokraj same ceste, situirana je nekropola sa uku
pno 11 steaka, od ega 8 u obliku sanduka, a 3
u obliku krsta sa sanducima koji im pripadaju,
odnosno ploama. Odmah do steaka su i savremeni pravoslavni grobovi sa kamenim krstaama.
Sve je to ograeno zidom. Po tim novim grobo
vima ovaj lokalitet se zove Mihia groblje. Ovu
nekropolu sam obiljeio brojem 1. Tridesetak me
tara juno, s druge strane ceste, vide se ostaci
starijih krstova. Meu njima se jo dobro dre 2
ovea krsta na njihovim ploama.
Osim jednoga, svi spomenici ove nekropole
postavljeni su po pravcu zapad istok. Inae su
relativno veih dimenzija. Dobro su obraeni i
ouvani.
Ukraeno je 6 primjeraka.
Jedan sanduk na vodoravnoj strani ima ure
zanu pravougaonu borduru od cikcak-linija.
Na zapadnoj eonoj strani jednog krsta nalazi
se bordura od urezanih cikcak-linija, koja se za
vrava podnu vodoravnih krakova. Unutar ovoga
okvira rasporeene su 4 osmerolisne rozete u kru,nim vijencima, u svakom kraju po jedna i jo
jedna u samome centru krsta. Najvea od njih je
ona u gornjem kraku. Na donjem uspravnom kra
ku, odmah ispod spomenute bordure, prua se friz
od plastine povijene linije sa trolistovima, a ispod
ovoga isto toliko irok drugi friz od urezanih cik
cak-linija. Ta dva friza odvaja uska vrpca od
cikcak-linija, Od sredine drugog friza niz krak
sputaju se 3 paralelne urezane linije (sl. br. 11).
Na suprotnoj eonoj strani ovaj spomenik ima
borduru kao i na prethodnoj, samo to se ova
sputa i niz uspravne ivice, sve do dna. Ova strana
nema nikakvih frizova na donjem uspravnom
kraku.
Vodoravni krakovi krsta sa june i sjeverne
strane imaju urezanu osmorolisnu rozetu u tordiranom krunom vijencu.
Broj 3 je spomenik u obliku visokog sanduka
na postolju koji je prema dolje neto suen.

122

11. Zapadna eona strana prvog krsta nekropole 1

u Baniima.

Jedan visoki sanduk na postolju ukraen je sa

bonih strana. I na jednoj i na drugoj strani je
jednak motiv. Pri vrhu se prua friz od povijene
linije sa trolistovima koji su neto drugaije stilizovani od onih uobiajenih. Ispod toga je uska
vrpca od kosih paralelica, a zatim drugi friz, koji
se sastoji od niza etvorolisnih rozeta u krunim
vijencima, uokvirenih dvjema paralelnim linijama.
Ispod svega je jo niz arkada sa 5 interkolumnija.
Bridovi arkada su plastini, lukovi su dosta za
okrueni, a istaknuti su i kapiteli stubova.
etvrti ukraeni spomenik je sanduk koji na
vodoravnoj strani ima urezanu pravougaonu bor
duru od kosih paralelica.
Peti ukraeni spomenik je u obliku velikog
krsta, koji na svojim irim, tj. eonim stranama
ima po 4 plastine jabuke, rasporeene kao krakovi
krsta.
Jo jedan povelik a okrnjen krst ima ukrase.
Na zapadnoj eonoj strani ovoga spomenika je
bordura od kosih paralelica, koja se prua krajem
svih ivica, zatim mali friz od cikcak-linija pri vrhu
donjeg uspravnog kraka (u visini donjih ivica vo
doravnih krakova), te 4 rozete u krunim vijen
cima, rasporeene kao i na prvome krstu.
Na suprotnoj eonoj strani su 3 rozete u kru
nim vijencima, rasporeene tako da je jedna u
centru a po jedna na vodoravnim krakovima krsta.

Ispod ovog niza rozeta je mali fraz od cikcak-linija, a ispod toga, skoro preko itave povrine
donjeg uspravnog kraka krsta, prikazana je ruka
do lakta, sa istaknutim prstima (sl. br. 12).

Drugi ukraeni primjerak je visoki sanduk sa

postoljem koji je malo nagnut.
Preko svih uspravnih strana ovoga spomenika
prua se vanredno lijepo izgraen plastian friz
od povijene linije sa trolistovima, koji je s donje
strane porubljen uskom vrpcom od kosih para
lelica.
Na vodoravnoj strani jedne vee ploe imaju
paralelna rebra.
Jo jedna velika ploa ima ukrase. Na njenoj
vodoravnoj strani prikazana su dva motiva ro
zeta u krunom vijencu i krst iji se krakovi za
vravaju u vidu krugova.
Donja

Kapavica

Donja Kapavica je seoce koje je od Ljubinja

udaljeno oko 3 km zrane linije na sjeveroistok.
Na lokalitetu Sikimua, ukraj Miljanovia groblja,
oko 700 m juno od seoskih kua, nalazi se usam
ljeni spomenik u obliku krsta, sa ukrasima i nat
pisom.
Spomenik je dobro obraen i ouvan. Visok je
165, irok 100, a debeo 25 cm. Orijentiran je po
pravcu sjeverozapad jugoistok.

12. Istona eona s t r a n a drugog krsta nekropole

1 u Baniima.

Na sjeverozapadnoj eonoj (iroj) strani ovaj

krst ima urezanu borduru od kosih paralelica. U
centru je ovea estorolisna rozeta a na sve etiri
strane od nje po jedna manja etvorolisna. Du
inom donjeg uspravnog k r a k a prikazan je biljni
motiv stabljika sa 2 para simetrino povijenih
listova (sl. br. 13).

Dosta velika ploa uz ovaj krst na vodoravnoj

strani ima urezanu pravougaonu borduru od cikcak-linija.
Nekropola broj 2
Oko 100 m sjeverno od nekropole broj 1 nalazi
se jo jedna nekropola sa ukupno 16 steaka, od
ega su 3 sanduka i 13 ploa. U ovome kraju ona
je poznata pod imenom Janjia groblje. Odmah
do steaka su i savremeni pravoslavni grobovi sa
krstovima. Steci i savremeni grobovi su ograeni
kamenim suhozidom,. Spomenici su neto veih
dimenzija, a vrlo dobro su obraeni i ouvani.
Orijentacija im je iskljuivo po pravcu zapad
istok.
Na vie mjesta se primjeuju grobovi koji su
na povrini zemlje oivieni manjim kamenjem.
J e d a n dosta velik i dosta visok, dobro obraen
sanduk sa postoljem ima ukrase.
Na njegovoj zapadnoj eonoj strani nalazi se
pravougaoni okvir (sa 3 ivice) od kosih paralelica.
U veoj polovini toga okvira prikazan je pravo
ugaoni tit sa maem ispod njega. Preko tita se
prua kosa uska preka od kosih paralelica. Ru
bovi tita su takoer uske vrpce od kosih para
lelica.

13. Sjeverozapadna eona strana krsta u Donjoj

Kapavici.

123

Na jugoistonoj eonoj strani urezana je bordura kao i na suprotnoj, a u n u t a r ove je natpis

u dva dua i 10 kraih redova koji nam saoptava
da je tu sahranjen Tvrtko Vukac (sl. br. 14).

14. Jugoistona eona strana krsta u Donjoj

Kapavici.

Natpis sam pronaao i evidentirao u martu

1963. god.
Premilovo

Polje

Premilovo Polje je manje naselje koje pripada

Gleevcima, a nalazi se oko 5 km zrane linije
sjeverozapadno od varoice Ljubinja. Njemu se do
lazi oko 3 km dobrom seoskom cestom koja se
od ceste prvoga reda Stolac Ljubinje Trebinje odvaja nedaleko egulje.
Nekropola u Premilovom Polju situirana je u
ravnici ispod seoskih kua, pokraj puta, koji je
kasnije, proirujui se, neke steke otetio i ka
menom ogradom, koja odvaja p u t od susjednih
njiva, izvjestan broj steaka i danas djelomino
zatrpao. Tu se nalazi 87 steaka, od ega 1 sljemenjak, 66 sanduka i 20 ploa. (Kako su neki
steci znatno utonuli u zemlju, nije sasvim siguran
broj ploa.)

124

Spomenici su, inae, vrlo dobro obraeni a i

ouvani. Svi su dosljedno orijentirani po pravcu
zapad istok i svrstani u nizove okomito na taj
pravac.
Naa nekropola ima znatan broj ukraenih spo
menika, a na 5 od njih nalaze se i natpisi. O takvim
spomenicima pruam osnovne podatke.
Na slici broj 15 prikazan je raspored steaka.
Broj 1 je sanduk prosjenih dimenzija, koji se
preteno nalazi u ogradi puta i njive. Vidi mu
se zapadni kraj.
Na vodoravnoj strani vidljivog dijela spome
nika nazire se figura ovjeka i ma pored njega.
Broj 2 je slian sanduk, iji zapadni dio viri
iz ograde.
Na vodoravnoj strani vidljivog dijela spomenika
vidi se dio konja sa jahaem i iznad toga polu
mjesec.
Broj 3 je visoki sanduk sa postoljem (130X60X
X130 cm), koji je dobro klesan i ouvan. Prema
dolje je neto suen.
Na svim uspravnim stranama protee se friz
od niza plastinih rozeta, obrubljen dvjema vodo
ravnim paralelnim vrpcama od kosih paralelica.
Na zapadnoj eonoj strani ispod friza urezan je
u 4 reda natpis u starobosanskoj irilici koji n a m
govori da su tu sahranjeni RADOSAV VUI i
njegov sin Cvjetko (o samome natpisu kasnije)
(sl. br. 16).
Broj 4 je visoki sanduk koji je prevaljen i u
ogradi zatrpan. Mogle su mu se izmjeriti duina
i irina koje iznose 145 i 60 cm.
Na vidljivoj bonoj strani nalazi se urezan nat
pis u 4 reda koji nam kazuje da je tu sahranjen
STIPKO RADOSALI (sl. br. 17).
Broj 5 je utonula velika ploa (?) ije dvije
mjerljive dimenzije iznose 200 i 150 cm.
Na vodoravnoj strani ovaj spomenik je imao
natpis, koji je od atmosferilija toliko uniten da se
danas ne moe rekonstruirati.
Broj 6 je spomenik u obliku velike ploe, koja
je dobro obraena i ouvana, ali je znatno uto
nula u zemlju (200X170X50 cm).
Na vodoravnoj strani ovoga spomenika nalazi
se motiv plastine rozete sa polumjesecom.
Na zapadnoj eonoj strani urezan je u jednom
redu natpis u starobosanskoj irilici koji nam ka
zuje da je tu sahranjen POZNANJ BOGDANI.
Ispod natpisa je plastina scena sa dvije ljudske
i jednom ivotinjskom figurom. To su mukarac
sa rukama povijenim na bokovima, ena koja
slino dri ruke i kao da jednom vodi konja. Na
glavi ene je tordirana polukruna vrpca koja
vjerovatno predstavlja njenu kosu ili neku kapu,
odnosno m a r a m u (sl. br. 18).
Broj 7 je spomenik u obliku neobino velike
dobro obraene i ouvane ploe, ije su dimenzije:
270X210X40 cm.
Vodoravna strana ovoga spomenika ukraena je
plastinom pravougaonom bordurom od povijene

15.

Skica nekropole u Premilovom Polju.

125

16. Zapadna eona strana spom. br. 3 u Premilovom

Polju.

linije sa trolistovima, a u sredini strane je prika

zan veliki pravougaoni plastini tit sa rozetom
i krunim vijencem u njegovoj sredini, Motiv se
danas vrlo slabo primjeuje.
Broj 8 je veoma okrnjen, osrednje velik sanduk.
Na vodoravnoj strani ovoga spomenika vidi se
bordura od povijene linije sa trolistovima i unutar
nje jedna rozeta.
Broj 9 je velika ploa (230X180X30 cm), koja
je dobro klesana i ouvana.
Na vodoravnoj strani ova ploa je ukraena
pravougaonom bordurom od kosih paralelica, a
u n u t a r ove se nalazi poveliki tit sa maem ispod

17. Natpis na spom. br. 4 u Pre

milovom Polju.

18. Z a p a d n a eona s t r a n a spom.

br. 6 u Premilovom Polju.

126

njega. tit je pravougaonog oblika, sa jednom

neto kosom stranicom, koja je usjeena za protu
ranje koplja.
Broj 10 je visoki sanduk (145X80X75 cm) koji
je dobro obraen i ouvan.
Na zapadnoj eonoj strani ovoga spomenika
predstavljena je neka figuralna scena, koja se,
usljed djelovanja atmosferilija i liajeva, danas
vrlo malo raspoznaje. Vide se figure ena sa vi
soko dignutim rukama i upadno velikim prstima.
I neki drugi motivi, poput stilizovanih krstova,
ovdje se jo naziru.
Broj 11 je takoer visoki sanduk (155X78X80
cm), dobro obraen a osrednje ouvan.
Na njegovoj junoj bonoj strani prikazan je
red od 5 jednako postavljenih plastinih ivo
tinjskih figura, koje po svojim vitkim nogama,
visoko uzdignutim glavama i kusastim repovima
najvie podsjeaju na jelene (sl. br. 19).
Na suprotnoj bonoj strani ovaj spomenik ima
dosta plastinu scenu lova na jelene. Lovac je na
konju i on dugakim kopljem gaa jelena u vrat
(sl. br. 20).
Na zapadnoj eonoj strani plastino je prika
zana figura konja. Uz konja kao da su bile jo
neke figure, koje su, meutim, danas oteene.
Broj 12 je spomenik u obliku dobro obraenog
visokog sanduka sa postoljem (190X93X115 cm).
Na svim uspravnim stranama ovoga spomenika
nalaze se lijepo isklesane arkade sa po 7, odnosno
sa po 3 duboke interkolumnije sa iljastim luko
vima. Ivice lukova i stubova su ukraene uskim
tordiranim vrpcama. Iznad arkada je friz od obi-

19. J u n a bona strana sponi. br. 11 u Premilovom Polju.

ne plastine vrpce, a iznad meuprostora je po
jedna vielisna rozeta (sl. br. 21).
Broj 13 je sanduk (165X105X40 cm) koji je
dobro obraen i ouvan.
Na zapadnoj eonoj strani ovaj spomenik
ima teko vidljiv plastian motiv stilizovanog krsta
rozete.
Broj 14 je dobro obraen i ouvan visoki san
duk na vrlo velikom postolju (165X85X93 cm).
Na zapadnoj eonoj strani ovoga spomenika
plastino je prikazan motiv stilizovanog krsta.

Gornji i popreni krakovi ovoga k r s t a zavravaju

se u vidu krunih proirenja, koja u svojim cen
t r i m a imaju ukrasne krune vjenie. Takav vjeni se nalazi i u samome centru krsta. Sredinom
uspravnih krakova su poiroki urezi, t a k o da iz
gleda kao da su ovi krakovi predstavljeni sa po
dvije plastine vrpce. U povrinama izmeu kra
kova krsta nalazi se po jedna plastina petorolisna
rozeta. To je sve sa tri strane uokvireno dvostru
kim tordiranim vrpcama (sl. br. 22).

20. Sjeverna bona strana spom. br. 11 u Premilovom Polju.

127

21. Spomenik br. 12 u Premilovom Polju.

Broj 15 je povelik sanduk sa postoljem. Na

lazi se u ogradi, zbog ega mu je samo polovina
vidljiva.
Na vidljivom dijelu vodoravne strane istie
se plastian polumjesec, a na jednoj njegovoj
strani uoava se friz od povijene linije sa trolistovima.

Broj 16 je spomenik u obliku dobro obraenog

i ouvanog sanduka sa postoljem (160X95X55 cm).
Na vodoravnoj strani ovaj sanduk ima plasti
an motiv krsta rozete sa ispupenim centrima.
I na zapadnoj eonoj strani se nalazi isti takav
motiv, samo su ispupenja data u vidu rozete (sl.
br. 23).

22. Zapadna eona strana spom. br. 14 u Premilovom Polju.

128

Broj 17 je dobro obraen, ali neto oteen

i p r e v r n u t vrlo visoki sljemenjak na postolju
(120X80X177 cm).
P r i dnu krovnih ploha prua se plastina tordirana vrpca, koja u toj visini prelazi i preko eo
nih strana.
Na bivoj junoj bonoj strani ovaj spomenik
ima plastino predstavljeno kolo sa 5 enskih fi
gura, a ispod kola je jo jedna scena lova na je
lena, u kojoj je lovac na konju (sl. br. 24).
Na zapadnoj eonoj strani je plastina krst
rozeta sa ispupenim centrom i sa trolistovima
u meuprostorima.
Na suprotnoj eonoj strani, odmah iznad tordiranog ueta, plastino je predstavljena ptica.
Broj 18 je prevaljen, inae vrlo dobro obraen
i ouvan visoki sanduk na postolju (135X65X125
cm).
Na uspravnim stranama ovoga spomenika pru
a se plastian friz od kosih paralelica.
Na bivoj sjevernoj bonoj (sada vodoravnoj)
strani ispod friza su arkade sa 7 interkolumnija.
Lukovi tih arkada su polukruni.
Zapadna eona strana ovoga spomenika ima
jedinstven motiv-plastino predstavljenu ensku fi
guru sa jednom rukom na grudima, a drugom uz
dignutom na gore i povijenom u laktu. Na licu ove
figure se uoavaju oi, nos i usta, a na glavi polu
kruan tordirani vijenac, koje vjerovatno prika
zuje kosu. Haljina je dosta dugaka, vrlo suena
u pasu, sa pojasom, a ispod haljine se vide noge
i stopala. Po svoj prilici je to predstava plesa (sl.
br. 25).

23. Z a p a d n a eona s t r a n a spom. br. 16 u P r e m i l o vom Polju.

Broj 19 je dobro obraen, ali danas provaljen

i neto oteen vrlo visoki sanduk na postolju
(150X58X181 cm), koji je prema dolje neto suen.
Na ranijoj sjevernoj bonoj strani (sada vodo
ravnoj) najprije se prua plastian friz od povijene linije sa trolistovima, ispod toga jo jedan
friz od 6 poredanih etvorolisnih rozeta u kru
nim vijencima, a ispod svega su arkade sa 6 interkolumnija. Lukovi arkada su polukruni i pri
spajaju sa stubovima interkolumnije su suene.
Na zapadnoj eonoj strani ovaj spomenik ima
urezanu liniju, zatim 2 etvorolisne rozete u kru
nim vijencima, ispod toga opet jednu urezanu li
niju i nie nje natpis u 2 reda koji govori o PAV-

24. J u n a bona s t r a n a spom. br. 17 u P r e m i l o v o m Polju.

Nae starine X

129

LU RADOVIU. Ispod natpisa je vodoravna vrpca

od kosih paralela, a zatim se pruaju arkade sa
2 interkolumnije, onakve kao i na bonoj strani
(sl. br. 26).
Napominjem da su na ovoj nekropoli neki steci
zasuti kamenjem pa im se neke strane uopte ne
vide. Nije iskljueno da i na tim stranama po
stoje ukrasi.
Ostali podaci
Desetak metara jugozapadno od steka broj 8
nalazi se manja kamena gromila, a toliko isto dalje
u istom pravcu jo jedna neto vea kamena grom|ila.
Odmah zapadno od tih gromila situirano je
manje muslimansko groblje sa lijepo klesanim
nianima. Na jednom vrlo visokom nianu ima i
arapski natpis sa 1225. godinom (po Hidretu),
to znai da su grob i spomenik stari oko 160 go
dina.
Oko 500 m zrane linije dalje na zapad nalazi
se osamljen veliki krst (227X90 odnosno 55X55
cm), koji se zavrava polukruno i koji na istonoj

23. Zapadna eona strana sipom. br. 18 u Premilovom Polju.

130

strani ima u 2 reda urezan natpis u kome se kae

da je tu sahranjen neki RAKOJA (sl. br. 27).
Uz krst nije postavljena ploa, nego je grob samo
oivien neobraenim manjim kamenovima.
Izmeu Rakojeva krsta i nae nekropole, u
ograenoj njivici Jove Miloevia, koja se zove
Gaj, postoji mjesto koje seljani poznaju pod ime
nom Crkvite, a na kome se i danas zapaaju os
taci neke zgrade, vjerovatno nekadanje crkve.
Oko 20 m zapadno od Rakojeva krsta, na ka
menoj gromili, gdje se primjeuju grobovi od
obinog kamenja, nalaze se jo 2 ovea rustika
krsta, jedan pored drugoga. Sjeverni krst na isto
noj eonoj strani ima natpis, od koga se danas
razaznaje samo uobiajeni poetak, bez imena sa
hranjenog. Izgleda da je i na jednom i na drugom
krstu bilo nekih slova, koja se, meutim, danas
ne mogu rekonstruirati. Ovaj lokalitet je ovdje
poznat pod imenom Ruia njive.
Na udaljenosti od oko 150 m sjeverno od ne
kropole steaka vide se vee kamene gromade, koje
se zovu ukova pe, gdje je u svoje vrijeme bio
kamenolom za nae spomenike. Kamenolom je bio

26. Zapadna eona strana spom. br. 19 u Premilovom Polju.

jo na jednom mjestu na Jeevoj glavici koja

se nalazi oko 500 m istono od nekropole steka,
odmah do kua Premilovaca. Tu blizu i danas se
vide 2 grubo oklesana steka.
Ubosko
Ovee naselje koje je smjeteno istonom ivi
com 2 km dugakog i 800 do 1000 m irokog elipsastog Uboskog polja, izmeu Stoca i Ljubinja,
zove se Ubosko. Kue i obradiva zemljita su u
ravnici ili u neto blagoj i osunanoj strani. Na
selju se doe za 1 sat hoda dosta dobrim seoskim
putem, koji se malo dalje od egulje odvaja sa
glavne ceste Stolac Ljubinje. Tim putem se
najprije blago uspinje pokraj Rusa, a zatim spu
ta u Ubosko polje.
U Uboskom se steci nalaze na etiri mjesta.
Dvije vanije nekropole su na samome polju i njih
smo oznaili brojevima 1 i 2, trea nekropola je
na Crkvini, u istonom kraju, a etvrta na lokali
tetu Grebua.
Nekropola br. 1
Ova najvea skupina steaka u Uboskom smje
tena je na blago uzdignutom terenu u istonoj po
lovini polja, nedaleko od samih seoskih kua. Na
povrini od oko 50X30 m nalazi se ukupno 57 ste
aka, od ega 2 sljemenjaka, 32 sanduka, 22 ploe
i 1 krst sa ploom. Steci su preteno obrasli trnjem i njima se vrlo teko prilazi. Vidi se da su
spomenici ove nekropole vrlo dobro klesani, ali se
do danas znatan broj njih atmosferilijama otetio,
neki su okrnjeni ili prelomljeni, a jedan broj je
prevaljen ili je djelomino u zemlju utonuo. Na
mnogim su liajevi. Orijentirani su po pravcu za
pad istok, tanije sjeverozapad jugoistok,
osim 4 primjerka koji stoje pod pravim uglom
na tu orijentaciju. Inae se jasno primjeuju ni
zovi steaka po pravcu koji je okomit na glavnu
orijentaciju.
Uz nekropolu steaka, naroito na zapadnoj
strani, nastavlja se staro i dananje pravoslavno
groblje sa nadgrobnim spomenicima u obliku
krstova, na ijim stranicama se vide ukrasi, kao
reminiscence motiva sa steaka.
Veina steaka ove nekropole ima uobiajene
dimenzije, ali ovdje imamo i nekoliko vrlo velikih
ploa. J e d n a od njih (kod spomenika br. 1) ima
dimenzije: 310X285X40 cm, to pretpostavlja jed
nu od nekoliko najveih ploa, ako ne i najveu
plou uopte. I nekoliko drugih spomenika upa
da u oi svojim veliinama, kao to su npr. oni koji
su oznaeni brojevima 1, 15 i 16.
Prilae se skica ove nekropole (sl. br. 28).
Znatan broj spomenika ima reljefne motive
na svojim stranicama. O njima pruam glavne
podatke.
Broj 1 je dobro klesan i ouvan visoki sljemenjak (150X155X85 cm) sa postoljem koje se na

27. Rakojev k r s t u P r e m i l o v o m Polju.

sve strane proiruje za oko 20 cm. P r e m a dolje je

neto ui.
Pri dnu krovnih ploha prua se debela tordirana vrpca.
Na sjeveroistonoj bonoj strani ovaj spomenik
ima plastino prikazanu scenu lova. Lovac je na
konju, sa kopljem kojim gaa jelena u vrat (sl.
br. 29).
Na sjeverozapadnoj eonoj strani nalazi se pla
stian stilizovan krst, a ispod ovoga neka fanta
stina ivotinja. Krst ima jednako dugake, na kra
jevima neto proirene, krakove, ije ivice su pri
kazane plastinim vrpcama. Sredina krsta je
prikazana u vidu dvaju koncentrinih krunih vi
jenaca sa ispupenim centrom, a i u krakovima je
po jedan krug. ivotinja ima povij eno tijelo, sa
krilima, bez nogu. Na glavi joj je povelik dodatak
u vidu dvaju koncentrinih krugova. Ovoj pred
stavi je teko nai slinost neto malo podsjea
na pijetla (sl. br. 30).
Na suprotnoj eonoj s t r a n i spomenika vidimo
plastinu predstavu jelena sa pticom. Jelen je
glavu prignuo prednjim nogama, koje su jako
naprijed ispruene. Zadnje noge jelena su vrlo

131

dugake i u donjem dijelu neobino povijene na

prijed. Ptica stoji na jelenu (sl. br. 31).
Broj 2 je okrnjen i neto utonuo vei sanduk
(169X110X50 cm). Pri vrhu njegovih uspravnih
strana prua se friz od vrlo plastine tordirane
vrpce.
Na njegovim bonim stranama prikazan je niz
plastinih ljudskih figura koji najvie podsjea na
kolo. Figure su date jednostavno. Neke su oteene.
Na sjeverozapadnoj eonoj strani ispod tordira
ne vrpce ovaj spomenik ima povelik plastian stilizovan krst i iznad njega jo dva mala obina
krsta. Jednako dugaki krakovi velikog krsta zavr
avaju se proirenjem u vidu krunih vijenaca.
Broj 3 je neuobiajeno nizak sanduk, inae ne
to manjih dimenzija (118X82X17 cm), ali sa po
stoljem. Okrunjen je na uglovima, a djelomino je
i utonuo. Postolje mu izlazi na sve strane za oko
15 cm.
Na vodoravnoj strani ovaj spomenik ima ori
ginalnu reljefnu predstavu. To je dvostruki krst
kod koga se vodoravni krakovi zavravaju u vidu
relativno velikih spirala, a uspravni na jednu stra
nu kao rozeta, a na drugu se rava i opet zavrava
u vidu rozete. Na vodoravnim krakovima, upravo
na mjestu gdje poinju spirale, stoji po jedna ptica
(sl. br. 32).

Broj 4 je sanduk srednje obrade i ouvanosti.

Na sjeverozapadnoj eonoj strani nalazi se mo
tiv plastinog krsta u vodoravnom poloaju iji
se krakovi neto proiruju pri krajevima. Izmeu
krakova gornje polovine krsta nalazi se po jedna
jabuka.
Broj 5 je visoki sljemenjak sa postoljem (172X
X61X100 cm), koji je vrlo dobro klesan i ouvan,
ali neto je nagnut na istonu stranu. To je jedan
od nekoliko spomenika ove nekropole koji su ori
jentirani po pravcu sjever jug. Spomenik je
prema gore neto iri. Pri dnu krovnih ploha prua
mu se plastina i dosta iroka vrpca, koja u toj
visini prelazi i preko eonih strana.
Spomenik je bogato ukraen.
Na sjevernoj eonoj strani plastino je prikazan
pravougaoni tit, kod kojeg je gornja ua strana
malo kosa i uleknuta. Preko itavog tita, njego
vom duinom, plastino je prikazana ivotinja vi
soko uzdignute glave, na kojoj je dodatak koji
najvie lii neto stilizovanim rogovima, dok je
rep takoer gore uzdignut, zatim naprijed povijen,
sa zavretkom koji se rava i neto povija na dvije
strane. Iako ova ivotinja ima dugaak i stilizovan
rep, ona ipak najvie podsjea na mladog jelena.
Ispod tita, s jedne i druge strane, vire krajevi

28. Skica nekropole broj 1 u Uboskom.

132

u t r b u h medvjeda. Medvjed se propeo, pognuo

glavu naprijed i ispruio sve etiri noge sa velikim
apama u borbi protiv ovjeka. U drugom dijelu
ove strane spomenika prikazan je lov na jelena.
Jelen je visoko uzdigao glavu sa razgranatim ro
govima. Njega odozgo progoni soko, a pozadi ga lo
vac gaa strijelom iz luka (sl. br. 36).
Broj 6 je steak u obliku visokog sanduka
(172X70X80 cm), koji je znatno oteen, zatim
nagnut i utonuo u zemlju.
Na sjevernoj bonoj strani se vidi, ali ne ras
poznaje, dio nekog reljefnog motiva. Na zapadnoj
eonoj strani se primjeuje figura ovjeka (ostalo
se ne vidi).
Na istonoj eonoj strani se vidi vei dio trupa,
zatim vrat i glava sa rogovima jednog jelena (os
talo je u zemlji).
Broj 7 je visoki sanduk sa postoljem, ali dosta
uzak i neto manji po dimenzijama (145X40X105
cm), koji je malo okrnjen i popucao, ali je inae
dobro klesan i ouvan. Spada u nekoliko spomenika
ove nekropole koji su drugaije orijentirani.
Na vodoravnoj strani uklesana mu je kame
nica.

29. Sjeveroistona bona s t r a n a spom. br. 1 n e k r o

pole 1 u Uboskom.

uspravnog maa sa krsnicom i jabuastom glavi

com. U zabatu ove strane prikazana je neka ivo
tinja dugakog repa ispred koje je zmija (sl. br. 33).
Na suprotnoj eonoj strani plastino je prika
zana originalna scena borbe dviju ivotinja. Jedna
ivotinja ima oveu glavu, dobro razvijen prednji
dio tijela i rep koji je dug, te gore i naprijed
povijen. Druga ivotinja je fantastina, ima tijelo
zmijoliko povijeno, sa dva krila i zavrnutim repom,
te glavom sa velikim i otvorenim raljama. Scena
najvie podsjea na borbu lava sa zmajem. U za
batu ove strane prikazane su dvije ptice, okrenute
jedna prema drugoj (sl. br. 34).
Na zapadnoj bonoj strani prikazana je scena
ljudi sa maevima koji se kreu u koloni. Naprijed
je jedna muka figura sa visoko uzdignutim maem
u jednoj ruci, okrenuta prema ostalima, Iza toga
je mukarac na konju koji takoer u jednoj ruci
dri visoko podignut ma. Zatim slijede 3 mukarca-pjeaka koji dre podignute maeve. Izmeu
konjanika i prvog mukarca, iza njega i neto
iznad (a moda i iza) njih, vidi se jo jedna muka
figura sa naperenim lukom i strijelom (sl. br. 35).
Suprotna bona strana ima takoer originalnu
plastinu scenu sa ljudima i ivotinjama. Na jednoj
polovini ove s t r a n e prikazana je borba ovjeka
sa medvjedom. ovjek je veoma malen prema
ivotinji, ali on ima koplje koje upravo zabada

30. Sjeverozapadna eona s t r a n a spom. br. 1 n e

kropole 1 u Uboskom.

133

Na sjevernoj eonoj strani prikazan je motiv

konja i jahaa na njemu, koji pridrava tit. Ispod
toga je urezan natpis u 5 redova, koji se samo
djelomino mogao rekonstruirati jer je od atmosferilija veoma oteen (sl. br. 37).
Na junoj eonoj strani ovaj spomenik ima
takoer urezan natpis u 6 kosih redova koji se
nije mogao sav proitati. Tu se spominje POMOAN OSTOI. S te strane iznad natpisa su 2 rozete
u vijencima i ispod njih vrpca od kosih paralelica
(sl. br. 38).
Na zapadnoj bonoj strani je najprije plastian
friz od niza etvorolisnih rozeta u krunim vijen
cima, koji je odozdo porubljen vrpcom od kosih
paralelica, a ispod friza prikazane su obine arkade
sa 4 interkolumnije. U arkadama se zapaa neko
liko slova kao zavretak natpisa sa eonih strana.
I suprotna bona strana ima iste takve arkade
i friz iznad njih.
Broj. 8 je dobro obraen ali danas sa june
strane okrnjen visoki sanduk sa postoljem (147X
X87X97 cm). Prema gore je neto iri, a postolje
mu na sve strane izlazi za oko 1520 cm.
Ukraen je sa vodoravne i sa tri uspravne
strane.
Na vodoravnoj strani prikazan je obian krst.
Na zapadnoj eonoj strani ispod plastinog friza
od povijene linije sa trolistovima, koji se inae
protee preko svih uspravnih strana, prikazana je
plastina scena lova na jelena. Na jelena, koji je
visoko izdigao glavu sa razgranatim rogovima, lo
vac odapinje strijelu, a sa gornje strane sputa se
soko (sl. br. 39).
31. Jugoistona eona s t r a n a spom. br. 1 nekropole
1 u Uboskom.

32. Vodoravna s t r a n a spom. br. 3 nekropole 1 u

Uboskom.

134

33. Sjeverna eona s t r a n a spom. br. 5 nekropole 1

u Uboskom.

34. J u n a eona s t r a n a spom. br. 5 nekropole 1 u

Uboskom.

35. Z a p a d n a bona s t r a n a spom. br. 5 nekropole 1

u Uboskom.

135

36. Istona bona i juna eona strana spom. br. 5

nekropole 1 u Uboskom.

Na suprotnoj eonoj strani ispod friza prikazana

je neka etvoronona ivotinja sa dole povijenom
glavom, na kojoj su 2 roga (ili vrlo dugake ui)
i koja ima kratak rep. Ona najvie podsjea na
srnu. Iza nje je figura psa. Nad srnom (?) je ovea
ptica, a iznad ove jo dvije neto manje ptice. U
visini ptica, ali u drugoj polovici strane, prikazana
je figura ene sa rukama povijenim na bokovima.
Na ramenima ove ene stoji po jedna ptica ne
obino dugakih nogu (sl. br. 40).
Na sjevernoj bonoj strani ispod friza nalazi se
prilino plastina scena sa 4 gazele u pokretu,
jedna iza druge, a nad svakom od njih stoji po
jedna ptica koja svojim visokim nogama dodiruje
lea gazele. Ispod prve gazele prikazana je fan
tastina ivotinja sa dvije noge kao u ptice, sa
glavom kao u pijetla, ali koja se produuje prema
gore u vidu krunog vijenca, i sa jednim oveim
rairenim krilom. Figura podsjea na stilizovanu
predstavu pijetla (sl. br. 41).
Broj 9 je dole neto ui sanduk (186X80X55
cm), koji je znatno utonuo u zemlju, a i oteen
je sa junog kraja.
Na sjevernoj bonoj strani ovaj spomenik ima
vrlo plastian friz od povijene linije sa trolistovima,
a ispod njega isto tako plastian niz ljudskih figura
u kolu, koje se dre rukama uzdignutim u visini
ramena. Zbog utonulosti se ne vide sve figure, ali
izgleda da je kolo sastavljeno od mukih i enskih
figura. Nije mogue rei u kojem se pravcu kolo
kree (sl. br. 42).
Na zapadnoj eonoj strani su iste takve figure,
to govori o tome da se kolo produuje i na tu
stranu.

136

Na istonoj eonoj strani ispod friza vidi se

dio konja i jahaa na njemu, dok je ostalo u zemlji.
Juna bona strana ima samo friz kakav je i na
svim drugim uspravnim stranama vrlo plas
tian i veih dimenzija.
Broj 10 je sanduk prosjenih dimenzija, koji
je znatno utonuo u zemlju.
Na njegovoj junoj bonoj strani vidi se neko
liko ljudskih figura sa uzdignutim rukama, na
kojima se istiu relativno velike ake sa sastav
ljenim prstima.
Broj 11 je vrlo veliki i neobino visoki sanduk
na postolju, koji je odlino klesan i ouvan. Di
menzije su m u : duina 180, gornja irina 88 i visina
(bez postolja) 220 cm. Prema dolje je neto ui.
Postolje ima ovakve dimenzije: 220X180X30 cm
(koliko se vidi nad zemljom).
Spomenik je ukraen sa svih uspravnih strana.
Pri vrhu uspravnih strana prua se plastian
friz od povijene linije sa trolistovima, koji je
s donje strane obrubljen plastinom vrpcom od
kosih paralelica.
Na zapadnoj eonoj strani ispod friza prikazana
je scena sa konjem i jahaem, te jednom enskom
figurom ispred konja, koja jednom rukom pridrava
uzde konja, a drugom koplje (ili zastavu). Iznad
glave jahaa vidi se ovea osmorolisna rozeta u
krunom vijencu, a desno i lijevo od nje po jedna
dosta velika etvorolisna rozeta (slina krstu) u
krunom vijencu, koji je izvana nazubljen. Sve je
to dosta plastino prikazano (sl. br. 43).
Na suprotnoj eonoj strani ispod pomenutog
friza samo je prikazana jedna figura jelena (sl.
br. 44).

39. Z a p a d n a eona s t r a n a spom. br. 8 nekropole 1

u Uboskom.

38. J u n a eona s t r a n a spom. br. 7 nekropole 1 u

Uboskom.

39. Z a p a d n a eona s t r a n a spom. br. 8 nekropole 1

u Uboskom

40. Istona eona s t r a n a spom. br. 8 nekropole 1

u Uboskom

137

41. Sjeverna bona strana

spom. br. 8 nekropole 1
u Uboskom

Na junoj bonoj strani ispod pomenutog friza

urezana je obina linija, a odmah ispod nje prua
se niz arkade sa 6 interkolumnija. Lukovi ovih
arkade su skoro puni kruni vijenci, koji su
s donje strane manjim otvorom povezani sa uskim
pravougaonim interkolumnijama (sl. br. 45).
Suprotna bona strana je slina junoj, samo
to izmeu arkada i friza jo ima niz od rozeta
u krunim vijencima.
Broj 12 je spomenik u obliku krsta ogromnih
dimenzija: visina 325 cm, najvea irina (sa kra
kovima) iznosi 165 cm, debljina je 35 cm. Uz krst
je ploa koja ima ove dimenzije: 215X160X40 cm.
Spomenik je dobro obraen i ouvan.
Krst je ukraen sa obadvije ire uspravne stra
ne. Ukrasi su identini. Paralelno sa vanjskim

42. Sjeverna bona strana spom.

br. 9 nekropole 1 u Uboskom.

138

ivicama prua se bordura od kosih paralelica. U

centru krsta urezana je osmorolisna rozeta. Po je
dna takva ista rozeta nalazi se i u centrima vodo
ravnih krakova i gornjeg kraka (sl. br. 46).
Ploa koja mu pripada ima pravougaonu borduru sa kosim paralelama, urezanu na vodoravnoj
strani.
Broj 13 je ogromna ploa skoro kvadratinog
oblika u tlocrtu. Dimenzije su joj: 250X220X35
cm. Prilino je oteena atmosferilijama.
Na vodoravnoj strani ova ploa ima urezanu
pravougaonu borduru od kosih paralelica i unutar
nje u jednome uglu polumjesec a u drugom ro
zetu.

43. Z a p a d n a eona s t r a n a spom. br. 11 nekropole 1

u Uboskom

Nekropola broj 2
Oko 800 m zapadno od prethodne i glavne ne
kropole nalazi se druga nekropola sa 31 stekom,
od ega 30 sanduka i 1 sljemenjak. Ona je smje
tena na s a s v i m ravnom ali lijepom mjestu, skoro
usred polja. Spomenici ove nekropole su lijepo
obraeni i veinom su dobro ouvani, ali je izvje
stan broj atmosferilijama izgledan, a ima ih i na
gnutih i u zemlju utonutih. Orijentirani su isklju
ivo po pravcu sjeverozapad jugoistok, osim
jednoga koji ima orijentaciju okomito na ovakovu.
Osim toga, poredani su u nizove po pravcu sjever
jug.
Povrina ove nekropole ima otprilike oblik
pravougaonika ije su stranice 22 i 10 m.
Sjeverno od nekropole, odmah do samih steaka,
nastavlja se dananje i neto starije pravoslavno
groblje.
Na slici broj 47 vidi se vei broj steaka ove
nekropole, zajedno sa dijelom dananjeg groblja
pogled sa jugoistone strane.

Broj 2 je takoer nepravilan i utonuo sanduk

(160X70X20 (koliko viri iz zemlje).
Na vodoravnoj strani ovog spomenika predsta
vljena je kamenica sa ispupenim centrom dna,
a pored toga jo jedan motiv u krugu (kruna
pozadina izdubljena) koji je veoma slian ai
peharu.
Broj 3 je pravilno klesan ali znatno utonuo
sanduk (160X70X25, koliko viri iz zemlje).
Na vodoravnoj strani ovoga spomenika, uslijed
djelovanja atmosferilija, do danas je ostala uo
ljiva samo jedna rozeta.
Broj 4 je neto manji sanduk (115X58X20 cm,
koliko viri iz zemlje).
Na vodoravnoj strani mu je plastian motiv
polumjeseca.
Broj 5 je visok sljemenjak sa postoljem (160X
X85X110 cm), koji pri dnu krovnih ploha, po du
ini, ima platinu vrpcu i vertikalna rebra vrlo
plastina, koja se, osim toga, pri dnu povijaju malo
van i zavravaju kao nekim stopama. Zabat isto
ne eone strane nije mu vertikalno nego koso
odrezan.
Na istonoj eonoj strani, u povrini kosog zabata, ovaj spomenik ima plastino predstavljenu
etvorononu ivotinju sa dosta dugakim repom
i nogama sa po 3 upadno dugaka prsta na a
pama. Ima otvorena usta. Ispred ivotinje je pla-

Prilae se skica nekropole (sl. br. 48).

Dekorativne i simboline reljefne znakove po
sjeduje 8 primjeraka nekropole.
Broj 1 je nepravilan i utonuo sanduk (180X80X
X25 cm, koliko viri iz zemlje).
Na vodoravnoj strani predstavljena su 2 pla
stina stilizovana krsta. Krakovi krstova su jed
nako dugaki, a sastoje se od po 3 linije, od kojih
se dvije v a n j s k e pri krajevima povijaju i zavra
vaju u formi sidra, a srednja neto produuje i
rava, odnosno povija na obadvije strane i, spaja
jui se sa takvim linijama ostalih krakova, stvara
nepravilan kruni vijenac oko krsta (vidi na slici
br. 47).

44. Istona eona s t r a n a spom. br. 11 nekropole 1

u Uboskom

139

45. J u n a bona strana spom. br. 11 nekropole 1

u Uboskom

46. Zapadna eona strana spom. br. 12 nekropole 1

u Uboskom

47. Pogled sa jugoistone strane na dio nekropole

br. 2 u Uboskom

140

Broj 7 je ovei pravilan, ali djelomino nagnut

i utonuo sanduk (180 X 95X85 cm).
Na zapadnoj eonoj strani ovaj spomenik ima
plastian friz od povijene linije sa trolistovima,
zatim okvir od ue tordirane vrpce i u n u t a r njega
povelik stilizovan krst sa pticom na jednom vo
doravnom kraku. Iz kruno udubljenog centra krsta
polaze krakovi prikazani sa po 3 niti, od kojih se
vanjske pri kraju povijaju u obliku sidra ili lji
ljana, a srednja se proiruje u krug. S jedne i dru
ge strane takvih krunih zavretaka krakova nalazi
se jo po jedan mali plastini krug. Na jednom vo
doravnom k r a k u stoji ptica (sl. br. 50).
Na istonoj eonoj strani prikazan je pravougaoni tit i ma ispod njega. Na titu je kosa
preka, Oko toga motiva protee se okvir od povijene linije sa trolistovima. Sve se to danas vrlo
slabo vidi. Na junoj bonoj strani plastino je
prikazana scena lova. Jelen je u sredini. S jedne
strane na njega ide lovac na konju i pas, a s druge
drugi lovac sa lukom i strijelom. Detalji se ne pri
mjeuju.
48. Skica nekropole broj 2 u Uboskom.

I suprotna bona strana je imala neki ukras,

koji se, meutim, danas vie ne raspoznaje.
Broj 8 je dobro
(147X73X45 cm).

obraen

prosjean

sanduk

stian kruni vijenac sa ispupenim centrom. Mo

tiv je originalan i nije sasvim jasno ta on pred
stavlja (sl. br. 49).
Na suprotnoj eonoj strani spomenika prikazan
je dosta velik kruni vijenac sa trolisnom rozetom
unutar njega.
Broj 6 je dobro obraen ali dosta ispucao san
duk (180X80X45 cm).
Na vodoravnoj strani nalazi se plastian mo
tiv stilizovanog krsta, onakvog kao na spomeni
ku br. 1.

Na sjevernoj bonoj strani, u okviru od kosih

paralelica, prikazana su 2 jelena.

49. Istona eona s t r a n a spom. br. 5 nekropole 2 u

Uboskom.

50. Z a p a d n a eona s t r a n a spom. br. 7 nekropole 2

u Uboskom.

Na vodoravnoj strani ovog spomenika nalazi

se urezana pravougaona bordura od kosih paralelica.
Na zapadnoj eonoj strani je plastian motiv
pravougaonog tita i maa ispod njega, Na titu
su dvije kose preke. Pored tita sa maem na ovoj
strani nalazi se jo i motiv stilizovanog krsta.

141

Nekropola na Crkvini
Sasvim u istonom kraju Uboskog polja i jo
neto malo uza stranu nalazi se ovea kamena gromila, promjera oko 25 m, na kojoj je smjetena
naa trea nekropola steaka. Upravo, na gromili
je vei dio nekropole, dok su ostali steci zapadno
odmah do nje. Tu je ukupno 48 spomenika. Sta
novnici Uboskog ovo mjesto zovu Crkvina. Svi spo
menici ove nekropole su u obliku sanduka, od ega
4 imaju i svoja postolja. Dimenzije su im prosje
ne. Slabije su obraeni i nemaju ukrasa. Orijenti
rani su preteno po pravcu zapad istok, ali ih
ima mnogo koji su postavljeni po pravcu sjever
jug, pa i drugaije od toga.
U neposrednoj blizini nalaze se jo dvije manje
kamene gromile.
Nekropola na Grebui
Oko 300 m jugozapadno od Crkvine, ukraj
polja, s druge strane od sela, upravo pokraj ceste
kojom se sa Rusa silazi u Ubosko polje, na blago
uzdignutom zemljitu, nalazi se naa etvrta nekro
pola sa stecima. Oblinji stanovnici to mjesto
poznaju pod imenom Grebua, to znai isto to
i Grebnice. U neposrednoj blizini je stara napu
tena atrnja i mjesto gdje je bio kamenolom za
steke. Kod oblinjih seljana postoji pria da je tu
nekada bila crkva. Zaista, tu se primjeuju ostaci
temelja neke zgrade. Sve okolnosti govore o tome
da je crkvena zgrada mogla imati polukrunu ap
sidu na istonoj strani. Utonula ploa od 200X125
cm ija se ni sva vodoravna ploha nije vidjela, mo
gla je biti u n u t a r te pretpostavljene crkve. Ploa je
nadgrobna. Ima urezanu pravougaonu borduru od
cikcak-linija, zatim u zapadnome kraju plastine
motive polumjeseca i etvorolisne rozete (zvijezde),

a zatim se prua urezan natpis u starobosanskoj

irilici u 3 reda, koji nam saoptava da je tu sa
hranjen DABIIV RADOVANOVI (sl. br. 51),
Ploa je postavljena po pravcu zapad istok.
U blizini apside nalazi se jedan steak u obliku
sanduka, prosjenih dimenzija i orijentacije kao i
prethodna ploa.
U neposrednoj blizini su jo 2 slina steka i
1 fragmenat.
Oko 30 m zapadno odatle nalazi se jedan ovei,
ali dosta oteen sanduk, na kome se vidi plastian
friz od povijene linije sa trolistovima.
Oko 15 m sjeverno od ploe sa natpisom naao
sam jo jedan sanduk i do njega fragment drugog
steka.
Prema tome, na Grebui je naeno ukupno 5
sanduka, 1 ploa i nekoliko fragmenata steaka.
Moe se predpostaviti da je tu nekada bila brojnija i kompaktnija nekropola.
Nekropola Rusi
Na zaravanku velike grede, preko koje se mora
prei kada se ide cestom od egulje u Ubosko, na
lazi se zaselak Rusi, koji pripada naselju Pocrnje.
Cesta prolazi pokraj crkve i aktivnog, a i neto
starijeg pravoslavnog groblja, koje je tu odmah uz
crkvu. Na ravniastom zemljitu sasvim blizu
crkve i novoga groblja smjetena je i srednjevje
kovna nekropola sa ukupno 40 steaka, od ega 13
ploa, 25 sanduka i 2 krsta sa sanducima koji im
pripadaju.
Ostale nekropole Uboskog udaljene su odavde
neto vie od pola sata hoda,
Steci Rusa su vrlo dobro obraeni a i dosta
su dobro ouvani jedino ih je znatan broj za
rastao u grmlje pa se do njih teko dolazi, a i ne-

51. Natpis na ploi nekropole Grebua.

142

Broj 4 je vrlo visoki sanduk na postolju (130X

X54X154 cm), koji je prema dolje neto ui.
P r i vrhu svih uspravnih strana ovaj spomenik
ima plastinu povijenu liniju sa trolistom kao friz,
a neto nie jo i usku vrpcu od kosih paralelica.
Na bonim s t r a n a m a ispod pomenutog friza i
vrpce prikazane su arkade sa relativno malim lu
kovima i sa 6 interkolumnija pravougaonog ob
lika.
Broj 5 je takoer vrlo visoki sanduk na posto
lju, priblino jednakih dimenzija kao i prethodni.
Na bonim i eonim s t r a n a m a ovoga spome
nika kao friz slui motiv od niza naizmjenino po
redanih krugova i kosih krstia u n u t a r dviju pa
ralelnih linija. Ispod toga se pruaju arkade sa
polukrunim lukovima i stubovima kod kojih su
neto istaknuti kapiteli.
Broj 6 je spomenik u obliku krsta velikih di
menzija (visina 230, u k u p n a irina 135 i debljina
30 cm), sa pripadajuim kamenom u obliku san
duka.
Obadvije eone (ire) strane krsta su ukraene.
Paralelno sa ivicama krsta prua se urezana
bordura od cikcak-linija izmeu dviju paralelnih
linija, s tim to se uspravne i vodoravne vrpce
sijeku na sredini krsta i tu ine kvadrat i to vo
doravne vrpce jo imaju takice u povrinama iz
meu cikcak-linija. Donji dio uspravnog kraka is-

52. Skica nekropole Rdjusi.

koliko ih je od atmosferilija oteeno. Prilian broj

steaka su relativno veih dimenzija, naroito onih
u obliku ploa i krstova. Neke ploe, kao i san
duci, svojim tlocrtom se pribliuju kvadratu, npr.
jedna ploa koja ima dimenzije: 197, 194 i 40 cm.
Tu ima i nekoliko malih djejih steaka. Osim
2 primjerka, svi ostali su orijentirani po pravcu za
pad istok. Ovdje su oevidni i nizovi steaka po
pravcu sjever jug.
Prilae se skica ove nekropole (sl. br. 52).
Nekoliko spomenika imaju ukrase, pa se o nji
ma pruaju osnovni podaci.
Broj 1 je sanduk prosjenih dimenzija, koji na
eonim s t r a n a m a ima urezan motiv dvostruke cikcak-linije.
Broj 2 je neto vii sanduk, koji na vodoravnoj
strani ima jedva vidljiva paralelna rebra.
Broj 3 je neto vei sanduk na odvojenom po
stolju, koji na zapadnoj eonoj strani ima friz od
cikcak-linija.

53. Spomenik br. 7 nekropole Rdjusi.

143

54. Juna bona i istona e o n a

s t r a n a prvog sanduka nekropo
le 1 u Vlahoviima.

tone strane ima dvostruku cikcak-vrpcu, to raz

likuje inae jednako ukraene strane krsta.
Broj 7 je spomenik u obliku krsta sa sandukom
koji mu pripada. On takoer ima velike dimenzije
jo neto vee od predhodnoga: visina 272 cm,
ukupna irina 145 cm i debljina 40 cm.
Spomenik je bogato ukraen.
Pri vrhu uspravnog kraka pruaju se 3 friza
od cikcak-linija, ispod toga je urezan motiv kru
nog vijenca sa kosim krstom unutar njega. Neto
ispod toga, tj. upravo u centru krsta, vidi se etvorolisna rozeta-krst, oko koje je niz rombinih lis-

tia. Desno i lijevo, tj. u sredini jednog vodoravnog

kraka, je motiv tordiranog krunog vijenca sa ko
sim krstom unutar njega, a u sredini drugoga kra
ka je tordiran kruni vijenac i krst unutar njega,
te pokraj vijenca mala uspravna vrpca od cikcak-linija. Ispod centralne rozete vodoravno se pro
tee kratka dvostruka cikcak-linija a ispod nje,
paralelno sa ivicom donjeg dijela uspravnog kra
ka, sputa se po jedna cikcak-vrpca, sa takicama
u meuprostorima, i po jedna vrpca od kosih paralelica.
Ovakav ukras se nalazi sa obadviju irih strana
krsta, s jednom malom razlikom to zapadna jo
ima i male cikcak-frizove kod vodoravnih krakova.
Na uim stranama krsta (bonim) nalaze se po
dvije bordure cikcak-linija, koje se pruaju para
lelno sa ivicama krsta. Juni vodoravni krak s te
strane ima jo i rozetu iji su listovi prikazani dvo
strukim linijama.
Sanduk uz ovaj krsta ima dimenzije: 205X180X
X50 cm i na vodoravnoj strani pravougaonu borduru od cikcak-linija sa dvostrukom takvom tra
kom kroz sredinu te vodoravne strane sanduka.
Na slici br. 53 vidi se istona ira i juna ua
strana ovog krsta.
Napominjem da je ovaj krst (bez sanduka),
1963. godine, prenesen u Zemaljski muzej u Sara
jevu u sastav zbirke srednjovjekovnih nadgrob
nih spomenika, koja se nalazi u vrtu muzeja. Na
alost, prilikom prenosa, spomenik je oteen
prelomljen mu je donji uspravni krak, tako da krst
danas nije tako visok kao to je bio.
Vlahovii

55. Zapadna eona s t r a n a prvog sanduka nekropole

1 u Vlahoviima.

144

U brdima, na visini od oko 800 m, a oko 9

km zrane linije na sjever i neto malo sjeverois
tok od Ljubinja, nalazi se naselje Vlahovii. Do

njega vodi cesta od Ljubinja, koja je duga oko 20

km i kojom se moe doi automobilom. Pjeakim
putem iz Ubuskog moe se doi u Vlahovie za
oko 2 sata. Vlahovii su jedan od seoskih centara
ljubinjske komune.
Steci Vlahovia situirani su na dva mjesta
jedno je kod pravoslavne crkve u blizini sela, a
drugo kod zaseoka Drvenice. Obiljeili smo ih red
nim brojevima.
Nekropola br. 1
Ova nekropola postavljena je na uzdignutom
ravniastom t e r e n u jugoistono od naselja Vlaho
vii, pokraj seoskog puta, gdje je u XV vijeku po
dignuta pravoslavna crkva sv. Lazara. Uz crkvu i
steke nastalo je groblje, koje se i danas koristi.
Na temeljima Stare crkve podignuta je u X I X v.
nova crkva, koja i danas postoji. Veliki broj steaka nekropole njih 47 na broju (44 sanduka i 3
ploe) ugraen je u novu crkvu, a naroito u zid
crkvenog dvorita i u parohijsku zgradu. Slobodno
stojeih steaka ovdje danas ima u k u p n o 23 pri
mjerka, i to sve u obliku sanduka, Orijentirani su
po pravcu zapad istok, osim 3 primjerka koji
stoje po pravcu sjever jug. Spomenici su inae
dosta dobro obraeni.
Na pet primjeraka slobodno stojeih steaka
postoje ukrasi. Ukraeno je i 10 primjeraka koji su
ugraeni u zidove. Osim toga, 3 ploe imaju nat
pise. O tim primjercima dajem osnovne podatke.
Na vodoravnoj strani oteenog sanduka nalaze
se motivi polumjeseca i obinog krsta.
Drugi ukraeni spomenik je u obliku odlino
obraenog i ouvanog visokog sanduka sa posto
ljem (130X70X80 cm), koji je prema dolje neto
suen.
Na junoj bonoj strani, kao i na sjevernoj,
ovaj sanduk ima friz od povijene linije sa trolisto
vima, a ispod njega vodoravnu vrpcu od kosih paralelica. (na slici br. 54 vide se juna bona i is
tona aona strana ovog steka.)
Na eonim s t r a n a m nalazi se isti takav friz,
samo bez vrpce od kosih paralelica.
Na zapadnoj eonoj strani, ispod friza, plastino
je predstavljena figura ovjeka, koji ima neto
ugnuta koljena, jednu r u k u je povio na bok, a dru
gu, sa relativno velikim prstima, dri podignutu
i poluispruenu. Izgleda da figura nije obuena
(sl. br. 55).
Trei ukraeni primjerak je odlino obraen
i ouvan vrlo visoki sanduk na postolju (160X80X
X177 cm). I ovaj sanduk je p r e m a dolje ui i tanji.
Njegovo postolje ima dimenzije: 230X190X55 cm.
Na zapadnoj eonoj strani nalazi se fino klesana
predstava konja sa jahaem i enom koja je po
digla r u k e i kao da jednom pridava uzde konja.
Iza toga je predstavljen nesrazmjerno veliki pravougaoni tit sa j e d n o m uom stranicom koja je
urezana za koplje. Figuralne predstave su plas
tine, a tit je prikazan urezanim linijama.
10

Nae starine X

Na junoj bonoj strani ovaj steak ima friz od

povijene linije sa trolistovima, zatim friz od kosih
paralelica, a onda jo jedan friz od 6 rozeta u kru
nim vijencima. Ispod toga, skoro sve do postolja,
pruaju se arkade sa 5 dosta uskih interkolumnija.
(Na sl. br. 56 vide se zapadna eona i juna bona
strana spomenika.)
Na istonoj eonoj strani plastino je predstav
ljen osamljen jelen.
Jo jedan odlino obraen i ouvan visoki san
duk sa postoljem (120X60X90 cm), koji je obli
kovan t a k o da je p r e m a dnu ui i tanji, kao i veina
sanduka u ovome kraju, i m a ukrase. Umjesto friza
na uspravnim stranama, urezana je obina linija,
koja se protee i niz uspravne bridove.
Peti ukraeni primjerak je dosta dugaak sanduk
u ogradi koja je produenje zapadnog (dvorinog)
zida. Na njegovoj vodoravnoj strani primjeuje se
pravougaona bordura od kosih paralelica.
Ostali spomenici koji se nalaze in situ, odnosno
koji se nalaze izvan zida ogradnog dvorita, ne
maju ukrasa. Meutim, m e u 47 steaka koji su
ugraeni u dvorini zid, ili u zidove ve poruene
zgrade u sjeverozapadnom uglu dvorita, kao i u
temelje same crkve, nalazi se 10 primjeraka na
kojima sam evidentirao ukrasne ili simboline re
ljefne predstave.
Na jednom sanduku junog dvorinog zida prua
se urezan friz od povijene linije sa trolistovima

56. Z a p a d n a eona i juna b o n a s t r a n a drugog

s a n d u k a nekropole 1 u Vlahoviima.

145

koji su predstavljeni neto drugaije od ostalih

uobiajenih trolistova (sl. br. 57).
Na sanduku prosjenih dimenzija, koji je ugra
en u zapadni dvorini zid, vidimo borduru od
kosih paralelica.
Jo jedan slian sanduk toga dvorinog zida
ima friz od povijene linije sa trolistovima.
Na vidljivoj eonoj strani jednog sanduka uzi
danog u zgradu u sjeverozapadnom uglu dvorita
vidimo kao friz povijenu liniju sa trolistovima, koja
se niz uspravne bridove sputa u vidu vrpca od
kosih paralelica. U tome okviru na sredini strane
prikazan je konj sa jahaem.
Na bonoj strani jednog steka, takoer u obliku
sanduka, u sjevernom zidu dvorita, evidentirao
sam scenu lova na jelena, u kojoj je lovac na konju,
sa strijelom i lukom, umjesto uobiajenog koplja,
Jedan drugi sanduk toga zida ima plastino
predstavljena dva mlada jelena na bonoj strani.
Nedaleko od prethodnog, uzidan je jedan sanduk
sa postoljem, na ijoj jednoj bonoj strani imamo
predstavljene 4 enske figure sa visoko uzdignutim
rukama (sl. br. 58).
Pri dnu zida u istonom kraju dvorita ugraen
je i jedan ovei sanduk. Duina i irina mu iznose
160 i 85 cm. Na njegovoj bonoj strani (s vanjske
strane zida) plastino je prikazana sasvim origi
nalna scena u kojoj neka fantastina ivotinja
hoe da proguta rogato ivine. Po zmijolikom ti
jelu, krilima, razigranom repu i raljama, izgleda
da je to predstava krilatog zmaja. ivotinja koja
je predodreena kao zmajeva rtva vjerovatno je
koza (sl. br. 59).
Nedaleko prethodnog sanduka u ovome dijelu
zida nalazi se jedan steak u obliku sanduka koji
na bonoj strani ima plastino predstavljenog osam
ljenog jelena.
Jo jedan sanduk u neposrednoj blizini ovih ima
ukras na svojoj vodoravnoj strani to je pravougaona bordura od kosih paralelica.

U pod dananje crkve, negdje oko njegove sre

dine, ugraene su dvije dosta velike ploe sa nat
pisima u starobosanskoj irilici. Vjerovatno te ploe
stoje nad grobovima koji potjeu iz doba podizanja
stare crkvene zgrade ili neposredno nakon njenog
podizanja.
Jedna ploa ima dimenzije: 190X128 cm. Njen
natpis govori da je tu sahranjen ktitor crkve KNEZ
VLA BIJELI (sl. br. 60).
Druga ploa je mnogo vea: 220X190 cm. Po
natpisu vidi se da je pod njom sahranjen vojvoda
VUKOSAV VLAEVI (sl. br. 61).
Ispod ogromnog sanduka koji je upotrebljen
kao desni dovratak (gledajui ka ulazu) ulaza u
dvorite, lei velika ploa kao njegovo postolje.
Dimenzije sanduka su: 165X90X160 cm, a postolja:
250X193X25 cm. Na ploi je urezan natpis koji
n a m kae da je tu sahranjen VUKAC VUINI.
Natpis nije itav jer je ploa okrnjena (sl. br. 62).
Ostali podaci
Nad dvorinim ulazom postavljen je ovei ka
meni blok koji je udeen kao nadvratnik na kome
se sa zapadne strane nalazi plastian motiv stilizovanog krsta i desno i lijevo od njega po jedan
polumjesec sa zvijezdom predstavljenom u vidu
polujabuke, koja moe da znai i sunce. S te strane
dovratnika urezana je i godina 1864, koja oznaava
gradnju crkve, odnosno dvorinog zida.
Na steku koji je stavljen kao dovratnik dvo
rine zgrade plastino su predstavljeni polumjesec
i 3 polujabuke. Po jedna takva polujabuka nalazi
se i iznad prozora prizemlja iste zgrade.
Na dosta velikom prostoru zapadno od crkve
i steaka ispred nje situirano je novije groblje sa
krstaama ili bez njih.

57. Ukraena bona s t r a n a uzidanog s a n d u k a n e kupole 1 u Vlahoviima.

146

58. etiri ene na bonoj strani uzidanog sanduka

nekropole 1 u Vlahoviima.
Nekropola br. 2.
Nedaleko od nekropole kod crkve u Vlahovi
ima, neto ka jugu, nalazi se jo jedna nekropola
steaka. Ona je u blizini Krunia kua (500 m
zapadno) u zaseoku Drvenice, upravo izmeu pu
tova za Predolje i Blace, odnosno Berkovie. Tu je
u k u p n o 41 steak u obliku srednje i slabije obra
enih i ouvanih sanduka. Moda tu ima i poneka
ploa; neki steci su utonuli, pa im je teko usta
noviti visinu. Odreda su orijentirani po pravcu
zapad istok, osim jednoga koji vjerovatno nije
in situ. U zapadnoj polovini nekropole primjeuju
se ostaci temelja zgrade koja je, izgleda, imala
jedan polukruni zid. To upuuje na pretpostavku
o nekadanjoj crkvi na ovome mjestu. Nekropola,
inae, zauzima povrinu od 25X25 m.

Prilae se skica nekropole u Drvenicama (sl.

br. 63).
Nekoliko primjeraka spomenika nekropole imaju
reljefne motive.
Broj 1 je ploa (?) prosjenih dimenzija, koja
na vodoravnoj strani ima urezanu liniju sredinom
te strane.
Broj 2 je dosta uzak sanduk (183X60X30 cm),
koji na vodoravnoj strani ima plastian motiv
stilizovanog krsta.
Broj 3 je sanduk (170X88X48 cm) koji je prema
dnu neto ui. Na uspravnim stranama su prikazani
plastini frizovi od povijenih linija sa trolistovima,
a ispod ovih jo i od kosih paralelica. Inae je ovaj
steak dobro obraen i ouvan.

59. Zmaj na uzidanom s a n d u k u nekropole 1 u Vla

hoviima.

147

60. Natpis na ploi kneza Vlaa Bijelia u Vlahoviima.

Broj 4 je takoer sanduk, vrlo sline obrade

kao i prethodni (160X78X65 cm). Ima isti ukras
kao i sanduk br. 3.
Broj 5 je djelomino utonuo sanduk (160X68X
X30 cm). U jednom kraju njegove vodoravne

61. Natpis na ploi vojvode Vukosava Vlaevia u

Vlahoviima.

strane prikazane su dvije ene koje se dre jednom

rukom, a u drugome kraju je lovac sa lukom i stri
jelom, dok se oko sredine ove strane jedva zapaa
figura jelena. Spomenik je dosta oteen atmosferilijama zbog ega se motivi danas ne istiu.

62. Natpis na spomeniku Vukca Vuinia u Vlaho

viima.

148

63. Skica nekropole u Drvenicama.

III
RAZMATRANJA I ZAKLJUCI
U ovome poglavlju elio bih da dadem pregled
i analizu naih spomenika u odnosu na njihove
glavne osobine, zatim da kroz sintezu tih njihovih
osobina doem do stavova i zakljuaka koji stecima ljubinjskog kraja odreuju mjesto i znaaj
u sklopu itavog fonda spomenika ove vrste u Bosni
i Hercegovini.
Oblici

steaka

Steci Ljubinja klesani su u obliku ploa, san

duka, sljemenjaka i krstova. Evo kako su ti oblici
zastupljeni po nekropolama:
Nekropola

Miljanovii
Grablje
rvanj
Voeni
Gradac
Duboica
Ljubinje
Banii
D. Kapavica
Prem. Polje
Rusi
Ubosko
Vlahovii
Svega

Ploa

Sanduka Sljemenjaka Krstova

Ukupno

10
13

20
13
23
3

2
8
1
3
11
149
27
11

66
25
115
108

1
4

3
1
3
2
1

3
10
2
4
12
150
41
27
1
90
40
142
111

85

526

13

633

Iz prednje tabele se vidi da se na naem pod

ruju nalaze ukupno 633 spomenika, od ega ih je
relativno najvie u obliku sanduka 83/o, dok su
ostali oblici veoma slabo zastupljeni ploe sa
svega 13%, a krstovi i sljemenjaci jo manje. Osim
krstova ovdje nema tzv. stojeih oblika steaka.
Po broju spomenika najvea je nekropola u Du
boici, zatim nekropola br. 1 u Vlahoviima, a onda
ona u Premilovom Polju i nekropola br. 1 u Uboskom. Najmanje su nekropole u rvnju, Miljanoviima i u Voenima, dok je samo na jednome mjestu
naen osamljen spomenik u Donjoj Kapavici.
Spomenici u obliku ploa stavljani su neposredno
na zemlju, a isto t a k o i vei broj onih o obliku
sanduka. Znatan broj sanduka i veina sljemenjaka
imaju postolja koja su najee monolitna sa samim
spomenikom, Spomenici u obliku krstova redovno
imaju dodatak u obliku ploe ili s a n d u k a koji pre
kriva raku. Steci ljubinskog kraja su u najveem
broju dobro klesani, Na nekim nekropolama, napr.
u Duboici ili na Crkvini u Uboskom, znatan broj
steaka je slabo obraen, a na nekim mjestima
ima i amorfnih primjeraka, kao npr. u Duboici.
Na nekropoli u Gracu koriteni su i antiki miljo
kazi kao steci. Ouvanost spomenika je razliita,
uglavnom slaba. Mnogi primjerci su oteeni od
atmosferilija, znatan broj ih je utonuo u zemlju
ili je nagnut, ima p r e v r n u t i h spomenika, negdje
su itave nekropole ili njihovi dijelovi zarasli u
trnje ili u umicu, kao npr. u Duboici ili u Ubos
kom, a ima vie primjeraka steaka koji su okrnjeni

149

ili sasvim razbijeni pa se danas vide samo u frag

mentima (Grebua u Uboskom). Slaba ouvanost
steaka se ogleda i u tome to je dosta velik broj
njih ugraen u ograde njiva i putova, zatim, u zi
dove grobalja i crkvenih dvorita, a onda i u zidove
crkava. Najdrastinije stanje u tome pogledu je
u Vlahoviima i u Premilovom Polju. Zbog takvog
odnosa mjetana prema stecima, moemo sa si
gurnou pretpostaviti da su sve nekropole nekada
imale vei broj steaka nego danas.
Steci ljubinjskih nekropola su uglavnom pro
sjenih dimenzija. Relativno veih steaka ima
u Uboskom i u Baniima. Na nekropoli br. 1 u
Uboskom ima nekoliko primjeraka velikih ploa,
a jedna od njih je zaista ogromnih dimenzija (310X
X285 cm). Posvuda ima i malih djejih spome
nika, kao to se to zapaa i na drugim nekropolama
u Bosni i Hercegovini.
Lociranje,

orijentacija
nekropola

karakter

Mjesta za lociranje nekropola sa stecima bri

ljivo su odabrana. Na taj izbor je uticalo vie
faktora i o njima se ovdje, kao i u drugim kraje
vima Bosne i Hercegovine, vodilo mnogo rauna.
Prije svega, nekropole su zasnivane na takvim
mjestima koja nisu bila udaljena od kamenoloma
i do kojih se bez naroito velikih tekoa kamen
mogao prevui. ukova pe je npr. bila svega 150
m. udaljena od nekropole u Premilovom Polju.
Slina je situacija i na veini drugih nekropola.
Nigdje nekropole nisu daleko od naselja. Osim
toga, one su uvijek postavljene na istaknutija mje
sta pokraj putova. Najee su u tu svrhu uzimane
ilirske grobne gromile kao to je sluaj sa nekro
polama u Miljanoviima, u Grablju, Voenima, ili
u Uboskom. Koritenje gromila u ovu svrhu govori
o postojanju kulta mjesta groblja kod naih naroda.
Takvo gledanje se oituje i kod izbora mjesta za
kasnije nastala groblja. U ovome kraju su kasnija
kranska groblja redovno locirana uz steke. Ta
kav sluaj je npr. u Vlahoviima, u Uboskom, u
Baniima i u Ljubinju. Ponegdje se i muslimanska
groblja postavljaju u neposrednu blizinu steaka,
kao npr. u Premilovom Polju. Ovaj teritorijalni
kontinuitet grobalja raznih vremenskih perioda
upuuje na pretpostavku ako ne o duhovnim ve
zama naroda koji se ovdje sahranjivao, ono sva
kako o nepostojanju predanja da je u starijem
groblju sahranjivan svijet zbog koga bi pravoslavni
kranski elemenat, uslijed svojih drugaijih vjer
skih osjeanja, imao razloga da se tu uz taj stariji
svijet ne sahranjuje.
Na vie nekropola ustanovio sam postojanje
temelja nekadanje crkvene zgrade. Takav je sluaj
kod nekropole u Grablju, zatim kod nekropole br.
2 u Vlahoviima, a, onda kod nekropole Grebua
u Uboskom, kao i u blizini nekropole u Premilo
vom Polju. Na tim mjestima se primjeuju ostaci
zidova i, to je naroito vano, ostaci polukrunih

150

apsida na istonim stranama crkvenih zgrada. Pret

postavljam da su neke od ovih crkava podignute
u vrijeme kada su i steci postavljeni, tj. da je
crkva bila vezana za groblje sa stecima i obratno
da su steci postavljeni uz crkvu ili u njenoj
blizini. Na nekim drugim nekropolama sa stecima
u ovome kraju ili u njihovoj neposrednoj blizini
danas postoje crkve. Njihove apside i oltari su na
istonoj strani, kao i kod starijih crkava ije sam
temelje naao, jer su to odreda pravoslavne crkve.
Takve crkve danas imamo uz steke u Vlahoviima,
Rusima, Ljubinju i Gracu. Njihove zgrade su
podizane u XIX i XX vijeku, vjerovatno na teme
ljima starih crkvenih zgrada. Osim toga, u zidove
ovih crkava redovno su ugraivani steci iz ne
posredne okolice, kao npr. u Vlahoviima.
Na nekropoli br. 1 u Uboskom postoji stara
atrnja za vodu. I u Vlahoviima takoer. I na
nekim nekropolama steaka u drugim krajevima
Hercegovine ustanovio sam postojanje atrnja
25
ili bunareva, kao npr. u Boljunima i u Toplici
26
kod Stoca . Izgleda da su nai preci, poput starih
Slavena, traili mjesta za lociranje svojih nekropola
ne samo u blizini vode, nego su i stvarali bunareve
i atrnje da bi u blizini nekropole imali vodu. 2 7
Na nekropolama su se sakupljali i zadravali mje
tani kako radi obavljanja samog akta sahrane
mrtvaca, tako i radi obavljanja vjerskih obiaja
vezanih za nekropole. To zadravanje na nekro
polama, pogotovo ako je ono masovno, zahtjevalo
je postojanje vode u blizini. A moda su i sami
pogrebni obiaji pretpotavljali neminovno kori
tenje vode? O svemu tome je teko danas neto
sigurno rei, jer nai stari pogrebni obiaji jo
nisu dovoljno proueni.
Steci su postavljeni po izvjesnom redu. Kopanje
grobnih raka i postavljanje umrlih orijentirano je
po sunevoj liniji, pa je tako vreno i postavljanje
steaka. Tako je ogromna veina steaka orijen
tirana po pravcu zapad istok, ili sa malim ot
klonom od toga pravca, tj, po pravcu sjeverozapad
jugoistok. Preko 550 primjeraka ima takvu ori
jentaciju, to od ukupnog broja steaka, ne rau
najui one koji danas nisu in situ, iznosi oko 95%.
Ostali mali broj steaka je postavljen okomito na
glavnu orijentaciju, tj. po pravcu sjever jug,
ili sa malim otklonom od tog pravca. Po 1 do 3
primjerka takve orijentacije naeno je na 6 ne
kropola, a neto vie od toga na nekropoli Crkvina
u Uboskom. Neke drugaije orijentacije u ovome
kraju nema, Jedino, nekoliko primjeraka na Crk
vini u Uboskom stoji nedosljedno ovome, ali su oni
ili pomicani, ili je njihovu orijentaciju predodredio
okruglasti oblik gromile. Orijentacija steaka lju25
. Belagi, Boljuni, Starinar, XII, Beograd,
1961, 198.
26
Isti, Steci u Gornjem Hrasnu, Nae starine VII,
Sarajevo, 1960, 98.
27
Lj. Karamam, Iskopine drutva Bihaa u M r a
v i n c i m a . . . , Rad J A Z U 268, Zagreb, 1940, 2.

binjskog kraja odgovara orijentaciji veine pod

ruja Bosne i Hercegovine. Za postavljanje steaka,
dakle, i ovdje je bilo odluujue mjesto izlaza
sunca, pa je glava pokojnika okretana na zapad,
a noge na istok, odnosno glava na sjeverozapadnu,
a noge na jugoistonu stranu rake, kada se uko
pavanje nije vrilo ljeti. Naravno, nije se kod sva
kog smrtnog sluaja ba prema suncu odreivao
pravac, jer to nekada nije bilo ni mogue, nego
su se prema drugim, ranije postavljenim stecima
iste nekropole redali novi steci. Pri tome se re
dovno vodilo rauna da rake, pa dosljedno tome
i steci, b u d u jedna pored druge, koliko je to do
zvoljavao sam teren nekropole. Zato mi na vie
nekropola oko Ljubinja imamo nizove steaka koji
stoje pod pravim uglom u odnosu, na njihovu ori
jentaciju, npr. u Duboici, Baniima, Premilovom
Polju, Rusima i Uboskom. Takvo nizanje steaka
je osobina mnogih nekropola koje sam dosad evi
dentirao u drugim krajevima Bosne i Hercegovine.
I dalje ostaje otvoreno pitanje onog malog broja
orijentacije po pravcu sjever jug. Takvi steci,
inae, ni po emu ne odudaraju od veine ostalih
ni po dimenzijama, ni po oblicima, a nisu ni po
mjestu neto izdvojeni od ostalih. Ni njihovi even
tualni ukrasi ne pruaju materijal za razrjeenje
zagonetke njihove drugaije orijentacije. Kod pro
uavanja tako orijentiranih grobova srednjovje
kovne nekropole u Grborezima kod Livna izrazio
sam pretpostavku o strancima koji su tu sahra
njeni. 2 8 Moda i ovi drugaije orijentirani steci
Ljubinja pripadaju umrlim koji nisu iz bratstva
ili porodice iji lanovi lee u njihovoj nekropoli?
Na naem podruju postoje i vrlo velike kao i
vrlo male nekropole. One velike, kao npr. u Dubo
ici, Premilovom Polju, Uboskom i Vlahoviima
pripadale su veim bratstvima, a one male, kao
to su u Miljanoviima, Grablju, Voenima, Gra
cu, rvnju i Baniima pripadale su pojedinim
manjim i veim porodicama. Mogue je da su se
i na velikim nekropolama i z d v a j a l e neke parcele
za porodina groblja, jer se npr. na nekropolama
Vlahovia primjeuju neto izdvojene manje sku
pine steaka, ali je sigurno na velikim nekropola
ma, u Ljubinju i Vlahoviima npr., bilo unitavanja
i pomicanja brojnih steaka, tako da nam, dananji
neautentini izgled ne moe posluiti za analizu
u tome pogledu. Pretpostavljam da je i nekropola
u Premilovom Polju znatno stradala na taj nain
to su njeni relativno stariji steci, preteno u ob
liku ploa, na istonoj strani, uklonjeni da bi se
zemlja, podesna za obradu, mogla iskoritavati.
Ako je to tano, onda je velika skupina steaka
zapadno od puta neto mlaa od one na istonoj
strani. Oito je, pak, da su 3 steka koja su sasvim
izdvojena u sjeverozapadnom kraju nekropole, pri
padala samo jedoj porodici. Spomenici u obliku
krstova svuda su na krajevima nekropola, ili su od
njih poneto jo i odmaknuti. Pored toga to kr28
. Belagi i . Basler, Srednjovjekovna n e k r o
pola u Grborezima kod Livna, Sarajevo, 1964, 5, 7.

stovi kronoloki dolaze na kraj ili sasvim iza ste

aka, nije iskljueno da su oni klesani u ovome
obliku i zbog toga to moda pripadaju svetenim
licima, koja je, na taj nain, i oblikom i poloajem,
trebalo neto odvojiti od ostalih pripadnika iste
crkve.
Ovakva analiza rasporeda steaka ne moe se
uzeti kruto, jer pored ostalih nesigurnosti postoje
u blizini steaka, pa ak i izmeu steaka, i gro
bovi koji su na povrini zemlje imali drvene oz
nake, koje su do danas iezle, ili oznake u vidu
ovalno poredanih neobraenih kamenova, koji se
i danas na nekoliko mjesta vide, kao npr. na ne
kropolama Grablje i Banii. Ako su ovako oznaavani grobovi takoer iz vremenskog perioda
steaka, kako mi to izgleda, onda bi se moglo raz
miljati o t o m e da steci pripadaju relativno imu
nijim, a ova druga vrsta grobova relativno siro
manijim ljudima istoga plemena ili bratstva.
Ukrasi

steaka

Broj ukraenih steaka po nekropolama vidi se

iz ove tabele:
Nekropola

Miljanovii
Grablje
rvanj
Voeni
Gradac
Duboica
Ljubinje
Banii
D. Kapavica
Prem. Polje
Rusi
Ubosko
Vlahovii
Svega

Ploa

Sanduka

Sljemenjaci

2
4

1
1

1
12
2
5

14
5
17
19

3
1
2
2
1

13

77

12

Krstova

Ukupno

1
1
2
1
2
12
5
10
1
21*
7
23
23**
109

Ukupan broj ukraenih spomenika (ovdje pod

pojmom ukraenih mislim na sve steke koji imaju
ma kakve reljefne prikaze kao i na one koji imaju
natpise) u ljubinjskom kraju jest 109, to u odnosu
na ukupan broj steaka iznosi 17%. To je daleko
iznad prosjeka, a blizu onih podruja koja smatra
mo da imaju visok broj ukraenih steaka. Od ve
ih nekropola najvei broj ukraenih steaka na
lazi se u Baniima (37%), zatim u Premilovom
Polju (23%), a onda u Vlahoviima (21%). Najma
nji procenat ukraenih imaju nekropole u Dubo
ici (8%) i Ljubinju (12%). Zanjimljav je broj
ukraenih steaka po osnovnim oblicima. Najukraeniji su krstovi 92%, zatim sljemenjaci 78%,
a daleko iza njih zaostaju ploe i sanduci koji
imaju jednak procenat ukraenih 15%.
Na naem podruju evidentirano je 75 raznovr
snih motiva. Oni zauzimaju stranice 109 steaka.
* 1 ploa, 2 s a n d u k a i 1 k r s t imaju natpise.
** 3 ploe imaju natpise.

151

Ako izbrojimo koliko se puta svi ti motivi poja

vljuju, uzimajui svaku stranicu steka kao za
sebnu pojavu, onda dobijamo broj od 516. Takav
i toliki repertoar reljefnih motiva ini ljubinjske
steke veoma interesantnim i znaajnim.
Radi lakeg pregleda, iako nisam siguran u pra
vilnost takve klasifikacije, moemo podijeliti ove
motive na one koji imaju dekorativni karakter,
zatim na one za koje moemo rei da neto simbo
liziraju i na treu vrstu ostale motive koji su
figuralne predstave, motive koji izvjesnim brojem
moda spadaju i u kategoriju simbola, ali kojima
na dananjem stepenu prouavanja jo zasigurno
ne moemo odrediti karakter.
Dekorativni motivi
Prvu grupu sainjavaju 26 raznovrsnih motiva
preteno geometrijskih i biljnih stilizacija.
Brojno najzastupljeniji, motiv iz ove grupe jest
niz kosih paralelnih crtica koji se javlja 79 puta
u vidu bordure na vodoravnim stranama ploa i
sanduka, zatim okvira na vertikalnim stranama
sanduka, sljemenjaka i krstova, potom ga vidi
mo kao friz pri vrhu vertikalnih stranica san
duka, sljemenjaka i krstova, a jo najvie takav
motiv predstavlja vrpce, veinom kao porub ne
kog drugog dekorativnog motiva, na raznim stra
nicama svih vrsta steaka. On je uvijek urezan i
obino oivien (ograen) dvjema urezanim para
lelnim linijama. Poto izrada ovog motiva ne trai
naroito klesarsko umijee, naroito kada je osa
mljen, a ipak ukraava spomenik, razumljivo je
to se on pojavljuje u ovolikom broju.
Drugi motiv iz ove grupe koji se svojim brojem
istie jeste povijena linija sa malim trolistovima,
motiv koji je toliko karakteristian za steke, naroito one u Hercegovini, da ga ve smatramo klasi
nim motivom ove vrste spomenika kulture. On
se javlja ukupno 61 put, i to 57 puta kao friz na
vertikalnim stranama sanduka, sljemenjaka i kr
stova, a samo 4 puta kao bordura na vodoravnim
stranama ploa i sanduka ih kao okvir vertikalnih
stranica sanduka. Redovno ovaj motiv dopunjuje
inae bogato ukraene strane steaka, a vrlo se
rijetko nae kao usamljen. Najee je udruen
sa arkadama ili figuralnim kompozicijama. Obino
je plastian u odnosu na svoju pozadinu, ali ga
ponekad naemo i urezanog. Ponekad je nemarno i
rustino isklesan, ali najee vrlo vjeto i bri
ljivo. Dobija se utisak da je iz itavog repertoara
ovaj motiv najvie traen i od klesara najvie nje
govan. Na vie primjeraka se oituju manje raz
like, npr. u tretiranju trolistova i veliki broj ih je
upravo savreno izraen. Tako se svojom finoom
i preciznou istie npr. motiv na visokom san
duku u Uboskom (sl. br. 43 45).
Trei najee koriteni dekorativni motiv jest
cikcak-linija. Ona je obino urezana i jednostavna;
meutim, vidimo je ponekad kao dvostruku cik-

152

cak-liniju, a ponekada i kao plastinu. Ovaj mo

tiv se ponavlja u vidu bordure na vodoravnim
stranama ili u vidu friza na vertikalnim stranama,
ili pak u vidu vrpce koja se nae na svim stranama
steaka. Izbrojali smo ukupno 49 motiva ove vrste.
U jednom sluaju ovaj motiv je originalan i naro
ito je lijepo izveden sa svake crtice koja se
lomi povija se mala spirala, tako da u tim trouglastim povrinama imamo po dvije spiralice koje se
dodiruju. Sav ovaj motiv je urezan (sl. br. 3 i 4).
U ovome sluaju cikcak-friz je zamijenio uobia
jeni friz od povijene linije sa trolistovima.
est je motiv jednostavne plastine i tordirane
plastine vrpce. Prvi se javlja 27, a drugi 14 puta,
i to najvie kao ojaanje ivica krovnih ploha slje
menjaka ili vertikalnih ivica sljemenjaka, ponekad kao okvir, friz ili porub na vertikalnim stra
nama sanduka. Ovakve vrpce su inae esta po
java u svim krajevima Bosne i Hercegovine.
U ovu grupu sam ubrojao i motiv niza obinih
rozeta i rozeta u krunim vijencima koji se javlja
ukupno 13 puta kao friz pri vrhu vertikalnih stra
na sanduka. Rozete, same po sebi, kao i kruni vi
jenci, doli su na steke kao predstave zvijezda
i sunca, zbog ega imaju simbolian karakter. Me
utim, ovako nanizane rozete, bez obzira da li su
jednostavne ili su u vijencima, na mjestu gdje bi
mogao da stoji uobiajeni motiv povijene linije
sa trolistovima, slue samo kao friz u kojemu se
njihova ranija simbolinost pretvorila u isti
ukras. Takve iste dekorativne frizove naao sam
na vie mjesta u okolici Stoca.
Slian spomenutom jest motiv niza naizmjeni
no poredanih krunih vijenaca i kosih krstova,
koji se kao friz javlja 4 puta na vertikalnim stra
nama jednog sanduka nekropole u Rusima (spom.
br. 5). Motiv je vrlo rijedak; jedino takav sam jo
naao u Nekuku kod Stoca. I ovdje se moe rei
ono isto to smo kazali kod predhodnog motiva
i vijenac i krst u ovome sluaju su izgubili svoje
simboliko znaenje i evo ih vidimo samo kao de
koraciju. Takva pojava govori o relativno kasnijem
porijeklu steaka na kojima je taj motiv.
Od ostalih geometrijskih motiva koji spadaju
u ovu grupu treba spomenuti motiv romba, koji se
na 5 stranica dvaju spomenika javlja u vidu mree
ili nepovezanih listova (sl. br. 3 i br. 53). Motiv je
vrlo rijedak na stecima. U prvom sluaju on se
javlja na visokom sanduku u rvnju gdje kao fino
izraena mrea predstavlja friz toga spomenika.
U centru rombova ove mree urezana je po jedna
taka. Na terenu Bosne i Hercegovine ovakav mo
tiv je jedinstvena pojava. Jedino je isti takav friz
evidentiran kod crkve u Platu, u Dubrovakoj upi,
to govori o meusobnim umjetnikim utjecajima i
ugledanjima. 2 9
Od biljnjih motiva koji spadaju u ovu grupu
imamo samo jedan to je motiv stilizovane stab29
C. Fiskovi, Prilozi povijesti umjetnosti u Dal
maciji, 13, Split, 1961, 149150.

Tab. I Motivi krstova na stecima ljubinjskog kraja

153

ljike sa listovima, koji se javlja samo jedanput i

to na krstu u D. Kapavici (sl. br. 13). To je urezana
stabljika sa 2 para simetrinih povijenih listova.
Slinih motiva imamo na nekoliko mjesta, i to
vie u Bosni nego u Hercegovini.
Simbolini motivi
Najbrojniji motiv simbolinog karaktera na ste
cima ljubinjskog kraja jest rozeta koja predstavlja
zvijezdu kao nebesko tijelo; ona je uza sunce i
mjesec, kod svih naih naroda u prolosti bila zna
ajan faktor kultova i mitova. Ovaj motiv se javlja
80 puta i to 46 puta kao obina rozeta sa razlii
tim brojem listova (odnosno krakova) i 34 puta
kao rozeta u krunom vijencu. Ovdje nisam ura
unao krst-rozetu koja se javlja 7 puta. Ovaj motiv
je esto na stranicama spomenika u obliku krstova,
zatim ga vidimo na raznim stranicama drugih spo
menika, ponekad kao elemenat na titu, u krst-rozeti, a vie puta kao osamljen ili u zajednici sa
polumjesecom, kako je to uobiajeno i u drugim
krajevima Bosne i Hercegovine.
Motiv krsta je drugi esti motiv iz ove gru
pe. On se ukupno javlja 38 puta, i to 9 puta kao
obian krst, 16 puta kao stilizovan, 7 puta kao
krst-rozeta i 6 puta kao krst u krunom vijencu.
(Prilae se tabela motiva krstova tabela br. 1).
Ovdje nijesam uraunao krstove koji se nalaze kao
elemenat drugih nekih motiva, kao npr. na frizu
sanduka broj 5 u Rusima, gdje su svi kosi krstii
zajedno sa kruiima, ili krsti u ruci ene na san
duku nekropole rvanj (sl. br. 4). Motiv se inae
najee vidi na eonim stranama sanduka, ali ga
vidimo i na vodoravnim stranama sanduka i eo
nim stranama spomenika u obliku krstova. Najvie
je sam, a nekada je udruen sa rozetama ili nekim
drugim motivom, ili je, pak, okruen tordiranom
ili nekom drugaijom vrpcom. U svakoj kombina
ciji krst je nekako u prvom planu. Bez sumnje,
najzanimljiviji su stilizovani krstovi, meu koji
ma najvie onaj sa spiralama i pticama iz Uboskog
(sl. br. 32), koji po prvi puta vidimo na stecima.
Jo na jednom stilizovanom krstu iz Uboskog
(sl. br. 50) vidimo pticu na jednom vodoravnom
kraku. Ptice na krstovima su dosta rijetka pojava
i uglavnom su osobina okolice Stoca. Nije poznato
o kojim se pticama ovdje radi, najvjerojatnije o
golubovima, koji po kranskoj mitologiji predstavljaju pokojnikovu duu koja se seli na drugi
svijet.
Motiv krunog vijenca, za koji drimo da je
predstava sunca, ovdje vidimo svega jedanput. (Mo
tiva u vidu kruga uopte nema). Nedostatak sim
bola sunca u prvi m a h iznenauje; meutim, na
stecima ljubinjskog kraja kruni vijenac se javlja
u kombinaciji sa krstom gdje takoer okruava
krst. U tome vidu se ovaj motiv javlja u znatnom
broju 40 puta, to je istaknuto na drugom mje
stu. (Ovdje ne raunam vijence sa rozetama u 9
frizova). Sve su to predstave sunca. Izrazito takav

154

karakter imaju nazubljeni vijenci na visokom

sanduku u Uboskom (sl. br. 43).
U kategoriju solarno-lunarnih motiva spada i
motiv polumjeseca, koji u ovome kraju nije zastu
pljen veim brojem. Javlja se svega 8 puta, naj
ee u zajednici sa rozetom (zvijezdom) ili sa
krstom, kako je to uobiajeno i u drugim krajevi
ma Bosne i Hercegovine. O simbolikom znaenju
polumjeseca na stecima dosada je vie puta pi
sano i ja ovom prilikom nemam nita tome da do
dam.
Motiv polujabuke takoer ovdje nije est. On
se javlja 10 puta, i to na dvjema stranama spome
nika u obliku krsta nekropole br. 1 u Baniima
i na eonoj strani jednog sanduka nekropole br. 1
u Uboskom (spom. br. 4). U prvom sluaju polu
jabuke su rasporeene tako kao da se njima htjelo
prakazati krst, a u drugom sluaju one su izmeu
krakova krsta kao motiva. U obadva sluaja su,
dakle, vezane za motiv krsta. Polujabuke se ee
vide na kasnijim spomenicima u obliku krstova.
Jo ea je pojava ovoga motiva na starijim musli
manskim nianima i o njenom znaenju nema jedinstevenog gledanja (oznaka enskih spomenika,
oznaka vojnih funkcija pokopanih itd.). Piui o
stecima Kupresa, izrazio sam miljenje da su polu
jabuke dole na steke pod utjecajem niana i da,
prema tome, steci sa takvim motivima spadaju u
najkasniji vremenski period. 3 0 To se i sada moe
rei kada mislimo na spomenik iz Bania koji je
u obliku krsta, dok polujabuke u Uboskom vjerovatno imaju karakter rozeta-zvijezda.
Od figuralnih predstava, kojima inae obiluju
steci ljubinjskog kraja, mislim da prije svega
predstave fantastinih ivotinja imaju simbolian
karakter. Na eonoj strani jednog sljemenjaka ne
kropole br. 1 iz Uboskog, uz stilizovan krst, javlja
se neka udnovata ivotinja sa krilima (sl. br. 30),
a slina njoj i na bonoj strani jednog sanduka
iste nekropole, ispod scene sa srnama i pticama
(sl. br. 41). Ta ivotinja me najvie podsjea na
pijetla, koji se kao kultna ivotinja pojavljuje na
desetak steaka u raznim krajevima Bosne i Herce
govine. Na jednoj eonoj strani spomenika br. 5 na
nekropoli br. 1 u Uboskom vidimo scenu borbe
neke ivotinje sa zmijolikom fantastinom ivoti
njom, a na suprotnoj strani istoga spomenika vi
dimo takoer slinu scenu. Mislim da je to prikaz
borbe lava sa zmajem,. Na jednom sanduku u Vlahoviima prikazan je zmaj koji hoe da proguta
kozu (?) (sl. br. 59). Svih pet ovih prestava prvi
put se susreu na stecima.
I predstava ljudskih figura sa visoko uzdignu
tim rukama mislim da spada u ovu kategoriju. Tri
takve predstave sa nekoliko enskih figura (?) vi
dimo na sanducima Premilovog Polja, Uboskog
(spom. br. 10) i Vlahovia (sl. br. 54). Pretposta
vljam da su to kultne scene, poput onih koje sam
30

. Belagi, Kupres, Sarajevo, 1954, 195.

31

objavio sa Blidinja. Ovdje bi mogli svrstati i mo

tiv ruke, koji se javlja samo jedanput i to na spo
meniku u obliku krsta u Baniima (sl. br. 12).
Kako je ta ruka osamljena, prstima okrenuta ka
gore, mislim da bi se njena pojava mogla objanja
vati, slino pojavi figura sa uzdignutim rukama,
kao akt molitve, pozdrava bogu, ili kao prijetnja
za osvetom. Ovdje ne ubrajam ruku koja se javlja
na krstu Miljanovia jer je ona tamo dola da
dri ma.
Ostali motivi
Najbrojniji motiv ove grupe jesu arkade koje
se javljaju 27 puta iskljuivo na vertikalnim stra
nama visokih sanduka raznih nekropola. Ponekada
se lukovi ovih arkada zavravaju iljasto (sl. br.
21), ponekad polukruno, ali najee su lukovi
skoro puni krugovi, odnosno kruni vijenci (npr.
na sl. 3, i dr.). Osim toga, lukovi su ojaani jo
Jednom linijom ili su tordirani. Stubovi su nejed
nake debljine i poesto imaju naznaene kapitele.
Motiv arkada je pozajmljen iz Dalmacije i ima
svrhu da steku pridrui taj karakteristian elem e n a t romanike, odnosno gotike kue.
Drugi motiv po broju primjeraka jest tit sa
maem, koji se javlja 12 puta. Ako njemu dodamo
i 2 tita bez maeva, onda se motiv tita ukupno
javlja 14 puta. Vidimo ga na raznovrsnim oblicima
steaka i na raznim nekropolama. Uvijek je tit
pravougaonog oblika sa jednom uom stranicom
nakoenom i ponekad urezanom za proturanje ko
plja. Maevi su uvijek ispod tita i samo im se vidi
drak i iljasti zavretak. Ovakvih motiva ima po
svuda u Bosni i Hercegovini. Njihova pojava se
objanjava time to su mnogi ondanji stoari htje
li na taj nain da osiguraju uspomenu na svoje
plemiko porijeklo ili na svoja viteka svojstva.
Mislim da se neki titovi zaista mogu pripisati
plemiima, pa m a k a r i onim sitnim. Na njihovim
titovima su i oznake u vidu preke, rozete ili
neke druge heraldike oznake. Tu se istie tit
na spomeniku br. 5 u Uboskom (sl. br. 33), na
kojemu je predstavljena srna sa stilizovanim ro
govima i repom. Ovaj jedinstveni motiv pripada
spomeniku koji je veoma bogato i originalno ukra
en, pa i to govori o tome da se pokojnik za i
vota isticao u svome plemenu. titovi ovakvog ob
lika i sa heraldikim oznakama olakavaju dati
ranje steaka na kojima se nalaze. (Napominjem
da ovdje nijesu ubrojeni titovi koje vidimo u
scenama lova ili drugim scenama.)
Scene lova prikazane su 10 p u t a na spomenici
ma raznih nekraopola, a najvie u Uboskom. Re
dovno su to prikazi lova na jelene gdje lovac jae
na konju i kopljem gaa jelena. Ponekad se u
lovu upotrebljava pas ili soko, a u nekoliko slu
ajeva u lovu, pored lovca na konju, uestvuje i
31
. Belagi, Steci na Blindinju, J A Z U , Zagreb,
1959, 34.

lovac pjeak sa lukom i strijelom. U tri sluaja

je sam lovac pjeak sa lukom i strijelom i sa
sokolom (sl. br. 36, 39 i na spom. br. 7 druge ne
kropole Uboskog). J e d n a scena lova je nejasna
(sp. br. 5 u Drvenicama). Na njoj su jo predsta
vljene i 2 ene koje se dre za r u k e kao da su u
kolu. Na svim scenama lova jelen je visoko izdi
gao glavu i dri se ponosno, i nema sluaja da je
ranjen ili ubijen. Ako bi jednom bilo razloga da
se u scenana lova na jelene trai iskljuivo sim
boliki sadraj, onda bi okolnost da nigdje u tim
scenama nema sluaja ubijenog ili ranjenog jelena
bila od posebnog znaaja.
Scene kola nisu bile od velikog interesa ni za
majstora klesara ni za prouioca spomenika, jer
se javljaju svega 4 puta, i to samo na s t r a n a m a
dvaju spomenika nekropole br. 1 u Uboskom (sp.
br. 2 i br. 3). Poto su steci oteeni, utonuli, a i
relativno slabije klesani, nije mogue mnogo o
o v i m scenama rei. Izgleda da su kola mjeovita
(preteno ene). Na kraju drugog kola vidi se mu
ka figura koja je svoju slobodnu ruku podboila.
Tako obino izgleda zadnja figura kola. Po tome
bi se moglo rei da to kolo kree u desnu stranu,
to bi znailo da nije naoposun, nego obratno
naopako, k a k o se kreu pogrebna, kultna kola. 3 2
Ovdje nijesam ubrojao predstavu dviju enskih
figura koje se dre kao u kolu na spomeniku br. 5
nekropole br. 2 u Vlahoviima koju sam ve ra
nije spomenuo.
Ostale scene su dosta brojne i raznovrsne su po
svom sadraju. I m a m o ih 13 primjeraka. Na 3
visoka sanduka, rvnja Uboskog i Vlahovia vi
dimo scenu u kojoj mukarac jae na konju koji
vodi ili samo uzde pridrava ena (sl. br. 4, 43 i 56).
U prvom sluaju u jednoj slobodnoj ruci ena dri
krst, a mukarac pticu (?); u drugom sluaju ena
svojom drugom rukom dri koplje, to je vrlo ne
obino. Izgleda da se ovdje radi o polasku gospo
dara u lov ili u borbu, koga ena ispraa sa e
ljom za njegov uspjeh. Na 2 spomenika Uboskog
i Vlahovia i m a m o scene u kojima na konju ja
e mukarac (sl. br. 37). U prvom sluaju jaha
drugom r u k o m dri tit, a u drugome je ruka po
vijena na bok kao da pridrava ma o bedru. U
druga 2 sluaja vidimo 2 konja i enu izmeu
njih, odnosno 2 ljudske figure (muko i ensko)
i konja izmeu njih (sl. br. 8 i 18). U drugoj sceni
oko glave ene prikazana je polukruna tordirana
vrpca koja vjerovatno predstavlja njenu kosu ili
kapu, Na 2 spomenika u Uboskom vidimo 3 scene
sa s r n a m a i pticama. Na prvoj sceni predstavljena
je srna koja je povila glavu i izgleda kao da je
mrtva, i na njoj jedna ptica (sl. br. 31); na drugoj
sceni iznad srne sa povijenom glavom su 3 ptice,
a osim toga je iza nje jedan pas i u drugoj po
lovici strane jo jedna ena na ijim ramenima
stoje dvije ptice (sl. br. 40); dok su na treoj sceni
prikazane 4 srne i na svakoj od njih po jedna ptica
32
Isti, Steci u Brotnjicama, Anali Historijskog
instituta, Dubrovnik, 196061 (VIIIIX), 7278.

155

(sl. br. 41). Sve ove scene su originalne nema

vie takvih na dosada poznatim stecima. U njima
e moda neko nai i simbolikog znaenja, ali
okolnost da se ovdje pojavljuju ptice koje su
vjerovatno sokolovi, a posebno okolnost da je na
sl. br. 40 predstavljen jo i pas, mislim da vie
upuuje na pretpostavku o realnim scenama lova.
Po svemu izgleda da se u ovome kraju, a naroito
u Uboskom, uveliko njegovao lov sa sokolovima,
koji je bio odlika njegovih bogatih mjetana.
Ovdje spadaju i dvije interesantne scene koje se
nalaze na sljemenjacima nekropole u Ljubinju
i nekropole br. 1 u Uboskom (sl. br. 9 i 33). U pr
vom sluaju vidimo dvije jednake predstave neke
etveronone ivotinje sa jako izdignutom gla
vom na dugakom vratu i sa gore podignutim
i na dvije strane povijenim repom, ispred koje
je ovjek mukarac koji u jednoj ruci dri po
velik gore okrenut ma a drugu je upravio prema
ivotinji, Scena se prvi puta vidi na stecima.
Teko je rei ta ona znai. Ako se malo bolje
zagledamo, vidjeemo da se ivotinje nalaze na
jednoj pravougaonoj plastinoj plohi koja bi mo
gla biti predstava tita. ovjek bi onda taj tit
pridravao drugom rukom. Predstavu ovjeka sa
titom i maem smo ve evidentirali na stecima.
Ovdje je ta ista scena, samo to na titu imamo
ivotinju sa razgranatim repom kao heraldiku
oznaku. Sa ovim je nuno povezati sluaj one i
votinje na titu sljemenjaka u Uboskom (sl. br.
33). Tamo sam rekao da je to stilizovani mladi
jelen kao heraldiki motiv. I ove stilizacije na ti
tovima sljemenjaka u Ljubinju veoma slie onoj
u Uboskom, a poto se takoer nalaze na titovi
ma, mislim da ih moemo tretirati takoer kao
stilizovane jelene. Dakle, imamo i u Uboskom
i u Ljubinju jelene kao osnovne i jedine oznake
grbova. To govori da su u ovome kraju ivjeli
vii feudalci, a posebno da je Ubosko usko ve
zano za Ljubinje, a ne za Stolac, jer u Stocu
i njegovoj okolini nisu naeni ovakvi grbovi. U
ovu grupu uvrstio sam i scenu lova na medvjeda
ili borbe ovjeka sa medvjedom koja se nalazi na
sljemenjaku nekropole br. 1 u Uboskom (sl. br. 36).
Ta originalna scena je puna dramatike ovjek
kopljem ubada medvjeda u trbuh, a medvjed se
u svojoj odbrani propeo i kao da grevito napada
na ovjeka neprijatelja. Jedinu ovoj slinu scenu
naao sam u Podgradinju u Gornjem Hrasnu. Bu
dui da ove dvije nekropole nijesu daleko jedna
od druge (oko 14 km zrane linije), pretpostavljam
da je obadvije scene mogao raditi isti majstor. 8 3
Motiv jelena (i srne) bio je vrlo omiljen na
stecima naeg podruja. Pored ve spomenutih
scena lova na jelene ili onih gdje su stilizovani
jeleni na titovima kao oznake grbova, ili onih
u kojima je motiv vezan sa motivom ptice, istiu
se i posebne predstave sa samim jelenima. Tako
u Premilovom Polju vidimo predstavu sa 5 jelena
83
Isti, Steci u Gor. Hrasnu, Nae starine, VII,
Sarajevo, 1960, 95.

156

(sl. br. 19), na 2 sanduka Uboskog i Vlahovia sa

2 jelena, te na jo 4 sanduka raznih nekropola
vidimo po jednog osamljenog jelena (sl. br. 44
i druge). Ovaj motiv se, dakle, javlja ukupno 22
puta sa vie od 30 jelena, u raznim varijantama.
Ovoliki broj jelena opravdan je razlog pretpostavci
da je ova plemenita ivotinja u umama ovoga
kraja bila zastupljena u znatnom broju, a moda
je i kao pripitomljena njegovana. Moe se rei
da su jeleni kao reljefni motiv jedna od glavnih
karakteristika ljubinjskog kraja,
I predstava ptice je bila omiljen motiv ljubinjskih steaka. Kada smo govorili o motivu krsta,
spomenuta je pojava ptica u 2 sluaja (sl. br. 32
i 50). Isto tako, ptice se javljaju i uz motiv jelena
i srna, o emu je takoer ve neto reeno na od
nosnom mjestu (sl. br. 31, 40 i 41). U dvije scene
lova (sl. br. 36 i 39), kao i u jednoj predstavi
konja sa jahaem (sl. br. 4), takoer vidimo po
jednu pticu. Pored svega toga, jo u 2 sluaja
imamo ptice: na zabatu sljemenjaka br. 17 u Premilovom Polju vidimo jednu, a na zabatu sljeme
njaka br. 5 u Uboskom vidimo 2 ptice koje su
jedna prema drugoj okrenute. To znai da je na
stecima ljubinjskog kraja u 9 sluajeva pred
stavljena ukupno 21 ptica. Nije iskljueno da se
jo neka ptica nalazi i na spomenicima koji su
oteeni i na onima koji su prevrnuti. O pojavi
ptica na stecima izrazio sam neke pretpostavke
na drugom mjestu. 3 4 Ni sada se u tom pogledu
ne bi moglo nita novo tvrditi. Mislim da ptice
koje se ovdje nalaze uz motive krstova moemo
smatrati ili golubovima ili gavranovima, jer tako
predstavljene imaju znaenje elemenata kranske
simbolike, dok bi ostale brojne ptice trebalo smat
rati sokolovima i njihovu pojavu objanjavati kao
realnu predstavu estih dogaaja feudalaca lju
binjskog kraja koji su se bavili lovom i za taj lov
njegovali i upotrebljavali sokolove. Napomenuo
bih jo i okolnost da su sve ptice, osim jedne
nesigurne pojave iz rvnja, osobina dviju nekro
pola nekropole br. 1 i 2 u Uboskom, dakle,
osobina samog Uboskog. I to upuuje na zakljuak
da se Ubosko istie u ljubinjskom kraju.
U grupu figuralnih motiva treba ubrojiti i
predstave osamljenih ljudskih figura. Na stecima
naeg podruja evidentirane su 4 takve predstave,
od kojih su dvije vrlo znaajni unikati: jedna se
odnosi na ensku figuru visokog sanduka u Premilovom Polju (sl. br. 25), a druga na ljudsku
figuru na sanduku u Vlahoviima (sl. br. 55).
Prema poloaju ruku jedna ispred grudi, a
druga gore podignuta i povijena i neto nagetoj
glavi pretpostavljam da prva predstavlja plesaicu.
Druga figura ima sastavljene i u koljenima neto
povijene noge, jednu ruku podboenu, dok joj je
druga savijena u laktu i gore i naprijed neto
izdignuta. Prsti te ruke su raireni i nesrazmjerno
veliki, Izgleda da je figura naga. Teko je rei
34

Isti, Kalinovik, Sarajevo, 1962, 91.

ta ona znai, najvjerovatnije, opet, ples. Trea

predstava se nalazi na spomeniku br. 6 u Ubo
skom i odnosi se na mukarca. Drim da je uz ovu
figuru mogao biti jo neki motiv, jer je k a m e n
oteen. etvrta pojava se nalazi na sanduku br. 1
u Premilovom Polju i predstavlja mukarca sa
maem. Kako je drugi dio ukraene stranice danas
nevidljiv (u ogradi je), to je lako mogue da tu
ima jo neto isklesano.
Od ostalih figuralnih predstava treba navesti
predstavu konja i predstavu lava. Prva se nalazi
na spom. br. 11 Premilovog Polja, a druga je na
zabatu sljemenjaka br. 5 u Uboskom, (sl. br. 33).
Pretpostavljam da je uz konja bilo jo neto pri
kazano, ali se to danas vie ne raspoznaje. Druga
predstava je originalna. Nije sasvim jasno koja je
ivotinja tu prikazana. Najvie me podsjea na
lava, ali sam motiv, kada ivotinja ne bi imala
dugaak rep i pande na nogama, bio bi vrlo sli
an motivu jelena pred izvorom vode, kakav sam
35
naao na nekropoli u Bitunjoj, koja nije daleko
od Uboskog.
U kategoriju ostalih motiva ubrojao sam motiv
kamenice, koji se javlja 7 puta na vodoravnim
s t r a n a m a ploa i sanduka raznih nekropola. On se
ni po emu ne razlikuje od takvog motiva na ste
cima drugih nekropola u Bosni i Hercegovini, osim
kamenice u Duboici, koja je naroito lijepo
ukraena oko nje je vielisna rozeta u krunom
vijencu. O ovome motivu sam ranije pisao. 3 6
Ako ovome svemu dodam jo 2 predstave para
lelnih rebara na vodoravnim s t r a n a m a ploe i san
duka u Baniima i Rusima, zatim 1 predstavu
ruku uz tit sa maem u Miljanoviima i 1 pred
stavu pehara na nekropoli br. 2 u Uboskom, onda
smo iscrpili sve motive koji se vide na reljefima
steaka ljubinjskog kraja. Dosada n e m a dovoljno
elemenata da bi se moglo objasniti porijeklo dosta
rijetkog motiva r e b a r a na stecima to pomalo
podsjea na krov kue. Pojava r u k e uz m a ima
svoje opravdanje. Motiv pehara sam naao jo
samo na nekoliko steaka Ziemlja i Nevesinjskog
polja. Najvjerovatnije taj motiv predstavlja re
kvizit vjerskog obreda,
Natpisi

steaka

U ljubinjskom kraju ima 12 steaka sa natpi

sima koji su sauvani i koje je, uglavnom, bilo
mogue proitati, i t o : u Miljanoviima 1, u
Donjoj Kapavici 1, u Premilovom Polju 5,
u Uboskom 2 i u Vlahoviima 3. Meutim,
konstatovao sam da je i u rvnju bio natpis,
koji je toliko oteen da ga danas ne moemo
rekonstruirati, Isto tako, zbog izlizanosti veine
slova, natpis na steku br. 5 u Premilovom Polju
nije mogue rekonstruirati, inae, bi to bio esti
natpis te nekropole. Natpis krsta na Ruia nji
35

I s t i , Steci u Bitunjoj, Nae starine, IX, S a r a

jevo, 1963.
36
Isti, n. d.,

vama, kod koga je ouvan samo poetak, moe se

uzeti kao sedmi natpis Premilova Polja. P r e m a
tome, moe se rei da na evidentiranim nekro
polama u okolici Ljubinja i m a m o ne 12, nego 15
natpisa. To je relativno velik broj, koji, u odnosu
na druge, ve obraene krajeve Bosne i Hercego
vine, stecima Ljubinja znatno podie znaaj.
Po lokacijama vidimo da steci sa natpisima
skoro iskljuivo pripadaju sjevernijim nekropola
ma, t j . nekropolama koje se pribliavaju nekro
polama podruja Stoca, na kojima je evidentiran
relativno veliki broj natpisa.
U odnosu na osnovne oblike spomenika nai
natpisi se nalaze na 6 ploa, 4 sanduka i 5 spo
menika u obliku krstova. Natpisi junih nekropola
nalaze se iskljuivo na stecima u obliku krstova.
Po sadraju kao i po paleografskim i drugim
jezikim osobinama natpisi ovoga kraja ne pred
stavljaju nita posebno u odnosu na osobine drugih
natpisa bosanskohercegovakih steaka.
Miljanovii
Kako je ve naprijed reeno, natpis ove nekro
pole nalazi se na istonoj strani spomenika u ob
liku krsta. On je urezan u 4 reda, i to nakon to
su isklesani ukrasni i simbolini motivi s te s t r a n e
spomenika, to je oito jer mu neka slova nisu
mogla stati na pravo mjesto.
Natpis izgleda ovako:

(sl. br. 2).

Natpis je objavio Luka Zore, zatim Matija
Bijeli, a potom K. Herman i Lj. Stojanovi, 3 7 i
tada je dosta dobro proitan. U najnovije vrijeme
registrovao ga je i M. Vego. 3 8 Njegovo itanje je
sasvim tano.
U transkripciji natpis glasi ovako:
A SIE LEI POHVAL(N)I MI J U N A K RADIHNA
I SIE USIE()E SIN MU V U K O S A V '
Pisar je bio vjet u poslu. Njegova slova su
uobiajena u ovoj vrsti natpisa. Neobina mu je
rije POHVALIMI koja je ovdje, bez sumnje, ko
ritena u smislu pohvaljeni, hvaljeni (junak).
Po obliku veine slova, kao i po ostalim likov
nim osobinama, ovaj spomenik, po mome miljenju,
potie iz kraja XV vijeka.
Natpis sam pregledao i snimio u m a r t u 1963.
godine.
Donja Kapavica
Na jugoistonoj eonoj strani osamljenog spo
menika u obliku krsta na lokalitetu Sikimua u r e 37
L. Zore, S t a r i n s k i natpisi, Slovinac, 1881, 66; M.
Bijeli, Isto t a m o ; C. H o r m a n n , Wissenschaftliche
Mittheilungen, I I I , 495; Lj. Stojanovi, S t a r i srpski
zapisi i natpisi, k n j . I I I , b r . 4858.
38
M. Vego, Novi i r e v i d i r a n i natpisi iz Hercego
vine, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, 1962
(Arheologija), 222.

157

zan je natpis u 2 dua i 10 kraih redova i on

glasi:

(sl. br. 14).

O linosti koja se u ovome natpisu spominje
nemamo dosada nikakovih podataka. Iz natpisa se
vidi da je klesar (kova) urezao slova za natpis
(dijak). Izgleda da je slova urezivao direktno,
bez prethodnog crtea. Slovo 2 mu je neuobiajeno,
C je obratno postavio, a N mu je takoer ne ba
esto slovo u ovakvim natpisima.
Transkripcija

u dva sluaja odvojeni od zavretka rijei i padaju

u poetak novoga reda zbog toga to nije znao da
isplanira povrinu na kojoj je klesao klesao je
neposredno, bez uzorka.
Transkripcija ovoga natpisa glasi:
ASE LEI RADOSAV' DUI' SINOM'
CVJETKOM'
Mislim da ovaj natpis potjee oko polovine XV
vijeka.
Dui se kao prezime donjih Vlaha spominje
43
u nekim dokumentima Dubrovakog arhiva.
2 Drugi natpis je na sanduku br. 4. I on je
urezan u 4 reda, Glasi ovako:

natpisa glasi:

ASE LEI TVRTKO VUKAC' SI BILEG SEE

UNUK MU IVANKO I PISA
Prema izgledu veine slova, kao i prema obliku
krsta, ovaj natpis, po svoj prilici, potjee iz kraja
XV vijeka.
Evidenciju natpisa obavio sam u martu 1963.
godine. 3 9
Premilovo Polje
Na stecima nekropole u Premilovom Polju i u
njenoj blizini postoji 7 natpisa:
Prvi je na spomeniku koji je u skici nekropole
obiljeen brojem 3. Na njegovoj jednoj uoj strani
urezan je slijedei tekst:

(sl. br. 16).

Natpis je ve nekoliko puta publiciran. Najprije
ga je prije 70 godina objavio V. V. Vukasovi, a po
njemu Lj. Stojanovi, 4 0 koji su pogreno itali pre
zime (VUI umjesto DUI). Kasnije su ih u
tome ispravili M. Bijeli 41 i K. Herman. Natpis je
saoptio i M. Vego. 4 2
Ispred natpisa nema znaka krsta. Slovo 2 je
prikazano vrlo neobino kao + (ne kao X, kako
je to Vego naveo), D pie znatno drugaije od
uobiajenog kao i kod nekih drugih natpisa ove
nekropole, u pisanju slova V nije dosljedan, za
vrna zapeta kod slova C stavljena je naprijed
umjesto nazad, to je i Vego konstatovao. Inae
pisar upotrebljava poluglas iza rijei koje se za
vravaju suglasnikom, samo su mu ti poluglasi

(sl. br. 17).

I ovaj natpis su objavili svi nauna radnici koji
su spomenuti kod prvog natpisa, dakle, i V. V.
Vukasovi, i M. Bijeli, i K. Herman, i Lj. Stojanovi, a nedavno ga je pomenuo i M. Vego. 44
Po svemu se vidi da je ovaj tekst uklesao onaj
isti majstor koji je klesao i prvi natpis: za slovo
2 upotrebljava znak +, a u jednom sluaju znak
X, slovo D je potpuno isto kao i kod prvog natpisa.
I ostala slova, u prvome redu K i , su takoer
jednaka. Po imenu pokojnika vidi se da se u
ovome kraju upotrebljavala ikavtina. Rije VELE
se i danas poesto uje u znaenju dugo. Neobino
je to prva rije ne glasi ASE kao to je to redovna
pojava, nego ISE, to je uoio i M. Vego.
Transkripcija ovoga natpisa glasi:
ISE LEI STIPKO RADOSALI' BOE DAVNO
TI SAM LEGAO I VELE TI MI E LEATI
Srednjovjekovni Radosalii se spominju na ne
koliko mjesta. Jusuf Radosali se spominje u do
sada najstarijem poznatom turskom statistikom
registru posveenom Bosni, koji je napisan svega
6 godina nakon osvajanja Bosne a koji se danas
uva u Carigradskom arhivu 4 5 (14681469). To je
oit dokaz: da je Jusuf jedan od prvih konvertita
iz Bosne. U drugoj polovini XV vijeka Simko Ra
dosali, zajedno sa Radonjom Grubaeviem i dru
gim tada poznatim majstorima klesarima i ka
menarima, radi na opravci gotikih dekoracija na
Dvoru i drugim poznatijim zgradama Dubrovnika. 4 6
43

B. Hrabak, n. d., 37.

V. V. Vukasovi, Viestnik, X (1888), 73; M. Bije
li, n. d., 304, sl. 9; C. Hrmann, n. d., 497498, Fig.
22; Lj. Stojanovi, n. d., br. 4830; M. Vego, n. d., 220.
45
M. T. Oki, Les Kristians (Bogomiles Parfaits) de
Bosnie apres des documents turcs inedits, Sdost Forschungen, Mnchen, 1960, (Band XIX), 119.
46
C. Fiskovi, Nai graditelji i kipari XV i XVI
stoljea u Dubrovniku, Zagreb, 1947, 31; (Vidi i o jo
nekim Radosaliima u poglavlju I ove radnje!).
44

39
. Belagi, Novopronaeni natpisi na stecima,
Nae starine, IX, 143144.
40
V. V. Vukasovi, Viestnik, XII (1890), 43; Lj. Sto
janovi, n. d., br. 4826.
41
M. Bijeli, n. d., 298299, sl. 1; C. Hrmann, n.
d., 495.
42
M. Vego, n. d., 220

158

Iz dokumenata Dubrovakog arhiva vidi se da

je u drugoj polovini XV vijeka k a t u n a r vlaha
Goduna bio neki Vukac Radosali. U istim doku
47
m e n t i m a se i neki drugi vlasi Radosalii spominju.
Po svemu izgleda da je ovaj natpis nastao oko
polovine ili jo koju godinu iza polovine XV vijeka.
3 Trei natpis je na spomeniku br. 6 i izgleda
ovako:
(sl. br. 18).
Ispred natpisa nema oznake krsta. Za razliku
od prethodnih i ostalih natpisa ove nekropole,
ovdje je slovo sasvim drugaije krsti sa dole
dvije kose crtice. Slovo Z je dosta neobino kao
da mu nedostaje jo donji zavoj, N je samo jedna
prelomljena crta sa srednjim dijelom koji je vodo
ravan, D je isto kao i kod prethodna dva natpisa.
Pisar i ovdje upotrebljava poluglas.
Transkripcija ovoga natpisa je sljedea:
A SIE LEI POZNANJ' BOGDANI'
Natpis su objavili M. Bijeli, K. H o r m a n i Lj.
Stojanovi. 4 8 ali su pogreno itali prezime kao
GORANI umjesto BOGDANI. M. Vego je spo
menuo ovaj natpis i tom prilikom ispravio pogreno
itanje prezimena. 4 9
Trgovac Radosav Bogdani se pominje u du
brovakim spisima. 5 0
Drim da ovaj natpis spada u sredinu XV vijeka.
4 etvrti natpis nekropole Premilovo Polje
urezan je u dva reda jedne eone s t r a n e prevaljenog visokog sanduka koji na naoj skici nosi
broj 19 (sl. br. 26). On izgleda ovako:

I njega su objavili M. Bijeli, C. H r m a n n i

Lj. Stojanovi 5 1 i to sasvim pravilno. I M. Vego je
spomenuo ovaj natpis, zamjerivi predhodnim na
unim radnicima to nisu naveli da se prije poetka
natpisa nalazi urezan krsti. On je natpis datirao u
XV vijek i pripisao klesaru kole iz koje su i oni
koji su klesali ostale natpise iz Premilovog Polja,
jer da se ne razlikuju ni po emu osim po iz
gledu slova C. 5 2
Urezani krsti ovdje je kos, kao to je kos
i onaj koji se upotrebljava za slovo . Slovo se
jo i ne razlikuje toliko mnogo od toga slova os
talih natpisa nekropole koliko npr. slovo E, koje
je u jednom sluaju otro, kao ugao, zalomljeno,
47

B. H r b a k , m. d., 31 i 37.
48
M. Bijeli, n. d, 303304; C. H r m a n n , n. d.,
497498; Lj. Stojanovi, n. d., br. 4829.
49
M. Vego, n. d., 220221.
50
M. J. Dini, Odluka vea D u b r o v a k e republike,
k n j . I, Beograd, 1951, 79.
51
M. Bijeli, n. d., 300, sl. 3; C. H r m a n n , n. d.,
S. 496497, Fig. 16; Lj. Stojanovi, n . d . , br. 4827.
52
M. Vego, n. d., 220.

slovo P vue na rukopisno, a A i D sasvim slie

rukopisnim a ne lapidarnim slovima. Iz toga za
kljuujem da je pisar bio neki drugi ovjek a ne
onaj koji je urezivao prva 3 pomenuta natpisa,
kako to Vego misli. Pisar, inae, nije sasvim doslje
dan jer, npr., za slovo O upotrebljava dva razliita
znaka. Inae, veina slova ovoga natpisa zaista
upuuje na relativno kasnije datiranje, najvjerovatnije u drugu polovinu XV vijeka,
P r e m a tome, transkripcija ovoga natpisa bi iz
gledala ovako:
ASE LEI PAVAO RADOVI'
5 Na ovoj nekropoli dasada nije bio uoen
jo jedan natpis. On se nalazi na dosta utonutoj
ploi koja je u naoj skici obiljeena brojem 5. Na
alost, natpis je od atmosferilija skoro sasvim uni
ten, to je i razlog da se nije uoio. Ipak se neka
slova vide. On glasi:
Dosta je vjerovatno da prve dvije rijei toga
natpisa u transkripciji glase:
ASE L E I . . .
Dalje slijedi prezime pokojnika koje se ne moe
rekonstruirati, ali koje sigurno poinje slovom G,
a zavrava sa ONI'.
Slova ovoga natpisa imaju slinosti sa slovima
prvih triju natpisa, pa bi i vremenski odgovarao
njima dakle, XV vijek.
6 esti natpis urezan je na osamljenom ve
likom krstu koji se nalazi oko 500 m zapadno od
nekropole (sl. br. 27). On izgleda ovako:

Objavili su ga: V. V. Vukasovi, M. Bijeli,

K. H e r m a n i Lj. Stojanovi, a nedavno i M. Vego. 5 3
Ime pokojnika, zato to se zavrava neobinim
slovom, itano je razliito kao RAKOD, ali
vie kao RAKOJA.
Natpis je, inae, tvorevina vjetog majstora.
Posljednje slovo je sasvim neobino slovo
Mislim da ga treba itati ovako:
ASE LEZI RAKOJA
Najvjerovatnije je da natpis, zajedno sa krstom
kao spomenikom, spada u XVI vijek.
7 Sedmi natpis je na oblinjem krstu, na
Ruia njivama. Od njega danas i m a m o samo po
etak ija transkripcija izgleda ovako:
SIE LEI
Na alost, ostala slova toga natpisa se ne vide.
Po obliku spomenika, a i samih slova, taj natpis
je vjerovatno koju deceniju stariji od prethodnog
Rakojevog. P r e m a tome, on bi mogao spadati
u poetak XVI vijeka.
53

V. V. Vukasovi, Viestnik XII (1890), 43; M. Bi

jeli, n. d., 302303, sl. 7; C. H r m a n n , n. d., S. 497
498, Fig. 20; Lj. Stojanovi, n. d., br. 4828; M. Vego,
n. d., 221

159

Ubosko
Na nekropolama Uboskog nalaze se 2 steka sa
natpisima u starobosanskoj irilici.
1 Jedan natpis je urezan na utonuloj ploi
koja je sa jo malim brojem steaka i fragmenata
preostala na Grebui. Za ovu plou pretpostavio
sam da je bila u n u t a r zidova nekadanje crkve
iji se ostaci temelja i danas tu primjeuju.
Natpis ove ploe objavio je V. V. Vukasovi,
54
a po njemu i Lj. Stojanovi.
Vukasovi ga je
dobro proitao i priblino tano datirao sa XV
vijekom.
Natpis je urezan u 3 reda i izgleda ovako:

(Vidi sl. br. 51).

Njegova transkripcija glasi:
ASE LEI DABIIV' RADOVANOVI'
OE TAKO DA SI BLAG
Iako smo esto skloni da u natpisima na stecima gledamo stereotipne formule epitafa po ugle
danju na rimske, ipak n a m neki natpisi steaka
svojim lijepim narodnim jezikom originalno i ne
posredno saoptavaju i poruuju neto to i danas
nije neaktuelno. To OE, TAKO DA SI BLAG
ne kae samo da je DABIIV bio estit i voljen
ovjek u svojoj sredini, nego i da bi svi ljudi koji
proitaju taj natpis trebalo da se ugledaju na DABIIVA i da budu poteni, odmjereni u svojim
postupcima, smjerni blagi.
Pisar je dosta dobro poznavao svoj posao. On
uglavnom upotrebljava tipina slova, osim za ,
i N, gdje koristi znakove X,
i . Inae, veina
slova ovoga pisara upuuje na XV vijek, i to vie
na drugu polovinu toga vijeka. I M. Vego je,
spominjui ovaj natpis, izrazio miljenje da bi mo
gao poticati iz XV vijeka. 5 5
2 Drugi natpis se nalazi na jednom manjem
ali dosta visokom sanduku glavne nekropole na
Uboskom polju, koji je u skici obiljeen, kao spomenik br. 7, a koji do naeg evidentiranja nije
bio poznat naunoj javnosti. U meuvremenu ga
je M. Vego evidentirao i objavio. On je vidio natpis
na sjevernoj eonoj strani i nekoliko slova na
zapadnoj bonoj strani i zabiljeio ga ovako:

Po njemu ovaj natpis u transkripciji glasi:

OVDI U M ( R ) H ' . . . MILO. OSTOJE NEAK
A PI(SA)...
(Sl. br. 37).
Meutim, Vego nije vidio drugu eonu stranu
toga sanduka na kojoj je natpis uklesan u 6 re54
V. Vukasovi, Viestnik X (1888), 52; Lj. Stoja
novi, n. d., br. 4886.
55
M. Vego, n. d., 223.
56
M. Vego n. d., 222223.

160

dova, pa, iako je oteen, bolje se uoava

nego onaj dio natpisa na sjevernoj strani.
upravo glavni dio natpisa toga spomenika
njega on ne znai mnogo. Natpis na toj
strani izgleda ovako:

i ita
Tu je
i bez
junoj

(Sl. br. 38).

Transkripcija njegova glasi ovako:
ASE LEE POMOA(N) OSTOI'
TKO MENE . . . NKO M E . . .
Ostoji se kao prezime donjih Vlaha spominje
57
u nekim dokumentima Dubrovakog arhiva.
Po obliku slova izgleda da ovaj natpis potjee
iz XV vijeka.
Vlahovii
1 U podu crkve nalaze se 2 ploe sa natpi
sima. Prva, manja, ima urezan tekst u obliku pravougaonika, i on izgleda ovako:

(Sl. br. 60).

Ovaj natpis je ve nekoliko puta objavljen.
Najprije je o njemu pisao Luka Zore, zatim M.
Bijeli i K. Herman, a onda i Lj. Stojanovi; na
njega su se osvrtali i drugi nauni radnici, a ne
davno je o njemu pisao i M. Vego. 5 8
Natpis se ita bez tekoa jer su slova uglavnom
uobiajena i jer je dobro sauvan. U transkripciji
on glasi:
ASE LEI KNEZ' VLA' BIJELI' U SVOJOJ
CRKVI
U SVETOM' LAZARU LOVJEE TAKO DA
NIJESI
P R O K L E T ' NE TIKAJ U ME
Iz natpisa se vidi da je VLA bio ugledna
linost u Vlahoviima i da je podigao crkvu sv.
Lazara, to je bez sumnje bilo prije dolaska Turaka.
Kako su Turci ovaj kraj zauzeli 1465. god., 59 i kako
se kao k a t u n a r Velikih Vlaha oko 1470. god. spo
minje Vukosav Vlaevi, 6 0 to je opravdana Vegina
pretpostavka da je crkva podignuta polovinom XV
vijeka i da natpis na ploi kneza Vlaa potie
prije 1470. god. U prilog takve pretpostavke go
vore i oblici veeg broja slova natpisa koji su
tipini za XV vijek.
57

B. Hrabak, n. d., 37.

L. Zore, Starinski natpisi, Slovinac, 1880, 278; M.
Bijeli, D v a starobosanska natpisa u Vlahoviima,
Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Sarajevo,
1890, 225; C. H r m a n n , n. d., 492; Lj. Stojanovi, n. d.,
br. 4832; M. Vego, n. d., 224225.
59
M. J. Dini, Glas SKA, 182, 247.
60
B. Hrabak, n. d., 3031.
58

2 Drugi natpis na ploi u crkvi je odmah

do prvoga, ali je oltaru blii onaj prvi, ktitorski.
I ovaj je urezan u obliku pravougaonika, ali, poto
je dui, ima 2 odnosno 3 reda. I on poinje krstiem
iji je gornji uspravni krak u obliku vjenia. Nat
pis izgleda ovako:

ASE LEI VUKOSAV' VOEVODA VLAEVI'

S MOM' DRUGOVAH' DRUINOM' I ZAGIBOH'
NA RZMIRNOI KRAINE KO MOGA GOSPO
DINA
I DONESOE ME DRUINA NA SVOU PLE
MENITU
BAINU I DA E PROKLET' TKO E U ME
TAKNUTI
3 Trei natpis Vlahovia je na postolju steka koji je iskoriten kao dovratak dvorinog ulaza.
Poto je komad postolja odlomljen, natpis danas
nije itav. On takoer poinje krstiem i ima 4
reda. Transliteracija mu je ovakova:

(Sl. br. 61).

I ovaj natpis je objavio Luka Zore, zatim M.
Bijeli, V. V. Vukasovi, i K. Herman i Lj Stoja61
novi. U najnovije vrijeme je o njemu pisao i M.
62
Vego.
Drim da su svi oni poneto pogrijeili.
Zore je, pored ostaloga, itao: SAGIBOH NA
RZMIRNO UKRAJ. Po Bijeliu, H e r m a n je itao
neto drugaije nego kako je napisano, u emu ga
je i Vego ispravio. Dio natpisa KO MOGA Vego
ita KO(N) jer taj prijedlog nalazi u bosansko-humskim poveljama (npr. KON NOGU), kae da
je majstor pogreno urezao TKO umjesto KO i da
slovo D ima petljicu kao takvo kurzivno u XV v.
Ja mislim da je majstor nehotino izostavio D, a
ne N u prijedlogu KOD, da on svjesno urezuje
TKO, a ne KO, jer tako isto pie TKO E U ME .. .
a slovo D nema petljica (trokutia) na donjim kra
jevima, kako je to ponegdje i u lapidarnom pismu
uobiajeno. Osim toga, majstor i na druga dva
mjesta isputa po jedno slovo u rijei RZMIRNOI i u rijei BAINU. Inae, on je dosta vjet
u svome poslu; slova su mu pravilna i lijepa,
dosljedno upotrebljava poluglas, itd. U mnogo e
mu natpis ima iste osobine kao i onaj prvi, ali se
od njega ipak razlikuje. Ta se razlika prije svega
oituje u pisanju slova D i . Zbog toga mislim da
se ovdje radi o dvojici pisara, to upuuje i na
vremensku razliku urezivanja natpisa. Po svoj pri
lici natpis se odnosi na sina kneza Vlaa Bijelia,
koji je poginuo zajedno sa ocem, to je moglo biti
izmeu 1470. i 1482. god., kako to Vego pretpo
stavlja, jer se vojvoda Vukosav 1470. godine spo
minje kao vlaki katunar, a Turci su Hercegovinu
definitivno zauzeli 1482. god. i vjerovatno u nji
hovo vrijeme ne bi se u natpisu isticala titula voj
vode, ako se ona smatra nasljednom.
Oblik veine slova ovoga natpisa
drugoj polovini XV vijeka.
Transkripcija natpisa glasi:
61

najblii je

L. Zore, n. d., 295; M. Bijeli, n. d., 226; V. V.

Vukasovi, Starobosanski natpisi u Bosni i Hercego
vini, S t a r o h r v a t s k a prosvjeta, I (1895), 4041; C. H r m a n n , n. d, S. 493; Lj. Stojanovi, n. d., br. 4833.
62

11

M. Vego, n. d., 225226.

Nae starine X

(sl. br. 62).

Ovaj natpis je objavio M. Bijeli, a po ovome i
K. Herman, 6 3 ali je tada, usljed dugotrajnog djelo
vanja atmosferilija na natpis, vien samo njegov
mali dio. Neto prije m e n e natpis je vidio i uzeo
njegov odljev u gipsu M. Vego, te ga je objavio
u Glasniku Zemaljskog muzeja. 6 4 On ga je dobro
proitao, samo to je tvrdio da u prezimenu ne
dostaje slovo I da to se to prezime moglo pro
itati kao VUIHNI. Ja mislim da je ta rije
potpuna, samo to jedno slovo, naknadno urezano
od istog majstora, koje je neto iznad reda, nije
H, kao to misli Vego, nego I, zbog ega prezime,
po mome miljenju, treba itati kao VUINI, a
ne kao VUIHNI, i to bez I, koje je majstor,
navodno, zaboravio da uklee. Za ovakvo itanje
govori i okolnost to je to prezime vjerovatno
moglo postati prije od patronima VUINA, nego
nego od VUIHNA. Inae, Vego sasvim analogno
poznatim natpisima rekonstruira dijelove natpisa
koji danas nedostaju. Koristei se Veginom re
konstrukcijom, transkripcija ovog natpisa bi iz
gledala ovako:
ASE LEI V U K A C ' VUINI' (NA PLEME
NITOJ)
VIDI SE ZLAMENJE, T I O ( E , POMENI)
TE, A VAS'
B(O)G BLAGOSLO (VIO. A PIE DIJAK) P R I BISAV'
Po obliku slova, nekim jezikim terminima,
kao i drugim okolnostima, rekao bih da je ovaj
natpis nastao neto poslije prednja dva, najvjerovatnije krajem XV vijeka.
Napomena:
Na ovome mjestu htio bih da ispravim jedan
podatak koji je u leteraturi o natpisima steaka
63

M. Bijeli, n. d., 228; C. H r m a n n , n. d., S. 494.

64

M. Vego, n. d., 223224.

161

pogreno objavljen. I. Randeo je publicirao jo

jedan natpis iz Vlahovia, koji glasi: ASE LEI
65
STJEPAN A INIO MIOGOST KOVA. Meu
tim, taj natpis tamo ne postoji. Takovo saoptenje
je dolo otuda to je Raneo pogreno iskoristio
66
podatak V. V. Vukasovia star vie od 70 godina.
Naime, Vukasovi je naveo da je taj natpis iz
Radimlje, a ne iz Vlahovia, kako je to Raneo
shvatio. Zaista, taj natpis i danas postoji u Ra67
dimlji kod Stoca,
Kronologija

steaka

Po svojim oblicima, ukrasima i svim ostalim

osobinama steci ljubinjskog kraja ni po emu se
se ne razlikuju od dosada evidentiranih steaka u
drugim krajevima Bosne i Hercegovine, pa prema
tome i oni potiu iz istog vremenskog perioda.
Ovdje nisam naao ni jednog spomenika u
takozvanom stojeem poloaju, kakvi su redovna
pojava u istonoj Bosni, pa nema razloga ljubinjske steke stavljati u XVI vijek i dalje, kako je
dobar dio steaka istone Bosne datiran. I reljefni
motivi naih steaka imaju najmanje veze sa is
tonom Bosnom. To se vidi, npr., po tome to
ovdje nema stilizovanih biljaka, polujabuka i spi
rala kao motiva. Naravno, ovdje izuzimam neko
liko spomenika u obliku krstova koji vremenski
mogu da spadaju i u XVI vijek.
Ljubinjski steci imaju mnogo zajednikih oso
bina sa hercegovakim stecima, a od ovih jo naj
vie sa stecima oko Stoca. Povijena linija sa
trolistovima je tipian hercegovaki motiv. Ima
i jo mnogo drugih motiva po kojima se vidi
jaa veza sa Hercegovinom nego sa Bosnom (je
leni, scene lova, ptice i dr.). Zbog toga nae steke,
kao i sve hercegovake, moramo smatrati uglav
nom pojavom XIV i XV vijeka.
Vrlo je izrazito to to ljubinjske steke po
vezuje sa stecima stolake okoline. Tako, npr.,
pojavu motiva ptice na krstu vidimo u podruju
65

I. Rendjeo, Sredovjeni nadgrobni spomenicisteeci, Bibliografija i graa . . . VIII (kao rukopis), Za

greb, 1953, 86.
66
V. V. Vukasovi, Viestnik, V (1883), 117118.
67
A. Benac, Radimlja, Sarajevo, 1950, 39 d, T. XL,
sl. 81.

162

68

Gornjeg Hrasna, kao u naem Uboskom. Motiv

borbe sa medvjedom iz Uboskog vrlo je slian
69
onome u Gornjem Hrasnu (Podgradinje ). Frizovi
od niza rozeta u krunim vijencima, koji su ka
rakteristini i za okolinu Stoca, zato to su retar
dacije simbolinog motiva rozete u vijencu, upu
uju na zakljuak da nai steci sa takvim frizovima spadaju u drugi dio razvojnog perioda
stolakih steaka. I pojava motiva pravougaonih
titova sa heraldikim oznakama, kao i brojne
scene lova sa pticama, a naroito brojni motivi
jelena, drim da jasno govore o tome kako je to
karakteristino za doba razvijenog feudalizma u
Hercegovini.
Pojava motiva fantastinih ivotinja, posebno
krilatog zmaja u Vlahoviima, koji najvie sli
70
nosti ima sa zmajem u Kalinoviku , jest elemenat za datiranje takvih steaka vie u XV nego u
XIV vijek.
Za odreivanje kronologije steaka naega pod
ruja vrlo su vani njihovi natpisi. Istina, o ve
ini linosti koje se tu spominju dosada nemamo
nikakvih istorijskih podataka, ali natpis na grobu
vojvode Vukosava Vlaevia u Vlahoviima si
gurno potie neto iza 1470. god., kada se Vukosav
spominje kao k a t u n a r Velikih Vlaha. 7 1 I natpis
Vlaa Bijelia iz Vlahovia moe se uzeti da si
gurno potie iz XV vijeka. Natpis Duia, Radosalia i Bogdania sa nekropole iz Premilovog Po
lja, ili natpis Ostojia iz Uboskog, vjerovatno su
iz XV vijeka, tanije iz druge polovine toga vijeka,
jer se Vlasi s takvim imenima ee spominju u
dubrovakim arhivskim dokumentima iz toga do
ba. 7 2 I po svojim paleografskim i drugim jezinim
osobinama ti natpisi spadaju u XV vijek, (osim
natpisa na krstovima Premilovog Polja, koji vre
menski ulazi i u XVI v.).
Prema svemu izloenom, drim da se sa dosta
sigurnosti moe pretpostaviti da veina steaka
ljubinjskog kraja potjee iz XV vijeka, ali isto
tako, da se steci ovoga kraja proteu u dobar dio
XIV kao i u prve decenije XVI vijeka.
68

. Belagi, Steci u Gornjem Hrasnu, Nae sta

rine, VII, Sarajevo, 1960, 106.
69
Isti, n. d., 95, sl. 6.
70
Isti, Kalinovik, Sarajevo, 1962, 40 i 42, sl. 51.
71
Vidi n a p o m e n u br. 60.
72
Vidi napomene broj 4, 8, 9, 43, 47 i 57.

MEDIAEVAL TOMBSTONES

In this article the author conveys data a n d r e sults of his studies of tombstones (known in science
as stecci), performed in Herzegovina in the vicinity
of a small town Ljubinje, betwen 1960 and 1963.
In the first chapter he gives elementary information about the geography of the a r e a in question,
and tries to outline roughly its historical background.
All of the area of Ljubinje was in the period of stecci inhabited by Vlach tribes, who had very good
commercial relations with Dubrovnik.
In t h e second chapter a survey of necropoles with
stecci is given. It covers 18 necropoles settled n e a r
Miljanovici, Grablje, Zrvanj, Vodjeni, Gradac, Dubocica, Ljubinje, Donja Kopavica, Bancici, Premilovo
polje, Ubosko and Vlahovici.
In t h e t h i r d c h a p t e r the a u t h o r analyses features
of these tombtones-their shapes, ornaments, inscriptions etc., comparing t h e m to those from other
regions, t h e n states his opinion about their c h a r a c teristics and gives their chronology.
Most of the tombstones in this region (93%), out
of 633 all together, are in form of a chest and nearly
all of t h e m are placed in west-east direction. 109
exemplars are decorated, which is far above the a v e rage. They h a v e 75 various relief-motifs which occur
516 times in total. The most important artistically are
t h e o r n a m e n t s of the necropoles at Ubosko and P r e milovo polje. The most inventive and the most interesting motifs of tombstone o r n a m e n t s are u n d o u b -

tedly those at Ubosko, especially on the m o n u m e n t No

1, on which a fantastic winged beast (picture No 30),
or a bird on a deer (picture No 31) can bee seenthen
o r n a m e n t s on the m o n u m e n t No 5 w h e r e particularly
interesting are the scenes of a lion fighting with a
dragon (picture No 34), of a m a n fighting with a b e a r
(picture No 36), and of men w i t h sword (picture No
35); then those on the m o n u m e n t No 8 on which a
woman with birds on her shoulders (picture No 40)
and does with birds on their backs (picture No 41) are
presented, with t h e motif of a winged beast repeated
u n d e r the first doe. Unique are also t h e motifs of a
dancing-girl at Premilovo polje (picture No 25), then
those of dancers, and of a dragon swallowing up a
kid, in the necropolis at Vlahovici (pictures No 55 and
59).
12 inscriptions in old Bosnian Cyrillic alphabet
preserved on t h e tombstones of this region, represent
a valuable scientific material. The most important are
those at Vlahovici a n d Premilovo polje w h e r e some
persons belonging to Vlach tribes, w h o lived on this
territory in XVth century, a r e mentioned.
Stocci from Ljubinje h a v e m a n y similar traits
with Herzegovinian ones, p a r t i c u l a r l y with those in
the neighbourhood of Stolac.
The a u t h o r thinks t h a t stecci from Ljubinje originated in XIVth century, had their climax in XVth,
and lasted for some time in X V I t h century.

163