Nadija Rebronja

Ples morima

Novi Pazar
2008.

Nadija Rebronja
PLES MORIMA
Izdava~
Narodna biblioteka
Dositej Obradovi}
Novi Pazar
Za izdava~a
Fuad Ba}i}anin
Recenzenti
Prof. dr Ljiljana Pe{ikan-Lju{tanovi}
Asmir Kujovi}
Lektura
Fatima Pelesi}-Muminovi}
Naslovna stranica
Muhamed \erlek-Max
[tampa
Gramis, Ra{ka

kapi

kapi
KAPI
(Hafizu [iraziju)

1.
Dugo zeboh, o Hafiz,
Pa stihom tvojim
Vatru predvorja svoga
Nalo`ih.
Skotrlja se suza, o Hafiz,
Niz lice i nali~je
Ove misli tu|e,
Otrgnute.
Razbih kr~ag, o Hafiz,
I ostavih suhe snove
Predaleko
Od po~etka.

nadija rebronja
2.
Osjetih, Hafiz,
Lice Mjeseca
I oslu{nuh kako sija.
Prolih nadu
Kao mlijeko iz kr~aga
Da u bari
Njegov odraz ugledam.
Al ne znadoh
-sam je Mjesec
Samo odsjaj
Svjetlosti.

kapi
*

Jedna travka
Provirila iz plo~nika
Tu, kraj Bosfora.
U o~ima, umjesto zjenica,
Dvije polovine
Jednog Istanbula.

nadija rebronja
*

Zaboravila sam ruke

-jednu u Rumeliji,
Drugu u Anadoliji
Nemam vi{e ~ime
Da te zagrlim.

kapi
*

Rastegla sam se preko Bosfora

Ko Bogaz most.
Jednog }u se dana
Morati sru{iti,
Al ne znam samo
Kom }e me kontinentu
Odnijeti talasi.

nadija rebronja
*

Za koji ular ili grivu

Da povu~em divlje vrijeme
[to mi otima drhtanje brade
I izgrizenu usnu
Kraj Bune {to drhturi;
Pitom Mjesec,
Vajano stijenje
I u njegovom gnijezdu
Tekiju?

10

kapi
*

Prvi put sretoh

Tvog leptira
Na putu
Do svjetiljke.
Tada znadoh
U osmijehu
Nosi{ tajnu
Istine.
Zarekoh se
Da }u biti
Tra`itelj,
A tvoj osmijeh
Moj vje~iti
Saputnik.

11

nadija rebronja
*

Testiju |ul-jaga drhtavo ~uvam,

Jo{ uvijek prolila je nisam.
Zrno pijeska u du{i nosim
I san o biseru snijem.
Slavuje moje pretihe
Neka niko ne ~uje,
Dok snove ne dosanjam.

12

kapi
*

Tvoje su se o~i
Prolile po meni,
Al su se tvoje ruke
Ra{irile slijepom ti{inom
Ko koralni sprud.
Kad no}u krene{ da krade{
Pitome doline
Ispod mojih prozora,
Raspusti}u iz kose slavuje
Da ih pitam
Gdje da na|em
U tvom osmijehu
Sakriven Istanbul.

13

nadija rebronja
*

Odape}u strijelu
Ko Gurbi-baba
I ~eka}u da padne
Na tvoje grudi,
Da u njima podignem
Svoj hram.

14

kapi
*

Dok le`im na zemlji

Kosa mi umr{ena
U pru}e sunca,
Iz {ake mi
Pet vlati trave
Niklo,
Na dnu nogu,
Mjesto stopala,
Obluci,
U grudi
Slila se ki{a.
Zemlja sam
Na kojoj le`im.

15

nadija rebronja
*

*
(Junusu Emreu)

Tvoj stih je Anadolija u meni,

Divlja i topla.
U njoj sebe sretoh
Kako tra`im plamen na svije}i
[to miluje ti{inu,
Ko trska u blatu
Koja ne zna da l }e
Svirala ikad bit.

16

kapi
*

*
(Nazimu Hikmetu)

U kand`ama
Tvog goluba u kavezu, Nazim,
Bilo je jo{ zrna pijeska
Sa obale, kraj Efesa;
Krila su mu jo{ mirisala
Na Bosfor.
Ja nemam kavez, Nazim,
A ni goluba
Da ga u njemu zarobe.

17

nadija rebronja
*

Dvije {krinje u o~ima nosim

Pra{njave, {kripave.
Dva su klju~a u tvom glasu
Davno zahr|ala.

18

kapi
DERVI[
Opali su ledeni
Kad se stave na jezik,
Ko no} koja Mu bje`i u o~i.
Bljesak crnila
O{tar ko sablja
[to visi na zidu
Tamo gdje damari
Kucaju spomen,
Na zidu {to je~i
Kad ukrade Mjesec
S Njegova lika,
Kad mu kroz usne procuri
Bosforski zaljev
A kroz prste sklizne
Svaki kami~ak
Anadolije.

19

nadija rebronja
DVOJE
Dva dukata na defu.
Me|u njima ko`a nategnuta,
Ko`a nekad vrela
Od spleta vena `ivotinjskih,
Sad hrapava, od treptaja napeta.
Zvuk je na{ dah,
Na{e pro`imanje
I svrha.

20

kapi
NIKADA JE BILO UVIJEK
(Med`nunova pjesma Lejli)

[etali smo mi nikada

Anadolskim dolinama,
U kamenim tekijama
Mi tra`ili jedno drugo.
Hodali smo mi nikada
Po bosforskim mostovima,
Po napetim defovima
Mi svirali jedno drugom.
Plesali smo mi nikada
Po {iraskim plo~nicima,
Uzburkanim morima
Mi tonuli jedno k drugom.

21

nadija rebronja
Grije{ili smo mi nikada
Da postoji jedno, drugo,
U plamenu s leptirovima
Ja smo i ti jedno isto.

22

krugovi

krugovi
* * *
Da li }u ikada
Sresti ~ovjeka
Koji nikad nije
Jeo jabuke
Ni mirisao
Vla`no li{}e;
Koji nikad nije
Obrisao rosu
Sa hrapave kore drveta,
Nikad nije spavao
Ni sanjao,
Nije `ivio ni na jednoj
Od ~etiri strane svijeta,
Koji ne postoji,
Samo voli?
Da li }u ikada
Ja biti on?
25

nadija rebronja
*

Ako ja tebe poznah

U Prapo~elu,
Po~etak i kraj
Nam nisu dovoljni
Ni potrebni.

26

krugovi
*

Po~eh da se davim
Na ~vrstom tlu,
Pa sko~ih u more.
I tamo opet
Osjetih strah
Uhvatih se
Za truhlu dasku.
Potonu i daska,
Umalo i ja
Sa njom.
Tada znadoh:
Plivati mo`e
Samo onaj
[to vjeruje u talase
I u vjetar
[to ih pokre}e.

27

nadija rebronja
KRUG
"Ako je sredi{te mene u meni",
re~e on,
"Onda je sredi{te tebe u tebi.
Za{to ga onda tra`imo negdje?",
zavr{i.
"Ja uop{te nisam kap",
rekoh,
"I zato nema ni radijusa
oko mene",
pre}utah.

28

krugovi
NEMU[TI GOVOR
Ptica nebo o{ine a ne ostavi trag.
Kamen u vodu utone
I prozbori sam o sebi.
Krivi put u pra{ini
Mo`da je crtalo dijete {tapom
Ili je tuda pobjegla zmija.

29

nadija rebronja
ISPRED KU]E, ISPOD BREZE,
DOK PILI SMO KAHVU
Ona ta~ka {to raste iz daljine
Mo`da nam drumom nosi
O`utjela neka pisma.
Mo`da po na{u djevojku
Dolaze prosci.
Mo`da od ku}e kre}e
Nekome d`enaza.
Ona ta~ka {to blijedi u daljini
Mo`da je bio vjetar
[to ne donese oluju.

30

krugovi
PROKLETSTVO
"Da li je patiti isto {to i nemati mastila?",
re~e u meni pjesnik.
"Da li je mastilo isto {to i krv?",
re~e u meni vojnik.
"Da li je krv isto {to i vino?",
re~e u meni mistik.
"Ne znam", rekoh ja,
"Ali samo se mastilom opijam."

31

nadija rebronja
TAJNI ZAVJET
Iz stijene se napih vode
I progutah bijelo i slatko.
Osvrnih se da pogledam kamen
Mo`da mi je sada
Pobratim.

32

krugovi
ZADNJI KORAK DO UTOKE
Voda je obgrlila no}
I sa njom za~ela
Sliku Mjeseca
U svojoj utrobi.
Jednom smo, samo jednom
Imali ovaj dan.
U vodi }e,
Kroz vodu }e
Desna ruka rasteretiti lijevu.

33

nadija rebronja
BREZA ME JE @ALILA
JER SAM KRHKA
Na moju brezu su
S na{eg jasena slijetale lastavice.
Neki mladi} je jednom na koru breze
^e`njivo urezao otisak o~eve ruke.
Uz dvije grane sam se pela
I u kro{nji ~itala Dervi{ i smrt.
Na vjetru treperila mi je kosa
A breza me je `alila jer sam krhka.
Na koru breze sam urezala A,
Razbrajaju}i: Alfa, Alef, Elif.
Moja breza je bila palma
I pod njom sam dala prisegu.
34

obale

obale
*

Neka neko
Prospe bra{no
Da se bar malo
Nasmijem.

37

nadija rebronja
*

Prokuka{e grdne vrane

-prepile se mozgova.
Pocrka{e futne vrane
Prepijene, prejedene.
Dokona fukara
Prdnu u ~abar,
A vrane niko
I ne oplaka.

38

obale
*

*
(Aladinu Luka~u)

Niz istu liticu strmu

Da l da ogrebem
Dlanove?
Da l }e mi zapasti pod nokte
Crnilo dileme?
Nekad je bolje, ko ti,
Oti}i prije nego {to ka`e{
Previ{e.

39

nadija rebronja
*

Kad pratih te od sebe

U rat,
Prosuh pregr{t pijeska za tobom
Da ni{ta ko od vode ti ne ide;
I jo{ danju vezem, no}u param
Stihove tvoje
Na jastuk na{.

40

obale
*

Ki{a je u pilulama
Niz grane na{e smreke
Bolnoj zemlji spirala
Stara~ke pjege.
Krvarila je smreka smolu
Ranjena hirom plavu{nog dje~aka.
^esma je pred ku}om grcala
Kao da je `ali.
Rosa-druid je provra~ala,
Od starice nevjestu izlila.

41

nadija rebronja
*

Dok udi{em
Tu|, izdahnut
Nikotin
I slu{am tu|e
La`no cmakanje,
Samo`ivo ~itam
Samo svoje stihove.

42

obale
* * *
Oprostite, bi}u iskrena.
Va{ stas sam grlila onomad pod brezama,
Pod Va{im napetim mi{icama se skrila,
Od udova kolibu za nas smo pleli.
Oprostite, bi}u iskrena.
Izbrojali ste da rijetke su grane na brezama,
A donije}e nam vjetar ki{e.
Oprostite bi}u iskrena,
Vi ne znate da brojite.

43

nadija rebronja
OBALE
Tvoja ruka
Ka meni pru`ena
Mostarski se sru{ila.
Kraj palih mostova
Mimari isto kamenje kle{u
Al iste mostove
Ne grade.

44

obale
PUTEVI
(posve}eno I.)

Milost ki{e
I disanje slu`benika u tri popodne
^ine da me|u staklima
Uspijevam da odlutam,
I uporno o~ekujem
Da }e trolejbus {to vozi
Od Slavije ka Terazijama
Stati negdje
Kod sarajevske Vije}nice.

45

nadija rebronja
INTIMA
ja i ti smo imali
fitilj od d`eza dogorio
usnama odgurnutu kocku leda
od ruba ~a{e
dok je ne~iji pogled od voska
kapao po ne~ijem vratu
ne~iji duhanski dim upleten u ne~iju kosu
jezikom skupljena
raspukla zrna kafe sa ne~ije ko`e
i d`epom prigu{enu
polifonu ti{inu nepristiglog SMS-a
sljede}eg dana

46

obale
NEDO@UDNO ^EKANJE
Najgnusniji na~in
Da ne{to nema{
Je da ga ima{,
Zasigurno ima{.

47

nadija rebronja
NO]NI^ENJE
Nedoglasno `elim
da ne~im smjelim,
mo`da cijepanjem glasa~kog listi}a,
sru{im pretpono}nu {utnju nad ovim gradom.
I kad zaokru`io bi se Mjesec nad ovim gradom
i zakucao njegov odraz na mom zidu,
sve snoliko
imalo bi opet svoju sliku i sjenu,
a ja bih jedino
u toj sjeni
prona{la hlad.

48

obale
NIT
Ako dovoljno dugo,
Dovoljno uporno
Gledam u pahulje,
Vidim kako one stoje
A ja letim u vis.
Ako dovoljno dugo,
Dovoljno uporno
Dr`im ra{irene prste u vodi,
Osjetim da voda je
Zaronila u mene.
Ako dovoljno dugo,
Dovoljno uporno
[utim,
Osjetim ustajali miris duhana
Na kariranoj ko{ulji
Glave zaronjene u o~ev trbuh.
Ako dovoljno dugo,
49

nadija rebronja
Dovoljno uporno
Listam,
Sre}em pisca iz ~ije kose izrasta moja,
Dok mi je lice zariveno u njegov vrat
Golica me neosijedjelom bradom asfaltnog mudraca
I tjera na mu~ni ka{alj
Tek izdahnutim duhanskim dimom.

50

obale
LOVE, DOG AND HELL
Hodam u plavo-bijeloj cicanoj haljini
Koju je nosila moja prijateljica
Kada joj je prvi put pri{ao
Njen sada{nji mu`.
Sada je trudna i haljina joj vi{e ne mo`e,
A ja o`ivljavam njene uspomene.
Hodam u plavo-bijeloj cicanoj haljini.
Na ulici
Iz nekog mu{karca u mene
Perverzno bulji Bukowski.
U njemu ja sam dobra `ena
Potrebnija i od pisa}e ma{ine.
Cicana haljina lepr{a
Moje, njegove i tu|e uspomene,
Gleda u mene,
Dok nekoj dami po{teno pla}a
Izmamljene zagrljaje.
51

nadija rebronja
L'OASIS
1.
Da nije ti{ine
Ne bi ni bila dragocjena
Ta pjesma iz d`uboksa.
2.
Kad s radija u mene grune Coltrane,
Tog dana odbijam radni zadatak
I ne klanjam se glinenom silniku.
Sva zaple{em
Posmrtni trzaj.

52

obale
3.
Nekad, kad kapcima dozvolim da padnu
I pustim da se u u{}a izme|u mojih prstiju
Uliju tvoji,
U svom mraku ispod kapaka
Vi{e i ne znam
Da li je pucnjem u daljini
Ljubomorni ljubavnik usmrtio suparnika,
Da li to djeca bacaju petarde,
Da li kom{ija `eni sina
Ili neko slavi pobjedu na izborima,
Da li ti je ruka topla od `elje ili srama.
Znam da to {to pucketa nije stara plo~a
I nigdje se ne ~uje
Kako svira Coltrane.

53

nadija rebronja
NERONOVO BDENJE
Ispred mene
U dolini
Gorjela je vatra od uli~nih svjetiljki
Po brdima popadao `ar.
Iza mene
U tek ugasloj logorskoj vatri
Uzavrio je kosmos.
Negdje u gradu
Otvorile su se
Glasa~ke kutije.
Kroz no}
Prisje}am se
Kako zvu~i
Davis Miles.
54

obale
PLES
Plesala sam ti
Uz Billie Holiday
I uhvatila Mjesec
U ~a{i vina.
Kap je s usana
Razlila Mjesec
U krugove
Mjesec je bila Billie Holiday,
Moja krv topla ko vino,
Tvoj pogled je kapao u kapima.
Voljela te je
Moja Billie Holiday.

55

PESMA PRETIHIH SLAVUJA

Pesni~ka knjiga Nadije Rebronje Ples
morima delo je lepih paradoksa: prva je, a
nije po~etni~ka, jednostavna je i svedena u
izrazu, a opet bogata melodijom i zna~enjima, nagla{eno je `enska i `enstvena, a
li{ena svake koketerije i sentimentalnosti,
utemeljena je u tradiciju, a opet su{tinski
moderna.
Sam naslov ~ini se zagonetnim. Je li
to ples po vodi, ocrtavanje Krugova u
ozra~ju Kapi? Ili to lirski subjekat igra
pred hladnom i gorkom pu~inom, beskrajnog i nezainteresovanog sinjeg mora? Ova
pesni~ka knjiga je i ina~e obele`ena upe~atljivom artikulacijom prostora. U nju ulaze
realni prostori: Carigrad, Bosfor, Anadolija,
Bogaz most, da bi odmah zatim njihova
"geografska svakodnevica" bila poni{tena
ulivanjem prostora u telo lirskog subjekta.
Prostor tako postaje telesan, a `ensko telo
se oprostorava, {iri postaje sveobuhvatno:
57

Jedna travka
Provirila iz plo~nika
Tu, kraj Bosfora.
U o~ima, umjesto zjenica,
Dvije polovine
Jednog Istanbula.
To oprostorenje tela nosi rizik kataklizmi~kog ru{enja, ona koja se rastegla
preko Bosfora kao Bogaz most, zna:
Jednog }u se dana morati sru{iti,
Al ne znam samo
Kom }e me kontinentu
Odnijeti talasi.
Kataklizm~no ru{enje mosta, ali sada
kao zgusnutu {ifru zlog vremena, sadr`i i
pesma o rastanku (Obale):
Tvoja ruka
Ka meni pru`ena
Mostarski se sru{ila...
Ipak, ovo nije poezija kidanja i loma
ve}, pre svega, poezija bogatih saglasja.
^ak i tamo gde je nagla{eno ljubavna, ona
je, istovremeno, poezija slo`enog kulturnog
identiteta, povezivanja Evrope i Azije,
dalekih prostora Anadolije i zgusnute,
58

zagonetne ~amotinje planinskog sela. Hafiz

i Gurbibaba, i Sinan Mimar i Junus Emre,
i Nazim Hikmet i Koltrejn, i Majls Dejvis
i Bili Holidej - lirski subjekat objedinjuje
svetove uklju~uju}i razli~ita sazvu~ja u
svoju bogatu slo`enost. Sna`na samosvest
mlade moderne `ene egzistira uporedo s
praiskonskom sve{}u o identi~nosti `ene i
zemlje:
Dok le`im na zemlji
Kosa mi umr{ena
U pru}e sunca,
Iz {ake mi
Pet vlati trave
Niklo,
Na dnu nogu,
Mjesto stopala,
Obluci,
U grudi
Slila se ki{a.
Zemlja sam
Na kojoj le`im.
Me|u pesmama posve}enim drugim
umetnicima i duhovnim prethodnicima, izdvaja se i jedna diskretna, tanano ocrtana,
59

a su{tinski va`na nit. Iako ne pominje o~evo ime, Nadija vodi ne`an i bolan dijalog
s Ismetom Rebronjom pesnikom i ~ovekom. I to ne samo u pesmi Nit, gde se u
mirisu duvana, u kariranoj ko{ulji, s "neosjedjelom bradom asfaltnog mudraca", pojavljuje Ismet onakav kakav je bio i
kakvog ga pamtimo, ve} i u pesmi Ispred
ku}e, ispod breze, dok pili smo kahvu,
koja je jedna od najlep{ih u ovoj zbirci.
Tek nagove{tena narativnost, dalek odjek
beskrajnog pripovedanja, slika prostora
koja sugeri{u ~amotinju planinskoga sela u
kome se uvek ne{to ~eka, neko dobro ili
neko zlo, i u kome se to ~ekanje stalno
preta~e u pri~u. Ova pesma, kao ni druge
pesme Nadijine, ne li~i u izrazu, ritmu,
artikulaciji na pesme Ismeta Rebronje, ali
se ipak ostvaruje jedna duboka i dirljiva
unutra{nja, duhovna saglasnost. "Ona ta~ka
{to raste iz daljine" dolazi i iz realnih prostora druma i iz zagonetnih i zapretenih
unutra{njih pejza`a, koje u ovoj pesmi suvereno dele pesnik i njegova k}i:
Ona ta~ka {to raste iz daljine
60

Mo`da nam drumom nosi

Po`utjela neka pisma.
Mo`da po na{u djevojku
dolaze prosci.
Mo`da od ku}e kre}e
Nekome d`enaza.
Ona ta~ka {to blijedi u daljini
Mo`da je bio vjetar
[to ne donese oluju.
Pesni~ka zbirka Nadije Rebronje
pokazuje sna`an, individualan i kultivisan
pesni~ki talenat. U ritmu, slikama, zna~enjima ova poezija otkriva sna`an, intenzivan do`ivljaj sveta u kome se emotivno i
misaono objedinjuju na upe~atljiv i samosvojan na~in.
Prof. dr Ljiljana Pe{ikan-Lju{tanovi}

61

SUSRET UDALJENIH SVJETOVA

Knji`evni prvijenac Nadije Rebronje,
zbirka pjesama "Ples morima", svjedo~i o
nesvakida{nje zrelom pjesni~kom talentu
ove mlade autorice, koja se javlja kao iznimno samosvojan i izdvojen glas me|u
pjesnicima najmla|e generacije. Iznena|uje
i plijeni svje`ina metafori~kih slika u njenim pjesmama, te rafinirana jednostavnost
sa kojom ona artikuli{e svoje intelektualne
uvide u stvarnost.
Naivnim i bezazlenim, katkada gotovo infantilnim uglom gledanja, koji je
tipi~an postupak oneobi~avanja u pojedinim pjesmama, pjesnikinja u o~iglednoj datosti ~ulnih senzacija prepoznaje, istra`uje i
otkriva njihovu metafori~ku znakovnost.
"Ako dovoljno dugo,
Dovoljno uporno
Gledam u pahulje,
Vidim kako one stoje
A ja letim u vis."
62

Slikovnost u ovim pjesmama katkada

zna biti uistinu ma{tovita i sugestivna.
Tako lirski subjekt oslu{kuje "kako sija lice
Mjeseca", ili "d`epom prigu{enu polifonu
ti{inu nepristiglog sms-a"; i onda kada
"raspu{ta iz kose slavuje", ili kada otkriva
Istanbul "skriven" u ne~ijem osmijehu; kada osje}a nelagodu dok "iz nekog mu{karca u nju perverzno bulji Bukowski", ili
kada daje prisegu pod brezom koja se preobrazila u palmu Neobi~na je lako}a sa
kojom se u Rebronjinim pjesni~kim slikama lirski emotivni naboj spaja sa jezgrovito{}u refleksije, a snimci obi~nog svakodnevnog iskustva neo~ekivanim obrtima preobra`avaju se u metafore koje sna`no odra`avaju unutra{nje do`ivljaje.
U ciklusu pjesama "Kapi" dominiraju
motivi i simboli iz tradicije sufijskog pjesni{tva (poput leptira i svjetiljke), i one su
intimni razgovor sa svijetom islamskog orijenta, njegovom poezijom i duhovno{}u. U
pjesmi "Dvoje" razra|ena metafora o dva
dukata na defu ~iji zvuk podra`ava erotsko
sjedinjavanje, o`ivljava istovremeno pa63

nteisti~ki do`ivljaj sjedinjenosti sa svijetom, kao i misti~ku opijenost sjedinjenja sa

onostranim. Motivi iz sufijskog pjesni{tva
u ovom ciklusu preobra`avaju se i iznova
propituju pod le}om pjesni~ke imaginacije,
u sudarima slika iz fiktivnog (bilo knji{kog
ili upam}enog) svijeta i onog stvarnog u
koji je lirski subjekt situiran. "Tvoj stih je
Anadolija u meni", ka`e Rebronja u pjesmi posve}enoj Junusu Emreu. Otuda se
njena misaonost i u ostalim pjesmama
naslanja na istu duhovnu tradiciju:
"Ako ja tebe poznah
U prapo~elu,
Po~etak i kraj
Nam nisu dovoljni
Ni potrebni."
Misaoni uvidi u stvarnost u Rebronjinim pjesmama katkada su vanredno lucidni
i pronicljivi, smjeli u svojoj jednostavnosti,
naj`e{}e izra`eni kao postupno razra|ivanje
jedne metafori~ke slike. U pojedinim pjesmama njena zapitanost nad "posljednjim
stvarima" je svjesno vi{ezna~na, suzdr`ana
i nedore~ena, rasplinuta u lirskoj apstrakci64

ji, ili namjerno neupotpunjena o~ekivanom

poentom.
U stapanju neposrednih ~ulnih utisaka
sa reminiscentnim slikama, emocija se stalno ispituje, dovodi pod sumnju i prisutna
je tek u nagovje{tajima. U najuspjelijim
pjesmama u ovoj zbirci pjesnikinja polazi
od preciznog bilje`enja neposrednih ~ulnih
senzacija, od o{trih i izdvojenih detalja
stvarnosti, ~ija se emotivna sugestivnost
postupkom asocijacija dalje propituje.
Pjesnikinja ~esto jednim zaokretom, u jednom jedinom stihu, analiti~ki rastvara misaonu sr` jednog do`ivljaja, ili jednog duhovnog ili ~ulnog uo~avanja. Rebronjino
imaginativno preoblikovanje konkretnih
prizora neka je vrsta oniri~kog sublimata
raznovrsnih kulturnih, ~itala~kih, umjetni~kih i `ivotnih iskustava - tako da se u
lucidnom bljesku asocijacija, u neo~ekivanom sudaru metafori~kih slika, susre}u
udaljeni svjetovi mita, islamske duhovnosti
i citata iz svjetske knji`evnosti.
Asmir Kujovi}
65

66

BILJE[KA O PJESNIKINJI
Nadija Rebronja je ro|ena 7. aprila
1982. godine u Novom Pazaru. Ime je
dobila zato {to se njegovo zna~enje na
Istoku vezuje za vodu, rijeke, rosu,
prizivanje vode tamo gdje je nema. Njeno
prezime poti~e iz Bihora u Crnoj Gori.
Diplomirala je Turski jezik i
knji`evnost na Katedri za orijentalistiku
Filolo{kog fakulteta u Beogradu. Student je
magistarskih studija na Odseku za srpsku
knji`evnost Filozofskog fakulteta u Novom
Sadu. Radi kao asistent na Filozofskom
fakultetu Univerziteta u Novom Pazaru.
Poeziju, prozu, knji`evnu kritiku, eseje, i
prijevode poezije sa turskog, osmanlijskog
i ruskog jezika, objavljivala je u knji`evnoj
periodici u Srbiji, Crnoj Gori i Bosni i
Hercegovini. Zastupljena je u zbornicima
poezije i proze mla|ih autora sa prostora
biv{e Jugoslavije. Nagra|ivana je za eseje
i knji`evnu kritiku. Ovo je njena prva knjiga poezije. Pjesme iz ove zbirke prevo|ene
su na turski jezik.
nadija_r@yahoo.com
67

SADR@AJ
Kapi..................................................... 5
*** (Jedna travka).............................. 7
*** (Zaboravila sam ruke)................ 8
*** (Rastegla sam)............................ 9
*** (Za koji ular ili grivu)............... 10
*** (Prvi put sretoh).......................... 11
*** (Testiju |ul-jaga drhtavo ~uvam)... 12
*** (Tvoje su se o~i)........................ 13
*** (Odape}u strijelu)........................ 14
*** (Dok le`im na zemlji)................ 15
*** (Tvoj stih je Anadolija u meni).... 16
*** (U kand`ama).............................. 17
*** (Dvije {krinje u o~ima nosim).. 18
Dervi{................................................... 19
Dvoje................................................... 20
Nikada je bilo uvijek......................... 21
*** (Da li }u ikada).......................... 25
*** (Ako ja tebe poznah)................. 26
*** (Po~eh da se davim)................... 27
Krug..................................................... 28
Nemu{ti govor..................................... 29
Ispred ku}e, ispod breze dok pili
smo kahvu........................................... 30
Prokletstvo........................................... 31
Tajni zavjet......................................... 32
Zadnji korak do utoke....................... 33

69

Breza me je `alila jer sam krhka.............. 34

*** (Neka neko).......................................... 37
*** (Prokuka{e grdne vrane)...................... 38
*** (Niz istu liticu strmu).......................... 39
*** (Kad pratih te od sebe)....................... 40
*** (Ki{a je u pilulama)............................ 41
*** (Dok udi{em)....................................... 42
*** (Oprostite, bi}u iskrena)...................... 43
Obale............................................................. 44
Putevi............................................................ 45
Intima............................................................ 46
Nedo`udno ~ekanje...................................... 47
No}ni~enje.................................................... 48
Nit................................................................. 49
Love, dog and hell...................................... 51
Loasis.......................................................... 52
Neronovo bdenje.......................................... 54
Ples............................................................... 55
Pesma pretihih slavuja................................ 57
Susret udaljenih svjetova............................ 62
Bilje{ka o pjesnikinji................................... 67

70

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Narodna biblioteka Srbije, Beograd
821.163.4(497.11)-1
821.163.41.09-1
REBRONJA, Nadija
Ples morima / Nadija Rebronja. - Novi Pazar :
Narodna biblioteka Dositej Obradovi}, 2008 (Ra{ka
: Gramis). - 70 str. : ilustr. ; 20 cm
Tira` 500. - Str. 59-63: Pesma pretihih slavuja /
Ljiljana Pe{ikan-Lju{tanovi}. - Str. 62-65: Susret
udaljenih svjetova / Asmir Kujovi}.
ISBN 978-86-83251-13-1
a) Rebronja, Nadija (1982-) - Ples morima
COBISS.SR-ID 147142924