PHILIP ROTH

Sabbathov teatar

BIBLIOTEKA
KOLONEL
KNJIGA DRUGA

Nakladnik CELEBER
Zagreb Grobnika 34, tel/fax (01) 315 799

Urednik IVO CAPUT

PHILIP ROTH

SABBATHOV TEATAR

PRIJEVOD S ENGLESKOG
Dario Borkovid
CELEBER, Zagreb, 1998.

Naslov izvornika
Philip Roth SABBATH'S THEATER
Copyright Philip Roth 1995

ZA DVOJE PRIJATELJA
JANET HOBHOUSE
1948.-1991.
MELVIN TUMIN
1919.-1994.

PROSPERO:
Svaka treda misao bit de moj grob.
Oluja, in V., tredi prizor

1
NITA
NE
DRI
OBEANJE

ZAKUNI SE se da nede jebati nikoga osim mene, ili prekidamo.

To je bio ultimatum, izluujude nevjerojatan, posve neoekivani
ultimatum to ga je pedeset etverogodinja ljubavnica u suzama
uputila svom ezdeset etverogodinjem ljubavniku na obljetnicu veze
koja je i nakon trinaest godina ostala zadivljujude razuzdna i koja je,
ne manje zadivljujude toliko dugo ostala njihovom tajnom. U dobi
kada se prostata povedava, a hormonalna aktivnost smanjuje, kada
ovjeku ne preostaje vie od nekoliko godina nepouzdane potencije
i ne jo previe ivota tu, na poetku kraja svega, ona ga je eljela
potpuno promijeniti.
Ona je bila Drenka Balich, popularna poslovna i brana
partnerica vlasnika svratita, cijenjena zbog panje kojom je obasipala
sve svoje goste, zbog svoje srdane, majinske njenosti ne samo
prema djeci i starijim posjetiteljima, ved i prema domadim djevojkama
koje su istile sobe i servirale jelo, a on je bio zaboravljeni lutkar
Mickey Sabbath, nizak, nabijen bjelobradi mukarac obeshrabrujudih
zelenih oiju i prstiju bolnih od artritisa, koji je mogao biti u Big Birdu
sve te godine samo da je rekao da Jimu Hensonu prije kojih tridesetak
godina, prije nego to je Sesame Street uopde krenuo, kada ga je
Henson bio odveo na ruak u Upper East Side i pozvao ga da se
pridrui njegovoj druini od etvero ili petero ljudi. Umjesto Carolla
Spinneya, Sabbath bi bio glavna faca u Big Birdu, on bi imao zvijezdu
na Hollywood Walk of Fame i gostovao u Kini s Bobom Hopeom ili se
tako, podsjedajudi ga na to, samo naslaivala njegova ena, Roseanna,
dok se jo nasmrt opijala zbog svoja dva nepobitna razloga: svega to
se nije dogodilo i svega to jest. Ali, bududi da Sabbath ne bi bio nita
sretniji u Big Birdu nego to je bio u Roseanni, njezino grebanje po
proputenim prilikama nije ga jako pogaalo. Kada je Sabbath 1989.

godine bio javno osramoden zbog grubog seksualnog uznemiravanja

djevojke etrdeset godina mlae od njega, Roseannu su morali
zatvoriti u psihijatrijsku ustanovu zbog alkoholiarskog sloma,
prouzroenog ponienjem zbog skandala.
Tebi nije dovoljan jedan monogamni mujak?, upitao je
Drenku. Toliko voli monogamiju s njim da je eli i sa mnom? Zar ne
vidi vezu izmeu zavidne vjernosti svoga mua i injenice da te on
fiziki odbija? Pompozno je nastavio: Mi koji se nikada nismo
prestali meusobno uzbuivati ne namedemo jedno drugome nikakve
zavjete, nikakve prisege, nikakva ogranienja, dok je s njim jebanje
muno i one dvije minute mjeseno, kada te nagne preko kuhinjskog
stola i obavi to odostraga. A zato je tome tako? Matija je velik,
snaan, muevan, s upom crne kose poput dikobraza. Njegove vlasi,
to su bodljike. Svaka stara gospoa u okolici zaljubljena je u njega, i to
ne samo zbog njegova slavenskog arma. Njegov izgled ih uspaljuje.
Tvoje su male konobarice sve lude za njegovom rupicom na bradi.
Gledao sam ga tamo otraga, u kuhinji, na tridesetak stupnjeva u
kolovozu, dok oni vani na terasi u redu ekaju slobodne stolove. Vidio
sam ga kako mudka veere, kako pee one kebabe u svojoj znojem
natopljenoj majici. Onako sjajan, sav uronjen u masnodu, i mene
uspaljuje. A samo se svojoj enici gadi. Zato? Zbog razmetljive
monogamne prirode, eto zato.
Drenka se tugaljivo dovukla do njega, uz strmu umovitu stranu
brda na uzvisinu gdje se pjenuao potok u kojem su se kupali, ija je
bistra voda uborila niz velike, stepenaste granitne stijene,
isprekidano vijugajudi izmeu olujama iskrivljenih srebrnasto-zelenih
breza koje su natkrivale obale. U prvim mjesecima njihove veze ona je
za jedne samotne etnje, u potrazi za upravo takvim ljubavnim
gnijezdom, otkrila u umarku starih jela, nedaleko od potoka, tri
zaobljene stijene, veliinom i bojom nalik malim slonovima, koje su
zatvarale trokutast proplanak, koji de im posluiti kao dom. Zbog
blata, snijega i pijanih lovaca koji bi pucali po umama, sljeme brda
nije bilo dostupno u svako doba, ali od svibnja pa sve do poetka
listopada, osim kada je kiilo, to je bilo mjesto na koje su se sklanjali

da obnove svoje ivote. Prije niz godina, jedan se helikopter pojavio

niotkuda i trenutak lebdio tridesetak metara iznad njih, dok su goli
leali na prostirci od nepromoiva platna, ali inae, premda je Pedina,
kako su prozvali sklonite, bila 15 minuta hoda udaljena od jedine
tvrde ceste koja je Madamaska Falls povezivala s dolinom, ljudska
prisutnost nikada nije ugrozila njihovo tajno logorite.
Drenka je bila crnomanjasta, Talijanki slina Hrvatica s
dalmatinske obale, Sabbathov par po visini, puna, vrsto graena ena
na provokativnoj granici pretilosti, stasa koji je u svom najteem
izdanju podsjedao na one glinene figurice izraene otprilike 2000.
godine prije Krista, debele male lutke velikih grudi i irokih bedara,
koje su iskopavali od Europe sve do Male Azije i oboavali pod desetak
razliitih imena kao veliku majku bogova. Bila je lijepa na neki
djelatan, poslovni nain, osim nosa, iznenaujude spljotenog,
boksakog, koji je u izrazu njezina lica stvaraoneku vrstu pomutnje,
nosa pomalo nakriva u odnosu na puna usta i velike tamne oi,
izdajniki znak, kakvim ga je vidio Sabath, svega onoga povodljivoga i
neodreenoga u njezinoj naizgled odlunoj naravi. Izgledala je kao da
su je nekad pretukli, nagrdili strahovitim udarcem u najranijem
djetinjstvu, a zapravo je bila kdi dobrodunih roditelja, srednjokolskih
profesora pobono odanih tiranskim plitkim frazama Titove
Komunistike partije. Kao kdi jedinica bila je obasuta obiljem ljubavi
tih dragih, tunih ljudi.
Drenka je zadala udarac obitelji. U dvadeset drugoj, kao
pomodnica knjigovoe u dravnom eljeznikom poduzedu, udala se
za Matiju Balida, ljepukastoga mladoga konobara velikih ambicija,
kojeg je srela na odmoru u odmaralitu sindikata eljezniara, na
otoku Brau, nedaleko od Splita. Otili su u Trst na medeni mjesec i
nisu se vie vratili. Pobjegli su ne samo zato da se na Zapadu obogate,
nego i zato to su Matijinog djeda zatvorili 1948. godine, kad je Tito
raskinuo sa Sovjetskim Savezom, a djed, lokalni partijski birokrat,
komunist od 1923. godine i pun ideala o Majci Rusiji, usudio se
otvoreno raspravljati o tome. Oboje mojih roditelja, objasnila je
Sabbathu Drenka, bili su uvjereni komunisti i voljeli su druga Tita, koji

se smjekao svojim smijekom kao neko nasmijeeno udovite i tako

sam ja rano shvatila kako da volim Tita vie od ijednog drugog djeteta
u Jugoslaviji. Svi smo mi bili pioniri, mali djeaci i djevojice koji bi ili i
pjevali i nosili crvene marame. Mi bi pjevali pjesme o Titu, kako je on
onaj cvijet, onaj ljubiasti cvijet i kako ga sva omladina voli. Ali s
Matijom je bilo drugaije. On je bio djeak koji je volio svog djeda. A
neko je prokazao njegovog djeda kae li se tako? Raportirao. On je
bio raportiran. Kao neprijatelj reima. A neprijatelje reima sve su slali
u taj strani zatvor. To je bilo najstranije vrijeme, kada su ih kao stoku
bacali u brodove. Brodovima su ih odvozili s kopna na otok. Pa tko
preivi preivi, a tko ne ne. To je bilo mjesto gdje je kamen bio jedini
element. Sve to su tamo mogli raditi je obraivati taj kamen, lomiti
ga, bez razloga. Mnoge su obitelji imale nekoga tko je otiao na taj
Goli otok, to znai Naked Island, otok bez iega na sebi. Ljudi su jedni
druge raportirali, prijavljivali, iz bilo kojeg razloga zbog unapreenja,
ili iz mrnje, bilo zato. Uvijek je u zraku bila ta prijetnja da se bude
ispravan, a ispravan je znailo podravati reim. Na tom otoku ih nisu
hranili, nisu im ak ni vodu davali. To je otok nedaleko od obale, malo
sjevernije od Splita s obale moe vidjeti otok u daljini. Njegov djed
je tamo dobio hepatitis i umro je neposredno prije nego to je Matija
maturirao u srednjoj koli. Umro je od ciroze. Patio je sve te godine.
Zatvorenici bi slali dopisnice kudi, i morali su tvrditi na tim
dopisnicama da su preodgojeni. Njegova majka rekla je Matiji da
njezin otac nije bio dobar i da nije sluao druga Tita i da je zato morao
idi u zatvor. Matija je imao devet godina. Dobro je znala to mu govori
dok mu je to govorila. Tako ga u koli nede isprovocirati da kae neto
drugo. Njegov djed je rekao da de biti dobar i da voli druga Tita, pa je
bio u zatvoru samo deset mjeseci. Ali je tamo dobio hepatitis. Kad se
vratio, Matijina majka je napravila veliku proslavu. A on je imao
etrdeset kila kada se vratio. To je oko devedeset funti, tako nekako.
A bio je, kao Mate, visok ovjek. Potpuno fiziki uniten. Netko ga je
naprosto prokazao i to je bilo to. I zbog toga je Matija htio da
pobjegnemo nakon to smo se vjenali.
A zato si ti eljela pobjedi?

Ja? Mene nije zanimala politika. Ja sam bila kao i moji roditelji.
Kad je bila stara Jugoslavija, s kraljem i sve to, oni su voljeli kralja.
Onda je doao komunizam, pa su voljeli komunizam. Meni je bilo
svejedno, pa sam rekla da, da nasmijeenom udovitu. Ono to sam
ja voljela bila je avantura. Amerika je izgledala tako velianstvena i
tako glamurozna i tako nevjerojatno razliita. Amerika! Hollywood!,
Novac! Zato sam ila? Bila sam djevojka. Bilo kamo, gdje bude
najzabavnije.
Drenka je osramotila svoje roditelje bijegom u tu imperijalistiku
zemlju, slomila im srce, pa su i oni umrli, oboje od raka, nedugo nakon
njezina odlaska. Kako god bilo, toliko je voljela novac i toliko je voljela
zabavu da je vjerojatno samo njenoj brinosti tih uvjerenih
komunista imala zahvaliti na onome to je prijeilo to puno,
mladenako tijelo s muno grubim licem da sa sobom ne uini neto
jo hirovitije od podavanja kapitalizmu.
Jedini ovjek za kojega bi ikada priznala da mu je naplatila nod
bio je lutkar Sabbath, i u svih trinaest godina to se dogodilo samo
jednom, kada joj je na dar prinio Christu, odbjeglu njemaku au pair
djevojku koja je radila u jednoj prodavaonici delikatesa koju je otkrio i
strpljivo pripremao za njihovu bududu zajedniku slast. U gotovini,
obavijestila ga je Drenka, premda se i sama mjesecima unaprijed
naslaivala predstojedom avanturom s jednakim uzbuenjem kao i
Sabbath, jo otkako je on prvi put naletio na Christu koja je upravo
stopirala s namjerom da doe do grada, i iako Drenku nije trebalo
nagovarati da o tome urotniki uti. ukave novanice, rekla je,
vragolasto zakiljivi, ali svejedno odluno. Krute i nove. Prilagodivi
se bez oklijevanja ulozi koju mu je tako hitro namijenila, on je upita:
Koliko?. Kurvinski mu odgovori: Deset. Deset si ne mogu
priutiti. U tom sluaju, zaboravi. Ja ne sudjelujem. Teka si,
eno. Da. Teka, odgovori ona s uivanjem. Ali znam koliko
vrijedim. Dosta sam se potrudio da to sredim, zna. Nije bilo lako
sve utanaiti. Christa moe biti muiavo dijete, ali svejedno zahtijeva
puno brige. Ti bi trebala meni platiti. Ne elim da sa mnom postupa
kao s lanom kurvom. elim da sa mnom postupa kao s pravom

kurvom. Tisudu dolara, ili ostajem kod kude. Trai nemogude.

Onda nita. Petsto dolara. Sedamsto pedeset. Petsto. Vie ti ne
mogu dati. Onda mi mora platiti prije nego to doemo tamo.
elim uetati u sobu s novcem u torbici, da znam da moram obaviti
posao. elim se osjedati kao prava kurva. Sumnjam, ree Sabbath,
da de za to sam novac biti dovoljan. Meni hode. Sretnice. Ti si
sretnik, ree ona prkosno. Okej, petsto. Ali unaprijed. elim isplatu
nod prije.
O pojedinostima ugovora pregovarali su gore u Pedini dok su se
meusobno runo obraivali na prostirci.
Sabbatha novac nije naroito zanimao. Ali otkako ga je artritis
dotukao kao lutkarskog izvoaa na meunarodnim festivalima i
otkako je njegova lutkarska radionica prestala biti dobrodola u
programima etiriju fakulteta nakon to je tamo razotkriven kao
nastran, on je materijalno ovisio o svojoj eni, i zbog toga je nije
mogao bezbolno opeljeiti za pet od dvije stotine i dvadeset novanica
od po sto dolara koliko je Roseanna godinje zaraivala u pokrajinskoj
srednjoj koli, i predati ih u ruke eni ija je obiteljska gostionica imala
150.000 dolara godinjeg neto prihoda.
Mogao joj je, naravno, redi da odjebe, pogotovo zato to bi
Drenka jednako vatreno sudjelovala u aranmanu utroje s novcem ili
bez novca, ali izgledalo je da provesti nod u ulozi njezine muterije
njemu znai jednako mnogo kao i njoj pretvarati se da je prostitutka.
Sabbath, nadalje, nije imao pravo ne pokoriti se njezina je
razuzdanost dugovala svoj puni procvat upravo njemu. Sistematinost
i uspjenost to ih je pokazivala kao domadica iupraviteljica svratita
isto zadovoljstvo spremanja, godinu za godinom te silne love sve je
to moglo odavna umrtviti njezine najnie porive da Sabbath nije
naslutio, iz spljotenosti njezina nosa, iz oblina njezinih udova, i u
poetku niega vie, da poslovni perfekcionizam Drenke Balich nije
njezina jedina neumjerena sklonost. Upravo joj je Sabbath, korak po
korak, kao najstrpljiviji instruktor, pomogao da se otui od svog
ureenog ivota i otkrije nedolinosti pomodu kojih de nadomjestiti
ono to joj je nedostajalo u svakodnevnom ivotu.

Nedolinosti? Tko zna? Radi to te volja, govorio je Sabbath, a

ona je posluala i uivala u tome i u onome to je radila, i to ne manje
nego to je on uivao sluajudi nju. Muevi bi nakon vikenda
provedenog u svratitu sa enom i djecom tajno nazivali Drenku
govoredi joj da je moraju vidjeti. Kopa, tesar, elektriar, slikar, svi
radnici koji su pomagali oko svratita redovito su gledali kako da se za
ruak smjeste to blie uredu u kojemu je vodila poslovne knjige.
Kamo god da je ila, mukarci su osjedali neopipljivu auru poziva.
Nakon to ju je Sabbath uspio navesti da u sebi prepozna snagu koja
udi za sve vedim i vedim snagu koju nikada nije posve odbacivala i
prije nego je on naiao mukarci su poeli shvadati da ovu oniu
sredovjenu enu ne ba zasljepljujudeg izgleda, obavijenu osmjehom
ljubaznosti, pokrede karnalnost dobrano nalik njihovoj vlastitoj. U toj
eni bio je netko tko je razmiljao poput mukarca. A mukarac poput
kojeg je razmiljala bio je Sabbath. Ona je bila, prema vlastitim
rijeima, njegova suigraica.
Kako je, zaista, mogao redi ne na onih petsto dolara? Taj
odgovor bio je nemogud. Da bi bila ono to je shvatila da eli biti (da bi
bila ono to on od nje eli), Drenka je od Sabbatha trebala samo i
jedino pristanak. Nema veze to je tim novcem kupila alate za
podrumsku radionicu svoga sina. Matthew je bio policajac koji je ivio
sa enom u svojoj kudici dolje u dolini; Drenka ga je oboavala i, nakon
to je postao policajac, stalno se brinula za njega. On nije bio velik i
lijep, s kosom dikobraza i rupicom u bradi poput svog oca ije je
anglizirano ime nosio, ved puno sliniji Drenki, onizak tek neto vii
od metar sedamdeset i jedva 70 kilograma teak, bio je ujedno u
svojoj klasi i najmanji i najmlai pitomac policijske akademije a
usred lica nesklad, nos koji to i nije, replika njezinoga. On je bio
predodreen da jednog dana preuzme svratite, pa je oca bacio u oaj
kad je ved nakon godinu dana napustio kolu za hotelske upravitelje
da bi postao miidavi, kratko oiani policajac s velikim eirom,
znakom i mnogo modi, policijski klinac kojemu je prvi zadatak da s
radarom i patrolnim kolima juri glavnim cestama bio najbolji posao
na svijetu. Srede toliko ljudi, svaki automobil koji zaustavi je drukiji,

druga osoba, druga brzina... Drenka je Sabbathu ponavljala sve to joj

je Matthew Junior govorio o ivotu policajca, od dana kada se prije
sedam godina upisao na akademiju i suoio sa zapovjednikom koji je
poeo urlati na njih, a on se zakleo majci: Nedu dopustiti da me ovo
slomi, pa do dana kad je diplomirao i kad su mu, onako malenom,
dodijelili posebno odlikovanje za fiziku spremu i rekli njemu i
ostalima koji su preivjeli dvadeset etiri tjedna obuke: Niste Bog, ali
ste mu blii od ikoga drugoga. Opisala je Sabbathu znaajke
Matthewova devet milimetarskog pitolja sa spremitem od petnaest
metaka i kako ga je nosio u izmi ili zataknutog za remen na leima,
to ju je prestravljivalo. ivjela je u neprekinutoj brizi da de joj ga
netko ubiti, pogotovo otkako je dobio premjetaj i otkako je morao
odraivati nodne smjene svakih nekoliko tjedana. Sam Matthew
zavolio je patroliranja kolima jednako kao i rad s radarom. Jednom
kad krene na svoje deurstvo, sam si svoj ef. Kad sjedne u taj auto,
moe sve to te volja. Sloboda, mama. Mnogo slobode. Ako se nita
ne dogaa, samo vozi. Sam u automobilu, krstari, vozi se cestama
dok te ne pozovu. Odrastao je u onome to su policajci zvali Sjeverna
patrola. Znao je itavo podruje, sve ceste i ume, znao je to se radi u
gradidima i pronalazio je golemo muko zadovoljstvo u tome da pazi
na dvorita, barove i ljude koji su iz njih izlazili. Matthew je imao
sjedalo u prvom redu, kako je govorio majci, za najvedu predstavu na
svijetu nesrede, pljake, domade svae, samoubojstva. Vedina ljudi
nikada ne vidi rtvu samoubojstva, ali zato si je djevojka s kojom je
Matthew iao u kolu raznijela mozak u umi, sjela je pod hrast i
raznijela si mozak, a Matthew je, jo prve godine svoje dunosti, bio
taj koji je prvi doao na mjesto nesrede i pozvao mrtvozornika i ekao
da ovaj doe. Te prve godine, Matthew je govorio majci, bio je tako
nabrijan, osjedao se tako nepobjedivim, vjerovao je da zubima moe
zaustaviti metke. Matthew ulazi na scenu neke domade svae u kojoj
su krivci pijani i viu jedno na drugo i mrze se i udaraju, a on, njezin
sin, prilazi im, razgovara s njima i smiruje ih tako da je u trenutku
njegova odlaska sve u redu i nikoga od njih ne treba uhapsiti da bi se
primirio. A ponekad su tako gadni da ih itekako uhapsi, lisicama vee i

mukarce i ene, pa eka da doe drugi policajac da zajedno privedu

ono dvoje prije nego to se poubijaju. Kad je neki klinac poeo mahati
pitoljem u piceriji na broju 63, Matthew je bio taj koji je pronaao
automobil to ga je klinac vozio i, bez ikakve podrke, znajudi da klinac
ima pitolj, naredio mu preko zvunika da digne ruke u zrak, dredi ga
na nianu... i te prie, na temelju kojih je njegova majka vjerovala da
jeMatthew dobri policajac koji eli obavljati dobar posao, onako kako
su ga nauili, toliko su je isprepadale da si je kupila prijemnik, malenu
kutijicu s antenom i zvunikom koja je hvatala policijske razgovore na
Matthewovoj frekvenciji, i ponekad kad je on bio u nodnoj patroli a
ona nije mogla zaspati, ukljuila bi tu napravu i sluala ju je itavu nod.
Mogla je uti svaki signal kojim su pozivali Matthewa, tako da je
manje vie znala gdje se nalazi i kamo ide i da je jo iv. Kad god bi
ula njegov broj 415B istog trena je bila budna. Ali isto tako i
Matthewov otac i podsjedanje na to da je sin kojeg je svakog ljeta
uvjebavao u kuhinji, taj nesueni nasljednik posla to ga je otac,
imigrant bez prebijene pare, izgradio ni iz ega, sada umjesto toga
strunjak u karateu i dudou koji u tri sata ujutro kao zadnji idiot
slijedi neki sumnjivi kamionid u Battle Mountainu, Matiju je potpuno
izluivalo. Gorina izmeu oca i sina toliko je narasla da je Drenka jo
samo Sabbathu mogla povjeriti svoje strahove za Matthewovu
sigurnost, ili pokazati ponos koji je osjedala pred koliinom
motorizirane aktivnosti koju je tjedno uspio odraditi. Tamo vani ima
svega, rekao joj je, Uvijek neto prebrza vonja, neispravna
stranja svjetla, sve mogude vrste prekraja... Sabbathu tako nije
predstavljalo iznenaenje Drenkino priznanje da je za petsto dolara
to joj ih je isplatio u ime popunjavanja trija s njim i Christom, kupila
za Matthewov roendan portabl Makita stolnu pilu i prikladni
komplet dado noeva.
Sve u svemu, nije moglo biti bolje. Drenka je pronala nain
kako da bude najbolji prijatelj svome muu. Zahvaljujudi nekadanjem
lutkarskom majstoru Nedolinog teatra Manhattana, rutina braka to
ju je prethodno gotovo ubijala postala joj je sada vie nego prihvatljiva
sada je i sama njegovala tu ubitanu rutinu u ime protutee svojoj

vlastitoj lakomislenosti. Umjesto da kipi od gaenja zbog svog

nematovitog mua, nikada joj nije vie odgovarala Matijina
ravnodunost.
Pet stotina dolara bila je zaista zanemariva cijena za utjehu i
zadovoljstvo koje su oboje dobivali, i tako je Sabbath, koliko god ga je
predaja onih svjeih, novih novanica uznemirila, prema Drenki
pokazao istu hladnokrvnost kao i ona dok je, uivajudi i oponaajudi
glumaki klie, preklopila novanice na pola i spremila ih u grudnjak,
izmeu dojki ija ga njena punina nikada nije prestala opinjavati.
Moglo se oekivati da de se dogoditi suprotno, da de tkivo posvuda
omlohavjeti, ali ak i tamo gdje je njezina koa omlohavjela, kao pri
dnu vrata, ak je i ta draesna, neznatno izborana povrina koe
veliine dlana pojaavala ne samo neprestano zraenje njezine
privlanosti ved i osjedaje to ih je on gajio prema njoj. Jo ga je est
kratkih godina dijelilo od sedamdesete: komine osobine kojima ih je
naslagama tkiva obiljeilo Vrijeme nisu ih se ticale iskljuivo zbog
neizbjene svijesti o tome da se igra primie kraju.
U posljednje vrijeme, kada bi cuclao Drenkine obilne dojke
obilne, preobilne, divovske, plodne, to bujaju i prelijevaju se od
punine, poput Junone koja potrbuke lei na Tintorettovoj slici dok joj
iz sise istjee Mlijeni put dok bi, dakle, cuclao Drenku u
nepopustljivu ludilu to ju je nagonilo da ekstatino zabacuje glavu i
stenje (moda poput, nekad, Junone): Ah, osjedam ga duboko u
piki!, ubola bi ga otra enja za svojom malom pokojnom majkom.
Njezina prednost bila je gotovo onako apsolutna kao i u prvom
desetljedu njihova, ni s im usporediva, zajednitva. Sabbath je
osjedao neto nalik na oboavanje prema prirodnom osjedaju sudbine
to ju je krasio, kao i prema toj dui, iji je fiziki ivot bio poput onoga
u konja, koja se kupala u svoj onoj vibrirajudoj energiji, dui tako
nepogreivo prisutnoj kao i mirisni kolai to su se pekli u pednici
nakon kole. U njemu su se uzburkali osjedaji kakve nije osjetio od
osme ili devete godine, u doba kada je ona nalazila uitak iznad svih
uitaka u tome da bude majka svoje dvojice sinova. Da, odgajanje
Mortyja i Mickeya bio je vrhunac njezina ivota. Kako se samo sjedanje

na nju, njezin smisao, irilo u Sabbathu kada bi se prisjetio bodrosti s

kojom se svakog proljeda pripremala za Pashu, svega tog rada koji je
trebalo obaviti da se pripremi posue, dva seta posua koje je trebalo
u kutijama dovudi iz garae, to stakleno posue za Pashu, oprati ga,
poloiti ga na police u nepunom danu, izmeu Mickeyjeva i
Mortyjeva jutarnjeg odlaska u kolu do povratka popodne, ona bi
ispraznila smonicu od chumitza te oistila i izribala kuhinju u skladu s
najsitnijim propisima svetkovine. Iz naina na koji je obavljala poslove
bilo je teko odrediti radi li to ona zato to mora, ili zato to joj to ini
potrebu. Tanka enica iroka nosa i tamne kovrave kose, skakutala je
i letjela amo-tamo poput ptiice u grmu punom bobica, treperavo
cvrkududi iste i tene melodije, koje je pjevuila jednako prirodno kao
to je brisala prainu, glaala, popravljala, latila i ila. Slaganje stvari,
ispravljanje stvari, pripremanje stvari, araniranje stvari, pakiranje
stvari, sortiranje stvari, otvaranje stvari, odjeljivanje stvari, ureivanje
stvari njezini sposobni prsti nikad se nisu zaustavljali i njezino
zvidukanje nikada nije prestajalo, za itava njegova djetinjstva. Toliko
je bila zadovoljna, obuzeta svime to je trebalo uiniti da rauni
njezina mua budu u redu, da miroljubivo ivi sa svojom svekrvom, da
se brine o svemu to dnevno treba dvojici djeaka, da i u najgorim
danima Depresije, ma koliko malo novca donosio posao s maslacem i
jajima, pazi da se kudni budet to ga je planirala ne sukobljava s
njihovom sredom i da, primjerice, odjeda to je od Mortyja prelazila
Mickeyju, a to je po prilici bilo i sve to je Mickey uopde nosio, bude
besprijekorno popravljena, svjee izvjetrena, savreno ista. Njezin je
mu ponosno razglaavao meu svojim muterijama kako njegova
ena ima oi i iza glave i dva para ruku.
A tada je Morty otiao u rat i sve se promijenilo. Uvijek su sve
radili kao obitelj. Nikada se nisu rastajali. Nikada nisu bili toliko
siromani da ljeti daju iznajmiti kudu i da se, poput pola susjeda koji su
kao i Sabbathovi ivjeli blizu plae, presele u usrani stanid iznad
garae, ali ipak su prema amerikim mjerilima bili siromana obitelj i
nitko meu njima nije bio nikamo putovao. Ali tada je Morty otiao i
prvi put u svom ivotu Mickey je sam spavao u njihovoj sobi. Jednom

su posjetili Mortyja dok je jo bio na obuci u Oswegu, New York. Zatim

je est mjeseci bio na obuci u Atlantic Cityju i tamo bi se nedjeljom
odvezli da ga vide. A kada je bio u koli za pilote u North Carolini, vozili
bi se skroz tamo na jug, iako je otac tada morao kamionid predati
susjedu kojega je pladao da taj dan dostavlja robu. Morty je imao lo
ten i nije bio naroito lijep, nije bio dobar ak etvorke i trojke iz
svih predmeta osim tehnike i tjelesnog a nije imao ni nekog uspjeha
kod djevojaka, a opet, svima je bilo jasno da de onako tjelesno jak i
vrstog karaktera biti u stanju brinuti se o sebi, ma kakve tekode ivot
donio. Svirao je klarinet u plesnom sastavu u srednjoj koli. Bio je
zvijezda trkalita. Straan pliva. Pomagao je ocu u poslu. Pomagao je
majci u kudi. Mogao je sve napraviti rukama, a opet, svi su oni mogli:
njenost njegova snanog oca u rukovanju jajima, istanana okretnost
njegove majke u kudnim poslovima vjetina prstiju Sabbathovih koju
de i Mickey, jednog dana, pokazati svijetu. Sva sloboda koju su imali
bila je u njihovim rukama. Morty je bio u stanju popraviti
vodoinstalacije, elektrine naprave, bilo to. Samo daj to Mortyju,
znala je govoriti majka, Morty de to popraviti. I nije pretjerivala kada
je govorila da je Morty najbolji stariji brat na svijetu. Prijavio se u
zrakoplovni korpus vojske u osamnaestoj, neposredno nakon to je
zavrio srednju kolu Ashbury, radije nego da eka uvojaenje. Otiao
je u osamnaestoj i bio je mrtav u dvadesetoj. Pogoen nad Filipinima,
12. prosinca 1944.
Oko godinu dana Sabbathova majka nije ustala iz kreveta. Nije
mogla. Nikada vie o njoj nisu govorili kao o eni koja ima oi i iza
glave. Ponekad se inilo kao da ih nema ni sprijeda i, koliko se
preivjeli sin mogao prisjetiti, puudi i gutajudi kao da eli isuiti
Drenku do kraja, nikada vie nije pjevuila svoju melodiju. Kudica kraj
mora bila je obavijena tiinom kada bi se pjeskovitom uliicom penjao
nakon kole, pa nije ni znao je li majka uopde unutra dok nije uao u
kudu. Ni medenjaci, ni razne vrste kruha, ni kolai, nita se vie nije
peklo u pednici nakon kole. Kad bi se vrijeme proljepalo, ona bi sjela
na klupu na obali, nasuprot mjestu gdje je s djeacima jurila u zoru da
s ribarske brodice kupi iverak koji je tu kotao upola manje nego u

prodavaonici. Nakon rata, kada su se svi vratili kudama, odlazila je

tamo priati s Mortom. Kako su desetljeda prolazila, priala je s njim
sve vie i vie, sve do odlaska u staraki dom u Long Branchu kamo ju
je Sabbath odveo kad je napunila devedesetu, kada je priala jo
jedino s Mortyjem. Nije imala pojma tko je uopde Sabbath kada bi je
nakon etiriipolsatne vonje doao posjetiti zadnje dvije godine
njezina ivota. ivudi sin kojega je prestala prepoznavati. Ali sve je to
poelo jo davne 1944.
A sada je Sabbath govorio njoj. To ni sam nije oekivao. Svome
ocu, koji ga nikada nije napustio, iako je Mortyjeva smrt i njega
slomila, koji je jednostavno ostao uz Mickeyja, ma koliko mu je
djeakov ivot postao nerazumljiv kada je ovaj nakon srednje kole
otiao na more ili poeo izvoditi lutkarske predstave na ulicama New
Yorka, svom pokojnom ocu, tom jednostavnom, neobrazovanom
ovjeku koji se za razliku od svoje ene rodio na drugoj strani Atlantika
i doao u Ameriku posve sam u trinaestoj godini ivota te u sedam
godina zaradio dovoljno novca da preko oceana dovede i svoje
roditelje i dva mlaa brata, Sabbath nikada nije uputio ni rijei otkako
je umirovljeni prodava maslaca i jaja preminuo u snu u svojoj
osamdeset prvoj godini ivota, prije etrnaest godina. Nikada nije
osjetio sjenu oeve prisutnosti kako lebdi u blizini, i to ne samo zato
to je otac bio najmanje priljiv u cijeloj obitelji ved i stoga to
Sabbathu jo nije bio predoen niti jedan dokaz da su mrtvi ita drugo
osim mrtvi. Razgovarati s njima znai upustiti se u najrazumljiviju od
ljudskih iracionalnih djelatnosti, ali Sabbathu je to svejedno bilo
strano. Sabbath je bio realist, uvjereni realist, i kao takav on je do
svoje ezdeset etvrte gotovo odustao od druenja sa ivima, a kamoli
od raspravljanja o svojim problemima s mrtvima.
A ipak, upravo je to sada svakodnevno radio. Majka je svaki dan
bila tu, on joj je priao, a ona je bila u nekoj vezi s njim. Na koji si to
tono nain prisutna, mama? Jesi li samo tu ili si posvuda? Bi li
izgledala kao ti da sam te u stanju vidjeti? Slika koju imam stalno se
mijenja. Zna li samo ono to si znala za ivota, ili sada zna sve, ili je
znati postao besmislen pojam? to od toga? Jesi li jo onako strano

tuna? Bila bi stvarno najbolja vijest da si jo i sad onakva cvrkutava ti

zato to je Morty opet s tobom. Je li on tamo? to je s tatom? I ako ste
sve troje tamo, nije li i Bog s vama? Ili je bestjelesno postojanje, poput
svega drugoga, neto sasvim prirodno, pa Bog tamo nije nita nuniji
nego to je ovdje. Ili se moda o smrti ne pita nita kao to se za
ivota nisi pitala o ivotu? Je li biti mrtav za tebe neto poput voenja
kudanstva?
udan, neshvatljiv i smijean, posjet je ipak bila stvaran: kako
god da si je to pokuao objasniti, majku nije mogao natjerati da ode.
Znao je da je ona tu na isti nain na koji je znao kad je na suncu, a kad
u sjeni. U tome kako ju je opaao bilo je neto previe prirodno, a da
bi sam opaaj nestao pred njegovim podrugljivim otporom. Ona se
nije pojavljivala samo u trenucima njegova oajavanja, to se nije
dogaalo samo usred nodi kada bi se probudio u uasnoj potrebi za
neim vrstim u sveopdem nestajanju njegova majka bila je u umi,
nad Pedinom, s njim i Drenkom, lebdedi nad njihovim napola golim
tijelima poput onog helikoptera. Moda je i taj helikopter bio njegova
majka. Njegova mrtva majka bila je s njim, gledala ga je i posvuda
okruivala. Bila je rasprena posvuda nad njim. Vratila se da ga
povede k njegovoj smrti.
***
evi se s drugima i prekidamo.
Upitao ju je zato.
Zato to ja to elim.
Nede idi.
Nede?, ree Drenka plano. Ilo bi da me voli.
Da? Znai, ljubav je ropstvo?
Ti si ovjek mog ivota! Ne Matija ti! Ili du biti tvoja ena,
tvoja jedina ena, ili sve ovo mora zavriti!
Bilo je to tjedan prije 30. svibnja, spomen-dana za poginule u
ratu, blistavo svibanjsko popodne. Gore u umi vjetar je lomio

granice s velikog drveda i slatki miris sveopdeg cvjetanja, nicanja i

grananja podsjetio ga je na Sciarappinu brijanicu u Bradleyu, kamo ga
je Morty kao malo dijete vodio na ianje, i gdje im je odjedu
popravljala Sciarappina ena. Nita se vie nije doimalo takvo kakvo
jest; sve ga je podsjedalo na ono to je davno nestalo ili sve to sada
nestaje. U duhu se obradao majci. Osjeda li mirise? Moe li uopde
nekako osjetiti neto s ove strane? Je li smrt jo gora od umiranja?
Smeta li te, moda, ga Balich? Smetaju li te uopde sada trivijalnosti?
Ili je sjedio u krilu svoje mrtve majke ili je ona sjedila u
njegovom. Moda se zmijoliko uvlaila u njegov nos zajedno s mirisom
procvjetalih planina, lebdjela u njemu poput kisika. Okruuje ga,
otjelovljena u njemu.
Reci mi, molim te, kad si to odluila? to se dogodilo da tako
pone razmiljati? To nisi ti, Drenka.
Jesam, jesam. To jesam ja. Reci mi da de mi biti vjeran. Molim
te, reci mi da je tako!
Prvo mi reci zato.
Ja patim.
Zaista. Vidio ju je kako pati i ovo je bio jedan od tih trenutaka.
Neka rasplinutost irila se iz sredita njezina lica poput spuve koja
prelazedi ploom ostavlja za sobom iroki trag negiranog smisla. Nisi
vie vidio lice ved krug otupjelosti. Kad god bi se u nekoj snanoj svai
razjapio razdor izmeu oca i sina, ona bi otrala do Sabbatha s istim
ovim uasnutim izgledom lica, obamrla i nesuvisla od straha. Njezina
ivahna lukavost isparila bi pred njihovom nevjerojatnom
sposobnodu da se razgnjeve. Sabbath ju je uvjerio a da ni sam u to
nije pretjerano vjerovao da se njih dvojica nede poubijati. Ali, ne
jednom je razmiljao, proet trncima, to se sve komea pod
poklopcem neumornog srdanog vladanja koje je muke Baliche inilo
tako nepopravljivo dosadnima. Zato je, zaista, dijete postalo
policajac? Zato je sin elio riskirati ivot traedi kriminalce uz pomod
revolvera, lisiina i smrtonosne male palice kad ga je ekalo pravo
malo bogatstvo koje bi proizalo iz sluenja sretnim gostima svratita?

A zato mu nakon sedam godina ljubazni otac nije mogao oprostiti?

Zato je umjesto toga svaki put kad bi se sreli optuivao sina da mu je
unitio ivot? Jest, obojica su imala svoju posebnu skrivenu stvarnost i
poput drugih nisu bili lieni dvojnosti, tono je i da nisu bili posve
racionalni ljudi i da im je nedostajao svaki smisao za humor i ironiju
pa ipak, gdje je bio kraj takvim Matthewima? Sabbath je privatno
doputao da Drenka ima dobar razlog bojati se lude snage njihove
netrpeljivosti (pogotovo kad je jedan od njih bio naoruan). Ali, bududi
da ona nije ni priblino bila njihova meta, savjetovao joj je da ne
zauzima stranu niti da posreduje s vremenom de se obojica ohladiti i
tako dalje, i tako dalje. Nakon to se njezin strah malo smirio, a ivost
se ponovo vratila, rekla mu je da ga voli, da nikako ne moe ivjeti bez
njega i da, kako je to spartanski uobliila, ne moe izvravati svoje
obaveze bez njega. Bez njihova zajednikog iskustva nikada ne bi bila
ovako dobra! Liudi one obilate grudi, kojih mu se obla realnost inila
jednako nezemaljskom kao i kad mu je bilo etrnaest, Sabbath joj je
rekao da i on prema njoj osjeda isto, gledajudi je s onim svojim
smijekom koji nije posve jasno odavao kome ili emu se podruguje
priznao je to bez onog njezina deklamatorskog ara, gotovo kao da
namjerno eli zvuati nemarno, a ipak, ovo osjedam isto prema tebi,
ogoljeno od podrugljivosti, bilo je iskreno. ivot je Sabbathu bio
nezamisliv bez promiskuitetne ene uspjenog vlasnika svratita kao i
njoj bez bezobzirnog lutkara. Nikoga za druenje, nikoga da omogudi
slobodno ispunjavanje njegove najvitalnije potrebe!
A ti?, upitao je. Hode li ti biti vjerna meni? Da li i to
predlae?
Ja ne elim nikoga drugog.
Otkad to? Drenka, vidim te kako pati, a to ne elim, ali ne
mogu uzeti za ozbiljno to to trai od mene. Kako opravdava to to
mi eli nametnuti ogranienja koja sama sebi nikada nisi nametnula?
Trai od mene vrstu vjernosti kakvu nisi traila ni od vlastitog mua, i
kakvu bi, da na to pristanem, njemu samom odricala zbog mene. eli
monogamnost izvan braka i preljub u braku. Moda si u pravu, moda

je to jedini nain. Ali u tu svrhu morat de pronadi potenijeg starca.

Obrazloeno. Formalno. Savreno precizno.
Tvoj odgovor je ne.
Moe li ikako biti da?
I tako de me se sad rijeiti? Preko nodi? Samo tako? Nakon
trinaest godina?
Zbunjen sam, ne shvadam te. to mi to ovdje imamo? Ti si
niotkud nabacila taj jebeni ultimatum, a ne ja. Ti si meni stavila pod
nos taj ili-ili. Ti se mene sprema odbaciti preko nodi ...osim, naravno,
ako ne pristanem na ulogu seksualnog stvorenja kakvo nikad nisam
bio. Sluaj me, molim te. Ja moram postati seksualno stvorenje kakvo
ni ti nisi sanjala biti. Kako bismo sauvali ono to smo dosad udesno
odravali izravnim upranjavanjem svojih seksualnih udnji prati li
me? moje se seksualne elje moraju deformirati, jer je bjelodano da,
poput tebe tebe do danas, to jest ni prirodom, ni stremljenjem, ni
praksom niti vjerom nisam monogamno bide. Toka. eli nametnuti
stanje koje me deformira ili pretvara u nepoteno bide s tobom. Ali,
poput drugih ivih bida i ja patim kad me deformiraju. I okira me,
dodao bih, kad pomislim da izravnost koja nas je oboje odrala i
uzbuivala, koja je pruala tako zdravi kontrast rutinskoj prijetvornosti
milijuna brakova, ukljuujudi i tvoj i moj, tebi sada znai manje nego
utjeha konvencionalnih lai i represivnog puritanizma. Represivni
puritanizam kao dobrovoljni izazov mogu prihvatiti, ali to je onda
titoizam, Drenka, to je nehumani titoizam, koji gleda kako nametnuti
svoja pravila drugima kreposno guedi sotonsku stranu seksa.
Ti i zvui kao glupi Tito kad mi tako predaje! Molim te
prestani!
Nisu razvukli svoju prostirku niti se raskomotili, ved su ostali u
majicama i traperu, Sabbath sa svojom pomorskom kapicom,
naslonjen leima o stijenu. Drenka je za to vrijeme brzim koracima
kruila oko slonolikih stijena i rukama je nervozno prolazila kroz kosu
ili vrcima prstiju dodirivala poznatu povrinu grubih zidova njihovog
skrovita. Nije mogao ne prisjetiti se Nikki u posljednjem inu Vinjika.

Nikki je bila njegova prva ena, krhka, prevrtljiva grkoamerika

djevojka iji je stalni smisao za upadanje u krize krivo shvatio kao
dubinu duha i kojoj je dao ehovljevski nadimak Svakodnevna Kriza,
sve dok nije doao dan kada su te svakodnevne krize postojanja Nikki
naprosto pomele.
Vinjik j e bila jedna od prvih predstava koju je reirao u New
Yorku nakon dvije godine lutkarske kole u Rimu, dok je u Italiji sluio
vojsku. Nikki je igrala vlastelinku Ranjevsku poput pokvarene
klepetaljke, i za nekoga tako apsurdno mladog za tu ulogu, spretno
dredi u ravnotei satiru i patos. U posljednjem inu, kada su sve stvari
ved spremljene i ojaena obitelj se priprema zauvijek napustiti dom
predaka, Sabbath je zamolio Nikki da tiho obie praznu sobu i prijee
vrhovima prstiju po zidovima. Bez suza, molim. Samo prijei sobom
dodirujudi gole zidove i otii to de biti dovoljno. Sve to bi joj rekao,
Nikki je izvanredno izvodila... meutim, to njemu nije izgledalo posve
zadovoljavajude zbog injenice da, koliko je god dobro glumila, jo je
bila ujedno i Nikki. Ovo ujedno i kod glumaca vratilo ga je konano
lutkama, koje se nikada nisu morale pretvarati, nikada glumiti.
injenica da ih je on stavljao u pokret i svakoj davao glas Sabbathu
nikad nije uzdrmalo vjeru u njihovu realnost na nain na koji mu se
Nikki, svjea i radina i sa svim svojim talentom, inila neuvjerljivom
zato to je bila iva osoba. S lutkama nikad nije trebalo protjerati
glumca iz uloge. U lutkama nije bilo nieg lanog ili umjetnog, niti su
one bile metafore za ljudska bida. Bile su naprosto to to su bile i
nitko se nije trebao brinuti da de lutka nestati s lica Zemlje, kao to se
to dogodilo s Nikki.
Zato, zavapi Drenka, Zato pravi budalu od mene? Naravno
da me nadmudruje, svakoga nadmudruje, i natpriava svakog...
Da, da, uzvrati on.Luksuzna neozbiljnost bio je osjedaj to ga
je nadmudriva dutio u sebi, to vedi to je veda bila ozbiljnost kojom je
govorio. Detaljna, skrupulozna, brbljava racionalnost morala je biti
nazona kada je Morris Sabbath bio govornik, iako ak ni on nije uvijek
biti siguran je li tako izreeni besmisao zaista bio posve besmislen. Ne,
biti zavodljivo varav nije bilo nimalo jednostavno ...

Prestani, molim te! Prestani biti manijak!

Samo ako ti prestane biti budala! Zato si najedanput toliko
glupa kad o ovome priamo? to ti hode od mene, Drenka? Da
poloim zakletvu? Pred tobom? Koje su rijei zakletve? Molim te,
navedi sve stvari koje ne smijem initi. Penetracija? Je li to sve? A to s
poljupcem? Telefonskim pozivom? A hode li i ti poloiti zakletvu? I
kako du znati dri li je se? Do sada nisi.
A kada se tono vrada Silvija, razmiljao je Sabbath. Je li to uzrok
svemu, njezin strah od svega to bi bila prisiljena raditi Sabathu u
uzbuenju svih uzbuenja? Prolo ljeto Matijina nedakinja Silvija
ivjela je s Balichima u njihovoj kudi i radila kao konobarica u sali za
ruanje. Silvija je bila osamnaestogodinja studentica iz Splita, a u
Ameriku je dola provesti praznike kako bi poboljala svoj engleski. Sa
grinjom ili bez grinje savjesti, Drenka je donosila Sabbathu, ponekad
sakriveno u depu, ponekad u torbici, Silvijino noeno donje rublje.
Nosila ga je i pretvarala se da je Silvija. Prelazila je njime gore dolje
cijelom duinom Sabbathove bijele brade i pritiskala ga na njegove
rastvorene usne. Zamatala je njegovu erektiranu mukost u
naramenice i koarice i milovala ga omotana u svilenkastu tkaninu
Silvijina tanjunoga grudnjaka. Provukla mu je noge kroz otvore
donjeg dijela Silvijina bikinija i povukla gadice nagore koliko je mogla
uz debela Sabbathova bedra. Priaj, rekao joj je, reci sve!
Posluala je. Da, ima dozvolu, moj prljavi ovjee, da, govorila je,
moe je imati, dajem ti je, uzmi njezinu usku mladu pikicu, ti prljavi
stare... Silvija je bila tanko, aneosko bide, vrlo bijele koe s
crvenkastim uvojcima, koje je nosilo male okrugle naoale s metalnim
okvirima, s kojima je izgledala kao marljivo dijete.
Fotografije, uputio je Sabbath Drenku, pronai fotografije.
Mora biti nekakvih fotografija, svi se fotografiraju. Ali ne. Ne krotka
mala Silvija. Nevjerojatno, ree Drenka, ali sljededeg dana,
pregledavajudi Silvijin ormarid, ona otkrije ispod pamunih spavadica
snop slika koje je Silvija donijela iz Splita da njima lijei nostalgiju. To
su vedinom bile slike njezinih roditelja, starije sestre, deka, psa, ali na
jednoj je fotografiji bila Silvija i neka druga djevojka njezinih godina

obuena samo u tajice. Pozirale su postrance u hodniku kude, izmeu

dvije sobe. Ona druga djevojka, bitno veda od Silvije, robustna,
nezgrapna djevojka s velikim sisama i glavom nalik na bundevu, grlila
je Silviju straga, dok je Silvija bila nagnuta naprijed, a njezini
minijaturni guzovi utisnuti meu djevojine prepone. Silvijina glava
bila je zabaena, a usta su joj bila irom otvorena kao da glumi
ekstazu, ili se tek krepko smijala lakoumnosti koju su pokazivale. Na
poleini fotografije, pri vrhu, gdje je zapisivala tko se nalazi na
pojedinoj slici, Silvija je napisala, na hrvatskom, Nera odpozadi Ovo
odpozadi uspaljivalo ga je jednako snano kao i sama slika tako da je
nastavio prouavati malo jednu, malo drugu stranu slike dok je u
meuvremenu Drenka izvodila improvizaciju sa Silvijinim grudnjakom
nalik na igraku. Jednog ponedjeljka dok je kuhinja svratita bila
zatvorena, a Matija odveo Silviju na razgledavanje povijesnog
Bostona, Drenka se utisnula u konobarsku uniformu s folklornim
motivima, crnom suknjom i uskim gornjim dijelom u kojoj je Silvija,
poput drugih konobarica, sluila Balicheve goste, te se tako obuena
ispruila u gostinjskoj sobi u kojoj je Silvija boravila preko ljeta. Tu je
postala zavedena Silvija, koja je cijelo vrijeme preklinjala Mr.
Sabbatha da obeda kako nikad nede redi njezinu tetku i tetki to je
pristala uiniti za novac. Nikada prije nisam imala mukarca. Imala
sam samo svog deka, a on svri tako brzo. Nikad nisam imala
mukarca poput vas.
Smijem li svriti u tebe, Silvija?
Da, da, uvijek sam eljela da neki mukarac svri u mene. Samo
nemojte redi mojoj tetki i tetku!
Ja se evim s tvojom tetkom. evim se s Drenkom.
Oh, zaista? Je li bolja od mene?
Ne, nikako, ne.
Je li njezina pika uska poput moje?
Oh, Silvija, tvoja tetka stoji na ulazu. Gleda nas!
O moj Boe..!
I ona se eli eviti s nama.

O Boe, nikad to nisam probala...

Malo toga nisu uinili to prvo popodne, i Sabbath je sigurno
napustio Silvijinu sobu satima prije nego to se djevojka vratila s
ujakom. Nije im moglo biti bolje ni Silviji, ni Matiji, ni Sabbathu, ni
Drenki. Svi su bili sretni to ljeto, ukljuujudi ak i Sabbathovu enu,
prema kojoj je bio ljubazniji nego ikad u proteklih nekoliko godina
sada je bilo trenutaka za dorukom kada je ne samo glumio zanimanje
za njezine sastanke lijeenih alkoholiara i postavljao pitanja, ved se i
pretvarao da ga zanima njezin odgovor. A sam Matija, koji je
ponedjeljcima vozio Silviju u Vermont i New Hampshire, a jednom
prilikom i na sam Cape Cod, kao da je iznova otkrio ulogu strica kderi
svog brata, neto nalik uitku koji je preuspjeno crpio iz
nastojanja da od svog sina naini pravog Amerikanca. To je ljeto svima
bila idila, i kada je u rujnu, nakon blagdana rada, Silvija krenula kudi,
govorila je ugodni neidiomatski engleski i nosila pismo koje je Drenka
poslala njezinim roditeljima ne ono avolsko Sabbathovo, na
engleskom s ponovljenim pozivom djevojci da se i sljedede godine
vrati i s njima ivi i radi.
Na Sabbathovo pitanje, bi li ona sama imala snage drati se te
zakletve kad bi je poloila, Drenka je odgovorila da bi, naravno, jer ona
njega voli.
Voli i svog mua. Voli Matiju.
To nije isto.
A kako de biti nakon est mjeseci? Godinama si se ljutila na
njega i mrzila si ga. Toliko te guio da si ga eljela otrovati. Do te mjere
te je jedan ovjek mogao izluditi. Onda si se zaljubila u drugoga i s
vremenom otkrila da moe voljeti i Matiju. Kada se nisi morala
pretvarati da ga eli, mogla si mu postati dobra, sretna ena. Ja pak,
zbog tebe, nisam posve odvratan prema Roseanni. Divim joj se, pravi
je vojnik, odlazi bodro svake nodi na sastanak lijeenih alkoholiara
njoj su ti sastanci ono to je nama naa veza, itav jedan drugi ivot
koji onaj pravi ini podnoljivim. A sada ti sve to eli promijeniti, ne
samo nama, ved i Roseanni i Matiji. A zato, to mi ne eli redi.

Zato to elim da mi kae, nakon trinaest godina, 'Drenka, ja te

volim i ti si jedina ena koju elim.' Dolo je vrijeme da mi to kae!
A zato je dolo? Jesam li neto propustio?
Opet je plakala kad je rekla: Ponekad mi se ini da si sve
propustio.
Nije istina. Ne slaem se. Ne mislim da puno toga proputam.
Nije mi izmaklo panji da si se bojala napustiti Matiju ak i onda kada
stvari nisu mogle biti gore, jer si se bojala ostati na suhom, bez svog
udjela u svratitu. Bojala si se ostaviti Matiju jer on govori tvoj jezik i
vee te s tvojom prolodu. Bojala si se ostaviti ga jer je, bez sumnje,
ljubazan, jak, odgovoran ovjek. Ali, uglavnom, Matija znai novac.
Usprkos svoj ljubavi koju osjeda za mene, nijednom nisi predloila da
napustimo svoje partnere i pobjegnemo zajedno, iz jednostavnog
razloga to sam ja bez prebijene pare, a on je bogat. Ne eli biti ena
siromaha, iako je u redu biti siromahova ljubavnica, pogotovo kad te
isti taj siromah ohrabruje da se jebe s kim stigne i sa strane.
Ovo je Drenku natjeralo da se osmjehne ak i u muci, svojim
lukavim smijekom kojemu su se malobrojni osim Sabbatha imali
prilike diviti. Da? A da sam najavila da naputam Matiju, ti bi
pobjegao sa mnom? Glupom kakva jesam? Da? S ovako uasnim
naglaskom? Bez ivota kojim sam vezana? Naravno da je moj brak s
Matijom mogud zbog tebe, ali Matija je taj koji omoguduje tebi to to
ima.
I ti, znai, ostaje s Matijom da mene usredi?
Vie nego ita drugo!
I to objanjava druge mukarce?
Ali to je istina!
A Christa?
Naravno, to je bilo za tebe. Ti zna da je bilo zbog tebe. Da te
zadovolji, uzbudi, da ti prui sve to eli, da ti prui enu koju nikad
nisi imao. Volim te, Mickey, volim biti prljava za tebe, raditi sve za
tebe. Dala bih ti sve, ali vie ne mogu podnijeti da ima druge ene. To
previe boli, ta bol mi je naprosto prevelika!

Meutim, jo otkako je pokupio Christu prije nekoliko godina,

Sabbath ba i nije bio avanturistiki slobodnjak kakvog Drenka vie
nije mogla podnijeti, tako da je ved sad imala monogamnog mukarca
kakvog je eljela, premda to nije znala. Drugim je enama Sabbath bio
prilino neprivlaan, ne samo zbog svoje apsurdne brade i udne
tvrdoglavosti, zbog prevelike teine i starenja koje je bilo vidljivo na
svim podrujima, ved i zato to se nakon skandala s Kathy Goolsbee,
etiri godine ranije, posve posvetio navlaenju antipatije od svakoga
koga bi sreo, kao da se pritom bori za svoja prava. Ono to je nastavio
govoriti Drenki i to je Drenka nastavljala vjerovati, bile su lai, a nju
zavarati o svojim zavodnikim modima bilo je tako jednostavno da je
on bio zadivljen, a ako se nije mogao zaustaviti, to nije bilo zbog toga
da zavara sebe, ili da se pred njom razmede, ved zato to je stanje bilo
neodoljivo: lakovjerna Drenka uspaljeno preklinje: to se dogodilo?
Reci mi sve. Nita nemoj izostaviti, ak i dok je klizio u nju na nain na
koji je Nera na slici penetrirala u Silviju. Drenka se sjedala najmanje
potankosti njegovih uzbudljivih pria jo dugo nakon to bi on
zaboravio i njihov najiri obris, a i on je jednako naivno bio zapanjen
njezinim priama, s tom razlikom to su njezine govorile o stvarnim
ljudima. Znao je da su stvarni, jer bi nakon svake Drenkine nove veze
mogao sluati, na pomodnom telefonu, kako leedi pored njega na
krevetu svakog novog ljubavnika dovodi do ludila rijeima koje nikada
nisu omanule, dredi beini telefon u jednoj, a njegovu erekciju u
drugoj ruci. Poslije bi joj svaki od tih prezadovoljnih momaka rekao
navlas isto: elektriar s konjskim repidem s kojim se kupala u njegovu
stanu, napeti psihijatar kojeg je viala svakog utorka u motelu izvan
dravne granice, mladi glazbenik koji je svirao jazz na klaviru jednog
ljeta u svratitu, bezimeni sredovjeni stranac s JFK osmijehom kojeg
je upoznala u liftu Ritz-Carltona... svaki od njih bi joj rekao, nakon to
bi ponovo doao do daha a Sabbath ih je sluao kako to kau, udio
je da to kau i veselio se to to kau, znajudi da se radi o rijetko
sigurnoj istini na koju se ovjek mogao osloniti svaki od njih
priznavao je Drenki: Nitko nije kao ti.

A sad mu je govorila da vie ne eli biti ena kojoj su

jednoglasno priznali da je smatraju drukijom od svih ostalih. U
pedeset drugoj, jo dovoljno poeljna da i konvencionalne mukarce
pretvori u nesmotrene, eljela se promijeniti i postati netko drugi no
je li znala zato? Tajno podruje uitka i prikrivanja, to je bila poezija
njezina postojanja. Njezina sirovost je bila najsvojstveni]a snaga
njezinog ivota, davala je njezinom ivotu njegovu posebnost. to je
inae bila? to je on inae bio? Ona mu je bila posljednja veza s
drugim svijetom, ona i njezin istanani ukus za nedoputeno. Kao
uitelj otuivanja od obinoga, nikada nije poduavao nadareniju
uenicu: umjesto da se ugovorno udrue, bili su meusobno povezani
instinktima i zajedno su mogli erotizirati bilo to (osim vlastitih
suprunika). Brakovi u kojima su bili vapili su za protubrakovima u
kojima bi preljubnici mogli napadati osjedaj zatoenitva koji ih je
morio. Zar joj to nije bilo jasno?
On ju je tako bezduno muio zato to se time borio za vlastiti
ivot.
Ona, s druge strane, nije samo zvuala kao da se bori za svoj
ivot, ved je tako i izgledala, kao da je ona duh, a ne njegova majka.
Proteklih otprilike est mjeseci Drenka je patila od bolova u trbuhu i
munina, a on se pitao nisu li to simptomi tjeskobe koja je u njoj rasla
kako se pribliavao onaj svibanjski dan koji je odabrala za izvrenje
svog ludog ultimatuma. Dosad je te greve i povremene napade
povradanja smatrao posljedicama pritisaka zbog rada u svratitu.
Radedi taj posao vie od dvadeset tri godine, nije ju iznenadilo to je
to uzelo svoj danak u njezinu zdravlju. Mora znati sve o hrani,
lamentirala je klonulo, mora znati zakone, svaki aspekt toga. To se
dogaa, Mickey, kada cijelo vrijeme slui javnosti izgori, postane
izgubljeni sluaj. A Matija jo uvijek ne zna biti fleksibilan. Ovo
pravilo, ono pravilo a puno je lake udovoljiti ljudima u skladu s
mogudnostima, umjesto da uvijek kae ne. Kad bih barem mogla
skinuti to knjigovodstvo s vrata. Ili brigu o osoblju. Nai stariji radnici
puni su problema cijeli ivot. Oenjeni ljudi, kudepazitelji, perai sua,
na njima se odmah vidi ako neto nije u redu. To nema veze s nama,

ali oni svoje probleme unose u gostionicu. I nikad se ne idu potuiti

Matiji, nego dolaze k meni. Zato to je sa mnom lake. Svakog ljeta on
radi kao lud. Ja mu kaem Taj i taj je napravio to i to, a on me pita
Zato mi uvijek spominje te probleme? Zato mi ne kae neto
ugodno! Pa, zato to me sve to brine. Na primjer, ta djeca koja rade
kod nas. Ne mogu ih vie podnijeti. Ne znaju apsolutno nita. Na kraju
ja moram istiti pod, kao da ja radim na njihovom poslu. Pa onda
posluavnici na sve strane. I to istim. Sve se to nakupi, Mickey. Da je
barem sin s nama. Ali Matthew misli da je na posao glup. Ponekad ga
uopde ne krivim. Imamo milijun dolara osiguranja protiv odgovornosti.
Sad trebamo to povisiti za jo jedan milijun. To su nam savjetovali.
Uredili smo gat na plai u kojem svatko uiva. A osiguravajude drutvo
kae: Nemojte to raditi, netko de se ozlijediti. eli napraviti neto
dobro za ameriko drutvo, a oni te samo uvale u nevolju. A sad
kompjutori!
Kompjutore su prije ljeta trebali uvesti u posao, skupi sustav koji
se moralo povezati svom silom kablova. Novim sistemom svi su trebali
nauiti upravljati, i Drenka je preuzela ulogu uiteljice, nakon to je
sama prola dvomjeseni teaj u Mount Kendallu (kojeg je u isto
vrijeme pohaao i Sabbath kako bi se jednom tjedno mogao sastajati
s Drenkom u Bo-Peep motelu). Za Drenku, koja je poznavala vjetine
knjigovodstva, kompjutorski teaj bio je sitnica, ali ne i poduavanje
osoblja. Mora razmiljati poput kompjutora, rekla je Sabbathu, a
vedina naih zaposlenih jo ne razmiljaju ni kao ljudska bida.
Zato se onda toliko trudi? Stalno obolijeva ni u emu vie
ne uiva.
Uivam. U novcu. U tome jo uivam. Moj posao ionako nije
najtei. U kuhinji je tee. Nije me briga koliko je meni teko, koliki je
emocionalni teret. U kuhinji tamo treba biti jak kao konj. Matija je
dentlmen, hvala Bogu, ne smeta mu to ima konjski posao. Da, ja
uivam u profitu, uivam gledajudi kako se posao razvija. Samo ove
godine, nakon dvadeset tri prethodne, nedemo financijski
napredovati. To je dodatni razlog da se razboli. Posao de nam krenuti
unatrag. Ja vodim knjige, pa mogu vidjeti kako na restoran iz tjedna u

tjedan nazaduje, od Reagana. Osamdesetih su dolazili ljudi iz Bostona.

Nije im smetalo veerati u pola deset subotom naveer, pa bismo tako
imali velik promet. Ljudi odavde to ne ele. Onda je bilo puno novca,
tada nije bilo konkurencije...
Nije udo to je imala greve... teki rad, briga, pad profita, novi
kompjutori. A tek ja briga oko mene! To je tek bio konjski posao.
Nisam sposobna za sve, poalila se Sabbathu kad je bol bila na
vrhuncu, Mogu biti samo ono to jesam. A to je, Sabbath je jo
vjerovao, netko tko moe sve.
***
Dok se jebao s Drenkom u Pedini, a majka mu lebdjela tono nad
ramenom poput pokrajnjeg suca koji zuri iza bacaevih lea, pitao se
je li ona moda nekako iskoila iz Drenkine pike trenutak prije nego
to je on uao u Drenku, je li moda tamo boravio njezin duh, strpljivo
ekajudi da se on pojavi. Otkud bi inae mogli dolaziti duhovi? Za
razliku od Drenke, koja je bezrazlono bila opteredena tabuima,
njegova je majka bila iznad svih tabua vrebala je na njega ma gdje
bila, a on ju je mogao osjetiti kao da je i sam postao donekle
natprirodan, kao da je odailjao snop sinovljevskih valova koji su se
odbijali od nevidljive majine prisutnosti i davali mu njezin toan
poloaj. Ili to, ili je polako ludio. Kako god bilo, znao je da se majka
nalazi oko tridesetak centimetara desno od Drenkina blijedog lica.
Moda odatle nije samo sluala svaku njegovu rije, moda je imala
lutkarsku mod natjerati ga da govori. Moda je ak ona bila ta koja ga
je vodila ka propasti da izgubi jedinu utjehu koju je imao. Naglo,
majin se fokus promijenio i prvi put nakon 1944. godine ivudi joj je
sin bio stvarniji od mrtvoga.
Konani hir raskalaenog ovjeka je da postane vjeran mislio je
Sabbath, traedi rjeenje dileme. Zato ne redi Drenki: Da, draga,
uinit du to?

Drenka se iscrpljeno spustila na granitnu zaravan u zavjetrini

gdje su ponekad sjedili za lijepih dana poput ovoga i jeli sendvie koje
bi donijela u rancu. Kraj njezinih nogu leao je uveli struak poljskog
cvijeda, prvog poljskog cvijeda ovog proljeda, koje je ubrala tjedan
ranije dok je tumarala umom da se nae s njim. Svake godine uila ga
je imena cvijeda na svom jeziku i na njegovom, a on od godine do
godine ne bi zapamtio ni ona na engleskom. Gotovo trideset godina
Sabbath je bio izgnanik u ovim planinama, i jo gotovo niemu nije
znao naziv. Toga nije bilo tamo odakle je doao. Sve to je tu raslo
tamo nije imalo nikakvog smisla. On je bio s obale. Tamo su postojali
pijesak i ocean, obzorje i nebo, dan i nod svjetlo, tama, plima,
zvijezde, amci, sunce, magle, galebovi. Tamo su bili i dokovi,
pristanita, staza, huno, tiho, beskonano more. Tamo gdje je
odrastao imali su Atlantik. Mogao si prstima dotaknuti mjesto gdje
poinje Amerika. ivjeli su u malom obukanom bungalovu udaljenom
dvije male ulice od ruba Amerike. Kuda. Trijem. Hladnjak. Kada.
Linoleum. Metla. Smonica. Mravi. Kau. Radio. Garaa. Tu na
otvorenom s podom od dasaka koji je napravio Morty, s odvodom koji
se uvijek zaepljivao. Ljeti, slani povjetarac s mora i bljetede svjetlo; u
rujnu, uragani; u sijenju oluje. Imali su sijeanj, veljau, oujak,
travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni,
prosinac. Pa zatim sijeanj. I onda opet sijeanj, nema kraja hrpi
sijenjeva, svibnjeva, kolovoza, prosinaca, travanja samo reci
mjesec, imali su ih za izvoz. Imali su beskrajnost. Odrastao je uz
beskraj i svoju majku u poetku je to dvoje bilo jedno te isto.
Njegova majka, njegova majka, njegova majka, njegova majka ... pa
zatim njegova majka, pas otac, djed, Morty, i Atlantik i kraj ulice.
Ocean, plaa, prve dvije ulice Amerike, zatim kuda, a u kudi majka koja
nikada nije prestajala zvidukati do prosinca 1944.
Da se Morty iv vratio kudi, da je beskraj nestao prirodno,
umjesto telegramom, da je Morty nakon rata otpoeo s elektriarskim
i vodoinstalaterskim poslovima, da je postao zidar na obali, da se
bacio u graevinske poslove ba kad je poinjao nagli razvoj okruga
Monmouth... Ali nije vano. Izaberi. Neka te izda arolija

beskonanosti ili injenica konanosti. Ne, Sabbatha je mogao srediti

samo Sabbath, moledi ono to je molio, kanedi ono to je kanio,
govoredi ono to se nije elio sprijeiti da izgovori.
Evo kako demo, upotrijebio je najljubazniju od svojih
intonacija dogovorimo se. Ja du se rtvovati, kad to trai. Odredi du
se svake ene osim tebe. Redi du: 'Drenka, volim tebe i samo tebe i
pristajem na bilo kakvu zakletvu koja de pobrojati sve to ne smijem
raditi. Ali zauzvrat i ti mora prinijeti rtvu.
Hodu! Uzbueno je ustala. elim! Nikad drugih mukaraca!
Samo ti! Do kraja!
Ne, ree, prilazedi joj pruenih ruku, Ne, ne mislim na to.
Kako sama tvrdi, to ne predstavlja rtvu. Ne, ja elim neto to de
staviti na provjeru tvoj stoicizam i iskrenost, kao to de ti provjeravati
mene, zadatak koji de tebi biti jednako odbojan kao meni naputanje
sakramenta nevjere.
Ruke su mu sad bile obavljene oko nje i stiskale njezine nabrekle
guzove kroz traper hlae. Voli kad se okrenem pa mi vidi dupe. Svi
mukarci to vole. Ali samo ti ga smije turnuti unutra, samo me ti,
Mickey, smije tamo jebati! Nije bila istina, ali lijepo se osjedao od tih
rijei.
Odredi du se svih drugih ena. Ali zauzvrat, ree joj, mora
popuiti svom muu dvaput tjedno.
Aaaa!
Aaaa, da. Aaaa, zaista. Ved se koleba. 'Aaaa, nikad to nedu
modi!' Mogu li nadi neto njenije? Ne.
Uzdiudi, otrgla se od njega i zavapila, Budi ozbiljan ovo je
ozbiljno!
Ja jesam ozbiljan. Koliko odvratno to moe biti? To je naprosto
monogamija u svojoj najnehumanijoj varijanti. Pretvaraj se da je
netko drugi. To rade sve dobre ene. Pretvaraj se da je elektriar. Ili
neki magnat pun kreditnih kartica. Matija ionako svrava u dvije
sekunde. Dobit de sve to eli i uz beznaajnu cijenu iznenaditi
mua, a sve to uzet de ti etiri sekunde tjedno. A pomisli samo kako

de mene uzbuditi. To de biti najpromiskuitetnija stvar koju si ikada

napravila. Puiti svome muu da bi udovoljila ljubavniku. eli se
osjedati kao prava kurva? To bi trebalo biti dovoljno.
Stani!, povikne ona, rukama prekrivajudi usta. Imam rak,
Mickey! Prestani! Bol koju imam je od raka! Ne mogu vjerovati! Ne
vjerujem! Mogu umrijeti!
Tad se dogodilo neto najudnije. Drugi put u godini helikopter
je nadletio umu, a zatim zaokruio, lebdedi ravno iznad njih. Ovog
puta sigurno je bila majka.
O, Boe, ree Drenka i zagrli ga tako vrsto da su mu od
njezine teine zaklecala koljena. Ili bi moda ionako zaklecala.
Majko, pomisli, ne moe biti. Prvo Morty, pa ti, pa Nikki, pa
Drenka. Nita na svijetu ne dri obedanje.
Oh, tako sam to eljela, povie Drenka dok je energija
helikoptera grmjela iznad njih, dinamika snaga koja je samo
uvedavala jezivu usamljenost, zid buke koji se obruava na njih i cijelu
njihovu karnalnu graevinu. eljela sam da mi obeda a da i ne zna,
eljela sam da mi sam obeda, a tu je ispustila uzdah dostojan
zadnjeg ina klasine tragedije. Mogu umrijeti! Ako to ne uspiju
zaustaviti, dragi, bit du mrtva za godinu dana!
Na sredu, umrla je za est mjeseci od zaepljenja pludne arterije,
prije nego to je rak, koji se prodirudi iz jajnika proirio tijelom, stigao
izmuiti Drenku vie nego to bi i njezina udesna vrstoda mogla
podnijeti.

NE MOGAVI ZASPATI, Sabbath je leao kraj Roseanne svladan

snanim, izoblienim osjedajem koji nikad ranije nije iskusio. Bio je
ljubomoran na sve mukarce o kojima se, dok je Drenka bila iva, nije
mogao dovoljno nasluati. Razmiljao je o mukarcima koje je srela u
dizalima, u zranim lukama, na parkiralitima, na kongresima
hotelijera, na simpozijima o prehrani. O mukarcima koje je morala
imati naprosto zato jer su je privlaili izgledom, s kojima je spavala
samo jednom ili nekoliko puta, mukarcima koji bi pet i est godina
nakon to je s njima posljednji put bila u krevetu neoekivano nazvali
u restoran da joj izraze divljenje, da joj ne tededi slikovite prostote
kau kako je najneobuzdanija ena od svih koje su upoznali. On sam
traio je od Drenke da mu objasni na temelju ega izabire pojedinog
mukarca izmeu vie njih u sobi, a sad se osjedao poput najglupljeg,
najnevinijeg mua koji najednom otkriva nevjeru svoje ene glup
poput dr. Charlesa Bovaryja. Kad se sjeti dijabolikog zadovoljstva koje
mu je to nekad priinjalo! Srede! Dok je bila iva, nita ga nije snanije
uzbuivalo i zabavljalo od sluanja, potankost po potankost, pria iz
njezina drugog ivota. Tonije, tredeg on je predstavljao drugi ivot.
To je izrazito fiziki osjedaj, kemija, usudila bih se redi. Kako izgledaju,
kakvu energiju zrae. To me snano uzbudi, postanem najednom
seksualizirana, osjedam tu energiju u bradavicama. Iznutra, u cijelome
tijelu. Ako je snaan, muevan, ako na odreeni nain hoda, sjedi, ako
je soan. Mukarci s malim suhim ustima me odbijaju, ili ako imaju
knjiki miris zna, onaj miris po suhoj olovci. esto im gledam u ruke
da vidim jesu li snane, izraajne. Onda zamiljam da imaju velik
kurac. Ima li u tome istine, ne znam, ali svejedno to radim kao dio
istraivanja. Imaju li neku vrstu samopouzdanja u nainu na koji se
kredu. Ne trebaju izgledati elegantno to je prije neki ivotinjski izgled

ispod vanjske elegancije. Sve je to jako intuitivno. Naprosto shvatim,

uvijek. I onda si kaem: 'Okej, idem ga pojebati.' E, da bih to napravila,
moram otvoriti kanale, da tako kaem. Najprije ga gledam i oijukam.
Ponem se smijati, pokaem mu noge, i nekako mu pokaem da je to
u redu,kako bih mu pokazala da mi smije pridi. Ponekad napravim i
zaista hrabru gestu. 'Ne bih imala nita protiv toga da budem s vama.'
Da, ree, smijudi se snazi svoje naglosti, znala sam redi i takve
stvari. Jedan momak kojeg sam imala u Aspenu, osjetila sam njegov
interes. Ali on je bio u pedesetima i tu se uvijek postavlja pitanje
koliko mu se uopde moe ukrutiti. S mlaim frajerom zna da je lake.
Sa starijim nikad ne zna. Ali osjetila sam tu neku vibraciju i to me
stvarno uspalilo. I onda, zna ved dalje, primakne blie ruku ili on
primakne ruku i tako se priblii, pa budete zajedno u tom jednom
zraenju seksualnog osjedaja, i svi drugi u prostoriji su iskljueni.
Mislim da sam tom mukarcu zapravo otvoreno rekla da sam
zainteresirana, i da je okej.
Hrabrost kojim ih je napadala! Strast i vjetina kojima ih je
uzbuivala! Uitak koji je pronalazila u gledanju kako drkaju. A tek
zadovoljstvo koje je osjedala priajudi o svemu to je nauila o strasti i
tome to ona znai za mukarce ... koliko ga je sve to sada muilo. Nije
imao pojma da se moe osjedati tako potresenim. Uivala sam gledati
ih takve kakvi su stvarno bili. Mogla sam biti promatra, gledati ih
kako se igraju s pimpekom i kako im izgleda, kakav mu je oblik, kako
ga dre u ruci kad im se digne sve me to palilo. Svatko drugaije
drka. A tek kad se udube u to, kad si dozvole da se zanesu, to je vrlo
uzbudljivo. Gledati ih kako svravaju u takvom stanju. Upoznala sam
jednog Lewisa, bio je u ezdesetima i nikad nije drkao pred enom. On
je drao ruku otprilike ovako ona okrene zglob tako da je mali prst
bio na vrhu ake, a zglob palca na dnu e, vidjeti to neto je
posebno, i to kako se toliko uspale da vie ne mogu prestati mada su
stidljivi, to je strano uzbudljivo. To mi je najdrae gledati ih kako
gube kontrolu. Stidljivima bi sama lizala nekoliko minuta, vodila im
ruku, pomogla im, sve dok se ne bi sigurno prihvatili posla. Onda bi
lagano poela samu sebe obraivati prstom, zavalila se u naslonja i

gledala. Na svakom novom sastanku sa Sabbathom, pokazala bi mu,

na njemu samom,posebnosti svake nove tehnike. To ga se strano
dojmilo ... a sada je zbog toga bio ljubomoran, ludo ljubomoran
sada, kad je bila mrtva, elio ju je prodrmati i vikati na nju i narediti joj
da prestane. Samo sa mnom! Jebi se sa svojim muem kad ba
mora, ali inae, samo sa mnom!
U biti, nije elio ni da se evi s Matijom. Najmanje s njim. U
rijetkim prilikama kad bi mu priala o tim potankostima, nije osjedao
ni najmanju zainteresiranost, nije osjedao nikakav seksualni interes. A
sada gotovo da nije bilo nodi kada se ne bi uasnuto sjetio Drenke
kako doputa muu da je uzme kao enu. Provjerila bih Matiju u
krevetu i vidjela da ima erekciju. Bila sam sigurna da nede uiniti nita
ako ja ne preuzmem inicijativu, pa bih se brzo skinula. Nisam se mogla
uzbuditi ak ni kad sam osjedala duboke, njene osjedaje prema svom
muu. Gledala sam njegov mali kurac, manji od tvog, Mickey, i crven
kad se koica povue, puno crveniji od tvoga... razmiljala o tome kako
smo se nas dvoje jebali ... i tako sam udila za tvojim velikim, vrstim
kurcem da je to bilo gotovo bolno. Kako sam se mogla predati tom
ovjeku koji me voli? Kad je prodirao u mene, leedi na meni, Matija je
stenjao glasnije nego ikad. Zvualo je gotovo kao da plae. Bududi da
mu nikad ne treba dugo da svri, cijela stvar je brzo zavrila. Nakon sat
ili dva sna probudila sam se s jakim bolovima u trbuhu. Morala sam
povratiti i uzeti malo mylante.
Kako se samo usudio! Kakav chutzpah! Sabbath je elio ubiti
Matiju. A zato nije? Zato nismo? Neobrezani pas! Ovako ga je
trebalo!
Jednog bljetede sunanog dana u veljai, Sabbath je naiao na
Drenkina udovca u Stop&Shop dudanu u Cumberlandu. Prvi put te
zime nije snijeilo etiri uzastopna dana, pa se Sabbath, nakon to je
stavio na glavu staru pletenu mornarsku kapu i usisavaem oistio
kudu, odvezao u Cumberland kako bi kupio namirnice za domadinstvo,
to je bio jedan od njegovih tjednih kudanskih zadataka. I tamo je bio
Matija. Bilo ga je teko prepoznati otkako ga je posljednji put vidio na
sprovodu, tihog i skamenjenog. Izgledao je tako slab, tako tanak,

omravjela lica sve to u samo tri mjeseca! Mogao je prodi za starog

gospodina, starijeg ak i od Sabbatha, a bio je tek u pedesetima.
Restoran je bio zatvoren od Nove godine do 1. travnja, pa je Matija
kupovao onih nekoliko stvari koje su mu trebale za ivot u velikoj kudi
iznad jezera i restorana.
Balich je stajao odmah iza njega u redu, i premda je kimnuo kad
je Sabbath pogledao u njegovu smjeru, nije se inilo da ga prepoznaje.
G. Balich, ja sam Mickey Sabbath.
Da? Kako ste?
Znai li vam ita ime Mickey Sabbath?
Da, ree Balich ljubazno nakon odglumljena razmiljanja,
vjerujem da ste bili moj gost. Prepoznajem vas iz restorana.
Ne, ree Sabbath. ivim u Madamaska Falls, ali ne jedemo
vani tako esto.
Tako, odgovori Balich i smijeedi se jo nekoliko sekundi, vrati
se svojim mranim mislima.
Redi du vam otkuda vas znam, ree Sabbath.
Da?
Moja ena je predavala umjetnost vaem sinu u srednjoj koli.
Roseanna Sabbath. Ona i va Matthew postali su veliki prijatelji.
A, tako. Opet se kurtoazno osmjehnuo.
Sabbath nikad prije nije uvidio izrazitu ljubaznost i manire
evropskog gospodina Drenkina mua. Moda je to bilo zbog bijele
kose, tuge, naglaska, ali oko njega se irila aura visokog diplomata
neke male zemlje. Ne, Sabbath to nije znao, Balicheva mu je
dostojanstvena pojava bila iznenaenje, a nije ni udo, s obzirom na
to da je onaj drugi mukarac esto samo nejasna mrlja. ak i ako se
radi o tvom najboljem prijatelju ili poznaniku s druge strane ulice koji
ti je pomogao pokrenuti auto, opet je nejasan. Taj netko postaje mu,
i suosjedajna sposobnost zamiljanja iezava zajedno sa savjedu.
Jedini put kad je Sabbath imao priliku promotriti Matiju u
javnosti bio je travanj prije skandala s Kathy Goolsbee, kad se tredeg

utorka u mjesecu obreo u restoranu s tridesetak rotarijanaca koji su

svakog tredeg utorka u mjesecu tamo odravali sastanak. Bio je gost
Gusa Krolla, vlasnika benzinske crpke koji mu je uvijek priao ale to
ih je uo od vozaa kamiona koji su kod njega kupovali benzin. Gus je
u Sabbathu pronaao vjernog sluatelja svojih dosjetki, jer i onda kad
dosjetke nisu bile prvorazredne, sama injenica da je Gus dok ih je
priao rijetko nosio zubalo priinjala je Sabbathu dovoljno
zadovoljstva. Gusova ustrajnost u tome da bez strasti ponavlja viceve
odavno je nagnala lutkara da zakljui kako upravo oni daju
jedinstvenost Gusovu pogledu na ivot i da samo oni zadovoljavaju
njegovu duhovnu potrebu za proidujudim razgovorom pomodu
kojega de izdrati dan za danom na pumpi. Sa svakom alom koja je
iskakala iz bezubih Gusovih usta Sabbathu je bilo sve jasnije da ni
jednostavni momak poput Gusa nije lien ljudske potrebe da pronae
nit znaenja kao uporite za sve ono to nije na televiziji.
Sabbath je bio zamolio Gusa da ga pozove na sastanak Rotary
Cluba kako bi mogao uti govor Matije Balicha na temu Upravljanje
svratitem danas. Sabbath je ved znao da je Matija bio u agoniji
pripremajudi govor tjednima Sabbath je ak proitao govor, tonije
prvu verziju govora koju mu je donijela Drenka. Otipkala je muu est
stranica govora i dala sve od sebe da popravi greke, ali je eljela da
Sabbath provjeri engleski tekst i on je usluno pristao pomodi. To je
fascinantno, rekao je nakon dva itanja. Je li? Juri poput vlaka na
tranicama. Stvarno, odlino je. Ipak, imam dvije zamjerke. Nije
dovoljno dugaak. Govor treba biti tri puta dui. I ovaj izraz je
pogrean. Ne kae se trice i kuine. Ne moe redi: 'Bavio se tricama
i kuinama. Ne? Tko mu je uopde rekao da se kae 'trice i kuine',
Drenka? Glupa Drenka mu je rekla, odgovori ona. Trice i puine,
ree Sabbath. Trice i puine, ponovi ona i zapie to na poleinu
posljednje stranice. I zapii da je prebrzo zavrio, ree Sabbath.
Govor treba biti barem tri puta dulji. Sluat de ga, nastavi. Te stvari
nitko ne zna.

Gus je pokupio Sabbatha kamionidem na Brick Furnace Roadu.

Nisu ni krenuli, i ved ga je poeo zabavljati stvarima koje su za gradske
momke iz crkve, kako ih je Gus nazivao, predstavljale tabu.
Hode jedan malo nepristojan vic o enama?, upitao ga je Gus.
Jedino takve i volim.
Voza kamiona, jel', esto putuje, a ena mu je za to vrijeme
jako usamljena. I tako joj on, kad se vrati s puta, donese jednog tvora,
velikog, dlakavog ivog tvora. Kae joj da ga naveer, kad se opet
osjeti usamljenom jer mua nema, uzme u krevet i stavi meu noge.
A miris? pita ga ona. A on odgovara: 'Naviknut de se. Ja jesam.'
E, ako ti je taj dobar, ree Gus uvi Sabbathov smijeh, imam
jo jedan slian, i tako su za tren stigli na odredite.
Rotarijanci su se ved okupljali u baru ureenom u seoskom stilu,
s gredama na niskom stropu i ugodnim zidanim kaminom, zbijeni u
jednoj omanjoj sobici, moda zbog vesele vatre to je pucketala u
kaminu, a napolju je bilo hladno, ili moda zbog pladnjeva na anku
punih devapida, jugoslavenskog nacionalnog specijaliteta koji je
ujedno bio i specijalitet restorana. Moram te nahraniti devapidima,
rekla je Drenka Sabbathu dok su kao novi ljubavnici leali u krevetu i
zabavljali se. Nahrani me ime god hode. Tri vrste mesa, objasnila
mu je, junetina, svinjetina i janjetina. Sve se to samelje. Onda se
doda luk i malo papriice. Neto kao loptica od mesa, ali drugog
oblika. Vrlo maleno. Obavezno se mora jesti s lukom. Nasjeckanim na
male komadide. S devapidima moe jesti takoer i male papriice.
Jako ljute. Uopde ne zvui loe, ree Sabbath zadovoljno. Da,
nahranit du te devapidima, ree ona, puna oboavanja. A ja du te
zauzvrat izjebati do daske. Oh, moj ameriki deko to znai da de
me pojebati za ozbiljno? Prilino ozbiljno. To znai snano? Vrlo
snano. I to jo to znai? Nauila sam na hrvatskom govoriti sve
proste rijei bez srama, ali nitko me nije nauio to na amerikom. Reci
mi! Naui me! Naui me kako se sve te stvari kau na amerikom!
Kau se kako god hode. I onda joj je, jednako savjesno kao ona
njemu pravljenje devapida, objasnio to to kako god hode znai.

...Ili su moda svi bili u baru jer je Drenka, posluujudi za

ankom, nosila crnu bluzu s dubokim izrezom koja je tijesno prianjala
uz njezine obline kad god bi se sagnula da napuni au ledom.
Sabbath je gotovo pola sata promatrao s ulaznih vrata kako Drenka
oijuka s kiropraktiarom, snanim mladidem koji se glasno, lajavo
smijao, ni najmanje ne krijudi svoju seksualnu namjeru, zatim s bivim
dravnim predstavnikom koji je bio vlasnik triju podrunica
Cumberland BanCorpa, a na kraju ak i s Gusom koji je za tu priliku
obukao odijelo i stavio kravatu, i kojega je Sabbath vie nego ikoga
drugoga elio vidjeti u ulozi onoga koga ona evi, kako bi se iznova
uvjerio koliko je divna. Bila je vedra i vesela, zaista jedina ena meu
svim tim mukarcima, blistavi stimulus koji im je sluio tekude
stimulanse, naprosto u ekstazi samo zato to ivi.
Kad se Sabbath kroz mete progurao do bara i zatraio pivo,
pokazala je iznenaenje zbog njegova prisustva, trenutno
problijedivi. to elite, g. Sabbath? Imate li pikice iz Jugoslavije?
U boci ili toeno? to mi preporuujete? Toeno ima vie pjene,
rekla je osmjehujudi mu se, nakon to joj se vratio smisao za humor.
Bio je to smijeak koji bi protumaio zapanjujude otvorenim
priznanjem njihove tajne, da nije vidio kako je prethodno isti takav
smijeak bila uputila i Gusu. Natoi mi jedno, hajde, ree joj i
namigne. Volim pjenu.
Nakon jela veliki svinjski kotleti s plokama jabuka u Calvados
umaku, sladoled od okolade s vodnim sirupom, cigare, a za one koji
su eljeli pide nakon jela, proek, slatkasto dalmatinsko bijelo vino
koje je njihova armantna domadica iz Starog svijeta obino sluila kao
posebno poklon kude doao je trenutak itanja referata. Matiju je
predsjednik rotarijanaca najavio kao Matta Balika. Vlasnik restorana
i hotela bio je obuen u crvenu dolevitu od kamirske vune, sako sa
zlatnim pucetima, nove hlae od gabardena i nove novcate bally izme
ulatene do visokog sjaja. Tako elegantno dotjeran ostavljao je jo
snaniji dojam miidave muevnosti nego u majici i traper hlaama u
kojima je radio. Zov snane muke figure konvencionalno obuene
poradi drutvenog dogaaja. ivotinjska pojava ispod elegancije. I

Sabbath je nekod tako izgledao, barem ga je Nikki u to uvjeravala,

nagovarajudi ga da kupi tamnoplavo odijelo s prslukom kako bi svijet
mogao uvidjeti njegovu krasotu. Krasni Sabbath. Bile su to pedesete.
Matijina strast je bila preureivanje ruevnih kamenih zidova na
susjednih pedeset rali zemljita s kojim je graniila njihova kuda i
svratite. Na otoku Brau, gdje je imao rodbinu i gdje je radio kao
konobar prije nego to je upoznao Drenku, bila je razvijena tradicija
zidarstva, i boravedi na otoku Matija je provodio dane pomaudi
bratidu koji je gradio kamenu kudu. Naravno, nikada nije zaboravio ni
djeda koji je morao lomiti kamenje u kamenolomu, starca koji je bio
zatoen na Golom otoku kao neprijatelj reima to je Matiji to
teglenje kamenja pretvaralo gotovo u neku vrstu komemorativnog
rituala. Tako bi provodio dnevni odmor od rada u kuhinji pola sata
premjetanja kamenja na otvorenome i ponovo je bio spreman za
daljnja tri, etiri, pet sati rada na temperaturi od 50 stupnjeva. Vedi
dio zime provodio bi premjetajudi to kamenje. Njegovi jedini
prijatelji, tuno bi govorila Drenka, su ti zidovi i ja.
Neki ljudi otpoeo je Matija, misle da je ovaj posao zabava.
Nije zabava. To je biznis. itajte poslovne asopise. Ljudi govore:
'elim pobjedi iz velikog poduzeda. Hotelid, to je moj san.' Ali ja sam
ovom poslu toliko posveden kao da svakog dana idem u veliko
poduzede.
Tempo kojim je Matija itao omogudio je publici da ga bez
tekoda prati, unato njegovu jakom stranom naglasku. Na kraju svake
reenice omogudio bi im dugu stanku, da razmisle o dubljem smislu
onoga to je upravo rekao. Sabbath je u tim stankama uivao ne
manje nego u monotonim reenicama bez fleksije koje su one
razdvajale, reenicama koje su ga prvi put u mnogo godina podsjetile
na usamljeni arhipelag nenastanjenih otoka pokraj kojih su prolazili
trgovaki brodovi koji su iz Veracruza plovili na jug. Sabbath je uivao
u stankama jer je bio odgovoran za njih. Drenki je bio rekao da Matiju
obavezno upozori kako mora govoriti polako. Govornici amateri uvijek
ure. Neka ne brza, rekao joj je da mu kae. Mnogo je toga to publika
mora probaviti. to sporije to bolje.

Na primjer, dvaput su nam revizori provjeravali poslovne

knjige, ree im Matija.
Sabbath i gosti na njegovoj strani stola mogli su kroz velike
prozore verande u dnu pravokutne blagovaonice vidjeti daleko dolje
gdje je vjetar ibao uzburkano jezero Madamaska. Njihov je pogled
mogao proputovati od jednog do drugog kraja jezerske plohe prije
nego to je Matija zakljuio da su posve upili znaaj dvaju revizorskih
pregleda knjiga.
Nita nije bilo netono, tada je nastavio. Moja ena uredno
vodi nae poslovne knjige, a savjetujemo se i s jednim raunovoom.
Tako vodimo taj na posao i to nam je kruh svagdanji. Ako pazite na
sve mogude trice i puine, posao de idi dobro. Ako ne pazite, nego
priate s gostima cijelo vrijeme, gubite novac.
Ranije nismo posluivali cijelo vrijeme subotom popodne. Jo
uvijek to ne radimo. Ali omogudavamo ljudima da neto pojedu.
Pametno je dati ljudima to ele, a ne redi im ne, imam ovakvo
pravilo, imam onakvo pravilo. Ja sam prilino krut u tome kako
razmiljam o nekim stvarima. Ali gosti me ue da ne budem tako
krut.
Nae osoblje broji pedeset ljudi, ukljuujudi one koji rade dio
radnog vremena. Zaposlenih na posluivanju je trideset i pet
konobarice, dostava, nadglednici u blagovaonici. Imamo dvanaest
soba plus aneks. Moemo primiti dvadeset i osam ljudi i popunjeni
smo vedinu vikenda, mada ne i tijekom tjedna.
U restoranu moemo primiti sto trideset ljudi, i jo sto na
terasi. Ali nikada ne primamo dvjesto trideset ljudi odjednom. Kuhinja
to ne moe izdrati. Ono to mi elimo je promet.
Drugi ozbiljni problem je osoblje...
To je trajalo vie od sata. Vatra je plamsala u velikoj sali, kao i
jedna manja u baru, a prozori su zbog jakog vjetra bili vrsto
zatvoreni. Kamin se nalazio samo kojih dva metra iza Matije, ali
vrudina koja je s njega isijavala nije, izgleda, djelovala na njega tako

jako kao na one koji su za stolom pili viski. Oni su prvi popustili napivi
se do besvijesti. Oni koji su pili pivo uspjeli su izdrati malo due.
Mi nismo vlasnici kojih nikad nema. Ja sam glavni radnik. Ako
svi odu, ja jo ostajem. Moja ena moe raditi sve osim dva posla u
kuhinji. Ne moe raditi na rotilju, jer nema pojma kako se pee. I ne
moe raditi sote, gdje se praktiki pri u tavama. Ali sve druge
poslove moe obavljati posluivati za barom, prati sue, servirati,
voditi knjige, istiti pod...
Gus, koji je tih dana apstinirao pio je dijetalnu colu, ali Sabbath
je vidio da je i on usnuo. Samo od cole. I onima koji su pili pivo poela
je poputati panja i poinjali su gubiti snagu vlasnik banke,
kiropraktiar, brkati debeljko koji je vodio vrtlarski centar...
Drenka je sluala iz bara. Kad se lutkar okrenuo da joj se
nasmijei, vidio je kako nalakdena na ank, lica naslonjena na ake,
plae, kao i polovica rotarijanaca koji su jo bili pri svijesti.
Nije nam uvijek ugodno ako nas osoblje ne voli. Mislim da nas
dio naeg osoblja jako voli. Mnoge od njih uopde nije briga za nas.
Neki barovi su nakon radnog vremena otvoreni za osoblje. Mi ovdje
nemamo takvo neto. To su mjesta koja bankrotiraju i gdje osoblje
doivljava strane prometne nesrede na putu kudi. Ovdje ne. Kod nas
nema zabave s vlasnicima. Ovdje nije zabavno. Moja ena i ja uopde
nismo zabavni. Mi smo radini. Mi smo poslovni. Svi Jugoslaveni kad
odu u inozemstvo, vrlo su vrijedni. Neto u naoj povijesti gura ih
naprijed u borbi za opstanak. Hvala vam.
Nije bilo nikakvih pitanja, a jedva da je za dugakim stolom
postojala aica onih koji su ih jo bili u stanju postaviti. Predsjednik
rotarijanaca je rekao: E pa, Matt, najljepa ti hvala. Ovo nas je
prilino temeljito upoznalo s poslovnim procesom. Ljudi su se uskoro
poeli buditi kako bi krenuli natrag na posao.
U petak tog istog tjedna, Drenka je otila u Boston i pojebala
svojega dermatologa, pa magnata kreditnih kartica, pa dekana
sveuilita, a zatim, nakon to se vratila kudi, neposredno prije ponodi,
zaokruujudi total od etvorice toga dana nju je pojebao, dok je

zadravala dah tih nekoliko minuta koliko je to trajalo, govornik za

kojega je bila udata.
***
Dolje, u naputenom sreditu Cumberlanda, gdje odavno nije
bilo kina, a prodavaonice su mahom zjapile prazne i zatvorene,
nalazila se jedna jadna olupina od prodavaonice namirnica gdje je
Sabbath volio kupiti alicu kave i popiti je onako s nogu nakon
obavljene tjedne kupovine. To mjesto, Flo 'n Bert's, bilo je mrano, s
prljavim izlizanim drvenim podom, pranjavim policama uglavnom bez
namirnica, kao i najjadnijim krumpirom i bananama koje je Sabbath
ikada vidio ponuene na prodaju. Ali taj Flo 'n Bert's, premda nalik na
sablasnu mrtvanicu, mirisao je kao stara trgovina u podrumu LaReine
Arms, ulicu dalje od njihove kude, kamo je Sabbath svakog jutra
najprije obiavao odjuriti da majci kupi dva svjea peciva kako bi ona
napravila sendvie Mortyju da ih ponese u gimnaziju za ruak
topljeni sir i masline, maslac od kikirikija i ele, ali najede tuna iz
konzerve sendvie zamotane u dvostruki votani papir i ugurane u
papirnatu vredicu iz LaReine Arms. Svakog bi tjedna, nakon
Stop&Shop, Sabbath etao Flo 'n Bertom sa alicom kave u ruci,
pokuavajudi odgonetnuti koji to sastojci ine taj miris koji je sliio i
neemu to bi nanjuio kod Pedine u kasnu jesen, nakon to kie
natope otpalo lide i usahlo ipraje pa ono pone trunuti. Moda je to
bilo to: vlani vonj truljenja. Volio ga je. Kava koju je tamo morao piti,
nije se dala popiti, ali nikada nije mogao odoljet uitku koji mu je
pruao taj miris.
Sabbath je stao ispred vrata Stop&Shopa i u trenutku kad se
pojavio Balich, nosedi po jednu plastinu vredicu u svakoj ruci, rekao:
Gospodine Balich, da popijemo po alicu vrude kave?
Hvala vam, gospodine, ne bih. Ma, molim vas, ree
dobrohotno Sabbath, a zato ne? Deset je stupnjeva ovdje na
otvorenom. Da li da mu to pretvori u Celzijuse, kao to je radio

Drenki kad bi ga nazvala prije odlaska u Pedinu da se raspita kako je

zaista bilo napolju. Znam jedno mjesto dolje niz brdo. Pratite moj
Chevrolet. alica kave da se ugrijete.
Vodedi Balichev auto izmeu snijenih bedema visokih poput
jednokatnice, preko eljeznike pruge svjetlucave od mraza, Sabbath
je morao priznati da nije imao pojma to je namjeravao uiniti. Jedino
o emu je mogao razmiljati bio je taj tip koji se usudio ledi na njegovu
Drenku, stenjudi od uitka kao da plae dok je prodirao u nju svojim
psede crvenim kurcem, zbog ega je kasnije povradala.
Da, bilo je vrijeme da se on i Balich sretnu prodi kroz ivot a da
se ne susretne s njim licem u lice znailo bi samome sebi olakati ivot
preko svake mjere. Ved bi odavno umro od dosade bez svojih silnih
problema.
Odvratnu kavu im je iz prozirnog silex vra natoila zlovoljna,
glupa tinejderka blizu dvadesete, koja je bila zlovoljna glupa
tinejderka blizu dvadesete jo odonda otkako je Sabbath poeo
navradati da onjui Flo 'n Bert's kojih petnaestak godina ranije. Moda
su sve bile iz iste obitelji, kderke Flo i Berta koje su jedna za drugom
odrastale da bi se primile ovog posla, ili je moda, a to je izgledalo
vjerojatnije, kolski sustav Cumberlanda pruao neogranienu ponudu
takvih djevojaka. Uvijek u potrazi za plijenom, neizravno laskajudi i
vabedi, neizbirljivi Sabbath nikada ni od jedne od njih nije uspio izvudi
nita vie od roktavog gunanja.
Balich se nehotice namrtio kad je probao kavu koja je, kako se
ispostavilo, bila jednako hladna kao i vrijeme napolju, ali je ljubazno
uzvratio: Oh, ne, vrlo je dobra, ali jedna mi je dovoljna kad ga je
Sabbath upitao eli li jo kave.
Nije vam lako bez ene, ree Sabbath. Izgledate vrlo mravo.
Ovo su bili teki dani, odgovori Balich.
Jo uvijek?
Tuno je klimnuo. Jo uvijek je strano. Na samom sam dnu.
Nakon trideset jedne godine, sad sam u tredem mjesecu novog naina
ivota. Sve nekako postaje svakim danom sve gore.

To svakako. A va sin?
I on je u stanju oka. Jako mu nedostaje. Ali on je mlad, on je
jak. Ponekad, kae mi njegova ena, u kasnim nodnim satima ... ali ini
se da izlazi na kraj s tim.
To je dobro, ree Sabbath. Majka i njezin mali djeak, to je
jedna od najsnanijih veza na svijetu. Valjda nema nieg jaeg.
Da, da, ree Balich, a blage sive oi mu se napunie suzama
zbog razgovora s nekim tko ima toliko razumijevanja. Da, a kad sam
je pogledao mrtvu, a i sin je bio u bolnici, usred nodi ... leala je tamo
sa svim onim cjevicama, i kad sam je ugledao i vidio da se to
prekinulo, ta veza s naim sinom, nisam mogao vjerovati da ta
najvrda stvar na svijetu, kako kaete, vie ne postoji. Tamo je bila
ona, sva njezina ljepota je tamo leala, a te najjae stvari nije vie bilo.
Otila je. Poljubio sam je za rastanak, moj sin je to uinio i ja sam to
uinio, i izvadili su sve cjevice. A tamo je bio taj ljudski sunev sjaj, ali
mrtav.
Koliko joj je bilo godina?
Pedeset dvije. To je neto najokrutnije to se moglo dogoditi.
Od svih ljudi koji bi mogli tako umrijeti u pedesetima, ree
Sabbath, vau enu nikada ne bih mogao zamisliti na toj listi. Onih
nekoliko puta to sam je vidio u gradu, sve bi, kako sami kaete,
obasjala. A radi li va sin s vama u svratitu?
Sada uopde ne razmiljam o radu u svratitu. Hodu li se tome
vratiti, ne znam. Imam dobre radnike, ali o voenju svratita ne
razmiljam. Cijeli na brak bio je povezan sa svratitem. Razmiljam o
tome da ga nekome iznajmim. Kad bi naila neka japanska korporacija
i kupila ga... Svaki put kad uem u njezin ured i pokuam sreivati
njezine stvari, to je strano, muno mi je. Ne elim biti tamo, pa
odem.
Sabbath nije pogrijeio, pomisli, to nikada Drenki nije napisao
niti jedno pismo ili to je inzistirao da polaroidi s Drenkom u Bo-Peep
motelu budu spremljeni kod njega, a ne kod nje.

Pisma, ree Balich, gledajudi prema Sabbathu preklinjudim

pogledom, kao da ga neto moli, Dvije stotine pedeset i est pisama.
Utjehe?, upita Sabbath, koji sam, naravno, nije primio niti
jedno. Kad je Nikki ieznula, dodue, dobio je sva pisma suduti u
povodu njezine smrti, preko kazalita. Sad je ved zaboravio koliko ih je
tono bilo moda pedesetak ukupno a onda je i on bio isuvie
skamenjen da vodi tonu evidenciju.
Pisma suduti, da. Dvjesto pedeset i est. Ne udi me, jer je
obasjala svaiji ivot. Jo uvijek dobivam pisma. I od ljudi kojih se ne
mogu ni sjetiti. Neki su doli u svratite kad smo prvi puta otvorili na
drugoj strani jezera. Pisma od raznih ljudi o njoj i kako je utjecala na
njihov ivot. A ja im vjerujem. Istinita su. Dobio sam dvije stranice
dugo pismo, rukom pisano, od biveg gadonaelnika Worchestera.
Zaista?
Sjeda se naih rotiljada za goste i toga kako je ona svakoga
usredivala. Kako je ula u blagovaonicu u vrijeme doruka i
razgovarala sa svima. Svakoga je dirnula. Ja sam krut, ja za sve imam
pravila. Ali ona je znala kako se odnositi prema gostima. Za goste je
sve uvijek bilo mogude. Biti uvijek ljubazna, za nju nije predstavljalo
nikakav napor. Jedan vlasnik je strog, drugi je fleksibilan i ugodan. Bili
smo savreni par za uspjeno poslovanje svratita. Nevjerojatno to je
sve radila. Tisudu razliitih stvari. Uvijek draesno i uvijek s velikim
uitkom. Ne mogu prestati razmiljati o tome. Nita mi ne moe
barem malo umanjiti jad. Nemogude je povjerovati u to. U jednom
trenu je tu, u drugome je vie nema.
Bivi gradonaelnik Worchestera? Pa, imala je ona tajni pred
obojicom nas, Matija.
A ime se bavi va sin?
On je dravni policajac.
Oenjen?
ena mu je trudna. Zvat de se Drenka ako bude djevojica.
Drenka?

Ime moje ene, ree Balich. Drenka, Drenka,, mrmljao je.

Nikad vie nede biti druge Drenke.
Viate li ga esto, vaeg sina?
Da, lagao je, osim ako se neto nije bitno promijenilo nakon
Drenkine smrti.
Balich odjednom nije imao nita vie za redi. Sabbath je
iskoristio stanku da udahne miris samrtnike trgovine. Ili Balich vie
nije elio govoriti strancu o svojoj tuzi za Drenkom, ili nije elio
govoriti o tuzi zbog sina dravnog policajca koji misli da je voenje
svratita glup posao.
Kako to da vam sin nije partner u svratitu? Zato ne radi s
vama, sada kad je vaa ena zauvijek otila?
Vidim,, ree Balich nakon to je paljivo poloio napola punu
alicu na pult, imate artritine prste. To je bolan poremedaj. Moj brat
ima artritine prste.
Zaista? Silvijin otac?
Otvoreno iznenaen, Balich ree: Poznajete moju malu
nedakinju?
Moja ena ju je srela. Moja ena mi je priala o njoj. Rekla je da
je vrlo, vrlo lijepa i draesna djevojka.
Silvija je jako voljela svoju tetku. Oboavala je svoju tetku.
Silvija je postala i naa kderka. U njegovu tihom glasu osjetila se sitna
nova intonacija, razliita od one nepogreivo prepoznatljive intonacije
ala za nekim.
Je li Silvija ljeti u svratitu? ena mi kae da je radila tamo kako
bi uila engleski.
Silvija dolazi svako ljeto dok je studentica na fakultetu.
to nju obuavate da preuzme posao vae ene?
Ne, ne, ree Balich, a Sabbath se iznenadi zbog dubine svog
osjedaja razoaranja kad je to uo. Bit de kompjutorski programer.
teta.
To eli biti, ree Balich ravnoduno.

Ali, kad bi vam ona pomogla da vodite svratite, kad bi mogla

onako obasjati to mjesto kako je vaa ena to inila...
Balich posegne u dep za novcem. Sabbath ree: Molim vas...,
ali Balich ga vie nije sluao. Ne sviam mu se, pomisli Sabbath. Nisam
dopro do njega. Mora da sam rekao neto krivo.
Moja kava?, Balich upita zlovoljnu djevojku za blagajnom.
Ona odgovori minimalnim brojem zvunih suglasnika. Druge
stvari su joj na pameti.
to?, upita je Balich.
Sabbath prevede. Pola dolara.
Balich plati, te formalno kimnuvi glavom okona prvi susret s
nekim koga oito nije vie nikada elio sresti. Spominjanje Silvije sve je
pokvarilo i Sabbathovo pojaavanje vrlo s vrlo. Ali, ovim je lutkar
najblie to je mogao doao do toga da Balichu kae u njihovih prvih
pet minuta razgovora da je ena koja je povradala nakon to bi se
morala pojebati s njime imala itekako razloga da povrada, jer je sve to
vrijeme bila vie nego dobra kao ena nekoga drugoga. Naravno da je
razumio Balicheve osjedaje i njemu je udarac zbog njezine smrti
postajao iz dana u dan sve tei ali to nije znailo da mu Sabbath
moe oprostiti.
***
Pet mjeseci nakon njezine smrti, jedne vlane, tople travanjske
nodi s punim mjesecom to se sveano kanonizirao nad drvedem, bez
napora lebdedi blagoslovljen svjetlom prema prijestolju Bojem,
Sabbath se rasprostro po zemlji koja je prekrivala njezin lijes i rekao:
Drenka, ti prljava, predivna piko! Udaj se za mene! Udaj se za
mene! I, bijele brade poloene na zemlju parcela je jo uvijek bila
bez trave i nadgrobnog kamena zamislio je svoju Drenku: bilo je
svijetlo u lijesu, a ona je izgledala ba onako kako je izgledala prije
nego to ju je rak liio one privlane zaobljenosti zrela, puna,

spremna za kontakt. Veeras je nosila Silvijin radni kostimid, i smijala

mu se.
Sad me, znai, eli samo za sebe. Sada, ree, kad vie ne
mora biti samo sa mnom i ivjeti samo sa mnom i dosaivati se samo
sa mnom, sad sam dovoljno dobra da ti budem ena.
Udaj se za mene!
Smijeedi se zamamno, odgovorila je: Prvo de morati umrijeti.
I podigne Silvijinu haljinu da otkrije kako ispod nema rublja imala je
tamne arape i remen oko struka, ali bez gadica. ak i mrtva, Drenka
ga je uspaljivala; iva ili mrtva, od Drenke se osjedao kao da mu je
opet dvadeset. ak i na temperaturi ispod nule, dignuo bi mu se svaki
put kad bi ga ona ovako mamila iz svog lijesa. Nauio je da lea treba
okrenuti prema sjeveru, tako da mu ledeni vjetar ne pue direktno na
kurac, ali ipak bi morao skinuti jednu rukavicu kako bi se uspjeno
izdrkao, a ponekad bi mu se nezatidena ruka toliko smrzla da je
morao tu ruku vratiti u rukavicu, i prebaciti se na drugu ruku. Mnoge
je nodi dolazio na njezin grob.
Staro je groblje bilo est milja udaljeno od grada, pokraj rijetko
koritene ceste koja je vijugala gore u umu, a onda cikcakala niz
zapadnu stranu planine, da bi se ulila u naputenu kamionsku cestu za
Albany. Groblje je bilo smjeteno na otvorenoj padini breuljka to se
blago uzdizala prema starom umarku amerike jele i srebrnog bora.
Bilo je lijepo, mirno, estetski arobno, moda pomalo melankolino,
ali sigurno ne groblje koje ovjeka baci u malodunost kada u nj ue
bilo je toliko arobno da se ponekad inilo kao da ba niim nije
povezano sa smrdu. Bilo je staro, vrlo staro, premda je na oblinjim
brdima bilo i starijih, s oronulim i nakrivljenim nadgrobnim
spomenicima, koja su potjecala iz najranijih godina kolonijalne
Amerike. Prvi pogreb ovdje izvjesnog Johna Driscolla obavljen je
1745.godine; posljednji je sprovod bio Drenkin, posljednjeg dana
studenoga 1993. godine.
Zbog sedamnaest snijenih oluja te zime esto mu je bilo
nemogude probiti se do groblja, ak i onih nodi kad bi se Roseanna

svojim dipom s pogonom na sva etiri kotaa urno odvezla na

sastanak anti-alkoholiarske skupine, a on ostao posve sam. Ali kad su
ceste bile oidene, vrijeme dobro, a Roseanna izvan kude, odvezao bi
se svojim chevyjem do vrha Battle Mountaina, parkirao ga kod
oidenog ulaza na pjeaku stazu, oko pola kilometra istono od
groblja, i uputio se izravno stazom prema groblju, a zatim, paledi
bateriju to je manje mogao, preko izdajnikog sjaja nanesenoga
snijega, do njezina groba. Nikada se tamo nije odvezao danju, ma
koliko je to arko elio, od straha da ne naleti na nekog od njezinih
Matthewa, ili, kad smo ved kod toga, na bilo koga tko bi se mogao u
udu zapitati zato jedan osramodeni lutkar na najhladnijoj toki
najhladnijeg predjela u dravi odaje poast posmrtnim ostacima
krmareve poletne ene. Nodu je mogao raditi to god eli, a da ga ne
vidi nitko osim duha njegove majke.
to eli? Ako eli neto redi... Ali majka nikada nije
komunicirala s njim, i ba zbog toga to nije, opasno se pribliio
vjerovanju da ona nije privienje ako mu se ved prvialo, onda mu
se mogao prividjeti i govor za nju, mogao je proiriti njezinu realnost
onakvim glasom kakvim je ranije obiavao oivljavati lutke. Ovi su se
posjeti odvijali previe redovito da bi bili mentalno zastranjenje osim
ako on sam nije zaista mentalno zastranio, a nerealnost se poela
pogoravati kako je ivot postajao sve neizdrljiviji. Bez Drenke je bilo
neizdrivo on i nije imao ivota, osim na groblju.
Prvog mjeseca travnja nakon njezine smrti, te rane proljetne
nodi, Sabbath je leao irom rairenih nogu i ruku na njezinu grobu,
prizivajudi s njom sjedanje na Christu. Nikad te nisam zaboravio kako
svrava, aptao je u zemlju. Nikad nisam zaboravio kako je
preklinje: 'Jo, jo...' Zazivanje Christe nije pogoralo njegovu
ljubomoru, a sjedanje na Drenku koja lei nauznak u njegovim rukama
dok joj Christa ustrajno snano vrhom jezika nadrauje klitoris (gotovo
jedan sat on im je mjerio vrijeme) samo je pojaao osjedaj gubitka,
unato tome to je uskoro nakon to se njih troje splelo Christa poela
izvoditi Drenku u bar u Spottsfieldu, na ples. Ila je tako daleko da je
Drenki poklonila zlatni lanid koji je drpila iz kutije za nakit svojih

prijanjih poslodavaca, onoga jutra kad je odluila da joj je bilo dosta

uvanja djeteta toliko hiperaktivnog da su ga namjeravali upisali u
posebnu kolu za darovite. Drenki je rekla da vrijednost svega to je
ukrala (ukljuujudi par dijamantnih naunica, kao i jednu dijamantnu
ogrlicu) nije dosezala ni polovicu onoga na to je imala pravo za sve
ono vrijeme koje je zaglavila, na nevieno, s tim klincem.
Christa je ivjela u jednom tavanskom stanidu u Town Streetu s
pogledom na zelenilo, tono iznad prodavaonice delikatesa u kojoj je
radila. Nije pladala stanarinu, imala je besplatan ruak, i povrh svega
su joj pladali dvadeset i pet dolara tjedno. Dva su mjeseca, svake
srijede, Drenka i Sabbath odlazili, odvojeno, autima do Christe ledi s
njom u potkrovlju. Nakon smrkavanja, nita u Town Streetu nije radilo
pa su se neopaeni mogli popeti do Christe otvorenim stepenitem na
stranjoj strani zgrade. Tri puta je Drenka sama otila do Christe, ali,
bojedi se da de se Sabbath naljutiti na nju ako sazna, rekla mu je to tek
godinu dana nakon to se Christa naljutila na njih dvoje i odselila na
selo u iznajmljenu farmersku kudu profesorici povijesti na Athena
fakultetu, eni od 30 godina s kojom je Christa zapoela ljubavnu vezu
jo i prije nego to se upustila u svoj mali hir sa starcima. Odjednom je
prestala odgovarati na Sabbathove telefonske pozive, a kad je jednog
dana naletio na nju dok se pretvarao da prouava ponudu izloga
prodavaonice delikatesa, izloga koji se nije mijenjao jo otkako su
kasnih ezdesetih Tip-top prehrambeni proizvodi prerasli u Tip-top
gurmanske proizvode kako bi udovoljili zahtjevu vremena rekla mu
je ljutito, usta toliko stisnutih da se inilo kao da su iezla s lica: Ne
elim vie uopde razgovarati s tobom. Zato? to se dogodilo? Vas
dvoje ste me iskoritavali. Mislim da to nije istina, Christa.
Iskoritavati nekoga znai sebino ga upotrebljavati za svoje vlastite
ciljeve, ili se koristiti njime za ostvarivanje profita. Ne vjerujem da te
je ijedno od nas dvoje iskoritavalo ita vie nego to si ti iskoritavala
svako od nas. Ti si starac! Ja imam dvadeset godina! Ne elim
razgovarati s tobom! Zar nede barem razgovarati s Drenkom?
Pusti me na miru! Ti si obini debeli starkelja! I Falstaff je to bio,
djevojice. I ono golemo brdo mesa Sir John Paunch, taj slatki tvorac

pompoznosti. 'Taj zlikovaki, prezira vrijedni zavodnik mladei,

Falstaff, ta stara bjelobrada Sotona'! ... Ali ona je ved bila u
prodavaonici, ostavivi Sabbatha da tuno razmatra, osim bududnost
bez Christe, i dvije staklenke Mi-kee kineskog pajeg umaka, dvije
staklenke Krinos lida vinove loze u slanoj vodi, dvije konzerve La
victoria prepeenog graha i dvije konzerve Baxter krem-juhe od
dimljene pastrve, koje su okruivale bocu matovito omotanu platem
od bjelkasta papira poutjelog na suncu, postavljenu na postolju u
sredini izloga, kao da je ona odgovor na sve nae ivotne tenje bocu
Lea&Perrins worchestershir sosa. Da, bio je to ostatak, u mnogoemu
poput samoga Sabbatha, svega onoga to se smatralo pikantnim u
ono davno doba koje...u davno doba u kojem... u davno doba kada...u
davno doba ije ... Idiot! Greka je bila u tome to joj nikada nisu dali
novac. Greka je bila to je umjesto toga novac dao Drenki. Sve to je
ikada tutnuo Christi a i to samo prvi put da bi se provukao kroz
njezina vrata bilo je trideset i pet dolara za poplun koji je saila.
Toliko joj je trebao davati tjedno. Misliti da je Christa bila u tome
samo radi zabave koju bi nalazila u izluivanju Drenke, kao da joj je
Drenkino svravanje bilo dovoljna nagrada idiot! Idiot!
Sabbath i Christa sreli su se jedne nodi 1989. godine, kad ju je
povezao kudi. Ugledao ju je na prijevoju ceste 144, obuenu u
smoking i polukruno okrenuo natrag. Da je imala no, imala je no a
je li uopde bitno poivjeti par godina vie ili manje? Bilo je nemogude
ostaviti tu mladu plavokosu djevojku u smokingu, koja je izgledala kao
mladi plavokosi deko u smokingu, da posve sama stoji pokraj ceste s
uzdignutim palcem.
Zato je bila tako obuena objasnila je rekavi kako je bila na
plesu dolje u Athensu, u koledu, za to je trebalo obudi neto ludo.
Bila je malena, ali nipoto nalik na dijete djelovala je vie kao
minijaturizirana ena, vrlo odreita i samopouzdana ponaanja, vrsto
zatvorenih malih usta. Njezin njemaki naglasak bio je umjeren, ali
vrlo uzbudljiv (Sabbathu je naglasak svake privlane ene bio
uzbudljiv), bila je oiana kratko poput vojnika, a smoking je ukazivao
na to da nije bila nesklona tome da zaigra provokativnu ulogu u

ivotu. Inae, mala je bila suta poslovnost: bez osjedaja, bez enji,
bez iluzija, bez ludosti, i, mogao se okladiti u vlastiti ivot i okladio se
bez ikakvih tabua. Sabbathu se svidjela okrutna vrstina i
prepredenost tih proraunatih, nepovjerljivih malih njemakih usta i
odmah je uvidio mogudnosti koje su iz toga proizlazile. Daleke, ali ipak
postojede. Zadivljen, pomislio je: Neuprljana sebinodu, propupala
grabljivica.
Za vrijeme vonje, sluao je kazetu Bennyja Goodmana Live at
Carnegie Hall. On i Drenka upravo su se bili rastali u Bo-Peepu za tu
nod, nekih desetak kilometara junije na 144.
Jesu li oni crnci?, upitala je njemaka djevojka.
Ne. Ima nekoliko crnih, ali vedinom, gospoice, su bijelci. Bijeli
jazz glazbenici. Carnegie Hall u New Yorku. Nod 16. sijenja 1938.
Vi ste bili tamo?, upita.
Da. Poveo sam djecu, svoju malu djeicu, kako bi prisustvovali
glazbenoj prekretnici. Htio sam da budu sa mnom na dan kad se
Amerika zauvijek promijenila.
Zajedno su sluali Honeysuckle Rose. Goodmanovi momci
svirali su s pola tuceta lanova Basie banda. Ovo je jumpin', ree joj
Sabbath, a ovo se zove foot mover. Osjeda kako ti se pokredu noge...
uje li tu gitaru u pozadini? Primjeduje kako ih tjera ritam
sekcija?...Basie. Vrlo ista klavirska svirka... uje tu gitaru? Kako ih
nosi...To je crnaka glazba. Sada slua crnaku glazbu...A sada de
uti rif. To je James...U pozadini je vrsta ritam sekcija, ona nosi cijelu
glazbu...Freddie Green na gitari...James. Uvijek sam imao osjedaj da
dere svoj instrument moe uti kako ga dere... Ovu dionicu tek
sada zamiljaju gledaj kako je stvaraju... Kredu prema zavrnici. Evo
je. Svi su meusobno usklaeni... I prestaju... Pa, kako ti se ini?,
upita Sabbath.
Kao glazba u crtidima. Znate, crtidi za djecu na TV?
Da?, ree Sabbath. A svojedobno su to smatrali vrlo vrudom
glazbom. Nevini stari nain ivota kamo god pogleda, osim u naem
malom uspavanom selu, ree, gladedi bradu, svijet je u ratu s njim.

A ti, to tebe dovodi u Madamaska Falls?, upita Vremeni Tatica

srdano. Kad se ved mora.
Objasnila mu je dosadu uvanja djece u New Yorku, kako nakon
dvije godine nije vie mogla podnositi dijete, i tako se jednog dana
naprosto pobrala i pobjegla. Madamaska Falls je pronala tako to je
nasumce, zatvorenih oiju pritisnula prst na kartu sjeveroistone
Amerike. Madamaska Falls ak nije ni bio na karti, ali dotle je dola
autostopom, a kada je ula na kavu u trgovinu delikatesa i pitala ima li
tu negdje nekog posla, posao se materijalizirao tono tu pred njom.
Ved je pet mjeseci gospodinovo uspavano seoce bilo njezin dom.
Pobjegla si od posla s djetetom u New Yorku?
Skoro sam poludjela.
Od ega jo bjei?, upita on lagano, lagano ispitujudi.
Ja? Ne bjeim ni od ega. Samo elim okusiti ivot. U Njemakoj
za mene nema avanture. Znam sve, i kako to funkcionira. Ovdje mi se
deavaju mnoge stvari koje kod kude nikada ne bih doivjela.
Nisi nikad usamljena?, upita simpatini, brini ovjek.
Naravno. Budem usamljena. Teko se sprijateljiti s
Amerikancima.
Da?
U New Yorku jest. Sigurno. ele te iskoristiti. Na svaki mogudi
nain. To je prvo to im padne na pamet.
To me udi. Ljudi u New Yorku gori su od ljudi u Njemakoj?
Povijest, po nekima, ini se, govori suprotno.
Oh, ne, definitivno. I cinini su. U New Yorku sakrivaju svoje
prave pobude, a tebi prikazuju neke druge.
Mladi ljudi?
Ne, vedinom stariji od mene. U dvadesetima.
Jesu li te povrijedili?
Da. Jesu. Ali nastupaju tako prijateljski 'Bok, kako si? Divno da
sam te sreo.' Uivala je imitirajudi amerikog bezveznjaka, pa se i on
nasmijao, s razumijevanjem. A ti ak i ne pozna tu osobu. Njemaka

je posve drukija, ree. Ovdje je sve puno tog nekakvog prijateljstva

a sve je lano. 'Hej, bok. Kako si?' Mora tako. Na ameriki nain.
Bila sam vrlo naivna kad sam dola ovamo. Imala sam osamnaest
godina. Naletjela sam na mnoge ljude, strance koje ne poznam, otila
bih s njima na kavu. Mora biti naivan kada dolazi kao stranac.
Naravno da ui. Itekako ui.
Trio Benny, Krupa, Teddy Wilson za klavirom. Body and Soul.
Vrlo sanjivo, vrlo plesno, predivno, ukljuujudi i Krupino silovito finale.
Iako je Morty smatrao da Krupina pirotehnika uvijek pokvari cijelu
stvar. Treba samo pustiti da se njie, Morty bi govorio. Krupa je
najgora stvar koja se dogodila Goodmanu. Prenapadno, a Mickey bi
onda to ponovio u koli kao svoje miljenje. Morty bi rekao: Bennyja
nije sram preuzeti pola stvari, i Mickey bi to ponovio. Odlian
klarinetist, nitko mu nije ni blizu. I to bi ponovio... Pitao se moe li to
omekati Njemicu, taj kasnonodni ritam koji budi enju i ono neto
ritmino, vatreno, u Goodmanovoj svirci i tako joj tri minute nije rekao
nita, ved su se uz zavodljivu skladnost Body and Soul njih dvoje
vozili kroz tamu umovitih brda. Nadaleko nikoga drugoga. Takoer
zavodljivo. Mogao bi je odvesti bilo kamo. Mogao bi skrenuti kod
Shear Shop Corner i odvesti je na Battle Mountain i tamo zadaviti u
njezinu smokingu. Slika Otta Dixa. Moda ne u simpatinoj Njemakoj,
ali u cininoj, eksploatatorskoj Americi izlagala se velikom riziku
putujudi u tom smokingu. Ili bi tako moda bilo da ju je pokupio neki
od onih Amerikanaca poneto amerikijih od mene.
The Man I Love. Wilson svira Gershwina kao da je Gershwin
otakovi. Strahovita tajnovitost Hampa na vibrafonu. Sijeanj 1938.
Meni je gotovo devet godina, a Mortyju de uskoro biti etrnaest. Zima.
Plaa kraj McCabe avenije. Pouava me kako baciti disk, na praznoj
plai, nakon kole. Beskonano.
Smijem li te pitati kako su te povrijedili?, ree Sabbath.
Na usluzi su ti ako dobro izgleda i eli izlaziti, ali ako ima
ikakav problem, kau ti: 'Vrati se kad ti bude bolje.' Imala sam vrlo
malo pravih prijatelja u New Yorku. Vedinom su bili govna.

Gdje si sretala takve ljude?

U klubovima. Nodu izlazim u klubove. Da pobjegnem od posla.
Da razmiljam o neemu drugom. Biti s djetetom cijeli dan... brrrr.
Nisam to mogla izdrati, ali tako sam dola u New Yorku. Tako sam ila
u klubove gdje su izlazili ljudi koje poznajem.
Klubovi? Nisam na svom terenu. to su klubovi?
Pa, ima jedan klub u koji izlazim. Ulazim besplatno. Dobijem
pide, karte. Ne moram brinuti o tome, naprosto se pojavim. Tamo sam
izlazila neto due od godinu dana. Uvijek dolaze isti ljudi. Ljudi kojima
ne zna ni imena. Oni imaju imena iz kluba. Nikad ne zna ime se
bave danju.
A u klubove dolaze da rade to?
Da se dobro provedu.
I, uspijeva li im?
Naravno. Tamo kamo ja izlazim pet je razliitih katova. U
podrumu je reggae, i tamo zalaze Crnci. Iznad toga je dance glazba,
disco. Tamo zalaze yuppiji i njima slini minkeri. Zatim dolazi techno,
pa jo techno one glazbe koju stvara stroj. To je zvuk koji te
naprosto tjera da plee. Svjetla te mogu izludjeti. Ali to je zato to
stvarno dobro osjeda glazbu. Plee. Plee tri, etiri sata.
S kim plee?
Ljudi naprosto stoje i pleu sami. To je neka vrsta meditacije.
Na velikoj, glavnoj sceni svi su pomijeani, ljudi to je i pleu sami.
E, na 'Sugarfoot Stomp' ne moe plesati sam. uje li to?,
ree Sabbath, dobrodudno se nacerivi. Na 'Sugarfoot Stomp' mora
plesati lagano i to s nekim drugim. Na to mora zaneseno plesati
swing, draga moja.
Da?, ree ona ljubazno. Vrlo je lijepo. Potovanje prema
starijima. Bedutna djevojka ima, dakle, i dobru stranu.
Ima li droge u klubovima?
Droge? Da, ima je.

Zajebao je sa Sugarfoot Stompom. Potpuno ju je otuio, uspio

je ak pobuditi u njoj odvratnost pretjerujudi s tom ulogom
bezopasnog starog sitniavca. Izbacio ju je iz centra panje. A opet, to
je bila situacija u kojoj nikad ne zna to je dobro uiniti, osim da
stalno ima na umu kako treba biti neumorno strpljiv. Ako treba, i
godinu dana. Mora raunati s tim, i ivjeti dalje. Kontakt je ipak
uspostavljen. Uivaj u tome. Vrati se na temu droge, navedi je da pria
o sebi i o vanosti njezina ivota u klubovima.
Iskljuio je kazetofon. Samo je jo trebala uti Elmana kako na
trubi pili Bei Mir Bist Du Sheyn i iskoila bi iz juredeg auta, ak i u
ovoj pustoi.
Kakve droge? Koje droge?
Marihuana, ree ona. Kokain. Postoji i posebna droga, heroin
i kokain pomijeani zajedno, i to se zove Special K. Na nju se pale
transvestiti, potpuno se otkae. Jako je zabavni. Pleu. Fascinantni su.
To je gay scena, definitivno. Puno Hispano mladida. Portorikanaca.
Puno Crnaca. Vedinom su to mladi momci, devetnaest ili dvadeset
godina. Pjevaju stare pjesme i svi su obueni poput Marilyn Monroe.
ovjek se dobro nasmije.
Kako si se ti oblaila?
Nosila sam crnu haljinu. Usku dugaku haljinu. Duboki izrez oko
vrata. Naunicu u nosu. Duge jumbo trepavice. Cipele s debelim
onom i visokom petom. Svi se meusobno grle i ljube, zabavlja se i
plee cijelu nod. Ode tamo u ponod i ostane do tri. To je bio moj
New York, moja Amerika. To je sve. Pomislila sam da bih trebala
vidjeti neto vie, i eto me ovdje.
Zato to su te iskoritavali. Ljudi su te iskoritavali.
Ne elim priati o tome. Sve je na kraju puklo. Svodi se na
novac. Mislila sam da imam prijateljicu, a ona me iskoritavala.
Stvarno? Strano. Kako te je iskoritavala?
Oh, radila sam s njom, i ona mi je dala polovicu novca koji mi je
trebala dati. A puno sam radila za nju. Mislila sam da smo bliske. Rekla
sam joj: 'Prevarila si me. Kako si to mogla uiniti?' 'Oh, shvatila si?',

rekla mi je ona. 'Ne mogu ti vratiti novac' Nikada vie nedu razgovarati
s njom. Ali to moe oekivati? Ameriki nain. Slijededi put bit du
spremna.
Ma molim te. A kako si upoznala tu osobu?
Preko klupske scene.
Je li bilo bolno?
Osjedala sam se jako glupo.
to si radila? Kakav ti je bilo posao?
Plesala sam u klubu. Moja prolost.
Premlada si da bi imala prolost.
O, da?, ree ona, glasno se smijudi svojoj preranoj,
nedjevojakoj, sazrelosti. Imam ja prolost.
Dvadesetgodinjakinja s prolodu. Kako ti je ime?
Christa.
Ja sam Mickey, ali prijatelji me zovu Country.
Bok, Country.
Vedina dvadesetgodinjakinja, ree on, nisu jo ni poele
ivjeti.
To su Amerikanke. Nikad nisam imala ameriku prijateljicu.
Deke jesam.
U susretu sa enama je, dakle, glavna avantura?
Da. Htjela bih upoznati djevojke. Ali to su vedinom starije ene.
Zna, majinski tipovi. to meni ne smeta. Ali djevojke mojih godina?
To naprosto ne funkcionira. One su jo djeca.
Znai, majinski tipovi su za Christu?
Valjda, ree ona, ponovo se nasmijavi.
Kod Shear Shop Corner skrenu prema Battle Mountain.
Unutarnji glas koji je savjetovao strpljenje sve se slabije uo. Majinski
tipovi. Nije ju smio izgubiti. Nikada u ivotu nije mogao dopustiti
novom otkridu da pobjegne. U sri zavoenja je upornost. Upornost,
jezuitski ideal. Osamdeset posto ena popustit de pod snanim
pritiskom ako je pritisak stalan. Mora se posvetiti jebanju onako kako

se redovnik posveduje Bogu. Vedina mukaraca jebanje mora uskladiti

s onim to smatraju svojim vanijim preokupacijama, kao to su trka
za novcem, mod, politika, moda, Bog zna to bi jo tu moglo biti
skijanje. Ali Sabbath je pojednostavio svoj ivot i jebanje postavio u
centar interesa, a sve ostalo uskladio s time. Nikki je pobjegla od
njega, Roseanna ga je bila sita, ali sve u svemu, za mukarca njegova
stasa, bio je nevjerojatno uspjean. Asketski Mickey Sabbath u
pogonu i u ezdesetima. Monah jebanja. Evanelist razvrata. Ad
majorem Dei gloriam.
Kako je bilo plesati u klubu?
To je kao a to da kaem? Svialo mi se, to je bilo neto to
sam eljela probati iz znatielje. Ne znam. elim u ivotu raditi sve.
Koliko si dugo to radila?
Oh, ne elim govoriti o tome. Sasluam tue savjete, a onda
napravim po svome.
On je zautio i vozili su se dalje. U toj tiini, u tami, svaki je dah
postajao vaan kao da upravo on taj koji te odrava na ivotu. Njegovi
su ciljevi bili jasni. Njegov kurac bio je tvrd. Vodio ga je automatski
pilot, uzbuenog, radosnog, u automobilu ija su svjetla bila poput
baklji koje predvode procesiju ka planinskom vrhu posutom nodnom
svjeinom i zvijezdama, gdje su se slavljenici ved okupljali u divljem
oboavanju vrstog kurca. Odjeda po elji.
Hej, jesmo li se izgubili?, upitala je ona.
Ne.
Ved su stigli do polovice planine, a ona vie nije mogla podnijeti
njegovu utnju. Da, da, odigrao je savreno. Bila sam zabavljaica
vedinom na privatnim zabavama, ako elite znati. Na momakim
veerima. Otprilike godinu dana. S prijateljicom. Ali onda, ionako,
ode u kupovinu i potroi sav novac. Djevojke koje rade taj posao vrlo
su usamljene. Imaju dug jezik, jer prolaze kroz svata. Gledala sam ih i
mislila: 'O Boe, premlada sam za ovo. Moram se izvudi.' Jer ja sam to
radila jedino zbog novca. A jo su me prevarili. Ali, takav je New York.
Kako god, trebala mi je promjena. elim provoditi vrijeme radedi

neto drugo, neki posao u kojem se radi s ljudima. A i nedostajala mi

je priroda. U Njemakoj sam kao dijete ivjela na selu sve dok mi se
roditelji nisu razveli. Nedostaje mi priroda, mirnoda. U ivotu ima
mnogo vanijih stvari od novca. Zato sam dola ivjeti ovamo.
I kako ti je ovdje?
Super. Ljudi su vrlo prijateljski raspoloeni. Vrlo ljubazni. Ovdje
se ne osjedam kao strankinja, to je divno. U New Yorku su me
pokuavali upecati gdje god bih se pojavila. To se uvijek dogaalo.
Njujorani to vole. Ako im kaem da me puste na miru, puste me na
miru. Prilino dobro drim stvari pod kontrolom. Stvar je u tome da
nikad ne pokae strah. Ne bojim te se. Ljudi u New Yorku znaju biti
pomalo udni. Ali ne i ovdje. Ovdje se osjedam kao kod kude. Sad mi
se svia Amerika. ak radim i patchwork, ree uz hihot. Ja. Sad sam
prava Amerikanka. Izraujem proivene pokrivae.
Kako si to nauila?
itala sam o tome u knjigama.
Zna, ja volim proivene pokrivae. Dapae, skupljam ih, ree
Sabbath. Rado bih pogledao tvoje. Bi li mi prodala jedan?
Prodala?, ree ona, smijudi se sada snano, promuklo, kao da
je duplo starija pijanica. Zato ne? Naravno, prodat du ti, Country.
Tvoja lova.
I on je prasnuo u smijeh. Boe mili, pa stvarno smo se izgubili!
i napravivi otar polukruni zaokret u suprotni smjer, za petnaest
minuta je odveze natrag do stana iznad trgovine delikatesama. Sve
vrijeme su ivahno razgovarali o svojim zajednikim interesima. Ma
koliko izgledalo nevjerojatno, jaz je bio premoten antipatija je
isparila, naklonost uspostavljena, datum odreen. Pokrivai. Na
ameriki nain.
Hvala ti, Drenka je bila rekla Christi u trenutku kad je dolo
vrijeme da stari par ustane, obue se i otie kudi. Hvala ti, hvala ti,
ree slabim, drhtavim glasom. Hvala ti, hvala ti, hvala ti... Uzela je
Christu ponovo u naruje i ljuljukala je kao bebu. Hvala ti, hvala ti.
Christa je njeno poljubila obje Drenkine dojke. Njezine su se male

usne razvukle u topao, mladenaki osmijeh kad se dudurila uz Drenku

i velikih, rairenih oiju, umilno rekla: Mnoge normalne ene to
vole.
Iako je Sabbath organizirao cijelu veer i dao Drenki novac koji je
zahtijevala za sudjelovanje, shvatio je da je suvian od trenutka kada
je Drenka pokucala na vrata, a on ju je pustio u tavansku sobu kamo je
on stigao ranije, smatrajudi da bi moglo zatrebati, ak i nakon jednog
mjeseca osjetljive diplomacije, nastaviti pregovore do samoga kraja.
To je bio nemali pothvat, a on jo uvijek nije bio siguran koliko je u biti
Christa pouzdana osoba ni u Madamaska Fallsu nije se posve
otarasila svoje evropske sumnjiavosti, niti je Sabbath opazio na njoj,
ma koliko se nadao, ikakav mali ohrabrujudi znak nesebinosti.
Drenka, rekao je kada je otvorio vrata da je pusti, Ovo je moja
prijateljica Christa, i, premda je Drenka prethodno vidjela Christu
samo kroz izlog prodavaonice u kojoj je radila proetavi nekoliko
puta amo-tamo na Sabbathovu sugestiju krenula je izravno prema
Christi koja je sjedila na polovnom kauu odjevena uske traperice i
ukraenu jaknu od samta ija je ljubiasta boja odgovarala nijansi
njezina sjenila za oi. Kleknuvi na goli daani pod, Drenka je zgrabila
Christinu kratko oianu glavu i dredi je meu rukama snano je
poljubila u usta. Brzina kojom je Drenka otkopala Christinu jaknu i s
kojom je Christa svukla Drenkinu svilenu bluzu i skinula joj grudnjak
zadivila je Sabbatha. Ali Drenkina smionost uvijek ga je zadivljavala.
Zamiljao je kako de biti potrebno zagrijavanje razgovor i zafrkancija
pod njegovim nadzorom, iskreno povjeravanje, moda ak i kurtoazno
razgledanje Christinih dosadnih pokrivaa da se njih svije opuste a u
stvarnosti, petsto dolara u Drenkinoj torbici ohrabrilo ju je, prema
njezinim vlastitim rijeima, da naprosto ue kao kurva i obavi stvar.
Nakon toga Drenka nije mogla dovoljno nahvaliti Christu. Dok ju
je Sabbath vozio do mjesta na kojemu je parkirala svoj auto iza Town
Streeta, ona se prepuna oboavanja priljubila uz njega, ljubedi mu
bradu i lickajudi mu vrat ona, etrdeset osmogodinja ena
uzbuena poput djeteta koje se upravo vratilo kudi iz cirkusa.

S lezbijkom postoji taj osjedaj ljubavi koji sam od nje primila.

Imala je tako veliko iskustvo o tome na koji nain dodirivati ensko
tijelo. A tek ljubljenje! Njezino poznavanje enskog tijela, kako ga
milovati, kako ga ljubiti, kako dodirivati moju kou, kako nadraiti
moje bradavice, kako sisati moje bradavice, i taj ljubavni, dareljivi,
vrlo seksualni nain, vrlo muki, ta vrsta erotske vibracije koju mi je
pruila, sve me je to jako uzbudilo. Znala je tono kako dodirivati moje
tijelo na nain gotovo superiorniji nego to to mukarci ponekad
znaju. Pronala je na mojoj piki maleno dugme i drala tamo jezik
tono onoliko koliko mi je bilo potrebno da svrim. A kad me poela
ljubiti zna, sputati se dolje i lizati me vjetina pritiskanja jezika
tono tamo na pravom mjestu ... oh, to je bilo vrlo uzbudljivo.
Gore na krevetu, samo dvadesetak centimetara od njih, pratedi
svaki pokret poput studenta medicine koji prvi put u ivotu promatra
kirurki zahvat, i on se dobro provodio, a jednom je ak bio od pomodi
Christi koja je, miidavog jezika usidrenog izmeu Drenkinih bedara,
poela tapkati rukom naslijepo traedi vibrator. Ona je prethodno s
nodnog stolida maknula te tri naprave tri vibratora boje bjelokosti
iji je raspon duina bio od sedam do petnaest centimetara a sad je
Sabbath uspio pronadi jedan, najdui, i ispravno okrenutog staviti ga u
u njezinu ispruenu ruku. I tako, niste me uopde trebale, ree on.
Oh, ne. Mislim da je vrlo krasno i uzbudljivo biti s drugom enom,
ali, ree Drenka, laudi, kako de se poslije pokazati, ne bih eljela
uiniti to sama s njom. To me ne bi moglo uspaliti. Moram imati muki
penis u blizini, muko uzbuenje da me potakne. Ali mislim da je
mlado ensko tijelo vrlo erotino, njegova ljepota, zaobljenost, male
grudi, nain na koji je oblikovano, i njegov miris, i njegova mekoda, i
onda, kad se pribliim dolje, k piki, shvatim da je pika u biti prilino
lijepa. Nikada to ne bih pomislila gledajudi je u ogledalu. Sebe nekako
gleda sa stidom, gleda svoje spolne organe i oni nisu prihvatljivi iz
estetske perspektive. Ali u ovakvoj situaciji mogu sve vidjeti, iako mi je
jo neshvatljivo da sam bila dijelom toga, to mi je zagonetka, potpuna
zagonetka.

***
Drenkin grob nalazio se u podnoju brda, oko metar udaljen od
kamenog zida iz predrevolucionarnog vremena i drvoreda golemih
javorova koji su odvajali groblje od asfaltirane ceste to je vijugala
preko vrha planine. Svih tih mjeseci moda su svega pet-est puta
farovi vozila koja su tuda prokloparala dostavnih kamiona, sudedi
prema zvuku zasvijetlila pokraj njega dok je tu oplakivao svoj
gubitak. Bilo je dovoljno spustiti se na koljena, pa da onima na cesti
bude jednako nevidljiv kao i oni zakopani oko njega, a esto bi ved
ionako kleao. Jo se nije bio pojavio niti jedan nodni posjetitelj osim
njega zabito seosko groblje estotinjak metara iznad povrine mora
nije se ljudima, ak ni u proljede, inilo kao mjesto kojim bi trebalo
lunjati nakon to se smrai. Zvukovi izvan groblja koji su dopirali do
njega na Battle Mountainu jelena je bilo u izobilju ozbiljno su ga
uznemiravali u prvih nekoliko mjeseci posjedivanja groba, i esto je
bio prilino siguran da se na rubu njegova vidokruga neto strelovito
pojavljuje meu nadgrobnim kamenjem, neto to je, vjerovao je, bila
njegova majka.
U poetku nije ni sam znao da de njegovi posjeti postati redovni.
A opet, nije zamiljao niti da de, gledajudi dolje, u zemlju, vidjeti kroz
nju Drenku, vidjeti je u lijesu kako podie haljinu do uzbudljive visine
na kojoj se vrhovi arapa spajaju s halterima, vidjeti ponovo to njezino
meso koje ga je uvijek podsjedalo na sloj vrhnja pri vrhu boce mlijeka,
jo iz doba kada je bio dijete, a Borden dovozio mlijeko. Bilo je glupo
ne razmiljati karnalno. Hajde, baci se na mene, rekla mu je, Lii
me, Country, kao Christa, a Sabbath se bacio na grob, jecajudi onako
kako nije mogao jecati na sprovodu.
Sad, kad je zauvijek otila, Sabbathu se inilo nevjerojatnim da
nikada, ni u doba dok je jo uvelike bio ludi, pikom opsjednuti
ljubavnik, ni kad mu je Drenka postala sveupijajuda razonoda, ona s
kojom se zabavljao, jebao, snivao i planirao, da ak ni tada ni na
trenutak nije pomislio zamijeniti munu, dosadnu, pijanu,
de-erotiziranu Roseannu brakom sa stvorenjem koje mu je bilo tako

sklono kao ni jedna druga ena koju je susreo izvan bordela.

Konvencionalna ena koja bi uinila sve. Potovana ena koja je imala
dovoljno ratnikog duha da svoju drskost suprotstavi njegovoj. Nije
moglo biti ni stotinu takvih ena u itavoj zemlji. Ni pedeset takvih u
itavoj Americi. A njemu to nikada nije palo na pamet. Nikada u
trinaest godina nije se umorio od gledanja u njezinu bluzu ili uz
njezinu suknju, i nikada mu to nije palo na pamet!
Ali sad ga je ta misao razarala tko bi vjerovao da je skandalozni
zagaiva svoga gradida, svinjski Sabbath, osjetljiv na takvu poplavu
iskrenih osjedaja. Prepustio se grevitoj strasti koja je bila jaa ak i od
one njezina mua onoga hladnoga novembarskoga jutra na sprovodu.
Mladi Matthew, u svojoj policijskoj uniformi, nije pokazivao osjedaje,
nego samo tvrdokorni, nijemi, suzdravani gnjev, najnasilniji od svih
poriva, koji je savjesni murjak majstorski drao pod kontrolom. Kao da
njegova majka nije umrla od strane bolesti, ved od nasilnog ina
nekog psihopata kojeg de on pronadi i tiho privesti im obred zavri.
Drenka je uvijek prieljkivala da joj sin u odnosu s ocem pokae onu
divnu suzdranost kakva ga je krasila na dunosti, gdje, kako je
govorila, nikada nije bio uzrujan niti je gubio kontrolu nad sobom, bez
obzira na jainu provokacije. Drenka je prostoduno, Matthewovim
rijeima, ponavljala Sabbathu svaku Matthewovu samohvalu. Njezino
oduevljenje sinovljevim uspjesima u Sabbathovim oima moda i nije
bila njezina najarobnija osobina, ali najnevinija svakako jest. ovjek
ne bi pomislio ako i sam nije prostoduni naivac da takve snane
suprotnosti mogu postojati u jednom ljudskom bidu, ali je Sabbath,
veliki oboavatelj ljudske nepostojanosti i nedosljednosti, esto bio
zapanjen koliko je njegova tabua osloboena, uitaka eljna Drenka
bila puna oboavanja prema svojemu sinu kojemu je bezgreno
provoenje zakona predstavljalo najozbiljniju stvar u ivotu, koji vie i
nije imao prijatelja izvan policije koji, kako joj je objasnio, vie nije ni
najmanje vjerovao ljudima koji nisu policajci. Kad je tek iziao iz
Akademije, Matthew je govorio majci: Zna, mama, ja imam vie
modi od Predsjednika. Zna zato? Mogu smjesta oduzeti ljudima
njihova prava. Pravo na slobodu. 'Uhapen si. Zatvoren si. Tvoje

slobode vie nema.' A osjedaj odgovornosti za svu tu mod tjerao je

Matthewa da se tako paljivo pridrava pravila. Nikad se ne uzbudi,
njegova je majka priala Sabbathu. Ako neki drugi policajac izgubi
ivce i pone psovati i vrijeati sumnjivca, Matthew mu kae: 'Nije to
toga vrijedno. Uvudi de se u nevolju. Mi samo radimo svoj posao.'
Prolog su tjedna priveli nekog momka koji je razbio policijski
automobil, a Matthew je rekao: 'Pusti ga samo, pusti. Vano da smo
ga priveli. to demo dokazati psovanjem i vikanjem na njega? Sve to
moe istresti pred suca. To je samo dodatni razlog da se izvue, uz sve
to je napravio.' Matthew kae da mogu psovati, raditi to god ele
lisiine su na njihovim rukama i on je taj koji upravlja situacijom, a ne
oni. Matthew kae: 'Pokuavaju me natjerati da izgubim kontrolu. Ima
policajaca kojima se to dogaa. Ponu urlati na njih a zato, mama?
Zbog ega?' Matthew je smiren, on ih naprosto privede.
Za Madamaska Falls, guva na sprovodu je bila golema. Osim
prijatelja iz grada i mnogih bivih i sadanjih radnika u svratitu, doli
su deseci ljudi iz New Yorka, iz Providencea i Bostona, deseci i deseci
gostiju kojima je Drenka tokom godina bila draesna, energina
domadica a dio njih su bili i mukarci s kojima se evila. Na licu
svakoga od njih Sabbath je, promatrajudi guvu sa strane, jasno
mogao vidjeti snani gr gubitka i boli. Koji je od njih bio Edward? Koji
Thomas? Koji Patrick? Onaj vrlo visoki momak mora da je Scott.
Nedaleko od mjesta na kojemu je stajao Sabbath, takoer to dalje od
kovega, bio je Barret, novi mladi elektriar iz Blackwalla, jadnog
gradida sjeverno od njihova, u kojemu se nalazilo pet gadnih krmi i
dravna umobolnica. Sabbath je stjecajem okolnosti parkirao kraj
Barretova dostavnog vozila na zaguenu parkiralitu pokraj groblja
preko ijih stranjih vrata su bojom su bile napisane rijei Barret
elektrika. 'Rjeavamo kratke spojeve'
Barrett, koji je kosu vezao u konjski repid i njegovao
meksikanske bride, stajao je pokraj svoje trudne ene. Ona je drala
zamotak u kojem je bila njihovo maleno dijete i glasno je plakala. Dva
puta tjedno, izjutra, kad bi se ga Barrett odvezla na posao u dolinu,
gdje je radila kao sekretarica u osiguravajudem zavodu, Drenka bi se

dovezla u Blackwall i uskoila u kadu zajedno s muem gospoe

Barrett. On na dan sprovoda nipoto nije izgledao dobro, moda zbog
preuska odijela ili zbog toga to se bez kaputa smrzavao do kosti.
Stalno se premjetao s noge na nogu, kao da mu je nakon zavretka
obreda prijetilo linovanje. Barrett je bio posljednji Drenkin ulov
meu radnicima koji su u svratitu obavljali razne popravke. Posljednji
ulov. Godinu dana mlai od njezina sina. Rijetko je govorio, osim
nakon samih kupki udvoje, a onda bi svojim seljakim entuzijazmom
razgalio Drenku govoredi joj: Ti si stvarno neto, neto posebno.
Osim mladosti i mladog tijela, ono to je Drenku najvie kod njega
uzbuivalo bila je injenica da je bio fiziki ovjek. Nije da izgleda
neprivlano, rekla je Sabbathu. On ima tu neku animalnost koju ja
volim. On je kao neki non-stop jebaki servis koji imam kad god
poelim. Njegovi miidi su snani i njegov trbuh je potpuno ravan, a
ima i veliki kurac i jako se znoji, i sav taj znoj izvire iz njega, crven je u
licu, i on je poput tebe, on je isti takav, 'Jo ne elim svriti, Drenka,
jo ne elim svriti.' I onda kae, 'O moj Boe, svravam, svravam', a
onda 'Oooooh. Oooooh.' Isputa sve neke jake zvukove. A tek
olakanje, kao da smo blizu kolapsa. I to to on ivi u radnikoj sredini
i to ja idem tamo sve to dodaje novo uzbuenje. Mala zgrada sa
stanovima i s nekim groznim konjima na zidovima. Imaju dvije sobe, a
ukus im je grozan. Drugi stanari uvari u ludnici. U kupaonici je jedna
od onih starih kada koje to je na podu. A ja mu kaem: 'Napuni kadu,
da se mogu okupati.' Sjedam se, jedan put sam dola oko podne, bila
sam jako gladna, i spremali smo se na pizzu. Smjesta sam se skinula i
pojurila prema kadi. Da, pomislim, u kadi se jako uspalimo, kad mu
malo drkam, zna. Moe se eviti u kadi i mi smo to radili, ali onda
voda pljuska preko ruba. Ono to ja volim je nain na koji se jebemo,
koji je specifian za njega. On otprilike sjedne, i bududi da mu je kurac
velik, zauzmemo tu polusjededu pozu i jebemo se na taj nain.
Naporno radimo i puno se znojimo, puno je fizikog kretanja, vie
nego to mogu zamisliti s ijednim drugim mukarcem. Volim i kupke i
tuiranje. Dio uzbuenja je u sapunanju. Sapun. Pone kod lica, onda
grudi i trbuh i onda se spusti do kurca, a on se ukruduje, ili se ved

ukrutio. A onda se pone jebati. Ako stoji ispod tua, onda stoji i
jebe se. Ponekad mi on podigne noge i tako me nosi pod tuem. Ako
smo u kadi, ja obino sjedim na njemu i tako se jebemo. Ili se sagnem
pa me on jebe. Volim kadu, volim tamo jebati svog glupog elektriara,
volim to.
Njezina greka je to to je Barrettu prenijela loe vijesti. Rekla si
mi, kazao joj je tada, obedala si mi da nede komplicirati stvari, a
eto ga sad. Imam dijete koje moram uzdravati, imam trudnu enu o
kojoj se moram brinuti. Imam novi posao za koji isto brinem i
posljednja stvar koja mi sad treba, od tebe, od mene, od bilo koga, je
rak.
Drenka je nazvala Sabbatha i smjesta se dovezla do Pedine, da
se sastanu. Nisi mu smjela redi, rekao joj je, sjededi na granitnom
izboju stijene, ljuljajudi je u krilu. Ali, ree ona, oajniki plaudi, mi
smo ljubavnici eljela sam da zna. Nisam znala da je takvo govno.
E, da si to promotrila s gledita njegove trudne ene, moglo ti je pasti
na pamet takvo neto. Znala si da je glup. Voljela si njegovu glupost.
'Moj glupi elektriar.' Uspaljivalo te ono animalno u njemu, to to ivi
na groznom mjestu, to je glup. Ali ja sam mu govorila o raku. ak i
glupa osoba... . . Oito ne toliko glupa poput Barretta.
Sabbath je zavravao oplakivanje prosipanjem svoga sjemena
po Drenkinu dugoljastom komadidu majke zemlje kad su svjetla
jednog automobila skrenula s ceste prema irokom ljunanom putu
kojim su mrtvaka kola obino stizala na groblje. Svjetla su kolebljivo
nastavila, a zatim se ugasila zajedno s tihim motorom. Zakopavajudi
hlae, Sabbath oprezno otri, pognut, prema najbliem javoru. Tamo
je, sputen na koljena, sakrio svoju bijelu bradu izmeu masivnog
debla i kamenog zida. Po obrisu automobila manje-vie oblika i
veliine mrtvakog vozila mogao je razabrati da se radi o nekoj
velikoj limuzini. A jedan je lik vrsto koraao gore prema Drenkinu
grobu, visok, u debelom ogrtau i, kako je izgledalo, u visokim
izmama. Taj netko kretao se uz pomod snopa svjetla iz baterijske
svjetiljke koju je stalno palio i gasio. U maglovitom polumraku
mjeseinom obasjanog groblja izgledao je golem napredujudi kroz

snijeg u tim izmama. Mora da je ovdje gore oekivao hladno vrijeme.

Mora da je iz... bio je to magnat kreditnih kartica! Bio je to Scott!
Metar i osamdeset visok. Scott Lewis. Metar i pedeset visoka
Drenka osmjehnula mu se u liftu u Bostonu i priupitala ga zna li koliko
je sati. To je bilo dovoljno. Obino bi sjedila na njegovu kurcu, na
stranjem sjedalu limuzine, dok ih je voza polako vozio kroz
predgraa ponekad i pokraj same Lewisove kude. Scott Lewis bio je
jedan od onih mukaraca koji su govorili Drenki da je jedinstvena na
cijelom svijetu. Sabbath ga je uo kako joj to govori iz limuzine,
telefonom.
Njega jako zanima moje tijelo, ispripovijedala je smjesta
Sabbathu. eli me fotografirati i gledati me i ljubiti me cijelo vrijeme.
On je straan pizdolizac i vrlo njean. Da, taj je njeni momak ved za
njihov drugi sastanak naruio prostitutku koja je pokucala na vrata
samo deset minuta nakon Drenkina dolaska. Ono to mi se nije
svidjelo, ispripovijedala je Drenka Sabbathu telefonom slijededeg
jutra, je to to nisam imala pravo glasa, sve mi je bilo nametnuto. I
to si poduzela? Naprosto sam se morala potruditi kako sam
najbolje mogla, Mickey. Ona stie u taj hotel obuena kao skupa
kurva. Otvara torbu, a unutra ima sve te stvarice. elite li uniformu
slukinje? elite li u indijanskom stilu. A onda vadi razne rekvizite,
umjetne penise, pa me pita: 'to ti se od ovoga svia?' Okej, onda
konano ponemo. Ali kako da te to uzbudi? To je ak i meni bilo
nekako teko. Ipak, nekako je krenulo. Stvar je bila u tome da je taj tip
vie voajer. Zanimalo ga je da vidi kako dvije ene to rade. Uglavnom
je traio od nje da me obrauje odozdola. Sve mi je to izgledalo
nekako tehniki i hladno, ali odluila sam, okej, pristajem na sve. Tako
da sam i ja neto radila i uspjelo me to uzbuditi. Ali na kraju sam vie
jebala Lewisa nas dvoje smo se jebali dok je ona bila negdje sa
strane. Nakon to je svrio, poela sam joj ljubiti piku, ali bila je vrlo
suha premda se nakon nekog vremena poela malo micati i to je onda
postalo neto kao moj zadatak. Mogu li uspaliti kurvu? Mislim da sam
to donekle uspjela, ali teko je znati je li sve to bila samo gluma. Zna
to mi je rekla? Meni? Dok smo se sve troje oblaili, rekla mi je: 'Vrlo

te teko natjerati da svri.' Bila je ljuta. 'Muevi trae od mene

ovakve stvari cijelo vrijeme,' mislila je da smo mu i ena 'ali s
tobom je bilo neobino teko.' Muevi i ene su vrlo esti, Mickey.
Kurva je rekla da to rade cijelo vrijeme. Tebi je to teko
povjerovati?, upitao ju je. Hode redi, odgovorila je sretno se
smijudi da su svi ludi kao mi? Lui, uvjeravao ju je Sabbath,
mnogo, mnogo lui. Drenka je Lewisovu erekciju nazvala duga,
jer, kako je voljela objanjavati: Njegov kurac je dosta velik i pomalo
savijen. Malo je iskrivljen, na jednu stranu. Prema Sabbathovim
uputama skicirala mu je njegove obrise na komadu papira Sabbath
je jo uvijek negdje imao crte, vjerojatno meu onim njezinim porno
fotografijama koje nije mogao gledati otkako je umrla. Lewis je bio
jedini mukarac osim Sabbatha kojemu je doputala da ju jebe u dupe.
Bio je toliko poseban. Kada je to poelio uiniti i kurvi, kurva je rekla
da ali, ali da je tu povukla crtu preko koje ne ide.
Oh, da, divno vrijeme koje je Drenka provela s iskrivljenim
kurcem toga momka. Nepodnoljivo! A ipak, u doba kada se to
odvijalo, Sabbath ju je esto morao usporavati dok mu je pripovijedala
svoje prie, morao ju je podsjedati da nita nije toliko beznaajno da
se treba preutjeti, da nijedna potankost nije toliko sitna da mu je ne
otkrije. Salijetao bi je da mu pria, a ona bi ga posluala. To ih je oboje
uzbuivalo. Njegova spolna druica. Njegova najveda uenica.
Pa ipak, trebale su mu godine da Drenku naui kako da
razumljivo pripovijeda svoje avanture, bududi da je, barem na
engleskom, bila sklona nagomilavanju krnjih reenica jedne na drugu
sve dok on vie ne bi mogo razumjeti o emu uopde govori. Ali
postupno, sluajudi ga i razgovarajudi s njim, sve je vie rasla
meusobna veza izmeu onoga to je mislila i eljela redi i onoga to
je govorila. Sintaktiki je svakako postala urbanija od devet desetina
ovdanjih ljudi koji su ivjeli gore na svojoj planini, premda je njezin
naglasak sve do kraja ostao izuzetno soan: chave umjesto have,
cheart umjesto heart; na zavretku rijei stranger i danger udno,
vibrirajude r u ustima, a njezino l bilo je gotovo rusko, izvirudi negdje
duboko iz unutranjosti ustiju. Rezultat toga bila je ljupka sjena koja je

padala na njezine rijei dajudi i najbanalnijim izriajima izvjesnu

tajanstvenu crtu fonetsko zavoenje koje je Sabbatha dodatno
potinjavalo.
Najslabija je bila u pamdenju idiomatskog engleskog, ali
uspjevalo joj je sve do smrti zadrati talent za pretvaranje nekog
uobiajenog izraza, poslovice ili otrcane fraze u object trouve, tako
jedinstveno njezin pronalazak, da Sabbath ne bi ni pokuao
intervenirati naprotiv, neke njezine izraze (poput za upetljavanje je
potrebno dvoje) konano je i sam preuzeo. Prisjedanje na to koliko je
bila uvjerena u kakvodu svog engleskog nabrajanje, s njenodu, svih
onih izvrnutih rijei, fraza, poslovica oslabilo je svaku njegovu
otpornost i opet je osjetio koliko mu nedostaje, i jo jedanput zaronio
u dubinu svoje tuge: izdri ili odumri ... njegovi dani su izbrojani ...krov
pod mojom glavom ... skuhaj pa reci ... ne moe usporeivati kruke i
kruke ...ne priaj govna ... nemoj me nasmjekavati ... jo se draim
... ne zasukavaj me ... to govori za samoga sebe ... gotov i zavren
sluaj ... ne dri me u ekanju ... pospi maki soli na vrat... kao jama
bezdana ... dabogda pojeo vlastito govno ... tko rano rani grabi dvije
vrede ... tko laje, ne jede ... rtveno imanje ... loe je ognjite bez
poara ... osjedam se kao da me pregazio avion ... smrznula sam se do
kostura ... zloin se ne ispladuje ... ne moe nauiti starog psa da jede
... Kad bi eljela natjerati Matijina psa da se vrati do nje, umjesto da
kae K nozi!, Drenka bi povikala K cipeli! A jednom, kad je
posjetila Sabbatha u njegovu domu u Brick Furnace Roadu da provede
popodne u Sabbathovoj spavaonici Roseanna je otila u posjetu
svojoj sestri u Cambridge premda je pri njezinu dolasku padala vrlo
slaba kiica, dok su oni pojeli sendvie, a Sabbath uz to pripremio i
popuio jedan joint, te se uvukli u krevet, dan se odjednom pretvorio
u mrklu nod. Proao je jedan sablasni mrani sat tiine, a onda se s
planine prolomila oluja Sabbath je kasnije uo preko radija da je
tornado samo tridesetak kilomatara zapadno od Madamaska Fallsa
poruio cijelo kamp naselje. Kada je iznad njihovih glava turbulencija
dosegla vrhunac buke i jaine udarajudi u krov i zidove poput artiljerije
koja je pronala metu u Sabathovoj imovini, Drenka, priljubljena uz

njega pod plahtama, drhtavim mu je glasom rekla: Nadam se da ova

kuda ima neki gromolovac. Ja sam gromolovac ove kude. ohrabrio
ju je on.
Kad je Sabbath vidio Lewisa kako se naginje nad grob da na nj
spusti cvijede, pomislio je: Ali ona je moja! Ona pripada meni!
Ono to je Lewis slijedede napravio bilo je tako sramotno da je
Sabbath luaki posegnuo u mraku za nekakvim kamenom ili granom
s kojom bi pojurio i opalio kukina sina po glavi. Lewis je otkopao lic
i iz gada izvukao penis u erekciji iji je okvirni nacrt Sabbath sauvao u
svojim dosjeima, sjetio se sada, pod nazivom Razno Dugo se klatio
naprijed-natrag, njihao se i stenjao, dok napokon nije podigao lice
prema zvjezdanom nebu, a njegov se puni, strastveni basso profundo
zaorio preko brda: Popui mi, Drenka, pocuclaj me do sri!
Iako nije bila fluorescentna, to bi omogudilo Sabbathu da
vizualno skicira njezin put, iako nije bila dovoljno gusta i kompaktna
da je uje kako pljuska na zemlju ak ni u tiini planinskog vrha, iz
ukoenosti njegove siluete i injenice da se njegovo dahtanje ulo s
desetak metara udaljenosti, Sabbath je zakljuio da je visoki ljubavnik
upravo pomijeao svoju tekudinu s onom niskog ljubavnika. Slijededeg
trenutka Lewis je pao na koljena i pred njezinim grobom, dubokim,
planim glasom recitirao pun zanosa: ... Sise ... sise ... sise ... sise...
Sabbath je uspio izdrati samo toliko. Kamen koji je bio izbio iz
velikog, izboenog javorova korijenja, kamen velik poput sapuna, sad
je podigao i zavitlao ga u pravcu Drenkina groba. On je zveknuo u
oblinji nadgrobni spomenik, to je Lewisa nagnalo da skoi na noge i
mahnito pogleda oko sebe. Tada je potrao nizbrdo prema parkiranoj
limuzini iji se motor smjesta zauo. Automobil je krenuo unazad na
prilaz, a potom na cestu i tek su se tu upalila svjetla i limuzina je
odjurila.
Dojurivi do Drenkina groba, Sabbath je vidio da je Lewisov
buket golem i da sadri moda i pedesetak cvjetova. Jedini koje je
mogao prepoznati uz pomod baterijske svjetiljke bile su rue i
karanfili. Nije znao poimence nijedan drugi unato svim onim ljetima

koje je proveo uedi nazive od Drenke. Kleknuvi, dohvatio je buket za

debeli snop peteljki i privio ga na grudi, te krenuo zemljanim putem
prema cesti i svom autu.
Isprva je pomislio da je buket dospio mokar iz cvjedarnice gdje
su cvijede odravali svjeim u vazama punima vode, ali tada ga je
gustoda navela da shvati to je, naravno, ta supstanca bila. Cvijede je
bilo natopljeno njome. Njegove su ruke bile prekrivene njome.
Takoer i prednja strana stare lovake jakne s golemim depovima u
kojima je nekad nosio lutke dolje u koled prije nego to je izbio
skandal s Kathy Goolsbee.
Drenka je jednom bila rekla Sabbathu da je nakon vjenanja,
nakon to je u prvoj godini njihova emigrantskog staa Matija postao
toliko utuen da je izgubio svaki interes za seks s njom, bila toliko
oajna da je otila jednom doktoru u Toronto, gdje su krade vrijeme
ivjeli nakon bijega iz Jugoslavije, i upitala ga koliko puta mu treba
initi ono sa svojom enom. Doktor ju je upitao koliki bi po njezinoj
procjeni bio razumni broj. Bez imalo oklijevanja, mlada je nevjesta
odgovorila: Oh, oko etiri puta dnevno. Doktor je upitao, kako dvoje
zaposlenih ljudi moe nadi vremena za takvo to, osim moda
vikendom. Ona je svoju brojku objasnila, raunajudi na prste: Jednom
to uinite oko tri ujutro, kad ponekad jedva i shvadate da ste to uinili.
Onda to uinite oko sedam kad se probudite. Jo jednom nakon
povratka kudi s posla, i jednom pred spavanje. Moda i dva puta prije
spavanja.
Razlog zbog kojega se prisjetio te prie dok se oprezno sputao
niz mrane padine grobljanskog brda, dredi poprskano cvijede jo
uvijek stisnuto u naruju bio je onaj trijumfalni petak, samo
sedamdeset dva sata nakon Matijina rotarijanskog govora, kada je
zavrila dan ne tjedan, nego dan netopljena spermom etvorice
mukaraca. Nitko te ne moe optuiti, Drenka, da nisi ostvarila svoje
matarije. etvorica, ree. Pa, ako se ikada ponovi takvo neto bila
bi mi ast da uem u taj broj sljededi put. Nakon to je uo tu priu,
otkrio je da nije porasla samo njegova elja, ved i njegovo divljenje u
tome je bilo neto veliko, neto herojsko. Niska, pomalo gojazna

enica, crnomanjasto lijepa, premda pomalo udno otedenog nosa,

ta izbjeglica koja je jedva poznavala ita na svijetu osim Splita iz
kolskih dana (99.462 stanovnika) i slikovito mjestace Nove Engleske,
Madamaska Falls (1.109 stanovnika), inila se Sabbathu sve vie kao
ena od velike vanosti.
Bilo je to onda kad sam otila u Boston, ree mu ona, vidjeti
svog dermatologa. To je bilo vrlo uzbudljivo. Sjedi u doktorovoj
ordinaciji i zna da si njegova ljubavnica, a on je isto uspaljen i
pokazuje mi da mu se dignuo, u sobi za pregled, vadi ga i tamo me na
licu mjesta pojebe. Za vrijeme pregleda. Godinama sam svake subote
odlazila u njegovu ordinaciju pojebati se s njim. Bio je dobar jeba. A
ipak sam odatle ila Lewisu, onom magnatu s kreditnim karticama.
Bilo je uzbudljivo znati da me neki drugi mukarac eka, da mogu
uspaliti jo nekog. Moda sam se osjedala jakom zbog toga to mogu
zavesti vie od jednog mukarca. Lewis me jebao i svrio u mene. Od
toga sam se dobro osjedala. Nitko to ne zna tako dobro kao ja. Ja sam
ena koja hoda sa spermom dvojice mukaraca u sebi. Tredi je bio
dekan, zna, onaj tip koji je odsjedao u naem svratitu sa svojom
enom. Njegova ena je bila u Evropi, tako da sam otila na veeru s
njim. Nisam ga zapravo poznavala to nam je bio prvi put. eli da
budem posve otvorena? Otkrila sam da sam dobila mjesenicu. Srela
sam ga prvi put na koktelu koji smo pripremili za goste. Stajao je kraj
mene i prislonio ruke na moje bradavice. I rekao mi da mu se
straaano dignuo, gotovo sam mogla vidjeti koliko. Dekan koleda a
tako smo razgovarali na koktelu. Takve me situacije uvijek uspale, kad
to radi u javnosti, ali tajno u javnosti. Onda je on pripremio tu
kompliciranu veeru. Oboje smo bili vrlo strastveni, a opet
istovremeno vrlo stidljivi ili nervozni. Tako smo veerali u
blagavaonici, a ja sam odgovarala na njegova pitanja o mom
djetinjstvu pod komunizmom, i onda smo konano otili gore, a on je
bio nekako snaan, uzeo me u ruke i gotovo mi polomio rebra. Imao je
nevjerojatnan nain ponaanja. Moda je to bilo zbog straha i
stidljivosti. Rekao je: 'Pa, ne moramo raditi nita to ti ne eli.' Ja sam
se malo kolebala, jer sam dobila mjesenicu, ali tako sam se eljela

jebati s njim da sam otila u kupaonicu i izvadila tampon. Poeli smo

se skidati, strano uzbueni i uspaljeni. On je bio visok momak, vrlo
snaan, a pun lijepih rijei koje mi je govorio. Bila sam uzbuena,
eljela sam saznati koliki mu je kurac. Kad smo se konano skinuli, bila
sam razoarana jer je izgledalo da ima jako mali kurac. Ne znam je li to
zato to je bio preplaen pa mu se nije mogao dignuti. Onda sam
rekla: 'uj, imam mjesenicu.', a on je rekao 'To nema veze.' Ja sam
rekla: 'Daj da donesem runik.' Stavili smo runik na krevet i poeli.
Radio je sve sa mnom. Nije mogao dobiti stvarno vrstu erekciju. Dala
sam sve od sebe da to popravim, ali mislim da je bio preplaen. Bojao
se mene, zato to sam tako slobodna. Osjetila sam to da ga je to
zateklo. Iako je na kraju svrio tri puta. Bez erekcije. I k tome
zbunjen. Prilian uspjeh, primijeti Sabbath. Imao je erekciju, samo
malu, objasni ona. Kako je svrio? Puila si mu? Ne, ne, svrio je,
zapravo, u mene. I lizao me, iako sam krvarila kao luda. Nastao je
veliki nered, puno jebanja i puno krvi koja curi. Ta injenica, da je
tamo bilo krvi to je davalo dodatnu dramatinost cijeloj stvari. Puno
soka i masnode ne, to nije masnoda, kako da to opiem? To je gusta
tekudina, tjelesne izluevine pomijeane zajedno. A kad je sve zavrilo
i kad smo ustali ustane, i to sad, ne pozna tu osobu, malo ti je
neugodno, i onda jo taj runik pred nama. Opii runik. Bio je
bijel. I nije bio posve crven. Veliine runika za kupanje. Na njemu su
bile goleme mrlje. Da sam ga ocijedila, iz njega bi potekla krv. To je
bilo poput soka, sona tekudina. Ali nije cijeli bio crven, nikako. Bile su
na njemu velike, velike mrlje, i bio je jako oteao. To je bio definitivni
ne alibi; kako se to kae na engleskom? Suprotno tome? Dokaz?
Da, bio je to dokaz zloina. Razgovarali smo o tome i on je rekao: 'Pa,
to da radim s tim? I stajao je preda mnom, onako visok, snaan, i
drao taj runik kao dijete. Bilo mu je neugodno, ali nije to htio
pokazati. A ja nisam eljela izgledati kao da sam poinila neki zloin,
nisam se eljela pretvarati 'Oh, napravili smo neto loe.' Meni je
bilo prirodno da to napravimo i eljela sam biti hladnokrvna. On je
rekao: 'Ne mogu to dati sluavci da opere, a ne mogu ga ni baciti u
smede. Morat du ga baciti napolju. Ali gdje da ga bacim?', a ja sam

rekla: 'Ja du ga uzeti.' Olakanje na njegovu licu bilo je golemo. Stavila

sam runik u plastinu vredicu i ponijela sa sobom taj vlani zaveljaj.
On je bio presretan, a ja sam se odvezla kudi i stavila ga u pranje.
Ispao je posve ist. On me, naravno, sutradan nazvao i rekao: 'Draga
Drenka, ono je zaista bilo krajnje dramatino.', a ja sam rekla 'Pa,
runik je kod mene, opran i ist. eli li ga natrag?', a on ree 'Ne,
hvala.' Nije ga htio natrag, i mislim da njegova ena nikad nije
saznala. A tko je bio etvrti s kim si se pojebala toga dana? Pa,
dola sam kudi, otila u podrum, ubacila runik u stroj za rublje i onda
sam otila gore, a Matija eli da obavim svoju branu dunost u
ponod. Vidi me golu kako idem pod tu i to ga uzbudi. To je neto to
moram obaviti, pa to i obavim. Hvala bogu da nije preesto. I, onda
kako se osjeda nakon etvorice? Pa, Matija je zaspao.
Pretpostavljam da sam se osjedala vrlo kaotino, ako ba eli znati.
Mislim da je to veliki teret. Prije sam znala, vie puta, imati po trojicu
dnevno, ali nikada etiri. Seksualno to je bilo vrlo vrlo izazovno i
nekako uzbudljivo, premda je etvrti bio Mate. Moda i malo
perverzno na neki nain. Dio mene nevjerojatno je uivao u tome. Ali
u smislu onoga to sam stvarno osjedala nisam mogla spavati,
Mickey; bila sam nemirna, nesigurna, nisam vie znala kome
pripadam. Neprestano sam mislila na tebe i to je pomagalo, ali to je
bila visoka cijena koju je trebalo platiti, sva ta zbrka. Da sam mogla
odagnati tu zbunjenost, kako da kaem rijeiti je se? i svesti to
samo na seksualnu stvar, onda je svakako bilo uzbudljivo.
Najuzbudljivije dosad, Donna Giovanna? Oh, boe, ree uz veseli
smijeh, u to nisam sigurna. Daj da razmislim. Da, razmisli. Il
catalogo. Oh, nekad, prije moda trideset godina, moda i vie,
putovala bih vlakom, na primjer, kroz Evropu, i obavila to s
kondukterom. Zna, bilo je to vrijeme prije AIDS-a. Da, s talijanskim
kondukterom. Gdje si to radila s kondukterom? Ona slegnu
ramenima. Pronae prazni kupe. Je li to stvarno istina? Opet se
smijudi, ona ree: Da. To je istina. Jesi li u to vrijeme ved bila
udata? Ne, ne, to je bilo onda kad sam godinu dana radila u
Zagrebu. On bi uao u vagon, mali zgodni Talijan koji govori talijanski, i

zna ved, oni su seksi, a moji prijatelji i ja se zabavljamo ili neto takvo
ne mogu se sjetiti tko bi zapoeo stvar. Ne, ja sam zapoela. Prodala
sam mu cigarete. Bilo je skupo putovati u Italiju, pa bi ovjek kupio
neto i to onda preprodao. Kupi to jeftino u Jugoslaviji. Cigarete nisu
bile skupe. I Talijani bi onda kupovali te cigarete. Imale su imena
rijeka, te jugoslavenske cigarete. Drina. Morava. Ibar. Da, to su tada
bile sve rijei od rijeka. Zaradi duplo, moda ak i troduplo vie nego
to si platio za njih i tako sam ja njemu prodala te cigarete. Tako je
poelo. Kada sam radila te godine u Zagrebu nakon srednje kole,
voljela sam se jebati. Osjedala sam se vrlo, vrlo dobro kad mi je pika
bila puna sperme, jebovine, to je bio prekrasan, moda i modan
osjedaj. Tko god da je bio momak, idem sljededeg dana na posao
znajudi da sam se dobro poevila, i sva sam vlana, vlane gadice, i
tako sam vlana hodala uivala sam u tome. A sjedam se i tog jednog
starijeg tipa. On je bio umirovljeni ginekolog, i nekako smo doli na
razgovor o tome, on je smatrao da je vrlo zdravo spermu drati u piki
nakon jebanja, a ja sam se sloila s njim. To ga je uspalilo. Ali nije bilo
koristi. Bio je prestar. Bila sam zainteresirana da probam s vrlo starim
ovjekom, ali njemu je ved bilo sedamdeset i bio je gotov i zavren
sluaj.
Kada je Sabbath stigao do auta, otiao je jo desetak metara
dalje prema umi i tamo zavitlao buket u mranu masu stabala. Tada
je napravio neto udno, udno ak i za udnog ovjeka poput njega,
koji je vjerovao da je otvrdnuo na sve beskonane proturjenosti koje
nas obavijaju u ivotu. Zbog njegova udatva vedina ga ljudi nije
podnosila. Zamislite, stoga, da je netko naiao na njega te nodi, u umi
petstotinjak metara podno groblja, i vidio ga kako s prstiju lie
Lewisovu spermu i pod punim mjesecom naglas zapijeva: Ja sam
Drenka! Ja sam Drenka!
Sabbathu se dogaa neto strano.

ALI STRANE STVARI se ljudima stalno dogaaju. Sljededeg jutra

Sabbath je doznao za samoubojstvo Lincolna Gelmana. Linc je bio
producent Sabbathova nepristojnog kazalita (i Bowery Basement
Playersa) tijekom onih nekoliko godina, pedesetih i ranih ezdesetih,
kad je Sabbath okupljao svoju malu publiku na Lower East Sideu.
Nakon nestanka njegove Nikki, upravo je kod Gelmanovih stanovao
tjedan dana u njihovoj velikoj kudi u Bronxvilleu.
Vijest mu je telefonom priopdio Norman Cowan, Lincov
suradnik. Norman je bio podreeni lan dueta ako ved ne matoviti
kopljanik njihova ureda, a ono promiljeni zatitnik od Lincova
pretjerivanja. On je bio Lincova ravnotea. U svakom razgovoru, ak i
o tome gdje se u nekom hodniku nalazi muki WC, Norman bi rijeio
problem u jednoj dvadasetini vremena koje je Linc volio utroiti da
ljudima objasni odreenu stvar. Obrazovani sin podmitljivog trgovca
juke-box aparatima iz New Jerseya, Norman se razvio u pedantnog i
sposobnog poslovnog ovjeka koji oko sebe iri auru tihe snage kakvu
esto, ini se, imaju vitki, visoki ljudi koji prerano poinju delaviti, a
naroito kad se, poput Normana, s puno panje odijevaju u siva
prugasta odijela.
Njegova smrt, povjerljivo mu je priopdio Norman, mnogima
je bila olakanje. Vedina ljudi koje smo izabrali za govornike na
sprovodu nije ga ni vidjela pet godina.
Sabbath ga nije vidio trideset.
To su sve sadanji poslovni partneri, bliski prijatelji s
Manhattana. Ali nisu ga mogli ni pogledati. Linc je odjednom postao
nepodnoljiv depresivan, opsesivan, drhtao je, preplaen.
Koliko dugo je bio takav?

Prije sedam godina upao je u depresiju. Od tog trenutka nije

proveo niti jedan bezbolni dan. Bezbolni sat. Pet godina smo ga lepali
u uredu. Samo bi se motao s ugovorom u ruci, i govorio: 'Jesmo li
sigurni da je to u redu? Jesmo li sigurni da to nije ilegalno?' Posljednje
dvije godine bio je kodkude. Prije godinu i pol Enid to vie nije mogla
podnijeti, pa su za Linca pronali stan odmah iza ugla, Enid ga je
opremila i Linc je ivio tamo. Domadica ga je obilazila svakoga dana da
ga nahrani i oisti. Ja sam nastojao navratiti jedanput tjedno, ali
morao sam se prisiljavati na to. To je bilo strano. On bi sjedio tamo i
sluao te, a onda bi poeo uzdisati i odmahivati glavom i govoriti: 'Ti
ne zna, ti ne zna To je sve to sam godinama uo od njega.
A to mu je bilo?
Strah. Tjeskoba. Bez prestanka. Nijedan lijek nije djelovao.
Spavada soba izgledala mu je poput ljekarne, ali ni jedan od tih
lijekova nije mu pomagao. Svi su mu samo pogoravali stanje.
Halucinirao je od prozaca. Halucinirao je od wellbutrina. Onda su mu
poeli davati amfetamine dexedrine. Dva dana se inilo kao da se
neto zaista dogaa. Onda je opet poeo povradati. Sve to je ikada
dobio od tih ljekova bile su nuspojave. Hospitalizacija isto nije
pomagala. Proveo je tri mjeseca u bolnici i kad su ga poslali kudi rekli
su da vie nije suicidalan.
Njegova energija, njegov zanos, njegov polet, njegova brzina,
uspjenost, elegancija, njegova marljivost, njegov brbljavi humor, on
je bio netko prisjedao se Sabbath potpuno u skladu sa svojim
vremenom i mjestom, visokoprilagoeni Njujoranin napravljen ba
po mjeri frenentine svakodnevice toga grada i koji je prtao od strasti
za ivotom, uspjehom, zabavom. Osjedaji koje je proivljavao za
Sabbathov su ukus isuvie olako izazivali suze u njegovim oima,
govorio je brzo poplavom rijei koje su otkrivale koliko su snani porivi
koji pokredu taj njegov hiperdinamizam, ali njegov ivot jest bio
solidno postignude, ispunjen ciljem i svrhom, kao i uitkom koji je
pronalazio u tome da bude poticaj drugima. A onda je ivot napravio
zaokret i vie se nikada nije ispravio. Sve je nestalo. Iracionalno je sve

preokrenuto. Je li ga u to stanje gurnulo neto posebno?, upita

Sabbath.
Ljudi se naprosto raspadnu. A starenje ne pomae. Znam
prilian broj ljudi naih godina, ba ovdje na Manhattanu, klijente,
prijatelje, koji su prolazili ili prolaze kroz takve krize. Neki ok naprosto
ih razori oko ezdesete ploe se pomaknu, zemlja se poinje tresti i
sve slike popadaju sa zidova. I ja sam imao svoj napad ovog ljeta.
Ti? To
teko povjerovati.
Jo uvijek sam na prozacu. Kroz sve sam to proao sredom u
skradenoj verziji. Da me pita zato, ne bih ti znao odgovoriti.
Naprosto sam odjednom prestao spavati i onda je, nekoliko tjedana
kasnije, nastupila depresija strah, drhtavica, samoubilake misli.
Htio sam kupiti puku i raznijeti si glavu. Trebalo je est tjedana da
prozac pone djelovati. Povrh svega, izgleda da taj lijek nije naroito
poticajan za pimpek, barem u mom sluaju. Sad ga uzimam ved osam
mjeseci. Ne sjedam se vie kako to izgleda kad ti se digne. Ali u ovoj
dobi to je ionako nesigurna stvar. Ja sam iz toga iziao iv. Linc nije.
Bilo mu je sve gore i gore.
Je li to moglo biti jo neto osim depresije?
Sama depresija je dovoljna.
Ali Sabbath je toliko ved znao. Njegova majka nikada nije otila
toliko daleko da si oduzme ivot, ali pedeset godina nakon gubitka
Mortyja nije ni imala ivot koji bi si mogla oduzeti. Godine 1946., kad
se Sabbath kao sedamnaestogodinjak odmah nakon srednje kole
otisnuo na more umjesto da eka novaenje, bio je na to podjednako
potaktnut potrebom da pobjegne od majine tiranske sumornosti i
oeve patetine satrtosti, kao i nezadovoljenom udnjom koja je u
njemu jaala sve odonda otkako je masturbiranje gotovo potpuno
preuzelo nadzor nad njegovim ivotom snom koji je kiptio idejama
punim perverzija i pretjerivanja, i kojemu ususret je sada hrlio u
mornarskoj uniformi da se napokon susretne, bedrom o bedro,
ustima na usta, licem u lice s globalnim svijetom kurvanja, s desecima

tisuda kurvi koje su ordinirale po dokovima i lukim krmama gdje god

bi brodovi bacili sidro, s mesom svake pigmentacije spremnim da
ispuni svako zamislivo zadovoljstvo, s kurvama koje su svojim loim
portugalskim, francuskim i panjolskim govorile skatolokim
argonom kala i bijede.
Linca su namjeravali podvrgnuti tretmanu elektrinim
okovima, ali previe se bojao i odbio je. Moda bi to pomoglo, ali on
bi se na svaki takav prijedlog sklupao u kutu i plakao. Kad god bi vidio
Enid, slomio bi se. Zvao ju je Mamice, mamice, mamice. Naravno,
Linc je bio jedan od velikih idovskih plaljivaca sviraju nacionalnu
himnu na Shei i on plae, ugleda Lincolnov spomenik i plae,
odvedemo djecu u Cooperstown, tamo je ipkasta polu-rukavica Babe
Ruth, a Linc ved cmizdri. Ali ovo je bilo neto drugo. Ovo nije bilo
plakanje, nego prava provala plaa. On se lomio pod pritiskom
neizrecive boli. A u tim provalama plaa nije bilo vie niega od
ovjeka kojega smo mi znali. I prije nego to je umro, Linc kojega smo
mi znali bio je mrtav ved sedam godina.
Pogreb?
Kapela Riverside, sutra. U dva popodne. Krianje
Amsterdamske i 76-te. Vidjet de neka stara lica.
Ne i Lincovo.
Zapravo i moe, ako to eli. Netko mora identificirati tijelo
prije kremacije. Takav je zakon u New Yorku. Ja sam za to zaduen.
Moe podi sa mnom na otvaranje kovega. Vidjet de i sam to se
dogodilo naem prijatelju. Izgledao je kao da mu je sto godina. Kosa
posve bijela, a lice prestravljeno, jadno. Lubanja mu je poput onih
koje divljaci smanjuju.
Nisam ba siguran, odgovori Sabbath, da mogu stidi do
sutra.
Ako ne moe, ne moe. Mislio sam da bi trebao znati prije
nego o tome bude itao u novinama. U njima de kao razlog smrti biti
naveden srani udar taj uzrok drai je njegovoj obitelji. Enid nije
eljela autopsiju. Linc je bio mrtav nekih trinaest do etrnaest sati

prije nego je naen. Umro u krevetu, tako glasi pria. Ali kudepazitelj
tvrdi neto drugo. Mislim da Enid sada vjeruje samo svojoj vlastitoj
verziji. Ona je sve vrijeme iskreno vjerovala da de on ozdraviti. Bila je
sigurna u to sve do samoga kraja, premda si je ved jednom bio
prerezao ile prije deset mjeseci.
uj, hvala ti to si me se sjetio hvala ti na pozivu.
Ljudi te se sjedaju, Mickey. Puno ljudi sjeda te se s istinskim
divljenjem. Jedan od ljudi koji je Lincu tjerao suze na oi bio si i ti.
Hodu redi, onda dok je jo bio svoj. Uvijek je smatrao da nije bila
najbolja ideja talent poput tvoga potratiti na provinciju. Volio je tvoj
teatar smatrao te maioniarem. 'Zato je Mickey to napravio?' Bio
je uvjeren da nikad nisi trebao otidi ivjeti tamo gore. esto je o tome
priao.
Pa, sada je to sve prolo.
Treba znati da te Linc nikada ni za trenutak nije smatrao
odgovornim za nestanak Nikki. Ja svakako nisam niti sada smatram.
Ti jebeni trovai izvora...
Pa, trovai izvora su bili u pravu, a vi momci niste.
Uobiajena Sabbathova perverzija. Ne moe vjerovati u takvo
neto. Nikki je bila ukleta. Fantastino nadarena, nevjerojatno lijepa,
ali tako krhka, tako zahtjevna, neurotina i sjebana. Nema anse da bi
se ona ikad odrala, nikakve.
Oprosti, nedu modi dodi sutra, i Sabbath spusti slualicu.
***
Roseannina standardna uniforma tih je dana bila Levi's jakna i isprane
traperice uske poput njezinih dralovskih nogu, a nedavno ju je Hal u
Atheni oiao tako kratko da je tog jutra za dorukom Sabbath
neprestance zamiljao svoju traperom omotanu enu kao jednog od
Halovih lijepih homoseksualnih prijatelja s koleda. A opet, ak je i s
kosom do ramena isijavala neku djeaku auru; imala je to jo od
adolescencije ravnih prsa i visoka, koraala je dugakim koracima, a

nain na koji je izbacivala bradu kad je govorila Sabbathu je bio

privlaan davno prije nestanka njegove krhke Ofelije. Roseanna je
spadala u posve drugu grupu ekspirijanskih junakinja drskom,
robustnom, realistinom kruoku djevojaka poput Mirande ili
Rosalind. I minkala se jo manje nego Rosalind kad je bila preruena
u djeaka u Ardenskoj umi. Kosa joj je jo bila privlano zlatnosmea,
i, ak i ovako kratko oiana imala je meki sjaj perja koji je pozivao na
dodir. Lice joj je bilo ovalno, iroki oval, s otrim obrisima malog
prdastog nosa i irokim, punim, nimalo djeakim, zavodnikim
ustima, a precizno izvajani izgled tog lica izazivao je, u njezinim
mlaim godinama, bajkovitu iluziju lutke kojoj je udahnut ivot. Sada,
kad vie nije pila, Sabbath je u izgledu Roseannina lica vidio tragove
divnog djeteta kakvo je morala biti prije nego to ju je majka
napustila, a otac gotovo unitio. Bila je mnogo mravija od svog mua i
za glavu via, pa je zahvaljujudi i svakodnevnom joggingu i hormonskoj
terapiji u onim rijetkim prilikama kada bi zajedno izlazili izgledala
manje kao njegova pedeset estogodinja ena, a vie kao njegova
anoreksina kder.
to je Roseanna najvie mrzila kod Sabbatha? to jeSabbath
najvie mrzio kod nje? Pa, uzroci i povodi su se mijenjali s godinama.
Ona je njega dugo mrzila zato to je odbijao ak i pomisliti na to da
imaju dijete, a on je nju mrzio zbog njezina stalnog telefonskog
torokanja sestri Elli o svom biolokom satu. Najzad joj je jednom
oteo telefon iz ruke i izravno Elli pokazao koliko su mu njihovi
razgovori odvratni. Siguran sam, priopdio joj je, da si Jahve nije dao
truda da me obdari ovako velikim kurcem da bih podmirivao samo
tako nebitne potrebe tvoje sestre! A kada su njezine plodne godine
prole, Roseanna je mogla jae usmjeriti svoj gnjev i prezirati ga ved
zbog same injenice to postoji manje ili vie na isti nain i iz istog
razloga iz kojeg je on nju mrzio samo zato to postoji. Tome su se
pribrajale i uobiajene kudanske neusklaenosti: ona je mrzila njegov
nezamislivi obiaj da baca mrvice na pod kad isti kuhinjski stol, a on
je mrzio njezin neduhoviti nezabavni humor. Ona je mrzila dijelove
uniformi koje je ustrajno nabavljao u vojnim skladitima i nosio ih jo

od srednje kole, a on nju zato to, jo otkako ju je upoznao, ak ni za

velianstvenog razdoblja njihova preljubnikog zaborava, nije htjela
progutati njegovu spermu. Ona ga je mrzila jer je nije dotaknuo u
krevetu ved deset godina, a on je mrzio njezine staloeno monotone
telefonske razgovore s prijateljima a mrzio je i same te prijatelje,
dobrotvorne ljigavce zabrinute za okoli ili bive pijance iz
antialkoholiarske grupe. Svake zime podruna sluba za odravanje
cesta krenula bi u sjeu 150 godina starih javorovih stabala nanizanih
du bijelih cesta i svake bi godine ljubitelji javora iz Madamaska Fallsa
sastavili prosvjednu peticiju i uputili je upravi, a onda bi slijedede
godine ekipa za odravanje posjekla jo jedan javorov drvored pod
izlikom da su debla odumrla ili bolesna, a onda bi prodavanjem klada
za ogrijev zaradili dovoljno love da se dobrano opskrbe cigaretama i
porno kazetama i pidem. Ona je prezirala njegovu neiscrpnu gorinu
zbog upropatene karijere, a on je mrzio njezino opijanje jer bi
pijana bila svadljiva na javnim mjestima i jednako bi i kod kude ili vani
govorila agresivno glasnim i uvredljivim tonom. A sada kad je bila
trijezna, mrzio je njezine antialkoholiarske parole i nain govora koji
je pokupila na sastancima antialkoholiarske skupine ili u klubu
zlostavljanih ena, gdje je jadna Roseanna bila jedina ena koju mu
nikada nije tukao. Ponekad, kad bi ivlje raspravljali, a ona se osjetila
pogoenom, Roseanna je tvrdila da je mu verbalno zlostavlja, ali to
nije znailo mnogo meu preteno neobrazovanim seoskim enama
kojima su izbijali zube, na glavama razbijali stolce ili na grudima i
stranjicama gasili cigarete. A tek rijei kojima se koristila! Nakon
toga imali smo raspravu u kojoj smo podijelili iskustva o ... To jo ni
s kim nisam podijelila ... Mnogi su sinod s nama podijelili svoja
iskustva ... To djeljenje mrzio je onako kako dobri ljudi mrze jebanje.
Nije imao oruje ak ni na tom usamljenom brdu na kojem su ivjeli
jer nije elio imati oruje u kudi u kojoj je ivio sa enom koja je
svakodnevno govorila o dijeljenju. Ona je mrzila njegove nagle
odlaske iz kude u bilo koje doba dana ili nodi bez ikakva objanjenja, a
on je mrzio njezin izvjetaeni smijeh koji je sakrivao i jako mnogo i
jako malo, taj smijeh koji je ponekad zvuao kao revanje, ponekad kao

zavijanje, nekad kao hihotanje, ali koji nikad nije odzvanjao iskrenim
zadovoljstvom. Ona je mrzila njegovu zaokupljenost samim sobom i
ispade zbog bolnih zglobova i artitisa koji mu je unitio karijeru, i
mrzila ga je, naravno, zbog skandala s Kathy Goolsbee, premda, da
nije bilo sloma koji je doivjela zbog tog ponienja, nikada ne bi bila
otpremljena u bolnicu i ne bi zapoela svoj oporavak. Mrzila je i to to
zbog artitisa, zbog skandala, zbog svojeg izigravanja superiornosti,
Sabbath nije zaraivao ni novida, te je ona sama privreivala njihov
zajedniki kruh, ali to je mrzio i sam Sabbath to je bila jedna od
nekoliko stvari oko kojih su se slagali. Oboje su osjedali odbojnost
prema makar sluajnom pogledu na ono drugo razodjeveno: ona je
mrzila njegov sve iri struk, njegove objeene monje, njegova
majmunski dlakava ramena, njegovu bijelu, glupu, biblijsku bradu, a
on je mrzio njezinu dogersku goljavu ravnodu bokovi, zdjelica,
prsna kost sve to je kod Drenke bilo tako meko podstavljeno, na
njegovoj je eni bilo kotunjavo kao na kakvoj rtvi gladi. Sve ove
godine ostali su zajedno u istoj kudi zato to jeona bila zaokupljena
pidem do te mjere da nije znala to se dogaa i zato to je on
pronaao Drenku. To je njihovo zajednitvo uinilo prilino solidnim.
Vozedi se kudi nakon posla u srednjoj koli Roseanna obino nije
mislila ni na to osim na prvu au chardonnaya koju de si natoiti kad
stigne kudi, na drugu i tredu au dok priprema veeru, na etvrtu
zajedno s njim kad se vrati iz radne sobe, na petu za vrijeme same
veere, na estu kada se on vrati u radnu sobu s desertom, a zatim na
ostatak veeri s jo jednom bocom samo za sebe. esto bi se
probudila u rano jutro, poput svog oca, u dnevnoj sobi jo uvijek u
jueranjoj odjedi gdje bi provela nod ispruena na kauu, s aom u
ruci i bocom pokraj sebe na podu, zaspavi gledajudi plamike u
kaminu. Ujutro, strano mamurna, osjedajudi se podbuhlo, oteklo,
puna stida i prezira prema samoj sebi, nikada s njim nije prozborila ni
rijei, a rijetko kad bi zajedno popili kavu. On je svoju odnosio u radnu
sobu i zatim se nisu vidjeli do veere, kada bi se cijeli ritual ponavljao.
Naveer su, ipak, svi bili sretni, Roseanna sa svojim chardonnayom, a
Sabbath negdje vani u automobilu, na putu prema Drenki.

Nakon njezina uspjenog oporavka sve se promijenilo. Sada se

sedam puta u ijednu, odmah nakon veere, vozila na sastanke
lijeenih alkoholiara s kojih se vradala oko deset vonjajudi po dimu
cigareta i vedro raspoloena. Ponedjeljkom naveer odravale su se
otvorene rasprave u Atheni. Utorkom naveer sastanak se odravao u
Cumberlandu, u njezinoj matinoj grupi, gdje je nedavno proslavila
etvrtu godinjicu svoje trezvenosti. Srijedom naveer isti takav
sastanak odravao se u Blackwallu. Taj nije pretjerano voljela grubi
radnici i pacijenti tamonje bolnice za umobolne koji su bili tako
agresivni, gnjevni i opsceni da su Roseannu, koja je do trinaeste ivjela
u akademskom Cambrdgeu, jako uznemiravali; ali unato svim tim
gnjevnim momcima koji su vikali jedni na druge, odlazila je tamo jer se
radilo o jedinom sastanku srijedom u krugu od sto kilometara od
Madamaska Fallsa. etvrtkom je odlazila na zatvoreni sastanak u
Cumberland. Petkom se odravao novi sastanak, ovoga puta u Mount
Kendallu. A subotom i nedjeljom sastanci su se odravali i popodne
u Atheni i naveer u Cumberlandu a ona je odlazila na sva etiri.
Obino bi pojedini alkoholiar ispriao svoju priu, a onda bi prisutni
odabrali temu za raspravu, poput Potenje, ili Skromnost, ili
Trezvenost. Dio oporavka, govorila mu je bez obzira na to eli li on
sluati ili ne, sastoji se u tome da pokua biti iskren prema samome
sebi. Veeras smo o tome mnogo razgovarali. Potrebno je otkriti to
nam je sve ugodno u nama samima. Jedan od razloga to nije drao
oruje u kudi bila je i rije ugodno. Nije li zamorno osjedati se tako
'ugodno'? Zar ti ne nedostaje kudna neugoda? Jo nisam to osjetila.
Naravno, ima dosadnih monologa o pijantvu koji te uspavaju. Ali,
bitno je ono to je u pozadini prie, nastavila bi ona, ne primjedujudi
ni njegov sarkazam, niti pogled njegovih oiju nalik na pogled nekoga
tko je popio previe sedativa, ono to moe prepoznati u sebi.
'Mogu se prepoznati u tome.' Mogu se prepoznati u iskustvu ene
koja se nije opijala po barovima, nego je potajno nodu pila kod kude i
imala sline probleme mojima, i to je meni vrlo ugodan osjedaj.
Shvadam da nisam jedina, i da netko drugi moe razumjeti to mi se
dogaa. Ljudi koji su ved dugo trijezni imaju tu neku auru unutranjeg

mira i duhovnosti to ih ini privlanima. Ved i to to sjedi s njima je

neto. ini se da su pomireni, usklaeni sa ivotom. To inspirira. Iz
toga moe izvudi nadu. Oprosti, promrmlja Sabbath, nadajudi se
da de zadati smrtni udarac njezinu monologu o trezvenosti, ne mogu
se s tim poistovjetiti. To znamo, ree Roseanna neustraivo i
nastavi iznositi vlastito miljenje jer vie nije njegova pijandura. Na
sastancima uje iznova i iznova kako je obitelj ta koja sve pogorava.
Na sastanku lijeenih alkoholiara ovjek ima jednu neutralniju obitelj
koja mu, to je paradoksalno, prua vie ljubavi, vie razumijevanja,
manje ga osuuje nego njegova vlastita. I, mi ne prekidamo jedni
druge, to je, takoer, drukije nego kod kude. To zovemo unakrsnim
razgovorom. Mi ne vodimo unakrsni razgovor. I mi nikoga ne
iskljuujemo. Jedan govori i svi sluamo dok on ne zavri. Moramo
nauiti i kako se boriti sa svojim problemima i kako biti paljiv i sluati.
Zar je jedini nain da se netko skine s pida da naui govoriti kao
pukokolac? Kao aktivna alkoholiarka nauila sam grevito
sakrivati svoje opijanje, svoju bolest, svoje ponaanje. Da, mora
poeti sve iznova. Ako to znai zvuati kao pukokolac, u redu.
Bolestan si u onoj mjeri u kojoj su bolesne tvoje tajne. Nije to bio prvi
put da je uo ovu besmislenu, ispraznu, idiotsku maksimu. Krivo,
ree joj kao da mu je neto znailo to mu ona govori, to on govori
ili to ma tko drugi govori, kao da se itko od njih s takvim izjavama
makar pribliio vanjskoj granici istine ovjek je avanturist koliko su
mu tajne avanturistike, odvratan koliko su mu tajne odvratne,
usamljen koliko su mu tajne usamljene, zavodljv koliko su mu tajne
zavodljive, hrabar koliko su mu tajne hrabre, isprazan koliko su mu
tajne isprazne; ovjek je ovjean koliko.. Ne. Toliko si nehuman,
neovjean i bolestan. Tajne su te koje te spreavaju da se suoi sa
svojim unutranjim bidem. Ne moe imati tajne, rekla je Sabbathu
mirno, i postidi unutarnji mir. Pa, bududi da je proizvodnja tajni
vodeda ljudska djelatnost, to rjeava pitanje unutranjeg mira.
Izgubivi onu smirenost kakvu je eljela imati, oinuvi ga pogledom
punim one stare sveproimajude mrnje, ona se pokupi i udubi u neki
antialkoholiarsku knjiicu, dok se on vratio u svoju radnu sobu da

proita jo jednu knjigu o smrti. To je sve to je tu radio u posljednje

vrijeme, itao je knjigu za knjigom o smrti, grobovima, ukopima,
kremaciji, sprovodima, grobljanskoj arhitekturi, spomenikim
natpisima, o odnosu prema smrti tijekom stoljeda, te prirunike o
umjetnosti umiranja koji su sezali sve do Marka Aurelija. Te veeri
itao je o la mort de toi, o temi s kojom je ved bio upoznat, ali je bio
predodreen da sazna i vie. Dosad smo, itao je, opisali dva stava
prema smrti. Prvi, najstariji, najukorijenjeniji i najuobiajeniji je
poznata rezignacija spram kolektivne sudbine vrste i moe se saeti
frazom Et moriemur, i svi demo mi umrijeti. Drugi, koji se pojavio u
dvanaestom stoljedu, otkriva vanost koju se tijekom cijelog
modernog doba pridaje sebi, svom vlastitom postojanju, i koju se
moe izraziti jednom drugom frazom, la mort de soi, vlastita smrt.
Poevi od osamnaestog stoljeda, ovjek u zapadnim drutvima bio je
sklon smrti pridavati novo znaenje. On ju je uzvisivao, dramatizirao i
smatrao je neim uznemirujudim i nezasitnim. Ali ved tu se opaa da
se vlastitom smrdu bavi manje nego la mort de toi, nego smrdu druge
osobe ...
Ako bi se ikada dogodilo da zajedno izau vikendom, edudi du
pola milje Town Streeta, Roseanna bi pozdravljala gotovo svakoga tko
bi se tuda provezao ili proao stare gospoe, dostavljae, farmere,
svakoga. Jednoga dana ak je mahnula Christi, ba njoj od svih ljudi,
koja je stajala u izlogu trgovine delikatesama ulijevajudi nekome kavu.
Drenka i njegova Christa! Isto se dogaalo kad bi otili lijeniku ili
zubaru dolje u dolinu i tamo je svakog poznavala sa svojih sastanaka.
Zar je cijeli okrug bio pijan?, upitao ju je Sabbath. Vjerojatnije cijela
drava, odgovorila mu je Roseanna. Jednoga dana u Cumberlandu
povjerila mu je da je ovjek koji joj je taj as kimnuo glavom prolazedi
kraj njih, bio za vrijeme Reagana zamjenik dravnog tajnika uvijek je
dolazio rano na sastanke kako bi skuhao kavu i posloio kolaide. A
kad god bi otila u Cambridge posjetiti Ellu i prenoditi kod nje divnih
li dana za Sabbatha i Drenku vratila bi se oduevljena zbog
tamonjeg sastanka, sastanka enske sekcije. One me zaista
fasciniraju. Oduevljava me kako se doimaju sposobnima, kako

uspjeno, samosvjesno, kako dobro izgledaju. Prilagoeno. One me

zaista inspiriraju. Ja uem, tamo nikoga ne poznam, a one pitaju 'Ima
li netko strani?', ja se javim: 'Ja sam Roseanna iz Madamaska Fallsa.'
Sve pljedu, a ja zatim dobijem priliku da govorim, priam im o svemu
to mi pada na pamet. Priam im o svojem djetinjstvu u Cambridgeu.
O svojoj majci i ocu i onome to se dogodilo. A one me sluaju. Te
sjajne ene sluaju. Osjedaj ljubavi koji tamo mogu iskusiti, osjedaj
razumijevanja za moje patnje, osjedaj velike naklonosti i netrpeljivosti,
simpatije i empatije. I prihvadanje. I ja razumijem tvoju patnju.
Imam osjedaj simpatije. I empatije. I ja prihvadam. Oh, da, ponekad
me pita kako je bilo na sastanku, to je istina. Ali s tobom ne mogu
razgovarati, Mickey. Ti ne bi razumio ti ne bi mogao razumjeti. Ti ne
moe to razumjeti iznutra i tako ti sve postaje dosadno i glupo. Jo
neto emu se moe izrugivati. Moja satira je moja bolest. ini mi
se da ti je bilo drae dok sam bila aktivna pijanica, ree ona. Uivao
si u svojoj superiornosti. Kao da ti to nije bilo dovoljno superiorno,
usput si me i nipodatavao zbog toga. Ja sam mogla biti odgovorna za
sva tvoja razoaranja. Tvoj ivot je uniten zbog te jebene odvratne
propalice i pijandure. Jedan je ovjek neku veer govorio o tome
koliko se srozao otkad je postao alkoholiar. Tada je ivio u Troyu, u
dravi New York. Na ulici. Drugi pijanci strpali bi ga u kantu za smede iz
koje se ne bi mogao iskoprcati. Tako bi zataknut u kantu sjedio satima,
a ljudi su prolazili ulicom i nisu marili za to ljudsko bide koje je tamo
ukljeteno sjedilo s nogama koje su strale iz kante za smede, a nije se
moglo izvudi. Upravo takva sam ja tebi bila dok sam pila. U kanti za
smede. S tim se mogu sloiti, ree Sabbath.
Sada, kad je ved etiri godine bila izvan kante za smede, zato ga
je i dalje podnosila? Sabbath je bio iznenaen koliko je dugo trebalo
Barbari, psihijatrici u dolini, da navede Roseannu da napokon smogne
snage i osovi se na vlastite noge poput onih kompetentnih, uspjenih,
samosvjesnih ena u Cambridgeu koje su je obasipale tolikim
razumijevanjem zbog njezinih patnji. A opet, njezin problem sa
Sabbathom, to porobljavanje proizlazilo je, po Barbari, iz
Roseannine strane prolosti proivljene s emocionalno

neodgovornom majkom i naslinim ocem pijancem, a Sabbath je

oboma njima bio doppelganger. Njezin otac, Cavanaugh, profesor
geologije na Harvardu, podizao je Roseannu i EUu nakon to je njihova
majka, ne mogavi vie izdrati njegovo pijanevanje i zlostavljanje,
pobjegla u Pariz s gostujudim profesorom romanskih jezika s kojim je
ostala u prilino jadnoj vezi pet dugih godina prije nego to se sama
vratila u Boston, svoje rodno mjesto, kad je Roseanni bilo trinaest, a
Elli jedanaest godina. Pozvala je djevojice da dou ivjeti k njoj na
Bay State Road, a uskoro nakon to su one odluile da hode i kad su
napustile oca koga su se i same uasavale i njegovu drugu enu
koja nije podnosila Roseannu, otac se objesio na tavanu njihove kude
u Cambridgeu. I to je Roseanni objasnilo to je sve te godine radila sa
Sabbathom, o ijem dominirajudem narcizmu nije ovisila nita
manje nego o alkoholu.
Te su veze izmeu majke, oca, i njega samog Barbari bile
mnogo jasnije nego Sabbathu; ako je, kako je voljela govoriti, u tome
postojao neki obrazac, taj mu je obrazac promakao.
A obrazac tvog ivota, Roseanna ga je upitala, ljutito, taj ti
isto promie? Moe poricati dok ti lice ne pocrveni, ali on postoji, on
postoji
Poricati neto. Glagol je prijelazan ili je barem bio prije no to
je elokvencija praznoglavih putena na slobodu. A to se tie 'obrasca'
po kojemu se ivot ravna, reci Barbari da se on obino zove kaos.
Nikki je bila bespomodno dijete nad kojim si mogao dominirati,
a ja sam bila pijanica koja je traila svog spasitelja, koja se naslaivala
degradacijom. Zar to nije obrazac?
Obrazac je ono to je otisnuto na komadu papira. Mi nismo
papir.
Ali ja jesam tragala za spasiocem i jesam se hranila ponienjem.
Mislila sam da mi to sljeduje. Sve je u mom ivotu bila napetost i buka
i nered. Tri djevojke iz Benningtona ivjele su zajedno u New Yorku, a
posvuda je visilo i suilo se crno rublje. Deki su stalno nazivali.
Mukarci su nazivali. Stariji mukarci. Neki oenjeni pjesnik gol u

neijoj sobi. Potpuni nered. Nikad nikakva obroka. Stalna sapunica

puna gnjevnih ljubavnika i zgroenih roditelja. A onda sam jednog
dana vidjela tvoju zdrkanu predstavu s prstima, upoznali smo se, i
pozvao si me u svoju radionicu na pide. Krianje Avenije B i devete,
odmah pokraj parka. Pet katova uz stepenice i tu je ta savreno mirna,
mala bijela soba s tavanskim prozorima u kojoj je sve na svom mjestu.
inilo mi se da sam u Evropi. Sve lutke bile su poslagane u nizu. Tvoja
radna klupa svaka alatka visjela je na svome mjestu i sve je bilo
uredno, isto, sreeno. Tvoj ormar s papirima. Nisam mogla vjerovati.
Kako je tu sve bilo smireno, racionalno i naizgled vrsto, a opet, tamo
na ulici, izvodedi predstavu, iza zastora je mogao biti potpuni luak.
Tvoja trezvenost. Nisi me ak ni ponudio nekim pidem.
idovi to nikad ne rade.
Nisam to znala. Sve to zam znala bilo je da si se ti bavio ludom
umjetnodu i da je ta luda umjetnost bila jedino to ti je bilo vano u
ivotu, da sam ja u New York dola zbog svoje umjetnosti da
pokuam slikati i izraivati skulpture, a umjesto toga sam dobila
jedino ludi ivot. Ti si bio tako usredotoen. Tako estok. Zelene oi.
Bio si i vrlo lijep.
U tridesetima, svatko je lijep. to sada radi sa mnom,
Roseanna?
Zato si ti ostao sa mnom u doba mog pijanstva?
Je li doao trenutak da joj kae za Drenku? Neki trenutak je
doao. Neki je trenutak dolazio ved mjesecima, jo od onog jutra kad
je saznao da je Drenka mrtva. Godinama je plutao bez osjedaja da je
ita neminovno, a sada ne samo da je jedan takav trenutak jurio
prema njemu, nego je i on jurio u taj trenutak i dalje od svega to
jedosad proivio.
Zato?, ponovila je Roseanna.
Upravo su poveerali i ona je bila spremna da krene na
sastanak, a on, nakon to ona ode, na groblje. Ved je bila obukla svoju
traper jaknu, ali zato to se vie nije bojala sukoba koje je prije

izbjegavala pomodu chardonnaya, nije izala iz kude dok ga ne prisili,

ovaj jedan put, da uzme za ozbiljno njihovu jadnu prolost.
Zlo mi je od tvoje duhovite superiornosti. Zlo mi je od
sarkazama i neprestanog sprdanja. Odgovori mi. Zato si ostao sa
mnom?
Zbog tvog novca. Ostao sam, ree, zato da me uzdrava.
inilo se da de zaplakati i poela je gristi usnu radije nego da
pokua govoriti.
Daj, molim te, Rosie. Barbara nije danas obznanila vijest.
To je naprosto teko povjerovati.
Sumnja u Barbaru. Sljedede u to de posumnjati je Bog. Koliko
je jo ljudi ostalo u svijetu, a kamoli u Madamaska Fallsu, koji potpuno
razumiju sve to se dogaa? Uvijek je premisa mog ivota bila da
takvih ljudi vie nema, a da sam ja njihov voa. Ali pronadi nekoga
poput Barbare, nekoga tko ima potpuni uvid u sve to se dogaa,
otkriti u ovoj zabiti nekoga s gotovo potpunom idejom o svemu,
ljudsko bide u najirem smislu rijei ije je rasuivanje zasnovano na
spoznajama o ivotu koje je stekla na koledu studirajudi psihologiju ...
koju ti je jo mranu tajnu Barbara pomogla rasvijetliti?
Oh, ne ba tajnu.
Ipak mi reci.
Da ti je moda bilo istinsko zadovoljstvo gledati mene kako
seunitavam. Kao to si gledao Nikki kako sebe unitava. To je mogao
biti jo jedan poticaj za ostanak.
Dvije ene ije sam unitenje imao uitak gledati. Obrazac! Ali
ne trai li obrazac sad od mene da uivam u tvom nestanku jednako
kao to sam uivao u Nikkinom? Ne zahtijeva li obrazac da sada i ti
nestane?
Da, i zahtijevao je. Tome sam se i pribliavala prije etiri
godine. Nisam mogla biti blie smrti. Nisam mogla doekati zimu.
eljela sam jedino biti ispod leda na jezeru. Nadao si se da de me
Kathy Goolsbee spremiti tamo. Umjesto toga, ona me spasila. Tvoja
mazohistika uenica-droljica spasila mi je ivot.

A zato ja toliko uivam u propasti svojih ena? Kladim se, zato

to ih mrzim.
Ti mrzi sve ene.
Od Barbare se nita ne moe sakriti.
Tvoja majka, Mickey, tvoja majka.
Ona je kriva? Moja mala majka, koja je otila u smrt, napola
sila s uma?
Ona nije 'kriva' Bila je takva kakva je bila. Ona je bila tek prva
koja je nestala. Kad ti je brat poginuo, nestala je iz tvog ivota.
Napustila te.
A zbog toga, ako dobro pratim Barbarinu logiku, zbog toga
smatram da si ti tako jebeno dosadna.
Prije ili kasnije svaku bi enu smatrao dosadnom.
Ali ne i Drenku. Nikada Drenku.
Onda, to je Barbara isplanirala, kada da me izbaci?
Ovo je bio korak dalje u njihovu sukobu nego to je Roseanna
planirala idi, za sada. Shvatio je to po tome to je iznenada dobila isti
onaj izraz kao prolog travnja na Patriot's Day, kad je ostvarila svoj
prvi veliki pothvat na Bostonskim maratonu, onesvijestivi se odmah
nakon cilja. Da, razgovor o izbacivanju Sabbatha iz kude nije jo
trebalo potezati dok se Roseanna malo bolje ne pripremi da bude
sama.
I,, ponovio je, koji je datum uglavljen da me izbaci?
Sabbath je promatrao kako stvara odluku da odustane od starih
navada i kae mu. Sada. To ju je nagnalo da sjedne i lice pokrije
rukama, dok su joj kljuevi od auta jo uvijek visili najednom prstu.
Kada je ponovo podigla pogled, suze su joj tekle niz obraze a ba
toga jutra nauo je kako nekome, moda ba samoj Barbari, govori
putem telefona: elim ivjeti.
Uinit du sve to je potrebno da ozdravim, sve. Osjedam se
snanom i sposobnom da se cijela posvetim poslu. Odlazim na posao i

volim svaku minutu na poslu. A sad je bila u suzama. Nisam eljela

da se to ovako dogodi, rekla je.
Za kada je Barbara isplanirala da me izbaci?
Molim te. Molim te. Ti govori o trideset i dvije godine moga
ivota. To uopde nije lako.
Moda ti ja sve olakam. Izbaci me nodas, ree Sabbath. Da
vidim ima li trezvenosti za to. Izbaci me, Roseanna. Reci mi da odem i
da se nikada vie ne vratim.
To nije poteno od tebe, rekla je, plaudi histerinije no to ju
je godinama vidio da plae. Nakon mog oca, nakon svega toga, molim
te, ne govori 'izbaci me'. Ne mogu to sluati.
Reci mi da de, ako ne odem, pozvati policajce. Ionako su ti svi
oni vjerojatno prijatelji iz drutva lijeenih alkoholiara. Pozovi ih,
pozovi dravnog policajca, onog ugostiteljeva sina, Balicha mlaeg;
reci mu da si u svojim antialkoholiarima pronala obitelj koja ti da je
vie ljubavi, vie razumijevanja i manje prijekora nego tvoj mu, i da
eli da ga izbaci van. Tko je napisao Dvanaest koraka? Thomas
Jefferson? Pa, nazovi njega, i s njim podijeli iskustva, reci mu da tvoj
mu mrzi ene i da ga se mora izbaciti vaaaaaaan! Nazovi Barbaru,
moju Barbaru. Ja du je nazvati. elim je pitati koliko ste dugo vas dvije
bezgrene ene planirale moje deloiranje. ovjek je bolestan koliko
su mu bolesne tajne? Pa koliko je dugo namjera da izbaci Morrisa
tvoja mala tajna, draga?
Ne mogu to izdrati! Ne zasluujem to! Ti se ne boji ponovnog
pada ti ivi u trajnom padu! ali ja se bojim! Uz veliki trud i golemu
patnju vratila sam se na pravi put, Mickey. Pobijedila sam strano
razornu i potencijalno smrtonosnu bolest. I nemoj se kreveljiti! Da ti
nisam otkrila svoje probleme, ne bi ni znao za njih. Kaem to bez
samosaaljenja i sentimentalnosti. Za oporavak mi je trebala sva
energija i predanost. Ali ja sam jo u velikom stanju promjene. esto
mi je to jo bolno i zastraujude. A ovo vikanje ne mogu podnijeti.
Nedu to podnositi! Prestani! Vie na mene poput mog oca.
Kurac tako viem! Viem na tebe kao ja sam!

Vikanje je iracionalno, povie ona oajniki, Ne moe misliti

kako valja dok vie! Ne mogu ni ja!
Krivo! Jedino kad viem ja poinjem misliti kako treba! Moja
racionalnost tjera me da viem! Vikanje je nain na koji idov potpuno
promilja stvari!
Kakve veze 'idov' ima s ovim? Kae 'idov' namjerno da me
zastrai!
Ja sve radim namjerno da te zastraim, Rosie!
Ali kamo de otidi, ako ode? Ne razmilja. Od ega de ivjeti?
ezdeset etiri su ti godine. Nema ni novida. Ne moe otidi,
zajaue ona, i ubiti se!
Nije mu bilo nimalo bolno redi: Ne, ti to ne bi mogla podnijeti,
zar ne?
I tako se to dogodilo. Pet mjeseci nakon Drenkine smrti, trebalo
je samo toliko da on nestane, da ostavi Roseannu, da se konano
pokupi i napusti njihov dom kakav god da je bio da sjedne u auto i
odveze se u New York vidjeti kako je Linc Gelman izgledao.
***
Sabbath je do krianja Amsterdamske i 76te krenuo duim putem.
Imao je osamnaest sati na raspolaganju za troipolsatni put tako da je,
umjesto da se vozi prema istoku dvadeset kilometara do prikljuka za
autocestu, odluio prijedi Battle Mountain, provozati se pokrajnjim
putevima i tek onda se ukljuiti na autocestu. Na taj nain mogao je
posljednji put posjetiti Drenku. Nije imao pojma kamo ide ili to
zapravo radi i nije znao hode li ikada vie posjetiti to groblje.
A to je, do vraga, uopde radio? Skini joj se s glave oko tih
sastanaka. Pitaj je za djecu u koli. Zagrli je. Povedi je na putovanje.
Polii joj piku. To ne kota puno, a moglo bi promijeniti stvari. Kad je
jo bila ambiciozna umjetnica koja obedava, netom izala iz koleda, u
onom stanu punom seksom sluenih djevojaka, radio si to stalno, nisi
se mogao zasititi onih dugih nogu obavijenih oko svojih uiju.

Produhovljena, otvorena, nezavisna netko kome, mislio je, nije

potrebna neprestana zatita, divna nova antiteza Nikki...
Godinama je bila njegova lutkarska partnerica. Kad su se sreli,
ona se ved est mjeseci bavila modeliranjem skulptura golih tijela i ved
je est mjeseci slikala apstraktne slike, a onda se poela baviti
keramikom i izraivati ogrlice, a zatim, premda se to ljudima svialo i
unato tome to su ih poeli kupovati, nakon godinu dana izgubila je
interes za ogrlice i poela se baviti fotografijom. A onda je preko
Sabbatha otkrila lutke i u njima mogudnost da upotrijebi sve svoje
vjetine, crtake, kiparske, slikarske, popravljake, ak i talent za
skupljanje komadida svega i svaega, za spremanje svih mogudih
stvarica, to je i prije uvijek radila, ali bez neke svrhe. Njezina prva
lutka bila je ptica, rukom pokretana ptica sa arenim perjem i
ljokicama, ni trunku nalik Sabathovoj ideji lutke. Objasnio joj je da
lutke nisu za djecu; lutke ne govore: Ja sam nevina i dobra. One
govore suprotno. Igrat du se s tobom, kau, kako god me volja.
Prihvatila je ispravak, ali to nije znailo da je u modeliranju lutaka
ikada prestala traiti onu sredu koju je osjetila kad joj je bilo sedam
godina i kad je jo imala mamu i tatu i djetinjstvo. Uskoro je izraivala
glave za Sabbathove lutke, od drveta, poput starih evropskih lutaka.
Modelirala ih je, brusila, prekrasno ih bojala uljanim bojama, nauila
je kako napraviti oi koje trepdu i usta koja se miu, a zatim je
oblikovala ruke. U poetku je u svom uzbuenju naivno govorila
ljudima: Ponem s jednom stvari, jednom idejom, a dogodi se neto
drugo. Dobra lutka napravi se sama. Ja se samo preputam tome.
Nakon toga kupila je stroj za ivanje, najjeftiniju singericu, proitala
upute i poela dizajnirati i ivati kostime. Njezina je majka ivala, ali
Roseanna za to tada nije pokazivala ni najmanje zanimanja. Sada je
znala pola dana provoditi za singericom. Skupljala je sve to bi drugi
ljudi odbacivali. to god ne elite, poela je govoriti prijateljima,
dajte meni. Stara odjeda, stvari s ceste, stvari koje su ljudi pobacali
iz ormara, bilo je nevjerojatno kako je mogla upotrijebiti sve
Roseanna, svjetska umjetnica reciklae. Skicirala je nacrte za scene za
predstave, izraivala ih i oslikavala scene koje su se dale zarolati,

koje su se mogle listati poput stranica knjige i uvijek savjesno, deset

ili dvanaest sati dnevno, bila je najsavjesnija moguda radnica. Njoj je
lutka predstavljala malo umjetniko djelo, tovie, bila je to arolija,
magija koja je mogla potiniti gledaoce, ak i u Sabbathovu kazalitu,
u kojemu je vlado osebujni ugoaj neizravnog aludiranja,
anti-moralnosti, neki nejasno napasni ugoaj, a istovremeno lupeki
zabavan. Sabbathove ruke, govorila je, davale su njezinim lutkama
ivot. Tvoja ruka je tono tamo gdje je lutkino srce. Ja sam tesar, a ti
si dua. Premda je u odnosu prema umjetnosti bila njeno
romantina, zanesena i pomalo povrna, dok je on bio bezobzirno
vragolast, njih su dvoje ipak bili tim koji moda nikad nije potpuno
zraio sredom i zajednitvom, ali koji je uspjeno djelovao dugo
vremena. Kderka bez oca, upoznala je svog mukarca jako rano, dok
jo nije bila izloena bodljikama svijeta i dok njezin um jo nije poeo
stvarno odgovarati na sve to, tako da godinama i godinama nije znala
to da misli, a da joj Sabbath to ne kae. Za nju je bilo neega
egzotinoga u njegovoj otvorenosti prema velikom segmentu ivota
dok je jo bio tako mlad, a u to se ubrajao i gubitak Nikki. Ako je
ponekad i bila rtva njegove unitavajude prisutnosti u tu je
unitavajudu prisutnost bila previe zaljubljena da bi se usudila biti
mlada ena bez nje. On je ved mlad zarana lakomo gutao ozbiljne
ivotne lekcije, a ona je na njegovu plovidbu morima kao i na njegov
cinizam i bistrinu nevino gledala kao na grubi teaj za preivljavanje.
Istina, pokraj njega je uvijek bila u opasnosti, na rubu, u strahu od
njegova ismijavanja, ali bilo je jo gore kad nije bila pokraj njega. Tek
kad je u ranim pedesetima dobila napade povradanja i dospjela u
drutvo lijeenih alkoholiara uspjela je u jeziku kojim su tamo
govorili, u onim rijeima koje je prihvadala bez trunke ironije, bez
kritinosti ili ak bez potpunog razumijevanja, pronadi neku mudrost
za sebe koja nije bila Sabbathova posvemanja sumnjiavost i zluradi
humor.
Drenka. Jedno od njih odalo se pidu, a jedno Drenki. A opet, on
jo od svoje sedamnaeste nije mogao odoljeti zavodljivoj kurvi.
Trebao je oeniti onu u Yucatanu kad je imao osamnaest godina.

Umjesto da postane umjetnik s lutkama trebao je postati svodnik.

Svodnici barem imaju publiku i normalno zarauju, i ne moraju
poludjeti od bijesa svaki put kad ukljue TV i ugledaju jebena usta
Muppeta. Nitko kurve ne smatra zabavom za djeicu dok lutkarstvo
moe biti za sve kurve su namijenjene uitku odraslih.
Raskone kurve. Kad su mjesec dana nakon mature Sabbath i
njegov najbolji prijatelj Ron Metzner stopirali do New Yorka i kad im je
tamo netko rekao da mogu bez putovnice napustiti zemlju ako odu u
Norveki pomorski centar u Brooklynu, mladi Sabbath nije imao pojma
da se s onu stranu mora nalaze sve te silne pike. Njegovo dotadanje
seksualno iskustvo svodilo se na opipavanje talijanskih djevojica iz
Asburyja i masturbiranje u svakoj iskoristivoj prigodi. Uspomena koju
je o tome nosio i sada je onaj nevjerojatni miris jeftinog parfema,
kave, i pike koje bi osjetio svaki put kad bi brod uplovljavao u neku
luku Latinske Amerike. Bio to Rio, ili Santos ili Bahia, ili bilo koja druga
junoamerika luka, taj prekrasni miris uvijek je bio prisutan.
Pobuda je, u poetku, bila naprosto pobjedi na more. Svakoga
jutra svog ivota Sabbath je gledao Atlantik i mislio: Jednoga dana,
jednoga dana... Bio je vrlo postojan, taj osjedaj, i tada ga nije posve
pripisivao elji da pobjegne od majine sumornosti. Cijeli je ivot
gledao more, pecao u moru, plivao u moru. Njemu se inilo premda
nije i njegovim oajnim roditeljima jedva devetnaest mjeseci nakon
Mortyjeve smrti kako je jedino ispravno i najprirodnije otidi na more
i tamo stedi pravo obrazovanje sada kad je u obaveznom kolovanju
nauilo itati i pisati. Za ono carstvo piki saznao je istog trenutka kad
se ukrcao na norveki teretni brod za Havanu i shvatio da svi govore
jedino o tome. Starim mornarima nije bilo nita neobino to se nakon
pristajanja odlazi ravno kurvama, ali Sabbathu, sa sedamnaest godina
pa, moete zamisliti.
Kao da nije bilo dovoljno uzbudljivo za mjeseine kliziti pokraj
zamka Morro u Havanskoj luci, to je jedan od najupeatljivijih ulaza u
neku svjetsku luku, on je odmah nakon to bi privezali brod ved bio na
kopnu, hitajudi prema onom jedinom to jo nije isprobao. To se
dogodilo u Batistinoj Cubi koja je bila veliki ameriki bordel i

kockarnica. Za trinaest godina Castro de sidi s brda i prekinuti svu tu

zabavu, ali obini mornar Sabbath imao je ipak srede i stigao je polizati
to je trebalo, kad je trebalo.
Kad je dobio svoje pomorske dokumente za trgovaku
mornaricu i pristupio sindikatu, mogao je birati brodove. Motao se
oko sindikalne dvorane i bududi da je ved okusio djelid raja ekao
na romantinu rutu: Santos, Monte, Rio, i Buenos Aires. Bilo je
momaka koji su cijeli ivot proveli upravo na toj romantinoj ruti. A
razlog su i za njih i za Sabbatha bile kurve. Kurve, bordeli, svaka vrsta
seksa poznata ljudskom rodu.
Polako se vozedi prema groblju, Sabbath je izraunao da ima
sedamnaest dolara u depu i tristo na zajednikom tekudem raunu.
Prvo to treba uraditi sutra ujutro u New Yorku je otidi u banku i
ispuniti ek. Izvudi lovu prije Rosie. Mora se. ek s pladom stizao joj je
dvaput mjeseno, a njemu je nedostajala jo godina dana do
ostvarenja prava na socijalno osiguranje i zdravstvenu zatitu. Njegov
jedini talent bio je onaj idiotski, s rukama, a te ruke vie nisu bile ni za
to. Gdje de ivjeti, to de jesti, to ako se razboli ? Ako ona pokrene
razvod zbog trajnog naputanja, to de sa zdravstvenim osiguranjem,
gdje de pronadi novac za tablete protiv upale i za tablete koje je
uzimao kako mu antiupalne tablete ne bi progorjele eludac i to de
ako si ne bude mogao to priutiti, ako ga stalno budu boljele ruke, ako
vie nikad ne bude olakanja ...
Ovim si je uspio izazvati jedino lupanje srca. Automobil je
sklonio u uobiajeno skrovite oko etvrt milje od Drenkina groba. Sve
to je trebao uiniti bilo je smiriti se, odustati od svega i vratiti se kudi.
Ne bi morao nita objanjavati. Nikada to i nije inio. Mogao bi
prespavati na kauu i ved se sljededeg jutra vratiti uivanju u starom
osjedaju vlastita nepostojanja. Roseanna ga nikada ne bi mogla izbaciti
iz kude samoubojstvo njezina vlastitog oca ne bi joj to dopustilo
bez obzira na to kakve joj je sve nagrade u vidu unutranjeg mira i
zadovoljstva Barbara obedavala. to se njega samoga tie, ma koliko
ivot bio odvratan, bio je odvratan u kudi, a ne na ulici. Mnogi
Amerikanci mrze svoje domove. Broj beskudnika u Americi nije ni

priblian broju Amerikanaca koji imaju i kude i obitelji, a sve to mrze.

Lii joj piku. Naveer kad se vrati sa sastanka. To de je zaprepastiti. 77
postani kurva. To nije isto to i oeniti se kurvom, ali ionako ti je jo
est godina do sedamdesete pa uini to lii je za lovu.
Sada je Sabbath ved bio izaao iz auta i, pomaudi se svjetiljkom,
uljao se du ceste prema groblju. Morao je prethodno provjeriti
nema li ved koga tamo.
Od limuzine nita. Ali zato je veeras tu bio dostavni kamionid.
Bojao se prijedi i pogledati tablice, jer je netko moda za volanom. To
su mogli biti lokalni momci koji gore na brdu u krugu drkaju na
mjeseini, ili moda sjede po nadgrobnim ploama i pue travu.
Najede bi na takve tipove nailazio u Cumberlandu, na izlazu iz
samoposluivanja, svaki je imao po dvoje-troje djece i malo premladu
enu koja ved izgleda kao da ju je ivot mimoiao jadno
naminkanu i trudnu, i koja pred sobom gura kolica puna kokica,
jeftinog sira, kobasica, psede hrane, ipsa, pelena i malih pizza s
feferonima naslaganih poput novca iz sna. Mogao ih je prepoznati po
naljepnicama na autima. Neki su imale natpis Na Bog vlada, neki
Ako ti se ne svia kako vozim, nazovi 1-800 I JEDI GOVNA, a neki su
imali i jedne i druge. Psihijatar iz dravne bolnice u Blackwallu, koji je
nekoliko dana tjedno drao privatnu praksu, jednom je Sabbathu,
kada ga je ovaj upitao koji su najedi problemi s kojima se susrede
ovdje u brdima, rekao: Incest, zlostavljanje ena, pijanstvo tim
redom. I tu je Sabbath ivio trideset godina. Linc je bio u pravu: nije
nikako smio otidi nakon Nikkina nestanka. Norman Cowan je bio u
pravu: nitko ga nije mogao kriviti za njezin nestanak. Tko se jo toga
sjedao, osim njega? Moda se uputio u New York da potvrdi, nakon
toliko vremena, kako s Nikinom propadu ima jednako malo veze kao i
s Mortyjevom smrdu.
Nikki samo talent, oaravajudi talent, i apsolutno nita vie.
Nije znala razluiti to je lijevo a to desno, a kamoli zbrajati,
oduzimati, mnoiti ili dijeliti. Nije znala razlikovati sjever od juga ili
istok od zapada, ak ni u New Yorku u kojemu je ivjela dobar dio
ivota. Nije mogla podnijeti pogled na rune ljude, starce ili invalide.

Bojala se insekata. Bojala se biti sama u mraku. Ako ju je neto uinilo

nervoznom uta jakna, rtva Parkinsonove bolesti, slinavo dijete u
kolicima zavrila bi u Miltownu, a Miltown bi od nje napravio
luakinju sa irokim, praznim pogledom i drhtavim rukama. Skoila bi i
vrisnula kad god bi nekom automobilu zagrmilo iz auspuha, ili kad bi
netko u blizini zalupio vrata. Najbolje je znala uzmicati. Kad god bi
pokuala biti prkosna, minutu poslije bila bi u suzama, govoredi:
Uinit du sve to eli samo me nemoj napadati. Nije ni sama znala
koji je tome razlog; ili je bila djetinjasto tvrdoglava ili djetinjasto
podlona. Zapanjivalo ga je kad bi nakon tuiranja izala iz kupaonice i
zatim, ako bi se on naao na putu, pourila u spavadu sobu zamotana
u runik. Zato to radi? to? To to si upravo napravila sakriva
svoje tijelo od mene. Nisam nita takvoga uinila. Jesi, umotava
se u runik. Grijala sam se. Zato si trala, kao da nisi eljela da te
vidim? Ti si lud, Mickey, sve izmilja. Zato me uvijek mora
napadati! A zato se ti ponaa kao da ti je tijelo runo? Ja ne
volim svoje tijelo. Mrzim svoje tijelo! Mrzim svoje grudi! ene uopde
ne bi smjele imati grudi! A opet, ne bi mogla promaknuti kraj ijedne
reflektirajude povrine bez da se na brzinu pogleda i provjeri je li jo
uvijek svjea i ljupka kao na fotografijama izloenima pred kazalitem.
A jednom kad bi se popela na pozornicu, milijun fobija odmah bi
nestalo, svi problemi prestali bi postojati. U drami se mogla bez
tekode suoiti i s onim ega se u ivotu najvie bojala. Nije znala to
je snanije, njezina ljubav prema Sabbathu ili njezina mrnja prema
njemu znala je sa sigurnodu da nije mogla preivjeti bez njegove
zatite. On je bio njezin oklop, njezina pancirna koulja.
U svojim ranim dvadesetima, Nikki je ved bila prilagodljiva
glumica kakvu je svojeglavi reiser poput Sabbatha mogao samo
poeljeti. Na sceni, ak i na probama, ak i dok bi stajala sa strane
ekajudi da joj netko dade upute, nije odavala ni trunka nervoze, nije
se igrala s prstenom, prevlaila prstom izmeu ovratnika i vrata,
lupkala po stolu neim to bi se nalo pri ruci. Bila je mirna, paljiva,
neumorna, posluna, bistra, inteligentna. to god da jeSabbath od nje
traio, minuciozno pedantno ili pretjerano, mogla je na licu mjesta

ispuniti tono onako kako je on to zamiljao. Bila je strpljiva s loim

glumcima i poletna s dobrima. Na poslu nikada nije bila neljubazna
prema ljudima, dok ju je Sabbath u robnoj kudi vidio kako pokazuje
snobovsku superiornost prema prodavaici, zbog ega joj je poelio
opaliti amar. to si umilja, tko si ti?, pitao ju je kad su izali na
ulicu. Zato me sad opet napada? Zato si se prema toj djevojci
ponaala kao da je govno? Oh, ona je obina mala glupaa. A koji
si ti kurac? Otac ti je prodavao drva u Clevelandu. Moj je s kamiona
prodavao maslac i jaja. Zato pria o mom ocu? Ja sam ga mrzila.
Kako se usuuje spominjati mi oca! Jo jedna ena u Sabbathovu
ivotu koja je smatrala svoga oca promaenim ovjekom. Drenkin je
bio glupi lan partije kojega je prezirala zbog njegove lakovjernosti.
Mogu razumjeti da je netko oportunist ali vjerovati u to.
Roseannin je bio alkoholiar i samoubojica koji ju je prestravljivao, a
Nikkin je bio divlji, vulgarni poslovni ovjek kojemu su kartanje,
taverne i djevojke znaile vie nego odgovornost prema eni i djetetu.
Njezin otac sreo je svoju bududu enu kad je bio u Grkoj s roditeljima
na bakinu sprovodu i zatim krenuo na samotno putovanje po zemlji,
prije svega da okusi malo pike. Tamo je poeo udvarati svojoj
odabranici, graanskoj djevojci iz Soluna, i nekoliko mjeseci kasnije
doveo je u Cleveland, gdje je njegov otac, jo nasilniji i vulgarniji
poslovni ovjek, imao skladite drvene grae. Preci njegova oca
potjecali su sa sela i grki koji je on govorio bio je grozni seoski
dijalekt. A tek psovke putem telefona! Gamoto! Gamo ti mana sou!
Gamo ti panaghia sou! Jebi to! Jebem ti mater! Svetu ti mamicu
jebem! ... A kad ju je tipao za pozadinu, svoju vlastitu snahu! Nikkina
majka smatrala je sebe poetinom mladom enom, a mu joj je bio
kurvi, mueva obitelj prostaka, ivjeli su u provincijalnom
Clevelandu, pa buzuki glazba koju su ti ljudi voljeli sve ju je to
dovodilo do ludila. Nije mogla napraviti vedu pogreku nego da se uda
za Kantarakisa i ue u njegovu groznu obitelj, ali u svojoj devetnaestoj
ona je naravno bjeala od svog dominantnog, staromodnog oca
kojega je prezirala, i vatreni Amerikanac pred kojim je tako lako

crvenjela i s kim je, po prvi put u ivotu, tako lako svravala inio
joj se u tom trenutku kao ovjek predodreen za velike stvari.
Njezin spas doao je u prelijepoj maloj Nikoletti. Ludovala je za
njom. Posvuda ju je vodila. Bile su nerazdvojne. Poela je pouavati
Nikki, koja je bila muzikalna, pjevanju na grkom i na engleskom.
Glasno joj je itala i uila je recitirati. Ali majka je jo uvijek plakala
svake nodi i konano se s Nikki preselila u New York. Kako bi ih
uzdravala, radila je u praonici, pa u poti na sortiranju pisama, onda u
Saksu, najprije prodajudi eire, a onda je par godina kasnije postala
efica kitniarskog odjela. Nikki je pohaala Visoku kolu za
primjenjene umjetnosti bila je to borba nje i majke protiv cijeloga
svijeta sve dok, 1959. godine, borbu njezine majke nije iznenada
prekinula neka udna bolest krvi...
Sabbath je napredovao uzdu dugog kamenog zida groblja,
kredudi se pognut to je tie mogao po mekoj zemlji uz rub ceste.
Netko je bio na groblju. Na Drenkinu grobu! U traperu vitak, stopala
zaokrenutih prema unutra, s kosom skupljenom u konjski repid ... bio
je to elektriarev kamionid. To je bio Barrett, kojeg je oboavala
jebati u kadi i sapunati pod tuem. Pone sapunati kod lica i onda
grudi i trbuh, i onda se spusti do kurca, a on se ukruduje, ili je ved
ukruden. Da, bila je na redu Barrettova nod za odavanje poasti
mrtvima, i on se ved sasvim ukrutio. Ponekad mi on podigne noge i
tako me odnese pod tu. Jo jednom, Sabbath je bio u potrazi za
kamenom. Bududi da je od Barretta bio dobrih pet metara dalje nego
onda od Lewisa, traio je laki kamen kojim bi mogao dobaciti negdje
blizu zone udara. Trebalo je vremena da u tom mraku pronae neto
prave veliine i teine, a sve to vrijeme Barrettt je tiho stajao na rubu
groba i odraivao svoje. Odaslati mu jedan na kurac upravo u
trenutku kad pone svravati. Sabbath je pokuavao predvidjeti
nadolazak orgazma prema brzini Barrettovih pokreta, kad je ugledao
drugu pojavu na groblju, kako se polako penje uz brdo. U uniformi.
Grobar? Uniformirani lik smireno se kretao, neprimjeden i nevien,
dok nije doao oko metar iza Barretta koji je dosad ved postao
nesvjestan iega osim svoga golemog poriva.

Promiljeno, gotovo tromo, uniformirana pojava podigla je

desnu ruku, malo po malo. U ruci je drala dugi objekt koji je
zavravao jednom izboinom. Baterijska svjetiljka. Od Barretta je
dopiralo mumljanje, stalno monotono mumljanje koje je naglo
zavrilo tuem nepovezanog mucanja. Sabbath se suzdravao da ne
baci kamen, ali je ekstatini klimaks izgleda bio mig i za ovjeka sa
svjetiljkom, koji ju je spustio na Barrettovu glavu poput sjekire. uo se
mukli udarac kad je Barrett pao na zemlju, a onda dva kratka mladi
elektriar ... jebote, ti si neto ... neto posebno ... dobio je dvaput u
jaja.
Tek kad je napada uskoio u svoj auto parkirao ga je odmah
iza dostavnog vozila i upalio motor, tek tada je Sabbath shvatio tko
je on. Iz arogantnog, otvorenog prkosa ili obinog neutaivog gnjeva,
dip policajca Balicha odjurio je sa svim upaljenim svjetlima.

TE NODI, vozedi se u New York na Lincov sprovod, mislio je samo

na Nikki. Jedino o emu je mogao razgovarati sa svojom majkom, koja
je lebdjela po unutranjosti automobila, plutajudi i ponirudi poput
otpada naplavljenog plimom, bile su okolnosti koje su dovele do
Nikkina nestanka. U etiri godine braka, njegova je majka vidjela Nikki
samo pet ili est puta, i tada bi joj rekla neto malo ili nita, i jedva da
je mogla shvatiti tko je Nikki bila ili to je uopde tu radila, koliko god
da je Nikki iskreno, naivno i sentimentalno poput pametnog,
ljubaznog djeteta, pokuavala uspostaviti kontakt s njom. Zbog uasa
koji ju je hvatao pred starima, nemodnima, bolesnima, Nikki se teko
mogla nositi s tekim iskuenjem koje je predstavljala Sabbathova
patnika majka, i obavezno bi dobila greve u elucu kad god bi
krenuli u Bradley. Jednom kada je gospoa Sabbath izgledala posebno
ispijeno i zaputeno, kad su je zatekli kako drijema na kuhinjskom
stolcu, a zubalo joj je bilo odloeno na plastini stolnjak stola, Nikki se
nije mogla suzdrati i istrala je napolje kroz stranja vrata. Od tada je
Sabbath majku posjedivao sam. Vodio ju je na ruak u Belmarov riblji
restoran koji je posluivao Parker House valjuke, svojevremeno
njezino omiljeno jelo, a zatim natrag u Bradley, a pritom bi je na
vlastito inzistiranje, drao pod ruku i etao s njom du obale desetak
minuta. Tada bi je, na njezino veliko zadovoljstvo, odveo kudi. Nije ju
poticao da bilo to kae, i kako su godine prolazile, bilo je posjeta kada
bi on rekao samo: Kako si, mama i Bok, mama. To i dva poljupca,
jedan na dolasku, jedan na odlasku. Kad bi joj donio kutiju okoladnih
bombona s trenjama, sljededi put bi je naao neotvorenu i tono na
mjestu na koje bi je ostavila nakon to ih je uzela iz njegove ruke.
Nikad nije ni pomiljao tamo prenoditi, kod Mortyja, u njegovoj staroj
sobi.

Ali sada, dok je nevidljivo lebdjela u njegovu mranom

automobilu, osloboena jada, liena tuge, sada kada je njegova mala
mama bila isti duh, isti um, neprolazno bide, osjedao je da je kadra
izdrati potpunu priu o katastrofi u kojoj je propao njegov prvi brak..
Nema sumnje da je bila i ranije nazona i da promatra zavretak
njegova drugog braka. I nije li bila tu kad god bi se probudio u etiri
ujutro i ne bi vie mogao zaspati? Nije li je ba toga jutra upitao, dok
je podrezivao vrak brade, je li ta njegova brada zapravo replika
razbaruene brade njegova oca, rabina po kojemu je dobio ime i
kojemu je oito sliio od trenutka roenja? Nije li ona uvijek bila kraj
njega, u njegovim ustima, nije li uvijek odzvanjala u njegovoj glavi,
podsjedajudi ga da utrne taj svoj besmisleni ivot?
Nita osim smrti, smrti i mrtvih tri i pol sata, nita osim Nikki,
njezine neuraunljivosti, njezine zaudnosti, njezine pojave, kose i
oiju praiskonskih u svojoj crnodi, koe njene i djevianske, aneoski,
prainasto bijele... Nikki i njezin talent otjelovljivanja svega onog
proturjenog i neshvatljivog u vlastitoj dui, ak i one udovinosti
koja bi je paralizirala strahom.
Kada je Nikki nagraena punom stipendijom na Kraljevskoj
akademiji dramskih umjetnosti u Londonu, preselila se onamo s
majkom. Isprva su se oslanjale na dareljivost majine sestrine koja je
bila udata za engleskog lijenika i udobno ivjela u Kensingtonu.
Njezina majka nala je posao u skupoj prodavaonici eira u South
Adley Streetu, a dobroduni vlasnici, Billy i Ned, zaljubivi se u
izraajnu pristojnost plaljive Nikki, iznajmili su im dva sobika iznad
prodavaonice gotovo besplatno. ak su im dali namjetaj s tavana
svog ljetnikovca, ukljuujudi i mali krevet na kojemu je Nikki spavala u
minijaturnoj dodatnoj sobi, kao i naslonja u salonu, gdje bi
njezina majka itajudi romane i paledi cigaretu za cigaretom provodila
svoje besane nodi. Toaletne prostorije su bile u prizemlju, iza
prodavaonice. Sve je to bilo tako maleno da je Nikki mogla biti i
klokanovo mladune u majinu tobolcu. Njoj ne bi nimalo smetalo ni
da je stan jo manji, s tek jednim krevetom za njih obje.

Nakon to je diplomirala na koli glume, Nikki se vratila u New

York, ali njezina majka, koja nikako nije mogla preboljeti uspomene iz
Clevelanda i koja je Amerikance opdenito smatrala preglasnima i
barbarskima to je svakako bilo tono u usporedbi s muterijama iz
prodavaonice skupih eira, koji su prema obudovjeloj (tako je glasila
pria) kitniarki (iz kretske aristokratske obitelji prema Billu i Nedu)
bili ljubazni i brini do krajnosti njezina majka je ostala u Londonu.
Dolo je vrijeme da Nikki krene vlastitim putem, dok je njezina majka
ostala na sigurnome meu mnogim dobrim prijateljima koje je stekla
preko momaka, kako su svi nazivali njezine efove nju i Nikki esto
su vikendom i praznicima pozivali u ljetnikovce, a nemalo je bogatih
muterija gospou Kantarakis smatralo osobom kojoj se mogu
povjeriti. A tu je bila i sigurnost koju im je pruala roakinja Rena i
doktor, koji je bio krajnje dareljiv, naroito prema Nikki. Svatko je bio
dareljiv prema Nikki. Ona je opinjavala, ona koja do odlaska u
Ameriku nije jo imala nikakvih seksualnih iskustava s mukarcima. to
se toga tie, otkako s majkom pobjegla iz oeve kude u dobi od sedam
godina, teko da je imala ikakve bliskosti s mukarcima koji nisu bili
homoseksualci. Ostalo je da se vidi koliko snano njih moe oarati.
Njezina majka, pripovijedao je Sabbath svojoj majci, umrla je
jednog ranog jutra. Nikki je doputovala avionom, kako bi bila s njom u
posljednjem stadiju bolesti. Bill i Ned su joj platili kartu. U bolnici se
vie nita za nju nije moglo uiniti, i tako se majka vratila umrijeti u
stanid iznad prodavaonice eira. Kako se pribliavao kraj, Nikki je
gotovo etiri dana sjedila pokraj svoje majke, dredi je za ruku i tjeedi
je. Onda je etvrtog jutra sila u toalet iza trgovine, a kad se uspela
natrag, njezina majka nije vie disala. 'Moja majka je upravo umrla',
rekla mi je putem telefona, 'a ja nisam bila tamo. Nisam bila s njom,
nisam bila uz nju, Mickey! Umrla je sama!' Zahvaljujudi Billu i Nedu i ja
sam doletio u London, veernjim letom. Doao sam sljededeg jutra u
vrijeme doruka i krenuo ravno u South Adley Street. Naao sam Nikki
kako smireno i nepomino sjedi na stolici pokraj svoje majke. Osvanuo
je novi dan, a le je jo bio u spavadici i tamo. Tamo je ostao jo
sedamdeset i dva sata. Kada vie nisam mogao podnijeti pogled na nj,

izderao sam se na Nikki: 'Ti nisi sicilijanska seljanka! to je previe,

previe je! Vrijeme je da tvoja majka ode!' 'Ne. Ne. Ne!, a kad je
poela akama nasrtati na mene, povukao sam se, siao niz stepenice i
satima lutao Londonom. elio sam joj redi da je njezino bdjenje nad
majinim tijelom nadilo na samo moje poimanje onoga to dolii, ved
i onoga to je razumno. Pokuavao sam joj redi da ta neusiljena
intimnost s majinim lesom, brbljavi monolog kojim je zabavljala
mrtvu enu sjededi kraj nje svo to vrijeme, pletudi mamine
nedovrene stvari i pozdravljajudi prijatelje momaka, to milovanje
ruku mrtve ene, ljubljenje lica, draganje kose itav taj zaborav
sirove fizike injenice sve je to za mene predstavljalo tabu.
Je li Sabbathova majka pratila ovu priu? Na neki je nain osjetio
da njezin interes lei drugdje. Bio je ved u Connecticutu, vozedi uzdu
prelijepe, lijene rijeke i inilo mu se da njegova majka misli Ne bi bilo
teko zavriti u toj rijeci. Ali ne prije no to vidim Linca, mama...
Morao je vidjeti kako to izgleda prije nego to to uini sam.
To je bio prvi put da je shvatio ili priznao to mora uiniti.
Problem je bio u tome da njegov ivot nikada nede biti rijeen. Njegov
ivot nije od onih u kojima su jasni i ciljevi i sredstva, i gdje je mogude
redi: Ovo je bitno, a ovo nije, ovo nedu uiniti jer ne mogu izdrati, a
ovo du napraviti jer mogu izdrati. Nije se mogao razmrsiti ivot koji
se rukovodi i zabavlja jedino vlastitom dudljivodu. elio je da njegova
majka shvati kako za nitavnost svega nije krivio ni Mortyjevu smrt, ni
njezin kolaps, ni nestanak Nikki, ni svoju glupu profesiju, ni svoje
artritine ruke naprosto joj je pripovijedao to se dogodilo prije
toga. Samo se toliko moe znati, premda, ako se tvoja verzija
dogaaja ne poklapa s onim to o tome misle drugi, kako moe
tvrditi da i to malo zna? Svi su sve shvatili krivo. Ono to je govorio
majci bilo je krivo. Da ga je umjesto njegove majke sluala Nikki, vikala
bi: Nije bilo tako! Ja nisam bila takva! Krivo si sve razumio. Sve uvijek
krivo razumije! Uvijek me napada bez ikakva razloga!
Bez doma, bez ene, bez ljubavnice, bez ijednog novida... skoi
u hladnu vodu i utopi se. Popni se u umu i zaspi, a sutra ujutro, ako
se ikada probudi, penji se dok se ne izgubi. Odsjedni u motelu,

posudi portirovu britvu za brijanje i prerezi si grlo od jednog kraja do

drugog. To se moe. Lincoln Gelman je to uinio. I Roseannin otac.
Vjerojatno i sama Nikki, i to ba britvom, ravnom britvom vrlo nalik na
onu kojom se svake veeri uzbudljivo ubijala u Gospoici Juliji. Oko
tjedan dana nakon njezina nestanka, Sabbathu je sinulo da treba
provjeriti stoji li jo meu kazalinim rekvizitima ona britva koju sluga
Jean predaje Juliji nakon to je spavao s njom, i nakon to ga ona,
osjedajudi se prljavom, upita: to biste uinili na mom mjestu?
Idite, dok jo ima svjetla tamo u staju..., odgovara Jean i predaje
joj britvu. Nema drugog naina... Idite!, kae. Posljednja rije
predstave: idite! I tako Julija uzima britvu i odlazi a izmuena Nikki
neizbjeno slijedi primjer. Britva je ipak bila u ladici tono gdje je
trebala biti, no ipak, bilo je trenutaka kada je Sabbath vjerovao da je
cijeli taj uas bio samohipnoza, da je njihova katastrofa proizlazila iz
nesebine, bespotedne simpatije kojom je Nikki primala patnje
nestvarnih. Svoju bogatu matu nije predavala drskoj bestijalnosti
Sabbathove mate, ved drskoj bestijalnosti Strindbergove. Strindberg
je to uinio za njega. Tko bolji?
Sjedam se da sam tredeg dana pomislio: 'Ako se ovo nastavi,
nikad vie nedu jebati tu enu nedu biti u stanju leati s njom u istom
krevetu.' To nije bilo zbog toga to bi obredi koje je izmislila bili udni i
u suprotnosti s onima na koje sam navikao kod idova. Da je bila
katolkinja, hinduskinja, muslimanka, da su je vodili principi ove ili one
religije; da je bila Egipdanka pod vladavinom velikog Amenhotepa,
pazedi na svaki detalj ceremonija koje je propisao opasni bog Oziris,
vjerujem da ne bih napravio nita nego tek gledao u tiini punoj
potovanja. Moja briga bila je usmjerena na Nikki potpuno samu ona
i njezina majka protiv cijelog svijeta i odvojene od njega, njih dvije
zajedno i same, odsjeene od svijeta, bez crkve, bez klana koji bi joj
pomogao, ak i bez jednostavnih narodnih obiaja, prema kojima bi se
mogla ravnati njezina reakcija na smrt drage osobe. Nakon dva dana
njezinog bdijenja, vidjeli smo sluajno svedenika kako prolazi South
Adley Streetom. 'To su pravi demoni.', rekla je Nikki. 'Sve ih mrzim.
Sve te popove, rabine, svedenike s njihovim glupim bajkama!' elio

sam joj redi: 'Onda uzmi lopatu i sama to obavi. Ni ja nisam ljubitelj
svedenstva. Uzmi lopatu i zakopaj je u Nedovu vrtu.'
Njezina majka leala je na kauu, pod perinom. Izgledala je
prije no to je balzamer stigao i, prema Nikkinim rijeima, 'usolio je'
izgledala je kao da je zadrijemala preko dana, brade, ba kao i za
ivota, nakrivljene na jednu stranu. Iza prozora bilo je svjee proljetno
jutro. Vrapci koje je hranila svakog dana leprali su po drvedu u cvatu i
kupali se u lokvici na vrhu dvorine sjenice, a kroz otvoreni stranji
prozor mogao si vidjeti tulipane. Zdjelica napola pojedene psede
hrane stajala je kraj vrata, ali majina psa vie nije bilo, uzela ga je
Rena. Od Rene sam kasnije saznao to se dogodilo tog jutra kad je
majka umrla. Nikki mi je rekla da su poslali ambulantna kola nakon to
je doktor pregledao tijelo i ispisao potvrdu o smrti, ali da je ona
odluila zadrati majku kod kude do pogreba i poslala ambulantna
kola natrag. Rena, koja je pourila do Nikki, kako bi mogla biti uz nju,
rekla mi je da ambulantna kola nisu bila 'poslana natrag'. Kad je voza
stigao i poeo se penjati uskim stepenicama, Nikki mu je rekla 'Ne,
ne!'; kad je poeo inzistirati da on samo radi svoj posao, Nikki ga je
udarila posred lica tako snano da je odjurio, a njezin runi zglob bio
je danima nateknut. Vidio sam je kako ga trlja za vrijeme bdijenja, ali
nisam znao zato, dok mi Rena nije rekla.
to je zapravo mislio kome se obrada? Samopotaknuta
halucinacija, izdaja razuma, neto ime de uvedati nedosljednost
besmislenog nereda to je bila njegova majka, jo jedna njegova
lutka, njegova posljednja lutka, nevidljiva marioneta koja okolo leti na
koncima, ne u ulozi anela zatitnika, ved lutajudeg duha koji se
sprema da ga prenese do sljededeg odredita. ivotu koji se bio sveo
na nita, grubi teatarski instinkt davao je nametljiv, patetini okus
posljednjih trenutaka drame.
Vonja se nastavljala. Je li promaio raskrije ili je ved bio negdje
drugdje: u lijesu, kojim beskonano upravlja kroz tamu bez oznaka
mjesta, nabrajajudi i nabrajajudi sve dogaaje na koje nisi mogao
utjecati i koji su te pretvorili u neto neoekivano. I tako brzo! Tako
naglo! Sve bjei, poevi od toga tko si, i na jednoj neodreenoj toki

pomalo poinje shvadati da si bezduni protivnik zapravo samome

sebi.
Njegova ga je majka dosad obavila svojim duhom, omotala se
oko njega, uvjeravajudi ga na taj nain da doista postoji neovisno o
njegovoj mati.
Upitao sam Nikki: 'Kad de biti sprovod?' Ali ona nije odgovorila.
'Sasvim neprihvatljivo', ree, 'to je sasvim neprihvatljivo tuno.' Sjedila
je na rubu kaua na kojemu je leala njezina majka. Ja sam drao
jednu njezinu ruku, a ona je drugom rukom gladila majino lice.
'Manoulamu, manoulitsamou.'Grka umanjenica za 'moja draga
majice'.'To je nepodnoljivo. To je uasno', ree Nikki. 'Ostat du s
njom. Spavat du ovdje. Ne elim da bude sama.' A kako ja nisam elio
da Nikki bude sama, ostao sam s njom i njezinom majkom sve dok
kasno popodne nije stigao slubenik iz velikog londonskog pogrebnog
poduzeda koje je nazvao Renin mu, doktor, da s nama dogovori
detalje u vezi pokopa. Ja sam bio idov koji je navikao da se mrtvi
pokapaju u roku od dvadeset i etiri sata nakon smrti, kad god je to
mogude, ali Nikki je bila samo mamino dijete, i kada sam joj, dok smo
ekali na pogrebnika, rekao za idovske obiaje, ona je rekla: 'Staviti ih
u zemlju slijededi dani Kako okrutno od idova!' 'Pa, to je samo jedan
nain gledanja.' Ali jest', ree ona, 'to je okrutno! To je strano!' Ja
nisam vie nita rekao. Potvrdila je da ona uopde ne eli pogreb.
ovjek je stigao u prugastim hlaama i crnom sakou negdje oko
etiri. Bio je iznimno ljubazan i usluan, i objasnio nam je kako je urio
ovamo sa svog tredeg pogreba toga dana, pa se nije stigao presvudi.
Nikki mu je priopdila da njezina majka treba ostati gdje jest. On je
odgovorio krajnje zaobilazno, kako je i nastavio tijekom itavog
razgovora. Oponaao je naglasak visokog drutva. 'Kako elite,
gospoice Kantarakis. Ne bismo eljeli neugodnosti, no ipak, ukoliko
majka ostaje s vama, jedan od naih ljudi morat de joj dati injekciju.'
Zakljuio sam da eli redi kako de je trebati oistiti i balzamirati. 'Ne
brinite', osokolio nas je, 'na ovjek najbolji je u Engleskoj.' Ponosno
se osmjehnuo. 'On radi i za kraljevsku obitelj. Vrlo duhovit ovjek,

moglo bi se redi. Takav mora biti ovjek u naem poslu. Ne moemo

biti morbidni.'
U meuvremenu je jedna muha sletjela leu na lice, i ja sam se
ponadao da je Nikki nede vidjeti i da de odletjeti. Ali vidjela ju je i
skoila i, prvi put otkako sam stigao, dobila je histerini napad.
'Pustite je', ree mi pogrebnik. Ja sam skoio otjerati muhu. 'Neka se
ispue.' ree pogrebnik mudro.
Nakon to se smirila, Nikki je prostrla rupid preko majina lica
kako bi sprijeila muhu da se vrati. Kasnije tog dana, na njezin zahtjev,
otiao sam kupiti sprej protiv insekata, i time sam poprskao sobu
pazedi da ne sprejam prema leu a Nikki je uzela rupid i spremila ga
u dep od veste. Nesvjesna toga ili moda svjesna pred zoru je
upotrijebila taj rupid da obrie nos... i to mi se uinilo posve ludim.
'Uz rizik da budem nepristojan', upitao je pogrebnik, 'koliko je visoka
bila majka? Moji de suradnici to upitati kad nazovu.'
Nekoliko minuta kasnije nazvao je ured i pitao koji je termin
slobodan u krematoriju u utorak. Bio je tek petak, i imajudi u vidu
Nikkino stanje, utorak je bio dovoljno daleko. Bududi da Nikki
najradije pokop ne bi nikad odrala, i zadrala majku zauvijek,
zakljuio sam da je utorak bolji nego nikad.
Pogrebnik je ekao dok su suradnici provjeravali raspored
kremiranja u krematoriju. Onda je, dredi slualicu u ruci, pogledao u
mene i rekao: 'Moji suradnici kau da je tada slobodan samo termin u
jedan sat popodne.' 'Oh, ne', zacvilila je Nikki, ali ja sam kimnuo
potvrdno. 'Rezerviraj!', proitao je u slualicu, pokazujudi napokon da
je sposoban govoriti kao da je svijet stvarno mjesto, a mi stvarni ljudi.
'A obred?', obratio se Nikki nakon to je zaklopio slualicu. 'Nije me
briga tko de to obaviti', rekla je rastreseno, 'samo da ne priaju o
Bogu.' 'Nedenominacijski', rekao je, i zapisao to u svoju knjigu,
zajedno s majinom visinom i vrstom kovega koji je Nikki odabrala da
bude spaljen s njom. Onda je poeo obzirno opisivati postupak
kremiranja i govoriti o preostalim mogudnostima. 'Moete otidi prije
nego koveg nestane, ili ekati do kraja.' Nikki je bila previe zateena
ovom pomisli da bi odgovorila, pa sam ja rekao 'ekat demo.' A

pepeo?', upita. 'U svojoj oporuci', rekoh, 'zatraila je samo da se

prospe.' Nikki, gledajudi u nepominu tkaninu nad nosnicama i
usnama svoje majke, ree ne obradajudi se nikome posebno:
'Pretpostavljam da demo pepeo odnijeti sa sobom u New York. Ona je
mrzila Ameriku. Ali pretpostavljam da bismo ga trebali uzeti sa
sobom.' 'Vi ga moete uzeti', odgovori pogrebnik. 'Vi zasigurno
moete, gice Kantarakis. Prema zakonu iz 1902., moete s njim
uiniti to god vas je volja.'
Balzamer nije stigao do pola osam. Pogrebnik mi ga je opisao
uz daak dickensovskog uivanja koje ovjek ne oekuje od
pogrebnika bilo gdje u svijetu osim na britanskom otoju kao
ovjeka 'visokog, debelih naoala, i prilino duhovitog.' Ali nije bio tek
visok kad se u sumrak pojavio na vratima u prizemlju; bio je golem,
pravi div koji kao da je pristigao ravno iz cirkusa, s debelim naoalama
i potpuno delav, ako se izuzmu dva uperka crne kose, koji su strali sa
svake strane njegove velike glave. Stajao je pred vratima u crnom
odijelu, nosedi dvije velike crne kutije, dovoljno velike da u njih stane
dijete. 'Vi ste gospodin Cummins?' upitao sam ga. 'Ja sam iz
Ridgleysova poduzeda, gospodine' Mogao je redi i da je iz Sotonina.
Vjerovao bih mu, s obzirom na cockney naglasak i sve to. Meni nije
izgledao duhovit.
Odveo sam ga do mjesta gdje se nalazio le uukan pod
perinom. Skinuo je eir i lagano se naklonio Nikki, jednako pun
potovanja kao da smo i mi iz kraljevske obitelji. 'Ostavit demo vas
nasamo', rekoh. 'Proetat demo i vratiti se negdje za sat vremena.'
'Dajte mi sat i pol, gospodine.', ree on. 'U redu.' 'Smijem li vam
prethodno postaviti nekoliko pitanja, gospodine?'
Kako je Nikki bila dovoljno osupnuta njegovim golemim stasom
povrh svega ostaloga smatrao sam da je bolje da ne uje pitanja,
koja nisu mogla biti nego makabristika. I ovako nije mogla podidi
pogled s velikih crnih kutija, koje je odloio. 'Izai na trenutak', rekao
sam joj. 'Otii dolje i nadii se zraka dok ja zavrim ovdje.' Tiho je
posluala. Prvi put otkako je bila otila u toalet i na povratku pronala

mrtvu majku, ostavila ju je samu. Ali sve je bilo bolje nego biti u istoj
prostoriji s tim ovjekom i njegovim kutijama.
Unutra, balzamer me upitao kako bi truplo trebalo biti
obueno. Nisam znao, ali umjesto da pourim pitati Nikki, rekao sam
mu da je ostavi u spavadici. Onda sam shvatio da bi, kad je ved
priprema za kremaciju i pogreb, trebalo skinuti nakit. Pitao sam ga ne
bi li on mogao to uiniti umjesto nas. 'Pogledajmo to ima na sebi,
gospodine', ree i pozva me da s njim pregledam tijelo.
Nisam to oekivao, ali kako je njemu, po svoj prilici,
profesionalna etika nalagala da ne mie vrijedne stvari bez svjedoka,
stao sam kraj njega dok je on odgrnuo pokriva i otkrio plavkaste
zgrene prste lea, a tamo gdje se spavadica podigla, i noge tanke
poput trske. Skinuo je njezin prsten i predao mi ga, a zatim joj je
podigao glavu da skine naunice. Ali nije uspio sam, tako da sam joj ja
pridravao glavu dok je on skidao naunice. 'I bisere', rekoh, a on je
okrenuo ogrlicu tako da kopa bude s prednje strane. Ali, kopa se
nije dala otvoriti. Uzalud se muio svojim prevelikim prstima cirkuskog
diva dok sam ja nastavio drati njezinu glavu jednom rukom. Ona i ja
nikad nismo bili bliski i ovo je bilo nae daleko najintimnije iskustvo.
Glava se inila izuzetno tekom ovako beivotna. Ona je tako mrtva,
mislio sam i to postaje nepodnoljivo. Na kraju sam ja pokuao
otkopati ogrlicu, ali nakon nekoliko minuta eprkanja, kad ni meni
nije uspjelo, odustali smo od otkopavanja i naprosto smo tu bisernu
ogrlicu, koja je bila vrlo uska, prevukli preko njezine glave najpaljivije
to smo mogli.
Odlazedi, pazio sam da se ne spotaknem o njegove crne kutije.
'U redu, onda', rekoh mu, 'vratit du se za sat i pol.' 'Bolje da najprije
nazovete, gospodine.' A vi dete je ostaviti tono ovako?' 'Da,
gospodine.' Ali tada je pogledao na prozore koji su gledali u Nedov vrt
i na dvorine prozore zgrada na,suprotnoj strani i upitao: 'Moe li se
odande vidjeti ovamo, gospodine?' Naglo sam se zabrinuo to ovu
atraktivnu etrdesetpetogodinju enu ostavljam nasamo s njim,
koliko god da je bila mrtva. Ali, to to mi je palo na pamet bilo je
nezamislivo pomislio sam te rekoh: 'Bolje navucite zavjese, da

budete sigurni.' Zavjese su bile nove, roendanski poklon od Nikki,

kupljen godinu dana ranije i objeen tek tjedan dana prije majine
smrti. Njezina majka je odluno tvrdila da njoj ne trebaju nove
zavjese, odbila ih je ak i raspakirati, a prihvatila ih je tek kad joj je
Nikki kraj bolesnikog uzglavlja slagala da su je kotale manje od deset
funti.
Kod Rene, gdje smo odsjeli, Rena i ja pokuavali smo natjerati
Nikki da se okupa i neto pojede. Nije htjela ni jedno ni drugo. Nije
htjela ak ni oprati ruke nakon to je cijelog dana milovala svoju mrtvu
majku, kad sam je to zamolio. Tiho je sjedila u stolici, ekajudi vrijeme
da se vrati. Nakon jednog sata, nazvao sam da provjerim koliko je
napredovao balzamer.
'Zavrio sam, gospodine', rekao je. 'Je li sve kako je i bilo?' 'Da,
gospodine. Stavio sam cvijede kraj jastuka.' Cvijeda nije bilo tamo kad
smo otili; mora da je uzeo cvijede to ga je Ned ubrao ranije i
premjestio ga tamo. 'Morao sam izravnati glavu', rekao mi je. 'To je
najbolje za lijes.' 'U redu. Kad odete, samo zatvorite za sobom vrata u
prizemlju. Mi demo odmah dodi. Moete li ostaviti upaljenu lampu?'
'Ved jesam, gospodine. Malu lampu kraj glave.' Sve je ved aranirao.
Prva stvar koju sam vidio...
On je Sabbatha kanio opaliti po glavi. Pa naravno! Sabbatha je
elio uhvatiti kako mu skrnavi majin grob! Tjednima, a sad moda ved
i mjesecima, Matthew ga je sigurno za nodnih patrola promatrao iz
svog vozila. Jo od Sabbathova monstruoznog zlostavljanja Kathy
Goolsbee, Matthew je, kao i toliki drugi u njihovu zgroenom malom
mjestu, izgubio potovanje prema Sabbathu, a to je pokazivao tako
to mu nikad, kad god bi proao cestom svojim vozilom kraj
Sabbathova, ne bi dao do znanja da ga je prepoznao. Vozedi se okolo,
Matthew je obiavao pozdraviti sve ljude koje je u Madamaska Fallsu
znao jo kao klinac, i bio je poznat po tome to je blago postupao
prema ljudima iz gradida u sluaju nekog prekraja. Jednom je bio
popustljivo blag ak i prema Sabbathu, kad je tek nekoliko mjeseci
nakon zavrene akademije, jo neiskvaren, patrolirao u sklopu
prometne policije. Lovio je Sabbatha koji je nakon ugodno

provedenog popodneva u Pedini vozio znatno iznad doputene brzine

i prisilio ga, uz pomod sirene, da se zaustavi kraj ceste. Ali kad je
Matthew doetao do vozaeva prozora i pogledao unutra i vidio o
kome se radi, pocrvenio je i rekao 'Uuups.' On i Roseanna sprijateljili
su se tijekom zavrne godine srednje kole, i ona je vie nego jednom
(pijana, Roseanna je sve govorila vie puta) primijetila kako je
Matthew Balich bio jedan od najosjedajnijih mladida koje je ikad
poduavala u Cumberlandu. to sam loe uinio, policajce Balich?,
zapitao je Sabbath ozbiljno, kao to prilii svakom graaninu. Isuse,
znate, kao da ste letjeli, gospodine. Oh, tako, odgovori Sabbath.
ujte, ne trebate brinuti, ree mu Matthew, Kad se radi o ljudima
koje poznam, nisam tipini otri policajac. Ne morate ba govoriti o
tome okolo, ali ja naprosto ne bih bio ja kad bih se tako ponaao
prema nekome koga poznam. I ja sam brzo vozio prije nego to sam
postao policajac. Ne mogu sad postati licemjer. Pa, to je vie nego
ljubazno. to da uinim? Pa, ree Matthew, iroko se nasmijeivi
tim svojim licem bez nosa tono na nain na koji je to ranije ovog
popodneva uinila njegova majka, svravajudi po tredi ili etvrti put
kao prvo, moete usporiti. I naprosto krenuti dalje. Krenite! Do
vienja, g. Sabbath. Pozdravite Roseannu!
I to je bio kraj. Nije se vie usuuvao posjetiti Drenkin grob.
Nikako se nede modi vratiti u Madamaska Falls. U bijegu ne samo od
doma i braka, ved i od zakona u svom najnezakonitijem obliku.
Prva stvar koju sam ugledao kada smo se vratili bio je usisava
izvaen iz ormara, u kutu velike sobe. Zato mu je trebao? to je
njime oistio? Onda sam nanjuio grozne kemikalije.
ena pod pokrivaem vie nije bila ena s kojom smo bili cijeli
dan. 'To nije ona', ree Nikki i brinu u pla. 'Izgleda poput mene! To
sam ja!'
Razumio sam to je mislila, koliko god su te njezine rijei
zvuale ludo. Nikki je naslijedila otriju varijantu upeatljivog i
profinjenog izgleda svoje majke, a sada, nakon balzamiranja, ta je
slinost bila jo jezovitije izraena. Dola je do tijela i zagledala se u nj.
'Njezina glava stoji ravno.' 'On ju je izravnao.', rekao sam joj. 'Ali ona

uvijek ima glavu nakrivljenu na jednu stranu.' 'Vie nema.' 'Oh, sada
izgleda strano ukoeno, manoulitsa', ree Nikki leu.
Ukoeno. Poput skupture. Pravi kip. Vrlo slubeno vrlo mrtva.
Ali Nikki je svejedno sjedila u svojoj stolici i nastavljala bdjenje.
Zavjese su bile navuene i svijetlila je samo mala svjetiljka i cvijede je
stajalo na jastuku pokraj izravnate glave. Morao sam suspregnuti
poriv da ga zgrabim i bacim u ko za smede i prekinem sve ovo. Svo
njezino tekude ja je nestalo, pomislio sam, usisano u one crne kutije, a
onda to? Je li to zavrilo u zahodskoj koljci u stranjem djelu
prodavaonice? Mogao sam zamisliti tog diva u crnom odijelu kako
baca golo tijelo amo tamo nakon to su ostali nasamo u sobi s
navuenim zavjesama, i kad vie nije bilo potrebe da bude onako
paljiv kao s nakitom. Pranjenje crijeva i mjehura, idenje krvi,
utrcavanje formaldehida, ako je to to sam njuio bio formaldehid.
Nikako nisam smio to dopustiti, pomislio sam. Trebali smo je
sami pokopati u vrtu. Bio sam u pravu od poetka. 'to misli sada?',
upitao sam. 'Ostat du ovdje veeras.', ree ona. 'Ne moe.', rekoh ja.
'Ne elim da ona ostane sama.' 'Ja ne elim da ti ostane sama. Ne
smije biti sama. A ja bogami nedu spavati ovdje. Ide k Reni. Moe
se vratiti ujutro.' 'Ne mogu je napustiti.' 'Mora podi sa mnom, Nikki.'
'Kada?' 'Sada. Reci joj dovienja i doi.' Ustala je sa stolice i kleknula
kraj kaua. Dodirujudi majine obraze, kosu, usnice, rekla je: 'Zaista
sam te voljela, manoulitsa. Oh, manoulitsamou.'
Otvorio sam prozore da prozraim prostoriju. Poeo sam istiti
hladnjak u kuhinji. Mlijeko koje je stajalo u otvorenoj ambalai izlio
sam niz slivnik. Pronaao sam papirnatu vredicu i ostatke iz hladnjaka
stavio u nju.
Ali kad sam se vratio do Nikki, ona joj je jo priala. 'Vrijeme je
da odemo.', rekao sam.
Nikki je bez otpora ustala s poda kad sam joj pruio ruku. Ali
kad smo stigli do poetka stepenica, vratila se da opet pogleda majku.
'Zato ne moe naprosto ostati tako?', upitala je.

Poveo sam je niz stepenice do pokrajnjih vrata, nosedi usput

smede. Ali Nikki se opet vratila, a ja sam poao za njom gore u sobu sa
svojom vredom smeda. Opet je prila tijelu da ga dotakne. ekao sam,
mama, ekao i ekao, i mislio, Pomozi joj, pomozi joj da se izvue iz
ovoga, ali nisam znao to da uinim da bih joj pomogao, treba li joj
redi da ostane ili je prisiliti da ode. Pokazala je na le. 'To je moja
majka.', rekla je. 'Mora podi sa mnom.', rekao sam ja. Konano, ne
znam nakon koliko vremena, krenula je. Ali sljededeg dana bilo je jo
gore Nikki se oporavila. Ujutro nije mogla doekati da ode k majci, a
kada sam je nazvao jedan sat nakon to sam je tamo odbacio, i upitao:
'Kako je?', ona je rekla: 'Oh, vrlo mirno. Sjedim ovdje i pletem. A malo
smo i priale.' Takvu sam je i naao krajem popodneva kad sam je
doao odvesti natrag Reni. 'Divno smo popriale', rekla je, 'ba sam
govorila mami...'
U nedjeljno jutro konano, konano, konano za teke
oluje, siao sam otvoriti ulazna vrata mrtvakim kolima koja su je
dola odvesti. 'To je dodatnih dvadeset pet funti.', upozorio me
slubenik iz pogrebnog, 'zbog upoljavanja osoblja nedjeljom,
gospodine pogrebi su i tako skupi.' Ali ja mu rekoh: 'Samo ih
uvedite.' Ako Rena ne bude htjela platiti, ja du a tada, kao i sada,
nisam imao ni pare. Nisam htio da Nikki ide sa mnom, i tek kad je
poela inzistirati da mora, povisio sam ton i rekao: 'uj, poni
razmiljati. Vani jebeno kii. Vrijeme je odvratno. Nede ti se nimalo
svidjeti kad ti majku u sanduku iznesu iz sobe na tu oluju.' Ali ja je
moram vidjeti danas popodne.' 'Moe, moe, siguran sam da
moe.' 'Mora ih pitati mogu li dodi danas popodne!' 'im je spreme,
siguran sam da moe otidi tamo. Ali ovojutarnju scenu moe
preskoiti. eli li je gledati kako naputa South Adley Street?' 'Moda
si u pravu.', ree ona, a ja sam se naravno pitao jesam li zaista, ili bi
moda promatranje majina odlaska iz South Adley Streeta bilo
upravo ono to joj treba da se u njoj pone pomalo razvijati
racionalnost. No to ako je opiranje stvarnosti bilo ba ono to ju je
titilo od potpunog rasula? Nisam znao. Nitko ne zna. Zato religije
imaju rituale koje je Nikki mrzila.

Ali u tri sata bila je ponovo s majkom u pogrebnom zavodu, koji

se nalazio nedaleko od stana engleskog prijatelja s kojim sam se ved
dogovorio da du ga posjetiti. Dao sam joj adresu i telefonski broj i
rekao da doe u tu kudu kada bude gotova. Umjesto toga nazvala me
da mi kae kako misli ostati dok ja ne zavrim posjet i da bih je trebao
pokupiti u pogrebnom zavodu. Nisam to tako zamislio. Zaglavila je,
pomislio sam, ne mogu tu nita.
Ipak sam se potajno nadao da de se pojaviti kod mog prijatelja,
ali kada je prolo pet sati, otiao sam tamo i zamolio slubenika, koji je
nedjeljom oito deurao sam, da je pozove. Rekao je da mu je Nikki
ostavila poruku i da me treba dopratiti do mjesta gdje je ona
'posjedivala' majku. Vodio me du hodnika, niz dugo stubite i u drugi
hodnik s mnogim vratima, iza kojih sam zamiljao postolja na kojima
su tijela bila izloena za rodbinu. Nikki je bila u jednoj od tih tijesnih
sobica s majkom. Sjedila je na stolici dovuenoj do otvorenog lijesa,
ponovo radedi na majinu pletivu. Kad me ugledala blago se
osmjehnula i rekla, 'Divno smo razgovarale. Smijale smo se zbog ove
sobe. Iste je veliine kao i ona u Clevelandu kad smo pobjegle.
Pogledaj.', ree mi, 'pogledaj njezine slatke male ruke.' Podigla je
ipkani pokrov kako bi mi pokazala prepletene prste svoje majke.
'Manoulitsamou', ree, ljubedi ih i ljubedi.
Mislim da je ak i deurni slubenik koji me je dopratio, stojedi
na pragu bio dirnut onim to je upravo vidio. 'Moramo idi.', rekoh
odrjeito. Ona je poela plakati. 'Jo nekoliko minuta.' 'Tu si ved preko
dva sata.' 'Jaje volim volim volim volim-' 'Znam, ali sada moramo idi.'
Podigla se i poela ljubiti i milovati majino elo, ponavljajudi, 'Volim
volim volim volim-' Jedva sam je uspio izvudi iz sobe.
Na vratima je zahvalila slubeniku. 'Svi ste bili tako ljubazni',
ree, izgledajudi pomalo zbunjeno, a kad smo izali napolje, upitala
me bi li mi smetalo ako idudeg jutra svrati sa svjeim cvijedem za
majinu sobu. Pomislio sam, ovdje se radi o smrti, jebe cvijede, ali
sam se suzdravao sve dok se nismo ponovo nali u sobi kod Rene. U
tiini smo prolazili kroz Holland Park te prelijepe svibanjske nedjelje,
kraj paunova i ureenih vrtova, pa niz kensingtonske vrtove, gdje su

cvjetali kesteni, i konano smo stigli do Rene. 'Sluaj sad', rekoh Nikki,
zatvarajudi vrata nae sobe, 'ne mogu vie ovo gledati. Ne ivi se s
mrtvima nego s ivima. To je sasvim jednostavno. Ti si iva, a tvoja je
majka mrtva, vrlo tuno mrtva u etrdeset petoj, ali meni je svega
ovog ved previe. Tvoja majka nije lutka s kojom se igra. Ona se s
tobom ne moe smijati ni zbog ega. Ona je mrtva. Nitko se ne smije.
Ovo mora prestati.'
No, inilo se da ona jo ne razumije. Odgovorila je: 'Vidjela sam
je kako prolazi sve faze.' 'Nema tu nikakvih faza. Ona je mrtva. To je
jedina faza. uje li me? To je jedina faza, a ti nisi na pozornici. Ovo
nije gluma. Ovo sve postaje vrlo uvredljivo.' Slijedio je trenutak
zbunjenosti, a onda je otvorila torbicu i izvukla boicu lijeka. 'Nisam
nikada smjela uzimati ovo.' 'to je to?' 'Tablete. Pitala sam doktora.
Kad je doao po mamu, zamolila sam ga da mi da neto to de mi
pomodi da prebrodim pogreb.' 'Koliko si toga uzimala?' 'Morala sam.',
bilo je sve to je odgovorila. Zatim je cijelu veer plakala, a ja sam
tablete bacio u zahod.
Slijededeg jutra, nakon to je izala iz kupaonice gdje je prala
zube, pogledala me je pogledala me je ba kao ona stara Nikki i
rekla: 'Gotovo je. Moja majka nije vie tu', i vie nikad nije otila u
pogrebni zavod, niti ponovo poljubila majino lice, niti se smijala s
njom, niti joj kupila zavjese, niti ita drugo. I majka joj je nedostajala
svaki svakcati dan od tada nadalje plakala je za njom, tugovala je za
njom, priala joj je dok i sama nije nestala. A tada sam ja krenuo
istim putem i otpoeo ivot s mrtvima koji je, dosad, uvelike nadiao
onaj stari Nikkin. Kad samo pomislim koliko mi je bila odbojna kao
da je Nikki, a ne Smrt, bila ta koja je prela granice.
***
Te 1953. priblino deset godina prije ozloglaenog teatralnog
desetljeda u kojem su se ongleri, svirai, arobnjaci, narodni pjevai,
violinisti, umjetnici na trapezu, ideoloke kazaline grupe i mlade u

udnoj odjedi, koja je cijenila malo to izuzev onoga ime se mogla

drogirati,
poeli
izlagati
po
Manhattanu

Sabbath,
dvadesetetverogodinjak koji se nedugo prije toga vratio s izobrazbe
u Rimu, postavio je svoju pozornicu na istonoj strani krianja
Broadwaya i 116te, pred ulazom u Columbia University, i postao ulini
izvoa. U to doba njegova je specijalnost, njegov zatitni znak, bila
gluma prstima. Prsti su, napokon, stvoreni za gibanje, pa premda
njihov domet nije golem, ako se svaki mie sa svrhom i ima poseban
glas, njihova mod da stvore novu stvarnost moe zadiviti ljude.
Sabbath bi ponekad obinim navlaenjem prozirne enske arape
preko jedne ruke uspio stvoriti najraznovrsnije lascivne aluzije.
Ponekad bi probuio rupu u teniskoj loptici i u nju gurnuo prst, pa bi
jedan ili vie Sabbathovih prstiju dobilo glavu, glavu s mozgom,
mozgom ispunjenim shemama, manijama, fobijama, mehanizmima;
ponekad bi prst pozvao gledatelja blizu pozornice da probui malu
rupu u loptici, a potom pomogne jo i tako da lopticu natakne na
Sabbathov prst. U jednom od svojih najranijih programa Sabbath je
volio zakljuiti predstavu izvodedi srednji prst lijeve ruke na suenje.
Kad bi sud proglasio prst krivim zbog bestidnosti na pozornicu bi
dovezli mali stroj za mljevenje mesa, a zatim bi policija (desna ruka)
odvukla inkriminirani prst i njegov vrh silom ugurala u ovalni otvor
stroja. Kad bi policija ukljuila stroj, srednjak bi strastveno viudi da
je nevin, i da je uinio samo ono to je za jedan srednjak prirodno
nestao u stroju, a pageti sirovog mljevenog mesa poeli bi izlaziti iz
donjeg otvora stroja.
U prstima, kada su razotkriveni, ili ak odgovarajude prekriveni,
uvijek postoji asocijacija na penis, a bilo je predstava koje je Sabbath
razvio u prvim godinama rada na ulici kod kojih asocijacija ba i nije
bila prikrivena.
U jednoj predstavi, ruke su se na pozornici pojavile u paru uskih
crnih rukavica, koje su se na zglavku mogle stegnuti. Trebalo mu je
deset minuta da ih skine, prst po prst mnogo je to vremena, deset
minuta, a kad su se prsti konano razotkrili, svaki uz pomod onih
ostalih a neki i sasvim nevoljko bilo je prilino mnogo nabreklih

mladida u publici. Uinak koji je to ostavljalo na mlade ene bilo je

tee odrediti, ali ostajale su, promatrale su, nije im bilo neugodno, ak
ni 1953., baciti pokoji novid u Sabbathovu talijansku kapu, kad bi on
nakon dvadesetpetominutne predstave iziao iza zastora smijeedi se
svojim maksimalno zloestim smijekom iznad kratke crne bradice,
mali, divlji, zelenooki gusar, od godina provedenih na moru prsa
irokih poput bizonovih. Imao je prsa kojima ne elite stati na put,
zbijen, vrst, oigledno vrlo seksi i neobuzdan, netko koga nije briga
to tko misli. Pojavljivao se iza zastora blebedudi talijanski i iroko
gestikulirajudi u znak zahvalnosti, niim ne odajudi da neprekidno
dranje ruku u zraku, dvadeset i pet minuta, predstavlja teak i esto
bolan rad, ak i nekome snanom poput njega u ranim dvadesetima.
Naravno, svi su likovi u predstavama govorili engleski Sabbath bi tek
nakon predstave govorio talijanski, iskljuivo zbog zadovoljstva koje
mu je to priinjalo. Upravo je to bio razlog to je osnovao Nedolini
teatar Manhattana. Isti razlog, u ime kojeg je uinio gotovo sve to se
moglo uiniti nakon odlaska od kude sedam godina ranije. elio je
raditi upravo i samo ono to je htio. To je bio smisao, i ba je on doveo
do toga da je bio uhapen i osuen zbog istog onog prijestupa koji je
predvidio u predstavi sa strojem za mljevenje mesa.
ak i sa stranje strane zastora, Sabbath je mogao pod
odreenim uglom vidjeti dio publike, i kad god bi uoio neku privlanu
djevojku meu dvadesetak studenata i studentica koji bi se zaustavili
da pogledaju predstavu, smirivao je dramu koja se razvijala na
pozornici, a njegovi bi prsti poeli aptati jedan drugome. Tada bi se
najhrabriji prst srednjak nonalantno nagnuo naprijed, elegantno
se nagnuo nad rub pozornice, i pozvao je da prie. I djevojke su doista
prilazile, neke uz smijeh ili dobrodudni smijeak, druge ozbiljne,
kamena lica, kao da su ved blago hipnotizirane. Nakon izmjene
ljubaznih replika, prst bi otpoeo ozbiljno ispitivati, pitao bi djevojku
je li ikada izala na sastanak s prstom, odobrava li njezina obitelj prste,
smatra li ona sama da prst moe biti poeljan, bi li mogla sretno ivjeti
samo s prstom... a druga ruka u meuvremenu bi kradomice krenula
otkopavati najgornji dio njezine odjede. Ruka obino nije ila dalje od

toga; Sabbath je bio dovoljno iskusan da ne pretjeruje, i meuigra bi

zavrila kao bezopasna farsa. Ali ponekad, kad bi Sabbath po
odgovoru izabranice procijenio da je ona zaigranija od vedine ostalih,
ili stvarno oarana, ispitivanje bi postalo lascivno, a prsti bi nastavili
dalje i otkopali joj koulju. Samo dvaput su prsti uspjeli otkopati i
grudnjak, a tek jednom su doivjeli da mogu milovati razotkrivene
bradavice. I tada su Sabbatha uhapsili.
Kako su mogli odoljeti jedno drugome? Niki se tek bila vratila s
Kraljevske akademije i odlazila je na audicije. ivjela je u sobi blizu
Sveuilita Columbia, i nekoliko dana za redom bila je tamo meu
lijepim mladim enama koje je pred pozornicu privukao onaj
podmukli, pohotni srednjak. Prvi put u ivotu bila je sama bez majke i
zbog toga je bila sva okamenjena u podzemnoj eljeznici, preplaena
na ulici, uasno usamljena u svojoj sobi, ali i nasmrt preplaena da bi
izala van. Poela je ved oajavati to audicija za audicijom nije davala
rezultata, i vjerojatno ju je samo tjedan dana dijelio od toga da se
vrati preko Atlantika u tobolac svoje mame-klokanice, kad ju je
srednjak namamio da se pridrui zabavi. Nije ni mogao postupiti
drugaije. On je bio visok oko metar ezdeset, ona gotovo metar
osamdeset, crna koliko se moe biti crn tamo gdje je bila crna, bijela
koliko se moe biti bijel tamo gdje je bila bijela. Njezin osmijeh nikada
nije bio bez znaenja, taj glumaki osmijeh koji je ak i u tankodutnim
ljudima budio iracionalnu elju da je oboavaju, osmijeh ija poruka,
zaudo, nikad nije bila melankolina, koja je, naprotiv, glasila: U
ivotu nema apsolutno nikakvih potekoda ipak, nije se ni
centimetar pomicala s mjesta na kojem je stajala u zadnjim redovima
publike. Ali nakon predstave, kad je Sabbath izletio sa svojom bradom
i onim oima, i poeo izbacivati reenice na talijanskom, Nikki jo nije
bila otila, niti je izgledala kao da namjerava. Kad joj je pristupio,
moledi: Bella signorina, per favore, io non sono niente, non sono
nessuno, un modest'uomo che vive solo d'aria i soldi servono ai miei
sei piccini affamati e alia mia moglie tisica-, ona je novanicu od
jednog dolara koju je drala u ruci i koja je predstavljala stoti dio
onoga od ega je morala ivjeti cijeli mjesec stavila u njegovu kapu.

Tako se par susreo, tako je Nikki postala vodeda dama Bowery

Basement Playersa, i tako je Sabbath dobio svoju priliku ne samo da
se igra sa svojim prstima nego i da manipulira ivim bidima.
Nikada ranije nije bio redatelj, no nije se niega bojao, ak ni
nakon to je pogotovo ne tada iz suenja za opscenost iziao s
presudom kriv i uvjetnom kaznom, te globom. Norman Cowan i
Lincoln Gelman skupili su novac za produkciju u kazalitu s devedeset
devet sjededih mjesta na C Aveniji, jednoj od najjadnijih ulica na
tadanjem Manhattanu. Predstave Nedolinog kazalita, lutkarskog i
teatra prstiju bile su na repertoaru od est do sedam naveer tri puta
tjedno, a zatim, u osam, predstave Bowery Basement produkcije, s
druinom u kojoj su svi bili Sabbathovih godina ili mlai, a radili su
doslovce ni za to. Nitko stariji od dvadeset osam, dvadeset devet
godina nije se pojavio na pozornici, ak ni u njegovu katastrofalnom
Kralju Learu, s Nikki kao Cordelijom i samim reiserom-poetnikom
kao Learom. Katastrofalno, pa to onda? Glavno je raditi to eli.
Njegovu razmetljivost, njegov samosvjesni egoizam, napasni arm
mnogi nisu mogli podnijeti, pa je lako stvarao neprijatelje i meu
brojnim kazalinim profesionalcima koji su vjerovali da se radi o
nedolinom, fantastino odvratnom talentu koji je tek trebao otkriti
odgovarajude doline naine discipliniranog izraza. Sabbath
Antagonistes, uhapen zbog opscenosti jo davne 1956. Sabbath
Absconditus, to se pak dogodilo s njim? Njegov je ivot bio jedan
dugaki bijeg, od ega?
***
Tek to jeprolo pola jedan, Sabbath je stigao u New York i naao
slobodno mjesto za parkiranje nekoliko ulica dalje od stana Normana
Cowana na zapadnoj strani Central Parka. Nije bio u gradu gotovo
trideset godina, ali gornji dio Broadwaya u nodi bio je vrlo slian
onome kojega se sjedao iz doba kada je postavljao pozornicu kod
postaje podzemne eljeznice na 72. ulici i izvodio predstave prstima u

vrijeme kad se ljudi vradaju s posla. Pokrajnje ulice inile su mu se

nepromijenjenima, osim spodoba umotanih u dronjke, deke, pod
komadima kartona, tijela obloenih poderanom bezoblinom
odjedom, koja su leala uz zidove zgrada i uzdu ograda kuda. Bio je
travanj, a oni su spavali vani. Sabbath je znao za njih samo po onome
to je nauo iz telefonskih razgovora koje je Roseanna vodila sa svojim
prijateljima dobroiniteljima. Godinama nije itao novine niti sluao
vijesti, ako je to ikako mogao izbjedi. Vijesti mu nisu govorile nita.
Vijesti su sluile tome da ljudi razgovaraju o njima, a Sabbath,
neosjetljiv na bezgreni tijek uobiajenog naina ivota nije elio
razgovarati s ljudima. Nije ga zanimalo tko je u ratu s kim, ili gdje se
sruio avion, ili to se dogodilo u Bangladeu. Nije ak elio znati ni tko
je predsjednik Sjedinjenih Drava. Radije bi evio Drenku, radije bi
jebao bilo koga, nego gledao Toma Brokawa. Njegov raspon uitaka
bio je uzak i nikada se nije proirio na veernji dnevnik. Sabbath je bio
saet, onako kako se zgunjava umak, ukuhan na vlastitim
plamenicima do svoje proidene, prkosne biti.
Ali najvaniji razlog zato nije pratio vijesti bila je Nikki. Nije
mogao uzeti novine u ruke, bilo koje novine bilo gdje, a da i dalje ne
trai nekakvu obavijest o njoj. Godinama nije bio u stanju podidi
slualicu, a da ne pomisli kako je to ona ili netko tko zna neto o njoj.
Uznemirujudi pozivi bili su najgori. Kad bi Roseanna podignula
slualicu, a radilo se o opscenom pozivu ili o dahtanju u slualicu,
pomislio bi: Je li to netko tko je poznavao moju enu, netko tko mi
pokuava neto priopditi? Je li moda dahta ba Nikki? Ali, je li Nikki
znala kamo se Sabbath odselio; je li uopde ula za Madamaska Falls?
Je li znala da se oenio Roseannom? Je li pobjegla te nodi, ne ostavivi
ni naznaku zato ide ili kamo, jer ga je ranije te veeri vidjela kako s
Roseannom prelazi Thompsonov park, na putu prema radionici?
U New Yorku, njezin je nestanak bio jedino o emu je mogao
razmiljati na ulici ga je to neprekidno opsjedalo i zato se tamo
nikada nije vratio. Dok je jo stanovao u njihovu stanu na St. Marks
Placeu, nikad nije izaao van, a da ne pomisli kako de je sresti na ulici i
tako se poeo zagledati ljudima u lice i slijediti ih. Ako je ena bila

visoka i imala odgovarajudu kosu ne znai da Nikki nije mogla obojati

kosu ili poeti nositi periku pratio bi je dok je ne bi sustigao, a onda
bi usporedio svoju visinu s njezinom, pa ako je odnos bio
odgovarajudi, zakoraio bi pred nju i zagledao joj se izravno u lice da
vidim je li ovo Nikki! Nikada nije bila, iako se s nekima od tih ena i
upoznao, odveo ih na kavu, u etnju, pokuao ih pojebati; u oko
pedeset posto sluajeva bi i uspio. Ali nije pronaao Nikki, a nije ni
policija, ni FBI, niti slavni detektiv kojega je unajmio uz pomod
Normana i Linca.
U to vrijeme etrdesetih, pedesetih, ranih ezdesetih ljudi
nisu nestajali kao danas. Danas, kada netko nestane, moe se s
prilinom sigurnodu pretpostaviti to se dogodilo: ubijen je, mrtav.
Ali 1964. nitko nije istog trena pomiljao na zloin. Ako nije bilo
slubene potvrde o smrti, moralo se vjerovati da je osoba iva. Ljudi
nisu tek tako padali s ruba Zemlje ni priblino ovako esto kao danas.
Sabbath je morao vjerovati da je ona jo iva, tu negdje. Ako nije bilo
tijela da ga fiziki sahrani, nije je mogao sahraniti ni psihiki. Iako od
dolaska u Madamaska Falls nikada nikome nije spomenuo svoju
nestalu enu, pa ak ni Drenki, injenica je bila da Nikki za njega nede
umrijeti dok i on ne umre. Preselio se u Madamaska Falls kad je
osjetio da poinje ludjeti traedi je po njujorkim ulicama. ovjek je
tada jo mogao hodati po cijelome gradu, a on je to i inio posvuda
hodao, posvuda traio, ali naao nije nita.
Policija je poslala obavijesti postajama u cijeloj zemlji i u Kanadi.
Sam Sabbath poslao je na stotine pisama koledima, samostanima,
bolnicama, novinarima, kolumnistima, grkim restoranima po grkim
etvrtima irom Amerike. Obavijest pod naznakom Nestala dala je
sloiti i tiskati policija: Nikkina fotografija, dob, visina i boja kose, ak i
opis odjede koju je imala na sebi. Znali su u to je bila obuena jer je
Sabbath bio proveo vikend pregledavajudi njezin ormar dok se nije
prisjetio to nedostaje. inilo se da je odjeda sve to je ponijela sa
sobom. A koliko je novca mogla imati? Deset dolara? Dvadeset? Nita
nije bilo podignuto s njihova skromnog bankovnog rauna, a ostala je

netaknutai ak i hrpica sitnia na kuhinjskom stolu. ak ni to nije

uzela.
Opis odjede i njezina slika bilo je sve to je mogao ponuditi
detektivu. Nije ostavila nikakvu poruku, a prema detektivovim
rijeima, poruku je ostavljala vedina ljudi. Dobrovoljni nestanci, tako
ih je nazvao. Detektiv je s police iza svoga stola skinuo itave fascikle,
njih deset, sa slikama i opisima nestalih koji jo nisu pronaeni.
Najede, ree on, svi oni ostave neto poruku, prsten... Sabbath
mu je rekao da je Nikki bila opsjednuta mrtvom majkom koju je voljela
i ivim ocem kojeg je mrzila. Moda ju je obuzeo poriv sam Bog zna
da je bila nagla da otputuje avionom u Cleveland kako bi oprostila
tom vulgarnom glupanu kojega nije vidjela od svoje sedme godine ili
da bi ga ubila. Ili je moda, unato injenici da joj je putovnica jo bila
u ladici u njihovu stanu, nekako dola do Londona i toke uz
Serpentine u Kensington parku gdje ju je Sabbath u nedjeljno jutro,
dok su djeca putala amce i modele zrakoplova, gledao kako prosipa
pepeo nad vodom.
Ali mogla bi biti bilo gdje, svagdje gdje bi detektiv trebao
poeti? Ne, on nije elio preuzeti sluaj, pa je Sabbath nastavio slati
obavijesti svakome koga bi se sjetio. ak je pomislio i na javne kude.
Nikki je bila prelijepa, krotka, u Americi je upadala u oi svojim dugim,
dugim tijelom, kontrastom crnog i bijelog, te klasinim profilom
moda je zavrila u nekoj javnoj kudi poput studentice u Svetitu.
Mogao se sjetiti kako je jednom, premda samo jednom, svrio u
mladu i profinjenu enu u Buenos Airesu.
Dvije osobe, amerika djevojka iz susjedstva (to je bila
Roseanna) i ona egzotina (Nikki, ljubav lukog ivota, kurvinskog
ivota), spojile su se u njegovu njujorkom ivotu kad je poeo obilaziti
bordele u potrazi za svojom enom. Bilo je mjesta na Tredoj aveniji
gdje je ovjek zaista mogao upoznati djevojku iz susjedstva. Popeo bi
se stepenicama u neto nalik na salon, ponekad ureen po uzoru na
stare Lautrecove salone. Tamo su dangubile mlade ene, i tamo bi
ovjek mogao pronadi djevojku iz susjedstva, ali nikada, nikada Nikki.
Postao je muterija na tri ili etiri takva mjesta i pokazivao

upraviteljicama Nikkine slike. Pitao ih je jesu li je ikada vidjele.

Upraviteljice su sve davale isti odgovor: Da barem jesam.
Imao je pedesetak pisama koja su stigla na adresu kazalita, od
ljudi koji su vidjeli Nikkine glumake izvedbe i koji su eljeli izraziti
sudut. Pisma je spremio za njezin povratak, u ladicu s nakitom koji je
naslijedila od majke, u kojoj se izmeu ostaloga nalazio i nakit to ga
je balzamer skinuo s lea ni to nije ponijela sa sobom. Kad bi joj
mogao poslati ta pisma jo bolje, kad bi joj mogao poslati one koji su
ih napisali, dovesti ih tamo gdje se sakrivala i posjesti je nasred sobe
na stolicu, zatraiti od nje da miruje i zatim pustiti njih da joj jedan po
jedan ispriaju to im je ona znaila u Strindbergu, ehovu,
Shakespeareu. Prije no to bi se svi oni izredali sa svojim osjedajnim
zahvalama, ona bi ved nekontrolirano ridala, ne za majkom, ved ovoga
puta zbog sebe same i zbog dara kojega se odrekla. A tek kad bi i
posljednji oboavatelj izrekao svoje, tek tada bi Sabbath uao u sobu.
Tamo bi stajala ona, ogrnuta kaputom crnim kaputom koji joj je
savreno pristajao i koji je nedostajao u ormaru, onim koji su zajedno
kupili kod Altmana te bi mu, bez ikakva otpora, dopustila da je
odvede natrag, tamo gdje se mogla osjedati suvislo, potpuna i snana,
gdje se mogla smatrati sposobnom da upravlja situacijom, makar na
samo dva sata natrag na pozornicu, jedino mjesto na svijetu gdje
nije glumila i gdje su demoni prestajali postojati. Biti na pozornici bilo
je ono to ju je dralo na okupu to ih je oboje dralo na okupu. Taj
intenzitet, koji je svemu davala izlazedi pod svjetla pozornice! Od
neprekidna ala za majkom postala mu je nepodnoljiva ali glumicu
je morao spasiti.
Kao to se dogaa s milijunima i milijunima mladih parova, u
poetku je bilo seksualno uzbuenje. Ma kako da je ta mjeavina bila
zbunjujuda, Nikkin narcizam ist poput gejzira savreno se
nadopunjavao s njezinim izvanrednim talentom za samozatajnost, kad
bi gola leala na krevetu i preklinjudim pogledom iekivala to de on
najprije uiniti s njom. I njezina duevnost, njezina romantina,
eterina strana uvijek ju je pratila kao bezuspjena obrana protiv
svega runoga. Napeta zaobljenost njezina trbuha, alabasterna jabuka

njezine
oble
stranjice,
blijede
djevianske
bradavice
petnaestogodinjakinje, grudi tako malene da su mogle stati u aku
poput bubamare koju eli sprijeiti da odleti, nejasni pogled oiju koji
privlai, a nita ne govori, a ta je utnja bila tako rjeita uzbuenje
podavanja sve te krhkosti! Samo gledajudi je pod sobom osjedao je
kako de mu se kurac rasprsnuti.
Ti si pravi grabeljivac, ree ona. Plai li te to? Da,
odgovori. Oboje su se iznenadili kad ju je prvi put remenom pljusnuo
po stranjici. Nikki, koju je zlostavljao gotovo svatko, nije pokazivala
pretjerani strah zbog malo batina. Nemoj prejako, ree, ali koa
remena kojim ju je udarao, isprva lagano, onda ne tako lagano, dok je
posluno leala na trbuhu, dovodila ju je u stanje zanosa. To je, to
je... Reci mi! To je njenost poludjela njenost! Bilo je
nemogude redi tko je kome nametao svoju volju je li Nikki bila ta
koja se jo jedanput podavala, ili je to bio sadraj njezine elje?
Postojala je u svemu tome i vedrija strana, te bi Sabbath,
razrijeen drame njezinom kominom stranom, znao skoiti s kreveta
kako bi to pokazao. Oh, ne uzimaj to k srcu; rekla je Nikki, smijudi se;
druge stvari bole vie nego ovo. to, na primjer? Ustajanje u rano
jutro. Volim tvoja duboka, svojstva Nikoleta. eljela bih samo da
imam vie tebe. I hode. Smijeedi se i drhtedi, rekla je tuno: Ja
ne mislim tako. Vidjet de, rekao je trijumfalni lutkar, stojedi iznad
nje poput kipa, s erekcijom u jednoj, a svilenom vrpcom kojom ju je
zavezivao za okvir kreveta u drugoj ruci.
Na kraju se pokazalo da je Nikki bila u pravu. S vremenom, stvari
su jedna za drugom nestajale s nodnog stolida remen, vrpca,
tampon, povez preko oiju, djeje ulje blago zagrijano u tavi na vatri;
nakon nekog vremena uivao je u tome da ju jebe samo nakon to bi
popuili joint, a tada pred njim nije morala ni biti ba Nikki, niti bilo
to ljudsko.
ak su mu i orgazmi, koji su ga toliko oaravali, poeli nakon
nekog vremena dosaivati. Nju su vrhunci naizgled preplavljivali
izvana, lomedi se nad njom poput hira, poput oluje koja divljaki
provali usred kolovoza. Sve to je prethodilo orgazmu za nju je

predstavljalo svojevrsni napad koji se nije trudila odbiti, ali koji je, ma
kako teak bio, mogla beskonano podnositi i lako preivjeti; no
mahnitost kojom je svravala, trzaji i cviljenje, glasno stenjanje,
neprozirne oi koje ukoeno bulje prema gore, nokti koji mu se kroz
kosu usijecaju u kou to je bilo poput iskustva koje se jedva moe
izdrati i od kojega se ona moda nikada nede oporaviti. Nikkin
orgazam bio je poput trzaja kojim se tijelo odvaja od koe.
Za Roseanninim je, pak, trebalo juriti kao za lisicom u lovu, pri
emu je ona igrala ulogu krvolonog lovca. Roseannin je orgazam
zahtijevao veliki dio nje same, bilo je to stremljenje prema naprijed
koje je gledao bez daha (dok mu nije dojadilo to gledati). Roseanna se
morala boriti protiv neega to joj se opiralo, neega to je bilo
posvedeno nekoj posve drugoj stvari njezin orgazam nije bio prirodni
dogaaj, ved neka vrlo rijetka i udna pojava na kojoj je trebalo
marljivo raditi. Njezino svravanje imalo je napetu, herojsku
dimenziju. Do posljednjeg trenutka nije se znalo hode li joj uspjeti i
hode li izdrati bez infarkta. Poeo se pitati nema li u tome neke
pretjeranosti i lanosti, kao kad odrastao ovjek igra ah s djetetom i
pretvara se da je ugroen svakim djetetovim potezom. Neto je bilo
krivo, ozbiljno krivo. No, ba kad bi izgubio nadu, njoj bi uspjelo,
uinila je to, jaudi na njemu, dok joj je itavo bide bilo saeto u piku.
Postupno je poeo osjedati da nije ni trebao biti tamo. Mogao je biti
jedna od onih prastarih marioneta s dugim drvenim kurcem. Nije
trebao biti tamo pa nije ni bio.
S Drenkom, to je bilo poput bacanja kamenida u jezero. Uao
bi, a uzburkavanje je sinusoidno otpoelo od sredinje toke prema
van dok se itavo jezero nije poelo pjeniti, okupano svjetlom. Kad
god su morali prestati za taj dan ili nod, bilo je to zato to Sabbath nije
bio na granici izdrljivosti, ved opasno preko nje za debeljka koji je
prevalio pedesetu. Tebi je svravanje obrt, rekao joj je; ti si
tvornica. Oldtajmeru, ree ona tu ju je rije on nauio dok se on
trudio povratiti dah, zna to elim sljededi put kad ti se digne? Ne
znam kojeg de to mjeseca biti. Reci mi sada poslije se nedu sjetiti.

elim da ga ugura u mene dokle god ide. A to onda? Onda me

izvrni prema van svojim kurcem. Kao kad se skida rukavica.
***
Nakon prve godine poeo se bojati da de poludjeti ako bude
nastavio tragati za Nikki. Ni odlazak iz grada nije pomogao. Kad nije
bio u New Yorku, njezino ime traio je po lokalnim telefonskim
imenicima. Mogla ga je promijeniti, naravno, ili ga skratiti, to grki
Amerikanci esto rade zbog praktinosti. Kratka verzija Kantarakisa
glasila je najede Katris jedno vrijeme Nikki je razmiljala o tome da
Katris uzme za svoje scensko ime, ili je to bio tek razlog koji je navela,
ne shvadajudi ni sama da novo ime ni na koji nain nede smanjiti
gaenje prema ocu koji je njezinoj majci onemogudio pristojan ivot.
Jednog zimskog dana Sabbath se avionom vradao s lutkarskog
festivala u Atlanti gdje je izveo svoju predstavu, kad je nad New
Yorkom poela bjesniti oluja, pa su avion preusmjerili u Baltimore. U
ekaonici je otiao do telefonske govornice i pogledao pod Kantarakis
i Katris. Bila je tamo: N. Katris. Okrenuo je broj, ali se nitko nije javio,
pa je izaao iz zrane luke i taksijem se odvezao do te adrese. Stigao je
pred smeu drvenu prizemnicu, nalik na veliku upu, u ulici ispunjenoj
malim drvenim prizemnicama. Znak UVAJ SE PSA bio je zabijen u
zemlju usred zaputenog vrta. Polomljenim stepenicama popeo se do
vrata i pokucao. Obiao je itavu kudu pokuavajudi proviriti kroz
prozore, ak se popeo gotovo do vrha dvometarske iane ograde
koja je okruivala vrt ispred kude. Netko od susjeda mora da je pozvao
policiju, jer su se ubrzo pojavila dva policajca koji su uhapsili
Sabbatha. Tek u policijskoj postaji, gdje su mu dopustili da nazove
Linca i objasni mu to se dogodilo, a nakon to je Linc policiji potvrdio
kako je g. Sabbath zaista imao enu koja je nestala prije godinu dana,
odbacili su optube protiv njega.
Pred postajom, unato policijskom upozorenju da se ne vrada
njukati, zaustavio je drugi taksi kojim se vratio do stradare u

vlasnitvu N. Katris. Bila je veer, ali nije bilo upaljenih svjetala. Ovoga
je puta kao odgovor na svoje kucanje dobio lave neega to je
zvualo kao vrlo veliki pas. Sabbath je povikao: Nikki, to sam ja,
Mickey. Nikki, ti si unutra! Ja znam da si ti unutra! Nikki, Nikki, molim
te otvori vrata! Jedini odgovor doao je od psa. Nikki mu nije otvorila
vrata jer nije nikad vie eljela vidjeti kukina sina ili zato to nije bila
tamo, zato to je bila mrtva, zato to se ubila ili su je silovali i ubili i
razrezali na komade i bacili preko palube u vredi s utezima, nekoliko
milja od Shepshead Baya prema puini.
Bjeedi od sve jaeg psedeg gnjeva otrao je do sljedede kude i
pokucao na vrata. Glas Crnkinje odgovorio je iznutra: Tko je to?
Traim vau susjedu Nikki! Molim? Traim svoju enu, Nikki
Katris. Bogme ne, bio je sav odgovor to ga je dobio od ene.
Vrata do vas. Broj 583, vaa susjeda, N. Katris. Molim vas, moram
nadi svoju enu. Ona je nestala! Vrata je otvorila neugodno mrava i
smeurana starija Crnkinja, pomaudi se tapom i s tamnim
naoalama. Progovorila je, blago znatieljna. Istuk'o si je, sad je 'ode
natrag da je opet tue. Ja je nisam tukao. Kad tue enu, ako
ona ima pola mozga, pobjedi de glavom bez obzira. Molim vas, tko
ivi vrata do vas? Odgovorite mi! Tvoja ena, dosad si je nala novog
deka. I zna to? On de je isto tudi. Neke ene su takve. Uz tu
primjedbu zatvorila je vrata.
On je pronaao let za New York kasnije te veeri. Bila mu je
potrebna ta stara slijepa crnkinja da shvati kako je naputen, odbaen,
napucan! Nogirala ga je, otila prije godinu dana s nekim drugim, a on
je jo tragao za njom i tugovao za njom i pitao se gdje je! Nije ju to to
je on evio Roseannu natjeralo da ode! Nego se ona evila s nekim
drugim!
Kod kude, poeo se lomiti prvi put od njezina nestanka, te je,
gore kod Gelmanovih u Bronxvilleu, dva tjedna svaku nod plakao u
svojoj sobi. Roseanna je sada ivjela s njim, opet je pravila svoje
keramike ogrlice i prodavala ih prodavaonici u Villageu, tako da su
imali malo novca od kojeg su preivljavali. Sabbathova glumaka
druina gotovo se potpuno raspala i publika ga je bila napustila,

dobrim dijelom zbog toga to nitko u druini moda nitko njezine

dobi u New Yorku nije imao ni priblino nita od Nikkine magije.
Kako su mjeseci prolazili, gluma je bivala sve gora i gora zbog
Sabbathove nepanje promatrao bi pokuse, a ne bi vidio nita.
Rijetko je iao na ulicu sa svojom predstavom s prstima, jer je na cesti
jedino traio Nikki. Gledaj ene i prati ene. Ponekad ih je evio. A to
bi drugo.
Roseanna je bila histerina kad je te nodi stigla kudi. Zato me
nisi nazvao! Gdje si bio? Avion je sletio bez tebe! to sam trebala
misliti? to si ti mislio da mi se mota po glavi?
U kupaonici, Sabbath se spustio na koljena, na pod od ploica, i
rekao sam sebi: Ne moe vie nastaviti ovako ili de poludjeti.
Roseanna de poludjeti. Bit de lud ostatak svog ivota. Ne smijem vie
plakati zbog toga, nikada vie. O, Boe, nemoj dopustiti da zbog toga
plaem!
Nije bio prvi put da je pomislio na majku kako sjedi uz obalu i
eka da se Morty vrati iz rata. Ni ona nikad nije vjerovala da je mrtav.
Jedino to ne moe pomisliti, je da su mrtvi. Oni imaju drugi ivot.
Pronalazi sve mogude razloge zato se nisu vratili kudi. I glasine
postaju vane. Netko se zakleo da je vidio Nikki kako nastupa pod
novim imenom na ljetnom kazalitu u Virginiji. Policija je javila da je
netko na kanadskoj granici opazio ludu enu koja odgovara opisu.
Samo mu je Linc, kad su bili nasamo, imao hrabrosti redi: Mick, zar ti
zaista nije jasno da je mrtva? A odgovor je uvijek bio isti: A gdje je
tijelo? Ne, rana nikad ne zacjeljuje, rana ostaje svjea, kao i njegovoj
majci, do posljednjeg trenutka. Nju su zaustavili kad su ubili Mortyja,
sprijeili su je da nastavi naprijed, i sva je logika isparila iz njezina
ivota. eljela je, poput svih, da ivot bude razuman i pravocrtan,
ureen poput njezine kude, kuhinje, ladica s djejom odjedom. Tako je
teko radila kako bi mogla drati pod nadzorom sudbinu obitelji.
Cijeloga ivota ekala je ne samo Mortyja nego i objanjenje od njega:
zato? To pitanje progonilo je Sabbatha. Zato? Zato? Kad bi nam
samo netko objasnio to zato, moda bismo ga mogli i prihvatiti. Zato
si umrla? Kamo si otila? Ma koliko da si me mogla mrziti, zato se ne

vrati, da nastavimo sa svojim pravocrtnim, razumnim ivotima kao i

svi drugi parovi koji se meusobno mrze?
Nikki je te nodi trebala glumila u Gospoici Juliji, Nikki, koja
nikada nije propustila predstavu, ak ni kad je bila bolesna. Sabbath
je, kao i obino, provodio veer s Roseannom, tako da nije saznao to
se dogodilo dok se nije vratio kudi pola sata prije no to se Nikki
trebala vratiti iz kazalita. Tu je leala divota to mu je ena bila
glumica nodu se uvijek moglo znati gdje je i koliko je dugo nede biti.
Isprva je pomislio da ga je pola traiti; moda je, jer su se u njoj
probudile sumnje, pola krunim putem prema kazalitu i naila na
Sabbatha kako prelazi park s rukom na Roseanninu dupetu. Mogla ih
je sasvim lako vidjeti kako prolaze kroz ulina vrata zgrade u kojoj je
imao svoju malu radionicu u stranjem dijelu najvieg kata. Nikki je
bila nagla, ludo emotivna i bila je kadra redi i uiniti udne stvari i ak
ih se kasnije ne sjedati ili ih se sjedati, ali bez sposobnosti da shvati
zato su bile udne.
Sabbath se te veeri alio Roseanni na nesposobnost svoje ene
da odvoji matu od zbilje ili da razumije vezu izmeu uzroka i
posljedice. Nekad ranije, ili ona ili njezina majka su malu Nikki
pretvorile u bezgrenu rtvu, zbog ega je ona ona bila nesposobna
osjedati odgovornost za bilo to. Samo na pozornici mogla je odbaciti
tu patoloku nevinost i prihvatiti odgovornosti, sama odreujudi kako
de se stvari razvijati, kako de svojom izuzetnom osjedajnodu pretvoriti
neto zamiljeno u neto stvarno. Ispriao je Roseanni anegdotu o
tome kako je oamarila vozaa ambulantnih kola u Londonu i potom
tri dana priala s majinim lesom, o tome kako je Nikki sve do nekoliko
dana prije nestanka ponavljala kako je sretna to je rekla zbogom
majici, i nakon koliko vremena ju je to jo ispunjavalo
zadovoljstvom. ak je duhovito primijetila, kao i svakog puta kada
seprisjedala trodnevnog bdjenja uz le, kako je okrutno od idova to
svoje mrtve bacaju to prije mogu, to je bila opaska koju je Sabbath
jo jednom odluio preutjeti. Zato ispraviti jednu glupost, kraj toliko
ostalih gluposti? U Gospoici Juliji bila je sve to nije mogla biti izvan
Gospoice Julije: lukava, pronicljiva, blistava, modna sve, samo ne i

netko tko se odvaja od stvarnosti. Stvarnosti igre. Jedino ju je

stvarnost same stvarnosti umrtvljivala. Nikkine odbojnosti, njezini
strahovi, njezina histerija bilo mu je dosta njezinih pritubi, ali ona je
ogrezla tome, ne znajudi, govorio je Roseanni, koliko toga on jo moe
podnijeti.
A on i Roseanna su se jebali i on je otiao do St. Marks Placea, i
tamo su Norman i Linc sjedili na stepenicama pred zgradom. Sabbath
je pourio kudi kako bi sprao sa sebe Rosienin miris prije nego to se
Nikki vrati. Jedne nodi, kad je pomislila da Sabbath spava, poela je
njukati pod pokrivaima i tek tada je Sabbathu sinulo da je zaboravio
na Rosien posjet u vrijeme ruka i otiao u krevet opravi samo lice i
nita vie. A to se dogodilo prije samo ijedan dana.
Norman mu je rekao to se dogodilo, dok je Linc sjedio kraj
njega s glavom u rukama: Nikki u predstavi nije imala zamjenu i tako,
iako je dvorana bila rasprodana, kao to je bila od otvaranja,
predstavu su morali otkazati, novac vratiti, i sve poslati kudi. Sabbatha
nitko nije mogao nadi da mu to kae. Njegovi producenti ekali su na
stepenicama due od jednog sata. Linc je, potpuno shrvan, preklinjudi
upitao Sabbatha zna li gdje se Nikki nalazi. Sabbath ga je uvjeravao da
de ona, im se smiri i prevlada to god to bilo, to ju je uzrujalo,
nazvati i vratiti se kudi. Nije bio zabrinut. Nikki se mogla ponaati
udno, vrlo udno; nisu ni znali koliko. Ovo je, rekao je Sabbath,
tek jedna od tih udnih stvari.
No gore, u stanu, njegova dva mlada producenta natjerala su
Sabbatha da nazove policiju.
***
Bio je u New Yorku manje od pet minuta kad ga je iznova
zgrabilo Zato? Morao se suzdrati da ne upotrijebi vrh svojih
blatnjavih starih izama (blatnjavih od planinarenja do groblja) kako
bi, jedno po jedno, probudio ona tijela zatrpana krpama, da vidi nalazi
li se moda meu njima odlutala bjelkinja koja je nekod bila njegova

ena. Povuena, dobro odgojena, napeta, plaljiva, nezemaljska,

muiava, hipnotina Nikki, teka osoba koju se nije uvijek moglo
shvatiti, iji uinak na njega je bio neizbrisiv, koja je mogla s vie
samopouzdanja glumiti nekoga nego biti netko, koja se drala svog
emotivnog djevianstva do dana svog nestanka, iji su strahovi, ak i
bez opasnosti ili nesrede na vidiku strujali njome bezprestanka, koju je
oenio iz iste zadivljenosti njezinim darom ved u dvadeset drugoj,
zbog njezine sposobnosti da se mijenja bez neprirodnosti i da podvaja
zbilju o kojoj nije imala pojma, koja je redovito pripisivala svemu to bi
joj itko ikada rekao neko dublje, odvratno, uvredljivo znaenje, koja se
ni u emu osim u bajci nije osjedala dobro, mlada djevojka iju su
kazalinu specijalnost inile najzrelije uloge... u koga se pretvorila
nakon to se oslobodila njega? to se zbilo s njom? I zato?
Od 12. travnja 1994. godine potvrde o njezinoj smrti jo nije
bilo, a iako je naa potreba da pokopamo svoje mrtve snana, najprije
moramo biti sigurni da je osoba zaista mrtva. Je li se ona vratila u
Cleveland? Ili u London? Moda je otila u Solun, umiljajudi da joj je
majka tamo? Ali nije imala ni putovnicu ni novac. Je li pobjegla od
njega ili od svega ostaloga, je li pobjegla od toga da bude glumica,
nakon to je postalo jasno da nede modi izbjedi izvanrednu karijeru?
Zahtjevi takvog uspjeha ved su je bili poeli straiti. U svibnju bi imala
pedeset sedam godina. Nije zaboravio njezin roendan, ni datum kada
je nestala. Kako Nikki sada izgleda? Kao njezina majka prije ili nakon
formaldehida? Ved je nadivjela svoju majku dvanaest godina ako je
uopde bila iva nakon 7. studenoga 1964.
Kako bi Morty sada izgledao da je preivio avionsku nesredu?
Kako Drenka sada izgleda? Da je iskopaju, bi li jo mogao redi da je bila
ena, najenstvenija od ena? Bi li je mogao eviti nakon njezine
smrti? Zato ne?
Da, bjeedi prema New Yorku te veeri vjerovao je da juri vidjeti
Lincov le, ali ono to nije mogao zaboraviti bilo je tijelo njegove
vlastite prve ene, njezino tijelo, ivo, kojemu bi se napokon mogao
pribliiti. Nije bilo vano to ta ideja nije imala smisla. Sabbathove
ezdeset etiri godine ivota odavno su ga oslobodile lanosti tog

pojma. ovjek bi pomislio da de mu to omoguditi da lake preivi

gubitak nego to se stvarno pokazalo. To samo ponovo potvruje ono
to svatko prije ili kasnije spozna kad je rije o gubljenju: odsutnost
prisutnosti moe slomiti i najvrde ljude.
Ali zato sada to potezati, progunao je majci, zato Nikki,
Nikki, Nikki, kad sam sada ja taj koji je tako blizu smrti! I ona konano
progovori, njegova mala majka konano mu udovolji na uglu Central
Park West i Zapadne 42. ulice, kako se nikad nije usudila dok je bila
iva, otkako je on navrio dvanaestu i postao miidav i ratoborno
odrastao. To ti najbolje zna, ree mu, i o tome si najvie
razmiljao, a jo nita ne zna.

UDNO, ree Norman, razmiljajudi o Sabbathovim

nevoljama.
Sabbath je priekao da ovjeka malo jae obuzme suosjedanje,
prije nego to ga je tiho ispravio. Iznimno udno, ree.
Da, uzvrati Norman, mislim da nije pretjerano redi iznimno.
Sjedili su za kuhinjskim stolom, lijepim stolom, poploenim
velikim, lakiranim, talijanskim ploicama boje bjelokosti, oivenim
ploicama s jarkim, rukom obojenim crteima voda i povrda. Michelle,
Normanova ena, spavala je u branoj sobi, a dva su stara prijatelja,
sjededi jedan nasuprot drugome tiho razgovarala o nodi kad se Nikki
nije pojavila u kazalitu i nitko nije znao gdje je. Norman se pokraj
Sabbatha nije osjedao ni priblino onako ugodno kao nod ranije, preko
telefona; opseg Sabbathove preobrazbe posve ga je osupnuo, dijelom
moda i zbog golema bogatstva vlastitih ostvarenih snova, primjetnih
svuda kamo god bi Sabbath pogledao, ukljuujudi i u Normanove
jasne, smee, dobrodudne oi. Preplanuo od odmora provedenog u
igranju tenisa na suncu, jednako vitak i atletski gibak kakav je bio kao
mladid, Norman nije odavao ni jednog Sabbathu vidljiva znaka svoje
nedavne depresije. Bududi da je bio delav i prije nego to je izaao iz
koleda, nita se na njemu izgleda nije promijenilo.
Norman nije bio budala, itao je knjige i mnogo je putovao, ali
da uivo shvati neuspjeh poput Sabbathova inilo se jednako tekim
kao pomiriti se sa Lincovim samoubojstvom, a moda i tee.
Pogoranje Lincova stanja promatrao je iz godine u godinu, dok onaj
Sabbath koji je 1965. napustio New York nije imao praktiki nikakve
slinosti s ovjekom koji je uzdisao uz sendvi za kuhinjskim stolom
1994. Sabbath je oprao ruke, lice i bradu u kupaonici, a jo je, shvatio
je, obeshrabrivao Normana kao da je skitnica koju je Norman

nepromiljeno pozvao kudi da tu prenodi. Moda je tijekom godina

Norman napuhao Sabbathov odlazak do uzviene umjetnike drame
do tegobnog traenja slobode, duhovne istode i umirujude
meditacije; ako je Norman uopde razmiljao o njemu, kao spontano
dobroduna osoba meka srca uopde, pokuao bi ga se sjedati po
onome emuse kod njega divio. A zato je to nerviralo Sabbatha? Ni
priblino ga toliko nije iritirala savrena kuhinja i savrena dnevna
soba i savreno sve u svim sobama koje su se, kao iz milosra,
otvarale s hodnika obloenog knjigama. Da je on, Sabbath, uspio
pobuditi takve osjedaje, izuzetno ga je zabavljalo. Naravno da je bilo
zabavno vidjeti sebe kroz Normanove oi. Ali bilo je i odbojno.
Norman je pitao je li Sabbath ikada naiao na ikakav trag koji bi
ga odveo k Nikki, nakon to je nestala. Otiao sam iz New Yorka zato
da prestanem pokuavati, odgovori Sabbath. Ponekad mi je smetalo
to to ona nije znala gdje ivim. to ako me bude eljela nadi? Ali ako
bi to htjela, naila bi i na Roseannu. Nakon to sam doao u planine
nisam si dopustio zadovoljstvo da zadrim Nikki u svom ivotu. Nisam
je zamiljao s muem i djecom. Ideja da du je jednom pronadi, da de se
ona pojaviti prestao sam sa svim tim. Jedini nain da to razumijem
bio je da prestanem razmiljati o tome. Neto tako udno mora se
gurnuti u stranu, kako bi se nastavilo s vlastitim ivotom. Kakvog bi
smisla imalo razmiljati o tome?
A je li to ono to planina predstavlja? Mjesto na kojem se ne
razmilja o Nikki?
Norman je pokuavao postavljati samo inteligentna pitanja i ona
jesu bila inteligentna, ali nikako nisu pogaala razlog Sabbathova
odlaska.
Sabbath je nastavio s Normanom razmjenjivati reenice koje su
jednako mogle biti istinite i lane. Prema tome je bio posve
ravnoduan. Moj ivot se promijenio. Jednostavno vie nisam mogao
nastaviti takvom brzinom. Nisam uopde mogao nastaviti. Ideja da sve
drim pod nadzorom posve mi je iezla iz glave. Cijela stvar s Nikki
ostavila me, ree, nasmijeivi se na nain koji je, nadao se, ostavljao
dojam izmuenosti, u pomalo udnom poloaju.

I te kako.
Da sam se pojavio na vratima, a da nisam nazvao tijekom puta,
da sam neprimijeden proao kraj vratara i pokucao na Cowanowa
vrata, Norman nikada u ovjeku u predvorju ne bi prepoznao mene. S
prevelikom lovakom jaknom obuenom preko seljake koulje od
flanela i s ovim velikim blatnjavim izmama na nogama, izgledam
poput posjetitelja iz zadnje vukojebine, kao lik iz stripa ili netko na
vaem kudnom pragu godine 1900., ujak nitarija iz Rusije koji de do
kraja svog amerikog ivota spavati u podrumu kraj koare s
ugljenom. Iz zateenog Normanova pogleda, Sabbath je shvatio kako
izgleda, na to se sveo, nije mario za to, svjesno je tako izgledao i to
mu je godilo. Nikad nije izgubio ono jednostavno zadovoljstvo, kojemu
je teio ved odavno, da izaziva neugodu u ljudima, naroito onim
ugodnima.
Pa ipak, bilo je neeg uzbudljivog u susretu s Normanom.
Sabbath se osjedao onako kako se osjedaju siromani roditelji kad odu
izvan grada posjetiti svoju djecu koja su uspjela u ivotu skromno,
zadivljeno, izvan svog elementa, ali ponosno. On se ponosio
Normanom. Norman je u usranom teatarskom svijetu proveo itav
ivot, a sam nije postao glupo govno. Bi li Sabbath mogao na poslu biti
tako uviavan, tako dobroduan, pristojan i paljiv? Sasjekli bi ga na
komadide. A njemu se ipak inilo da su Normanove ljudske osobine s
godinama i uspjehom samo povedale. inio je sve kako bi se Sabbath
osjedao kao kod kude. Moda i nije osjedao odbojnost ved prije neto
nalik na divljenje pri pogledu na bjelobradog Sabbatha, koji se spustio
sa svog planinskog vrha poput kakva svetog ovjeka koji je odbacio
ambiciju i sveopdu potrebu za posjedovanjem. Postoji li zaista neto
religiozno u meni? Je li to to sam uinio tj. propustio uiniti bilo
svetaki? Morat du nazvati Rosie da joj to kaem.
to god da se krilo iza toga, Norman nije mogao biti zabrinutiji.
A opet, on i Linc, sinovi uspjenih oeva i prijatelji iz Jersey Cityja od
djetinjstva, nisu mogli biti ljubazniji jo od trenutka kad su se udruili
odmah nakon Columbie i platili trokove sa suenja Sabbathu za
opscenost. Prema Sabbahtu su pokazivali ono potovanje pomijeano

s uvaavanjem koje je Sabbath povezivao manje s odnosom prema

zabavljau (to je bilo najvie to je on ikada bio umjetnik je bila
Nikki), a vie s nainom na koji se prilazi starijem svedeniku. Toj dvojici
privilegiranih idovskih momaka bilo je uzbudljivo, kako su govorili,
otkriti Micka Sabbatha. Njihov mladenaki idealizam rasplamsavalo
je to to je on bio sin siromanog prodavaa jaja i maslaca iz malog
radnikog gradida na obali Jerseya, to se umjesto da pohaa koled u
sedamnaestoj otisnuo na more kao mornar na trgovakom brodu, to
je dvije godine nakon izlaska iz vojske ivio u Rimu od novca
zaraenog u vojsci, to je iako tek godinu dana u braku ved arao
okolo, to njegova poput privienja lijepa, mlada ena kojoj je efovao
i na sceni i izvan nje i sama udakinja, ali oito mnogo boljeg
porijekla od njega i vjerojatno, kao glumica, isti genij nije mogla ni
pola sata ivjeti bez njega. Bilo je uzbudljivo s koliko je nemara
pristupao ljudima. Nije bio tek novajlija s velikim mogudnostima i
talentom, nego mladi avanturist u gruboj borbi sa ivotom, realist ved
u svojoj dvadesetoj, sklon pretjerivanjima zahvaljujudi svom
temperamentu koji je bio izvorniji od njihova. Tadanjih pedesetih
Mick je bio neto nevjerojatno strano.
Sjededi u sigurnosti kuhinje na Manhattanu, pijuckajudi
posljednje pivo koje mu je Norman natoio, Sabbath je bio siguran iju
je to glavu policajac Balich namjeravao raskoliti. Ili se neto
inkrimirajude pojavilo meu Drenkinim stvarima, ili su Sabbatha nodu
opazili na groblju. Bez ene, ljubavnice, novida, zanimanja, kude ... a
saci, povrh svega jo i u bijegu. Da nije prestar za more, da mu prsti
nisu obogaljeni, da je Morty iv, da Nikki, ili on, nisu bili ludi da
nema rata, ludila, perverzije, bolesti, imbecilnosti, samoubojstva i
smrti, i on bi bio vrlo vjerojatno u mnogo boljem stanju. Platio je
danak umjetnosti, samo to nikakvu nije stvorio. Patio je od svih
staromodnih umjetnikih patnji naputenosti, siromatva, oaja,
duhovnih i tjelesnih prepreka a nitko nije znao ni mario za to. Pa
iako je nedostatak panje bio jo jedan oblik umjetnike patnje, u
njegovu sluaju to nije imalo umjetniko znaenje. Bio je tek netko tko
je porunio, ostario i postao ogoren, jedan od milijardi takvih.

Potujudi pravila razoaranja, neposluni Sabbath poeo je

plakati, i ak ni on nije mogao redi je li taj pla gluma ili mjera njegove
bijede. A onda mu se majka obratila, drugi put te veeri sada u
kuhinji, pokuavajudi utjeiti svog jedinog ivudeg sina. To je ljudski
ivot. Velika je bol koju svatko mora izdrati.
Sabbath (koji je volio misliti da ga nepovjerenje u tuu iskrenost
donekle titi od bilo ije izdaje): Prevario sam ak i duha. Pomislivi to
dok mu je nezgrapna glava poput vrede pijeska leala na stolu
pomislio je i: Oh, kako udim plakati.
udim? Ma, molim te. Ne, Sabbath sam sebi ved godinama nije
vjerovao ni rijei; to si je vie pokuavao objasniti kako je postao
ovakva propalica, inilo mu se da se sve vie udaljuje od istine. Pravi
ivoti pripadaju drugima, ili tako drugi vjeruju.
Norman se nagnuo preko stola da primi Sabbathovu ruku.
Dobro je. Pustit de ga da ostane barem tjedan dana.
Ti, ree on Normanu, ti zna to je vano.
Da, ja sam savladao umijede ivljenja. Zato sam osam mjeseci
na prozacu.
Sve to ja znam je protiviti se.
Pa, to i par drugih stvari.
Moj ivot je tako trivijalan, tako usran.
Pivo ti je udarilo u glavu. Kad je netko iscrpljen i niskog
raspoloenja poput tebe, sve postaje preuveliano. Lincovo
samoubojstvo ima puno veze s tim. Svi smo mi proli kroz to.
Odbojan sam svima.
Ma hajde, odgovori Norman, pojaavajudi vrstinu stiska
Sabbathove ruke... ali kada de mu konano redi: Mislim da bi trebao
odsjesti kod nas. Jer Sabbath se nije mogao vratiti. Roseanna ga ne bi
primila u kudu, a Matthew Balich ga je otkrio i bio dovoljno bijesan da
ga ubije. Nije imao kamo otidi, niti to raditi. Ako Nonnan ne kae:
Doseli se k nama, gotov je.

Odjednom Sabbath podigne glavu sa stola i ree: Moja majka

imala je katatoniku depresiju, od moje petnaeste.
To mi nikad nisi rekao.
Brat mi je ubijen u ratu.
Nisam ni to znao.
Mi smo bili jedna od onih obitelji sa zlatnom zvijezdom na
prozoru. To je znailo da mi nije samo brat mrtav, nego i majka. itav
dan u koli sam mislio: 'Kad bi barem on bio tamo kad se vratim kudi iz
kole, kad bi se samo vratio kad zavri rat.' A kakve je zastraujude
stvari zlatna zvijezda vidjela kad sam se nakon kole vratio kudi. Bilo je
dana kad bih uspio zaboraviti na brata, ali onda bih se vratio kudi i
vidio zlatnu zvijezdu. Moda sam zato otiao na more, kako bih otiao
to dalje od jebene zvijezde. Zlatna zvijezda je govorila: 'Ljudi su u
ovoj kudi pretrpjeli neto strano.' Kuda sa zlatnom zvijezdom bila je
unitena kuda.
A onda si se oenio i ena ti je nestala.
Da, to je bilo iskustvo vie. Nisam vie mogao razmiljati o
bududnosti. to mi je bududnost nosila? Nikada ne razmiljam u
kategorijama oekivanja. Moje oekivanje svodi se na to kako
preboljeti loe vijesti.
Pokuaj da smisleno i razumno govori o svom ivotu inio mu se
jo lanijim od suza svaka rije, svaki slog bio je jedan moljac koji
gricka novu rupu na istini.
I jo te potresa razmiljanje o Nikki.
Ne, ree Sabbath, uopde ne. Trideset godina kasnije u stanju
sam pomisliti jedino: 'Koji je kurac sve to bilo?' Sve postaje jo
nestvarnije kako starim. Zato jer stvari koje sam samome sebi kao
mlad govorio moda je otila onamo, moda je otila tamo te
stvari vie ne prolaze. Ona se borila za neto to joj je samo majka bila
u stanju dati moda to jo trai. To sam tada mislio. Nakon toliko
vremena, ostaje jo samo pitanje: 'Je li se to sve zaista dogodilo?'
A posljedice?, pitao je Norman. Osjetio je olakanje vidjvi
Sabbatha kako se ponovo kontrolira, ali ga je svejedno nastavljao

ispitivati. A Sabbath mu je to dopustio, ma kako mu je postalo

dosadno. Uinak koji je to ostavilo na tebe. Na koji te to nain
povrijedilo?
Sabbath je uzeo vremena da razmisli, a ovako je otprilike
razmiljao: Na ova je pitanja besmisleno odgovarati. Iza svakog
odgovora postoji drugi odgovor, a nakon njega jo jedan, i tako dalje i
dalje. A sve to Sabbath ini, da bi udovoljio Normanu, jest da se
pretvara kako toga nije svjestan.
Ja izgledam povrijeeno?
Obojica se nasmijae, i Norman je tek tada pustio Sabbathovu
ruku. Jo jedan sentimentalni idov. Mogao si ispedi sentimentalnog
idova u njegovoj masti. Neto bi ih uvijek ganulo. Sabbath nikada
zapravo nije mogao podnjeti bilo kojeg od tih moralno iskrenih,
uspjenih supermekuaca, Cowana ili Gelmana.
To je kao da me pita je li me povrijedilo to to sam roen.
Kako bih to mogao znati? Mogu ti redi jedino da me je ideja da sve
drim pod nadzorom potpuno napustila. Odluio sam tako nastaviti sa
ivotom.
Bol, bol toliko puno boli, ree Norman. Kako si mogao uopde
prijedi preko tolike boli?
Kakva bi razlika bila da nisam mario? Nita se ne bi promijenilo.
Marim li, zaista? To mi nikada nije palo na pamet. U redu, ponekad
sam suvie emocionalan. Ali mariti? Kakvog bi to imalo smisla? Kakvog
bi smisla imalo pokuati pronadi razlog ili smisao u svemu tome? Ved
do svoje dvadeset i pete znao sam da toga nema.
Jesi li sasvim siguran u to?
Sutra moe to upitati Linca, kad otvore lijes. On de ti redi. On
je bio lakrdija i smijean i pun snage. Vrlo dobro se sjedam Lincolna.
Nije elio znati ni za to runo. Volio je svoje roditelje. Sjedam se kad
je njegov stari doao iza scene. On je bio pravi tajkun. Proizvodio je
soda vodu, ako se dobro sjedam.
Ne. Gazirane sokove.
Sokove. Tono, to je proizvodio.

Njegov sok od vinje omogudio je Lincov odlazak u Taft.

Taj preplanuli mali starac sijede kose znao je kako preivjeti.
Poeo je samo s onim sranjem koje je stavljao u boce i kamionom koji
je sam vozio. U potkoulji. Bio je grub. vrsto graen. Nije se znao
izraavati. Linc je sjedio na stolici u Nikkinoj garderobi, tatu bi posjeo
sebi u krilo i drao ga tamo dok smo mi ostali razgovarali o zavrenoj
predstavi, a njih dvojicu to nije ni najmanje zanimalo. On je oboavao
svog starog. Oboavao je svoju djecu. Barem dok sam gaja poznavao.
Uvijek ih je oboavao.
I gdje je na kraju smisao?
Neke stvari mi padaju na pamet.
Ti nita ne zna, Normane, nita ni o emu. Jesam li ja
poznavao Nikki? Nikki je imala drugi ivot. Svatko je imao drugi ivot.
Ja sam znao da je ona muiava. Ali i ja sam bio takav. Bilo mi je jasno
da ne ivim s Doris Day. Pomalo nerazumna, odvojena od stvarnosti,
sklona ludim ispadima, dovoljno nerazumna i dovoljno luda za ono to
se zbilo. Jesam li poznavao svoju majku? Jasno. Po cijele je dane
zvidukala. Nita joj nije bilo preteko. Pogledaj to joj se dogodilo.
Jesam li poznavao svoga brata? Bacanje diska, plivaka momad,
klarinet. Ubijen u dvadesetoj.
Nestati. ak i rije je udna.
Jo je udnije ponovo se pojaviti.
A kako je Roseanna?
Sabbath pogleda na svoj sat, okrugli runi sat od nerajudeg
elika, star pola stoljeda. Crne boje, sa svijetledim brojkama i
kazaljkama. Mortyjev vojni Benrus, s oznakama za dvanaest i dvadeset
etiri sata i dodatnom kazaljkom koja se moglo odvojeno podeavati.
Za sinhronizaciju kada su polijetali na zadatak. Mortyju je puno
pomogla ta sinhronizacija. Jednom godinje Sabbath je slao sat na
jedno mjesto u Bostonu gdje bi ga oistili, nauljili i promijenili izlizane
dijelove. Navijao je sat svakoga jutra otkako je postao njegov 1945.
godine. Njegovi su se djedovi svakoga jutra molili i mislili na Boga; on
je svakog jutra navijao Mortyjev sat i mislio na Mortyja. Sat im je,

zajedno s Mortyjevim stvarima, 1945. poslala drava. Tijelo se vratilo

dvije godine nakon toga.
Pa, ree Sabbath, Roseanna...Prije svega sedam sati,
Roseanna i ja smo se razili. Sad je ona nestala. Na to se sve svodi,
Mort, ljudi nestaju lijevo i desno.
Gdje je ona? Zna li?
Oh, kod kude.
Tada si ti taj koji je nestao.
Pokuavam, ree Sabbah i ponovo, naglo, uz snanu provalu
suza, provalila je duevna patnja toliko snana da ni on sam u prvi
mah nije mogao znati je li drugi kolaps te veeri vie ili manje iskreni
proizvod prvoga. Ispario je njegov skepticizam, njegov cinizam,
sarkazam, gorina, sprdnja, samoizrugivanje, zajedno s lucidnodu,
jasnodom i objektivnodu koje su ga prije krasile ostao je bez svega
to ga je inilo Sabbathom, osim oaja; toga je imao u izobilju.
Normanu je rekao Mort. Sada je plakao onako kako svatko plae kad
je pretrpio previe. Bilo je strasti u njegovu plakanju oaja, velike
strasti, i poraza.
Ili moda i nije? Unato artitisu koji mu je izobliio prste, u
njegovu srcu bio je jo lutkar, ljubavnik i umjetnik prijevare, lukavtine
i nestvarnoga toga se jo nije liio. Kad toga nestane, zaista de biti
mrtav.
Jesi li dobro, Mickey? Norman je zaobiao stol kako bi stavio
ruku na Sabbathovo rame. Jesi li napustio enu?
Sabbath je pokrio Normanovu ruku svojom. Imam naglu
amneziju u vezi okolnosti, ali... da, tako izgleda. Ona vie nije u ropsvu
alkohola niti mene. Oba su demona istjerali na sastancima
sntialkoholiara. To se vjerojatno svodi na to da eli zadrati pladu za
sebe.
Ona te uzdravala.
Morao sam ivjeti.
Kamo de nakon sprovoda?

Pogledao je Normana, iroko se osmjehnuvi. Zato ne za

Lincom?
to mi to kani redi? Namjerava li se ubiti? elim znati je li to
ono to misli? Razmilja li o samoubojstvu?
Ne, ne, izdrat du do kraja.
Je li to istina?
Sklon sam vjerovati u to. Ja sam samoubojica kao to sam i sve
ostalo: pseudosamoubojica.
Sluaj, ovo je ozbiljna stvar, ree mu Norman. U ovome smo
sada zajedno.
Normane, nisam te vidio sto godina. Nismo ni u emu zajedno.
U ovome jesmo! Ako se kani ubiti, uinit de to preda mnom.
Kada bude spreman morat de ekati da ja doem i uiniti to preda
mnom. Sabbath nije odgovorio.
Mora otidi doktoru, ree mu Norman. Sutra mora posjetiti
doktora. Treba li ti novac?
Iz svog novanika, punog novanica i telefonskih brojeva
nakrabanih na komadide papira i omote ibica debeo od svega
samo ne od kreditnih kartica i novca Sabbath je izvukao prazni ek
svojega i Roseannina rauna. Ispunio ga je na tri stotine dolara. Kad je
shvatio da je Norman, gledajudi Sabbatha kako pie, ugledao na eku
ime i mua i ene, rekao je: Sredit du to. Bez obzira na sve, vratit du ti
novac.
Zaboravi. Dokle de stidi s tri stotine dolara? Na loem si putu,
sinko.
Ne oekujem nita.
To sam ved uo. Zato ne prespava kod nas i sutra? Ostani dok
god nas bude trebao. Sva su djeca otila. Kder, Deborah, je na
Brownu. Kuda je prazna. Ne moe pobjedi nakon pogreba ne znajudi
kamo ide i u takvu stanju. Mora otidi doktoru.
Ne, ree Sabbath, ne. Ne mogu ostati ovdje.
Onda ti je mjesto u bolnici.

To je izazvalo Sabbathovu tredu rundu suza. Tako je plakao

samo jednom u ivotu, kad je Nikki nestala. A kad je Morty umro
gledao je svoju majku kako plae jo jae od toga.
Bolnica. Dok ta rije nije bila izgovorena vjerovao je kako
plakanje lako moe biti lano, tako da je bio prilino razoaran kad je
shvatio da ga izgleda ne moe iskljuiti. Dok ga je Norman njeno
podizao sa stolice, pratio kroz blagavaonicu, kroz dnevnu sobu, niz
hodnik do sobe Deborah, dok je odvezivao njegove dogpatch izme i
skidao mu ih s nogu, Sabbath se tresao. Ako ovo nije potpuni slom ved
samo simulacija, onda je to najveda predstava njegova ivota. Jo dok
su mu zubi cvokotali,jo osjedajudi podrhtavanje vilica pod smijenom
bradom, Sabbath je mislio: Dakle, konano neto novo. No, to nije
sve. Moda to nije u tolikoj mjeri trebalo pripisati prijevari, koliko
injenici da je unutarnji razlog njegova bida koji god vrag to bio,
moda prijevara sama prestao postojati.
Uspio je promumljati samo tri rijei koje je Norman mogao
razabrati. Gdje su svi?
Tu, su, ree Norman, da ga utjei. Svi su ovdje.
Ne, odgovori Sabbath, nakon to je ostao sam. Svi su
pobjegli.
***
Dok je pripremao kupku u djevojaki ljupkoj, ruiasto-bijeloj
kupaonici tik uz sobu Deborah, Sabbath se zanimao stvarima koje su u
potpunom neredu leale u dvije ladice pod umivaonikom losionima,
pomadama, tabletama, puderima, Body Shop teglicama, istaem
kontaktnih leda, tamponima, lakom za nokte, odstranjivaem laka za
nokte... Obraujudi do dna svake ladice sav taj nered, nije pronaao ni
jednu fotografiju a kamoli hrpicu nalik onoj koju je Drenka izvukla
iz Silvijinih stvari pretposljednjeg ljeta svog ivota. Jedini iole zanimljiv
predmet, osim tampona, bila je savijena i gotovo prazna tuba
vaginalne kreme. Skinuo je poklopac kako bi istisnuo kapljicu

utkastog maziva na dlan i zatim je protrljao izmeu palca i srednjaka,

prisjedajudi se pritom svakojakih stvari o Drenki. Navrnuo je ep
natrag i stavio tubu na oploenu policu radi kasnijeg
eksperimentiranja.
Nakon to se svukao u djevojinoj sobi, pogledao je fotografije u
plastinim okvirima na njezinu pisadem stolu i nodnom ormaridu. Za
razgledanje ladica i ormara ima vremena. Ona je bila tamnokosa
djevojka ednog, ugodnog, inteligentnog osmijeha. Nije moglo redi
puno vie jer joj je tijelo bilo zaklonjeno od pogleda drugom mladei
na slikama; no od svih lica samo je njezino imalo barem traak
zagonetnosti. Unato mladenakoj nevinosti koju je u izobilju nudila
kameri, inilo se da ima neto uma, ak i neto duha, a puna usta koja
su bila njezino najvede blago, ta gladna, zavodljiva usta nalazila su se
na licu savreno lienom pokvarenosti. Ili ga je takvim Sabbath
doivljavao oko dva ujutro. Nadao se neemu intrigantnijem, ali morat
de se zadovoljiti ustima i mladodu. Prije odlaska u kadu, odcupkao je
natrag spavade sobe i tamo sa stola uzeo najvedu njezinu sliku koju je
mogao nadi, fotografiju na kojoj je Deborah bila skutrena kraj
miidavih pleda krupnog crvenokosog momka otprilike njezinih
godina. Bio je kraj nje na doslovce svim fotografijama. Smrtonosni
deko.
Sabbath je isprva samo leao u predivnoj toploj kupki u
ruiasto-bijelo poploanoj kupaonici pomno ispitujudi sliku, kao da je
njegov pogled posjedovao mod da prenese Deborah kudi, u kadu.
Posegnuvi jednom rakom, mogao je podidi poklopac koji je otkrivao
dasku njezine ruiaste zahodske koljke. Proao je rakom nekoliko
puta preko satenskog sjedala i upravo mu se poeo ukrudivati, kad se
zaulo lagano kucanje na vrata kupaonice. Je li ti dobro tamo
unutra?, upita Norman i otvori vrata kako bi se uvjerio da se Sabbath
ne utapa.
Dobro sam, ree Sabbath. U trenu je maknuo raku sa
zahodske daske, ali fotografija je jo bila u dragoj raci, a savijena tuba
vaginalne kreme kraj kade. Okrenuo je sliku prema Normanu kako bi
vidio to je na slici. Deborah, ree Sabbath.

Da. To je Deborah.
Slatka je, ree Sabbath.
Zato ima fotografiju u kadi?
Da je gledam.
Tiina je bila se nije dala odgonetnuti to je znaila ili
nagovjetavala Sabbath nije mogao zamisliti. Jedino to je zasigurno
znao bilo je da se Norman vie boji njega nego on Normana. Nagost
mu je ini se takoer davala prednost u svijesti poput Normanove
prednost doimanja bespomodnim. Sabbathovu talentu za ovakvu
vrstu scena Norman se nije mogao ni priblino oduprijeti: nadarenosti
propalog ovjeka za bezobzirnost, sabotera za subverziju, ak i talentu
luaka, ili simuliranog luaka da zapanji i uasne obinie ljude.
Sabbath je imao prednost, ega je bio svjestan, nitarije koja nema to
izgubiti.
Norman, ini se, nije primijetio vaginalnu kremu.
Tko je od nas usamljeniji ovog trenutka, pitao se Sabbath. I o
emu on razmilja? Evo prokletog gada, trebao bih ga utopiti. Ali
Normanu je trebalo divljenje kakvo Sabbathu nikada nije trebalo, i bilo
je prilino jasno da to nede uiniti.
Bila bi sramota, ree konano Norman, da se smoi.
Sabbathu se nije inilo da ima erekciju, no dvosmislenost
Normanovih rijei natjera ga da posumnja. Nije provjerio, ved je
umjesto toga postavio savreno nevino pitanje. Tko je sretni
mladid?
Bracoka ljubav. Robert, progovori Norman, ispraivi raku
prema fotografiji. Tek nedavno zamijenjen Willom. Sabbbath se
nagne naprijed i preda fotografiju, primijedujudi, avaj, pridiudi se,
kako mu pimpek uspravno stri u vodi.
Opet si onaj stari, ree Norman, gledajudi Sabbatha u oi.
Jesam, hvala. Puno mi je bolje.
Nikad nije bilo lako redi to si ti zapravo, Mickey.
Oh, propalica je dovoljno blizu istini.

Ali propalica u emu?

Propalica u propadanju, za poetak.
Uvijek si se borio kako bi bio ljudsko bide, od samog poetka.
Naprotiv, ree Sabbath. Uvijek sam ekao da se to dogodi.
Uto je Norman podigao vaginalnu kremu, ovorio ladicu ispod
umivaonika i ubacio tubu. Izgleda da je sebe iznenadio puno vie nego
Sabbatha, snagom kojom je zalupio ladicu.
Ostavio sam ti au mlijeka u sobi, ree Norman. Toplo mlijeko
me ponekad mi pomae da se smirim.
Odlino, ree Sabbath. Laku nod. Dobro spavaj.
Odlazedi, Norman baci pogled na zahodsku koljku. Nikad ne bi
pogodio zato je poklopac podignut. A opet, pogled koji je zatim
uputio Sabbathu dao je naslutiti drugaije.
Nakon Normanova odlaska Sabbath se pridigao iz kade i, cijededi
se od vode, otiao uzeti fotografiju Deborah sa stolida, gdje ju je
Norman vratio.
Ponovo u kupaonici, Sabbath je otvorio ladicu, uzeo vaginalnu
kremu i pribliio tubu ustima. Iscijedio je kapljicu veliine graka na
jezik i razmazao je preko nepca i desni. Blagi okus nalik na vazelin. To
je bilo sve. A emu se uopde nadao? Okusu same Deborah?
Natrag u kadi, s fotografijom, nastavio je tamo gdje je bio
prekinut.
***
Vie puta te nodi budio se i odlazio na zahod. Prvi put u nekoliko
godina. Je li oevo mlijeko blagotvorno utjecalo na prostatu, ili kderkin
krevet? Prvo je skinuo svjeu jastunicu i njukajudi poeo traiti miris
njezine kose zadran na jastuku. Onda je postupkom pogotka i
pogreke otkrio jedva zamjetljivo udubljenje desno od okomite osi
madraca, minijaturni kalup stvoren njezinim tijelom i izmeu
njezinih plahti, na njezinu golom jastuku, u tom kalupu, on je spavao.

U toj ruiasto-utoj sobi Laure Ashley nalazili su se kompjutor na

stolu, naljepnica srednje kole Dalton na ogledalu, pliani medvjedidi
nabacani jedan na drugome u pletenoj koari, posteri Metropolitan
muzeja polijepljeni po zidovima, K. Chopin, T. Morrison, A. Tan, V.
Woolf nalazile su se na polici za knjige, zajedno s ljubimcima iz
djetinjstva The Yearling i Andersenovim Bajkama a na stolu i
ormaru bile su uokvirene slike s mnogo prijatelja u kupadim
kostimima, skijakoj opremi, sveanoj odjedi... u toj sobi na pruge,
lijepoj poput lilihipa, gdje je prvi put osjetila zadanosti klitorisa,
Sabbath je ponovo postao sedamnaestogodinjak na palubi broda
punog pijanih Norveana, pred iskrcavanjem u jednu od velikih
brazilskih luka Bahiju, na ulazu u zaljev Todos los Santos, nedaleko
od Amazone, velike Amazone. Onaj miris, nevjerojatan miris jeftinog
parfema, kave i pike. Njegova ruka obuhvatila je jastuk Deborah,
tijelo je svom teinom pritisnulo njezin kalup, sjedao se Bahie, mjesta
gdje su bili crkva i bordel za svaki dan u godini. Tako su rekli norveki
mornari, a sa sedamnaest nije imao razloga da im ne vjeruje. Lijepo bi
bilo otidi tamo i provjeriti kako je danas. Da jeDeborah moja, poslao
bih je tamo kao brucoicu. U Bahiji se mata slobodno igra. Samo
ameriki vojnici pruili bi joj uivanciju ivota hispanci, crnci, ak i
Finci, finski Amerikanci, svi ti tusti vratovi, starci, mladidi... Vie de
nauiti o kreativnom pisanju u jedan mjesec u Bahiji nego u etiri
godine na Brownu. Dopusti joj da uini neto nerazumno, Nonnane.
Pogledaj kako je to meni pomoglo.
Kurve. Igrale su vodedu ulogu u mom ivotu. Uvijek sam se s
njima osjedao dobro. Posebno sam volio kurve. Vonj bordela njihovih
zaobljenih dijelova. to mi je ikada znailo vie od toga? Tada je to bio
pravi razlog postojanja. Ali sada, sramotno, jutarnja ukrudba je
nestala. to sve ovjek mora podnijeti u ivotu. Jutarnja erekcija
poput ipke u tvojoj ruci, poput dijela to raste na nekoj nemani. Bude
li se druge ivotinjske vrste s erekcijom? Kitovi? Ili imii. To je
svakodnevni podsjetnik evolucije mukom homo sapiensu za sluaj da
preko nodi zaboravi zato je ovdje. Kad ena ne bi znala to je to, na
smrt bi se prepala. Ne moe se popisati u posudu zbog te stvari.

Morao ga je pritiskati rukom prema dolje morao ga je trenirati kao

psa na uzici. tako da mlaz pogodi vodu, a ne podignutu dasku. Kad bi
sjeo da se posere, evo ga, kako vjerno gleda u svog gospodara. Jo je
tu, eka sa zanimanjem dok pere zube to demo raditi danas?
Nita nije vjernije u ivotu od nezadovoljenih udnji jutarnje ukrudbe.
U tome nema prijevare. Nema simulacije. Nema neiskrenosti. Slava toj
pokretakoj snazi! Ljudsko ivljenje s velikim Z! Potreban je itav ivot
da bi shvatio to je bitno, a do tada onoga to ti treba vie nema.
ovjek se mora uiti prilagoavati. Jedini je problem kako.
Pokuao je smisliti razlog da izae iz kreveta, a kamoli da nastavi
ivjeti. Zahodska daska Deborah? Pogled na Lincov le? Njezine stvari
i sjetivi se poniranja u njezine stvari bio je izvan kreveta i nasuprot
ormaru kraj Bang&Olufsen muzike linije.
Velianstveno! Izgubljeno blago! Sjajni odjevni predmeti od svile
i satena. Pomalo djeje pamune gadice s crvenim cirkuskim prugama.
Bikiniji s vrpcama od satena na leima. Elastini satenski bikiniji. Tim
tankim vrpcama moe oistiti zube. Ljubiaste, crne i bijele
podvezice. Renoirova paleta! Roza. Blijedo ruiasta. Maskirno zelena
Bijela. Ljubiasta. Zlatna. Crvena. Boja breskve. Ukraeni crni
grudnjaci. ipkasti grudnjaci s masnicom. Obrubljeni ipkasti
grudnjaci. Satenski grudnjaci. Zmijsko gnijezdo viebojnih gadica.
Bijele, crne i okoladno smee boje, same svilene ipkaste gadice
kakve je Drenka nosila izluujudi ga. Predivni svileni body smekaste
boje. Gadice s leopardovim uzorkom i odgovarajudim grudnjakom.
ipkaste hulahupke, tri komada, i sve crne. Crni kupadi kostim od
satena bez vezica, s ojaanim grudnjakom, obrubljen ipkom. Vrpce.
Od grudnjaka, kostima. Vrpce viktorijanskog korzeta. Tko pri zdravoj
pameti ne voli vrpce, tu magiju podizanja i dranja? A bez vrpci?
Samostojedi grudnjak. Kriste, sve djeluje. Svilene cvijedem posute
gadice od bikinija. A tek podsuknje? Oboavao je zastarjele podsuknje.
ena u podsuknji i grudnjaku stoji i glaa koulju, ozbiljno puedi
cigaretu. Sentimentalni stari Sabbath.
Ponjuio je gadice kako bi naao par koji nije bio opran, zatim s
njim krenuo u kupaonicu. Sjeo se popisati onako kako D. to ini. D-ino

sjedalo. D-ine gadice. Ali jutarnja ukrudba bila je stvar prolosti...

Drenka! S tobom je bio poput ipke! Pedeset dvije godine stara, izvor
ivota stotini mukaraca, a mrtva. To nije poteno! Ta potreba,
potreba! Sve bi vidio vie puta, napravio vie puta i pet minuta kasnije
ponovo bi bio fasciniran. Svaki muarac poznaje tu potrebu da se
krene ponovo. Nikad nisam smio prestati s tim, mislio je Sabbath
ivotom senzualne luke poput Bahije, ak i usranih luica oko
Amazone, doslovce praumskih luica, gdje se ovjke mogao
pomijeati s posadama svih vrsta brodova, mornarima raznobojnijima
od Debbinih gadica, iz svih zemalja, i svi su oni ili na isto mjesto, svi su
zavrili u kurvinjaku. Svagdje, kao u komarnom snu, mornari i ene,
ene i mornari, i ja sam uio zanat. Straa od osam do dvanaest i zatim
cjelodnevni mornarski rad na palubi, tesanje i bojanje, pa zatim straa
na pramcu broda. Ponekad je bilo prekrasno. itao sam O'Neilla. itao
sam Conrada. Momak na brodu dao mi je knjige. itao sam sve
mogude stvari i svojski prionuo. Dostojevski likovi puni zavisti i
golemog bijesa, bijesa koji kao da je uglazbljen. Raskoljnikov. Mislio
sam: Dostojevski se u njega zaljubio. Da, stajao bih na pramcu tih
zvjezdanih nodi na tropskom moru i obedao srbi da du izdrati i prodi
kroz sva govna i postati brodski asnik. Prislit du se da poloim sve
silne ispite i postanem brodski asnik i tako ivjeti ostatak ivota. Bilo
mi je sedamnaest, bio sam snani klinac, i poput klinca nisam to
napravio.
Razmaknuvi zavjese, otkrio je da je soba Deborah na uglu
zgrade i da joj prozori gledaju preko Central Parka do stambenih
zgrada na East Sideu. Narcisi i lide na drvedu nisu bili tako lijepi kao
oni u Madamaska Fallsu, ali Central Park je mogao biti Savannah. To je
pogled uz koji je Debby odrasla, ali on bi se bez razmiljanja otisnuo
od obale. to je radio u umi na vrhu planine? Kad je pobjegao pred
Nikkinim nestankom, on i Roseanna trebali su otidi u Jersey, ivjeti kraj
mora. Trebao je postat profesionalni ribar. Trebao je napucati
Roseannu i vratiti se na more. Lutke. Od svih jebenih zvanja. Izmeu
lutki i kurvi, odabrao je lutke. Ved samo zbog toga zasluuje umrijeti.

Tek sad je vidio donje rublje Deborah razbacano po podu sobe,

kao da se maloprije uurbano svukla ili bila svuena i otrala iz
sobe. Ugodna pomisao. Mogao je samo nagaati je li ved bio u tom
rublju tijekom nodi nije se sjedao. Mora da je ustao razgledati
njezine stvari i dio njih je pao na pod. Ved smo duboko u
samokarikaturi. Jo sam veda napast nego to sam mislio. To je
ozbiljno. Preuranjena senilnost. Senilitia, dementia, za propast
spremna erotomanija.
Pa to onda? To je prirodna ljudska pojava. Radi se o
pomlaivanju. Drenka je mrtva, ali Deborah ivi, i u tvornici seksa pedi
gore neprestano.
Oblaedi ono to je svakodnevno nosio izlizanu koulju od
flanela koulju preko stare majice i vredaste samterice oslukivao je
ima li koga kod kude. Tek je osam i petnaest a sve je prazno. Nije
mogao izabrati od prve, izmeu svega to je lealo na podu, izmeu
crnog grudnjaka i svilenih cvijedem posutih bikini gadica, no smatrajudi
da bi se grudnjak, zbog vezica, mogao pokazati neprakinim i privudi
panju, uzeo je gadice, ugurao ih u dep hlaa, a ostatak ubacio u
natrpanu ladicu. Moe se ponovo igrati veeras. I s drugim ladicama. I
sa stvarima iz ormara.
Na gornjoj polici primijetio je dvije mirisne vredice, jednu od
baruna s mirisom lavande i jednu crvenu pamunu iz koje se irio jaki
vonj borovih iglica. Nisu to bili mirisi za kojima je tragao. Zanimljivo
moderno dijete, maturantica iz Daltona, ved poznavateljica Manneta i
Cezannea iz Metropolitan muzeja, a inilo se da ni najmanje ne
razumije kako ono za to mukarci pladaju priline svote da bi njuili,
nisu iglice borova. Pa, gospoica Cowan otkrit de to, na ovaj ili onaj
nain, jednom kad pone nositi ovo donje rublje i izvan svoga razreda.
Kao stari mornar, sloio je krevet etvrtasto i vrsto.
Njezin krevet.
Dvije jednostavne rijei, svaki slog star kao i engleski, a njihova
je mod nad Sabbathom bila u najmanju ruku tiranska. Kako se snano
on priklanja ivotu! Mladosti! Uitku! Ukrudbama! Donjem rublju

Deborah! A ipak je cijelo vrijeme gledao dolje s osamnaestoga kata

preko zelenog parka i mislio kako je dolo vrijeme za skok. Mishima.
Rothko. Hemingway. Berryman. Koestler. Pavese. Kosinski. Arshille
Gorky. Primo Levi. Hart Crane. Walter Benjamin. Druina kojoj nema
ravne. Nije sramota upisati se u nju. Faulkner kao da se ubio cugom.
Kao i (ree Roseanna, sada strunjak za pitanja tko bi od uglednih
mrtvaca bio moda jo iv, samo da je dijelio s antialkoholiarima)
Ava Gardner. Blagoslovljena Ava. Mukarci nisu imali puno toga ime
bi je mogli oarati. Elegancija i prljavina, savreno isprepletene.
Mrtva u ezdeset drugoj, dvije godine mlaa od mene. Ava, Yvone de
Carlo to su uzori! Jebe presvete ideologije. Plitko, plitko, plitko!
Dosta itanja i iitavanja Svoje vlastite sobe nabavite radije Sabrana
djela Ave Gardner. Sentimentalna i staromodna lezbijska djevica, V.
Woolf, iji se erotski ivot sastojao od jednog dijela senzualnosti i
devet dijelova straha ta pretjerana engleska parodija ruskog hrta,
superiorna bez truda kako to samo Englezi znaju nad svim svojim
podreenima, koja se nikad nije skinula u ivotu. Ali samoubojstvo,
sjedate se. Lista postaje sve inspirativnija svake godine. Ja bih bio prvi
lutkar.
Zakon ivljenja: nestalnost. Za svaku misao postoji protumisao,
za svaku potrebu protupotreba. Nije udo to ili poludi i umre ili
odlui nestati. Previe je potreba, a to nije ak ni desetina prie. Bez
ljubavnice, ene, zanimanja, kude, novida, on krade bikini gadice neke
devetnaestogodinjakinje i, jaudi na valu adrenalina, ugurava ih na
sigurno u svoj dep gadice su ba ono to mu treba. Zar ijedan drugi
mozak radi na takav nain? Ne vjerujem. To je starenje, isto i
jednostavno, smijena samounitavajuda vrtnja na vrtuljku. Sabbath
susrede sebi ravnog: ivot. Lutka si ti. Groteskni lakrdija si ti\ Ti si
Punch, scmuck, lutka koja se igra tabuima!
U velikoj kuhinji s terakota podom, obasjanoj odsjajima sunca s
poliranog bakarnog posua, s biljkama u loncima poput staklenika,
Sabbath je naao mjesto s pogledom pripremljeno za njega za stolom.
Tanjure i pribor pred njim okruivale su kutije s etiri vrste itarica, tri
vrste kruha razliitih oblika i nijanse boje, izdanog izgleda, kutija

margarina, tanjurid s maslacem i osam staklenki pekmeza, u bojama

kakve bi manje-vie dobio putanjem svjetlosti kroz prizmu: boje i
okusi vinje, jagode, ljive... sve do marmelade od limuna, spektralno
ute boje. Tu je bila polovica dunje i polovica (oidenog) grejpa uz
koaricu narani kakve prije nije vidio i izbor ajeva u vredicama na
tanjuridu sa strane. Porculan je bio francuski, ut i teak, s djejim
motivima seljaka i vjetrenjaa. Lijepo. Vie nego lijepo I zato jedino ja
u Americi mislim da je to sranje? Zato ja nisam elio ivjeti ovako?
Jasno, producenti po obiaju osiguravaju sebe poput paa u odnosu
na grijene lutkare, ali buditi se uz ovo zaista je lijepo. Dep pun gada i
staklenka do staklenke Tiptree demova. Na purpurnoj, naljepnica s
cijenom od 8.95 dolara. to sam ja postigao to bi se moglo nazvati
lijepim? Teko je ne osjedati odvratnost prema sebi kad vidi ovakvo
obilje. Postoji toliko stvari, a ja imam tako mali dio toga.
Kroz kuhinjski prozor isto se vidio park, a prema jugu velegradski
spektakl, sredinjeg Manhattana. Za Sabbathove odsutnosti dok je on
boravio u sjevernjakim planinama i potratio godine na lutke i kurac,
Norman se obogatio i ostao uzorna osoba, Linc je poludio, a Nikki,
koliko je on znao, je moda postala kloarka koja sere na pod stanice
podzemne eljeznice u 42. ulici, stara pedeset sedam godina, senilna,
debela Zato?, zajeao bi, Zato? , a ona ne bi ni shvatila tko je
on. No, ona moda ivi u stanu na Manhattanu velikom i luksuznom
poput Normanova, sa svojim vlastitim Normanom. Mogla je nestati i
zbog tako obinog razloga... Sok zbog toga to vidim da New York jo
postoji je ono to me podsjeda na Nikki. Nedu razmiljati o tome. Ne
mogu To je vjena tempirana bomba.
udno. Jedino na to ne pomilja je njezina smrt. To vrijedi ak i
za mrtve. Nalazim se na svjetlu i toplini sjeban kakav jesam, s pet ula,
umom i osam vrsta pekmeza i s mrtvim mrtvima. Neposredna
stvarnost je s druge strane prozora; tako je velika i toliko je ima, sve je
meusobno isprepleteno... Koju se to veliku misao Sabbath muio
izredi? Pita li se on: to se uistinu dogodilo s mojim pravim ivotom?
Je li se on odvijao negdje drugdje? Ali kako onda gledanje kroz ovaj
prozor moe biti tako velianstveno stvarno? Da, to je razlika izmeu

istinskog i stvarnog. Nemamo prilike ivjeti u istini. Zato je Nikki

pobjegla. Ona je bila idealist, nevina, dirljiva, talentirana opsjenarka
koja je eljela ivjeti u istini. Pa, ako si je nala, dijete, onda si prva.
Prema mojem iskustvu, ivot se krede prema nedosljednosti upravo
prema onome s ime se ti nikada ne bi suoila. Moda je to bila jedina
dosljedna stvar koju si mogla napraviti: umrijeti kako bi zanijekala
nedosljednost.
Je li tono? Mama? Ti si imala nedosljednosti napretek.
Mortyjeva smrt jo proturjei vjerovanju. Bila si u pravu to si nakon
toga zautjela.
Ti razmilja kao propalica, odgovori Sabbathova majka.
Ja jesam propalica. To sam govorio Normu jo prole nodi. Ja
sam na samom vrhuncu propasti. Kako bih drugaije mogao
razmiljati?
Sve to si ti ikada htio bili su bordeli i kurve. Ti ima ideologiju
svodnika. Trebao si to i postati.
Ideologiju, doista. Kako pronicljiva je postala u zagrobnom
ivotu. Mora da im daju teajeve.
Prekasno je, mama. Crni momci zauzeli su trite. Probaj
ponovo.
Trebao si voditi normalan i koristan ivot. Trebao si imati
obitelj. Trebao si imati zanimanje. Nisi trebao pobjedi od ivota.
Lutke!
To se inilo dobrom idejom u poetku, mama. ak sam i
studirao u Italiji.
Studirao si kurve u Italiji. Namjerno si poeo ivjeti s krive
strane postojanja. Trebao si imati moje brige.
Ali ja ih imam.... Opet plae. Imam ih. Imam tono tvoje
brige.
Zato onda hoda okolo s tom alte kocker bradom i nosi
odjedu za izletite i s kurvama!
Prosvjeduj ako hode zbog odjede i kurvi, ali brada je presudna
ako se ne elim gledati u lice.

Izgleda poput zvijeri.

A kako bih trebao izgledati? Kao Norman?
Norman je uvijek bio divan deko.
A ja?
Ti si uvijek na druge naine traio uzbuenja. Uvijek. ak i kao
malo dijete bio si mali stranac u kudi.
Je li to istina? Nisam to znao. Bio sam tako sretan.
Ali uvijek mali stranac, sve si pretvarao u farsu.
Sve?
Ti? Pa naravno. Pogledaj, i sad. Pravi farsu i od smrti. Postoji li
ita zbiljnije od umiranja? Ne. Ali ti eli i to pretvoriti u farsu. ak se
ni ubiti ne zna dostojanstveno.
To znai traiti previe. Ne znam nikoga tko se ubija
dostojanstveno'. Ne vjerujem da je to mogude.
Onda ti budi prvi. Ispuni nas ponosom.
Ali kako, majko?
Kraj njegova mjesta bila je duga poruka koja je poinjala s
DOBRO JUTRO. Napisano velikim slovima. Poruka je bila od Normana,
napisana na kompjutoru.
DOBRO JUTRO
Mi smo na poslu. Lincov sprovod poinje u dva. Na uglu
Riversidea i 76te. Vidimo se tamo uvamo ti mjesto. istaica
(Rosa) dolazi u devet. Ako eli da ti neto opere ili izglaa,
samo pitaj. Ako ti to treba, pitaj Rosu. Ja sam itavo jutro u
uredu (994-6932). Nadam se da te san malo okrijepio. Pod
golemim si stresom. Htio bih da razgovara s psihijatrom dok si
ovdje. Moj nije neki genij, ali je dovoljno inteligentan. Dr.
Eugene Grob (prezime mu nije ba najsretnije, ali posao obavlja
kako treba). Nazvao sam ga i on je rekao da bi ga trebao
nazvati ako osjeda potrebu (562-1186). Ima otkazani sastanak
danas kasno popodne. Molim te, shvati to ozbiljno. On me
izvadio iz kaosa ovog ljeta. Mogu ti pomodi lijekovi i razgovor

s njim. U loem si stanju i treba ti pomod. PRIHVATI JE. Molim

te nazovi Genea. Michelle te pozdravlja. Bit de na sprovodu.
Oekujemo te na veeri kod nas veeras. Tihoj, samo nas troje.
Dok se ne osovi na noge, oekujemo od tebe da ostane kod
nas. Krevet je tvoj. Mjesto je tvoje. Ti i ja smo stari prijatelji.
Takvih nije ostalo mnogo.
Norman

Uz poruku spajalicom je bila privrdena obina bijela koverta.

Novanice od pedeset dolara. Ne tek est njih, koje bi pokrile ek to
ga je Sabbath predao Normanu sa svog i Roseanninog zajednikog
rauna, nego i dodatne etiri. Mickey Sabbath imao je pet stotina
dolara. Dovoljno da plati Drenki za evu u troje, da je Drenka... Pa, nije
bila, a bududi da je sve ukazivalo na to kako Norman nije imao
namjeru unoviti Sabbathov ek vjerojatno ga je ved potrgao kako bi
bio siguran da Roseannin dio novca nede nastradati Sabbath je samo
morao pouriti, pronadi jedno od onih mjesta gdje unovuju ekove s
deset postotnom provizijom, i napisati novi ek za zajedniki raun. To
bi mu sve zajedno donijelo sedamsto sedamdeset. Odjednom je imao
trideset do pedeset posto manje razloga za smrt.
Prvo napravi lakrdiju od smrti, a sad pravi lakrdiju od ivota.
Ne znam ni zajedan drugi nain, majko. Ostavi me na miru.
Zauti. Ti ne postoji. Duhovi ne postoje.
Krivo. Samo oni postoje.
Sabbath zatim proslijedi do stola i golemog doruka. Nije jeo s
toliko zadovoljstva od doba prije Drenkine bolesti. Od jela se poeo
osjedati velikodunim. Neka Roseanna uzme tri stotine. Otisak
Deborah na krevetu bio je sad njegov otisak. Michelle, Norman i Dr.
Lijes osovit de ga natrag na noge.
Grob.
Nakon to se natrpao poput kovega toliko pretrpanog odjedom
da se ne moe zatvoriti, zaplovio je stanom svojim hodom starog
mornara, istraujudi sve sobe, kupaonice, knjinicu, saunu; otvorio je

sve ormare i prouio eire, kapute, izme, cipele, poslagane koulje i

stupce mekih runika razliitih boja; lutao je hodnikom obloenim
policama od mahagonija s najboljim knjigana svijeta, divio se tepisima
na podu, akvarelima na zidovima; pomno razgledavao smireno
elegantno sve Cowanovih svjetiljke, pokudstvo, kvake na vratima,
ak i etke za idenje zahoda koje kao da je dizajnirao Brancusi sve
vrijeme prodirudi nite raenog kruha tvrdog kao on, debelo
namazane demom Little Scarlett od 8.95$ po staklenci i pretvarajudi
se da je stan njegov.
Samo da okolnosti nisu bile takve, sve bi bilo drukije.
Sabbath se vratio natrag u sobu Deborah, i prstima jo ljepljivim
od slatkog premaza poeo prebirati po ladicama njezina stola. ak ih
je i Silvija imala. Sve su ih one imale. Samo treba pronadi mjesto gdje
su baene. ak ni Jahve, Isus i Alah nisu u stanju stati na kraj zabavi
koju ovjek moe imati s polaroidom. Ni Gloria Steinem to ne moe. U
natjecanju izmeu Jahvea, Isusa, Alaha i Glorie na jednoj strani i
najdublje unutarnje elje koja ivotu da je okus, dajem vam tri momka
i Gloriu i 18 bodova prednosti.
Dakle, gdje si ih samo sakrila, Deborah? Toplo ili hladno? Stol je
bio star i velik, od hrastovine, s poliranim mjedenim rukama,
porijeklom vjerojatno iz kancelarije nekog odvjetnika iz devetnaestog
stoljeda. udno.
Vedina djeurlije voli plastina sranja. Ili je to ono to zovu
camp? Poeo je prebirati sadraj dugake gornje ladice. Dva velika
notesa uvezena u kou s lidem i cvijedem preanim izmeu svakog
para stranica. Botaniki armantno, spretno izvedeno... ali nede time
nikoga zavarati. kare. Spajalice. Ljepilo. Ravnalo. Adresar s cvjetnim
dizajnom korica i bez unesenih adresa. Dvije sive kutije iroke izmeu
deset i petnaest centimetara. Eureka! Ali u njima tek papiri, tamni
poput vredice s lavandom. U jednoj kutiji, rukom ispisani papiri
presavijeni popola koji su isprva izgledali kao da obedavaju, ali su to
bili tek nacrti pjesme o neuzvradenoj ljubavi. Rairila sam ruke, ali
nitko nije vidio... Otvorila sam usta i nitko nije uo... Vidi se da nisi
itala Avu Gardner, draga. Sljededu ladicu, molim. Godinjaci iz

Daltona od 1989. do 1992. Jo plianih medvjedida. est komada

ovdje uz osam u pletenoj koari. Kamuflaa. Pametno. Idemo dalje.
Dnevnici! Pogodak! itava gomila njih, uvezanih u kutiji s cvjetnim
uzorkom uvelike nalik na onaj s gadica u njegovu depu. Smjesta ih je
izvadio van. Bogme da, srodnost uzoraka na gadicama, dnevnicima i
adresaru. Dijete ima sve. Osim. Osim! Gdje su sakrivene slike, Debby?
Dragi dnevnice, ini mi se da me on sve vie i vie privlai, dok
pokuavam skuiti svoje osjedaje. Zato, zato su odnosi tako teki! A
zato ne pisati o jebanju s njim? Nije li te netko na Brownu nauio
emu slui pisanje? Stranica za stranicom sranja sasvim nedostojnog
nje, dok nije naiao na odjeljak koji je poinjao poput ostalih Dragi
dnevnice ali podijeljen ravnalom izvuenom crtom u dva stupca,
jedan naslovljen MOJE PREDNOSTI, a drugi MOJE SLABOSTI. Ima li
ega ovdje? Do sada bi se ved zadovoljio bilo ime.
MOJE PREDNOSTI
Samodisciplina
Moj backhand
Beznadenost
Amy
Sarah L.
Robert(?)
Ne puim
Ne pijem

MOJE SLABOSTI
Nisko samopotovanje
Moj servis
Ljubavi
Majka
Robert!!!!
Previe emotivna
Nestrpljivost s majkom
Bezobzirnost s majkom
Moje noge
Prigovaranje
Ne sluam uvijek
Hrana

Bogati, to je rad. Tanka biljenica sa znakom koleda na

koricama kraj kojeg je na bijeloj naljepnici bilo otipkano: Yeats, Eliot,
Pound. Uto. et. 10:30. Solomon 002. Prof. Kransdorf. U biljenici su
bile njezine zabiljeke s predavanja, zajedno s fotokopijama pjesama

koje je Kransdorf jamano podijelio razredu. Prva je bila Yeatsova. Pod

naslovom Meru. Sabbath ju je polako proitao... prvu pjesmu koju je
uopde proitao od Yeatsa i jednu od posljednjih koju je od bilo koga
proitao otkako je vodio ivot mornara.
ovjeanstvo je vezano zajedno, dovedeno
Pod vlast, pod privid mira
Mnogostrukim opsjenama; ali ivot ljudski je misao,
I on, uasu usprkos, ne moe prestati
Prodirati kroz stoljeda i stoljeda,
Prodirati, harati i bjesniti, ne bi li doao
U pusto stvarnosti:
Egipte i Grka, zbogom, i zbogom, Rime!
Pustinjaci na planini Meru ili Everestu,
U spiljama pod zapusima snijega
Ili gdje ved snijega i zime strani udari
ibaju njihova gola tjelesa, znaju
Da dan donosi nod, a ved prije zore,
Njegove slave i spomenika vie nema.

Debbyne zabiljeke bile su zapisane na istom listu, odmah ispod

datuma nastanka pjesme.

Meru. Planina u Tibetu. Godine 1934., W.B.Y. (irski pjesnik) napisao je

svom indijskom prijatelju uvod u prijevod djela o uzdizanju svetog ovjeka
do odbacivanja svijeta.
K: Yeats je bio na granici preko koje je sva umjetnost isprazna.
Tema pjesme je ta da ovjek nikad nije zadovoljan dok ne razori sve
to je stvorio, npr. civilizacije Egipta i Rima.
K: Naglasak pjesme je na ovjekovoj obvezi da srui sve iluzije
usprkos strahoti nitavila kojoj de biti preputen.

Yeats komentira u pismu prijatelju: Oslobaamo se od opsesije da

moemo biti nita. Posljednji poljubac dat je praznini.
mukarac=ljudsko bide
Razred je kritizirao pjesmu zbog njezina nedostatka enske
perspektive. Usporedi nesvjesno spolno privilegiranje njegov uas, njegova
slava, njegovi (falusni) spomenici.

Prerovao je preostale ladice. Pisma Deborah Cowan jo iz

osnovne kole. Savreno mjesto za skrivanje polaroida. Strpljivo je
pretraio omotnice. Nita. Hrpica ireva. Razglednice, jedna strana
prazna, na drugoj reprodukcije. Prado. Nacionalna galerija, Uffizi...
Kutija za klamerice koju je otvorio, znatieljan da vidi da li bi se ta
devetnaestogodinja djevoka koja se pretvarala da voli cvijede i
pliane medvjedide mogla koristiti tom kutijom da sakrije koji joint. No
jedino su klamerice bile u kutiji za klamerice. to nije u redu s tim
djetetom? Dvije drvene kutije s izrezbarenim ukrasima. Nema. Nita.
Nula. Tanke narukvice i ogrlice. Ukosnice. Jo narukvica. Rajf s crnom
barunastom manom. Nije mirisao ni na iju kosu. Mirisao je na
lavandu. Ovo dijete je bolesno, ali na krivi nain.
Ormari prepuni. Presavijene suknje s cvjetnim uzorcima. iroke
svilene hlae. Crne barunaste jakne. Trenirke za joggiranje. Tone
marama s uzorcima, na polici iznad glave. Velika vredasta odjeda koja
je sliila haljinama za trudnice. Kratke lanene haljine. (S njezinim
nogama?) Broj deset. Koji broj je nosila Drenka? Nije se mogao sjetiti!
Vagoni hlaa. Kordsamt. Obilje trapera. A zato ona ostavlja kod kude
sve svoje donje rublje i odjedu, ukljuujudi i jeans, kad ide u kolu?
Ima li jo vie stvari tamo jesu li toliko razmetljivo bogati? ili to
povlatene djevojke ine, ostavljaju sve za sobom na nain na koji
odreene ivotinje, kako bi oznaile svoj teritorij, ostavljaju za sobom
trag pialine?

Proeljao je depove svih hlaa i jakni. Pretraio je hrpu

marama. Do sad se ved naljutio. Gdje su u kurcu, Deborah?
Ladice. Smiri se. Preostaju jo tri. Nakon to je nekoliko puta
pretraio ladicu s donjim rubljem poeo je osjedati pritisak vremena
planirao je otidi u grad prije sprovoda, posjetiti mjesto gdje se nalazio
njegov prvi i jedini teatar pa je pourio na drugu ladicu. Bilo ju je
teko otvoriti, toliko je bila ispunjena majicama, kouljama, baseball
kapama i najrazliitijim arapama, od kojih su neke imale mjesta za
prste u posebnim bojama. Kako simpatino. Zaronio je ravno na dno.
Nita, rukama je izgnjeio majice. Nita. Otvorio je ladicu nie.
Najraznovrsniji kupadi kostimi, divota za dirati, ali morat de ih iscrpnije
ispitati kasnije. Takoer, pamune flanelske pidame prekrivene
lijepim uzorcima poput malih srdaca, te spavadice s ipkastim
porubom. Ruiaste i bijele. I njima de se vratiti. To vrijeme, vrijeme,
vrijeme... i vie nisu samo majice bile razbacane po parketu kraj
ormara, nego i hlae, marame su bile razbacane sve do kreveta, stol je
bio u potpunom neredu, sve su ladice bile otvorene, a njezini dnevnici
ratrkani. I sve je to trebalo vratiti u prijanje stanje, prstima koji su ga
poeli ubijati.
Najdonja ladica. Posljednja ansa. Oprema za kampiranje.
Sunane naoale vuarnet, tri para bez futrola. Imala je po tri, est,
deset primjeraka svega. Osim! Osim! I konano je naao.
Konano je naao. Zlato. Njegovo zlato. Na dnu najdonje ladice,
gdje je i trebao poeti, u neredu starih biljenica i jo medvjedida,
jednostavna kutija scottiesa s bijelim, ruiastim i blijedozelenim
cvjetidima na limunsko-utoj pozadini. Svaka kutija scottiesa nudi
mekodu i snagu koju elite za svoju obitelj... Nisi ti tako glupa, D.
Rukom ispisana naljepnica na kutiji glasila je: Recepti. Ti lukava
djevojko. Volim te. Recepti. Dat du ti ja medvjedida.
U kutiji su bili njezini recepti Debbyn spuvasti kola,
Debbyni skautski kolai, Debbyni okoladni kolaidi, Debbyn
boanstveni kola od limuna lijepo napisano plavom tintom
njezinom rukom. Nalivperom. Posljednje dijete u Americi koje pie
nalivperom. Nede izdrati ni pet minuta u Bahiji.

Niska, vrlo krupna ena stajala je na pragu Debbyne sobe i

vritala. Jedino su joj se usta mogla micati; ostatak nje oito se bio
ukoio od uasa. Nosila je utosmee tajice rairene do maksimuma i
sivu majicu s imenom i logom Debbyna sveuilita. Na velikom,
irokom licu punom nepravilnih oiljaka i madea, samo su se usne
isticale, izduene i otro omeene usne starosjedilaca koliko je
Sabbath znao, juno od granice s Meksikom. Oi su bile oi Yvonne de
Carlo. Skoro svatko ima barem jedno dobro obiljeje, a kod sisavaca to
su obino oi. Njegove je Nikki smatrala privlanima. Mnogo toga je
vidjela u njima dok je bio tridesetak kilograma laki. Zelene poput
Merlinovih, govorila je Nikki dok je jo sve bilo igra, dok je ona bila
Nikita a on agape mou, Mihalakimou, Mihalio.
Ne pucati. Ne pucaj mene. etiri djece. Jedno tu. Ona pokae
na svoj trbuh, velik poput napuhanog balona. Ne pucati. Novac. Ja
naem novac. Nema novac ovdje. Ja pokazati novac. Ne upucati
mene, mister. Ja istaica.
Ne elim te upucati, ree on, s mjesta na kojem je na tepihu
sjedio, s receptima u krilu. Ne vriti. Ne plai. Sve je u redu.
Histerino se tresla i gestikulirala prema njemu, prema sebi
te mu je rekla: Ja pokaem novac. Ti uzmi. Ja osta. Ti odi. Ne policija.
Sav novac tebi. Kretnjama mu je pokazala da poe za njom iz
Debbyne obeadene sobe i niz knjigama obloeni hodnik. U glavnoj
spavaonici, veliki je krevet jo bio nespremljen, knjige i nodna odjeda
bile su razbacane na obje njegove strane, knjige porazbacane po
krevetu poput kocaka sa slovima u djejoj igraonici. Zaustavio se kako
bi prouio korice knjiga. ime se obrazovani idov ovih dana
uspavljuje? Jo Eldridgeom Cleaverom? John Kennedy: Profil modi.
Imati pravo na glas: prvih stotinu godina sestara Delany. Warburgovi
Zato ja ne ivim ovako? Plahte nisu bile otrcane i antiseptino bijele
poput onih na krajevima kojih su spavali on i Roseanna, nego su
zraile toplinom, s blijedim zlatnim uzorkom koji ga je podsjetio na
blistavi kasnojesenji dan u Pedini kada je Drenka nemilosrdno
pregazila vlastiti rekord i svrila trinaest puta. Jo, vapila je, jo, no
on je na kraju odustao uz stranu glavobolju i rekao joj da ne moe

vie ovako riskirati svoj ivot. Teko je nasjeo na guzove, blijed,

uznojen, bez daha, dok je Drenka sama nastavila potjeru. To nije bilo
nalik niemu to je ikada prije vidio. Mislio je: To izgleda kao da se rve
sa Sudbinom, ili Bogom, ili Smrdu; kao da je, ako se uspije izboriti za
jo samo jedan orgazam, nita i nitko nede ponovo sprijeiti. inilo se
kao da je u nekom prijelaznom stanju izmeu ene i boice imao je
udan osjedaj kao da gleda kako netko naputa ovaj svijet. Poela se
uzdizati, uzdizati, i uzdizati prema vjenom drhturenju u krajnjoj,
bezumnoj ekstazi, ali umjesto toga neto ju je zaustavilo i godinu
kasnije je umrla.
Zato te jedna ena ludo voli kad ga proguta, a druga te mrzi do
sri ako samo predloi da ga proba? Zato je ena koja ga lakomo
guta mrtva ljubavnica, dok je ona koja te u trenucima ekstaze makne
u stranu, tako da svoju sr mora itrcnuti u zrak, ivuda ena? Jesam li
samo ja te srede, ili svi? Je li i Kennedyju bilo tako? Warburgovima?
Sestrama Delany? U svom etrdeset sedmogodinjem eksperimentu s
enama, koji ovdje proglaavam slubeno okonanim... A ipak mu je
kolosalni balon Rosine stranjice budio zainteresiranost ne manje od
njezina trudnog trbuha. Kad se sagnula kako bi otvorila jednu od
gospodarovih ladica u ormaru, sjetio se doba svoje inicijacije u Havani,
klasinog starog bordela gdje su klijenti dolazili u salon, a djevojke
dolazile klijentima. Mlade djevojke dolazile su iz svojih nastambi, ne
nosedi nita nalik vredastim odjevnim predmetima u Debbynu ormaru,
ved iskljuivo pripijene haljine. On je izabrao Yvonne de Carlo, a
zaudio se kad je njegov prijatelj Ron nikad to nije zaboravio
izabrao trudnicu. Sabbath nije mogao shvatiti zato. A kasnije, kad je
postao znalac, prilika mu se, zaudo, nikad nije ukazala.
Do ovoga trena.
Ona misli da imam pitolj. Pogledajmo kamo de nas to odvesti.
Posljednji trenutak kad se priblino tako dobro zabavljao bio je onaj
kad je gledao Matthewa kako razbija glavu Barrettu umjesto njemu
samome.
Ovdje, zavapi ona. Uzmi. Odi. Ne ubije mene. Mua imam.
etiri djeca.

Otvorila je ladicu otprilike do pola ispunjenu enskim rubljem,

ali ne nekim modernim stvaricama to bi ih dijete naruilo iz nekog
potanskog kataloga, nego prvorazrednim, blistavim i savreno
posloenim primjercima. Za kolekcionare. A Sabbath je bio
kolekcionar, bio je to itav ivot. Ne znam razlikovati tratinicu od
maslaka, ali donji ve? Ako to ne znam ocijeniti, ne zna nitko.
Roza je oprezno podigla iz ladice izdani rukohvat spavadica i
poloila ih na rub kreveta. Ispod tih spavadica bile su sakrivene dvije
velike omotnice od tvrdog papira. Predala mu je jednu i on ju je
otvorio. Novanice od stotinu dolara, papirom svezane u svenjeve od
po deset novanica.
ije je ovo? Ovaj novac je od... Pokazivao je na krevet, na
jednu pa na drugu stranu.
La senjora. Tajni novac. Rosa je oborenog pogleda gledala u
svoj trbuh, na kojem je ruke debele i zauujude male prekriila
poput djeteta koje su ukorili.
Uvijek ovako puno? Siempre diez mil? Praktiki je sav njegov
panjolski iezao, ali jo se mogao sjetiti brojeva, cijena, nametnutih
poreza, injenice da si mogao izadi i kupiti ono, poput papaje ili jabuke
ili runog sata ili knjige, ili poput bilo ega drugoga to si dovoljno jako
elio da se zbog toga rastane sa svojom teko zaraenom lovom.
Cuanto? Cuantos pesos?
Para que cosa? Et cetera.
Rosa je odgovorila gestom koja je znaila: nekad vie, a nekad
manje. Ako bi je samo uspio smiriti dovoljno dugo da prorade osnovni
instinkti...
Gdje dobija novac?, upita on.
No comprendo.
Je li to novac koji zarauje na poslu? In italiano, lavoro.
No comprendo.
Trabajo! Boe, vrada se. Trabajo! Kako je volio svoj trabajo.
Bojanje, tesanje, bojanje, tesanje i onda jebanje do besvijesti na obali.
To je bilo prirodno poput odlaska u bar na pide. Ni na koji nain

neobino. Ali meni i Ronu to je predstavljalo najneobiniju stvar na

svijetu. Siao bi s broda i uputio se k onoj jednoj stvari koju nikada
prije nisi radio. I nikada ne bi prestao.
ime gospa zarauje za ivot? Que trabajo?
Odontologia. Ella es una dentista.
Zubarica? La senora? Kucnuo je prednji zub noktom.
Si.
Mukarci ulaze i izlaze iz ordinacije po cijeli dan. Daje im plin za
uspavljivanje. Drugu omotnicu, ree. El otro, el otro, por favor.
Nema novac, uzvrati ona hladno. Sada se u njoj pojavio prkos.
Odjednom je bila nalik na generala Noriegu. Nema novac. En el otro
sobre no hay nada.
Ba nita? Prazna omotnica skrivena ispod petnaest spavadica
na dnu njezine ladice? Ma nemoj, Rosa.
ena se zaprepastila kad je zavrio s Rosa, ali doimala se kao
da ne zna treba li ga se zbog toga vie ili manje bojati. Izgovoreno
krajnje neoprezno, njezino ime bilo je upravo ono to je ponovo
oivjelo njezin strah u pogledu toga kakvog to manijaka ima pred
sobom.
Absolutamente nada, ree ona hrabro. Esta vacio, senor!
Prazno! Tu se slomila i poela plakati.
Nedu te upucati. Rekao sam ti ved. Zna da nedu. ega se boji?
No peligro. To bi mu kurve obino rekle kada bi se raspitivao za
njihovo zdravlje.
Je prazno!, izjavi Rosa, ridajudi poput djeteta u svoju ruku. Es
verdad!
Nije znao treba li posluati svoj nagon i pruiti ruku prema njoj
kako bi je utjeio ili hiniti okrutnost i posegnuti rukom u dep gdje je
mislila da ima sakriven pitolj. Glavno je bilo sprijeiti je da ponovi
vrisne i otri po pomod. Kako je ostao ovako smiren u stanju
strahovitog uzbuenja, nije ni sam znao objasniti premda to
vjerojatno nikada nije htio, zaista je bio pretjerano napet tip. Istanani
osjedaji. Nije mu bilo u naravi biti ovako bezosjedajan (osim s

okorjelom pijanicom). Sabbath nije mario hode li ljude natjerati da

pate i vie od onoga to je predvidio; sigurno nije elio da pate vie no
to je bilo potrebno da bi ga to usredilo. Niti je ikad bio nepoten vie
no to je njemu bilo ugodno. Barem je u tom pogledu bio poput
drugih.
Ili ga je Rosa povlaila za nos? Kladio bi se da je Rosa puno
manje osjetljiva na uzbuenja od njega. etiri djece. Ja istaica. Ne
engleski. Nikad dosta novac. Na koljenima, kria se i moli pretvara se
kako bi dokazala to? Zato uvlaiti u ovo Isusa, koji ima svojih
problema? Dlanovi probodeni klinovima izazivaju suosjedanje kad
ima osteoartritis u obje ruke. Nedavno se od srca nasmijao (prvi put
od Drenkine smrti) kad mu je Gus na benzinskoj crpki ispriao kako su
njegov bratid i sestrina za Boid otputovali u Japan, i kako je prvo to
su vidjeli, kad su u nekom njihovu velikom gradu otili u najvedu
robnu kudu, bio golemi Sveti Nikola kako visi na kriu. Kosooki to ne
kue, rekao je Gus. Kao da bi trebali. Tko uopde kui? No u
Madamaski je Sabbath opaske drao za sebe. Dovoljno se uvalio u
nevolje objanjavajudi jednom od Roseanninih uiteljskih kolega kako
nema interesa za njegovu specijalnost, knjievnost Indijanaca, jer su
Indijanci jeli treyf. Morala je konzultirati prijatelja, idovskog
Amerikanca kako bi saznala to to znai, ali kad je saznala, ostavila ga
je na miru. Sve ih je mrzio, osim Gusa.
Gledao je Rosu kako pada niice. To je budilo idova u njemu:
katolkinja na podu. Uvijek je bilo tako. Jesi li svrio? Mii se! Kurve te
mogu prevariti. istaice te mogu prevariti. Svatko te moe prevariti.
Tvoja majka te moe prevariti. Oh, Sabbath je tako elio ivjeti. udio
je za tim. Zato umrijeti? Je li njegov otac odlazio u zoru prodavati
maslac i jaja kako bi oba djeaka umrla prije vremena? Jesu li njegovi
osiromaeni preci stigli iz u potpalublju Evrope zato da njihov
nasljednik koji je izbjegao idovske patnje propusti makar i jedan
zabavni trenutak svog amerikog ivota? Zato umrijeti, kad su te
omotnice sakrivene ispod eninih bergdorf spavadica? Samo zbog toga
ima dovoljno razloga ivjeti do stote.

Jo je imao deset tisuda dolara u ruci. Zato Michelle Cowan

skriva taj novac? iji je? Kako ga je zaradila? Drenka je upotrijebila
novac koji joj je Sabbath morao dati za prvi njihov sastanak s Christom
na modne alate za Matthewa; sa stotkama koje joj je Lewis, magnat
kreditnih kartica, tutnuo u torbicu, kupila je tchotchkees ukraene
tanjure, prstenje za ubruse, stari srebrni svijednjak. Elektriaru
Barrettu je davala novac, voljela mu je ugurati dvadeseticu u traperice
dok joj je on tipao bradavice u oprotajnom zagrljaju. Nadao se da je
Barrett spremio taj novac na stranu. Neko vrijeme sigurno nede
popravljati kratke spojeve.
Normanova prva ena zvala se Betty, njegova ljubav iz kolskih
dana koje se Sabbath vie nije sjedao. Izgled Michelle sada je mogao
procijeniti iz sadraja druge omotnice. Jo je jednom uputio Rosu
prema orm&fU, a ona je uurbano posluala kad je poeo pribliavati
ruku depu u kojem nije bilo pitolja.
U krivoj je sobi traio slike. Ovo su bile doslovne kopije slika
Drenke koje je snimio Sabbath, samo to je na njima bila Michelle.
Norman? Nakon trideset godina i troje djece, malo vjerojatno. Osim
toga, ako ih je snimio Norman, zato ih skrivati? Da ih Deborah ne
vidi? Upravo njoj bi bilo potrebno da ih dobro proui.
Michelle je bila izrazito vitka ena uskih ramena, ruku bez
mesa i dugih nogu poput motki. Prilino duge noge, poput Nikkinih,
poput Roseanninih, poput nogu na koje se, prije Drenke, najvie volio
penjati. Grudi su bile ugodno iznenaenje na nekome tako mravom
teke, velike, okrunjene bradavicama koje su na polaroidu ispale
indigo plave. Moda ih je ona obojala. Moda fotograf. Svoju crnu
kosu zalizala je prema natrag. Plesaica flamenka. Ona je proitala
svoju Avu Gardner. U biti, nalikovala je bijelim Kubankama za koje je
Sabbath govorio Ronu: Izgledaju idovski, ali na najbolji nain. Je li
operirala nos? Teko je redi. Nos je bio u aritu snimateljeve
znatielje. Slika koja se Sabbathu najvie svidjela imala je najmanje
anatomskih detalja. Na njoj Michelle nije nosila nita osim visokih
mekih smeih izama posuvradenih na bedrima. Otmjenost i
prljavtina, njegovi kruh i mlijeko. Druge slike bile su manje vie

uobiajene, nita to ovjeanstvo ne zna jo otkako je Vezuv ouvao

Pompeje.
Na jednoj slici rub stolice na kojemu je sjedila, na drugoj dio
saga na kojem je leala, na tredoj prozorske zavjese kraj kojih je vodila
ljubav... ak odavde je mogao nanjuiti lizol. Ali, kao to je znao jo
otkako je gledao Drenku u Bo-Peepu, i ljigavi motel moe biti poticaj,
poticaj slian uzimanju novca od ljubavnika kao da je on svodnik.
Nakon to je slike vratio u omotnicu, pomogao je Rosi da se
podigne s poda i predao joj omotnicu kako bi je vratila u ladicu. Isto je
uinio s novcem, prebrajao je deset svezanih novanica pred Rosom
kako bi joj pokazao da ni jednu nije turnuo pod rukav. Zatim je
podigao spavadice s kreveta, te je, nakon to ih je drao u rakama
jednu minutu i zapanjeno doao do okantnog otkrida da u njima
nije uspio pronadi dovoljan razlog da nastavi ivjeti dao Rosi do
znanja da ih treba staviti na omotnice i zatvoriti ormar.
Dakle, to je to. To je sve. Terminado, kako bi to rekle kurve
koje bi te odgurnule sa sebe u prvoj stotinki sekunde nakon to bi
svrio.
Sada je cijela soba bila istraena. Sve je tako nevino, itav ovaj
luksuz koji sam prozreo. Da, neuspjeh na svakom podruju. aka
bajkovitih priica, a ostalo potpuna izgubljenost. Objesit de se. Na
mora, sa svojim vjetim prstima, bio je nenadmaan u pravljenju
vorova. U ovoj sobi ili Debbynoj? Gledao je s ega bi se to dalo
obaviti.
Debeli sivoplavi vuneni sag. Zagasite tapete. Petmetarski
stropovi. Ukrasne tukature. Lijep stol od borovine. Jednostavni stari
ormarid. Udobna stolica s tamnom podstavom, tonu laka od sivog
naslona golemog kreveta. Otoman. Viebojni jastuidi za sjedenje.
Aranmani cvijeda u kristalnim vazama. Golemo ogledalo u borovu
okviru na zidu iza kreveta. Stropni ventilator s pet lopatica na dugom
lancu iznad kreveta. Tako je. Stani na krevet, zavei konopac za
motor... Prvo de ga ugledati u ogledalu, u 71. ulici na junom
Manhattnu, u ogledalu koje de uokviriti njegov le koji se ljulja. Pravi

El Greco. U prvom planu mueniki lik, iza njega Toledo i njegove

crkve, a moja dua vidi se u usponu prema Kristu u gornjem desnom
uglu. Rosa de me ubaciti unutra.
Rukama je pokrio oi. Iza svake pokoice nalazile su se kvrge.
Zglobove i male prste na obje rake jedva je mogao pomaknuti u jutro
poput ovoga, a njegova oba palca odavno su poprimila oblik lice.
Mogao je zamisliti kako jednostavnom umu poput Rosina njegove
rake izgledaju kao ruke ovjeka koji je pretrpio kletvu. Moda je ak u
pravu nitko uistinu ne razumije artritis.
Dolorido?, upita ona sudutno, paljivo procjenjujudi
deformiranost svakog prsta.
Si. Muy dolorido. Repugnante.
No, senor, no, no, ree ona, nastavljajudi ga prouavati poput
stvorenja u cirkusu.
Usted es muy simpatica, ree joj on.
Sjetio se da su on i Ron evili Yvonne i trudnu djevojku u drugom
bordelu koji su te prve nodi posjetili u Havani. Nakon silaska s broda
dogodilo se ono to se uobiajeno dogaa u vedini mjesta. Svodnici ili
nekakvi podvodai ved su ekali na pristanitu kako bi te namamili u
kude kamo su te eljeli odvesti. Moda su se obruili na nas jer smo
bili mladi deki. Drugi su im mornari rekli da odjebu. Tako je on s
Ronom zavrio u nekoj pljesnivoj poluraspadnutoj rupi s prljavim
poploenim zidovima i poploenim podovima, u sobi gotovo posve
bez namjetaja, a u nju je ubrzo ula gomila debelih starih ena. Na
njih ga je Rosa podsjetila na kurve u toj usranoj rupi. Tko bi rekao da
du, dvije godine nakon srednje kole Ashbury, imati prisebnost uma i
redi Ne, ne hvala, ali imao sam. Rekao sam na engleskom: Mlade
cure. Mlade cure. Tako ih je tip odveo na drugo mjesto, gdje su nali
Yvonne de Carlo i trudnicu, mlade ene koje su na kubanskom tritu
prolazile kao zgodne. Jesi svrio? Mii se!
Vamonos, ree, a Rosa posluno poe za njim niz hodnik u
Debbynu sobu, koja je zaista izgledala kao da ju je posjetio lopov.

ovjeka ne bi iznenadilo ni da pronae hrpicu toplog govna na vrh

stola. Divljatvo poinjeno ovdje zapanjilo je ak i poinioca.
Na Debbynu krevetu.
Sjeo je na rub kreveta, dok je Rosa ostala kraj ormara bez polica.
Nedu redi to si napravila, Rosa. Nedu nikome redi.
No?
Absolutamente no. Prometo. Dao joj je do znanja, gestom
tako bolnom da se od nje umalo zagrcnuo, kako de ovo ostati samo
izmeu njih dvoje. Nostra segreto.
Secreto, ree ona.
Si. Secreto.
Me promete?
Si.
Izvadio je jednu od Normanovih pedesetica iz novanika i
pokazao joj da doe i da je uzme. No, ree Rosa.
Ja nikome redi. Ti nikome redi. Ja ne redi da si pokazala senjorin
novac, doktoriin novac, ti ne redi da si si mi pokazala njezine
fotografije. Njezine slike. Comprende? Mi sve zaboraviti. Kako se kae
'zaboraviti' en espanol? 'Zaboraviti.' Pokuao je rukom pokazati kako
neto leti iz glave. Oh, oh! Voltaren! Volare! Via Veneto! Kurve iz Vie
Veneto, pune aroma poput mirisnih breskvi koje je kupio na
Trastavere, pola tuceta za nekoliko talijanskih novida.
Olvidar?
Olvidar! Olvidar todos!
Dola je do njega i, na njegovo zadovljstvo uzela novac. Stisnuo
joj je ruku izoblienim prstima dok je drugom izvukao novu
pedeseticu. No, no, senor.
Donacion, ree on skromno, dredi je.
Donacion mu je ostalo u sjedanju, itekako. U danima
Romantine rute, ovjek bi se svaki put vradao u iste bordele, i
donosio najlonke svojim omiljenim djevojkama. Momci su govorili:
Ova ti se svia? Onda joj daj mali donacion. Kupi joj neto, pa joj

pokloni kad se vrati. Sjeda li se ona tebe, to je drugo pitanje. Ali

sigurno de joj biti drago uzeti najlonke. Imena tih djevojaka? U
desecima i desecima bordela na desecima i desecima mjesta, morala
je negdje postojati i neka Rosa.
Rosa, proaputao je meko, pokuavajudi je privudi kako bi
ukliznula izmeu njegovih nogu, para usted de parte mia.
No, gracias.
Por favor.
No.
De mi para ti.
Sjajni pogled koji kao da je bio znak za pokret ti si pobijedio, ja
sam izgubila, obavi to ima i svri s tim. Na Debbynu krevetu.
Evo, ree, i uspjelo mu je uravnoteiti njezinu masu izmeu
svojih iroko raskriljenih nogu. Ma je zgrabljen. Zurenje biku u oi. El
momento de verdad. Uzmi.
Bez rijei, Rosa je uinila to joj je reeno.
Treba li osigurati sve i tredom pedeseticom, ili je sporazum
postignut? Cuanto dinero? Para que cosa? Biti ponovo tamo, biti
sedamnaestogodinjak u Havani i do grla u svemu! Vente y no te
pavonees. Ta babetina, ta stara kuka uvijek je gurkala glavu u sobu i
pokuavala me pouriti. Gazdariino nemilosrdno oko, debela minka,
debela ramena mesara i, nakon samo petnaest minuta, podrugljiva
replika gonia robova, Vente y no te pavonees! 1946. Svri, ne pravi
se vaan!
Gledaj, ree joj tuno. Ova soba. Nered.
Ona okrenu glavu. Si. Caos. Duboko je udahnula rezignacija?
gaenje? Da joj tutne tredu pedeseticu, bi li se jednostavno spustila
na koljena, lagano kao kad se moli? Bilo bi zanimljivo da li bi mu
istovremeno i puila i molila se. Toga ima puno u latinskim zemljama.
Ja sam napravio taj caos, ree joj Sabbath, a kad je vrhom
palca nalik na licu preao preko grubih obraza, nije se bunila. Ja. Por
que? Jer sam neto izgubio. Nisam mogao pronadi neto to sam
izgubio. Comprende?

Comprendo.
Izgubio sam svoje stakleno oko. Ojo artificial. Ovo ovdje.
Privukao ju je malo blie i pokazao na svoje desno oko. Poeo ju je
mirisati, najprije pazuhe, potom ostalo. Neto poznato. Nije lavanda.
Bahia! To nije pravo oko. To je stakleno oko.
Vidrio?
Si! Si! Este ojo, ojo de vidrio. Stakleno oko.
Staklenoko, ponovi ona.
Staklenoko. Tako je. Izgubio sam ga. Prole nodi sam ga izvadio
pred odlazak na spavanje, kao i svake nodi. Ali, bududi da nisam bio
kod kude, a mi asa, nisam ga stavio na uobiajeno mjesto. Prati li sve
ovo? Ja sam ovdje gost. Amigo de Norman Cowan. Aqui para el
funeral de senor Gelman.
No!
Si!
El senor Gelman esta muerto?
Bojim se da jest.
Ohhhhh.
Znam. Ali tako sam ja doao oamo. Da on nije umro, mi se
nikada ne bismo sreli. Bilo kako bilo, izvadio sam svoje staklenoko i
otiao spavati, a kad sam se probudio nisam se mogao sjetiti gdje sam
ga bio stavio. Morao sam otidi na sprovod. Ali mogu li otidi na sprovod
bez oka? Razumije me? Pokuavao sam pronadi svoje oko, pa sam
otvorio sve ladice, stol, ormar grozniavo je pokazivao po sobi dok
je ona klimala i klimala, usta ne vie utueno oputenih, ved nekako
nevino rastvorenih kako bih pronaao jebeno oko! Gdje je nestalo?
Gledam svuda, poludio sam. Loco! Demente!
Sad se poela smijati sceni koju je kao slapstick odigrao pred
njom. Ne, ree, tapudi ga neodobravajudi po bedru, no loco.
Si! A pogodi gdje je bilo, Rosa? Pogodi. Donde je bilo ojo?
Sigurna da slijedi ala, poela je nijekati glavom lijevo desno.
No se.

U tom trenutku on energino skoi na krevet i, dok je ona sada

sjedila na krevetu i promatrala njega, poeo joj je oponaati scenu
odlaska na spavanje i kako je oko koje je izvadio iz glave, ne
pronaavi mjesto gdje bi ga odloio a u strahu da bi netko tko bi
uao i vidio ga, recimo, na Debbynu stolu, bio prestravljen (to joj je
takoer odglumio, nakon ega se smijala kao djevojica.) ubacio u
dep od hlaa. Onda je ietkao zube (pokazao joj je kako), oprao lice
(pokazao joj kako), vratio se potom u sobu presvudi se i glupo
Estupido! Estupido!, povie, lupajudi svojim jadnim akama po
sljepoonicama i ak se ne zaustavljajudi kako bi pokazao bol objesio
svoje hlae na vjealicu u Debbynu ormaru. Pokazao joj je vjealicu na
kojoj je visio par Debbynih irokih plavih svilenih hlaa. Onda joj je
pokazao kako je svoje hlae preokrenuo da bi ih objesio u ormaru i
kako je, naravno, ojo ispalo iz depa i u jednu od njezinih tenisica na
podu. Moe li to shvaiti? U djetetovu zapato! Moje oko!
Ona se smijala tako jako da ju je morao stisnuti kao da time eli
sprijeiti da joj se ne raspadne trbuh. Ako je misli pojebati, uini to
sada, samo prii krevetu i uini to, ovjee. Na Debbynu krevetu,
najdeblju enu koju si ikada jebao. Svoju posljednju golemu enu, i
onda se iste savjesti moe objesiti. ivot ti nede biti uzaludan.
Doi, ree i privue joj ruku svom desnom oku. Jesi li ikad
prije opipala stakleno oko? Samo naprijed, ree. Budi njena, Rosa,
ali slobodno, opipaj ga. Moda nikad vie nede imati priliku. Vedina
mukaraca srami se svojih mana. Ja ne; ja ih volim. Od njih se osjedam
ivim. Pipni ga.
Ona nesigurno slegnu ramenima. Si?
Ne boj se. Sve je to dio dogovora. Pipni ga. Pipni ga njeno.
Ona je uzdahnula i, lagano udiudi zrak, vrkom svog kratkog prsta
lagano dotaknula povrinu njegovog desnog oka. Staklo, ree on.
Stopostotno staklo.
K'o pravo, ree ona i, dajudi naslutiti da nije bilo tako jezovito
kako se isprva bojala, eljno je oekivala jo jedan ubod u udnu stvar.
Suprotno prvom dojmu, nije bila spora uenica. A bila je i odvana.

Sve su one odvane, ako im da vremena i upotrijebiti mozak i ako

nema ezdeset etiri godine. Djevojke! Sve te djevojke! Opasno je
razmiljati o tome.
Naravno da je kao pravo, odgovori on. Zato to je jako
kvalitetno. Najbolje. Mucho dinero.
Posljednja eva ivota. Radi od svoje devete. Nije kolovana.
Nema zubara. Nema novca. Trudna, nepismena Meksikanka iz neke
prigradske potleuice ili seljake bijede, i teka otprilike isto kao i ti.
Nije moglo drugaije zavriti. Konani dokaz da je ivot savren. Zna
tono kamo ide svaki centimetar puta. Ne, ljudski ivot ne smije se
ugasiti. Nita slino ne bi se nikada vie moglo ponoviti.
Rosa, hode li biti dobra i poistiti sobu? Ti jesi dobra. Nisi me
eljela prevariti moledi se Isusu. Samo si ga molila za oprost to si me
dovela u iskuenje. Suoila si se sa svime, kako si nauena. Divim se
tome. Ne bi mi smetalo obratiti se nekome poput Isusa. Moda bi mi
mogao nabaviti malo voltarena bez recepta. Nije li to jedna od
njegovih specijalnosti? Nije tono znao to govori, jer mu se krv
poela sputati u noge.
No comprendo. Ali nije ju bilo strah, jer dok joj se smijeio,
jedva da je govorio neto glasnije od apta i lagano se smjestio natrag
na krevet.
Naini reda, Rosa. Naini regularidad.
Okej, ree ona i poe revno skupljati Debbyne stvari s poda,
umjesto da mora imati posla s tim bjelobradim luakom i s ludim
prstima, i staklenim okom i najvjerojatnije napunjenim pitoljem
to se od nje oekuje za dvije bijedne pedesetice.
Hvala ti, draga, ree Sabbath u omaglici. Spasila si mi ivot.
U tom trenutku, dok je sredom bio usidren na rubu kreveta,
dobio je napad vrtoglavice, u grlo mu je navalila garavica i osjedao se
kao onda kad je kao klinac jahao valove i prekasno sustigao najvedi
val, a on ga je poklopio poput svijednjaka na Asburyjevu raskonom
Mayfairu, velikog svijednjaka koji se u snovima koje je imao pola
stoljeda, otkako su Mortyja ubili u ratu, otkidao s kuke i padao na

brata i njega dok su nevino sjedili jedan pokraj drugoga i gledali

arobnjaka iz Oza.
On je umirao, zaradio je srani udar idudi do kraja Rosi za
zabavu. Konana predstava. Nede se odrati. Lutkar i njegov kurac
zakljuuju karijeru.
Rosa je sada kleala uz krevet, milujudi ga po glavi svojom
toplom ruicom. Zlo?, upita.
Nisko samopotovanje.
eli doktora tu?
Ne, gospoo. Bole me ruke, to je sve. Kako su, zaista, boljele!
Isprva je pomislio da se trese od bola u prstima. Onda su mu zubi
poeli cvokotati kao prole veeri i odjednom se svu svoju snagu
morao uloiti kako ne bi povratio. Majko? Nema odgovora. Ponovo
njezina namjerna utnja. Ili je nije bilo? Mama!
Su madre? Donde, senor?
Muerto.
Hoy?
Si. Ovog jutra. Questo auroro. Aurora? Ponovo talijanski.
Ponovo Italija, Via veneto, breskve, cure!
Ah, senor, no, no.
Ljubazno je primila njegove dlakave obraze u svoje ruke, a kad
ga je privila uz svoje monumentalne grudi, pustio ju je; dao bi joj da
mu izvadi pitolj iz depa, da ga ima, i da ga upuca ravno medu oi.
Mogla bi se vaditi na samoobranu. Silovanje. Ved je imao milju
dugaak dosje napastovanja. Pred Centrom protiv nasilja objesili bi ga
za noge. Roseanna bi se pobrinula da ga srede kao Mussolinija. I
odreu mu kurac, za opomenu, kao ona ena koja je uzela trideset
centimetara dug no i odrezala njime penis svome usnulome muu,
bivem marincu i nasilnom gadu, jer ju je jebao u dupe dolje u
Virginiji. Ti to meni ne bi napravila, zar ne, draga? Bih, rekla je R.,
usluno, kad bi ga imao. Ona i sve njezine napredne prijateljice u
dolini nisu mogle prestati priati o tom sluaju. No Roseannu to nije ni
priblino uzbuivalo, koliko ju je uzbuivalo obrezivanje. idovski

barbarizam, rekla mu je, nakon to su zajedno prisustvovali brisu

prijateljeva unuka u Bostonu. Neopravdano. Odvratno. eljela sam
izadi. No ena koja je muu odrezala kurac postala je, prema
oduevljenju kojim je Roseanna govorila o njoj, ini se, prava heroina.
Ali, jamano je mogla, ukazao joj je Sabbath, iskazati svoj prosvjed
na neki drugi nain. Koji? Nazvati hitnu pomod? Pokuaj i vidi kamo
de te to dovesti. Ne, ne, ne hitnu. To nije pravda. Ne, nego nabiti
neto neugodno u njegovo dupe. Lulu, na primjer, ako je pua.
Moda ak jednu upaljenu. Ako nije pua, mogla mu je nabiti vrelu
tavu u upak. Rektum za rektum. Druga knjiga Mojsijeva 21:24. Ali
odsjedi mu kurac Rosie, ivot nije samo serija lijepih doivljaja.
Nismo vie djevojice u koli. ivot nije samo hihotanje i prenoenje
porukica. Sad smo ene. To je ozbiljna stvar. Sjeda se to je Nora
uradila u Lutkinoj kudi? Nije Torvaldu odsjekla kurac otila je kroz
jebena vrata. Ne vjerujem da nuno mora biti Norveanin iz
devetnaestog stoljeda kako bi otiao kroz vrata. Vrata su nastavila
postojati. ak i u Americi jo ih uvijek ima vie nego noeva. Samo, za
odlazak kroz vrata treba imati muda. Reci mi, jesi li ikad eljela meni
odrezati kurac kao nain da rijeimo nesuglasice? Da. esto. Ali
zato? to sam napravio, ili to nisam napravio, da ti na pamet padne
takva ideja? Ne vjerujem da sam ikada uao u tvoj anus bez recepta
od doktora i tvoje pisane potvrde. Zaboravi, ree ona. Ne bih
rekao da je pametno zaboraviti tu misao, sada kada znam za nju.
Zaista si pomislila uzeti no... kare. kare, i njima mi odrezati
karu. Bila sam pijana. Bila sam bijesna. Oh, to ti je chardonnay
davao hrabrost u onim loim starim danima. A to je s danas? to bi
sada eljela odsjedi, kada si 'u trijeznom stanju'? to je Bill W.
preporuio? Ja ti nudim svoje ruke. Ionako su za kurac. Nudim ti svoje
grlo. Kakav to sveproimajudi simbolizam ima penis za vas ljude?
Nastavite tako, i Freud de postati olienje pristojnosti. Ne razumijem
tebe i tvoje prijatelje. Organizirate protest nasred Town Streeta svaki
put kad sluba za odravanje cesta proe kraj grane nekog svetog
javora, bacate se tjelesima pred svaku granicu kako bi je zatitili, ali
kad je rije o ovom nesretnom incidentu, sve ste nabruene. Da mu je

ena za osvetu posjekla njegov omiljeni brijest, tip bi kod vas

vjerojatno imao ansi. teta to nije bio drvo. Neka od tih vaih
nezamjenjivih sekvoja. Sierra Club bio bi opet u napadu. Glavu bi joj
isporuila Joan Baez. Sekvoja? Osakatila si sekvoju? Loa si poput Spira
Agnewa! Svi ste tako milosrdni i njeni i protiv smrtnih kazni ak i za
serijske ubojice, organizirate pjesnika natjecanja za degenerirane
ljudodere u zatvorima s maksimalnim osiguranjem. Kako moete biti
tako zgroene zbog toga to je bacan napalm na komunistike
neprijatelje u Jugoistonoj Aziji i tako sretne zbog toga to su bivem
marincu odsjekli kurac u SAD-u? Odsjeci moj, Roseanna Cavanaugh, i
kladim se u to god hode, da si sutra ponovo na cugi. Odrezati kurac
nije tako lako kao to misli. Nije to samo cap, cap, cap, kao da to
radi arapi. Nije to cak, cak, cak, kao da ree luk. To nije luk. To je
ljudski kurac. Pun je krvi. Sjeda se Lady Macbeth? U kotskoj nisu
imali udruge lijeenih alkoholiara, pa je jadnica sila s uma. 'Tko bi
pomislio da starac ima toliko puno krvi u sebi?' 'To je miris zgruane
krvi. Svi mirisi Arabije nede oplahnuti tu malu ruku.' Ona je poludjela
modna Lady Macbeth! A to de se dogoditi s tobom? Ona ena u
Virginiji jest heroina ali je isto tako i ljudsko bide vrijedno prezira. Ali
ti nema muda, draga. Ti si samo uiteljica u govnima. Mi govorimo o
zlu, Rosie. Najgore to si ti mogla uiniti u ivotu bilo je da postane
vinopija. Ali koji je kurac vinopija? Ima ih za izvoz. Svaki pijanac moe
postati pijanac. Ali ne moe svatko odrezati kurac. Ne sumnjam da je
ova sjajna ena dala ohrabrenje desecima drugih sjajnih ena u itavoj
zemlji, ali osobno sumnjam da ti ima to je potrebno za taj potez. Ti
bi se ispovradala da mora progutati moju spermu kad svrim. To si mi
davno rekla. Pa, kako bi onda htjela izvriti operaciju nad svojim
voljenim muem bez anestetika? Zato ne prieka i vidi?, ree
Roseanna uz smijeak. Ne. Ne. Nemojmo ekati. Ja nedu ivjeti
vjeno. Jo malo, pa du imati sedamdeset godina. A dotad de izgubiti
svoju veliku priliku da dokae koliko si hrabra. Izaberi nod, bilo koju.
Odsjeci ga, izazivam te.
Nije li zbog toga pobjegao, nije li to razlog zato je ovdje? Jedne
goleme kare stajale su u ormaru s kudnim priborom. Mnogo manje

kare, oblikovane poput ptice, bile su meu priborom za ivanje, a

jedne, normalne veliine, s naranastim plastinim draima, bile su u
srednjoj ladici njezina stola. U upi su bile kare za obrezivanje ivice.
Ved tjednima, sve otkako ju je taj sluaj poeo opsjedati, spremao se
pobacati ih sve u umu kod Battle Mountaina, gdje je nodu posjedivao
Drenkin grob. Onda se sjetio da su njezine likovne radionice pune
kara; svako ih je dijete imalo, za rezanje kolaa. A onda je porota u
Virginiji proglasila tu enu nevinom temeljem privremene
neuraunljivosti. Poludjela je na dvije minute. Tono onoliko koliko je
trebalo Louisu da nokautira Schmelinga u onom drugom meu. Jedva
dovoljno vremena da ga odree i baci, ali uspjela je, sredila ga je
vjerojatno najkrade ludilo u svjetskoj povijesti. Rekord. Dva pokreta, i
to je to. Roseanna i njezini mirovnjaci visili su na telefonu itavo jutro.
Smatrali su da je to velika odluka. To mu je bilo dovoljno upozorenje.
Bio je to velik dan za ensko oslobaanje, ali crni dan za marince i
Sabbatha. Nikad vie nede spavati u toj kudi kara.
A tko je sada bio njegov tjeitelj? Njihala mu je glavu kao da mu
ga zaista namjerava popuiti.
Pobre hombre, mucala je. Pobre ninjo, pobre madre...
Plakao je, na Rosino iznenaenje, iz oba oka. Ipak je nastavila
smirivati njegovu tugu, meko govoredi panjolski i milujudi mu glavu
na mjestu gdje je nekad davno njegova crna kosa gusto rasla nad
zelenim strijelama njegovih oiju i naglaavala ih, kad mu je bilo
sedamnaest, kad je imao mornarsku kapu i kad je sve u ivotu vodilo k
piki.
Kako ima jedno oko?, upita Rosa, njeno ga njiudi
amo-tamo. Por que?
La guerra, zajei Sabbath.
A ovo isto plae, staklenoko?
Rekao sam ti, nije bilo jeftino.
Pod arolijom njezine mesnatosti, pritisnut uz njezinu masu dok
mu je nos sve dublje i dublje tonuo u dubinu, Sabbath se osjedao kao
da je upljikav, kao da i ono posljednje to je ostalo od cijele

izmiljotine koju je predstavljao, sada curi kap po kap. Nede ni trebati

vezati vor na uetu. Samo de otkapati u smrt dok ne presahne i
nestane.
Dakle, to je bio njegov ivot. Kakav zakljuak treba izvesti?
Ikakav? To to je isplivalo na povrinu, bio je neumoljivo on sam. Nitko
drugi. Uzmi ili ostavi.
Rosa, plakao je. Rosa. Mama. Drenka. Nikki. Roseanna.
Yvonne.
, pobrecito, .
Dame, ako sam ivot upotrijebio neprimjereno...
No comprendo, pobrecito, ree ona, a on zauti, jer ni on nije
razumio. Bio je prilino siguran da je napola odglumio cijeli kolaps.
Sabbathov nedolini teatar.

2
BITI
ILI
NE
BITI

SABBATH je iziao iz stana s namjerom da vrijeme do Lincova

sprovoda provede glumedi Ripa Van Winklea. Od te ideje je ivnuo.
elio je tu ulogu, a nije ju igrao due i od samoga Ripa. R.V.W. je
gotovo propustio Revoluciju a po onome to je Sabbath sluao
proteklih godina, on je propustio preobrazbu New Yorka u mjesto
potpuno nespojivo s duevnim zdravljem i pristojnim ivotom, u grad
koji je do 1990-ih doveo do savrenstva umijede ubijanja due. Ako
vam je dua iva (a Sabbath za sebe vie nije takvo to tvrdio) ona bi
ovdje mogla svisnuti na tisudu razliitih naina u bilo kojem trenutku
dana ili nodi. Nije rije o nemetaforikoj smrti, o graanima kao lovini,
o tome da je svatko, od bespomodnih staraca do najmlae djeice
zaraen strahom, nita u cijelome gradu, ak ni turbine Con Eda, nije
tako modno i silno sveproimajude kao strah. New York je bio grad koji
je potpuno poao po zlu, gdje nita vie osim podzemne nije bilo
podzemno. Bio je to grad u kojemu se, nekad bez ikakva problema, a
ponekad uz veliki troak, moe dobiti najgore od svega. U New Yorku
se dobri stari dani, stari nain ivota, ne raunaju na vie od tri godine
unatrag jer tako brzo raste korupcija, nasilje i porast nenormalnog
ponaanja Ogledni primjer degradacije, preplavljen pretrpanim
slumovima, zatvorima i duevnim bolnicama, grad koji tiraniziraju
kriminalci, manijaci i bande klinaca s ulice koji bi preokrenuli svijet
radi para tenisica. Grad u kojemu nekolicina onih koji su se trudili ivot
uzeti za ozbiljno znaju da su epani u ralje potpuno neljudskoga ili
isuvie ljudskoga: ovjek se zgrozi kad pomisli da je sve ono
najodvratnije u ovom gradu otkrilo osobine masovnog ovjeanstva
kakvo je ono uistinu udilo biti.
E pa, Sabbath nije puio sve te prie koje je neprekidno sluao, i
koje su New York opisivale kao Pakao: prvo, jer je svaki veliki grad

Pakao; drugo, jer ako te ne zanimaju odvratna, sramna djela

ovjeanstva, koga vraga uopde tu radi; i trede, jer ljudima koji su o
tome priali bogataima Madamaska Fallsa, tamonjoj uskoj
profesionalnoj eliti i starijima koji su se povukli u svoje ljetnikovce
izvan grada nije ni najmanje vjerovao.
Za razliku od svojih susjeda (ako je Sabbath uopde ikoga mogao
smatrati svojim susjedom), on nije spontano bjeao od najgorega u
ljudima, poevi od samoga sebe. Iako je u onoj sjevernjakoj
rashladnoj krinji ostao sauvan veliki dio svog ivota, posljednjih je
godina mislio kako bi upravo on, ako itko, prema svakodnevnim
uasima grada mogao osjetiti neto drugo, a ne nuno odbojnost.
Mogao je ak davno napustiti Madamaska Falls (i Rosie) i vratiti se u
New York, da nije bilo suputnice... i osjedaja jo svjeih zbog Nikkina
nestanka... i glupe sudbine koja mu je nametnuta, umjesto da je kroji
sam, svojom zamornom nadmodnodu i neprekidnom paranojom.
Iako njegovu paranoju, primijetio je, ne treba preuveliavati.
Ona nikada nije bila zatrovani dio njegova miljenja, nikada istinski
raskona, nikada sposobna probuditi se bez ikakva razloga. Dosad je
sigurno postala, takoredi, poput svaije paranoje, dovoljno snana za
akciju, ali uglavnom umorna i zgaena samom sobom.
U meuvremenu on je opet drhturio, ali sada bez utjehe Rosina
prisustva i njezina nostalginog znaenja. inilo mu se da je snagom
volje teko ugasiti elju da vie ne bude iv, jednom kad se ta elja
pojavila, kao u Debbynoj ispremetanoj sobi. Hodala je s njim,
suputnica, dok se primicao stanici podzemne. Premda njima nije
hodao desetljedima, nije ni primjedivao gradske ulice, koliko je bio
zauzet dranjem koraka sa svojom eljom za smrdu. Stupao je s njom
uvjebano, korak po korak, dredi ritam po vojnikoj pjesmi koju su
mu utuvljivali u glavu crni momci u Fort Dixu, gdje su ga uvjebavali za
istrebljivanje komunista kad se vratio s mora.
Bilo ti je dobro ali si otiao-U pravu si bio!
Imao si divan dom ali si otiao!
U pravu si!

uj jen, jen-dva,
uj jen, jen-dva,
uj jen, tri-etiri,
uj jen, jen-dva-tri-etiriTri-etiri!

elja-da-se-vie-ne-bude-iv pratila je Sabbatha niz stepenice

podzemne eljeznice i, nakon to je Sabbath kupio eton, nastavila s
njim kroz ulaz, za njegovim leima; i kad se ukrcao u vagon, sjela mu
je u krilo, suelice, i poela nabrajati na Sabbathove iskrivljene prste
obilje naina na koje ju je mogude zadovoljiti. Ovaj praid prerezao si
je ile, ovaj praid upotrijebio je vredicu od usisivaa, ovaj praid
napio se tableta za spavanje, a ovaj praid, roen na oceanu, otrao
je duboko u valove i utopio se.
Sabbathu i elji-da-se-vie-ne-bude-iv za zajedniko je
sastavljanje osmrtnice bila dovoljna vonja po sreditu.
MORRIS SABBATH, LUTKAR, 64., PREMINUO
Morris Mickey Sabbath, lutkar i nekdanji redatelj koji je ostavio
mali trag i potom nestao s Off Off Broadwayske scene, kako bi se poput
kriminalca sakrio u Novoj Engleskoj, preminuo je u utorak na ploniku pred
kudnim brojem 115 Central Park West. Pao je s prozora na osamnaestom
katu.
Uzrok smrti je samoubojstvo, rekla je Rosa Complicata koju je g.
Sabbath obeastio nekoliko trenutaka prije no to si je oduzeo ivot. Ga
Complicata je glasnogovornica obitelji.
Prema gi Complicati, on joj je dao dvije novanice od pedeset dolara
za izvoenje perverznih radnji prije nego to je iskoio kroz prozor. Ali
njegov kurac ne biti jako vrst, rekla je punaka glasnogovornica, u suzama.
Uvjetna kazna
G. Sabbath poeo je karijeru kao ulini izvoa 1953. godine.
Poznavatelji svijeta zabave smatraju Sabbatha karikom koja nedostaje

izmeu uglednih pedesetih i neobuzdanih ezdesetih. Oko njegovog

Nedolinog teatra, u kojemu je g. Sabbath koristio prste umjesto lutaka,
kako bi prikazao njihove grubo duhovite karaktere razvio se mali kult. Bio je
krivino gonjen pod optubom za opscenost 1956., no iako je proglaen
krivim i morao platiti globu, kazna zatvora od trideset dana je povuena. Da
je odsluio kaznu, to ga je moglo dovesti u red.
Pod pokroviteljstvom Normana Cowana i Lincolna Gelmana (za
Gelmanovu osmrtnicu vidi B7, red 3.), g. Sabbath reirao je zapaenog Kralja
Leara 1959. Na kritiar bio je oduevljen glumom Nikki Kantarakis u ulozi
Cordelije, ali gluma Mickeya Sabbatha u ulozi kralja Leara okarakterizirana je
kao megalomansko samoubojstvo. Publici su na ulazu u kazalite dijeljene
zrele rajice, i do kraja veeri, inilo se, g. Sabbath je uivao u svojoj
zaprljanosti.
Svinja ili perfekcionist?
Gica Kantarakis, obrazovana na Kraljevskoj akademiji, zvijezda
Bowery Basement Playersa i redateljeva ena, misteriozno je nestala iz
njihova zajednikog doma studenoga 1964. Njezina sudbina ostaje
nepoznata, iako ubojstvo nikada nije bilo iskljueno.
Svinja Flaubert ubio je Louise Colet, izjavila je danas grofica du
Plissitas, aristokratska feministkinja, u telefonskom razgovoru. Grofica du
Plissitas najpoznatija je po svojim fikcionaliziranim biografijama. Trenutno
radi na biografiji gice Kantarakis. Svinja Fitzgerald ubio je Zeldu, nastavila
je grofica, svinja Hughes ubio je Sylviu Plath, a svinja Sabbath ubio je Nikki.
Sve je tu, svi razliiti naini na koje ju je ubio, u Nikki: Unitenje jedne
glumice od strane jedne svinje.
lanovi izvorne postave Bowery Basement Playersa koje smo pronali
slau se u tome da je g. Sabbath bio nemilosrdan u radu sa svojom enom.
Svi su se nadali da de ga ona ubiti, i bili su razoarani kad je nestala a da nije
ni pokuala.
Prijatelj i koproducent g Sabbatha, Norman Cowan ija je kderka
Deborah, studentica donjeg rublja na Brownu, igrala naslovnu ulogu u
predstavi Zbogom polustoljetnoj masturbaciji, koju je g Sabbath temeljito
postavio tek nekoliko sati prije skoka kroz prozor ima svoju verziju.
Mickey je bio zaista simpatina osoba, komentirao je g. Cowan. Nikad

nikome nije predstavljao muku. Pomalo usamljenik, ali uvijek s ljubaznom

rijeju za svakoga.
Prva kurva prava gadura
Gospodin Sabbath kolovao se u bordelima Sredinje i June Amerike,
kao i Karipskog otoja, prije no to je uvrstio svoj poloaj kao lutkar na
Manhattanu. Nikad nije koristio gumicu i udesno, nikada se nije zarazio
spolnim bolestima. G. Sabbath esto je pripovijedao priu o svojoj prvoj
kurvi.
Ta koju sam izabrao bila je jako zanimljiva, svojedobno je ispriao
osobi koja je sjedila kraj njega u podzemnoj, Nedu je zaboraviti dok sam iv.
Svoju prvu kurvu ionako ne moe. Izabrao sam je, jer je bila pljunuta
Yvonne de Carlo, glumica, fdmska glumica. Bilo kako bilo, ja sam bio tamo i
tresao se kao prut. Bili smo u staroj Havani. Sjedam se kako je to lijepo i
romantino izgledalo, oronule kude s balkonima. Prvi prvcati put. Nikad prije
u ivotu nisam nita povalio. I sad sam bio s Yvonne. Oboje smo se poeli
svlaiti. Sjedam se da sam sjedio na stolici kraj vrata. Prvi i najtrajniji detalj
koji mi se usjekao u svijest bio je da je imala crveno donje rublje, crveni
grudnjak i gadice. I to je bilo fantastino. Sljedede ega se sjedam je da sam
bio na njoj. A slijedede, da je sve bilo gotovo i ona je rekla Mii se s mene!
Pomalo pokvareno. 'Mii se s mene!' E, to se ne dogaa uvijek, ali bududi da
mi je to bio prvi put, mislio sam da treba posluati pa sam siao. 'Jesi svrio?
Silazi!' Ima gadnih tipova, ak i meu kurvama. Nikad to nedu zaboraviti.
Pomislio sam: 'Okej, ba me briga', ali pogodilo me to, kao jedan
neprijateljski i prilino pokvareni in. Kako sam mogao znati, dijete iz malog
mjesta, da de jedna od njih deset biti sirova i zla poput ove, ma koliko bila
lijepa?
Nije uinio nita za Izrael
Nedugo nakon navodnog ubojstva svoje prve ene, g Sabbath se
uputio u jedno zabito brdsko selo gdje ga je do smrti uzdravala druga ena,
koja je godinama sanjala o tome da mu odree kurac i potom potrai
utoite u svojoj grupi zlostavljanih ena. U svoja tri desetljeda sakrivanja,
osim to je gu Drenku Balich, svoju susjedu, hrvatsku Amerikanku, praktiki
pretvorio u prostitutku, uradio je malo to drugo osim petominutne

adaptacije beznadeno ludog Nietzscheovog djela, S onu stranu dobra i zla.

Ubrzo nakon to je preao pedesetu, u obje mu se ruke razvila osteoartroza,
koja je ukljuivala periferne i sredinje medulanane promjene, s relativnim
ouvanjem pokretljivosti zgloba podlaktice. Posljedica svega toga bila je
izrazita nestabilnost i gubitak funkcionalnosti zbog neprestanog bola i
ukoenosti, te progresivno pogoranje stanja. Zahvaljujudi svom
intenzivnom razmatranju prednosti i mana pojedinih naina lijeenja
Sabbathovih aka, njegova je ena postala strunjak za chardonnay.
Osteoartroza je Sabbathu pruila divni razlog da iskae jo vie gorine
prema svemu i omogudila mu da po itave dane smilja naine kako da
pokvari gu. Balich. Nadivio ga je duh njegove majke Yette s groblja Beth, ili
tako nekako, u Neptunu, New Jersey, koji ga je neprestano proganjao
posljednje godine ivota. Njegov brat, porunik Morton Sabbath, struen je
nad Filipinima za vrijeme Drugog svjetskog rata. Yetta Sabbath nikad se od
toga nije oporavila. Od svoje majke Sabbath je naslijedio sposobnost da
nikada ni preko ega ne prelazi.
Preivjela je i njegova ena Roseanna od Madamaska Fallsa, s kojom
se zabavljao one nodi kad je gica Kantarakis umrla, ili kad ju je on ubio i
rijeio se tijela. Grofica du Plissitas vjeruje da je g. Sabbath prisilio gu
Sabbath, ranije Roseannu Cavanaugh, da postane suuesnica u zloinu, time
potaknuvi njezin pad u alkoholizam.
G. Sabbath nije nita uinio za Izrael.

***
nejasno prelijede nejasno zato ba sada ta neugodna izmiljotina
nitko ni ne zna ljepljivu traku ne trebam dolje ovdje idem glupo nai
to sam izgubio glupost Grki kvart giros sendvi suvlaki sendvi
baklava zna Nikki ciganske stvari znake privjesci aneoski na
viktorijanskim izmama nikad eva bez silovanja baena u ne ne ne
tamo samo tu jedino tako boe oprosti njima ne jebu se u dupe hej
giros zna Nikki suvlaki zna Nikki St. Marks hotel 25.65$ ili vie po
sobi stanarina Nikki zna tetovae na debelom zna Nikki smede jo od
konog dudana zavezani zglobovi kukovi povezane oi nastavi da
saznam tajnu elim znati samo tajne kad me troi kao dijete ja sam

tvoj djeak ti si moja curica moj djeak tvoja lutka ruka lutka u ruku
me pretvori lutko tvoj nakit vie koe stari ljudi ja sam jedan religijska
seksi odjeda na prodaju Nikki uvijek Nikki gori darovi na prodaju
majice tamjan nikad bez njega vatra bjei jo treba boje duge kose
zadnje odredite miu miu miu crvenog lica kao cigla velike ene
poljske amerike kuhanje a to ja da kaem nego zato pa zato
brinuti tee de ona biti ovdje nego ja ona ne mogu vie podnijeti ovo
je li to moje u prozoru Nikki obojala ih objesila nestala ja sam ostavio
120 dolara iz armije spasa sranje drvene rolete je voljela tu su one
crvene vrpce nestajudi proputene trideset godina kasnije Nikkine
rolete.
Puit? Ode puit?
Ne danas, duo.
ovjee, ja umirem od gladi. Imam opake cigare. Jebeno dobre.
Nisam dorukovo, nisam ru'o. Ovdje bio dva sata. Nisam nita
prod'o.
Strpljenja, strpljenja. 'Nita ilegalno ne postie se bez
strpljenja.' Benjamin Franklin.
Nisam nita jeo, ovjee.
Poto?
Petaka.
Mogu ti dati dva dolara.
Sranje. To su opake cigare.
Ali bududi da si ti taj koji gladuje, procjena je moja.
Jebi se, starce, stari idove.
No no. To ti ne dolikuje. 'Ni rilo ni anti Semit nemoj bit/I
sigurno ko dan i nod/Zlo nikom nede dod.'
Jednog dana nedu ovdje prosit i prodavat pizdarije. idovi de
jednog dana prosit. ekaj dok svi prosjaci budu idovi. To de ti se
svidjeti.

Svi de idovi prositi kad Mount Rushmore pocrni, dragi moj, i ni

dana ranije kad na crnom Mount Rushmoru budu isklesani Michael
Jackson, Jesse Jackson, Bo Jackson i Ray Charles.
Dvije cigare ti dam za petaka. Gladujem, ovjee.
Cijena je u redu dogovoreno. Ali mora poeti ljepe
razmiljati o idovima. Vi ste ovdje bili puno ranije od nas. Mi nismo
imali vae prednosti.
Nina Cordelia Desdemona Estroff apoteka jo je tu moj boe
Freie Bibliothek u Lesehalle Deutches klinika sve podrumi indijski
butici indijski restorani tibetski napici japanski restorani Ray's Pizza
Kiev 24 sata 7 dana tjedno uvod u hinduizam uvijek je ona itala
dharmu artha kama i moka oslobaanje od ponovnog roenja najvii
cilj smrt sigurno vrijedna tema moda najveda sigurno rjeenje za
nisko samopotovanje kladionica kupon Varavske novine lopue
lopue Bowery lopue jo na stubitu glava i ruka pialina curi iz
njihovih depova Kau da sam kriv, ovjee.
Ponovi, molim te.
Kriv. Moram neto pojesti. Nisam jeo, ni doruak ni ruak.
Ne bih se brinuo. Nitko nije.
Ja sam nevin, ovjee. Namjestili su mi. Neka mi netko
pomogne.
Ja du preuzeti tvoj sluaj, sinko. Vjerujem u tvoju nevinost
barem koliko i u svoju.
Hvala ti, ovjee. Ti si sudac?
Ne, Indijac. A ti?
Ja sam idov. Ali prouavao sam budizam.
Da, na tebi se vidi pretjerani uspjeh.
A kako se sve to ini jednom starom mudrom Indijcu?
O, to nije za svakoga, ali ja volim tekode. ivjeti od biljne hrane
u umi. Stalno traiti istodu i samosavladavanje. Prakticirati
uzdravanje od osjetilnoga. Biti strog prema sebi.
Moram neto jesti, ovjee.

ivotinjsku hranu treba izbjegavati.

Sranje, ja ne jedem ivotinjsku hranu.
Izbjegavati glumice.
A ikse?
idovu koji prouava budizam nije zabranjeno pojesti iksu.
Ben Franklin: 'Neka Bog oprosti onima koji se ne jebu u dupe.'
Ti si lud, baby. Ti si veliki Hindu ovjek.
Ja sam proao kroz zemaljski ivot i obavio svoje dunosti
prema drutvu. Sada sam se vratio u stanje celibata i postao poput
djeteta. Usredotoujem se na unutarnje rtve svetoj vatri moga
jastva.
Ludilo.
Traim konano osloboenje od kruga raanja.
ulina lampa seks prodaje golu djevojku obris broj telefona to
to kae govorim hindi urdu i bangla dobro me to ostavlja iksa Mount
Rushmore Ava Gardner onja Henie Ann-Margret Yvonne de Carlo
udarac Ann-Margret Grace Kelly ona je Abraham Lincoln iksi Tako je
prolazilo Sabbathu vrijeme, dok se pretvarao da misli bez reeninih
znakova, kako se J. Joyce pretvarao da ljudi misle, pretvarajudi se da je
vie ili manje slobodan od onoga kako se osjedao, pretvarajudi se da i
jest i nije oekivao da de pronadi Nikki u podrumu s tokom izmeu
oiju kako prodaje sarije ili u ciganskoj odjedi luta njihovim ulicama u
potrazi za njim. Tako je prolazio Sabbath, promatrajudi sukob svojih
suprotnosti, zlog i nevinog, iskrenog i prijetvornog, prezira vrijednog i
smijenog, karikaturalnog i posve samosvojnog, istinoljubivog i
slijepog za istinu, samoproganjajudeg i nepostojedeg Sabbatha; bivi
sin, bivi brat, bivi mu, bivi lutkar, bez ikakve ideje ni to je ni to
trai, hode li potonuti u more propalica na asfaltu i stepenitima ili kao
ovjek podledi elji-da-se-vie-ne-bude-iv ili vrijeati, vrijeati i
vrijeati dok vie na zemlji ne ostane nepovrijeenih.
Barem nije bio banalan, pa nije otiao pronadi mjesto gdje je
osobno dijelio rajice premijernim gledateljima na aveniji C.
Vjerojatno je i to sada jo jedna tuna podrumska rupa, s indijskom

kuhinjom. Niti je preao Tompkins Park do mjesta gdje je nekad bila

radionica i gdje su se evili tako dugo i snano da bi krevet na
noicama odskakutao do sredine sobe, prije nego bi se Sabbath
obukao i odjurio kudi prije nego se Nikki vrati iz kazalita. Luda
vezanost doimala se iz sadanje perspektive poput matarije
dvanaestogodinjeg djeaka. No dogodila se njemu i Roseanni
Cavanaugh, koja je tada tek izala iz koleda Bennington. Kad je Nikki
nestala, osim tuge i suza i oajne zbunjenosti, bio je takoer i
oduevljen, kako ved mlad ovjek moe biti. Zamka se otvorila i Nikki
je nestala. San, iskreni san, svojstven svima. Neka ona nestane. Neka
on nestane. No Sabbathu je taj san postao java.
***
Struja ga je povlaila prema dolje, izbacivala prema naprijed, bacala
na dno, udarala ga poput lopatice majinog Mixmastera. Onda ga je,
za kraj, ispljunula na obalu, izgrebanog i izbodenog od ljunka po
kojemu ga je valjao val iji dolazak je krivo procijenio. Kad se pridigao
nije znao gdje je mogao je biti u Belmaru. Ali divlje je plivao dalje,
dalje prema dubokoj vodi, gdje je Morty iroko uzdignute ruke
uzvikivao Hajde, Herkules! Bre! Morty je svaki val doekivao kako
treba; kad bi bila plima, jahao je na valu od podnoja do vrajeg vrha,
od jednog njegova kraja do drugog. Smijali su se momcima iz
Weequahica, Newark. Ti deki ne znaju jahati na valovima, govorili su.
Sva idovska djeca iz Newarka bjeala su od djeje paralize. Da su
ostala kod kude, otila bi na plivanje na bazen zabavnog parka u
Irvingtonu i dobila djeju paralizu istog trena kad bi platili ulaznicu.
Zato su ih roditelji dovodili na morsku obalu. idovi iz Jerseya odlazili
su u Belmar, idovi iz Newarka odlazili su u Bradley. Kartali smo s
njima ajnc na obali. Mene su s ajncom upoznali momci iz Weequahica,
a vjetinu sam dodatno razvio na moru. U naoj su maloj vukojebini te
igre bile legendarne. Na duplo! Jo jednom! Juhuuu\ A idovske
djevojke iz Weequahica leale su na plai kraj avenije Brinley u svojim
dvodijelnim kostimima, golih trbuha. Bilo je lijepo kad bi one dole

preko ljeta. Prije toga samo bi sluao radio i pisao zadade. Smireno,
tiho doba. Najednom bi sve poelo vrvjeti, ulice Asburyja bile su pune
ljudi, plae u Bradleyu bile su pune i nodu kad bi zapoeo dugi
vikend za Memorial Day, ivot malog gradida je prestajao. Konobarice
u cijelom Asburyju, studentice iz cijele zemlje, stajale su u redovima za
posao. Asbury je bio centar, slijedio je Ocean Grove, metodistiki
zabran po kojemu se nisi smio voziti nedjeljom, a onda Bradley i na
plai idovke iz svakog kvarta Jerseya. Eddie Schneer, lopov koji je
operirao po parkiralitima i za kojeg smo Morty i ja radili, upozoravao
bi nas: Nemojte se igrati sa idovkama. Ostavite to za ikse. Nikad
nemojte sa idovkama biti gadni. A idovski gradski momci iz
Newarka, za koje smo govorili da ne znaju jahati na valovima, s njima
smo se natjecali u jahanju valova, kladili se s njima i jahali valove za
novac. Morty bi uvijek pobijedio. Naa divna ljeta prije nego se
pridruio zranim snagama.
A kad bi se plima povukla, a boledivi i kostobolni stariji otili na
namakanje u namrekani plidak, gdje su suncem opaljena djeca sa
upljikavim kanticama lovili raide u pijesku, Morty, njegovi prijatelji i
Mali Sabbath ucrtali bi na plai u pijesku kvadrat i podijelili ga
jednom crtom popola, a zatim bi njih trojica ili etvorica sa svake
strane, obueni u kupade kostime, igrali buzz, naizgled surovu obalnu
igru koju su izumila pustolovna djeca s obale. Kada bi red doao na
tebe, morao bi dodirnuti nekoga na drugoj strani i vratiti se prije nego
te zgrabe za ruku. Ako te uhvate na crti, tvoja ekipa povlai te na
svoju, a suprotna na svoju stranu. Nalik na spravu za muenje. A to
se dogodi, upitala ga je Drenka, ako te savladaju? Bace te na tlo.
Ako te uhvate, bace te na pod, epaju te i sodomiziraju te. Nitko se
ne povrijedi. Drenka se smijala! Kako je Drenku mogao natjerati na
smijeh kad joj je priao kako je to biti ameriki djeak na obali. Buzz.
Pijesak ti ulazi u oi, napunjene su ti njime ui, izgreban trbuh, pijesak
je ispod tvog kupadeg kostima, izmeu guzova, u nosu, pomijean s
krvlju u rubu usana, i onda, zajedno Geronimo! svi ponovo jure
na neko mirno mjesto gdje se moe surfati i sunati na leima, lagano
se njiudi, smijudi se bez povoda, pjevajudi opere iz sveg glasa

Toreadore/Ne pljuj na pod/Pljuni u dep/Ba ti je lijep! a onda,

podboden naglim junakim porivom, roni do dna oceana. etiri, pet,
est metara u dubinu. Gdje je dno? Potom, dok pluda pucaju, borba da
izroni po kisik, sa akom pijeska da ga pokae Mortyju.
Kad je Morty na poslu obalnog spasioca u West End Casinu imao
slobodan dan, Mickey ga nije naputao ni na kopnu ni na moru. Kakve
je udarce mogao izdrati! Kako mu je bilo divno dok je bio sretni,
presretni klinac prije rata kad bi se prepustio jahanju na valovima.
Sada vie nije. Primio se za rub tezge ulinog prodavaa ekajudi
da ga spasi alica kave. Misli su tekle nezavisno od njega, sjedanja su
navirala dok je on opasno balansirao na tankoj otrici izmeu onoga
to je bio i to nije. Bio je zarobljen u procesu analize koji nije bio
nimalo ugodan. Blijeda, blijeda slika onoga to se moralo deavati
Mortyju kad mu je projektil razderao avion: ivi ivot unatrag dok
potpuno ne izgubi kontrolu. Imao je snaan osjedaj da se nalazi na
probama Vinjika, ak i dok je jednom unakaenom rukom uzimao
alicu kave, a drugom pladao. Eno Nikki. Urezkoji mu je ostavila u
mozgu mogao je provaliti poput vulkana, a prolo je ved trideset
godina. Eno Nikki, slua kako je uvijek sluala i najmanju opasku
izgled usredotoene panje, tamne, pune oi bez straha, smirene
kakve su bile samo onda kad je trebala biti netko drugi, apdudi rijei u
sebi, zabacujudi kosu iza uha kako nita ne bi stajalo izmeu njegovih
rijei i nje, uzdiudi poraeno kako bi njemu dala za pravo, njegovo
stanje uma bilo je njezino stanje uma, njegov smisao za stvari postao
je njezin, Nikki je bila njegovo sredstvo, njegova slika, samoizraajni
primjerak njegova gotovog svijeta. A pompozni Sabbath, nezamjenjivi
tvorac njezina skrovita, roen da je izbavi od svih gubitaka i svih
strahova koji dolaze s gubicima, kojemu nije mogao promaknuti ni
treptaj oka, bio je precizan do toke ludila, prijetedi pruajudi prst da
se nitko nije usudio ni trepnuti dok je bio u zraku kako ga se bojala,
malog bika s velikim umom, bavice do vrha napunjene opojnim
brandyjem samoga sebe, njegovih oiju koje su bile tako ustrajne,
opominjude, prijekorne, oponaajude; za Nikki sve je to bilo poput
grubog milovanja, a osjedala je u sebi, prevladavajudi svoju plaljivost,

hladnu obavezu veliine. O, moje djetinjstvo. To je pitanje. Nemoj

izgubiti tu meku, upitnu intonaciju. Ispuni govor ljupkodu. Trafimovu:
Tada ste bili samo dijete, i tako dalje. Ljupko i armantno. Jo
zaigranije, slomljeno armiraj ga! Tvoj ulazak: iv, uzbuen, plemenit
pariki! Ples. Ne mogu mirno sjediti, i tako dalje. Pripazi da se puno
ranije rijei alice. Ustani. Dok plee s Lapahinom, vas dvoje odlazite
prema dnu pozornice, prema dnu. Pohvali Lapahina kako neoekivano
dobro plee. Ti, Varja. Mae prstom prema njoj. Samo se pretvara
da je kori. Potom zadirkivanje, brzi poljubac u oba obraza. Ista si kao i
uvijek. Replika Ne znam na to misli puno smetenija. Glasno se
nasmij nakon to pie u enciklopediji. Nemoj zaboraviti na smijeh i
zvukove pravi ih, raskono, kako god zna; oni su predivni, oni su
Ranjevskaja! Puno vie zadirkivanja i izazivanja s Lapahinom kad
pone priati o prodaji vinjika to je trenutak kad poprima svoju
veliinu. Za tebe je taj poslovni razgovor samo prilika da opini jo
jednog ovjeka. Opini ga! On te poziva ved time to kae kako te voli
im te ugleda. Gdje su ti zadirkujudi zvukovi? Zavodniki dah.
Melodiozno Mmmm. ehov: 'Vano je pronadi pravi osmijeh.' Njean.
Nikki, nevin, lagan, laan, lijen, tat, obian, draestan pronai pravi
osmijeh, Nikki, ili de skroz zajebati. Ona je tata: napudrana si,
namirasana si, ispravlja lea kako bi izgledala ljepa. Tata si i stari.
Zamisli to: pokvarena i umorna ena, a opet, ranjiva i nevina kao Nikki.
To je iz Pariza. Da vidimo koliko lagano moe to izvesti mora se
vidjeti taj smijeak. Tri koraka samo tri od telegrama prije nego to
se okrene i slomi. Onda pusti da se slom vidi, dok se povlai prema
stolu. Kad bi se samo taj teret mogao skinuti s moje due. Pogledaj u
pod. Zamiljeno, njeno, Kad bih samo mogla zaboraviti to se
dogodilo. Nastavigledati prema dolje, zamiljeno, dok on govori
onda podigni pogled i koga vidi svoju majku. TO JE TVOJA MAJKA.
To je uvod u prolost, koja se arobno pojavljuje u vidu Petje. Ona vidi
svoju majku u drvetu no ne moe prepoznati Petju. Zato Petji da je
novac? To nije uvjerljivo kad ti to radi. Oijuka li on s njom? Je li je
oarao? Je li joj on dobri stari prijatelj? Neto je tu ved moralo biti
prije, kako bi bilo uvjerljivo sada. Jaa. Tko je Jaa? to je Jaa? On je

ivi dokaz njezine slabe sposobnosti prosuivanja. Tamo nema nikoga.

Cijeli govor, od poetka do kraja, kao da je upuden djetetu. Ukljuujudi
i Doima se kao ena. Lapahinova prolost je tu na udaru tvoj djeji
raj bio je njegov djeji pakao. U skladu s tim on ne pravi sentimentalni
tsimmes od istode i nevinosti. Otvoreno, Nikki, bez povlaenja, ti
vie: Pogledaj! Moja majka seta u vinjiku! Ali posljednja stvar koju bi
Lapahin htio vidjeti je uskrsnude njegova pijanog oca. Na ovu dramu
gledaj kao na njezin san, pariki san Ljubov Andrejevne. Ona je u
progonstvu u Parizu, jadna zbog svojih ljubavi, i ona sanja. Sanjala sam
da sam se vratila kudi i sve je bilo kao prije. Majka je bila iva, bila je s
nama pojavila se u obliku vinje tono pred prozorom djeje sobe. Ja
sam opet bila dijete, svoje vlastito dijete koje se zove Anja. I udvarao
mi je student pun ideala koji eli promijeniti svijet. A ipak sam
istovremeno bila ja, ena sa svojom prolodu, a kmetski sin, Lapahin, i
sam odrastao, upozoravao me da demo morati prodati imanje ako ne
posijeemo vinjik. Naravno da vinjik nisam mogla dati posjedi, pa
sam umjesto toga priredila zabavu. Ali usred plesa upao je Lapahin,
iako smo ga pokuali otjerati, i objavio da je imanje zaista prodano, i
to njemu, sinu kmeta! Istjerao nas je sve iz kude i poeo sjedi vinjik. I
onda sam se probudila... Nikki, koje su tvoje prve rijei? Redi mi.
Djeja. Da! Ona se vratila u djeju sobu. Na jednom kraju djeja soba;
na drugom Pariz jedno je mjesto koje ne moe imati, drugo je
mjesto u kojem ne moe izdrati. Pobjegla je iz Rusije kako bi izbjegla
posljedice svog propalog braka; bjei iz Pariza kako bi otila to dalje
od propale ljubavne veze. ena u bijegu pred propadu. U bijegu pred
propadu, Nikoleta. No ona propast nosi u sebi ona jest propast!
Ali ja sam bio propast. Ja jesam propast.
***
Sudedi prema Mortyjevu Benrusu, vjenost je za Linca Gelmana
slubeno otpoinjala u kapeli Riverside na Amsterdamskoj aveniji za
neto vie od pola sata. No, odluan kakav je bio, eledi vidjeti to sve

ovjek moe uiniti od propalog ivota samo ako ima sredstva,

umjesto da, stigavi na Astor Place pouri na vlak, zaustavio se pred
malom druinom nadarenih glumaca koji su s najmanjom mogudom
scenskom opremom izvodili posljednje poniavajude epizode borbe za
opstanak. Poprite je zauzimalo povrinu od oko pola hektara donjeg
Manhattana, gdje se, sve to se prua na sjever, jug, istok i zapad
meusobno spaja i razdvaja pod udnim kutovima krianja i jo
udnije oblikovanim oazama otvorenog prostora. Ne mora biti
Rockefeller da da koju paru, ne mora biti Rockefeller da da koju
paru... Sitno crno bide plosnata lica iskoilo je pred Sabbatha kako bi
mu svojim njenim, prilino prijetvornim glasom izrecitirao lanac
dogaaja dug tri stoljeda koji je kulminirao u ovom nezadovoljniku s
muenikim ivotom. Tip je jedva bio iv, ipak mislio je Sabbath,
brojedi koliko ih jo operira u blioj okolini s vlastitim alicama za sitni
oito je bio ovjek godine.
Pijuckajudi talog iz svoje alice, Sabbath se napokon prene iz
grube pogreke svoje prolosti. I sadanjost je takoer napredovala,
proizvodila se dan i nod poput bojnih brodova u Perth Amboyu za
vrijeme rata, asna stvarnost koja postoji od davnina i preko
renesanse sve do danas i ta uvijek-postajuda, nikad-prestajuda
stvarnost bila je ono to je Sabbath odbacivao. Njezina neiscrpnost
bila mu je odvratna. Samo zbog toga zasluio je umrijeti. Pa to ako
mu je ivot bio glup? Svatko s imalo mozga zna da vodi glup ivot ak i
dok ga ima. Svatko s imalo mozga shvada da mu je sudbina voditi glup
ivot jer nema drugaijeg. U tome nema nita osobno. Usprkos tome,
djeje suze skupljale su se u oima Mickeya Sabbatha da, ba
Mickeya Sabbatha, iz izabrane skupine 77 milijardi trofejnih
primjeraka od kojih je sainjena ljudska povijest dok je govorio
zbogom svojoj jedinstvenosti napola progunanim, srcedrapateljnim
Ko ga jebe?
Iscereno crno lice, divlje i propalo, s oima lienim ikakve elje
da vide nejasnim, tupim oima koje su Sabbathu izgledale kao da su
na sumranoj granici razuma pojavilo se samo nekoliko centimetara
od njegova iscerenog lica. Sabbath je imao eludac za gledanje takve

bijedne nesrede, pa nije skrenuo pogled. Znao je da njegov vlastiti jad,

ma kakav bio, nije ni priblino poluivot odbojan poput ovoga.
Crneve oi bile su zastraujude. Ako njegovi prsti duboko u depu
dre drku noa, nije mi pametno ovako stajati na mjestu.
Prosjak prodrma alicom kao da je zveka, od ega zazvekede
sitni. Teki vonj trulei njegova daha proiri se od njega u Sabbathovu
bradu, kad je zavjereniki proaptao: To je samo posao, stari netko
mora i to.
To je bio no. Pritisnut uz Sabbathovu jaknu, no. Kakav
posao?, upita ga Sabbath.
Biti granini sluaj.
Pokuaj ostati miran i izgledati tako. Izgleda dosta
razoarano.
Amerika me voli.
Ako tako kae. Ali kad se prosjak teko nagnuo prema njemu,
Sabbah povie, Nemojmo biti nasilni uje li me? Bez nasilja!
Na napadaevu licu pojavio se odurni smijeak: Naasilje?
Naaasilje? Kaem ti Amerika me voli!
Sad, ako je ono to je Sabbath osjedao pritisnuto uz svoje tijelo
doista bila otrica noa nekoliko milisekundi udaljena od toga da mu
propara jetru, i ako je Sabbath uistinu imao tu elju-da-se-vie-ne-ivi,
zato se peta njegove velike izme tako silovito spustila na stopalo
ovog voljenog Amerikanca? Ako mu je ved postalo svejedno, zato mu
nije bilo svejedno? S druge strane, ako je njegov bezgranini oaj bio
pretvaranje, ako nije bio toliko beznadean kako se pretvarao, koga je
onda zavaravao osim sebe? Svoju majku? Je li samoubojstvo ono to
treba njegovoj majci kako bi shvatila da se Mickey sveo na nita?
Zato ga je inae progonila?
Crnac jaukne, spotakne se i padne na lea, dok je Sabbath, jo u
vrudici od nagona koji mu je spasio ivot, brzo pogledao dolje, i otkrio
kako je ono to je smatrao vrkom noa bilo u biti neto u obliku larve
ili pua ili crva, nekakva meka crvasta stvar koja je izgledala kao da je
baena u ugljenu prainu. Da se zapita, emu sva panika.

U meuvremenu, nitko na ulicama nije ini se primijetio ni

bode koji to nije bio, niti ludog glupana kojem je to neto pripadalo i
koji je oito htio nespretno postati Sabbathov prijatelj. Niti je itko
primijetio Sabbatha kako ga je napucao. Susret zbog kojega se
Sabbath preznojio, kao da je bio nevidljiv dvojici prosjaka koji od
lutkara nisu bili udaljeni vie no to je jedan kraj boksakog ringa
udaljen od drugoga. Prisno su razgovarali gledajudi se preko kolica iz
samoposluivanja i njihova tereta prozirnih plastinih vreda pretrpanih
praznim limenkama i bocama sode. Vii od njih, koji je sudedi po
vlasnikom dranju bio vlasnik kolica i plijena, imao je prilino
pristojnu trenirku i gotovo nove tenisice. Drugi, nii, bio je omotan u
dronjke koje kao da je pobrao s poda neke garae.
Imudniji od njih rekao je glasno, deklamatorski: ovjee, cijeli
dan nije mi dovoljno dug da napravim sve to imam zacrtano.
Ti jebeni lopove, odgovori mu slabo drugi. Sabbath je vidio
kako plae. Ti si ga ukrao, ti usranko.
Oprosti, stari. Ubiljeio bih te, ali kompjutori su mi se pokvarili.
Automatska praonica ne radi. Ne moete prodi kroz McDonald's u
manje od sedam minuta, a oni ionako sve krivo shvate. U onome u
emu smo bili stvarno dobri vie nismo dobri. Nazovem IBM. Pitam ih
gdje mogu kupiti jedan od onih prijenosnih kompjutora. Zovem ih na
specijalnu liniju. Tip mi kae: 'ao mi je, kompjutori nam ne rade.'
IBM, ponovi, gledajudi veselo u Sabbatha, a ni njima nije jasno.
Znam, znam, ree Sabbath, televizija je sve zajebala.
Televizija je sve totalno zajebala, ovjee.
Stroj za pravljenje challaha, ree Sabbath, posljednja je stvar
koja funkcionira. Pogledaj izlog pun challaha. Nijedan nije jednak
drugome, a opet, svi spadaju u isti anr. I k tome izgledaju kao da su
od plastike. To challah i eli. elio je izgledati plastino jo prije
plastike. Otuda su i dobili ideju za plastiku. Iz challaha.
Nemoj srat. Kako to zna?

S Dravnog radija. Oni ti pomau shvatiti stvari. Meni Dravni

radio uvijek pomae shvatiti stvari, bez obzira na to kako sam
zbunjen.
Jedini drugi bijelac u blizini stajao je nasred Lafayette ulice,
jedna od onih propalica crvenog lica, teko odredivih godina,
superlake kategorije i irskog porijekla kojima je Boweryju ved
desetljedima bio dom pa je i Sabbathu bio poznat jo iz doba dok je
ivio u susjedstvu. Kloar je grevito drao bocu u smeoj papirnatoj
vredici i neto tiho govorio golubu pod sobom, ranjenom golubu koji
se nije mogao prididi na noge i napraviti korak a da se ne prevrne na
jednu stranu. Usred ranopopodnevnog prometa, uzalud je mahao
krilima pokuavajudi poletjeti. Kloar je stajao nad njim, usmjeravajudi
slobodnom rukom aute kroz raskrije. Neki su vozai, grubo stidudi
sirene bili opasno blizu tome da ga namjerno pregaze, ali kloar ih je
psovao i nastavio uvati pticu. Napola odlijepljenim onom sandale
koju je imao na nozi pokuavao je njeno pomodi ptici, podiudi je
samo da bi vidio kako ponovo pada kad se potporanj pomakne.
Sabbathu se inilo da je goluba udario auto ili je naprosto bio
bolestan i umirao. Doao je do plonika gledati kako se kloar s
bocom, nosedi crvenu bejzbolsku kapu s natpisom Brzi kudni
popravci sputa prema bespomodnom stvorenju. Dri. Uzmi
malo...uzmi mrvicu... ree, i prolije par kapi iz grlida boce na ulicu.
Iako se golub tvrdoglavo trudio vratiti mod samokretanja, bilo je jasno
kako sa svakim novim naporom ima sve manje snage. Jednako se tako
smanjivala i dareljivost skitnice. Dri, dri, to je votka, uzmi malo.
Ali golub je ostao slijep na ponude. Leao je postrance, jedva se
miudi, sposoban jedino da u pravilnim razmacima zamahnei krilima,
nakon ega bi ponovo pao. On ga upozori: Ubit de te netko na cesti
pij, pizdunino!
Konano, kad vie nije mogao podnijeti ptiju ravnodunost,
zamahnuo je nogom i utnuo goluba najjae to je mogao sa staze
nadolazedeg prometa.
Golub je sletio u grmlje samo pola metra od mjesta s kojeg je
Sabbath sve promatrao. Kloar je priao golubu i ponovo ga utnuo, i

to je rijeilo problem Sabbath spontano zapljede. Koliko je mogao

primijetiti, vie nije bilo ulinih izvoaa poput njega ulice su sada
postale daleko preopasne za tako neto ulogu ulinih izvoaa sad
su preuzeli beskudnici, prosjaci i skitnice. Prosjaki kabare, prosjaki
kabare koji je u odnosu na njegov davno ugaeni Nedolini teatar bio
isto to i Grand Guignol dragim Muppetima i njihovim ustima, svim
pristojnim Muppetima koji su usredivali ljude svojim neiskvarenim
nainom ivota: sve je nevino, djetinje i isto, sve de biti okej tajna je
u tome da ukroti svoj pimpek, odvue panju od kurca. Oh, kakve li
straljivosti! Njegove straljivosti! Ne Hensonove, njegove!
Kukaviluka! Krotkosti! Napokon, iz straha da ne postane do kraja
odvratan izvolio se sakriti u brda! Svima koje je ikad sablanjavao,
zgroenima koji su ga smatrali opasnim ovjekom vrijednim prezira,
bolesnim i odurnim, povikao je: Nikako, ne! Moj propust je to to
sam propustio otidi dovoljno dalekol Moja greka je to nisam otiao
dalje!
Umjesto odgovora, prolaznik je ubacio neto u njegovu alicu od
kave. Piko jedna, nisam zavrio! Ali kad je ieprkao stvar iz alice,
shvatio je da to nije bila ivakana vakada guma ili opuak cigare prvi
put u etiri godine, Sabbath je zaradio novid.
Bog vas blagoslovio, gospodine, zavikne on za svojim
dobroiniteljem. Neka Bog blagoslovi vas i vae ljubljene i vau lijepu
kudu s elektronskim sigurnosnim sustavom i kompjutorskim
pristupom raznim uslugama s velike udaljenosti.
Ponovo tu. Kako je poeo tako de i zavriti, on koji je godinama
sumorno postojao uvjeren da je svoj ivot preljuba, artritisa i
profesionalne gorine besmisleno proivio izvan konvencija, bez svrhe
ili jedinstva. Nipoto razoaran zlobnom podudarnodu time to se
nakon trideset godina ponovo naao na ulici sa eirom u ruci,
Sabbath je imao aljiv osjedaj da se naslijepo vratio svojoj vlastitu
velikoj zamisli. A to se mora nazvati pobjedom: izvrio je nad samim
sobom savrenu alu.
Kad se sputao na prosjaenje u podzemnu, u njegovoj je alici
ved bilo vie od dva dolara sitnia. Sabbath je oito imao onaj dojam,

izgled, argon, ono nagreno, izvrnuto i odbojno neto to se ljudima

uvlailo pod kou dovoljno brzo da uine sve to treba kako bi
neprimijedeni proli kraj njega i kako ga nikad vie ne bi morali
ponovo uti ni vidjeti.
Izmeu Astor Place i Centralne stanice, gdje je morao sjesti na
Samoubilaku liniju, pokorno je migoljio od auta do auta, zveckajudi
alicom i recitirajudi ulogu iz Kralja Leara koju nije imao prilike igrati
jo otkako su ga napale vlastite rajice. Nova karijera u ezdeset
etvrtoj! Shakespeare u podzemnoj, Lear za mase bogate zaklade to
vole. Stipendije! Stipendije! Stipendije! Barem neka Roseanna vidi
kako je i dalje aktivan, ponovo na svojim nogama, nakon skandala koji
ih je kotao njegovih dvadeset etiri tisude dolara godinje. Napola ju
je ved sustigao. Financijska jednakost meu njima se uspostavljala. Da,
ak i dok je ponovo stjecao dostojanstvo radnog ovjeka, preostali
smisao za samoodravanjem upozoravao ga je da nije na Town
Streetu. U Madamaska Fallsu se podrazumijevalo da se ljudska
iskvarenost uglavnom nalazi u njemu, samo je Sabbath bio napast,
nitko drugi nije bio opasan u blizini... nitko osim one patuljaste
japanske dekanice. Mrzio je njezinu jebenu patuljastu hrabrost, ne
zato to jevodila urotu koja ga je stajala posla mrzio je taj posao.
Niti zato to je izgubio lovu mrzio je lovu, mrzio je biti zaposlenik s
pladom koji dobiva ek i unovuje ga u banci gdje je iza pulta radi ena
koju zovu priaonica, jer svakome, pa i Sabbathu mora redi dobar dan.
Nije se mogao sjetiti niega to je mrzio vie od unovavanja tih
ekova, osim moda gledanja u izvatke gdje su sve transakcije bile
zbrojene. Uvijek se nervirao pokuavajudi shvatiti to tamo pie, uvijek
ga je to raspizdilo. Biti u banci, unoviti ek ba to sam uvijek elio.
Ne, problem nije bio ni u poslu, ni u novcu, nego u tome to je izgubio
one djevojke koje su ga dovodile do ludila, desetak njih godinje, a
nijedna nije imala vie od dvadeset jednu, i uvijek je imao barem po
jednu...
***

Te godine jeseni '89. na redu je bila Kathy Goolsbee, pjegava

crvenokosa iksa, punaka djevojka velikih udova iz Hazeltona,
Pennsylvania, jo jedna njegova dragocjena djevojka od metar
osamdeset, kdi pekara koja je jo od dvanaeste radila u pekari nakon
kole i koja je can izgovarala kin i going to onako kako je Fats
Waller izgovarao kad je pjevao I'm gunna sit right down and write
myself a lettuh. Kathy je pokazivala neobinu nadarenost za pipkavu
izradu lutki, koja ga je podsjetila na Roseanninu kad je poela kao
njegova suradnica, tako da mu je ona te godine trebala biti sudbina da
nije sluajno na umivaoniku enskog zahoda u knjinici na drugom
katu ostavila kazetu na koju je, a da njezin uitelj to nije znao, snimila
telefonski razgovor koji je samo par dana ranije vodila s njim, njihov
etvrti razgovor. Zaklela mu se da je samo eljela odnijeti kazetu u
zahod kako bi je mogla potajno odsluati; zaklela mu se da ju je u
knjinicu ponijela samo zato to je, otkako su se poeli druiti preko
telefona, bila ak i bez slualica na uima zapaljena za malo to drugo.
Zaklela se da joj nikad nije palo na um da ga iz osvete lii njegova
jedinog izvora prihoda.
Sve je poelo kada je ga je Kathy nazvala jedne veeri kako bi se
ispriala profesoru Sabbathu to zbog gripe nede modi sudjelovati u
sutranjoj radionici, a Sabbath, iskoristivi iznenadni poziv kako bije
oinski ispitao kakvi su joj ivotni ciljevi, saznao da ona ivi s dekom
koji je uveer radio kao konobar u studentskom klubu, a danju u
knjinici pisao svoj magisterij iz politologije. Priali su oko jedan sat,
iskljuivo o Kathy, prije no to je Sabbath rekao: Pa, barem ne mora
brinuti za radionicu samo otii u krevet ako ima gripu, a ona
odgovorila Ved jesam u krevetu. A tvoj deko? Oh, Brian je u
Buckey'su, radi. Znai, ne samo da si u krevetu, ne samo da si
prehlaena, nego si i sama. Aha. Pa, i ja sam sam, ree on. Gdje
vam je ena?, upitala je ona, a Sabbath shvatio da je Kathy njegova
kandidatkinja za kolsku godinu 1989/90. Kad s drugog kraja linije
osjeti takav trzaj, ne mora biti neki ribolovac kako bi shvatio da si
dobio kapitalni ulov, doivi veliki poticaj kad te djevojka koja govori
samo retardiranim argonom svoje dobne skupine upita nesvojstveno

nehajnim, sklisko uzbuenim glasom, rijeima koje izvijaju iz nje vie

poput mirisa nego poput zvuka: Gdje ti je ena?
Vani, odgovorio joj je. Hmmmmmm. Je li ti dovoljno toplo,
Kathy? Jesu li ti zvukovi od groznice? Aha. Mora se dobro
utopliti. to ima na sebi? Pidamu. A prehlaena si? Je li to sve?
Oh, i u tome se kuham. Non-stop se znojim. Stalno. A tako,
nasmije se on, ja takoer... no dok ju je oprezno pritezao, njeno,
bez urbe, uzimajudi koliko je god vremena potrebno kako bi je
izvukao na palubu, veliku, pjegavu i silovito ivu, u sebi je bio toliko
uzbuen da nije ni shvatio kako je ona njega potezala kroz raslinje
udnje udicom koju je on zagrizao; nije imao pojma, on koji je tek prije
mjesec dana uao u ezdesetu, da su njega vjeto upecali i da de se
vrlo skoro nadi oiden, prepariran i objeen kao trofej na zidu
dekanice Kimiko Kakizaki. Jo u Havani, kad je Yvonne de Carlo rekla
mladom trgovakom pomorcu Jesi li svrio? Mii se!, postalo mu je
jasno da ovjek koji pred sobom ima dudljive ljude nikako ne smije s
gadama odbaciti i razum samo zbog luake elje za svravanjem... no
Sabbathu nije sinulo, ne, ak ni prepredenom starom Sabbathu,
cininom ved dobrih pedeset godina, kako velika jedra djevojka iz
Pennsylvanije posuta pjegicama moe u tolikoj mjeri biti bez ideala da
mu istovremeno i namjeta i sputa.
Ved tri tjedna nakon svog prvog poziva Kathy je objanjavala
Sabbathu kako je poela svake veeri sluati njihovu kazetu, kraj
police s knjigama za predmet Zapadna civilizacija ali da se nakon
samo deset minuta sluanja tako ovlaila da je morala ostaviti sve na
stolu i otidi opremljena slualicama u enski toalet. Ali kako je vrpca
zavrila na lavabou upita Sabbath, ako si je sluala u zahodu?
Premjetala sam stvari iz torbice. Zato to nisi uinila na zahodu?
Jer bih onda opet poela sluati. Ono, nisam znala to da radim,
mislila sam si 'Ovo je stvarno ludo.', bila sam, ono, skroz vlana i
nabubrena, kako sam se mogla skoncentrirati? Otila sam u knjinicu
jer sam mislila itati knjige za seminarski, ali nisam mogla prestati
masturbirati. Svi masturbiraju u knjinicama. Knjinice tome i slue.
To mi ne objanjava zato si izala bez vrpce... Netko je uao. Tko?

Tko je uao? To nije vano. Neka cura. Ja sam se zbunila. Nisam vie
znala to radim. Mislila sam da du poludjeti. Ono, bojala sam se da de
me kazeta izluditi, pa sam ietala van. Osjedala sam se zbilja uasno.
Htjela sam te nazvati. Ali, ono, bojala sam se tebe. Tko te na to
nagovorio, Kathy? Tko te nagovorio da me snima?
E, koliko god opravdana mogla biti Sabbathova ljutnja izazvana
neoprostivom zaboravljivodu ili bezonom izdajom, dok je Kathy
cmizdredi sjedila na prednjem sjedalu njegova auta, osjedao je da nije
posve pravedan. (Parkirao je, sudbinski, tono preko puta groblja na
Battle Mountainu gdje de tri godine kasnije konani poinak pronadi
Drenkino tijelo.) Istina je bila da je i on, Sabbath, snimao njihove
razgovore, ne samo onaj ija je snimka ostala na lavabou, nego i tri
koja su prethodila. Zapravo, Sabbath je snimao svoje uenice
godinama i naumio je ostaviti cijelu zbirku Kongresnoj knjinici.
Ouvanje zbirke bio je jedan od najvanijih razloga jedini koji je imao
da jednog dana unajmi odvjetnika radi sastavljanja oporuke.
Ukljuujudi etiri s Velikom Kathy, imao je ukupno trideset tri
kazete, koje su sadravale rijei est studentica koje su upisale
lutkarsku radionicu. Sve su kazete bile zakljuane u donjoj ladici starog
ormara za spise, spremljene u dvije kutije za cipele s natpisom
Corres. (U tredoj kutiji za cipele, na kojoj je pisalo Porezi 1984, bili
su polaroidi pet djevojaka.) Svaka snimljena kazeta bila je datirana i
sve su bile posloene po abecedi i odgovorno jedino po imenima,
ne i prezimenima, te kronoloki spremljene po toj klasifikaciji. Vrpce je
drao u odlinom redu ne samo kako bi svaku brzo pronaao kad bi
mu zatrebala, nego i zato da lako i brzo moe provjeriti, u napadu sebi
svojstvene brige, je li se koja od njih izgubila. S vremena na vrijeme
Drenka je voljela sluati kazete dok mu je puila. Inae one nikada nisu
naputale zakljuani ormar, a kad god bi uzeo neku od sebi najdraih,
dvaput bi zakljuao vrata studija. Sabbath je bio svjestan opasnosti
onoga to je uvao u tim kutijama za cipele, ali nikad se nije mogao
prisiliti izbrisati te vrpce, ili ih zakopati na gradskom smetlitu. To bi
bilo kao paljenje zastave. Ne, vie kao oskvrnuti Picassa. Jer je u tim
vrpcama bilo neke vrste umjetnosti u nainu na koji je natjerao te

djevojke da se oslobode svoje navike nevinosti. Bilo je neke

umjetnosti u njegovoj sposobnosti da im omogudi avanturu ne s
djeakom njihovih godina nego s nekim tri puta starijim od njih
sama odbojnost koju je u njima pobuivalo njegovo tijelo koje stari,
morala je njihovoj avanturi s njim dati okus zloina i stoga osloboditi
njihovu procvalu perverznost i nejasno oduevljenje koje se raa iz
oijukanja sa sramotom. Da, unato svemu, imao je jo umjetnikog
dara da im otvori mrane ivotne raspukline, esto prvi put otkako su
izgubile nevinost u srednjoj koli. Kako mu je Kathy rekla onim jezikom
kojim su sve govorile i zbog kojeg im je elio otkinuti glave, upoznavi
ga poela se osjedati osnaenom. Jo sam ponekad nesigurna i
preplaena. Ali najede, rekla je, elim jedino... elim provoditi
vrijeme s tobom... elim brinuti se za tebe. On se nasmijao. Misli
da me treba njegovati? Mislim, ree ona gorljivo. to misli?
Mislim da se mogu brinuti za tebe... elim se brinuti za tvoje tijelo. I
tvoje srce. Da? Vidjela si mi EKG? Boji se da du kad svrim dobiti
infarkt? Ne znam... hodu redi... ne znam tono to mislim ali to
mislim ozbiljno. To mislim to to sam sada rekla. A mogu li se ja
brinuti za tebe? Da. Da. Moe. Za koji dio tebe? Za moje tijelo,
usuuje se ona odgovoriti. Da, one su mogle osjetiti ne samo svoju
sposobnost zastranjivanja to su poznavale od sedmog razreda
nego i velike opasnosti koje ono ukljuuje. U te vrpce ulijevao je bez
krtarenja svoj dar kazalinog redatelja i lutkara. Otkako je uao u
pedesete, umjetnost u tim vrpcama podmukla umjetnost kojom je
potvrivao ved postojede bila je jedina umjetnost koja mu je
preostala.
A onda su ga uhvatili.
Kazeta koju je Kathy zaboravila, ne samo da je do jutra stigla u
Kakizakin ured, nego je prije toga nekako oteta i presnimljena u ad
hoc skupini zvanoj ene protiv seksualnog zlostavljanja, poniavanja,
omalovaavanja i telefonskog maltretiranja, iji akronim je na
engleskom glasio SABBATH. Do veeri slijededeg dana, SABBATH je
zakupio telefonsku liniju na kojoj su bez prestanka putali vrpcu.
Lokalni broj koji treba birati 722-2284, opet S-A-B-B-A-T-H

obznanili su dopredsjednica skupine, dvije ene, profesor povijesti

umjetnosti i lokalni pedijatar za vrijeme jednosatnog
kontakt-programa na studentskom radiju. Uvod koji je SABBATH
pripremio za telefonski prijenos opisivao je snimku kao najbesramniji
i najnemoralniji primjer iskoritavanja, poniavanja i spolnog
oskvrnuda jedne studentice od strane njezinog profesora u povijesti
ove akademske zajednice. Upravo dete uti, poinjao je uvod, koji
je izgovarao pedijatar i koji je Sabbathu zvuao odgovarajude
medicinski, premda i s dakom pravnikoga pravnikoga s opipljivom
mrnjom dvoje ljudi koji razgovaraju preko telefona: sjedne je
strane ezdesetogodinjak, a s druge mlada djevojka, koja je tek
napunila dvadesetu. Mukarac je njezin profesor, koji joj pristupa
oinskim nainom. On je Morris Sabbath, pridrueni profesor
lutkarskog kazalita u interfakultetskom programu. U cilju zatite
njezine privatnosti i njezine nevinosti ime mlade djevojke
prekriveno je tonom bliiiip gdje god se na snimci pojavljuje. To je
jedina izmjena izvornog razgovora, koji je tajno snimila mlada djevojka
kako bi potkrijepila dokazom emu ju je profesor Sabbath podvrgnuo
od prvog dana kako se upisala na njegov kolegij. U iskrenoj,
povjerljivoj izjavi dobrovoljno danoj izvrnom tijelu SABBATH-a, mlada
je djevojka izjavila da to nije prvi takav razgovor na koji ju je namamio
profesor Sabbath. tovie, ini se da je ona tek posljednja u nizu
studentica koje je profesor Sabbath zastraio i zlostavljao za vrijeme
svog sudjelovanja u lutkarskom programu. Ovo je snimka etvrtog
takvog razgovora kojemu je studentica bila podvrgnuta.1Sluatelji de
1Ono to slijedi necenzurirana je transkripcija itavog razgovora koji je Kathy Goolsbee tajno
snimila, a SABBATH putao svakome tko bi nazvao 722-2284, i priutio si trideset minuta za
sluanje. Samo u prva dvadeset etiri sata, vise od sto ljudi je nazvalo i odslualo snimku
zlostavljanja od poetka do kraja. Nije prolo puno, prije no to su se kazete sa snimkom originala
poele prodavati irom drave i, sudei prema Cumberland Sentinelu, sve do Prince Edward
Islanda, gdje se snimka i danas koristi kao nastavno pomagalo u Udruzi kanadskih ena
Charlottetowna.

to sada radi?
Leim na trbuhu. Masturbiram. Gdje si?
Kod kue sam. Na krevetu.

Sama?
Ahmmm.
Koliko e dugo biti sama?
Dugo. Brian je na utakmici baseballa.
Tako, dakle. Kako je to lijepo. Posve si sama, i samozadovoljava se na svom krevetu. Pa,
drago mi je to si nazvala. to ima na sebi?
(Djevojaki smijeh) Imam svoju odjeu.
Kakvu odjeu ima?
Imam traperice. I dolevitu. Uobiajenu odjeu.
Da, to je tvoja uobiajena odjea, zar ne? Bio sam vrlo uzbuen otkako sam zadnji put
razgovarao s tobom. Ti si vrlo uzbudljiva. Ahmmmm.
Jesi, jesi. Zar to ne zna?
Ali osjeala sam se loe. Osjeala sam se kao da sam ti smetala kad sam te nazvala doma.
Nisi mi smetala u smislu da se nisam htio uti s tobom. Naprosto sam osjeao kako je
dobra ideja zaustaviti sve prije nego ode predaleko.
Oprosti. Neu to vie raditi.
U redu. Samo si krivo procijenila. A zato i ne? Ovo ti je novo iskustvo. Okej. Sama si i na
svom krevetu.
Da, i isto tako, htjela sam... Zadnji put kad smo razgovarali rekao si... o tome da... Rekla
sam ti da se osjeam odvratno kad, zna, da mi je zbilja odvratno... a ti si rekao u vezi ega, a ja
sam rekla kad god, mislim, ono, zato jer nemam sposobnost u radionici... a onda sam mislila da te
zapravo izbjegavam, nisam u biti, ono, osjeala sam da ti nisam mogla rei (stidljivi smijeh)... To
je puno odreenije... Ja zapravo, ono... pa, moda ba sad... izgleda mi kao da cijelo vrijeme
razmiljam o seksu (smijeh priznanja).
Razmilja li, zaista?
Da, razmiljam. Osjeam se kao da nita ne mogu napraviti u vezi toga. To je tako...
mislim, to je jako...To je jako dobro, ponekad. (Smijeh).
Puno se samozadovoljava?
Pa, zapravo ne.
Ne?
Pa, nemam u biti puno prilike. Kad sam u razredu. I sve je tako dosadno, misli su mi
negdje totalno daleko. I ahmmmmm...
Opsjedaju te seksualne misli.
Aha. Stalno. I ja, ono... mislim da je to normalno ali nekako pretjerano. I osjeam se kao
da sam kriva, pretpostavljam.
Stvarno? U vezi ega se osjea krivom? Zato to te stalno opsjedaju misli o seksu. To se
svakome dogaa.
Misli? Ja ne mislim da svi ljudi tako razmiljaju.
Zaudilo bi te kako veina ljudi razmilja. Ja ne bih brinuo o tome. Mlada si i zdrava si i
divna si i zato ne bi? Zar ne?
Pa, valjda. Ne znam. Ponekad za psihologiju itam o ljudima koji, ono, imaju dijagnozu
hiperseksualan, i ono, mislim si, Hej. Sad mi se ini kao da u, mislim ono, kao da e ti misliti
da sam ja neka nimfomanka, a nisam. Ja ne... ma svejedno...nije kao da se vani seksam. Ne znam.
Mislim, ja samo seksualiziram svaki odnos koju imam s ljudima, i osjeam se krivom. Osjeam se
kao da to... zna, ono... nije dobro.
Tako se osjea i sa mnom?
Pa, ahmmmm...

Ti seksualizira nae telefonske razgovore, ja seksualiziram nae telefonske razgovore u

tome nema nita loe. Zbog toga se nee osjeati loe, ili grijeim?
Pa, mislim... ono, ne znam. Valjda se ne osjeam krivom. Osjeam se jako osnaenom. Ali,
bez obzira na sve, ono, samo hou rei da, mislim ono, ja u biti ne sjedim bez veze i mislim da mi
fali sposobnosti. Sjedim i mislim si, to se to zbiva u mojoj glavi? Ne mogu to podnijeti.
Pa, naprosto prolazi kroz razdoblje kad ti seks predstavlja opsesiju. To se svakome
dogaa. Pogotovo ako te u koli nita ne zanima.
Mislim da je to problem. To je kao neka reakcija. Moram se buniti, tako neto.
Te kolske stvari ti ne zaokupljaju um. I tako je tvoj um prazan, i tako svata moe ui u
njega, a ono to ulazi jer si frustrirana, to to moe odgovoriti na frustraciju je seks. To je vrlo
uobiajena pojava. U tvom umu nema nieg, i on se ispuni s tim. Ne brini o tome. Okej?
(Smijeh) Aha. Ba mi je drago... zna, osjeala sam da ti to mogu rei, ali ne bih mogla to
rei nikom drugom.
Moe mi rei i rekla si mi i to je odlino. A sad si u trapericama i doleviti.
Aha.
Da?
Aha.
Zna to sad elim?
to?
Otkopaj Levisice.
Okej.
Raskopaj gumb.
Okej.
I otvori lic.
Okej... ja sam pred ogledalom.
Pred ogledalom si?
Aha.
Lei?
Aha.
Sad svui svoje Levisice...spusti ih niz glenjeve.
(apat) Okej.
I skini ih do kraja... dajem ti vremena... Jesi li ih skinula?
Aha.
to vidi?
Vidim si noge. I vidim si prepone.
Ima li na sebi bikini gaice?
Da.
Sad uzmi ruku i stavi prst tono na sredinu svojih gaica. Na vanjsku stranu gaica i trljaj
gore dolje. Kako ti se to svia?
Dobro je. Aha. Svarno dobro. Tako je lijepo. Vlano je.
Vlano?
Svarno je skroz vlano.
Jo uvijek si na vanjskoj strani gaica. S vanjske strane trljaj. Trljaj gore dolje... Sad
makni gaice u stranu. Moe li to?
Aha.
A sad stavi prst na klitoris. I samo trljaj, gore dolje. I reci mi kako se osjea.

Jako je dobro.
Uzbudi se samo. Reci mi kako se osjea.
Stavljam si prst u piku. Samo vrh.
Jesi li na trbuhu ili na leima?
Sjedim.
Sjedi. I gleda u ogledalo?
Aha.
I ide unutra i van? Aha.
Samo naprijed. Jebi se prstom.
eljela bih da si tu, zna.
Reci mi to eli.
elim tvoju karu. elim je vrstu, stvarno vrstu.
eli da ga turnem u tebe?
elim da ga turne snano.
Jedan lijepi vrsti kurac u tebi?
Mhmmm. Oh, diram si grudi.
eli si skinuti dolevitu?
Ba je podiem.
eli uzeti bradavicu izmeu dva prsta?
Aha.
A kako bi bilo da je ovlai. Ovlai je svojim prstima. Jezikom ovlai prste i ovlai vrh
bradavice. Je li fino?
Oh, Boe.
Sad si jebi piku. Jebi si opet piku.
Mhmmmm.
I reci mi to eli. Reci mi to najvie eli.
elim te na svojim leima. elim tvoj kurac u sebi. Oh, Boe. Oh, Boe. elim te.
to eli, (bliip)? Reci mi to eli.
elim tvoju karu. elim je po sebi. elim tvoje ruke svuda po sebi. elim tvoje ruke na
mojim nogama. Na mom trbuhu. Na mojim grudima, elim da mi stiu grudi.
Gdje eli moju karu?
Oh, elim je u svojim ustima.
to e raditi kad ti bude u ustima?
Cuclati je. Cuclati je zbilja jako. elim ti cuclati jaja. elim ti lizati jaja. Oh, Boe.
I to jo?
Oh, elim samo da me stie. Onda elim da me pone pumpati.
Da te pumpam? Upravo sad te pumpam. Reci mi to eli.
elim da me pumpa. Oh, elim te u sebi.
to sad radi?
Na trbuhu sam. Masturbiram. elim da mi lie dojke.
Liem ih sada. Ovog trena liem tvoje sise.
Oh, Boe.
to jo eli da ti radim?
Oh, Boe, svrit u.
Svrit e?

elim to. elim te ovdje. elim te na sebi. elim te ovog trena na sebi.
Na tebi sam.
Oh, Boe. Oh, Boe. Moram prestati.
Zato mora prestati?
Jer bojim se. Bojim se da neu nita moi uti.
Mislio sam da se nitko ne vraa. Mislio sam da on igra koarku.
Pa, nikad ne zna. Oh, Boe. Oh, Boe. Oh, Boe, ovo je strano. Moram prestati. elim
tvoj kurac. elim da me jako pumpa. elim da me kopa. Oh, Boe. to ti sad radi?
Drim svoj kurac u ruci.
Stie ga, trlja? elim ga gladiti. Reci mi. elim ga na svojim ustima. elim ga puiti.
Oh, Boe, elim ga ljubiti. elim da mi gurne kurac u dupe.
to eli s mojim kurcem ovog trena?
elim ga puiti. elim biti izmeu tvojih nogu. Da me vue za kosu.
Snano?
Ne. Njeno. A ja u se onda micati. Daj mi da ti puim.
Dat u ti. Ako kae molim te, dat u ti.
Oh, Boe. Ovo je muenje.
Je li? Ima li prst u piki?
Ne.
Onda nije muenje. Stavi si prst u piku, (bliip). Stavi si prst u piku.
Okej.
Gurni si prst u piku.
Oh, Boe, tako je vrua.
Stavi ga unutra. Sad ga mii gore dolje.
Oh, Boe.
Pomii ga gore dolje, (bliip). Mii ga gore dolje, (bliip). Jebi si piku, (bliip). Hajde, jebi
se. Hajde, jebi se.
Oh, Boe! Oh, Boe!
Hajde, jebi se.
Oh! Oh! Oh! Mickey! Oh, moj Boe! Ahh! Ahh! Ahh! Isuse Kriste! Oh, moj Boe! Isuse
Kriste! Tako te elim! Uhhh! Uhhh! Oh, Boe... svrila sam.
Jesi li svrila?
Aha.
Je li bilo dobro? Aha.
eli li svriti ponovo?
Mm-mm.
Ne?
Ne. elim da ti svri.
eli me natjerati da svrim?
Aha. Lizat u ti kurac.
Reci mi kako e mi pomoi da svrim.
Puit u ti ga. Polako. Gore dolje. Polako miem usne gore dolje po tvom kurcu. Miem
jezikom. Lizat u vrh tvog kurca. Stvarno polako. Mmmm. Oh, Boe... to eli da napravim?
Lii mi jaja.
Okej. Okej.

elim da mi stavi jezik na dupe. eli li to?

Okej.
Uzbudi mi upak snano jezikom.
Aha. Mogu to.
Uguraj mi prst u upak.
Okej.
Jesi li ikad to radila?
Neee. Mm-mm.
Uzmi svoj prst, dok se jebemo. Njeno ga gurni u moj upak. I onda me jebi u upak
prstom. Misli da bi to voljela?
Aha. elim ti pomoi da svri.
Igraj se s njim prstom. A kad iscuri kapljica, moe je razmazati. Svia ti se to?
Aha.
Jesi li se kad evila s enom?
Ne.
Zar nisi?
Ne.
Ne? Moram te to pitati, zna.
(Smijeh)
Nitko te u koli nije pokuao poeviti? Nijedna te ena nije pokuala poeviti u koledu?
Mhmmm, ne.
Stvarno?
Mhmmm, ne. Nije da nisam razmiljala o tome.
Razmiljala si o tome?
Aha.
to si mislila?
Mislila sam o tome da budem na vrhu ene i cuclam joj dojke. I da spojimo pike i
trljamo se. Ljubimo.
Nikad to nisi radila?
Mm-mm.
Jesi li se ikad evila s dvojicom mukaraca?
Mm-mm.
Ne?
Mm-mm. (Smijeh) Jesi li ti?
Nije da se mogu sjetiti. Jesi li kad razmiljala o tome?
Aha.
O tome da se poevi s dvojicom mukaraca.
Aha.
Mata li kad o tome?
Aha. Ponekad. Mislim na nekakve nepoznate mukarce. Na jebanje.
Jesi li se kad pojebala s mukarcem i enom?
Ne.
Jesi li kad razmiljala o tome?
Ne znam.
Ne?

Moda. Aha. Vjerojatno jesam. Zato ti pita sve to?

Pa, moe i ti mene ispitivati ako hoe.
Jesi li se kad jebao s mukarcem?
Ne.
Nikad?
Ne.
Stvarno?
Da.
Jesi li kad jebao dvije ene?
Aha.
Jesi li se kad jebao s prostitutkom?
Aha.
Jesi? Oh, moj Boe (smijeh).
Aha, jebao sam se s dvije ene.
Je li ti se svialo? Bilo je sjajno. Volim to.
Stvarno?
Aha. I one su to oboavale. Zabavno je. Jebao sam njih dvije. Onda su se one jebale
meusobno. Onda su mi obje puile. Onda bih ja lizao jednu od njih. Dok je druga meni puila. To
je bilo dobro. Lice mi je bilo u piki. A druga bi mi cuclala kurac. Onda bi prva lizala piku drugoj.
Tako da su svi svima lizali. A ponekad ti jedna cucla i ukruti te, a onda ga ugura u piku od one
druge. Kako ti se to svia?
Dobro je.
Volim ih gledati kako liu jedna drugu. Jedna drugu, dok ne svre obje. Puno se toga moe
raditi, zar ne?
Aha.
To te plai?
Aha.
Da li, stvarno?
Pomalo. Ali elim te jebati. elim te jebati. Ne elim se jebati s tobom i s nekim drugim.
Ne traim to od tebe. Samo odgovaram na tvoja pitanja. Samo te elim jebati. elim ti
lizati piku. Lizati je jedan sat. Oh, (bliip), elim svriti po tebi.
Svri na moje grudi.
To ti se svia?
Da.
Ti si vrlo uspaljena djevojka, zar ne? Reci mi kako ti pika sada izgleda?
Mm-mm.
Ne? Nee mi rei kako izgleda?
Mm-mm.
Mogu je zamisliti.
(Smijeh)
Lijepa je to pika.
Zna to se dogodilo?
to?
Imala sam ginekoloki pregled. I mislila sam da je ginekologinja svravala na mene.
Ona?

To je bilo neto skroz drugaije od svega to mi se ikada prije dogodilo.

Reci mi.
Ne znam. Ona je bila, ono... bila je jako zgodna. Bila je lijepa. Stavila je ogledalce unutra i
rekla je, Moj Boe, ima toliko toga unutra. I stalno je to govorila. I onda je izvadila tu neku
ljepljivu cistu. Ne znam. Bilo je udno.
Dirala te?
Aha. Stavila je ruku u mene. Mislim, prste dok je pregledavala.
Uzbudilo te to?
Aha. Dodirnula je moj... imam malu opeklinu na bedru, i ona ju je dodirnula, i pitala me
to se dogodilo. Ne znam. Bilo je nekako drugaije. I tad sam...
Tad si to?
Nita.
Reci mi.
Osjeala sam se stvarno dobro. Mislila sam da sam luda.
Mislila si da si luda?
Aha.
Ti nisi luda. Ti si uspaljena djevojica iz Hazeltona i uzbuena si. Moda bi se trebala
poeviti s djevojkom.
Mm-mm (smijeh).
Moe raditi to god hoe, vidi? eli li mi sada pomoi da svrim?
Aha. Sva sam znojna. I hladno je ovdje. Aha, elim ti pomoi da svri. elim ti puiti
kurac. elim ga jako.
Nastavi.
U ruci ti je?
Itekako.
Dobro. Da li ga trlja?
Drkam.
Drka?
Povlaim ga gore dolje. Povlaim gore dolje. Ispast e mi jaja. Oh, kako je to dobro,
(bliip), kako je to dobro.
Gdje me eli?
elim da pikom nasjedne tono na moj kurac. Da klizne na njega. I onda pone trljati
gore dolje. Sjedne na njega i primi ga u sebe.
eli mi gnjeiti dojke?
Gnjeit u ih.
tipati mi bradavice?
Oh, grist u tvoje bradavice. Tvoje lijepe ruiaste bradavice. Oh, (bliip). Oh, sad se puni
spermom. Puni se vruom, gustom spermom. Puni se vruom bijelom spermom. trcnut e van.
eli da ti svrim u usta?
Aha. elim ti ovog trena cuclati. Vrlo brzo. elim ga staviti u usta. Oh, Boe. Cuclam ga
jako.
Cuclaj ga, (bliip). Cuclaj me.
Bre i bre?
Cuclaj me, (bliip)
Oh, Boe.
Cuclaj me, (bliip). eli mi puiti kurac?

brzo uvidjeti kako je do tog trenutka psiholokog napada na neiskusnu

mladu djevojku profesor Sabbath ved uspio uvjeriti je da misli kako u
tome sudjeluje dobrovoljno. Naravno, natjerao je djevojku da misli
kako je to njezina greka, kako je ona 'loa djevojka' koja je
pristajanjem i sudionitvom sama sebe ponizila...
***
Automobil se sputao niz padine Battle Mountaina do usamljenog
mjesta gdje ju je trebao pokupiti, krianje koje je odvajalo umu od
polja koja su se pruala do West Ton Streeta. itavim putem tih
petstotinjak metara visinske razlike, plakala je dok joj se tijelo treslo,
puno boli, kao da je ivu stavljaju u grob. Oh, to je nepodnoljivo. Oh,
to boli. Tako sam nesretna. Ne razumijem zato mi se ovo dogaa.
Ona je bila velika djevojka ija je proizvodnja izluevina bila znatna, a
Da, elim ti puiti. elim ti puiti karu.
Popui moju vrstu karu. Moju jaku, vrstu karu. Popui moju jaku, vrstu karu.
Oh, Boe.
Oh, pun je sperme, (bliip). Oh, (bliip), popui ga sad. Ahha! Ahh! Ahh! Ahh!... Oh,
ovjee... Jesi li jo tu?
Aha.
To je dobro. Drago mi je da si to ba ti.
(Smijeh)
Oh, srce.
Ti si ivotinja.
ivotinja? Misli?
Aha.
Ljudska ivotinja?
Aha.
A ti? to si ti?
Loa djevojka.
To je dobro biti. Bolje je od svoje suprotnosti. Misli da mora biti dobra djevojka?
Pa, ljudi to oekuju.
A ti budi realna i pusti njih da budu nerealni. Isuse. Kakav je ovdje nered.
(Smijeh)
Oh, draga (bliip).
Jesi li jo uvijek sam?
Da, jo uvijek sam sam.
Kad ti se vraa ena?

njezine suze nisu bile iznimka. Nikad nije vidio tako velike suze. Netko
tko nije bio tako dobar strunjak mogao je pomisliti da su prave.
Izuzetno nezrelo ponaanje, ree on. Scena cmizdrenja.
elim ti puiti, uspjela je procijediti kroz suze.
Ta osjedajnost mladih ena. Zato jednom ne smisle neto
novo?
S druge strane ceste, nekoliko je dostavnih vozila bilo parkirano
na pranjavom parkiralitu pred staklenikom iji su obrisi predstavljali
prvi ohrabrujudi znak ulaska bijelog ovjeka na ove prostore (nekad
davno, ovo je bilo podruje iji su slapovi plemenima koja su tu
obitavala prema protivnicima izgradnje parkiralita i postavljanja
izletnikih stolova bili sveti. U jednom od strano hladnih jezerca
jedne od najzabitijih pritoka tih svetih jezera, potoku koji se niz stijene
sputao kraj Pedine, on i Drenka ljeti su se igrali goli. Vidi ilustraciju 4.
Detalj s vaze pleude nimfe i bradatog lika koji mae falusom, iz
okruga Madamaska. Obratiti panju na vr vina, jarca i koaru smokvi
uz rub potoka. Iz kolekcije Metropolitan muzeja. XX stoljede poslije
Krista)
Gubi se. Nestani.
elim ti popuiti, jako.
Radnik u radnom odijelu utovarivao je vrede gnojiva na jedan od
kamiona osim njega, nikoga vie nije bilo na vidiku. Magla se dizala
iza uma prema zapadu, sezonska magla koja je Madamaskancima
nesumnjivo govorila neto o vladajudim boanstvima ili otputovalim
duama njihovim majkama, njihovim oevima, njihovim Mortijima,
njihovim Nikkima ali Sabbatha je podsjedala tek na poetak Ode
jeseni. On nije bio Indijanac, a magla je bila duh nekoga koga nije
poznavao. Ovaj lokalni skandal, sjetite se, dogodio se jeseni 1989.,
dvije godine prije smrti njegove senilne majke i etiri prije nego to je
Sabbatha njezino ponovno pojavljivanje navelo da shvati kako sve ivo
nije ivuda supstanca. Velika Sramota je tek dolazila, a iz oitih razloga
njezine poetke nije mogao smjestiti u osjetilne poticaje to ih je
dobio od bezopasne, eksperimentima sklone kderke pennsylvanijskog

pekara sa zlosutnim prezimenom.2 Prlja se i zatrpava sve vedom

hrpom govana svatko zna toliko o neizbjenome (ili je to nekad
znao) ali ni Sabbath nije razumio kako je mogao izgubiti posao na
koledu
humanistikih
znanosti
zato
to
je
jednu
dvadesetogodinjakinju uio prostom govoru dvadeset pet godina
nakon Pauline Reage, pedeset i pet godina nakon Henryja Millera,
ezdeset godina nakon D. H. Lawrencea, osamdeset godina nakon
Jamesa Joycea, dvjesto godina nakon Johna Clelanda, tristo godina
nakon Johna Wilmota, drugog earla od Rochestera a kamoli etiri
stotine godina nakon Rabelaisa, dvije tisude godina nakon Ovidija, i
dvije tisude dvjesto nakon Aristofana. Do 1989. ovjek bi morao biti
truca kruha tate Goolsbeeja da ne govori prosto. Kad bi barem
mogao hraniti penis godita '29 beskompromisnim nepovjerenjem,
lukavim negatorstvom i energijom usmjerenom protiv svijeta, kad bi
barem mogao hraniti penis godita '29 neumornim nepodoptinama,
ivahnim protivljenjem i s osam stotina raznih vrsta gaenja, ne bi mu
trebale te vrpce. Ali prednost mlade djevojke nad starim mukarcem
je u tome to je ona vlana uz najmanji razlog, dok se ponekad, da bi
se njega pobudilo, treba vraki namuiti. Starenje donosi probleme
koji nisu ala. Kurac se ne dobiva s neogranienom garancijom.
Magla se zlokobno dizala s rijeke, a bundeve, zrele za
izdubljivanje, ispunjavale su polje iza staklenika poput pjegica posutih
po Kathynu licu, a na drvedu je bilo privrdeno, tko bi rekao, savreno
odgovarajude lide, svaki pojedini list osjenan do viebojnog
savrenstva. Drvede je bilo raskono kao to je bilo i godinu ranije i
godinu prije toga vjena rasko boja koja ga je podsjedala da vode
Madamaske imaju razloga plakati, jer je to bilo najdalje to je doao
od Romantine rute i onih velikih gradova poput Buenos Airesa, gdje
je obini mornar sedamnaestogodinjak 1946. mogao jesti skoro
zabadava u najvedim peenjarama na Floridi tako su zvali glavnu
ulicu u B.A.-u, Florida i onda prijedi rijeku, slavnu Platu, gdje su bila
najbolja mjesta, to jeznailo mjesta gdje su imali najljepe djevojke.
2Goolsbee

goolies=testisi; bee=pela (op.prev.)

A u Junoj Americi to je znailo najljepe djevojke na svijetu. Toliko

vrudih, lijepih ena. A on se zabio u Novu Englesku! areno lide?
Probajte Rio. I oni imaju boje, samo to su one na mesu umjesto na
drvedu.
Sedamnaestogodinjak. Tri godine bio sam mlai od Kathy, i bez
ad hoc skupine mekuastih profesora koja bi me sprijeila da dobijem
triper, da se evim ili da me izbodu na smrt, a kamoli da mi zlostavljaju
malene ui. Namjerno sam otiao zabavljati se tamo. Jebenih
sedamnaest godina i slue tome.
Frost, on je razmiljao mislio je Sabbath kratedi vrijeme dok
Kathy ne shvati da se ni on sa svojim niskim standardima nede usuditi
ponovo riskirati svoj kurac sa stopostotnom gujom, i da bi naprosto
trebala otpuzati natrag k japanskoj otrovnici. Tupe budale, ponosni
potomci doseljenika koji su preoteli ova brda od Izvornih Gojima to
je povijesno prikladniji pojam od Indijanaca, a i dostojanstvenih,
kako je Sabbath objasnio onom Roseanninu prijatelju koji je
Skupljanje i lov predavao kao knjievni kolegij... Gdje sam ono stao?,
mislio je on, dok je zbog ulagivanja perfidne Kathy izgubio svoj... tupe
budale, ti dugo vladajudi goyimi, svi veseli i radosni kao u Kad srca
bijahu mlada i vesela o nekoj drugoj zimi, s jo niim
temperaturama nego nod ranije, kad je Roseannu, obuenu samo u
spavadicu, policija pronala u tri sata ujutro kako ispruena na leima
lei na Town Streetu ekajudi da je netko pregazi.
Otprilike sat ranije otila je iz kude autom, ali nije uspjela prijedi
ak ni prvih petnaestak metara izmeu vrata garae i Brick Furnace
Roada. urila se ne prema gradu, ved prema Athensu, etrnaest milja
daleko, gdje je Kathy dijelila stan s Brianom nedaleko od koleda, na
adresi Spring 137. I unato tome to se dipom zabila u kamen na
malom travnatom polju koje je bilo njihov vrt, unato tome to je
morala posrtati bez cipela ili papua oko pet kilometara po mrklom
mraku niz cestu, preko mosta nad potokom, sve do Town Streeta,
unato tome to je na loem asfaltu leala od petnaest minuta do pola
sata prije nego ju je opazio policajac u ophodnji, u jednoj je svojoj
smrznutoj ruci jo grevito drala samoljepljivu poruku ispisanu

pijanim krabotinama koje su tada ak i njoj bile neitke adresu

djevojke koja je na kraju snimke upitala Kad ti se vrada ena?
Roseannina je namjera bila redi toj kurvici osobno da se itekako
jebeno vratila, ali nakon to se toliko puta spotaknula i pala, a da nije
dola ni blizu Athensa, Roseanna je na Town Streetu zakljuila kako bi
joj bilo bolje da je mrtva. Tako djevojka ne bi nikad vie morala
postaviti svoje pitanje. Nitko vie.
elim ti popuiti ba ovdje.
Sabbath je proveo za volanom vie od est sati tog dana vozedi
Roseannu u privatnu psihijatrijsku bolnicu u Usheru i onda natrag,
kako bi se na vrijeme susreo s Kathy i ved je od tri sata ujutro bio
budan suoavajudi se s ovim najnovijim preokretom, kad su ga
probudili glasni udarci na vrata i zapanjujuda spoznaja da je to policija
koja vrada njegovu enu za koju je mislio da spava u velikom krevetu,
ne priljubljena uz njega, suvino je to i redi, ved sigurna na udaljenom
rubu, kamo se, mora se priznati, nije zaputio ved niz godina. Kad su
promijenili stari krevet za vedi, jednom je posjetitelju rekao kako je
novi krevet toliko velik da u njemu uopde ne moe nadi Roseannu.
Nauvi to, istedi vrt ispred kuhinjskog prozora, Roseanna je
doviknula: Zato ne potrai malo bolje? Ali to je bilo vie od deset
godina ranije, dok je jo razgovarala s ljudima i pila samo bocu dnevno
i kada je jo bilo nade.
Da, tamo kod vrata, ozbiljan i ljubazan, stajao je Matthew
Balich, kojega njegova biva uiteljica likovnog nije uspjela prepoznati
zbog policijske uniforme, ili zbog cuge. Oito je apnula Matthewu,
prije nego to je on tako odluno obznanio svoj zadatak, da moraju
biti vrlo tihi kako ne bi probudili njezina radinog mua. ak mu je
pokuala dati i napojnicu. Uputivi se prema Kathy samo u spavadici,
ipak je bila dovoljno prisebna da ponese sa sobom torbicu, u sluaju
da zatreba kupiti pide.
Bila je to duga nod, jutro i popodne za Sabbatha. Prvo je dip
trebalo otegliti s kamena na koji je naletio, zatim je preko obiteljskog
doktora trebalo pronadi slobodno mjesto u Usheru, onda je trebalo
uloiti napor da je se prisili, mamurnu i histerinu kakva je bila, da

pristane na dvadeset osam dana Usherskog rehabilitacijskog

programa, i konano, bio je tu estosatni put do bolnice, za vrijeme
kojega se Roseanna dernjala na njega sa stranjeg sjedala, da bi mu
kraj svake benzinske pumpe ljutito naredila da stane, kako bi se mogla
osloboditi greva.
Zato je morala lokati na rate u tim odvratnim veceima, umjesto
da otvoreno potegne iz boce koju je drala u torbi, Sabbath nije elio
saznati. Njezin ponos? Nakon posljednje nodi, njezin ponos? Sabbath
nije uinio ita kako bi je prekinuo, kad je poela nabrajati naine na
koje je enu ije su namjere bile iskljuivo da mu pomae u radu, tjei
ga u nevolji, i njeguje ga kad je artritis bio najmuniji, bestidno
zanemarivao, vrijeao, iskoritavao, i izdao.
Na svom sjedalu, Sabbath je putao Goodmanove vrpce uz koje
su on i Drenka obino plesali u motelskim sobama koje je unajmljivao
uzdu i poprijeko doline kad su postali zaneseni ljubavnici. Za vrijeme
200 kilometara dugog puta do Ushera, glazba je manje-vie
priguivala Roseanninu tiradu i pruala Sabbathu malo olakanja od
svega to je proao otkako ju je Matthew ljubazno vratio. Prvo su se
jebali, potom su plesali, Sabbath i Matthewova mama, a dok je
Sabbath nepogreivo pjevao stihove u njezino nasmijeeno,
nevjericom obliveno lice, iz nje bi curila njegova sperma, inedi jo
glatkijima obline njezinih bedara. Sperma bi klizila skroz do njezinih
peta, i on bi joj nakon plesa masirao njome stopala. Ugnjeden na
rubu motelskog kreveta, on bi sisao njezin veliki palac, pretvarajudi se
da je to njezin kurac, a ona se pretvarala da je njegova sperma njezina
vlastita.
(A gdje su nestale sve one stare ploe na 78 okretaja? Kad sam
otiao na more, to se dogodilo s Victorovom snimkom Sometimes
I'm Happy, najdragocjenijeg Mortyjeva blaga, onom sa solom
Bunnyja Berigana koji je za Mortyja bio najvedi trubaki solo svih
vremena, bilo iji? Tko je dobio Mortyjeve ploe? to se dogodilo sa
stvarima kad je Mama umrla? Gdje su one?) Dok je jednim svojim
palcem milovao svu irinu hrvatske jagodice, a drugim kakljao njen
prekida za ukljuivanje i iskljuivanje, Sabbath je Drenki pjevao

Stardust, ne kao Hoagy Carmichael, na engleskom, ved ni manje ni

vie nego na francuskom Suivant le silence de la nuit/Repete ton
nom... tono kako je to na maturalnim zabavama pjevao Gene
Hochberg, voa swing benda u kojem je Morty svirao klarinet (koji je,
zaudo, ba kao i Morty, zavrio u jednoj B-25 posadi na Tihom
oceanu i za kojeg je Sabbath potajice elio da bude pogoen). Premda
je nesumnjivo bio bradato bure Drenka je oduevljeno gugutala: Moj
ameriki deko. Ja imam amerikog deka, dok je velika
Goodmanova izvrdba iz tridesetih sobu ispunjenu vonjem sredstva za
dezinficiranje pretvarala u plesnu salu iznad plae na aveniji La Reine,
sobu koju je iznajmio za est dolara na ime Goodmanova
manijakalnog bubnjara u stvari We Three and the Angels Sing,
Ziggyja Elmana. U paviljonu na aveniji La Reine Morty je uio Mickeya
plesati jedne nodi u kolovozu 1938., kad je malenom djeaku koji je
bio njegova sjena bilo tek devet godina. Djetetov roendanski poklon.
Sabbath je u motelu zvanom Bo-Peep uio djevojku iz Splita kako
treba plesati jednog snjenog popodneva 1981. Do trenutka kad su
oko est sati krenuli, razdvojenim autima, svatko svojoj kudi, Drenka je
znala razlikovati solae Harryja Jamesa od Elmanovih u St. Louis
Bluesu, mogla je vrlo smijetno oponaati Hampa kako vie Iiiiii-hiiii
na onaj svoj kretavi nain, kao u zavrnom solu Ding Dong Daddyja,
znala je znalaki redi o Roll 'Em to je Morty obino znalaki govorio
Mickeyu o Roll 'Em nakon to se boogie-woogie poetak raspojasa u
Stacyjevom soliranju: To je u biti brzi blues u F-u ak je bila u stanju
na Sabbathovoj stranjici lupkati Krupin tam-tam ritam kao svoju
vlastitu pratnju Sweet Leilani. Martha Tilton preuzima od Helen
Ward. Dave Tough preuzima od Krupe. Bud Freeman koji je '38. doao
iz Dorsey benda. Jimmy Mundy, iz Hines banda, kao autor aranmana.
U dugim zimskim popodnevima u Bo-Peepu, ameriki deko uio je
Drenku stvarima koje nikada ne bi mogla nauiti od svog odanog mua
ije je zadovoljstvo bilo itavog dana graditi kamene zidove sam u
snijegu, dok ne bi postalo premrano da vidi i vlastiti dah.
Ljubazni ljepukasti doktor dvadesetak godina mlai od
Sabbatha uvjeravao ga je u Usheru da de Roseanna, ukoliko bude

suraivala u programu, kudi stidi za dvadeset osam dana, na

najboljem putu k stalnoj trezvenosti. elite se kladiti?, rekao je
Sabbath i odvezao se natrag u Madamaska Falls ubiti Kathy. Jo od tri
u nodi, kad je saznao da je Roseanna zbog te kazete leala na Town
Streetu u spavadici ekajudi da je netko pregazi, namjeravao je odvesti
Kathy na vrh Battle Mountaina i zadaviti je.
Kad je zrela, golema bundeva izronila iz mranog polja s druge
strane ceste, a puni je mjesec bio na svom dramatskom vrhuncu,
Sabbath nije mogao redi gdje je pronaao snagu da se suzdri dok je
ona, po peti put u isto toliko minuta, ponavljala ponudu da ga namami
i da je ne zadavi svojim nekada modnim prstima ili da popusti, pa da
to obave u autu po milijuntni put u svom ivotu.
Kathy, ree, dok je od iscrpljenosti koju je osjedao imao dojam
da treperi i gasi se poput zamirude arulje, Kathy, ree, misledi, dok
je gledao mjesec, kako bi stvari ispale drugaije da je samo imao
mjesec na svojoj strani, uini nam svima uslugu popui radije
Brianu. To ak moe biti ono emu on tei pretvarajudi se u mutavca.
Nisi li rekla da ga je ok od sluanja vrpce pretvorio u gluhonijemog
ovjeka? Pa, otii kudi, napii mu poruku da de mu popuiti, i vidi
hode li mu se lice ozariti.
Nemoj biti prestrog prema Sabbathu, itatelju. Ni uzburkani
unutranji monolog, ni preobilje samounitenja, ni godine itanja o
smrti, ni gorko iskustvo patnje, gubitka, nevolja i tuge nije ovjeku
njegova tipa (moda ovjeku svakoga tipa) nimalo olakala koritenje
mozga kad se s tom ponudom susretne i samo jednom, a kamoli kad
istu opetovano ponavlja enska osoba i maloljetnica tri puta mlaa od
njega, s izgovorom poput izgovora Gene Tierny u Lauri. Za poetak,
nemojte biti strogi prema Sabbathu do te mjere da ponete misliti
kako je ona moda govorila istinu: kako je zaista ostavila sluajno
kazetu u knjinici, kako je ona zaista dospjela sluajno u Kakumotine
ruke, kako joj je zaista bilo nemogude oduprijeti se pritiscima i kako
je, na kraju, popustila samo da bi spasila vlastitu kou, kao to bi svaki
njezin kompid tako je zvala svoje prijatelje uinio to isto. Bila je u
biti slatko, dobroduno i pristojno dijete, dobre naravi, ukljuena,

kako je vjerojatno mislila, u neku napola ludu ali bezopasnu

vannastavnu aktivnost, audiovizualni klub profesora Sabbatha; velika
djevojka bez gracioznosti, loe obrazovana, gruba i nesuvisla na
uobiajeni nain studentice iz kasnog dvadesetog stoljeda, ali i posve
bez prijetvornosti i bezobzirnosti potrebnih za podvalu koju joj je
pripisivao. Moda tek zato to je bio tako razjaren i iscrpljen, opet je
poeo krivo tumaiti stvari i pretvarati se u rtvu jo jedne od svojih
glupih pogreaka. Zato bi ona tako dugo i tako tuno plakala ako se
urotila protiv njega? Zato bi se ona tako snano privijala uz njega, ako
je podravala njegove protivnike prepune vrlina, sa svojim ljutim,
zlokobnim idejama to bi, a to ne bi trebalo biti dijelom naobrazbe
dvadesetogodinjakinja? Ona jo nije stekla Sabbathovu vjetinu
glumljenja naizgled iskrenih osjedaja... ili moda ipak jest? Zato bi
inae eljela popuiti nekome sebi posve stranom, nevanom, nekome
tko je ved mjesec dana bio u sedmom desetljedu svog ivljenja na
zemlji, ako ne zato da nedvosmisleno pokae kako je nestvarno,
nelogino i neshvatljivo njegova? Tako malo toga moe se znati u
ivotu, itatelju nemoj biti strog prema Sabbathu ako stvari pou po
krivu. Ili prema Kathy ako njoj poe po krivu. Mnogi nestvarni,
nelogini i neshvatljivi potezi ukljueni su u ludilo poude.
Dvadesetogodinjakinja. Da li bih je mogao odbiti? Koliko
tridesetogodinjakinja i etrdesetogodinjakinja je jo preostalo? Pod
tunom arolijom maglovitog sumraka, prolazedih godina i raskonog
mjeseca, daleko iznad bezvrijednih, jadnih besmislica to se odvijaju
ispod njega, zato uopde oklijeva? Kamizakiji su tvoji neprijatelji,
uinio ti neto ili ne, pa bolje onda to uiniti. Da, da, ako jo moe
uiniti neto, onda to i mora uraditi to je zlatno pravilo
ovozemaljskog postojanja, bez obzira jesi li crv prerezan nadvoje, ili
ovjek ija je prostata velika poput biljarske kugle. Ako neto jo
moe uiniti, onda to mora uiniti! Sve to ivi u stanju je to shvatiti.
U Rimu... u Rimu, prisjedao se sada, dok je Kathy nastavljala
jecati iza njega, jedan je stari talijanski lutkar za kojeg se govorilo da je
svojedobno bio prilino slavan, doao u kolu ocjenjivati radove
natjecatelja u konkurenciji u kojoj je Sabbath pobijedio, a poslije je taj

lutkar, nakon to je pokazao pljesnivo umijede s lutkom koja je

izgledala isto kao i on, upitao mladog Sabbatha eli li podi s njim u cafe
na Piazza del popolo. Lutkar je imao sedamdesetak godina, bio je
malen, zdepast i delav, loe udkaste puti, ali tako ponosno
autoritarnog dranja da se Sabbath spontano prilagodio profesorovu
dranju i ak se, uivajudi za promjenu u svojoj smjernosti iako drsko
starcu ije mu ime nije nita znailo obradao s Maestro. Kao dodatak
njegovu nepodnoljivom dranju bilo je pokrivalo za glavu koje je
napola sakrivalo znaajni nedostatak, francuska kapa kojom je vani
prikrivao delavost, te tap kojim je lupkao po stolu kako bi privukao
konobarovu panju i sve je to pripremalo Sabbatha za poplavu
dosadnog starog boemskog samooboavanja, koje de morati podnijeti
jer je dobio nagradu. Ali lutkar umjesto toga, tek to je naruio konjak
za njih obojicu, ree: Dimmi di tutte le ragazze che ti sei scopato a
Roma Priaj mi o svim djevojkama koje si poevio u Rimu. A dok je
Sabbath odgovarao, jednostavno i slobodno, o izvoru oaranja kakva
mu je bila Italija, opisujudi kako se ne jedanput morao boriti s
domadima i pratiti neke ene po itavom gradu kako bi ih pokupio,
majstorove oi svjetlucale su takvom podrugljivom superiornodu koja
je ak i biveg trgovakog pomorca, esterostrukog veterana
Romantine rute, natjerala da se osjeda poput uzornog djeteta.
Stareva panja nije, meutim, jenjavala, niti ga je prekidao osim kad
ga je traio vie objanjenja nego to ih je Amerikanac mogao pruiti
na svom ogranienom talijanskom i osim kad je, uvijek iznova, traio
od Sabbatha preciznu dob svake djevojke koju je zaveo. Osamnaest,
odgovorio je Sabath posluno. Dvadeset, Maestro. Dvadeset etiri.
Dvadeset jedna. Dvadeset dvije...
Tek kad je Sabbath zavrio, maestro je obznanio da je njegovoj
trenutnoj ljubavnici petnaest. Naglo je ustao, odlazedi kako bi
napustio cafe i Sabbathu ostavio raun ali ne prije no to je dodao,
uz podrugljivi zamah tapom, Naturalmente la conosco da quando
aveva dodici anni Naravno da je poznam od njezine dvanaeste.
I tek sada, itavih etrdeset godina kasnije, s Kathy koja jo plae
za njim i s bjelinom zaborava mjeseca koji se jo penjao za njega, dok

su se ljudi na brdima i dolje u dolini spremali provesti ugodnu veer uz

vatru i uz sluanje snimke Kathy i njega kako svravaju preko telefona,
tek sada je Sabbath povjerovao da mu je stari lutkar govorio istinu.
Dvanaest. Capisco, Maestro. Mogao si i riskirati.
Katherine, rekao je tuno, nekod si bila moja vjerna suradnica
u borbi za izgubljenu ljudsku stvar. Sluaj me. Prestani plakati
dovoljno dugo da saslua to ti imam redi. Tvoji ljudi imaju na snimci
moj glas koji opredmeduje sve najgore to oni ele da svijet zna o
mukarcima. Imaju stotinu puta vie dokaza o mojim prijestupima
nego to bi bilo potrebno da me i najpopustljiviji dekan izbaci iz svake
pristojne antifalusne obrazovne institucije u Americi. Moram li sada
ejakulirati na CNN-u? Gdje je kamera? Je li teleobjektiv u onom vozilu
kraj staklenika? I ja imam prag trpljenja, Kathy. Ako me optue za
sodomiju, rezultat bi mogla biti smrt. A to ne bi nuno bilo tako
zabavno kako moda misli. Moda si zaboravila, ali ak ni u
Nurnbergu nije svatko osuen na smrt. I dalje je nastavio s obzirom
na okolnosti, divan govor; taj su trebali snimiti, pomisli on. Da,
nastavio je Sabbath, razvijajudi sve odlunije argument u prilog
ustavnom amandmanu koji de svravanje amerikih mukaraca
prognati u ilegalu, bez obzira na rasu, uvjerenje, boju ili etniko
porijeklo, dok Kathy nije povikala: Ja sam punoljetna! i obrisala lice
od suza ramenom svoje tenirke.
Ja radim to hodu, ljutito je ustvrdila.
Maestro, to bi ti napravio? Zagledati se u nju uljuljkanu na
svom krilu, s kurcem u njezinim pjenastim ustima, i gledati je kako ti
ga pui u suzama, strpljivo nasapunati to neraskalaeno lice ljepljivom
poslasticom od pljuvake, sjemena i suza, slasnom ampitom koja de
ohladiti njezine pjegice moe li ivot uopde pruiti divniju stvar za
kraj? Ona Sabbathu nikad nije izgledala duevnija, i to je naglasio
maestru. Ona njemu nikad nije izgledala duevna. Ali od suza je
blistala, i izmuenom Sabbathu ak se inilo da ona ulazi u duhovnu
sferu koja joj je takoer bilo novost. Bila je punoljetna! Kathy
Goolsbee je upravo odrasla! Da, ne samo neto duhovno, ved neto

praiskonsko se dogaalo, kao i onog vrudeg ljetnog dana u slikovitom

potoku kraj pedine gdje su on i Drenka piali jedno na drugo.
Oh, kad bih samo mogao vjerovati da se nisi urotila s onim
prljavim, niskim, pravinim pikama koje govore vama djeci te strane
lai o mukarcima, o opakim zloinima koji su tek prekapanje po
stvarnosti obinih ljudi poput tvoga tate i mene. Jer oni su upravo
protiv takvih mene i tvoga tate. Na to se svodi: ismijavaju nas,
vrijeaju, preziru zbog neega to je samo raskona dionizijska
pozadina ivota. Reci mi, kako moe biti protiv neega to je bilo
svojstveno ljudima jo od antike jo od djevianskog vrhunca
zapadne civilizacije i sebe smatrati civiliziranom osobom? Moda
zato to ona Japanka ne kui jedinstvenu mitologiju stare Grke? Inae
to ne mogu shvatiti. Kako bi one htjele da tvoja seksualna inicijacija
izgleda? Povremeno s Brianom, dok pie politoloke zabiljeke u
knjinici? ele li nekom bljutavom kolarcu prepustiti inicijaciju
djevojke poput tebe? Ili se pretpostavlja da to treba pokupiti sama?
Ali ako se od tebe ne oekuje da sama pokupi kemiju, da sama
pokupi fiziku, kako onda sama moe pokupiti erotske tajne? Nekima
je potrebno zavoenje, ali ne i inicijacija. Nekima ne treba inicijacija,
ali ipak trebaju zavoenje. Kathy, tebi je bilo potrebno oboje.
Zlostavljanje? Sjedam se dobrih starih dana kada je domoljublje bilo
posljednje utoite hulja. Zlostavljanje? Ja sam bio Vergilije tvom
Danteu u seksualnom podzemlju! No, kako bi ti profesori znali tko je
Vergilije?
elim ti, ree ona udno, tako snano popuiti.
To tako! A opet, uvi to tako snano tako, osjedajudi
poznatu, ivotnu elju za grubim, prirodnim tjelesnim
zadovoljavanjem kako nekontrolirano puzi svakim kvadratnim
centimetrom irom njegova dva kvadratna metra poudne stare koe,
Sabbath nije mislio, kako se nadao, na svog vrijednog mentora,
mudrog maestra do kraja odanog zapovijedi uzbuenja, ved na svoju
bolesnu enu koja pati u bolnici. Od svih ljudi! To nije poteno! Njegov
'29 vrst kao u konja, i o kome je trebao poeti razmiljati nego o
Roseanni! Pred sobom je vidio malenu sobu koju su joj dodijelili nakon

to se prijavila, sobu blizu bolniarki, gdje su je mogli udobno

promatrati dvadeset i etiri sata postupka otrenjivanja. Mjere joj tlak
svakih pola sata i rade to mogu kako bi smanjili drhtanje koje de imati
zato to je prethodna tri dana stalno pila sve do bolnikih vrata.
Vidio ju je kako stoji kraj tog uskog kreveta s tunom barunastom
prostirkom, toliko sputenih ramena da nije izgledala via od njega.
Na krevetu su leali njezini kovezi. Dvije ugodne, neslubeno
obuene medicinske sestre, koje su je ljubazno zamolile da ih otvori
radi pregleda, temeljito su joj pretraile stvari i oduzele pincete za
obrve, kare za nokte, fen za kosu, konac za idenje zuba (kako se ne
bi izbola, ubila strujom, ili objesila), zaplijenile su boicu listerina (kako
ne bi sve to popila u trenutku oajanja ili razbila boicu i prerezala si
vene na ruci, ili moda grlo), provjeravajudi sve u njezinu novaniku i
vadedi iz njega kreditne kartice, vozaku dozvolu, i svu njezinu
gotovinu (kako ne bi kupila prokrijumareni viski kriom unesen u
bolnicu ili odlutala iz bolnikog posjeda u neki bar u Usheru ili ukrala
auto nekoga od bolnikog osoblja i vratila se kudi), isprevrtale su sav
njezin traper, majice, donje rublje i odjedu za jogging; a svo to vrijeme
Roseanna je bila izgubljena, beivotna, beskrajno sama, i prazno je
gledala pred sebe, a njezin postarani lik pjevaice countryja bio je
potpuno uniten ena je bila liena tijela: istovremeno pred-erotska
maloljetnica i post-erotska ruevina. Kao da sve ovo vrijeme nije
ivjela u jednostavnoj kudi gdje su se svake jeseni jeleni hranili
jabukama u vodnjaku na padini brda iza njihove kude, nego bila
zakljuana u automatskoj praonici automobila, gdje nije bilo
sakrivanja od jakih mlazova iz velikih vrtedih etki i razjapljenih suilica
koje su puhale prema njoj vrudi zrak. Roseanna je do krajnosti
opredmetila, u svoj njegovoj ogoljenoj, jednostavnoj, prizemljenoj
stvarnosti, izraz udarci sudbine.
Uzrok, jecala je Roseanna, ede na slobodi, a posljedica ide u
zatvor. Nije li to sam ivot? sloio se Sabbath. Samo to ovo nije
zatvor. Ovo je bolnica, Rosie, i to bolnica koja ak i ne izgleda tako.
im prestane patiti, vidjet de da je vrlo lijepa, poput velikog seoskog
odmaralita. Ima puno drveda i lijepih mjesta za etnju s tvojim

prijateljima. Vozedi se ovamo primijetio sam da imaju ak i tenisko

igralite. Poslat du ti reket ekspresnom potom. Zato mi oduzimaju
Visa karticu! Jer nodnu moru ne plada nodnom morom, niti
drhtavicu drhtavicom; kako te tvoj katoliki odgoj trebao nauiti, na
kraju sve plada skupo. Tvoje bi stvari oni trebali pretraivati! Nali bi
dovoljno toga da tebi daju doivotnu! eli li da sestre to uine, da
me pretrae? Zbog ega? Zbog lisica koje koristi na svojoj
tinejderskoj kurvi! Na dvadesetogodinjakinji, poelio je Sabbath
obavijestiti dvije sestre, ne vie tinejderki, naalost; no inilo se da ni
jedna ni druga sestra nije bila ni najmanje zauena Sabbathovim
oprotajnim zadirkivanjem, pa nije to ni napravio. Proste izraze i
urlanje sestre su ule i prije. Pijanica je impulsivna, gnjevna, izrazito
ljuta na suprunika, suprunik je jo ljudi na pijanicu. Muevi i ene
koji se deru i viu i optuuju jedno drugo nisu im bili nita novo,
nikome to nisu ne treba raditi u duevnoj bolnici kako bi se
poznavalo mueve i ene. Gledao je kako sestre poslovno provjeravaju
svaki svakcati dep Roseannina trapera u potrazi za zalutalim jointom
ili britvom. Zaplijenili su joj kljueve. Dobro je. To je u njezinu
najboljem interesu. Sada nije bilo mogude nenajavljeno upasti u kudu.
Ne bi elio da se Roseanna, u ovakvom stanju, mora suoiti jo i s
Drenkom. Najprije se primimo ovisnosti. Tebe bi trebalo zatvoriti,
Mickey i svatko tko te zna, svjestan je toga! Siguran sam da de
jednoga dana to zaista i uiniti, ako se svi u tome slau. Ali prepusti
drugima brigu o tome. Ti se sad samo brzo otrijezni, jel' uje? Ti me
ne eli tr-trijeznu! Tebi je draa pijanica. Ta-ako da moe m-m-m-
Misliti, apnu on, pomaudi joj da prijee preko prepreke. Uvijek bi
poela mucati kad bi svoj gnjev pomijeala s vie od pola litre votke.
M-mislio kako si p-p-p- Patniki mu? Da! Ne. Ne. Saaljenje
nije moja specijalnost. Ti to zna. Ne elim da me g-g-gledaju nikako
drukije nego kao ono to jesam. Iako, reci mi ponovo to sam to
uistinu ne bih to htio zaboraviti u danima u kojima nedemo biti
zajedno. Bijednik! Jebeni non-s-stop bijednik! P-p-prijetvorni,
laljivi, bo-bolesni, pokvareni bijednik koji ivi na raun ene i jebe
djecul On je taj, plaudi je rekla sestrama, koji me je doveo ovamo.

Bila sam dobro dok nisam srela njega. Nisam uopde bila ovakva. I,
pouri je on uvjeriti, za samo dvadeset osam dana sve de biti gotovo i
ti de biti upravo onakva kakva si bila prije nego sam te ja uinio
'ovakvom' Podignuo je ruku do glave i srameljivo joj mahnuo za
rastanak. Ne moe me ostaviti ovdje!, povie ona. Doktor kae da
du te modi vidjeti nakon prva dva tjedna terapije. Ali to ako me
stave u ok terapiju! Zbog pida? Mislim da to ne rade zar ne,
sestro? Ne, ne. Sve to ti daju je novi pogled na ivot. Siguran sam da
ele jedino da odbaci svoje iluzije i prilagodi se stvarnosti poput
mene. Pa-pa. Dva kratka tjedna. Brojat du dane, ree Rosieno staro
ja, ali kad je uvidjela da je on stvarno namjerava ostaviti ovdje, neto
iznutra pretvorilo je njezin prezirni smijeak u nezgrapni gr i poela je
plakati.
Taj je zvuk pratio Sabbatha du hodnika i niz stepenice i kroz
glavni ulaz, gdje je grupa pacijenata puila i gledala gore pitajudi se u
kojoj se sobi nalazi novi patnik. Pratio ga je do parkiralita, dok je
ulazio u auto, i dalje na autoputu, i bio je s njim cijelim putem do
Madamaska Fallsa. Sve glasnije i glasnije Sabbath je putao glazbu, ali
ak ga ni Goodman nije mogao utiati ak ni Goodman, Krupa,
Wilson i Hampton na vrhuncu svoje modi, van kontrole u Running
Wild, ak ni Krupa, dramatino otpoinjudi bas bubnjevima
posljednju dionicu nije mogao nadvladati raspjevani Roseannin solo.
ena se upalila poput sirene. Druga luda ena. Ima li ih drugaijih? Ne
za njega. Druga luda ena koja je poela ivjeti mrzedi svoga oca i za
objekt svoje mrnje umjesto toga otkrila Sabbatha. No opet, Kathy je
voljela svog zatitnikog, portvovnog taru, koji je dan i nod radio u
pekari kako bi svoje tri kderi poslao u koled, i jako joj je to koristilo. Ili
Sabbathu. Ja ne mogu pobijediti. Nitko ne moe, kad im Oca zamjenim
ja.
Ako je Roseannin pla ranije tog dana Sabbathu dao odlunost
da odbije to nikad prije odbio nije, onda se zaista radilo o
plau-rekordu.
Vrijeme je da ode kudi popuiti Brianu.
Ali to nije poteno. Nisam nita napravila.

Idi kudi ili du te ubiti.

Nemoj to govoriti moj Boe!
Ne bi bila prva ena koju sam ubio.
Aha. Sigurno. Koga si ti ubio?
Nikki Kantarakis. Svoju prvu enu.
To nije smijeno.
Zaista, nije. Ubojstvo Nikki predstavlja moje jedino pravo na
istinsku ozbiljnost. Ili je ipak i to bila ista zabava? Nikad nisam posve
uvjeren ni u jednu od svojih procjena o bilo emu. A kako je s tobom?
Isuse! O emu ti uopde pria?
Govorim samo o onome o emu svi govore. Zna to se pria na
koledu. Pria se da sam imao enu koja je nestala, ali nije ba samo
nestala. Moe li poredi da si ih ikada ula, reci moe li, Kathy?
Pa... Ljudi priaju svata zar ne? Ja se ak i ne sjedam. Tko
uopde slua!
tedi moje osjedaje, nije li to lijepo. No ne bi trebala. Do
ezdesete ovjek naui sportski prihvadati ismijavanja vrlih
promatraa. Osim toga, oni su sluajno u pravu. Dokazujudi time da,
ukoliko svom blinjem stalno izraava svoju antipatiju, iz toga se
moe izledi udna vrsta istine.
Zato mi nikada ne govori nita ozbiljnoV
Nikada nikome nisam rekao nita ozbiljnije: ubio sam svoju
enu.
Molim te prestani s tim.
Telefonirala si kako bi se preko ice igrala doktora s nekim tko
je ubio svoju enu.
Nisam.
A zato si tako uporna, uostalom? Na najviim razinama
visokog obrazovanja, moj identitet ubojice je razotkriven, a ti me
zove kako bi mi rekla da si u pidami i sama u krevetu. to je to u tebi
to tebe pee? Tvoje ropstvo je ropstvo emu! Ja sam notorni ubojica
koji je zadavio svoju enu. Zato bih inae ivio u mjestu poput ovog

da nisam zadavio nekoga? Uinio sam to ovim istim rukama dok smo u
naoj spavadoj sobi, na naem krevetu, uvjebavali zavrni in Othella.
Moja ena je bila mlada glumica. Othello! To je drama. To je drama u
kojoj jedan afriki Venecijanac nasmrt zadavi svoju enu. Nikad nisi
ula za nju jer ona perpetuira stereotip nasilnog crnog mukarca. Ali
tamo u pedesetima, humanizam nije jo skuio to vrijedi, i studenti
su u koledima bili plijen svakojakih opakih sranja. Nikki je bila
prestravljena svakom novom ulogom. Trpila je neizdrive strahove.
Jedan od njih odnosio se na mukarce. Za razliku od tebe, ona nije bila
prepredena prema mukarcima. To ju je inilo savrenom za ulogu.
Prije toga zajedno smo vjebali u stanu kako bi se Nikkini strahovi
moda smanjili. 'Ja to ne mogu!' To sam uo od nje toliko puta. Ja sam
igrao stereotipnog nasilnog crnog mukarca. U sceni u kojoj je on ubija
uinio sam to naprosto sam je ubio. Zanijela me arolija njezine
glume. To je u meni otvorilo neto, da to vidim. Ona je bila netko
kome je sve opipljivo i neposredno bilo odbojno, kome je samo privid
bio potpuno stvaran. To je bio red koji je Nikki pravila od svog kaosa.
A ti, kakav red ti pravi od svojega? Priajudi o sisama starom ovjeku
preko telefona? Tebe je nemogude definirati, barem ja to ne mogu.
Tako besramno stvorenje, a opet tako blaga. Izopaena i izdajnika,
francuski poljubac smrti, ved duboko u sramnim uicima dvostrukog
ivota i blaga. Po onome to bi kaos trebao biti, ti se ini odluno
nekaotina. Teoretiari kaosa trebali bi te prouavati. Koliko duboko
to to Katherine ini ili govori zadire u samu Katherine? to god ti
hode, ma koliko opasno ili varavo, ku'i, trai...ono, neosobno,
zna?
Okej.Kako si je ubio?
Podiudi ruke, rekao je: Njih sam koristio. Rekao sam ti. 'Ugasi
svjetlo, i potom ugasi svjetlo.'
A to si napravio s leom?
Unajmio sam brodid u Sheepshead Bayu. To je luka u
Brooklynu. Jednom davno bio sam mornar. Tijelo sam opteretio
ciglama i bacio Nikki preko palube u more.

A kako si mrtvo tijelo prenio u Brooklyn?

Uvijek sam nosio stvari sa sobom. Tih dana imao sam stari
Dodge i uvijek sam u prtljanik uguravao svoju prijenosnu pozornicu,
rekvizite i lutke. Susjedi su me cijelo vrijeme viali kako dolazim i
odlazim. Nikki je bila tanjuna. Nije bila teka. Presavijenu sam je
ugurao u svoju mornarsku torbu. Nita posebno.
Ne vjerujem ti.
To je teta. Prvo, jer nikada prije to nisam nikome rekao. ak ni
Roseanni. A sada sam rekao tebi. I kako nas na mali skandal ui,
priati tebi ne znai ba pokoravati se zapovijedima pameti. Kome de
prvom redi? Dekanici Kudizuzi, ili ravno u japansku visoku komandu?
Zato mora imati toliko rasnih predrasuda prema Japancima!
Zbog onoga to su radili Alecu Guinnessu u Mostu na rijeci
Kwai. Staviti ga u onu malu jebenu kutiju. Mrzim tu kopilad. Kome
de prvom redi?
Nikome! Nedu redi nikome, jer to nije tono!
A da jest? Bi li onda nekome rekla?
to? Da si stvarno ubojica?
Da. I da zna tko sam? Bi li me prijavila onako kako si prijavila
vrpcu?
Kazetu sam zaboravila). Kazetu sam ostavila sluajno1.
Bi li me prijavila, Kathy? Da ili ne?
Zato moram odgovarati na ova pitanja!
Jer je meni neophodno saznati za koje pizdune radi.
Za nikoga!
Bi li me prijavila? Da ili ne? Da je istina da sam ubojica.
Pa... hode toan odgovor?
Bilo kakav.
Pa...to bi ovisilo.
O.
O? Pa, o naoj vezi.

Moda me ne bi prijavila kad bismo imali pravu vezu? A kakva

bi to bila. Opii je.
Ne znam...valjda ljubav.
Ti bi titila ubojicu kad bi ga voljela.
Ja ne znam. No nikada nisi nikoga ubio. Ova pitanja su glupa.
Voli li me? Ne brini za moje osjedaje. Voli li me?
Na neki nain.
Da?
Da.
Starog i gnjusnog kakav sam sada?
Ja volim tvoj um, volim kako razotkriva svoj um kada pria.
Moj um? Moj umje um ubojice.
Prestani govoriti to. Plai me.
Moj um? Pa, to je pravo otkride. Ja sam mislio da voli moj
prastari penis. Moj um? To je poprilini ok za mukarca mojih godina.
Jesi li ti u svemu tome bila samo zbog moga uma? Oh, ne. Cijelo
vrijeme dok sam ja govorio o jebanju, ti si me gledala kako
razotkrivam svoj um! Obradala neeljenu panju mome umu! Usudila
si se uvesti umni element u okruenje u kojemu mu nema mjesta.
Upomod! Ja sam bio mentalno zlostavljan! Upomod! Ja sam rtva
mentalnog zlostavljanja! Boe! Ja imam gastrointestinalni poremedaj!
Od mene si iznudila mentalne usluge i to bez mog znanja i volje! Ti si
me ponizila. Moj kurac si ponizila! Zovite dekanicu! Mome kurcu je
oduzeta mod!
Nakon svega toga, Kathy je konano smogla odlunosti da gurne
vrata, ali tako mahnito, s takvom snagom, da se iz auta stropotala na
rub ceste. Ali bila je opet na svojim reebokicama gotovo istog trena,
te ju je, kroz vjetrobran, mogao vidjeti kako juri na sjever prema
Athensu. Lutke mogu letjeti, lebdjeti, frkati se, ali samo su ljudi i
marionete osueni na tranje i hodanje. Zato su mu marionete uvijek i
bile dosadne: svo to hodanje koje su stalno izvodile lijevo pa desno po
maloj pozornici, kao da hodanje, osim to je predmet svake predstave

s marionetama, predstavlja veliku ivotnu temu. Sve te niti previe

vidljive, previe njih, previe oito metaforikih. I uvijek to ropsko
oponaanje ljudskog teatra. Dok lutke...Gurne ruku u lutku i sakrije
lice iza zavjese! Nita nije poput toga u ivotinjskom kraljevstvu! Sve
tamo do Petruke, sve prolazi, to lue i runije, to bolje. Sabbathove
kanibalistike lutke koje su mu donijele prvu nagradu od maestra u
Rimu. Jeo je svoje neprijatelje na pozornici. Trgao ih je na komade i
govorio o njima itavo vrijeme dok ih je vakao i gutao. Greka je
misliti da su gluma i govor prirodno podruje bilo za koga osim za
lutke. Zadovoljstvo je u davanju ruke i glasa traiti vie, uenici, je
ludilo. Da je Nikki bila lutka, moda bi jo bila iva.
A niz cestu, Kathy bjei pod prejakim svjetlom velikog mjeseca. I
puai su sada okupljeni na mjeseini, ispod delije Roseanne koja se
trijezni, ije se jecanje jo moe uti 200 kilometara daleko...Oh, danas
joj se sprema neto strano, suoava se s jo groznijim iskuenjem
nego to je biti u braku s njim. Doktor je upozorio Sabbatha da de ona
moda nazvati i moliti ga da doe i izbavi je. Rekao je Sabbathu da
zanemari napad suosjedanja i odbije dodi. Sabbath je obedao da de
dati sve od sebe. Radije nego da krene kudi sluati telefon kako zvoni,
sjedio je neto due u autu gdje se, iz razloga koje nije mogao odmah
razumjeti, prisjetio momka koji mu je dao one knjige da ita na
tankeru punom nafte, prisjetio se kako su istovarivali teret kroz veliki
naftovodni sistem Curacaa i kako mu je taj momak jedan od onih
gospodskih, tihih tipova koji tajanstveno provode ivot na moru, iako
bi ovjek oekivao da zavre kao profesori, ili moda ak ministri dao
knjigu pjesama Williama Butlera Yeatsa. Usamljenik. Samoobrazovani
usamljenik. Njegove utnje si se bojao. Jo jedan ameriki tip. ovjek
bi sreo sve nae amerike tipove na moru. Ved tada, dobar dio njih bili
su Hispanci tvrdi, zaista tvrdi latinski tipovi. Sjedam se jednog koji je
izgledao poput Akima Tamiroffa. Sve vrste nae obojene brade, svaki
mogudi tip ugodne ljude, one ne tako ugodne, svakoga. Na tom
brodu na kojem je bio momak koji mi je dao onu knjigu i zbog kojeg
sam poeo itati, bio je i veliki, debeli crni kuhar. Leao bih na svom
gornjem leaju s knjigom, i taj bi kuhar uvijek doao i zgrabio me za

jaja. I poeo se smijati. Morao bih se rvati s njim da ga se oslobodim.

Pretpostavljam da sam zbog toga homofobian. Nije radio nita
drugo aagresivno, ali bio bi vrlo zadovoljan da sam ga pustio, o tome
nema sumnje. Zanimljivo je to da ga se moglo vidjeti u bordelima. No,
momak koji mi je dao pjesme bio je potpuni udak koji me nikad nije
ni dotaknuo, onako lijepog i zelenookog kakav sam bio. Rekao mi je
koje pjesme da itam. Jako lijepo od njega, zaista. Momak iz
Nebraske. Na strai bih pamtio pjesme.
Naravno! Yeats za Lady Goolsbee:
uo sam starog mudrog vjernika
Kako davno ree
Da moe dokazati
Kako te samo Bog, draga
Moe voljeti zbog tebe same
A ne zbog tvoje ute kose.

Za samo par sati Kathy de udi u cilj. Mogao ju je vidjeti kako se

tape po grudima i pada u zagrljaj Bezgrenoj Kamizoko. Kako kazetu
nosi na grudima. Kakizomi. Kazikomi. Tko bi zapamtio njihova jebena
imena. Tko bi to htio. Tojo i Hirohito bili su mu dovoljni. Uzdiudi
histerino, ispriat de dekanici njegovo strano priznanje. I dekanica
moda nede odoljeti povjerovati u to, onako kako se Kathy pretvarala
da ne vjeruje.
Vozedi se kudi putao je The Sheikh of Araby Malo stvari na
svijetu dobro je kao ove ivahne solae. Klarinet. Klavir. Bubnjevi.
Udaraljke.
Kako to da nitko vie ne mrzi Tojoa? Nitko se ne sjeda ubojice
osim mene. Misle da je Tojo automobil. Ali pitajte Korejce kako se
osjedaju nakon to su im Japanci sjedili na glavama trideset pet
godina. Pitajte Mandurijce za civiliziranost njihovih osvajaa. Pitajte
Kineze o divnom razumijevanju koje im je pokazala ta mala
pljosnatoglava imperijalistika gamad. Pitaj za bordele koje su Japanci
za svoje vojnike napunili djevojkama ba poput tebe. Mlaima.

Dekanica misli da sam ja neprijatelj. Ha, ha! Neka se raspita o svojim

domadim momcima i kako su hrabro jebanjem krili put kroz Aziju, o
strankinjama koje su porobili i pretvorili u kurve. Pitajte ih u Manili za
bombe, tone bombi koje su Japanci bacili nakon to je Manila
proglaena otvorenim gradom. Gdje je Manila? Kako bi to mogla
znati? Moda jednog dana Uiteljica uzme sat od predavanja o
zlostavljanju i spomene svojim bezgrenim ovicama mali uas zvan
Drugi svjetski rat. Japaanci. Rasno prilino arogantni pokraj njih, Ku
Klux Klanje... Ali kako bi ti mogla znati neto o Ku Klux Klanu? Kako bi
ita mogla znati, uzimajudi u obzir u ijim si akama? eli pravu priu
o Japaancima? Pitaj moju majku, isto jednu enu koju su zlostavljali u
ivotu. Pitaj nju.
iroko je pjevao s kvartetom, pretvarajudi se da je Gene
Hochberg, koji je stvarno bio u stanju dignuti svoju mladu publiku na
noge i natjerati je da plee; Sabbath je uivao, ne samo u viestruko
uvredljivim stihovima himne iz starih dvadesetih koji slave silovanje na
ljubavnom sastanku i nipodatavaju Arape, nego i u neprestanoj,
istoj, iskriavoj izvedbi, uivao u tome to je jedan od njihovih
divljaka. Kako bi misionari izdrali bez svojih divljaka? Njihova naivna
jebena drskost u vezi tjelesne udnje!
Zavodnik mladih. Sokrat, Strinberg, i ja. No, ipak se osjedam
odlino. Staklasti zvuk Hamptonova bubnjanja to bi moglo popraviti
sve. Ili se moda radilo o tome da mu Rosie vie ne stoji na putu. Ili je
moda znao da nikada nikome nije mogao udovoljiti, a nije ni sada
poinjao. Da, da, da, osjedao je nekontroliranu njenost prema svom
vlastitom ivotu ispunjenom sranjima. I smijenu glad za jo toga. Jo
poraza! Jo razoaranja! Jo zavaravanja! Jo usamljenosti! Jo
artritisa! Jo misionara! Uz boju volju, jo pike! Jo katastrofalnog
uvaljivanja u sve. Za isti osjedaj burnog ivljenja, nita nije bolje od
gadne strane ivota. Moda nisam bio idol nedjeljnih predstava, ali
recite to vas volja, bio je to stvarni ljudski ivot!
Ja sam eik od Arabije,
Pripada mi tvoja ljubav.

Po nodi, kad sni.

Upuzat du ti u ator.
Zvijezda sjaj nad nama,
Osvijetlit de na put k ljubavi.
Vladat de sa mnom
Ja sam eik od Arabije.

ivot jest nedokuiv. Sabbath je moda, tko zna, odbacio

djevojku koja ga nikada nije izdala ni zajebala i koja to nikad nije ni
mogla jednostavnu, avanturistiku djevojku koja je voljela svog oca i
koja nikada ne bi prevarila bilo kojeg odraslog ovjeka (osim Oca, sa
Sabbathom); koliko je on znao, upravo je prestraio posljednju
dvadesetogodinjakinju u iji ator de ikada upuzati. Zabunom je
zamijenio nevinu, ljubavlju ispunjenu, odanu Cordeliju njezinim
pokvarenim sestrama, Goneril i Regan. Lud kao stari Lear. Sredom po
njegovo duevno zdravlje, bilo je i utjehe u velikom krevetu na Brick
Furnace Roadu, dok se evio s Drenkom te nodi i dvadeset sedam nodi
koje su slijedile.
***
Jedina poruka koju je Sabbath primio u dva tjedna prije nego to mu
je bilo doputeno posjetiti Roseannu bila je razglednica koja je
sadravala samo suhe injenice poslana iz Ushera krajem prvog tjedna
njezina boravka: bez pozdrava, poslana na njihovu kudnu adresu u
Madamaska Falls nije ak htjela napisati ni svoje ime. Doi u
Roderick House, dvadeset tredeg, 16:30. Veera u 17:15. Imam
antialkoholiarski sastanak od 7 do 8 naveer. Moe ostati na:
Ragged Hill Lodge, Usher, ako ne eli voziti kudi istog dana. R.C.S.
Upravo kad je on dvadeset tredeg u 13:30 ulazio u auto, u kudi je
zazvonio telefon i on je otrao natrag kroz kuhinjska vrata, misledi
kako to mora biti Drenka. Kad je uo Roseannu, obrnuvi
pretpostavku, pomislio je da ga je nazvala kako bi u rekla da ipak ne

doe. Nazvat de Drenku i priopditi joj vijest im Roseanna zaklopi

slualicu. Kako si, Roseanna?
Njezin glas, koji i inae nikad nije bio visok, sada je bio kao
ispeglan, hladan, ljut i ravan. Dolazi li?
Ba sam ulazio u auto. Morao sam otrati u kudu kako bih se
javio.
elim da donese neto. Molim te, dodala je, kao da je netko
tamo savjetuje to da kae i kako.
Da donesem neto? Naravno, ree on, Bilo to.
Njezin odgovor bio je grub, neoekivan smijeh. Nakon kojeg je
slijedilo ledeno: U mom ormaru. Na gornjoj polici otraga. Plavi
fascikl. Moram gs imati.
Donijet du ga. Ali morat du otvoriti ormar.
Trebat de ti klju. Jo ledenije, ako je to bilo mogude.
Da? Gdje ga mogu nadi?
U mojim jahadim izmama...U lijevoj izmi.
Ali proteklih godina Sabbath je pretraio sve njezine izme,
cipele i tenisice. Vjerojatno ga je tamo premjestila nedavno, s mjesta
gdje ga je prije sakrivala od njega.
Otii sad po to, rekla je ona. Pronai. Vano je... Molim te.
Naravno. Okej. Desna izma.
Lijeva!
Ne, nije ju bilo teko izbaciti iz ravnotee. A ved su prola dva
tjedna, i jo dva su preostala.
Pronaao je klju i iz ormara donio plavi fascikl do telefona kako
bi je uvjerio da ga ima.
Jesi li zakljuao ormar?
Slagao je i rekao da.
Donesi klju sa sobom. Klju od ormara. Molim te.
Naravno.
A fascikl? Plavi je. Omotan je s dvije rastezljive trake.

Imam ga tono ovdje.

Molim te nemoj ga izgubiti!, uznemirila se. Radi se o ivotu i
smrti!
Jesi li sigurna da ga stvarno eli?
Ne svaaj se sa mnom! Uini kako ti kaem! Nije mi lako ak ni
priati s tobom!
Hode li radije da ne doem? Pitao se bi li bilo sigurno u ovo
doba odvesti se do svratita i trubnuti dvaput, signalizirati Drenki da
se nau kod Pedine.
Ako ne eli dodi, rekla je, nemoj. Nikome ne ini uslugu.
Ako me ne eli vidjeti, menije svejedno.
elim te vidjeti. Zato sam bio u autu kad si nazvala. Kako se
osjeda? Jesi li malo bolje?
Odgovorila je drhtavim glasom: To nije lako.
Siguran sam da nije.
Prokleto je teko. Poela je plakati. Nemogude teko.
Ima li ikakvog poboljanja?
Oh, ti ne razumije! Nikada nede razumjeti!, povie ona, i
zaklopi slualicu.
U fasciklu su bila pisma koja joj je otac slao kad ga je napustila i
otila ivjeti s majkom, nakon njezina povratka iz Francuske. Pisao je
pisma Roseanni svaki dan, tono do one veeri kad se ubio.
Oprotajno pismo bilo je naslovljeno na Roseannu i njezinu mlau
sestru Ellu. Roseannina majka skupila je pisma za svoje kderi i drala ih
kod sebe dok i sama nije umrla nakon duge muke s upalom pluda prije
puno godina. Fascikl je oporuno ostavljen Roseanni, zajedno s
majinim starim namjetajem, ali ona nikad nije smogla snage
maknuti elastine vrpce koje su ga drale zatvorenog. Jedno je vrijeme
bila odluna u namjeri da ga baci, ali nije ni to mogla uiniti.
Na pola puta do Ushera, Sabbath se zaustavio u motelu kraj
autoputa. Drao je fascikl u krilu dok mu je konobarica donosila kavu.
Onda je maknuo elastine trake, paljivo ih spremio u dep jakne i

rastvorio pisma. Pismo napisano samo par sati prije nego se objesio
bilo je naslovljeno s Moja draga djeco, Roseanna i Ella, i datirano
Cambridge, 15. rujan 1950. Rosie je tada bilo trinaest. Posljednje
pismo profesora Cavanaugha Sabbath je proitao prvo:
Cambridge, 15. rujna 1950.
Moja draga djeco, Roseanna i Ella, Kaem draga unato
svemu. Uvijek sam pokuavao dati sve od sebe, ali potpuno
sam promaio. Promaio sam u svojim brakovima i promaio
sam u svom poslu. Kad nas je vaa majka ostavila, postao sam
propali ovjek. A kad ste me ak i vi, moje ljubljene kderi,
ostavile, sve je zavrilo. Od tada patim od potpune nesanice.
Nemam vie snage. Iscrpljen sam i bolestan od tableta za
spavanje. Ne mogu vie nastaviti. Bog neka mi pomogne.
Molim vas, nemojte mi suditi prestrogo.
ivite sretno!
Tata
Cambridge, 6. veljae 1950.
Draga mala Roseanna!
Ne moe zamisliti koliko mi nedostaje moja mala
djevojica. Osjedam se potpuno prazno iznutra i ne znam kako
du to preboljeti. Ali istovremeno osjedam kako je vano i
neophodno bilo da se to dogodi. Primijetio sam promjenu u
tebi od svibnja prole godine. Bio sam strano preplaen jer ti
nisam mogao pomodi, a ti mi se nisi eljela povjeriti. Zatvorila si
se u sebe i odgurnula me. Nisam znao da ti je tako teko u
koli, ali sumnjao sam na to, jer te tvoji kolski prijatelji nikada
nisu posjedivali. Samo je lijepa mala Helen Kylie ponekad
dolazila po tebe ujutro. Ali, draga moja mala curice, greka je
bila tvoja. Osjedala si se nadmodnijom i pokazala si to moda
malo vie nego to i sama zna. To je tono ono to se dogodilo
i tvojoj majci s njezinim prijateljima ovdje. Draga mala
Roseanna, ne spominjem ovo kako bih te optuio, nego zato da
moe o svemu tome razmisliti i moda raspraviti sa svojom

majkom. I onda de shvatiti kako u ivotu ovjek ne smije biti

sebian...
Cambridge, 8. veljae 1950.
...izgubila si vezu sa svojim ocem i ja vie nisam mogao probiti
oklop kojim si se ogrnula. To me je tako jako brinulo. Shvatio
sam da ti je potrebna majka, ak sam ti je pokuao i pronadi, ali
to je bio potpuni promaaj. Sad si ponovo dobila svoju pravu
majku, koja ti je toliko dugo nedostajala. Sada ponovo imate
sve mogudnosti za dobar ivot. To de ti dati novu hrabrost u
ivotu. I bit de opet sretna u koli. Inteligencijom si daleko,
daleko iznad prosjeka...
Kuda tvog oca ostaje ti otvorena, kad god se poeli
vratiti, na due ili krade razdoblje. Ti si moje najdrae dijete i
bez tebe praznina je golema. Pokuat du pronadi utjehu
vjerujudi kako je to to se dogodilo najbolje za tebe. Molim te
napii mi neto im se sredi. Zbogom, drago moje dijete!
Tisudu poljubaca ljubavi od tvog usamljenog
Tate
Cambridge, 9. veljae 1950.
Draga mala Roseanna!
Naletio sam na gospoicu Lerman na ulici. Tuna je to si
napustila kolu. Rekla je da su te svi uitelji jako voljeli. Ali
shvatila je da ti je u posljednje vrijeme bilo teko, infekcije, et
cetera, zbog kojih si bila prisiljena izostajati duga razdoblja.
Takoer je primijetila da se odnedavno vie ne drui s Helen
Kylie ili drugim dobrim prijateljicama, Myrom, Phyllis i Angie.
Ali rekla je da su se te djevojke bile posvetile uenju, dok je
Roseanna izgubila svoju elju za uspjehom. Izrazila je nadu da
de za nekoliko godina prevladati tekode. Imala je mnogo
slinh sluajeva, rekla je. Takoer, uvjerena je, ba kao i ja, da
je djevojaka kola bolja za djevojke u pubertetu. Naalost, ini
se da tvoja majka ne dijeli miljenje gospoice Lerman... ...da,
draga mala Roseanna, nadam se da de uskoro biti sretna kao
kad si bila moje sunace, iskrena i neposredna. Ali, tada su

poeli nai problemi. elio sam ti pomodi ali nisam mogao, jer ti
i nisi eljela moju pomod. Nisi mi mogla vie povjeravati svoje
brige. Tada ti je bila potrebna majka, ali nisi je imala, naalost...
Veliki zagrljaj od Tate
Cambridge, 10. veljae 1950.
Draga Roseanna!
Obedala si mi da de mi pisati i zvati me telefonom kad
ode. Bila si tako slatka i otvorena i ja sam ti vjerovao. Ali ljubav
je slijepa. Prolo je ved pet dana otkako si otila, a jo od tebe
nisam dobio ni slova. Niti si eljela razgovarati sa mnom prole
nodi, iako sam bio kod kude. Poinjem shvadati, moje oi se
otvaraju. Mui li te savjest? Ne moe li vie oca pogledati u
oi? Je li mi to hvala za sve to sam uinio za tebe u onih pet
godina koliko sam se ja sam morao brinuti za djecu? To je
okrutno. To je strano. Hode li ikada modi vratiti se svome ocu
i pogledati ga u oi? Teko mi je to shvatiti. Ali ne osuujem te.
Koliko sam razumio, u zadnje vrijeme podvrgnula si se
hipnozi.Tvoja majka, ini se, dala si je u zadatak muiti me do
krajnjih granica. Njezina jedina elja je moj poraz. ini se da se
nije promijenila koliko to vi djeca, izgleda, mislite.
Moda de mi napisati par rijei i redi mi to bih trebao
napraviti. Trebam li oistiti tvoju sobu i pokuati zaboraviti da
si ikada postojala?
Zato si mi lagala u papirnici za deset dolara? Bilo je
nepotrebno. To ba i nije najljepa posljednja uspomena.
Tata
Cambridge, 11. veljae 1950.
Najdraa mala Roseanna!
Tisudu ti puta hvala za ovo dugo ueno pismo koje sam
danas primio. Tako me je usredilo da sam sada druga osoba.
Sunce ponovo sja nad mojim propalim ivotom. Molim te,
oprosti mi za moje posljednje pismo. Bio sam u takvoj depresiji
dok sam ga pisao da nisam vjerovao hodu li se ikad prididi na
noge. Ali sada se sve ini drugaije. Irene je sada postala tako

ljubazna da bih ak mogao redi kako je draga. Ona mi je

vjerojatno pomogla u najteoj krizi tvojem odlasku...
Naravno da si dobrodola sve dok posve ne prekine
vezu sa svojim ocem. I sada, bududi da je ovdje kod kude sve
opet mirno i dobro, tvoja de pisma biti srdano dobrodola
svima nama. Molim te, pii nam to ede moe. To ne moraju
biti duga pisma, samo kratki pozdrav, da znamo da si dobro.
Iako ponekad mora napisati i neto vie svome ocu, napisati
mu kako se osjeda u dubini due, naroito kad te obuzme
tuga. Puno puno puno pozdrava od svih nas, ali naroito od
tvog ljubavlju ispunjenog
Tate

Sva su pisma bila ovakva, od onog iz veljae kada je Roseanna s

Ellom otila iz Cambridgea ivjeti s majkom, pa sve do kraja travnja,
dokle ih je Sabbath mogao proitati ako je elio stidi na veeru u
bolnicu. I bio je siguran da de istu malodunu poruku vidjeti odaslanu
u pismima sve do kraja kako je svijet protiv njega, kako ga osujeduje,
vrijea, lomi. Trebam li oistiti tvoju sobu i zaboraviti da si ikada
postojala? Od krvaredeg profesora Cavanaugha svojoj ljubljenoj
trinaestogodinjakinji nakon to je nije uo pet dana. Patniki, ludi
pijanac bez borbe sigurno nije proao ni jedan dan njegova ivota,
sve do dana kad su poloili kamen Molim vas, nemojte mi suditi
prestrogo. ivite sretno! Tata. A onda, ne vie u sukobu sa svime.
Konano sve pod nadzorom.
Sabbath se zaustavio na bolnikom parkiralitu samo nekoliko
minuta prije pet. Preao je preko krunog prilaza koji je dijelio iroki
pojas zelenog travnjaka od duge trokatnice s bijelo obojenom oplatom
od koso poloenih daica i crnim kapcima na prozorima, smjetene
na vrhu breuljka, glavne bolnike zgrade koja je, sluajno, stilski bila
vrlo slina svratitu Balichevih izgraenom u kolonijalnom stilu nad
jezerom Madamaska. U prolom stoljedu i ovdje je bilo jezero, na
mjestu gdje se sadanalazi travnjak, nad kojim se uzdizala velika palaa
u gotikom stilu, koja se sruila nakon smrti njezinih vlasnika koji nisu
imali djece. Prvo je popustio krov, potom kameni zidovi, dok, 1909.,

jezero nije bilo isueno, a jezovita graevina parnim strojevima

sravnjena sa zemljom kako bi napravila mjesta za sanatorij za lijeenje
tuberkuloze. Danas je stari sanatorij bio glavna zgrada Usherske
psihijatrijske bolnice, ali su ga nastavili zvati Palaa. Vjerojatno zato
to se pribliavala veera, grupa puaa koja se okupila ispred glavnog
ulaza u Palau imala je ved dvadeset do dvadeset pet ljudi, dobar dio
njih bili su mladidi i djevojke u tinejderskim godinama, obueni poput
studenata u dolini, mladidi s preokrenutim bejzbolskim kapama i
djevojke u kratkim majicama, tenisicama i traperu. Pitao je najljepu
meu njima koja bi ujedno bila i najvia da je stajala uspravno
moe li ga uputiti do Roderickove kude i primijetio, kad je podignula
ruku i pokazala pravac, vodoravni oiljak na njezinu zglobu koji je
izgledao kao da je tek nedavno zacijelio.
Obino kasno jesensko popodne to de redi, sjajno i posebno.
Kako strana, kako opasna ta ljepota mora biti za nekoga samoubilaki
depresivnog, no upravo je ovakav dan, mislio je Sabbath, ono to
moda nekima od njih omoguduje vjeru da spilja kroz koju prolaze
moda vodi u pravcu ivota. Najljepi trenuci djetinjstva dozivaju se u
pamdenje, i na trenutak je mogud zaborav, ako ved ne odraslog ivota,
onda barem oaja. Jesen u duevnoj bolnici, jesen i njezina slavna
znaenja! Kako moe biti jesen ako sam ja ovdje? Kako ja mogu biti
ovdje ako je jesen. Je li jesen? Godina se opet udesno preobraava i
to se ak i ne primijeduje.
Roderickova kuda leala je na zavoju puta koji je vodio preko
travnjaka i vradao se natrag prema autoputu. Ta je zgrada bila manja,
dvokatna verzija Palae, jedna od sedam ili osam takvih kuda
nepravilno razbacanih izmeu drveda, svaka s otvorenom verandom i
travnatim vrtom ispred nje. Pribliavajudi se Roderickovoj kudi s puta,
Sabbath je vidio etiri ene kako sjede na komadima namjetaja koji
su leali tijesno nabacani na travi. Jedna od njih, koja se odmarala u
bijeloj plastinoj stolici, bila je njegova ena. Imala je sunane naoale
i lekarila savreno mirno, dok su oko nje ostale ene ivo razgovarale.
Ali onda je netko rekao neto smijeno moda ak i Roseanna da je
ona poskoila u sjededi poloaj i pljesnula rukama od uitka. Smijeh joj

je bio oputeniji nego ga to je uo godinama. Jo su se smijale kada

se on pojavio, hodajudi preko travnjaka. Jedna od ena nagnula se
Roseanni. Tvoj posjetitelj, apnula je.
Dobar dan, rekao je Sabbath i formalno im se naklonio. Ja
sam sudionik Roseannina nagona za savijanjem gnijezda i otjelovljenje
svih otpora koje susrede u ivotu. Siguran sam da svaka od vas ima
nedostojnog mukarca ja sam njezin. Ja sam Mickey Sabbath. Sve
to ste ule o meni je tono. Sve je uniteno i ja sam to unitio. Bok,
Rosie.
Nije se zaudio to nije skoila iz stolice zagrliti ga. Ali kad je
skinula sunane naoale i srameljivo rekla Bok,... mora se redi da
mu njezin glas preko telefona nije davao naslutiti da moe oekivati
takvu ljubaznost. Samo etrnaest dana bez cuge, i izgledala je kao da
ima trideset pet godina. Koa joj je bila ista i zdrave boje, njezina
kosa do ramena vie zlatna nego smea, i inilo se da se vratila punina
njezinih usta kao i privlana irina njezinih oiju. Imala je primjetno
iroko lice, ali sve na njemu nestajalo je tijekom godina. Tu je lealo
jednostavno porijeklo njihove patnje: njezin neodoljivi izgled djevojke
iz susjedstva. U samo dva tjedna odbacila je dva desetljeda loeg
ivota.
Ovo, rekla je na neki udan nain, su neke stanovnice kude.
Helen Kylie, Myra, Phyllis, Aggie... eli li vidjeti moju sobu? Imamo
malo vremena. Sada je bila posve zbunjeno dijete, previe postiena
prisustvom roditelja da bi osjedala ita drugo osim nelagode pred
prijateljima.
Pratio je Roseannu po stepenicama na verandu tamo su bile tri
puaice, mlade ene poput onih na livadi i u kudu. Proli su kraj
male kuhinje i skrenuli u hodnik oglasnom ploom izlijepljenom
obavijestima i izrescima iz novina. S jedne strane hodnika se otvarao
mali, tamni dnevni boravak, gdje je druga grupa ena gledala
televiziju, a na drugoj strani bio je prostor za medicinske sestre,
odijeljen staklom i veselo oblijepljen plakatima. Roseanna ga je napola
ugurala kroz vrata. Moj mu je ovdje, rekla je mladoj sestri na
deurstvu. Fino, odgovorila je sestra i ljubazno klimnula Sabbathu,

koga je Roseanna odmah odvukla dalje prije nego i sestri kae kako je
sve uniteno i on je to unitio, iako bi to mogla biti istina.
Roseanna!, ljubazni je glas dozvao iz dnevne sobe. Roseanna
Banana!
Bok!
Opet smo u Benningtonu, ree Sabbath. Gorko je poskoila na
nj. Ne ba!
Njezina soba bila je mala, svjee obojena u bijelo, s dva prozora
raskriljenih zavjesa koji su gledali na park, jednim krevetom, starim
drvenim stolom i ormarom. Sve to nekome treba, zapravo. Mogao bi
u neemu ovakvom ivjeti zauvijek. Ugurao je glavu u kupaonicu,
odvrnuo slavinu Vruda voda, ree on odobravajudi a kad je
izaao, vidio je na stolu tri uokvirene fotografije: na jednoj je bila
njezina majka umotana u krzneni kaput u Parizu odmah nakon rata,
na drugoj, staroj fotografiji bili su Ella i Paul s njihovih dvoje okrugle,
plave djece (Eric i Paula), na tredoj ovjek (Glenn) na putu, a tu je bila i
fotografija koju nikad prije nije vidio. Studijski portret ovjeka u
odijelu, s kravatom i utirkanim ovratnikom, ovjek grubog, irokog
lica koji uopde nije izgledao slomljeno, ali koji nije mogao biti nitko
drugi nego Cavanaugh. Otvoren na stolu stajao je rokovnik, i
Roseanna ga je zatvorila drhtavom rukom dok je nervozno kruila po
sobi. Gdje je fascikl? upita. Zaboravio si ga ponijeti! Vie nije bila
graciozna ena sa sunanim naoalama koju je vidio na travnjaku kako
se sretno smije s Helen, Myrie, Phyllis i Aggie.
Ostavio sam ga u autu, pod kljuem. Pod sjedalom je. Na
sigurnom.
A to, povie ona sasvim ozbiljno, ako netko ukrade auto?
Je li to realno, Roseanna? Taj auto? urio sam se kako bih
stigao na vrijeme. Mislio sam kako demo o tome poslije veere. Ali
otidi du kad god ti to bude eljela. Sad du ga donijeti i otidi kudi ako ti
tako eli. Izgledala si odlino do prije dvije minute. Ja nemam dobar
utjecaj na tvoj ten.

Mislila sam ti pokazati mjesto. eljela sam te provesti okolo.

Zaista jesam. eljela sam ti pokazati gdje plivam. Sada sam zbunjena.
Uasno. Osjedam se potonulo. Osjedam se grozno. Sjededi na rubu
kreveta, poela je jecati. Ovdje, ovdje je dan tisudu dolara, bile su
rijei koje je napokon uspjela izustiti.
Je li to razlog zbog kojeg plae?
Ne. To pokriva osiguranje.
to je onda razlog?
Sutra... sutra naveer, na sastanku, moram im ispriati 'Moju
priu'. Na meni je red. Pravila sam zabiljeke. Prestravljena sam.
Danima sam pravila zabiljeke. Imam muninu, boli me trbuh...
Zato bi bila prestraena? Pretvaraj se da pria svom razredu.
Pretvaraj se da su to obini klinci.
Ne bojim se prianja, odgovorila mu je ljuto. Radi se o onome
to trebam redi. Redi du istinu.
O emu?
Nije mogla vjerovati koliko je glup. O emu? O emu? O
njemu! povie, pokazujudi na oevu fotografiju. O tom ovjeku!
Tako. O tom ovjeku se radi. O njemu. Dovoljno nevino, Sabbath
upita: to je uinio?
Sve. Sve.
Blagavaonica, na prvom katu Palae, bila je ugodna, tiha i
svijetla, zahvaljujudi irokim prozorima koji su gledali na travnjak.
Pacijenti su sjedili gdje su eljeli, vedinom za hrastovim stolovima
dovoljno velikima za osam ljudi, no neki su sjedili odvojeno, za
stolovima samo za dvoje. Opet se prisjetio svratita na jezeru i ugodne
atmofere restorana gdje je Drenka bila visoka svedenica. Za razliku od
tamonjih muterija, pacijenti su se ovdje sami posluivali sa stola, na
kojemu su veeras bili preni krumpiridi, graak, cheeseburgeri, salata
i sladoled cheeseburgeri vrijedni tisudu dolara dnevno. Kad god bi
Roseanna ustala po novu au soka od borovnica, netko od naguranih
apstinenata kraj aparata za sokove nasmijeio bi joj se ili bi joj neto
rekao, i dok bi prolazila s jo jednom punom aom kraj stolova, netko

bi joj stisnuo slobodnu ruku. Jer je sutra uveer trebala ispriati Svoju
priu, ili zato to je veeras on bio ovdje? Pitao se je li itko iz
Ushera neki pacijent, doktor ili sestra dosad nazvao preko dravne
granice, odsluati ono to ju je ovamo dovelo.
Samo to je njezin otac bio taj koji ju je zapravo smjestio ovamo.
Ali kako to da mu nikada za to sve nije rekla ranije? Nije se
usudila govoriti o tome? Nije se usuivala prisjedati toga? Ili joj je to
toliko objanjavalo povijest vlastite nesrede da je pitanje koliko je to
doista utemeljeno na injenicama bilo okrutno nevano? Napokon je
imala objanjenje koje je istovremeno bilo uzvieno i odvratno, te,
prema standardima zeitgeista, vie nego razumno. Ali gdje se nalazila
ako je uopde postojala prava slika prolosti?
Ne moe zamisliti koliko mi nedostaje moja mala djevojica.
Osjedam se potpuno prazno iznutra i ne znam kako du to preboljeti. Ti
si moje najdrae dijete i praznina bez tebe je golema. Samo je lijepa
mala Helen Kylie ponekad dolazila. Ti si bila moje sunace, iskreno i
neposredno. Bila si tako slatka i otvorena i ja sam ti vjerovao. Ali
ljubav je slijepa. Pati li od grinje savjesti? Moe li jo pogledati oca
u oi? Tvoje dugo ueno pismo. Sunce ponovo sja nad mojim
propalim ivotom.
Tko se to objesio na tavanu u Cambridgeu, oajni otac ili
odgurnuti ljubavnik?
Za vrijeme veere inilo se da se stalnim razgovorom bila u
stanju pretvarati kako Sabbath nije bio prisutan, ili kako je onaj tko je
sjedio nasuprot nje bio netko drugi. Vidi li onu enu, proaptala je,
dva stola iza mene, malu, mravu, ima naoale, oko pedeset
godina?, i saela je priu njezine brane katastrofe priu o drugoj
obitelji, dvadesetpetogodinjoj djevojci, i dvoje male djece, od tri i
etiri godine, koju je mu tajno imao u drugom gradu. Vidi djevojku
s pletenicama? Crvena kosa... divno, pametno dijete... dvadeset pet
godina... u Wellesleyu...deko koji radi na gradilitu. On izgleda kao
marlboro man, kae ona. Baca je u zid i niz stepenice svake nodi, a ona
ga ne moe prestati nazivati. Zove ga telefonom svake nodi. Kae da

ga pokuava natjerati da osjeti neko kajanje. Jo nema uspjeha. Vidi

onog tamnoputog, mladog ovjeka, radnika? Dva stola od tebe lijevo.
Staklar. Ugodan ovjek. ena mrzi njegovu obitelj i ne doputa mu da
odvede djecu da ih vide. Cijeli dan luta i govori sam sa sobom. 'To je
beskorisno... beznadeno... nikada se nita nede promijeniti...
vikanje... scene... ne mogu to podnijeti.' Jedino to uje ujutro su
ljudi koji plau u svojim sobama, plau i govore 'Da sam bar mrtav.'
Vidi onog momka tamo? Visok, delav, ima veliki nos? U svilenom
ogrtau? Veseo je. Soba mu je puna parfema. U ogrtau je cijeli dan.
Pokuava se ubiti svakog rujna. Dolazi ovamo svakog listopada. Vrada
se kudi svakog studenog. On je jedini mukarac u Rodericku. Jednog
jutra prola sam kraj njegove sobe i ula ga kako jeca. Ula sam i sjela
na njegov krevet. Ispriao mi je svoju priu. Majka mu je umrla tri
tjedna nakon to se on rodio. On posljedice reumatske groznice. Nije
znao kako se to dogodilo do svoje dvanaeste. Unaprijed su je upozorili
na rizike trudnode, ali ipak ga je odluila zadrati i umrla. Mislio je da
ju je on ubio. Njegovo prvo sjedanje je ono sjedenje u automobilu s
ocem, dok su se seljakali se iz jedne kude u drugu. Stalno su mijenjali
adrese. Kad mu je bilo pet godina, otac se doselio u kudu jednog
branog para, svojih prijatelja. Njegov je otac tamo ostao trideset
dvije godine. Imao je tajnu vezu s prijateljevom enom. Par je imao
dvije kderke koje je on smatrao svojim sestrama. Jedna mu je to i bila.
On je arhitekt. ivi sam. Naruuje pizzu svake nodi. Jede je gledajudi
televiziju. Svake subote za veeru si spremi specijalitet od teletine.
Muca. Jedva ga uje kad govori. Drala sam ga za ruku otprilike jedan
sat. Plakao je i plakao. Konano je rekao: 'Kad mi je bilo sedamnaest
godina, moj majin brat je doao, moj ujak, i on...' Ali nije mogao
zavriti. Nije mogao nikome redi to se dogodilo kad mu je bilo
sedamnaest godina. Ni sad ne moe, a pedeset su mu tri. Ono je Ray.
Jedna pria je gora od druge. Svi ele unutranji mir, a sve to imaju je
unutranja buka.
Tako je nastavila dok nisu pojeli sladoled, nakon ega je naglo
ustala, pa su se zajedno uputili po oeva pisma.

Brzo hodajudi kraj nje prilazom prema parkiralitu, Sabbath je

primijetio modernu zgradu od stakla i ruiaste cigle pokraj Palae.
To je zatvor, ree mu Roseanna. Tamo otrenjuju one koji dou s
delirum tremensom. Tamo daju ljudima elektrookove. Ne volim ni
gledati tu zgradu. Rekla sam svom doktoru: 'Obedajte mi da me nikada
nedete tamo poslati.. Ne moete me tamo poslati. Ne bih to mogla
podnijeti.' On je rekao: 'Ne mogu vam takvo to obedati.'
Izenaenje, rekao je Sabbath. Ukrali su samo naplatke.
Otvorio je vrata od auta, i istog trena kad je izvadio fascikl (s
debelim elastinim trakama na mjestu) ispod prednjeg sjedala i
predao ga Roseanni, ona je opet jecala. Netko novi svake dvije
minute. Ovo je pakao, ree Roseanna. nemir ne prestaje! i,
okredudi se od njega, otrala je natrag uz brijeg, steudi fascikl na
prsima kao da ga samo ona moe spasiti od bolnikog zatvora. Bi li je
trebao potediti svoje daljnje nazonosti? Ako sada ode, bit de kod
kude prije deset. Prekasno da ode Drenki, ali to je s Kathy? Odvedi je
doma, nazovi S-A-B-B-A-T-H, sluajte zajedno snimku dok se sputate
jedno na drugo.
Bilo je dvadeset do sedam. Roseannin sastanak poinjao je u
salonu Palae u sedam i trebao trajati do devet. etao je potezom
zelenog travnjaka, i dalje no koliko jo dugo, tko bi znao?
utjelovljujudi gosta. Kad se on vratio do Rodericka, Roseanna je ved
bila poslala sestru koja je rekla Sabbathu da do zavretka sastanka
antialkoholiara prieka Roseannu u njezinoj sobi. Ali on je to planirao
bez obzira hode li ga pozvati ili ne, sve otkako je na njezinu stolu vidio
rokovnik u kojem je pripremala svoj nastup za sljededu veer.
Moda je Roseanna zaboravila gdje ga je ostavila; moda je
samo od toga to ga je morala opet vidjeti (i to bez pomodi pida, ija
se korisna svojstva branog pomagaa slave ak i u Svetom Pismu3)
bila nesposobna razmiljati kako treba i moda je zato sestri ostavila
poruku koja nije imala nikakva smisla. Ili je moda zapravo eljela da
3Dajte estoko pie onomu koji e propasti, i vino ovjeku komu je gorina u dui: on e piti i
zaboraviti svoju bijedu, i nee se vie sjeati svoje nevolje. (Biblija, Mudre izreke 31,6-7)

Sabbath bude sam u njezinoj sobi i proita svu agoniju koja je tamo
bila napisana? Ona je eljela da joj on prui jedno dok mu je ona
pruala drugo, a on, naravno, nije elio biti dio takvog plana, jer, kako
su stajale stvari, on je za to vrijeme elio od nje trede, dok joj je
pruao etvrto... I zato, onda, ostati u braku? Istini za ljubav, nije to
znao. Gutati jedno te isto trideset godina zaista je neobjanjivo, dok
ne shvati da ljudi to rade cijelo vrijeme. Njih dvoje nisu bili jedini par
na svijetu kojemu je nepovjerenje i uzajamna odbojnost bila nerazoriv
temelj dugotrajnog zajednitva. No Rosie se inilo, kad je njena
izdrljivost dosegla krajnju granicu, da su oni jedini s tako snano
oprenim tenjama, i kako su morali to biti: jedini par koji se
meusobno ponaao tako zamorno protivniki, jedini par koji se
meusobno liavao onog to je drugome bilo najvanije, jedini par ije
borbe oko razlika nikad nede biti stavljene na stranu, jedini par koji se
odavno nije sjedao razloga koji ih je spojio, jedini par koji se nije
mogao razdvojiti unato deset tisuda razloga za to, jedini par koji nije
mogao vjerovati koliko se stanje pogoravalo iz godine u godinu, jedini
par kojemu su veernja zatija bila ispunjena tako gorkom mrnjom...
Rokovnik je zamislio najvedim dijelom kao optubu protiv sebe.
Ali o njemu unutra nije nita pisalo. Sve zabiljeke odnosile su se na
drugog njega, profesora s krutim okovratnikom s ijom se slikom
prisiljavala suoiti ujutro kad se budila i uveer kad je ila spavati. U
njezinu ivotu postojalo je neto gore od Kathy Goolsbee i sam je
Sabbath bio nevaan. Posljednjih trideset godina bilo je nevano, s
toliko uzaludne uzburkanosti, toliko kopanja po ranama, od kojih je
kako ih je tu opisivala njezina dua bila trajno izobliena. On je imao
svoju priu; ovo je bila Roseannina, pria u poetku slubena, ovo je
bilo objanjenje kada i gdje je poela izdaja zvana ivot. Tu se nalazila
zastraujuda klopka iz koje nije bilo izlaza, i Sabbath nije bio spomenut
ni jedan jedini put. Kakav smo mi zamor jedno drugome dok zapravo
jedno za drugo i ne postojimo, nestvarni duhovi u usporedbi s onim
koji je izvorno unitio sveto zajednitvo.

Imali smo razne ene, domadice, koje su ivjele s nama i koje su

pomagale u pripremanju obroka. Moj otac takoer je kuhao.
To mi je nejasno u sjedanju. Idomadica bi sjedila s nama. Veera
se ne sjedam tako dobro.
Nije ga bilo nakon kole. Imala sam klju. Otila bih u dudan i
kupila si neto za jelo. Juhu od graka. Kolae i kekse koje sam
voljela. Moja sestra bila je kod kude. Jele bismo popodne, i
onda otile van igrati se s prijateljima.
Sjedanje na njegovo hrkanje. To je sigurno imalo veze s pidem.
Nala bih ga ujutro, posve obuenog na podu. Tako je bio pijan
da je promaio krevet.
Ne bi pio u tjednu, samo vikendom. Jedno vrijeme imali smo
jedrilicu i ljeti bismo ili na brod. On je bio teak. elio je da sve
bude po njegovom. I nije bio jako dobar pomorac. Kad bi se
malo jae napio, izgubio bi nadzor i hodao izokredudi depove
kako bi nam pokazao da nema novca. Postao bi nespretan, a
ako je poveo s nama i nekog svog prijatelja, bilo me zbog njega
strano sram. Snano mi se fiziki gadio kad je bio takav.
Trebala mi je odjeda, tako da me je on vodio u dudan. Bilo me
je jako sram to to moram obavljati s ocem. Nije imao ukusa za
to i ponekad je kupovao stvari koje mi se nisu sviale i
prisiljavao me da ih nosim. Sjedam se jedne nepromoive jakne
koju sam mrzila. Mrzila sam je strasno. Osjedala sam se jako
djeaki, jer nisam uz sebe imala enu koja bi se brinula za
mene i savjetovala me. To je bilo vrlo teko.
Drao je domadice i nekoliko njih eljelo se udati za njega.
Sjedam se jedne koja je bila obrazovana ena i vio dobro je
kuhala i jako se eljela udati za profesora. Ali sve je zavravalo
katastrofalno. Ella i ja sluale bismo romantini razvoj
dogaaja. Tono smo znale kad su se jebali. Ne mislim da je bio
dobar jeba, onako pijan. Ali nas dvije bismo uvijek sluale iza
vrata i znalesve to se dogaa. No uskoro bi se usidrila

stvarnost, i on bi im poeo zapovijedati, uiti ih ak kako se

pere sue. On je bio profesor geologije i znao je bolje od njih
kako se pere sue. Bilo bi svaa i vritanja, i mislim da ih nije
udarao, ali uvijek je kraj bio neugodan. Kad god bi one otile
nastupila je kriza. I ja sam uvijek imala predosjedaj krize. A kad
sam imala dvanaest, trinaest godina i kad su me poeli
zanimati izlasci i deki, i kad sam imala gomilu prijateljica, on je
to vrlo teko primio. Sjedio je sam i pio din i tako zaspao. Ne
mogu misliti na njega, na tu samotnu osobu koja nije mogla
ivjeti sama, a da se ne rasplaem, kao sada.
Ona je otila 1945. kad je meni bilo osam godina. Ne sjedam se
kad je otila, samo se sjedam toga da me ostavila. I sjedam se
kad se prvi put vratila, 1947., za Boid. Donijela je neke igrake
u obliku ivotinja, koje su pravile buku. Moj osjedaj oaja.
eljela sam svoju majku natrag. Ella i ja smo sluale, ovog puta
o emu otac i majka razgovaraju iza vrata. Moda su se i jebali.
Ne znam. Ali pokuavale smo sluati to se dogaa. ulo se
aptanje i ponekad vrlo glasne svae. Moja majka bila je s
nama dva tjedna i bilo je veliko olakanje kad je otila jer je
napetost bila tako strana. Ona je nevjerojatno dobro izgledala,
dobro obuena, meni se inila tako svjetska od ivota u Parizu.
On je imao zakljuani stol. Ella i ja znale smo kako ga se moe
otvoriti noidem, tako da smo uvijek imale pristup svim
njegovim tajnama. Pronale smo pisma raznih ena. Smijale
smo se i mislile kako je to zabavno. Jedne nodi otac je doao u
sobu i rekao: Oh, ja sam se zaljubio. Pretvarala sam se da ne
znam nita. Rekao je da de se oeniti. Mislila sam: Divno, sad
nedu vie imati dunost brinuti se za njega. Ona je bila
udovica, imala je ved ezdeset godina, i on je mislio da ima
neto novca. Tek to su se oenili, poele su svae, iste kao i s
drugima. Ovoga puta ja sam se nala u sreditu svega,
odgovorna za injenicu da su se vjenali! Otac mi je doao i
rekao da je to strano, jer je ona starija nego to mu je bila
rekla i jer nije imala novac koji je rekla da ima. Nevjerojatno
bijedno. I poela me olajavati. Tuiti se da ne uim dovoljno, da

sam razmaena, da nisam pouzdana, da sam neuredna, da ne

istim svoju sobu, da sam razmaeno derite, i da nikad ne
govorim istinu niti sluam to ona govori.
Kupala sam se kod majke, zazvonio je telefon, i onda sam ula
majku kako vriti. Moja prva misao bila je da je ubio moju
pomajku. Ali majka je ula u kupaonicu i rekla: Tvoj otac je
mrtav. Moram otidi u Cambridge. Ja sam rekla: A ja? Ona je
rekla: Ti mora uiti i mislim da ne bi trebala idi. Ali ja sam je
uvjeravala kako mi je to vano, i tako me pustila da poem s
njom. Ella nije htjela idi, bojala se, ali ja sam je nagovorila. On je
ostavio pismo Elli i meni. I sad imam to pismo. Imam sva pisma
koja mi je slao otkako sam otila ivjeti kod majke. Nisam ih
itala otkako je umro. Kad bih ih dobila u poti, nisam ih mogla
itati. Kad bih potom primila oevo pismo, osjedala bih se
muno cijeli dan. Moja majka bi me konano prisilila da ga
otvorim. itala bih ga pred njom ili bi ga ona itala meni. Zato
nisi pisala svom ocu kojem toliko nedostaje? U tredem licu.
Zato nisi pisala svom ocu koji te toliko voli? Zato si mi lagala
za novac? Onda slijededi dan: Oh, moja ljubljena Roseanna,
primio sam tvoje pismo i tako sam sretan. Nisam ga mrzila, ali
zbog njega sam se osjedala strahovito neugodno. Imao je
golemu mod nada mnom. Nije bio pijan svaki dan, jer je morao
predavati. Kad bi bio pijan, doao bi u moju sobu kasno u nod i
legao kraj mene u krevet.
U veljai 1950. s Ellom sam se preselila u majin stan. Majku
sam vidjela kao spasiteljicu. Oboavala sam je i ugledala se na
nju. Smatrala sam je prekrasnom. Moja majka pretvorila me je
u lutku. Preko nodi sam postala popularna mlada djevojka,
stalno s dekima za sobom, i postala sam visoka gotovo preko
nodi. Postojao je ak i Roseannin klub, deki su mi priali. Ali
u panji koju sam primala nisam mogla sudjelovati. Nisam bila
prisutna. Bila sam negdje drugdje. Bilo je teko. Ali zato se
sjedam da sam odjednom poela dobro izgledati, u kratkim
malim haljinama i kaputidima, i s ruom u kosi za zabave.
ivotna misija moje majke postala je: opravdati svoj odlazak.

Rekla je da bije on ubio da je ostala. ak i kad bi podigla

slualicu i razgovarala s njim, bojala ga se vene bi joj iskoile i
problijedila bi. ini mi se da sam to sluala svaki dan, na ovaj ili
onaj nain, njezina opravdanja to je pobjegla. I ona je mrzila
kad bi dola njegova pisma, ali previe se bojala da me ne prisili
proitati ih. Tu je bila i borba za novac. Nije elio pladati ako ja
nisam ivjela s njim. Uvijek sam ja bila u pitanju, nikada Ella.
Morala sam ivjeti s njim, ili nije htio pladati za mene. Ne znam
kako su to razrijeili, sve to znam je da je uvijek postojala
borba oko novca i oko mene.
U njemu je bilo neto fiziki odvratno. Seksualni dio. Imala sam
tada, i jo imam snanu tjelesnu odbojnost prema njemu.
Prema njegovim usnama. Mislila sam kako su rune. I nain na
koji me drao, ak i javno, kao da sam ena koju voli, a ne mala
djevojica. Kad bi me primio za ruku vodedi me u etnju, mislila
sam da je to stisak kojeg se nikada nedu modi osloboditi.
Postala sam tako uurbana i zaposlena radedi druge stvari da
sam mogla na trenutak zaboraviti na njega. Slijedede ljeto
otila sam u Francusku nakon njegove smrti, i u etrnaestoj
sam imala ljubavnu vezu. Odsjela sam kod jedne majine
prijateljice, a tamo su bili svi ti deki... tako da sam oca i
zaboravila. Ali bila sam zbunjena godinama. Bila sam zbunjena
uvijek. Ne znam zato me je doao progoniti sada kad sam ena
u pedesetima, ali doao je.
Pripremila sam se za itanje njegovih pisama prolog ljeta time
to sam ubrala neto cvijeda i napravila ugodnu atmosferu, ali
kad sam poela itati, morala sam prestati.
Pila sam kako bih preivjela.

Na stranici koja je slijedila, svaka rije njezinog teksta bila je tako

jako iarana, da gotovo nita nije ostalo itljivo. Traio je rijei koje bi
mogle pojasniti ono Kad bi bio pijan, doao bi u moju sobu kasno u
nodi i legao kraj mene u krevet, ali sve to jemogao razbrati, ak i

mikroskopskim pregledavanjem, bile su rijei bijelo vino, majine

naunice, muan dan... i niti one nisu bile dio neke raspoznatljive
cjeline. Ono to je ovdje napisala nije bilo za oi pacijenata na tom
sastanku, niti za iije druge, uljuujudi i njezine. No onda je okrenuo
stranicu i pronaao neku vrstu vjebe napisanu prilino itko, moda
neto to joj zadao doktor.
Proivljavanje odlaska od oca u dobi od trinaest godina, prije
trideset devet godina, u veljai. Prvo ono ega se sjedam, i
potom kako bih se eljela sjedati.
Kako se sjedam: Otac me pokupio u bolnici kamo sam dola
nekoliko dana ranije kako bi mi operirali krajnike. Unato
strahu od njega, mogla sam vidjeti da mu je vrlo drago to se
vradam, ali osjedala sam se onako kako sam se esto osjedala s
njim ne mogu tono pokazati na to, ali bilo mi je strano
neugodno njegovo disanje i usne. Ne sjedam se samog ina.
Samo vibracija koje je u meni pobudilo njegovo disanje i usne.
Nikada nisam rekla Elli. Nisam do dananjeg dana. Nisam
nikome rekla. Tatica
rekao kako se on i Irene ne slau jako dobro. Onda se
nastavio aliti na mene, kakva sam lijena, i kako ne uim i ne
sluam ga to govori. Za mene je najbolje da se od nje drim
to je dalje mogude. Tatica i ja sjedili smo u dnevnoj sobi nakon
ruka. Irene je pospremala kuhinju. Osjedala sam se slabo i
umorno, ali odluno. Morala sam mu redi da ga naputam. Da
je sve ved isplanirano. Moja majka se sloila da me primi, ako
i to je nekoliko puta naglasila sevradam svojom voljom, a ne
njezinom prisilom. Pravno gledano je moj otac imao skrbnitvo
nad nama. Prilino neobino za to doba. Moja majka se odrekla
skrbnitva nad nama, bududi da je osjedala kako nas djecu ne
smije razdvajati, a ona je imala premalo sredstava da nas
podigne. Osim toga, tatica bi nas vjerojatno sve ubio da smo ga
napustile. Istina je da je nakon to bi u novinama itao o
obiteljskim tragedijama gdje otac pobije sve ostale, ukljuujudi
i sebe, govorio kako je to najbolja odluka.

Sjedam se oca kako stoji preda mnom i izgleda kao da ima puno
vie od pedeset est godina, raupane sijede kose i iscrpljenog
lica, pomalo pogrbljen ali i dalje visok. Lijevao je kavu u alicu.
Rekla sam mu hrabro da odlazim. Da sam razgovarala s
majkom i ona se sloila da doem kod nje. On je gotovo
ispustio alicu i lice mu je postalo pepeljasto. Sve je izalo iz
njega. Sjeo je, nijem. Nije me preplaio ljutnjom, ega sam se
bojala. Iako sam mu esto prkosila, uvijek sam ga se nasmrt
bojala. Ali ne i ovaj put. Znala sam da moram otidi. Ako to ne
uinim, mrtva sam. Sve to je rekao bilo je: Razumijem, ali ne
smijemo to redi Irene. Redi demo joj samo da ide svojoj majci,
oporaviti se. Objesio se manje od est mjeseci nakon toga.
Kako sam mogla ne povjerovati da sam ja za to odgovorna?
Kako bih eljela da se to dogodilo: Osjedajudi se prilino slabo,
ali sretna to je operacija gotova, bilo mi je drago to se vradam
kudi. Otac je doao po mene u bolnicu. Bio je sunani
sijeanjski dan. Tatica i ja sjedili smo u dnevnoj sobi nakon to
smo pojeli ruak. Svojim bolnim ustima mogla sam jedino piti
tekudinu. Nisam imala apetita i bila sam zabrinuta zbog
krvarenja. Poela sam se bojati nakon to sam u bolnici vidjela
pacijente kako ponovo idu na tretman zbog slabog krvarenja.
Rekli su mi da moe nasmrt iskrvariti ako se to ne otkrije na
vrijeme. Tatica je sjedio pokraj mene na sofi. Rekao mi je da
eli sa mnom razgovarati. Rekao mi je da je moja majka nazvala
i rekla mu da bih se ja moda eljela preseliti kod nje, sada kad
sam odrasla djevojka. Tatica je rekao da shvada kako mi je bilo
teko. Ovo je bila teka godina za sve nas. On i Irene bili su
dosta nesretni i on je znao da se to odrazilo i na mene. Njegov
brak nije ispao onako kako se on nadao, ali ja, koja sam bila
njegova kderka i jo dijete sada tinejderka, ali ipak dijete
nisam bila ni najmanje odgovorna za to kako su se stvari
odvijale kod kude. Rekao je kako je nesreda bila u tome to sam
bila u sredini, izmeu Irene koja je dolazila aliti se na njega, i
njega, koji je dolazio aliti se na nju. Osjedao se krivim zbog
toga, i stoga, iako mu je teko pustiti me, jer me jako voli,

osjedao je kako je vjerojatno najbolje da odem. Naravno da de

pladati djeji doplatak za mene ako se preselim majci. Iskreno
je elio ono to je za mene najbolje. Nastavio je i rekao kako se
ved dugo nije osjedao dobro, kako je esto patio od nesanice.
Osjetila sam nevjerojatno olakanje, znajudi da je razumio moje
probleme. Konano du imati majku koja de me voditi. A modi du
se vratiti kad god budem eljela, moja soba uvijek de biti tamo.
Dragi oe, Danas, ekajudi da tvoja pisma stignu u
bolnicu, odluila sam napisati ti pismo. Bol koju sam osjedala
tada, bol koju osjedam danas jesu li ta dva bola isti? Iskreno
se nadam da nisu. No takvima se ine. Osim to sam danas ved
umorna od skrivanja pred vlastitom boli. Moje staro umijede
skrivanja (biti pijana) nede vie nikada djelovati. Ja nisam
suicidalna, kakav si ti bio. Ja sam samo eljela umrijeti jer sam
eljela da me prolost pusti na miru i ode. Ostavi me na miru,
Prolosti, pusti me da spavam!
A sada sam ovdje. Ima kderku u duevnoj bolnici. Ti si to
uinio. Vani je prekrasan jesenski dan. Cisto plavo nebo. Lide
se mijenja. Ali iznutra ja sam jo prestraena. Nedu redi da mi je
ivot uniten, ali zna li da si mi neto ukrao? Moj terapeut i ja
razgovarali smo o tome i sada znam da si mi ti ukrao
sposobnost normalnog odnosa s normalnim mukarcem.
Ella bi ponekad rekla da je najbolje to si ikada uinio to
to si izvrio samoubojstvo Elli je to tako jednostavno, mojoj
nezlostavljanoj sestri s divnom djecom! Iz kakve udne obitelji
ja to dolazim. Posljednjeg ljeta kad sam bila kod Elle posjetila
sam tvoj grob. Nisam tamo bila od tvog sprovoda. Ubrala sam
cvijede i stavila ga na kamen. Tamo lei pokraj djeda i bake
Cavanaugh. Plakala sam za tobom i za ivotom koji je tako
strano zavrio. Ti nejasna pojavo, tako apstraktna, a opet tako
sudbonosna za mene, molim neka me Bog uva kad sutra
naveer budem morala obaviti svoj zadatak!
Tvoja kderka u duevnoj bolnici, Roseanna

Do osam i deset proitao je sve tri puta, a ona se jo nije vratila

u sobu. Prouavao je oevu fotografiju, uzalud traedi vidljivi znak boli

koja je nanesena njemu i boli koju je on nanio. U usnama koje je

mrzila nije mogao pronadi nita neobino. Potom je itao, koliko je
mogao izdrati, Vodi za obitelji osoba ovisnih o kemijskim
supstancama: korak po korak, depno izdanje na stolidu kraj njezinog
jastuka koje je oito bilo namijenjeno ispiranju njegova mozga jednom
kad se Roseanna vrati kudi izbaciti Drenku iz njihova kreveta. Tu se
upoznao s pojmovima Dijeli i Prepoznaj, koji de uskoro postati kudni
pomagai, poput Sredka, Pospanka, Ljutka i Ue. Emotivna bol, itao
je, moe biti iroka i duboka... Boli kad je ovjek uvuen u svau... A
to je s bududnodu? Hode li stvari postati jo gore?
Na stolu je ostavio klju njezina ormara koji je pronaao u izmi
za jahanje. Ali prije nego to se vratio do medicinskih sestara priupitati
gdje bi Roseanna mogla biti, vratio se njezinu rokovniku i priutio si
jo petnaest minuta kako bi dao svoj prilog neposredno ispod pisma
to ga je, ranije tog dana, napisala svom pokojnom ocu. Nije se ni
trudio zamaskirati svoj rukopis.
Draga mala Roseanna!
Naravno da si u duevnoj bolnici. Upozoravao sam te
opetovano o rizicima ukoliko ode od mene i razdvoji me od
lijepe male Helen Kylie. Da, ti si duevno bolesna, potpuno si se
izgubila u pidu i ne moe se vratiti sebi, ali tvoje dananje
pismo ipak me istinski zaprepastilo. Ako eli poduzeti pravne
korake, samo izvoli, iako sam mrtav. Nikad nisam ni oekivao
da de mi smrt donijeti mira. Sada, zahvaljujudi tebi, mojoj
ljubljenoj dragoj kderci, biti mrtav jednako je uasno kao i biti
iv. Poduzmi pravne korake. Ti koja si napustila svog oca nema
vie nikakvog utoita. Pet godina ivio sam potpuno za tebe.
Zbog trokova za tvoje obrazovanje, tvoju odjedu, itd., nisam se
mogao osjedati sigurnim ni sa svojom profesorskom pladom.
Sebi za svih tih godina nisam kupio nita, ak ni odjedu. Morao
sam ak prodati i jedrilicu. Nitko ne moe redi da nisam sve
rtvovao kako bih se s ljubavlju brinuo o tebi, iako se moe
raspravljati o raznim metodama odgajanja.

Nemam vremena vie pisati. Sotona me zove na

sastanak. Draga mala Roseanna, ne moete li ti i tvoj mu na
kraju biti sretni? Ako ne moete, greka je u potpunosti na
tvojoj majci. Sotona se slae. On i ja razgovarali smo na terapiji
o muu kojeg si izabrala i sada znam da krivnja nije na meni.
Tome to se nisi udala za normalnog mukarca kriva je u
potpunosti tvoja majka, zato to te poslala u jednu od onih
zajednikih kola za vrijeme opasnih godina puberteta. Sva bol
u tvome ivotu u potpunosti je tvoja odgovornost. Moja
tjeskoba, iji korijeni seu daleko u doba dok sam bio iv, ne
eli nestati ak ni ovdje, zbog toga to je tvoja majka uinila i
onoga to si mi uinila ti. U naoj grupi postoji jo jedan otac
koji je imao nezahvalnu kderku. Dijelio je s nama svoju agoniju i
mi smo je prepoznali. To mi je jako koristilo. Nauio sam da ne
mogu promijeniti svoju nezahvalnu kderku.
Koliko me dalje eli gurnuti, draga malena moja? Nisi li
me gurnula dovoljno daleko? Sudi mi iskljuivo svojim bolom,
sudi mi iskljuivo svojim svetim osjedajima. No zato mi, malo
za promjenu, ne sudi na temelju mog bola, mojih svetih
osjedaja? Kako se ti dri svojih albi. Kao da u svijetu muke
samo ti ima
albe. ekaj dok ne umre smrt je aljenje i samo
aljenje... Vjeno tugovanje. Sramota je to to nastavlja
napadati svog mrtvog oca bit du ovdje na terapiji vjeno zbog
tebe. Osim ako, draga mala Roseanna, ne nae nekako u sebi
poriva da napie svom alujudem Tati samo par tisuda stranica
kako bi mu pokazala koliko ali zbog svega to si uinila kako
bi unitila njegov ivot.
Tvoj otac u Paklu, Tata

Vjerojatno je jo u Palai, ree sestra, gledajudi na sat.

Obino tamo ostanu i pue. Zato ne provjerite? Ako je ved krenula,
susrest dete je na putu.
Ali kod Palae, gdje su se puai zaista ponovo okupili ispred
glavnog ulaza, rekli su mu da je Roseanna s Rhondom otila plivati u
gimnastiku dvoranu. Gimnastika dvorana bila je niska zgrada koja se

pruala niz travnjak do ceste rekli su mu da kroz prozore moe

vidjeti bazen.
Tamo nitko nije plivao. Bazen je bio velik i dobro osvijetljen, i on
je, nakon virkanja kroz zamagljene prozore, otiao provjeriti nije li
moda na dnu bazena, mrtva. Ali mlada nadglednica koja je sjedila za
stolom s poslaganim runicima rekla je ne, Roseanna nije bila tu
veeras. Svojih stotinjak krugova odradila je jo popodne.
Vratio se kroz tamu do Palae kako bi provjerio je li u salonu
gdje se sastanak odravao. Do salona ga je vodio staklar, koji je itao
asopis u predvorju gdje je netko na klaviru djevojka marlboro mana
iz Wellesleya prebirao Night and Day jednom rukom. Iz predvorja
se pruao dug hodnik s telefonskom govornicom na svakom kraju. Kraj
jedne od njih stajalo je mala, mrava hispanska djevojka od otprilike
dvadeset godina za koju mu je Roseanna za veerom rekla da je
ovisnica koja dila kokain. Nosila je arenu najlonsku majicu i imala je
slualice na uima ak i dok se putem telefona svaala s nekim tko je
prema Sabbathovu miljenju bio Portorikanac, ili iz Dominikanske
republike. Koliko je razumio, poruivala je njegovoj majci da se jebe.
U predvorju, velikoj prostoriji s televizijskim ekranom u
udaljenom kutu, bili su naslonjai i puno laganih stolica ratrkanih
okolo, ali sve je bilo prazno, s izuzetkom dvije starije ene koje su se
tiho kartale za stolidem kraj stojede lampe. Jedna je bila sjedokosa
pacijentica, niska i staraki oronula, kojoj je nekoliko pacijenata aljivo
pljeskalo kad se s dvadesetak minuta zakanjenja pojavila na vratima
blagavaonice. Moja publiko, rekla je uzvieno svojim elegantnim
novoengleskim naglaskom i poklonila se. Ovo je popodnevna
predstava, najavila je, ulazedi u sobu na prstima, ako ste dovoljno
sretni, moete dodi i na prijepodnevnu. ena koja se kartala s njom,
posjetiteljica, bila je njezina sestra, i mora da joj je takoer bilo oko
sedamdeset.
Jeste li vidjeli Roseannu?, upitao ih je Sabbath.
Roseanna je, odgovori pacijentica, kod svog doktora.
Sad je osam i trideset.

Patnja, koja prati sve ljudske poslove, obavijestila ga je ona,

ne smanjuje se s dolaskom veeri. Naprotiv. No vi mora da ste mu
koji je njoj toliko vaan. Da. Da. Pronicljivo ga procjenjujudi obujam,
visinu, bradu, delavost, odjedu ree uz umiljat smijeak: O tome, da
ste vrlo veliki ovjek, nema nikakve sumnje.
Na drugom katu Palae, Sabbath je proao kraj reda bolnikih
soba sve do kraja hodnika, gdje se nalazila soba medicinskih sestara,
otprilike dvostruko veda od one u Roderickovoj kudi, znatno manje
svijetla i vesela, ali sredom bez arenih plakata. Dvije su sestre
ispisivale papire, a na vrhu niskog ormara za spise, maudi nogama i
pijudi svoju estu ili sedmu bocu, to se moglo zakljuiti po paketu
Pepsija kraj njega i koari za smede, sjedio je miidavi mladid tamne
bradice, u crnom traperu, crnoj polo majici i crnim tenisicama, koji je
nejasno sliio Sabbathu nekih trideset godina ranije. Strasno je
medicinskoj sestri objanjavao svoje ideje; s vremena na vrijeme ona
bi kratko podigla pogled kako bi potvrdila da ga uje, ali bi se odmah
vratila svom pisanju. Nije mogla imati vie od trideset godina, bila je
zbijena, vrsto graena, pogled joj je bio bistar, a kosa tamna i kratko
oiana, i Sabbathu je prijateljski namignula kad se pojavio na vratima.
Ona je bila jedna od dvije sestre koje su pretraivale Rosiene kovege
onog popodneva kad je stigla ovamo.
Ideoloki idioti!, objavio je mladid u crnom. Treda velika
ideoloka greka dvadesetog stoljeda. Faizam. Komunizam.
Feminizam. Svima je svrha jednu grupu ljudi okrenuti protiv druge
grupe. Dobri Arijci protiv loih tipova koji ih tlae. Dobri siromani
protiv loih bogatih koji ih tlae. Dobre ene protiv loih mukaraca
koji ih tlae. Vlasnik ideologije je ist i dobar, a onaj drugi je pokvaren.
Ali zna li ti tko je uistinu pokvaren? Tko god sebe zamilja istim je
pokvaren! Ja sam ist, ti si pokvaren. Kako moe vjerovati u to,
Karen?
Ja u to ne vjerujem, Donald, odgovori mlada sestra. Zna da
je tako.
Ali ona prihvada te stvari. Moja biva ena!

Ja nisam tvoja biva ena.

Ljudska istoda ne postoji! Nje nema! Ne moe je biti!, ree
on, lupajudi nogama po ormaru za spise radi naglaska. Ne smije i ne
treba je biti! Jer ona je la! Njezina ideologija je poput svih ostalih
ideologija zasnovana u lai! Ideoloka tiranija. To je bolest stoljeda.
Ideologija institucionalizira patologiju. Za dvadeset godina pojavit de
se neka nova ideologija. Ljudi protiv pasa. Psi su krivi za nae ljudske
ivote. A to de dodi na red nakon pasa? Koga demo onda okriviti za
kvarenje nae istode?
ujem te, ujem, promrmljala je Karen, radedi za stolom.
Oprostite, ree Sabbath. Provirio je u sobu. Ne elim
prekidati ovjeka ije gnuanje svim srcem podravam, ali traim
Roseannu Sabbath i rekli su mi da je trenutno kod svog doktora.
Postoji li ikakav nain na koji bi se to moglo injenino provjeriti?
Roseanna je u Rodericku ree Donald u crnom.
Sad nije tamo. Ne mogu je nadi. Doao sam dovde i izgubio je.
Ja sam njezin mu.
Zar jeste? uli smo tako puno divnih stvari o vama u grupi.
rekao je Donald, ponovo udarajudi nogama u ormar i poseudi u kutiju
kraj sebe za jo jednim Pepsijem. Veliki bog Pan.
Veliki bog Pan je mrtav. Sabbath ga bezizraajno obavijesti.
No vidim sada vrlo glasno da ste vi mladid koji se ne boji istine.
to radite na ovakvu mjestu?
Pokuava otidi. ree Karen, preokredudi oima poput ljutog
djeteta. Donald to pokuava jutros od devet. Donald je zavrio kod
nas, ali ne moe otidi doma.
Ja nemam doma. Kuka je unitila moj dom. Prije dvije godine,
ree Sabbathu, koji je dosad uao u sobu i zaposjeo praznu stolicu kraj
koare za smede, vratio sam se sa slubenog puta jedne nodi. enin
auto nije bio na prilazu. Uem u kudu, a kuda je prazna. Sav namjetaj
je nestao. Sve to je ostavila bio je album s fotografijama s vjenanja.
Sjedio sam na podu i gledao te slike i plakao. Vradao sam kudi nakon
posla svakog dana, gledao te forigrafije sa vjenanja i plakao.

I kao dobar deko pio svoju veeru, ree Karen.

Cuga je sluila samo za unitavanje depresije. Prebolio sam to.
Ja sam sada u bolnici, rekao je Sabbathu, jer se ona danas udaje.
Ved se udala. Vjenala se s drugom enom. Rabin ih je vjenao. A moja
ena nije idovka!
Biva, ree Karen.
Ali, druga ena je idovka? upita Sabbath.
Aha. Rabin je bio tamo da udovolji i obitelji druge ene. to
kae na to?
Pa, ree Sabbath njeno, rabini zauzimaju uzvien poloaj u
idovskom umu.
Jebe to. I ja sam idov. Kog kurca rabin ima vjenavati dvije
lezbae? Misli da bi u Izraelu rabin to uinio? Ne, samo u Ithaci u
New Yorku!
Ljubav prema ovjeanstvu u svoj njegovoj velianstvenoj
raznolikosti, upita Sabbath, profesorski gladedi svoju bradu, je li to
dugotrajna osobitost ithakog rabinata?
Je kurac! To su rabini! To su pizduni!
Tvoj jezik, Donald. Sad je govorila druga sestra, oigledno ona
otrija iskusna, ogrubjela i vrsta. Vrijeme je za provjeravanje po
ivot vanih znakova. Vrijeme za uzimanje lijekova. Dolazi guva. Kakvi
su tvoji planovi? Ima li neki plan?
Ja odlazim, Stella.
Dobro. Kada?
Nakon ivotno vanih znakova. elim biti siguran da sam svima
rekao zbogom.
Govori zbogom svima cijeli dan. podsjetila ga je Stella. Svi u
Palai proetali su s tobom i rekli ti da moe uspjeti. Ti moe. I
hode. I pritom putem nede stati u nekom baru i popiti pide. Odvest
de se ravno svome bratu u Ithacu.
Moja ena je lezbijka. Neko govno od rabina vjenao ju je
danas s drugom enom.

U to ne moe biti siguran.

Moja ogorica je bila tamo, Stella. Moja biva ena stajala je
pod chuppom s tom enskom, i kad je doao trenutak razbile su au.
Moja ena je iksa. Njih dvije su lezbijke. Na to se sveo Judaizam? Ne
mogu vjerovati!
Donalde, budi pristojan, ree Sabbath. Nemoj osuivati
idove zato to ele biti moderni. ak i idovi imaju problema u Dobu
sveprisutnog smeda. idovi ne mogu pobijediti, Sabbath ree Stelli,
koja je izgleda bila Filipinka i, poput njega, starija i mudrija osoba. Ili
ih ismijavaju jer jo nose brade i lamataju rukama po zraku, ili ih
ismijavaju ljudi poput Donalda zato to ele biti paljive sluge
seksualne revolucije.
A da se htjela vjenati sa zebrom? upita Donald s gaenjem.
Bi li je rabin vjenao sa zebrom?
Zebru ili zebua? upita Sabbath.
to je zebu?
Zebu je istonoazijska krava s velikom grbom. Mnoge ene
danas ostavljaju svoje mukarce za zebue. Na koje si mislio?
Na zebru.
Pa, mislim da ne bi. Rabin ne bi ni taknuo zebru. Ne moe. One
nemaju papke. Da bi rabin uinio slubenim brak ovjeka i ivotinje,
ivotinja mora preivati i imati papke. Na primjer, deva. Rabin moe
vjenati ovjeka s devom. Ili s kravom. Bilo kakvom stokom. S ovcom.
Ali ne moe vjenati nekoga sa zecom, jer zec, makar i prevakavao
stvar, nema papke. Oni usto jedu vlastita govna, to, kad malo
razmisli, moe idi u njihovu korist: vau hranu tri puta. No zahtijeva
se samo dva puta. Zbog toga rabin ne moe vjenati ovjeka sa
svinjom. Nije stvar u tome da je svinje neista, to nikada nije bio
problem. Problem je sa svinjom u tome to ona, iako ima papke, ne
preiva hranu. Zebra moda preiva, moda ne preiva to ne znam.
Ali nema papke, a rabinima je dosta jedna stvar, i gotovo. Rabin moe
vjenati ovjeka i bika, naravno. Bik je kao krava. Boanska ivotinja,
bik. Kananski bog El otkuda su idovi dobili El-o-him je bik.

Antidifamacijska liga pokuava ovo zanemariti, ali svialo se to

nekome ili ne, El u rijei Elohim, je bik! Oboavati bika osnovna je
religiozna strast. Dovraga, Donalde, vi idovi trebali biste na to biti
ponosni. Sve stare religije bile su opscene. Zna li kako su Egipdani
zamiljali postanak svemira? Svaki klinac moe itati o tome u
enciklopediji. Bog je masturbirao. I iz njegove rasprene sperme
nastao je svemir.
Sestre nisu bile oduevljenje zaokretom koji je Sabbath unio u
raspravu, te se lutkar odluio obratiti izravno njima. Boje drkanje
vas uznemiruje? Pa, bogovi uznemiravaju, djevojke. Bog je taj koji
zapovijeda obrezivanje. Bog nalae rtvu prvoroenoga. Bog je taj koji
zapovijeda da treba napustiti majku i oca i podi u divljinu. Bog je taj
koji alje u ropstvo. Bog je taj koji unitava duh boga je onaj koji
silazi unitavati a opet je bog taj koji da je ivot. to je od svega
postojedeg tako gadno i snano poput tog boga koji da je ivot? Bog
Tore utjelovljuje svijet u svoj njegovoj strahoti. I u svoj njegovoj istini.
Mora se priznati idovima. Vrlo rijetka i zadivljujuda iskrenost. iji jo
narodni mit otkriva boju okrutnu prirodu i njihovu vlastitu? Samo
itajte Bibliju, sve je tamo, grijeni, idolatrijski, krvoloni idovi i
izofrenija njihovih davnih bogova. Koja je arhetipska biblijska pria?
Pria o izdaji. O podmuklosti. Jedna varka zamjenjuje drugu. A iji je
glas najsnaniji u Bibliji? Izaijin. Luda elja za istrijebljenjem svih! Luda
elja za spasenjem svih! Najvedi glas u Bibliji glas je nekoga tko je
izgubio razum! A taj Bog, hebrejski Bog Njega ne moe izbjedi! Ono
to je strano nisu Njegove udovine osobine puno je bogova
udovino, izgleda kao da je to bio gotovo preduvjet nego to to
pred Njim nema utoita. Nema modi iznad Njegove. Najudovinija
osobina Boga, prijatelji moji, je totalitarizam. Taj osvetniki, uskipjeli
Bog, to kaznama obasipajude kopile jest ono krajnjel Mogu li dobiti
Pepsi? upita Sabbath Donalda.
Ludo! ree Donald, i misledi moda pritom, kao to je Sabbath
mislio, da ljudi u ludnici ovako trebaju govoriti, uzeo hladnu limenku iz
plastine kutije i ak je otvorio za Sabbatha prije nego mu ju je
predao. Sabbath je nagnuo, ispijajudi duge gutljaje, upravo kad je

bebasta dilerica kokaina dola na svoje mjerenje tlaka. Sluala je

glazbu iz slualica i pjevala uz stihove ravnomjernim, nepromjenjivim,
grlenim glasom. Lii, baby, lii! Lii, lii, lii! Kad je ugledala Donalda,
ree A ti ne odlazi?
Htio sam vidjeti posljednji put kako ti mjere tlak.
Da, to te uspaljuje, Donny?
Koliki joj je tlak? upita Sabbath. to bi ti rekao?
Lindin? Njoj to ne znai puno. Tlak nije bitna stvar u Lindinom
ivotu.
Kako se ti osjeda, Linda? Sabbath je upita. Estas siempre
enfadada con tu mama!
La odio.
Por que, Linda?
Ella me odia a mi.
Njezin tlak je 120 sa 100, ree Sabbath. Lindin? Linda je
dijete. 120 sa 70.
eli se kladiti u to? Jedan dolar za tonu razliku, jo jedan za
dijastoliki ili sistoliki, tri ako pogodi oba. Izvadio je svitak
novanica po jedan dolar iz depa hlaa, i kad ih je stavio na dlan,
Donald je izvadio nekoliko novanica iz svog novanika i rekao Karen,
koja je stajala dredi narukvicu za mjerenje pokraj stolice gdje je
sjedila Linda: Hajde. Igram s njim.
to se ovdje zbiva? upita Karen. Igrati to?
Hajde. Izmjeri joj tlak.
Isuse. ree Karen i stavi narukvicu Lindi, koja je ponovo
pjevuila uz traku.
uti. ree joj Karen. Sluala je stetoskopom, ubiljeila rezultat,
i izmjerila Lindin puis.
I to je ispalo? ree Donald.
Karen je utjela, upisujudi rezultate u knjiicu.
O jebe ga, Karen to je ispalo?
120 sa 100. ree Karen.

Sranje.
etiri dolara, ree Sabbath, i Donald odbroji novac i preda mu
ga. Slijededi. Sciarappa brija ponovo u Bradleyu.
Na ulazu je stajao Ray u svome svilenomu ogrtau. Tiho je priao
stolici i zavrnuo rukav.
140 sa 90 ree Sabbath.
160 sa 100, ree Donald.
Ray je nervozno prstima kuckao po knjizi koju je drao u rukama,
dok mu Karen nije dotaknula prste i nagnala ga da se opusti. Onda mu
je izmjerila tlak. Linda, naslonjena na okvir vrata, ekala je tko de
dobiti novac. Ovo je fantastino, ree. Ovo je ludo.
150, ree Karen, sa 100.
Dobio sam te na razlici, ree Sabbath, a ti si me pobijedio na
dijastolikom. Izjednaeno. Idemo dalje.
To dalje bila je mlada djevojka s oiljkom na zglobu, visoka,
lijepa, pognuta plavua koja je Sabbatha prije veere uputila prema
Roderickovoj kudi. Rekla je Donaldu: Zar ti nikada nede otidi?
Ako ti poe sa mnom, Madeline. Dobro izgleda, duo. Gotovo
da stoji uspravno.
Nemoj se prepasti opet sam ona stara, ree ona. Sluajte
to sam danas nala u knjinici. itala sam asopise. Sluajte. Uzela je
list papira iz depa jakne. Prepisala sam to iz asopisa. Od rijei do
rijei. Journal of Medical Ethics. Predlae se da rije sreda
podigavi pogled, rekla je: Kurziv je njihov, predlae se da se rije
sreda klasificira kao psihijatrijski poremedaj, te u bududa izdanja
glavnih dijagnostikih prirunika ukljui pod novim imenom: snani
afektivni poremedaj, ugodnog tipa. U pregledu relevantne literature
pokazuje se da je sreda statistiki abnormalna, sastoji se od jasne
odijeljene skupine simptoma, povezana je s nizom kognitivnih
poremedaja, i vjerojatno reflektira nepravilno funkcioniranje
centralnog nervnog sistema. Jedan mogudi prigovor ovom prijedlogu
ostaje da sreda nije negativno vrednovana. Ipak, ovaj prigovor
odbacuje se kao znanstveno nebitan.

Donald je izgledao ugodno iznenaen, ponosan, zabavljen, kao

da je razlog to ovuda tumara upravo namjera da pobjegne s
Madeline. To si izmislila?
Da sam to izmislila zvualo bi pametnije. Ne ba. Neki psihijatar
je to smislio. Ba zato i nije pametno.
Oh, glupost, Madeline. Saunders nije glup. On je ranije bio
analitiar, priopdio je Sabbathu, tip koji je vodio sve ovo, a sad je,
kao, neka faca od psihijatra koji pokuava svemu pristupati oputeno
ne previe analitiki. On je sav u toj bihavioristikoj spiki. Pokuava
te natjerati da prestane, ako ima opsesivne misli. Samo se ui redi:
'Stop!'
A to nije glupo? upita Madeline. A to da radim u
meuvremenu s gnjevom i nedostatkom samopouzdanja? Nita nije
lako. Nita nije ugodno. to trebam uiniti u vezi svoje debilne
terapeutkinje koju sam jutros imala na vjebama pozitivnog
razmiljanja? Imala sam je opet i ovog popodneva morali smo buljiti
u video-snimku medicinskih aspekata ovisnosti i ona je poslije vodila
raspravu. I ja sam podigla ruku i rekla: 'Neke stvari ne razumijem s ove
snimke. Znate, ono kad obavljaju pokus na dva razliita mia...' A ta
debilna terapeutkinja mi kae: 'Madeline, ovo nije rasprava o tome.
Ovo je rasprava o tvojim osjedajima. Kako se nakon ove snimke
osjeda naspram svog alkoholizma?' Ja sam rekla: 'Frustrirano. Snimka
je postavila vie pitanja nego odgovora.' 'U redu', rekla je ona na svoj
ivahni nain, 'Madeline se osjeda frustrirano. Jo netko? Kako se ti
osjeda, Nick?' Tako se izmjenjujemo u grupi, a ja opet diem ruku i
kaem 'Moemo li se ikad barem na minutu premjestiti s razine
osjedaja na razinu informacija...' 'Madeline', kae ona, 'ovo je razgovor
o ljudskim osjedajima kao odgovoru na video-vrpcu. Ako treba
informacije, predlaem ti da ode u knjinicu i tamo proui to te
zanima.' Tako sam zavila u knjinici. Moji osjedaji. Koga briga kako
seja osjedam zbog svoje ovisnosti?
Kad bi samo drala nadzor nad svojim osjedajima, ree Karen,
to bi te sauvalo od ovisnosti.

Nije toga vrijedno ree Madeline.

Jest ree Karen.
Da ree Donald, Ti si ovisnica, Madeline, jer ne komunicira s
ljudima, a ne komunicira s njima jer im nisi rekla svoje osjedaje.
Oh, zato sve ne moe biti kako treba? upita Madeline.
Ionako elim da mi kau to da radim.
Volim kad to kae ree Donald. 'Ionako elim da mi kau to
da radim.' Uspaljuje kad to kae tako maleni slatki glasid.
Zanemari njegovu negativnost, Madeline ree joj sestra Karen.
Samo te vue za nos.
Ali Madeline kao da nije mogla zanemariti bilo to. Pa, ree
ona Donaldu, u odreenim situacijama elim da mi se kae to
trebam uiniti. A u odreenim drugim situacijama volim sama
postaviti zahtjeve.
Eto tu smo ree Donald. Sve je tako jebeno komplicirano.
Imala sam umjetniku terapiju danas popodne Madeline mu
je rekla.
Jesi li nacrtala sliku, draga?
Napravila sam kola.
Je li ti ga netko protumaio?
Nije mu trebalo tumaenje.
Donald je, smijudi se, naeo jo jednu Pepsi. A to je s tvojim
plakanjem?
Ja sam stvarno cmizdra vica dana. Probudila sam se jutros
plaudi. Plakala sam cijelo jutro. Plakala sam na meditaciji. Plakala sam
na grupnoj. ovjek bi pomislio da du presuiti.
Svatko plae ujutro ree Karen. To je dio vradanja u ivot.
Ne nam zato bi danas trebalo biti gore nego juer, rekla joj
je Madeline. Imam iste mrane misli, ali nisu nita mranije danas
nego to su bile juer. Na meditaciji, pogodi o kome smo itali iz nae
male dnevne meditacijske knjiice? O Shirley MacLaine. A jutros sam
otila do sestre kod inventara da mi dade karice za nokte. Rekla sam:

'Trebaju mi moje karice iz ormara.' A ona je rekla: 'Mora ih iskoristiti

ovdje, Madeline. Ne elim da ih odnese u svoju sobu.' A ja sam rekla:
'Ako se elim ubiti, sigurno nedu to uiniti karicama.'
Izbosti se karicama za nokte do smrti? ree Donald. Teko.
Kako se to radi, Karen?
Karen ga je ignorirala.
Jako sam se naljutila, ree Madeline. Rekla sam joj: 'Mogu
isto tako razbiti arulju i progutati je. Dajte mi karice!' Ali ona nije
htjela, samo zato to sam plakala.
Na sastancima bivih alkoholiara, Donald ree Sabbathu,
moraju se na poetku sastanka predstavljati. 'Bok, Moje ime je
Christopher. Ja sam alkoholiar.' 'Bok. Moje ime je Mitchell, ja sam
alkoholiar.' 'Bok. Ja sam Flora. Ja sam viestruko ovisna.'
Viestruko ovisna? upita Sabbath.
Tko zna ... neka katolika stvar. Mislim da je ona u krivoj grupi.
Uglavnom, dou do Madeline. Ona ustaje: 'Moje ime je Madeline.
Koliko popijete crnog vina?' Kako tvoje puenje?, pitao ju je.
U osnovi puim kao luda.
Cccc. ree Donald. Puenje je jo jedna od tvojih obrana
protiv prisnosti, Madeline. Zna da danas vie nitko ne eli poljubiti
puaa.
Ja puim ak i vie nego kad sam dola ovamo. Prije par mjeseci
stvarno sam mislila da du...
Najebati? ree Donald. Je li to rije koju si htjela redi?
Mislila sam, ali ne kraj tebe, ne rabim tu rije kraj tebe. Zna,
nita nije lako nita. I bila sam strano nervozna. Pritisni 1 za ovo,
pritisni 2 za ono. to sam trebala raditi, ekajudi itav dan? Sve je
takva borba. Jo se borim sa svojim zatitnicima od prvog puta kad
sam bila ovdje. Stalno mi ponavljaju kako sam ih trebala nazvati kad
su me primili na intenzivnu njegu u Poughkeepsie. Bila sam u jebenoj
komi. Teko je stiskati 1 i stiskati 2 kad si u komi. A ak i da moe, na
internoj nemaju telefone.
Bila si u komi? upita Sabbath. Kako je to?

U komi si. Nema te vie. ree Madeline glasom koji nije zvuao
kao da se bitno promijenio otkad je bila desetogodinjakinja.
Neosjetljiv si. To je razliito od svega drugog.
Ovaj gospodin je Roseannin mu, ree joj Donald.
Ah, ree Madeline, rairivi oi.
Madeline je glumica. Kad nije u komi onda je u sapunicama.
Ona je vrlo mudra djevojka koja od ivota ne eli nita drugo nego da
umre od svoje ruke. Ostavila je svojoj obitelji draesnu oprotajnu
poruku. U devet rijei. 'Ne znam to sam uinila da zasluim ovaj dar.'
G. Sabbath eli se kladiti na tvoj krvni tlak.
S obzirom na okolnosti, to je vrlo ljubazno od njega, odgovori
ona.
120 sa 80, ree Sabbath.
A u koji se ti kladi? Madeline upita Donalda.
Kladim se nisko, duo. Kladim se u 90 sa 60.
Jedva iva. ree Madeline.
ekajte malo. ree Stella, filipinska sestra. to je ovo? Ustala
je sa stola kako bi se suprotstavila kockarima. Usher je bolnica, ree
gledajudi izravno u Sabbatha, i ovi ljudi su pacijenti... Donalde, pokai
malo mentalne vrstode, Donalde. Ui u svoj auto i odvezi se kudi. A
vi, jeste li se vi doli ovamo igrati ili posjetiti enu?
Moja ena skriva se od mene.
Samo vi izaite. Napustite nas.
Ne mogu pronadi svoju enu.
ibaj ree mu ona. Idi stanuj s bogovima.
Sabbath prieka iza ugla dok Madelini nisu izmjerili tlak i dok se
nije sama pojavila u hodniku. Moe li me ponovo odvesti do
Roderickove kude? upitao ju je.
Oprosti, ne smijem van.
Kad bi me samo uputila u pravom smjeru...

Zajedno su se sputali stepenicama na prvi kat; ila je s njim sve

do trijema, gdje je s ruba stepenica pokazala prstom prema
Roderickovoj kudi.
Divna je jesenja nod. Odvedi me tamo.
Ne mogu. Ja sam visokorizina osoba. Za psihijatrijsku bolnicu
ovdje ima puno slobode. Ali nakon mraka nije mi doputeno idi van.
Samo sam jedan tjedan u OAZ-u.
tojeOAZ?
Odjel akutne zatite.
Ona zgrada na brdu?
Da. Holiday Inn iz kojeg ne moe izadi.
Jesilitamobilameuteimpacijenticama?
Zapravo ne znam. Nisam obradala panju. Ne doputaju ti
kofein nakon doruka, tako da sam bila zaposlena nalijevajudi se
ajem od jutra. Tako jadno. Previe sam bila zaokupljena
krijumarenjem kofeina, da bih sklapala brojna prijateljstva.
Doi. Pronadi demo ti vredicu Liptonova aja za cuclanje.
Ne mogu. Imam program veeras. Mislim da du idi na program
spreavanja ponavljanja bolesti.
Ne razmilja li malo previe unaprijed?
Zapravo ne. Planirala sam ponavljanje svega.
Poi sa mnom.
Stvarno bih morala idi i poraditi na ponavljanju.
Doi.
Pourila je niz stepenice i krenula s njim po mranom prilazu
prema Roderickovoj kudi. Morao je djelovati brzo.
Koliko ti je godina? upitao je Sabbath. Dvadeset devet.
Izgleda kao da ti je deset.
A veeras sam se trudila ne izgledati premlado. Nije li
djelovalo? Uvijek me trae dokumente. Kad god moram ekati u
doktorskoj ordinaciji, recepcionerka mi da je kopiju Teena. Osim to
izgledam tako, i ponaam se kao da sam mlaa nego to jesam.

Moe oekivati da de se to pogorati.

Neka bude kako bude. Ta gruba stvarnost.
Zato si se pokuala ubiti?
Ne znam. To je jedina stvar koja mi nije dosadna. Jedina stvar o
kojoj vrijedi razmiljati. Osim toga, nakon to proe pola dana
pomislim kako ga je za danas bilo dosta, i postoji samo jedan nain da
ga se otjera, a to je ili cuga ili krevet.
I to je dovoljno?
Ne.
I zato si nakon toga isprobala samoubojstvo. Pravi tabu.
Pokuala sam, jer se unaprijed suprotstavljam vlastitoj
smrtnosti. Jer shvadam kako je to presudno pitanje, razumije.
Besmislenost braka i djece i karijere i svega toga uvijek mi je bilo
jasno koliko je to besmisleno i da nisam morala prodi kroz to. Zato ne
bih naprosto ubrzala stvari?
Ima ti mozga, zar ne? Svia mi se mozaik koji slae.
Ja sam mudra i zrelija od svojih godina.
Zrelija od svojih godina i nezrelija od svojih godina.
Kakav paradoks. Pa, mlad moe biti samo jednom, a nezreo
zauvijek.
Prepametno dijete koje ne eli ivjeti. Ti si glumica?
Naravno da nisam. To je Donaldov humor neto kao,
Madelinin ivot je sapunica. Mislim da je on predvidio neku vrst
romantine veze izmeu nas. Postojao je element zavoenja koji je na
svoj nain bio dirljiv. Rekao je puno lijepih i laskavih stvari o meni.
Inteligentna. Privlana. Rekao mi je da bih se trebala drati uspravno.
Uiniti neto sa svojim ramenima. Tzdui se, duo.'
to se dogodi kad se uspravi?
Glas joj je bio mek i odgovor koji je proaptala nije mogao ni
uti. Mora govoriti glasnije, srce.
Oprosti. Kaem da se nita ne dogodi.
Zato govori tako tiho?

Zato? To je dobro pitanje.

Ne dri se uspravno i ne govori dovoljno glasno.
Oh, to zvui ba poput mog oca. Moj visok, piskutav glas.
Je li ti to govorio?
Cijeloga ivota.
Jo jedna s problemom oca.
Bogme da.
Koliko si stvarno visoka kad se uspravi?
Negdje oko metar i sedamdeset pet, malo manje. Ali teko je
stajati uspravno kad si na najnioj toki svog ivota.
A teko je i kad kroz srednju kolu prolazi ne samo s metar
sedamdeset pet, ne samo sa sumnjivo aktivnim umom, nego i ravna
kao daska.
Nevjerojatno, ovjek me razumije.
Ne tebe. Sise. Razumijem sise. Prouavao sam ih od svoje
trinaeste. Mislim da ne postoji niti jedan organ ili dio tijela u ovjeka
koji pokazuje tolike razlike u veliini kao enske sise.
Znam, odgovori Madeline, najednom otvoreno uivajudi u sebi
i smijudi se. A zato je tome tako? Zato je Bog dopustio tako goleme
razlike u veliini grudi? Nije li to nevjerojatno? Postoje ene s grudima
deset puta vedih od mojih. Ili ak i vie. Istina?
To je istina.
Ljudi imaju velike noseve, ree ona. Ja imam mali nos. Ali ima
li ljudi iji je nos deset puta vedi od mojeg? etiri ili pet puta, najvie.
Ne znam zastoje to Bog uinio enama.
Ta razliitost, predloio je Sabbath, moda pokriva iroki
raspon elja. No opet, dodao je, razmiljajudi malo bolje, grudi, kako
ih ti zove, nisu izvorno stvorene za uzbuivanje mukaraca tu su za
hranjenje djece.
Ali ja mislim da veliina nije presudna za proizvodnju mlijeka,
ree Madeline. Ne, to ne rjeava problem emu slui ta golema
nejednakost.

Moda to da se Bog nije mogao odluiti. To je esto sluaj.

Ne bi li bilo zanimljivije, upita Madeline, da postoji razliiti
broj grudi? Zar to ne bi pomoglo? Zna neke s dvije, neke sa est...
Koliko si se puta pokuala ubiti?
Samo dvaput. Koliko puta je tvoja ena pokuala?
Samo jednom. Zasad.
Zato?
Prisiljena spavati sa svojim starim. Kao klinka, tatina
djevojica.
Je li stvarno? To svi kau. Najjednostavnija pria o tebi koja sve
objanjava to je specijalitet kude. Svi ovi judi proitaju vie
zamrenijih pria u novinama svakoga dana, a onda im serviraju
ovakvu verziju njihova ivota. U grupi hrabrost za ozdravljenje tri su
me tjedna nastojali natjerati da priznam za tatu. Odgovor na svako
pitanje je ili Prozac ili incest. Kako je to dosadno. Sva moguda lana
prisjedanja. Samo je to dovoljno da postane suicidalan. Tvoja ena je
jedna od njih dvoje ili troje koje uopde mogu podnijeti sluati. Ona
elegantno razmilja u usporedbi s ostalima. Ima strasnu elju suoiti
se s gubicima. Ona ne bjei od kopanja po sebi. Ali ti, naravno, ne vidi
nita isplativo u tim razmiljanjima o vlastitoj prolosti.
Ne vidim? Ne bih znao.
Pa, svi se oni pokuavaju s tim stranim stvarima u sebi suoiti
u svojim sirovim duama, a to je daleko, daleko jae od njih, pa onda
priaju sve te gluposti koje ne zvue previe kao 'razmiljanja'. Ipak,
ima neto u tvojoj eni, neki heroizam. Na primjer, to kako je izdrala
to muno trijenjenje. U njoj postoji odlunost koju ja sigurno nemam:
njezino nastojanje da prikupi krhotine prolosti, borba s pismima koja
joj je slao otac...
Nemoj prestati. Ti si ta koja sve elegantnije razmilja.
Vidi, ona je pijanica, pijanice izluuju ljude, a muu to
predstavlja patnju. Sasvim jasno. Ona proivljava borbu koju ti
prezire zbog nedostatka veliine. Ona nema tvoj duh i tome slino, pa

ne moe imati ni taj pronicljivi cinizam. Ali ona ima maksimum

plemenitosti za nekoga u granicama njezine mate.
Kako zna?
Ne znam. Izmiljam. Izmiljam kako mi padne na pamet. Zar svi
to ne rade?
Roseannino junatvo i plemenitost.
elim redi da mi je jasno kako je puno propatila i pretrpjela
puno boli. Poteno je to preivjela.
Kako?
To samoubojstvo njezina oca. Strani nain na koji ju je guio.
Otac se trudio postati veliki ovjek u njezinom ivotu. A onda njegovo
samoubojstvo. Osvetio joj se samo zato da bi joj spasio ivot. To je bio
golemi udarac za mladu djevojku. Teko bi mogao biti vedi.
I vjeruje li onda da ju je jebao ili ne?
Ne vjerujem. Ne vjerujem u to, jer nije potrebno. Bilo joj je
dosta i bez toga. Mi priamo o maloj djevojici i njezinu ocu. Male
djevojice vole svoje oeve. Tu se dogaa puno toga. Udvaranje je sve
to je potrebno. Nije potrebno i zavoenje. Moda se nije ubio zato
to ju je uzeo, nego zato da to ne bi uinio. Puno samoubojica,
tmurnih ljudi s osjedajem krivnje misle kako bi njihovim obiteljima bilo
bolje bez njih.
A jesi li ti tako mislila, Madeline?
Ne. Mislila sam da de meni biti bolje bez obitelji.
Ako zna sve to, ree Sabbath, ili dovoljno da to izmisli, kako
to da te sredem ovdje?
Sreo si me ovdje jer sve to znam. Pogodi koga itam u knjinici?
Erika Eriksona. Trenutno sam u fazi intimnosti nasuprot izolacije, ako
ga tono razumijem, u to ne elim biti sigurna. Ti si u fazi stvaranja
nasuprot stagnacije, ali vrlo se brzo pribliava stanju integriteta
nasuprot oaju.
Ja nemam djece. Nisam proizveo nita.

Bit de ti olakanje saznati da samci mogu stvarati svojim

altruistikim djelima.
U mom sluaju to je malo vjerojatno. A to je bilo ono emu se
pribliavam?
Integritet nasuprot oaju.
I kakve su mi anse, prema onome to si proitala?
Pa, ovisi o tome je li ivot u osnovi smislen i svrhovit, ree ona,
prasnuvi u smijeh.
I Sabbath se poeo smijati. to je tako smijeno u rijei
'svrhovit', Madeline?
Ti stvarno postavlja teka pitanja.
Pa da, ali pitajudi moe saznati nevjerojatne stvari.
U svakom sluaju, ja jo ne moram brinuti o produktivnosti.
Kaem ti, ja sam na intimnosti nasuprot izolaciji.
I kako ti je?
Mislim da je podlono sumnji kako stojim s intimnodu.
A s izolacijom?
Imam osjedaj da ih dr. Erikson smatra simetrinim
suprotnostima. Ako ne stoji visoko u jednoj, mora imati prilino
dobre rezultate u drugoj.
Gdje si ti?
Pa, pretpostavljam da sam vedinom u romantinoj sferi. Nisam
shvadala, dok nisam proitala dr Eriksona, kako je to moj 'razvojni
cilj'. ree, poevi se opet smijati. Pretpostavljam da ga nisam
postigla.
to jetono tvoj razvojni cilj?
Vjerojatno stabilna skromna veza s mukarcem i svim njegovim
jebenim sloenim potrebama.
Kad si to zadnji put imala?
Prije sedam godina. To nije bio totalni neuspjeh. Ne mogu ba
tono redi koliko bih se trebala saaljevati. Ne pridajem svom

postojanju isto znaenje kao drugi ljudi svojemu. Sve mi izgleda

glumljeno.
Sve jest glumljeno.
Kako god. Meni nedostaje neko ljepilo, neto to svaki ovjek
ima, a ja ne. Vlastiti ivot mi nikada nije izgledao stvaran.
Moram te opet vidjeti. ree Sabbath.
A tako. Ovo stvarno jest udvaranje. Pitala sam se, ali nisam
mogla vjerovati. Privlae li te uvijek ranjene ene?
Nisam znao da postoje i drugaije.
Kad te smatraju ranjenim puno je gore nego kad te smatraju
ludim, zar ne?
Mislim da si ti sama sebe poela smatrati ranjenom.
Nije bitno. To je rizik koji se javlja kad pria. U srednjoj koli
govorili su mi da sam prolupala.
to znai 'prolupala'?
Pomalo glupa. Nazovi gospodina Kastermana, mog profesora
matematike. On de ti redi. Sa sata domadinstva uvijek bih izlazila puna
brana.
Nikad nisam spavao s djevojkom koja se pokuala ubiti.
Spavaj sa svojom enom.
To bi bilo prolupano.
Njezin smijeh bio je sada vrlo tajanstven, predivno
iznenaenje. Divna osoba proeta laganom duevnodu koja uopde
nije bila mladenaka, ma koliko mladenaki je izgledala. Imala je
avanturistiki um s bogatstvom intuicije koju njezina patnja nije
uspjela uguiti, Madeline je pokazivala inteligentni svjetonazor to
tunije to mudrije paljive prvokolke koja je nauila abecedu u koli
u kojoj je Propovjednik poetnica ivot je ispraznost, doboko strano
iskustvo, ali stvarno ozbiljna stvar je itanje. Lagano titranje njezine
sabranosti bilo je gotovo vidljivo dok je govorila. Sabranost nije bila
osnova njezine linosti, niti ita drugo to je pokazivala, osim moda
naina na koji je govorila, koji je Sabbathu bio privlaan zbog toga to

je sasvim malo bio bezlian. to god bilo to, to ju je liilo enskih

grudi i enskog lica, na neki je nain sve nadoknadilo nabijajudi njezin
um erotskim znaenjem ili je na takav nain njegov utjecaj preplavio
Sabbatha, uvijek prijemivog za bilo kakav poticaj. Osjetimo obedanje
kojim je bila natopljena njezina inteligencija ugodno je zamrsilo
otrcane nade njegove erekcije.
Kako bi tebi bilo, upitala ga je, spavati sa mnom? Kao spavati
s lesom? Duhom? Uskrsnulim lesom?
Ne. Kao spavati s nekim tko je stvari doveo do krajnjih
posljedica.
Adolescentski romantizam koji pokazuje pretvara te u govno,
ree Madeline.
Bio sam govno i prije. to onda? Zato te vlastita dob ispunja
tolikom gorinom?
Da, moja retrospektivna gorina.
Na to se odnosi.
Ne znam.
Zna, zna.
Vi ba volite kopati po ljudima, zar ne, g. Sabbath? Zato
osjedam gorinu? Toliko godina radila sam i planirala. Sad to izgleda...
ne znam.
Doi sa mnom do auta.
Prijedlog je ozbiljno razmotrila, prije nego to je odgovorila: Za
litru votke?
Pola litre. ree.
Za seksualne usluge? Litru.
Sedam decilitara.
Litru.
Nabavit du je, ree on. Uini to.
Sabbath je otrao do parkiralita, mahnito se odvezao tri milje
do Ushera, pronaao prodavaonicu s pidem, kupio dvije litre
stolinaje, i odvezao se natrag do parkiralita, gdje ga je trebala ekati

Madeline. Sve je to napravio u dvanaest minuta, ali nje nije vie bilo
tamo. Nije bila meu puaima pred Palaom, nije bila u predvorju
gdje su se kartale dvije starice, gdje je zlostavljana djevojka iz
Wellesleya sad pokuavala pjevati When the Saints Go Marching In,
i nije ju, nakon to je pronaao put, mogao nadi nigdje na putu prema
Roderickovoj kudi. I tako je stajao tamo, sam u tami prelijepe jesenske
nodi s dvije litre najbolje ruske votke u smeoj papirnatoj vredici pod
rukom, nakon to ga je izdala osoba u koju je imao svaki razlog
vjerovati, kad se uvar pojavio kraj njega vrlo krupni crnac u plavoj
sigurnosnoj uniformi i s voki tokijem i upitao ga ljubazno to tu radi.
Nakon to se njegovo objanjenje pokazalo nezadovoljavajudim,
pojavila su se jo dva uvara, i premda ga nitko nije napao fiziki, bilo
je uvreda koje su se morale otrpjeti od najmlaeg i nadobudnijeg od
njih, dok se Sabbath dobrovoljno prepustio da ga otprate do
automobila. Tamo je trojka prouila njegovu vozaku dozvolu i
registracijske tablice, zapisala broj vozake iz susjedne drave, a
potom su uzeli klju i sjeli u automobil, dvojica otraga sa Sabbathom,
a jedan naprijed koji je odvezao auto s bolnikog zemljita. Gospou
Sabbath ispitat de prije njezina odlaska u krevet, a izvjetaj predati
glavnom doktoru (koji je sluajno bio i Roseannin doktor) odmah
ujutro. Ako se pacijentica dogovorila sa svojim posjetiteljem oko
donoenja alkohola, njegova ena bit de smjesta izbaena.
Stigao je u Madamaska Falls oko jedan po ponodi. Iscrpljen,
odvezao se do jezera i proao Fox Run raskrije, do svratita i mjesta
nad jezerom gdje su Balichevi ivjeli na vrhu brda, u novoj prostranoj i
raskonoj kudi. Kuda je Matiji bila ostvarenje sna sna o velikom
obiteljskom dvorcu koji je bio zemlja za sebe a san je imao porijeklo
jo u osnovnoj koli, kad je morao pisati o svojim roditeljima i redi
uitelju iskreno, kao dobar pionir, kakav je bio njihov odnos prema
reimu. Matija je ak doveo i kovaa iz Jugoslavije, umjetnika s
dalmatinske obale, koji je ostao est mjeseci u nadogradnji uz
svratite i radio u kovanici kraj Blackwalla, gdje je napravio vanjsku
ogradu za golemu otvorenu terasu koja je gledala na zapadnu stranu
jezera i sumrake, unutranju ogradu za iroko sredinje stepenite, i

filigranska ulazna vrata njihova posjeda posjeda elektroniki

upravljana iz kude. eljezni svijednjak doao je morem iz Splita. Matijin
brat bio je dobavlja, kupio ga je od cigana koji su prodavali svakojake
stare predmete. Lanac, koji je za svijednjak skovao kova i stanar
svratita, zlokobno je visio sputajudi se dva kata od nebeski plavog
stropa do predvorja, u ijim su dvostrukim vratima od mahagonija
stajale duple plohe zatamljenog stakla. Kroz vrata se na mramorni pod
(klesan posebno za kudu nakon to jeMatija otiao u Vermont
provjeriti kamen) mogla uvesti koija. Sabbathu se inilo prvog dana
kad je Matija odveo Silviju na razgledanje okolice, a on evio Drenku
na Silvijinom krevetu u Silvijinoj dirndrlici da ne postoje dvije sobe u
toj kudi koje bi bile potpuno u ravnini jedna s drugom, ved je prelazedi
iz jedne u drugu trebalo sidi ili popeti se uz dvije, tri, etiri ili pet sjajno
uglaanih, irokih stepenica. Drvorezi kraljeva na.tronovima visjeli su
na zidovima izmeu soba uz stepenite. Trgovac starinama iz Bostona
pronaao ih je u Beu sedamnaest srednjovjekovnih kraljeva koji su
zajedno sigurno pogubili vie svojih podanika nego Matija pilida za
svoj popularni piledi paprika s valjucima. Bilo je est kreveta u kudi,
svi s mjedenim okvirima. Jacuzzi u ruiastom mramoru mogao je
primiti estero. U modernistiku kuhinju s najsuvremenijom opremom
na kuhinjskom otoku u sredini, moglo je stati esnaest ljudi.
Blagovaonica s tapiserijama na zidovima imala je trideset mjesta.
Nitko, ipak, nije koristio jacuzzi niti ulazio u blagovaonicu, Balichevi su
spavali u samo jednom klaustrofobinom krevetu, a pripremljenu
hranu koju su donosili iz svratita, jeli su pred televizorom
postavljenim na etiri drvene kutije u sobi oskudnoj i skromnoj poput
sobe kakvu biste nali u nekom radnikom naselju koje je izgradio
Tito.
Bududi da je Matija strahovao hode li njegova dobra sreda
izazvati zavist ne samo njegovih gostiju nego i meu poslugom, kuda
je namjerno bila smjetena iza trokutastog jelova umarka, za koji se
govorilo da je jedan od najstarijih u Novoj Engleskoj. Vrci drveda
pokazivali su dramatino prema nebu, ti modni jarboli kuna ostali su
poteeni kolonijalne sjekire, ali su zato, kako se inilo, obrisi krova

Matijine milijunske kude udovoljavajudi njegovu useljenikom hiru

pokazivali na sve mogude strane osim prema gore. udno. Mirni,
suzdrani, tedljivi stranac, ovjek koji je uspio zahvaljujudi ne samo
svom predanom radu, nego i propadanju velikih igraa u
osamdesetima, zamislio je palau obilja, najvedi mogudi spomenik
svog tijumfa nad drugom Titom, dok neobuzdani ljubavnik njegove
ene, roeni ameriki krmak, ivi u maloj kutiji od kude s etiri sobe,
sagraenoj bez podruma negdje 1920., kudi zasad dovoljno ugodnoj,
ali koju je samo Roseannina spretnost s bojama i strojem za ivanje, s
ekidem i avlima, bila u stanju izvudi iz vlanog uasa tipa Tobaco
Road u kojem se nalazila kad je, sredinom ezdesetih, Roseanni pala
na pamet ideja kako bi trebalo pripitomiti Sabbatha. Kuda i obitelj.
ume, potoci, snijeg, jugovina, proljede, novoenglesko proljede, to
udo koje spada meu najvede izvore snage poznate ovjeanstvu.
Zasnivala je svoje nade na planinskom sjeveru i djetetu. Obitelj:
majka, otac, skije, i djeca, ivahna, zdrava gomila djece koja vrite i
posvuda slobodno tre, sposobna, zbog samog zraka koji udiu, izbjedi
mogudnost da odrastu u neto slino njihovim deformiranim
roditeljima, potpuno na milosti ivota. ivot na selu, taj stari ruralni
san gradskog ovjeka izraen naljepnicom s tekstom ivi slobodno ili
umri na registracijskim ploicama volvoa, bio je obred proidenja
koji joj je ulivao nadu da de biti u stanju zaboraviti oev duh, a kojim je
ujedno i Sabbath mogao utiati Nikkin. Nije udo kako su se stvari za
Roseannu dalje razvijale.
Kod Balichevih nije bilo svjetla, barem ga nije mogao vidjeti kroz
bedem jela. Dvaput je kratko tapnuo po sireni, priekao, tapnuo jo
dvaput i sjedio deset minuta, dok nije dolo vrijeme da jo jednom
trubne i da joj jo pet minuta prije nego to se odveze.
Drenka je imala lagan san. San joj je postao tanak nakon to je
postala majka. Najmanja buka, najslabiji pla iz sobe malog Matthewa,
i ona je bila izvan kreveta, dredi ga u naruju. Rekla je Sabbathu kako
je dok je Matthew bio beba znala ledi na pod i tamo spavati kraj
njegove kolijevke kako bi bila sigurna da nede prestati disati. A ak i
kad mu je bilo etiri ili pet godina, ponekad bi je u krevetu obuzeli

strahovi za njegovu sigurnost i zdravlje, pa bi nod provela na podu

njegove sobe. Majinstvo je obavljala kao i sve drugo, kao da razbija
vrata. Postavi joj izazov, majinstvo, u software i dobit de potpuni
dojam njezine smione snage bez ikakve zadrke. U svojoj punoj snazi
ta je ena bila izuzetna. Nije zazirala ni od ega to se trailo od nje.
Bilo ju je strah, to da, jako ju je bilo strah; ali nikad nije zazirala ni od
ega. Nevjerojatno iskustvo, ta prisna Slavenka kojoj je vlastito
postojanje bio jedan veliki eksperiment, to erotsko svjetlo njegova
ivota, koje nije naao kako na prstu vrti kljuid na Rue St. Denis
izmeu Chateleta i prolaza Porte St. Denis, nego u Madamaska Fallsu,
metropoli opreza, gdje je lokalnom stanovnitvu dovoljan stres ved i
to da trebaju dvaput godinje podesiti sat.
Spustio je prozor i uo disanje Balichevih konja u koralu preko
puta. Vidio je dva kako prolaze kraj ograde panjaka. Otvorio je bocu
stolinaje. Pio je tu i tamo otkako se vratio s mora, ali nikada kao
Roseanna. Ta umjerenost i obrezanost bilo je sve to je mogao
pokazati od svoga idovstva. to je ionako vjerojatno najbolji dio
idovstva. Popio je dva pida, i ona se pojavila, u spavadici, sa alom
prebaenim preko ramena. Posegnuo je kroz prozor i tu su bile one.
Cetiristo kilometara zaobilazno, ali isplatilo se zbog Drenkinih grudi.
to je, Mickey, to nije u redu!
Nema puno ansi za brzo puenje, pretpostavljam.
Dragi, ne.
Ui u auto.
Ne. Ne. Sutra.
Uzeo joj je bateriju iz ruke i posvijetlio si krilo.
Oh. tako je velik. Dragi moj! Ne mogu sad. Mate...
Ako se probudi prije nego svrim, jebi ga, pobjedi demo, uinit
demo to upalit du motor i pobjedi demo kao Vronski i Ana. Dosta tog
skrivalakog sranja. itave ivote se krijemo.
Htjela sam redi Matthew. On radi. Mogao bi prodi.
Mislit de da smo djeca koja se zafrkavaju. Upadaj, Drenka.

Ne moemo. Ti si lud. Matthew zna auto. Ti si pijan. Moram se

vratiti! Volim te!
Roseanna moe dodi sutra.
Ali, uskliknu ona, mislila sam jo dva tjedna!
A to da ja radim s ovim?
Zna ti to. Drenka se nagnula kroz otvoreni prozor, stisnula
ga, nakratko ga prodrkala. Idi kudi. ree mu, i potom otri natrag do
ulaza u kudu.
Tijekom petnaestominutne vonje po Brick Furnace Roadu,
Sabbath je vidio samo jo jedno vozilo na cesti, policajev dip. Zato je
bila budna sluala je prijemnik. Zagrijavajudi se za ispunjenje
biblijske pravde, da ga njezin sin uhapsi zbog preljubnike sodomije,
zatrubio je i upalio duga svjetla; ali inilo se da je razdoblje loe srede
zavrilo. Nitko nije poelio zaustaviti vodedeg seksualnog prijestupnika
okruga i zatraiti ga vozaku; nitko nije zahtijevao od njega da objasni
zato vozi s bocom votke u jednoj i svojim kurcem u drugoj ruci, ni
najmanje ne razmiljajudi o zbivanjima na autoputu, ali ak ni o
Drenki, ved o onom djetinjem licu koje je sakrivalo um ureen
jasnodom, onoj mravoj plavui s pognutim ramenima i njenim
glasom i svjee prerezanim venama, koja je tek tri tjedna bila daleko
od potpunog silaska s uma.
***
'Molim vas, ne rugajte mi se./Ja sam budalasti, djetinjasti
starac/Meni je preko osamdeset godina/ni sata vie ili manje./Da
kaem otvoreno, ja se bojim/da nisam sasvim pri zdravoj pameti./ini
mi se...'4
Onda je zapeo, jednu stanicu sjeverno od Astor Placea potpuno
je presuio. No ak i to ega se sjetio proeci u podzemnoj eljeznici
nakon mekog pornida s Rosom u kudi Cowanovih bilo je golemo
4citati

Kralja Leara prema oljanovu prijevodu (Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb 1990.)

iznenaenje njegovu pamdenju. Umje stroj stalno u pokretu. Nikada

nisi slobodan. Tvoj um u vlasti je svega. Sve osobno bezmjerno je,
sine, to ruevina je hrpa to zasjenjuje i Mlijeni Put; vodi te poput
zvijezda slijepa strijela Kupidonova k'o kakvu patku divlju, to Drenkin
paji upak trai, dok pohotno na svojoj kanceroznoj Hrvatici
oponaa njihov zov, utiskujud' u njezinu zlodudnost, bijelom tintom,
svoj spiskani kromosomski ig.
A tamo gore, tamo daleko, daleko gore, Nikki kae: Gospodine,
prepoznajete me? Lear kae: Ti si duh, to vidim. Kad si umrla?
Kordelija kae bla bla bla; lijenik kae bla bla bla; ja kaem Gdje sam
to bio? Gdje sam sada? Bijeli je dan. U kakvom sam to stanju?...bla,
bla, bla. Nikki: O, pogledajte me, gospodine/i rukama me svojim
blagoslovite./Ne, nemojte kleknuti, gospodine! A Lear kae bio je
utorak, prosinca 1944., vratio sam se kudi iz kole i vidio neke aute,
vidio sam oev kamion. Zato je on tu? Znao sam da je neto polo po
zlu. U kudi sam vidio oca. U stranoj boli. Majka histerina. Njezine
ruke. Njezini prsti. Jecanje. Vritanje. Puno ljudi je ved bilo tamo.
ovjek je doao do vrata. ao mi je. ree i preda joj brzojav. Nestao
u akciji. Jo jedan mjesec prije nego to je stigao drugi brzojav trajalo
je neodreeno, kaotino razdoblje nada, strah, traganje za bilo
kakvom priom do koje smo mogli dodi, zvonjava telefona, bez ijedne
jasne vijesti, prie koje su do nas dolazile nakon to su ih pokupili
prijateljski filipinski gerilci, netko iz njegove jedinice rekao je kako je
Morty proletio kraj njega u borbi, iao je na svoj posljednji zadatak,
dohvatila ga je protuavionska vatra i Mortyjev se avion sruio, ali na
prijateljskom teritoriju... a Lear odgovara: Grijeite to me vadite iz
groba, no Sabbath se prisjeda drugog telegrama. Prethodni mjesec
bio je straan, ali ne tako straan kao ovo: obavijest o smrti bila je kao
gubljenje jo jednog brata. Strano. Moja majka u krevetu. Mislio sam
da umire, bojao sam se da de i ona umrijeti. Mirisi soli. Doktor. Kuda
ispunjena ljudima. Teko je jasno se sjetiti tko je bio tamo. Sve je
zamagljeno. Svi su bili tamo. Ali ivot je bio gotov. Obitelj je bila
gotova. Ja sam bio gotov. Davao sam joj mirisne soli i one su se rasule
i ja sam se prestraio da sam je ubio. Tragino razdoblje mog ivota.

Izmeu etrnaeste i esnaeste. Nita se s tim ne moe usporediti. To

nije samo nju slomilo, slomilo je sve nas. Moj otac je bio posve
promijenjen do kraja ivota. Mene je ispunjao sigurnodu, zbog svoje
snage i zato to se na njega moglo osloniti. Moja majka je uvijek bila
osjedajnija. Tunija, sretnija. Uvijek je zvidukala. Ali moj otac bio je
zadivljujude trezven. Vidjeti njega kako se slama! Pogledajte moje
emocije sada kao da mi je opet petnaest. Osjedaji, kad se vrate, ne
mijenjaju se, isti su, svjei i sirovi. Sve prolazi? Nita ne prolazi. Isti
osjedaji su tu! On je bio moj otac, teki radnik, budan u kamionu u tri
sata ujutro na putu prema farmerima. Kad se naveer vradao kudi bio
je umoran i morali smo biti tihi, jer je morao tako rano ustajati. A ako
je ikada bio ljut to je bilo rijetko no ako je bio ljut, bio je ljut na
jidiu, a to je bilo uasno jer nismo mogli znati ak ni to ga je
razljutilo. Ali poslije nije nikada bio ljut. Da je barem bio! Poslije je
postao mek, pasivan, stalno je plakao, svagdje je plakao, u kamionu, s
muterijama, kod farmera. Ta je jebena stvar slomila mog oca! Nakon
shive vratio se poslu, nakon godine slubene alosti prestao je plakati,
ali ostala je ona osobna alost koju se moglo vidjeti miljama daleko. A
ni ja se nisam osjedao sjajno. Osjedao sam se kao da sam izgubio dio
tijela. Ne ba kurac, ne, ne mogu redi ni nogu, ni ruku, ali postojao je
osjedaj psiholokog gubitka, unutranjeg gubitka. Izbuen. Iscijeen.
Izdubljen. Tako muno. A kad je majka odlazila u krevet bio sam
siguran da du izgubiti svoju majku. Kako de preivjeti? Kako de itko od
nas preivjeti? Takva praznina nas je okruivala. Ali ja sam morao biti
jak. ak i prije sam morao biti jak. Bilo je vrlo teko kad je otiao preko
mora, a mi smo znali jedino njegov vojni potanski broj. Tjeskoba je
bila bolna. Bili smo stalno zabrinuti. Pomagao sam ocu s dostavama
kao Morty. Morty je bio u stanju uraditi ono to nitko nije mogao.
Penjao se na krov kad je trebalo neto popraviti. Na leima, uvuen u
mranu rupu ispod trijema, popravljao je elektrine instalacije. Svakog
tjedna prao je podove umjesto majke. Tako da sam sada ja prao
podove. Puno toga sam radio kako bih je umirio nakon to je on
otplovio preko Pacifika. Svakog tjedna ili smo u kino. Nikada ni blizu
ratnim filmovima. Ali ak i kad smo gledali obine filmove, kad bi se

spomenuo rat ili kad bi netko neto rekao o nekome preko mora,
moja majka bi se uzrujala i ja bih je morao smirivati. Mama, to je
samo film. Mama, nemoj razmiljati o tome. Plakala bi. Strahovito.
Izili bismo van i ja bih proetao s njom. Preko vojne pote dobivali
bismo pisma. On bi na omotnici ponekad nacrtao mali strip. Ja sam se
tome radovao. Ali ti su stripovi jedino mene razveseljavali. A jednom
je i preletio preko kude. U tom trenutku nalazio se u Sjevernoj Karolini
i trebao je preletjeti u Boston. Rekao nam je: Preletjet du preko kude.
U B-25ici. Sve su ene u pregaama izale na cestu. Usred dana moj
otac je doao kamionom kudi. Moj prijatelj Ron je bio takoer tamo. I
Morty je to uinio preletio je uz pilotski pozdrav krilima, tim
plosnatim galebljim krilima. Ron i ja smo mahali. Kakav mi je junak on
bio. Kako je njean bio sa mnom, pet godina mlaim nevjerojatno
njean. Bio je vrlo snaan. Precizan gaa. Junak trkalita. Mogao je
baciti ragbi loptu gotovo preko cijele duine igralita; iznimnu vjeto
bacao je loptu i izvodio udarce bacati stvari, to je bila njegova
vjetina, bacati ih daleko. Razmiljao sam o tome nakon to je nestao.
U koli sam razmiljao o tome kako de mu vjetina bacanja pomodi da
preivi u praumi. Sruen dvanaestog prosinca i podlegao ranama
petnaestoga. to je bila jo jedna muka. Bio je u bolnici. Ostatak
posade poginuo je istog trenutka, ali avion je sruen nad gerilskim
teritorijem, i gerilci su ga otpremili u bolnicu i ivio je tri dana. To je
bilo jo gore. Posada je odmah ubijena, a moj brat ivio je jo tri dana.
Zanijemio sam kad sam to saznao. K nama je doao Ron. Dolazio je
esto, gotovo kao da je ivio kod nas. Rekao je: Hajde sa mnom. Ja
sam rekao: Ne mogu. On je pitao: to se dogodilo? Nisam mogao
govoriti. Trebalo mi je nekoliko dana dok mu nisam uspio redi. Ali
nisam mogao redi ljudima u koli. Nisam mogao to uiniti. Nisam im
mogao redi. Profesor tjelesnog, veliki, snani tip koji je elio da Morty
napusti utrke i okrene se gimnastici, pitao me Kako ti je brat?
Dobro, rekao bih ja. Nisam im mogao redi. Drugi profesori isto su
pitali, njegov profesor tehnikog, koji mu je uvijek davao petice: Kako
ti je brat, to radi? Dobro je. Poslije su saznali, ali ja im nisam
rekao. Hej, kako je Morty? A ja sam nastavio lagati. To se nastavilo s

ljudima koji nisu uli. Bio sam u svom mrtvilu najmanje godinu dana.
ak sam se jedno vrijeme bojao djevojaka, kojima su poele rasti sise i
koje su poele stavljati ru na usne. Svaki izazov bio je odjednom
prevelik. Majka mi je dala njegov sat. Bio mi je prevelik, ali nosio sam
ga. I na more sam ga nosio. U vojsku. U Rim. Jo je tu, njegov benrus.
Svakog dana ga navijam. Sve to sam promijenio bio je remen.
toperica jo radi. Kad sam bio u trkakom timu, mislio sam na njegov
duh. To je bio moj prvi duh. Bio sam poput oca i njega, uvijek jak.
Osim toga, Morty je bacao, pa sam i ja morao. Natopio sam se njime.
Prije bacanja bih pogledao u nebo i mislio kako on pazi na mene. I
traio sam snagu. To je bilo dravno natjecanje. Bio sam peti. Bio sam
svjestan nestvarnosti svega toga, ali nastavio sam mu se moliti i bacio
sam dalje nego ikada prije. Jo nisam bio pobjednik, ali dobio sam
njegovu snagu!
Sad bi mi dobro dola. Gdje je? Sat imam, ali gdje je snaga?
Na sjeditu desno od mjesta gdje je Sabbathu nestala inspiracija
nakon ini mi se... nalazilo se ono zbog ega ju je izgubio: nije joj
bilo vie od dvadeset jedne, moda dvadeset dvije godine, posve u
crnom dolevita, plisirana suknja, tajice, cipele, ak i crni barunasti
povez na glavi koji je pridravao njezinu sjajnu crnu kosu da ne padne
na elo. Zagledala se u njega, i taj ga je pogled zaustavio, njegova
blaga, poznata mekoda. Sjedila je, dok joj se ruka odmarala na crnom
najlonskom ruksaku kraj nje, i tiho ga gledala kako se pokuava
prisjetiti posljednje scene u etvrtom inu: usnulog Leara nose u
francuski logor Da, gospoo, u tvrdome snu/ presvukli smo ga u
istu odjedu. a tu je Cordelia koja ga budi Kako je mom
gospodaru kralju? Kako ste vae velianstvo? A Lear odgovara:
Grijeite to me vadite iz groba...
Djevojka s pogledom je progovorila, ali isprva tako tiho da je nije
mogao uti. Bila je mlaa nego to je mislio, vjerojatno je bila
studentica, vjerojatno nije imala vie od devetnaest godina.
Da, da, reci. To je uvijek govorio Nikki kad bi rekla neto to se
bojala redi, to se dogaalo u pola sluajeva kad bi progovorila. Sve ga

je vie izluivala, kako je vrijeme prolazilo, kad je govorila tako da je

on nije mogao uti. to si rekla?
Nije vano. Izluivalo ga je to.
'ini mi se', ree ona, ovoga puta sasvim ujno, 'da bih morao
poznavat tebe i ovog ovjeka...' Dala mu je repliku! Studentica
glume, na putu prema Juilliardu.
On ponovi: 'ini mi se da bih morao poznavati i tebe i ovog
ovjeka', a onda sam nastavi, 'al sumnjam, jer pojma nemam/gdje
se nalazim. Uz sav napor...' Tu se pretvarao da ne zna to slijedi. 'Uz
sav napor...' Slabano, dvaput, ponovio je to i pogledao u nju, da mu
pomogne.
'Sjetiti se ne mogu odjede ove', pomogne djevojka, niti
znadem...'
Prestala je kad joj je on, smijekom, dao do znanja da otud zna
nastaviti. I ona se osmjehnula njemu. Niti znadem/gdje sam sinod
prespavao. Ne smijte mi se/al ko to mislim da sam ovjek, mislim da
ova gospa tu...'
Je Nikkino dijete.
Nije nemogude! Nikkine prelijepe oi s pogledom koji preklinje,
Nikkin smeteni, stalno nesigurni glas... ne, ovo nije bila tek neka
pretjerano osjetljiva djevojka njenog srca, koja de veeras uzbueno
priati svojoj obitelji o bjelobradom starom skitnici koji joj je na liniji
za Lexington recitirao Leara, a ona se usudila pomodi mu da se sjeti
stihova ona je bila Nikkina kdi. Obitelj kojoj veeras ide kudi je
Nikkina\ Nikki je iva. Nikki je u New Yorku. Ova djevojka je njezina
kdi. A ako je njezina, na neki je nain, bez obzira tko je otac, i njegova.
Sabbath je sada lebdio tono iznad nje, s osjedajima koji su se
poput lavine obruavali na njega, ibali ga, upali ga iz ono malo
korijenja to ga je jo dralo za sebe samoga. to ako su i svi drugi ivi,
i u Nikkinoj kudi? Morty. Mama. Tata. Drenka. Ukinuti smrt kako
primamljiva misao, samo to on nije bio prvi, u podzemnoj ili izvan
nje, kojemu je pala na pamet, oajniki, odbaciti razum i vratiti se u
doba kad je imao petnaest godina i kad su morali dobiti Mortyja

natrag. Pomaknuti ivot unazad, kao kazaljke sata u jesen. Skinuti ga

sa zida i navijati ga natrag i navijati dok se tvoji mrtvi ne pojave kao
vaede vrijeme.
'Al ko to mislim da sam ovjek', ree on djevojci, 'mislim da
ova gospa tu/je moje dijete Cordelija.'
I jesam. Jesam.' Bezazleni odgovor nezatidene Cordelije,
jampski trimetar to ga je Nikki izgovarala glasom koji je jednom
desetinom bio glas izgubljenog siroeta, a ostatkom glas umorne,
kolebljive ene, glasom kojim sada govori djevojka iji je pogled bio
isti Nikkin.
Tko je tvoja majka? proaputa joj Sabbath. Reci mi tko ti je
majka?
Od tih rijei je problijedila; njezine oi, Nikkine oi, koje nita
nisu mogle sakriti, bile su poput oiju djeteta kojem su upravo rekli
neto uasno. Sav uas koji je u njoj prouzroio izronio je na povrinu,
onako kako bi, prije ili kasnije, izronio i kod Nikki. Kako ju je ganulo to
staro udovite zato jer zna citirati Shakespearea! Kako se dovela u
nepriliku s nekim nesumnjivo ludim, spremnim na sve kako je mogla
biti tako glupa!
Jednostavno kao da joj ita misli, Sabbath ree, ne manje
slomljeno od Leara: Ti si kdi Nikki Kantarakis!
Histerino otvarajudi uzice ruksaka, djevojka je pokuala pronadi
novanik kako bi mu dala novac, novac koji de ga natjerati da ode. Ali
Sabbath se jo jednom morao uvjeriti u injenicu koja je bila
nepobitna da je Nikki iva i okredudi joj lice svojom deformiranom
rukom, osjedajudi Nikkinu ivu kou, ree: Gdje se tvoja majka krije
od mene?
Nemoj! vrisnu ona. Ne dodiruj me! i zamahnula je prema
njegovim artritinim prstima kao da ju je napao roj muha, kad je
Sabbathu netko priao straga i primio ga grubo i snano ispod ruku.
Poslovno odijelo bilo je sve to je mogao vidjeti od svog snanog
zarobljivaa. Smiri se, bilo mu je reeno, smiri se. Ne bi smio svata
piti.

to bih trebao piti? ezdeset etiri su mi godine i nikad nisam

bio bolestan ni dana u svom ivotu! Osim mojih krajnika kad sam bio
dijete! Pijem to hodu!
Smiri se, stari. Prekini, smiri se, i otii u sklonite za skitnice.
U sklonitu sam dobio buhe! viknu mu Sabbath. 'Ne rugajte
mi se!
Ti se ruga njoj ti si taj koji se izruguje, efe!
Vlak je stigao na stanicu Grand Central. Ljudi su pohrlili prema
otvorenim vratima. Djevojka je nestala. Sabbath je bio osloboen.
'Molite se sada' , vikao je Sabbath odlutavi s vlaka sam, gledajudi u
svim pravcima zaNikkinom kderkom. 'Molite se sada', uskliknuo je
onima koji su stajali iza njega dok je hodao po platformi, zvekedudi
alicom pred sobom: 'Molite se sada...', i onda se, ak i bez pomodi
Nikkine kderke, sjetio to slijedi, rijei koje su mu mogle nita ne
znaiti u kazalitu Bowery Basement Playersa 1961.: 'Molite se sada,
zaboravite i oprostite. Ja sam star i budalast.'
To je bila istina. Bilo mu je teko vjerovati da se pretvara, ali ne i
nemogude.
Ti vie nede dodi;
Nikad, nikad, nikad, nikad, nikad

Uniti sat. Pridrui se gomili.

MICHELLE COWAN, Normanova ena, poslala je po pedeset

tableta Voltarena u ljekarnu na Broadwayu i napisala mu recepte za
etiri kutije, tako da je bio u odlinoj formi za vrijeme veere, jer je
znao da de bolovi u ruci uskoro jenjati, a i zato to Michelle nije bila ni
priblino tako suhonjava kako je izgledala na polaroidima sakrivenima
ispod spavadica zajedno s onom omotnicom od sto novanica po sto
dolara. Ona je bila lijepo popunjena ena, kao po Drenkinu kalupu. A
smijala se vrlo lako tako ju je brzo on nasmijavao i zabavljao. Nije
nita uinila kako bi pokazala negodovanje ni kada je odluno ispod
stola pronaao njezinu bosu nogu i lagano poloio na nju potplat svoje
lape.
lape mu je posudio Norman. Norman je, takoer, poslao svoju
tajnicu u prodavaonicu po novu odjedu, kako bi se Sabbath mogao
presvudi. Dva para kaki hlaa, par svijetlih koulja, neto arapa,
potkoulje i gade, to je pronaao u velikoj papirnatoj vredici na
Debbynom krevetu kad su se vratili sa sprovoda. ak i maramice.
Veselio se spremanju svojih novih stvari meu Debbyne.
Michellini sakriveni polaroidi morali su biti barem pet godina
stari. Uspomene stare veze. Je li spremna za novu? Izgledala je zrelo,
to sigurno, ali moda i zato to se opustila, udebljala, misledi kako je
gotovo s mukarcima. Vjerojatno je Drenkinih godina, no ivi s muem
koji, naravno, ni na koji nain ne slii Drenkinu Matiji. Iako prije ili
kasnije svi mukarci slie Drenkinu Matiji, zar ne?
Prethodne nodi Norm je opisao antidepresivni lijek kao izrazito
lo za potenciju. Dakle, nju nitko ne jebe, toliko je jasno. Nije ba da de
Sabbath to iskoristiti, ako ona dobiva tisudu dolara po evi. Iako je
mogude da nisu mukarci davali novac Michelle, nego ona
mukarcima. Mladidima. U njezinu smijehu postojao je trag podle

grubosti zbog kojeg je elio vjerovati u to. Ilije moda gotovina bila tu
za dan kad de se spremiti i otidi.
Plan odlaska. Tko nema barem jedan takav plan? On raste i
napreduje, muno poput oporuka imudnih ljudi, s izmjenama i
prepravkama svakih est mjeseci. Ostat du s ovom; ne, s onom, ovaj
hotel, onaj hotel, ova ena, ona ena, dvije razliite ene, nikakva
ena, nikad vie ena! Otvorit du tajni raun, zaloiti prsten, prodati
dionice... Onda dou do ezdesete, ezdeset pete, sedamdesete, i
kakva je onda razlika? Otidi de, sigurno, ali ovoga puta zaista otidi. Za
neke ljude to je najbolje to se moe redi za smrt: konano izvan
braka. I bez odlaska u hotel. Bez preivljavanja onih bijednih nedjelja u
samodi, u hotelu. Nedjelje su ono to te parove dri zajedno. Kao da bi
samotne nedjelje mogle biti gore.
Ne, ovo nije dobar brak. Nije daleko od istine redi takvo to za
bilo ijim stolom, ali Sabbath je iz njezina smijeha ako ne i iz
injenice da mu je nakon samo deset minuta veere dopustila da se
igra s njezinom nogom mogao naslutiti da neto nije u redu. U
njezinu smijehu osjedala se svijest da sile koje njom upravljaju vie
nisu pod nadzorom. U njezinu smijehu naziralo se priznanje njezina
zatoenitva: Normanu, menopauzi, radu, starenju, svemu to se
moe samo pogorati. Nita nepredvieno to se dogodi u bududnosti
najvjerojatnije nede biti dobro. tovie, Smrt tamo u svom kutu radi
duboke unjeve, i jednog de je dana zaskoiti jednako nemilosrdno
kao to je zaskoila Drenku jer iako je Michelle tea nego ikad, oko
sedamdeset kila, Smrt ima dvije tone, velika je kao planina, pred njom
nema ansi. Smijeh je govorio kako se sve sruilo na nju dok je bila
okrenuta leima, dok je bila okrenuta na drugu stranu, na pravu
stranu, ruku iroko raskriljenih prema uzbudljivoj mjeavini zahtjeva i
zadovoljstava koji su joj bili svakodnevna hrana dok joj je bilo tredeset
ili etrdeset godina, dok je bila obuzeta marljivim radom,
ekstravagantnim ivotom nalik na jedno veliko turistiko putovanje
bila je tako neiscrpno zaposlena... s tim rezultatom da je ubrzo, bre
nego to je Cowanovima trebalo da preko vikenda concordeom
prelete ocean do Pariza, navrila pedeset pet godina i bila sva u

vrudicama, a njezina je kderka sada bila enski oblik koji je pokazivao

magnetsku privlanost. Smijeh je govorio da joj je muka od ostajanja,
muka od pripremanja odlaska, muka od neispunjenih snova, muka od
zadovoljenih snova, muka od prilagoavanja, muka od
neprilagoavanja, muka od svega osim postojanja. Uivanje u
postojanju dok ti je istovremeno dosta svega to je bilo u njezinu
smijehu! Poluporaen, poluzanimljiv, polualedi, poluzauen,
polunegativan, poluveseo veliki smijeh. Svidjela mu se, ludo mu se
svidjela. Vjerojatno je jednako njepodnoljiv partner kao i on. Mogao
je nazrijeti u njoj, kad god bi njezin mu progovorio, elju da bude
makar malo okrutna prema Normanu, vidio ju je kako se podrugljivo
osmjehuje na ono najbolje u njemu, ba na ono najbolje. Ako ne
poludi zbog muevih poroka, poludjet de zbog njegovih vrlina. On je
na prozacu zato jer ne moe pobijediti. A nju za to vrijeme naputa
sve osim vlastite stranjice, koja se, kako je obavjetava vlastita
odjeda, iri svake sezone i osim ovog stabilnog princa od ovjeka
kojeg krase razumnost i etika dunost onako kako druge krasi strah
od ludila ili bolesti. Sabbath je razumio njezin um, ivot, patnju:
polako se sputa sumrak, a seks, na najvedi luksuz, nestaje
nevjerojatnom brzinom, sve nestaje nevjerojatnom brzinom i pita se
kako si ikad mogao odbiti ijednu priliku za prljavom evom. ovjek bi
dao svoju desnu ruku za to, kad bi bio cura poput ove. To nije sasvim
neusporedivo s Velikom depresijom, nije neusporedivo s bankrotom
nakon godina uivanja u novcu. Sve ono nepredvieno to se moe
dogoditi, obavjetavaju je nagli unutranji naleti vrudine,
najvjerojatnije nede biti dobro. Naleti vrudine, koji kao da drsko
oponaaju seksualne ekstaze. Ona je uronjena u vatru vremena koje
leti. Ona stari sedamnaest dana za svaku sekundu provedenu u toj
pednici. Mjerio joj je vrijeme na Mortyjevu benrusu. Sedamnaest
sekundi menopauze jasno vidljive na njezinu licu. Prelijevali su je
potoci znoja. A onda to naglo prestane poput zatvorene slavine. A dok
se to dogaa, njoj se oito ini kako tome nema kraja kako je ovaj
put zaista namjeravaju skuhati kao Ivanu Orleansku.

Nita nije u stanju ganuti Sabbatha toliko, koliko ove starede

poslastice s promiskuitetnom prolodu i lijepim mladim kderkama.
Pogotovo kad su se jo u stanju smijati poput ove. Sve to su nekada
bile vidi u tom smijehu. Ja sam ono to je ostalo od slavnog
motelskog jebanja objesite medalju na moje omlohavjele sise. Nije
zabavno pedi se na vatri za veerom.
A Smrt, podsjetio ju je, ravnomjerno pritiskajudi njezinu golu
nogu svojim stopalom, Smrt stoji iznad nas, nad nama, vlada nama,
Smrt. Trebala si vidjeti Linca. Trebala si ga vidjeti, bio je miran kao
dobar mali djeak, dobri mali djeak sa zelenom koom i sijedom
kosom. Zato je bio zelen? Nije bio zelen kad sam ga ja poznavao. To
je zastraujude. rekao je Norman, nakon to je na brzinu identificirao
le. Izali su na ulicu i otili u kavanu na coca-colu. Sablasno. ree
Norman, stresavi se. No Sabbath je uivao. Vidio je upravo ono zbog
ega je i vozio toliko dugo. Nauio sam puno, Michelle. Lei tamo
poput dobrog malog djeaka koji slua sve to mu se kae.
I kao da mu to stiskanje noge Michelle Cowan svojom nogom
ispod stola nije bio dovoljni razlog za ivot, imao je i nove kaki hlae i
nove jockey gade. Velika vreda odjede kakvu mu nije palo na pamet
kupiti, godinama. ak i maramice. Dugo je prolo otkako je sam
posljednji put neku kupio. Svo to sranje od prnja koje je nosio, kratke
majice ute ispod rukava, bokserice bez elastine gume, ni sa im
usporedivi ostaci njegovih arapa, izme s debelim stopalima koje je
kao Mammy Yokum nosio dvanaest mjeseci godinje... jesu li te izme
ono to zovu stav? Od tog jebenog naina na koji govore osjedao se
kao gunalo. Diogen u svojoj bavi? Zauzimati stav! Primjetio je kako
studentice dolje u dolini sada nose debele izme, sline njegovima,
izme sa njirancima, zajedno sa staromodnim ipkastim haljinama.
enstvene u haljini, ali ne konvencionalno enstvene, jer su tu izme
koje kau neto drugo. Cipele poruuju: Opasna sam. Ne ali se sa
mnom, dok ipkasta, duga, staromodna haljina kae... tako da na
kraju imamo izraen stav, neto poput: Ako biste bili tako ljubazni,
gospodine, da me pokuate pojebati, razbit du ti jebenu glavu. ak i
Debby, sa svojim niskim samopotovanjem, ispada neto poput

Kleopatre. Haute couture me mimoilazi, kao i sve ostalo. ekaj dok

izaem na ulice u svojim kaki hlaama, Manhattane, pusti me u sebe!
Bio je dostojanstveno uzbuen zato to nije bio dobri mali deko
u lijesu koji radi to mu se kae. Takoer i zato to ga Rosa nije odala.
Nije nikome rekla nita o onome to se jutros dogodilo. Kolika je
milost koja postoji u ivotu, a ni mrvicu zasluena. Koliki su svi nai
zloini koje inimo jedni drugima, a opet dobijemo priliku, i jo novi
par hlaa!
Izvan mrtvanice, nakon obreda, Lincov osmogodinji unuk
Joshua upitao je svoju majku, ija je ruka bila u Normanovoj: O kome
su priali?
O djedu. Zvao se Linc. Zna to. Lincoln.
Ali to nije bio djed, ree djeak. Zna da on nije bio takav.
Nije?
Ne. Djed je bio kao beba.
Ali ne uvijek, Josh. Kad se razbolio, postao je kao beba. Ali prije,
bio je ba onakav kako su ga prijatelji opisali.
To nije djed, odgovori on, odluno maudi glavom. Oprosti,
mama, ali nije.
Lincova najmlaa unuka, imenom Laurie. Mala, ivahna curica
velikih, tamnih, osjedajnih oiju koja je dotrala do Sabbatha na
ploniku nakon slube i uskliknula: Djeda Mraze, Djeda Mraze, ja
imam tri godine! Stavili su djeda u kutiju!
Kutija koja uvijek fascinira. Bez obzira na dob ta kutija nikad nije
gubila mod. Nitko od nas ne zauzima vie mjesta od toga. Moe nas
spremiti poput cipela ili nas prevoziti kao salatu. Jednostavno, ovjek
koji je izmislio lijes bio je poetski genij i s velikim smislom za humor.
to bi eljela za Boid? upita Sabbath dijete, kleknuvi kako bi
udovoljio njezinoj elji da dodirne bradu.
Hanuku! viknu Laurie uzbueno.
Tvoja je, ree joj on i ustegne se od elje da krivim prstom
dotakne njezina pametna mala usta i tako zavri gdje je i poeo.

Gdje je poeo. To je stvarno bila tema. Opscena izvedba kojom

je zapoeo.
Norman je bio taj koji je pokrenuo priu, opisujudi Michelli
predstavu koja je Sabbathu donijela hapenje pred vratima Columbie
davne 1956., onu predstavu u kojoj je srednjak njegove lijeve ruke
mamio lijepe studentice do pozornice, a potom ih uvlaio u razgovor,
dok je pet prstiju druge ruke u meuvremenu vjeto otkopavalo
kaput.
Opii nam to, Mick. Ispriaj Shel kako su te uhapsili.
Mick i Shel. Shel i Mick. Kao stvoreni za par. A Norman kao da je
to ved shvadao, kao da mu je nakon manje od pola sata zajednike
veere bilo jasno da u Sabbathovu siromatvu ima neega to bi
njegovu enu moglo uzbuditi vie nego sav njegov sreeni uspjeh. U
brodolomu starog Sabbatha postojala je prijetnja nereda, slina
opasnosti koju je eruptivna i prijeteda ivotnost mladog Sabbatha
predstavljala Normanu. Moje loe ponaanje uvijek ga je ugroavalo.
Morao bi znati kamo me ono dovelo. Ta modna tvrava od ovjeka,
stvorena da odoli i najteim opasnostima, a opet ga, tu pri kraju kao i
na poetku, i dalje posramljuje smrdljivi mali nered koji ja pravim. On
me se boji. Taj plemeniti, divni, uspjeni ovjek i dalje se ponaa
ponizno. Kao da sam doao u plamenu, vrud iz Pandemonija, a ne
autoputom, u prastarom Chevyju sa upljim auspuhom.
Kako su me uhapsili? ree Sabbath. To je bilo prije etiri
desetljeda, Norm. Skoro etrdeset godina. Nisam siguran da se jo
sjedam kako se to dogodilo. Sjedao se, naravno. Nije zaboravio ni
detalja.
Sjeda se djevojke.
Djevojke, ponovi on.
Helen Trumbull, ree Norman.
Tako se zvala? Trumbull? A sudac?
Mulchrone.
Da. Njega se sjedam. Svoje je odigrao odlino. Mulchrone.
Murjak je bio Abramowitz. Jesam li u pravu?

Policajac Abramowitz, da.

Da. Policajac je bio idov. A tuitelj jo jedan Irac. Onaj kratko
oiani klinac.
Tek izaao iz St. Johna, ree Norman. Foster.
Da. Vrlo neugodan. Foster. Nisam mu bio simpatian. Bio je
zgroen. Iskreno zgroen. Kako netko moe uiniti takvo neto, pitao
se. Da. Momak iz St. Johna. Tako je. Kratka kosa, elegantna kravata,
tata mu je bio murjak, bio je siguran da nikada nede zaraivati vie od
deset tisuda dolara godinje i elio me poslati na doivotnu.
Ispriaj Shelly.
Zato? to mu je na umu, eli li me pokazati u najboljem ili
najgorem svjetlu? eli li je uspaliti ili ohladiti? Ohladiti, mora biti, jer je
prije veere, sam sa Sabbathom u dnevnoj sobi, svoju enu i njezin rad
obasuo gomilom udivljenih pohvala upravo ono za ime je Roseanna
eznula, udila cijelog svog branog ivota. Dok se Michelle tuirala i
presvlaila za veeru, Norman mu je pokazao, u nedavnom izdanju
asopisa stomatolokog fakulteta pennsylvanijskog sveuilita
posvedenog bivim studentima, fotografiju Michelle i njezina oca,
starca u kolicima, jednu od nekoliko slika koje su ilustrirale priu o
roditeljima i djeci koja su diplomirala na pennsylvanijskom
stomatolokom fakultetu. Prije modanog udara i dobrano u
sedamdesetima, Michellin otac bio je zubar u Fairlawnu, New Jersey,
i, po Normanu, jedno zapovjedniko oholo govno, iji je otac takoer
bio zubar i koji je po Michellinom roenju objavio: Jebe mi se to je
djevojica ovo je zubarska obitelj i bit de zubarica! Pokazalo se da je
kderka ne samo otila na zubarski fakutet, ved i nadmaila krutog
kukina sina upisavi dodatne dvije godine specijalizacije za bolesti
desni, i zavrila studij kao najbolja u svojoj generaciji. Ne mogu ti
objasniti, ree Norman, dredi au vina za koju je rekao da je uveer
doputena dok je na prozacu, kakva je fizika kalvarija biti
specijaliziran za bolesti desni. Vedinom se kudi vrada kao danas, kao
prebijena. Zamisli kako je to pokuavati instrumentom oistiti stranji
vanjski kut drugog ili tredeg kutnjaka i pokuati doprijeti do tog

depida tamo, sasvim dolje u tkivu. Tko to moe vidjeti? Tko moe
dohvatiti! Ona je tjelesno zadivljujuda. To radi vie od dvadeset
godina. Rekao sam joj, zato opet ne smanji praksu na tri dana
tjedno? Kod bolesti desni, svoje pacijente via godinu za godinom,
zauvijek pacijenti de je ekati. Ali ne, ona je svako jutro tamo u
sedam i trideset i ne vrada se kudi do sedam i trideset, a ponekad je
tamo ak i subotom. Da, subota, mislio je Sabbath, mora biti veliki
dan za Shelly... dok je Norman objanjavao: Ako si temeljit kao
Michelle, i mora oistiti svaki djelid povrine svakog zuba na
nedohvatljivim mjestima... Doputam, ima zakrivljene instrumente
koji pomau; ima sprave kojima isti zubni kamenac s korijena,
kirurke instrumente, jer ona se ne bavi samo krunom zuba poput
obinog zubara. Mora istiti sve do povrine korijena kako bi
provjerila nema li depova, nema li deformacije kosti... Kako je on
hvali! Kako se brine! Koliko toga zna i ne zna. Prije veere, Sabbath
se pitao je li itav panegirik bio smiljen kako bi ga drao na
odstojanju, ili je to iz njega govorio lijek. Moda sam sluao prozac. Ili
moda sluam tek enine opirne izgovore za Ostanak dokasna u
uredu odnosno neuvjerljivo ponavljanje, kao da sam vjeruje u to,
neega to mu je netko drugi rekao o sebi. Jer tamo, nastavi
Norman, treba zaista raditi. Ne radi se samo o tome da izglanca
caklinu i dobije lijepe zube. Potrebno je sastrugati kamenac, koji
moe biti vrlo vrsto priljubljen a vidio sam je kako kudi dolazi
prebijena nakon dana takvog posla potrebno je skinuti kamenac s
korijena. Naravno, postoje ultrazvuni instrumenti koji pomau. To su
ultrazvune sprave, rade na elektrinu struju, emitiraju ultrazvunu
energiju, dopiru duboko u usjekline iz kojih pomau skinuti to sranje.
Ali, kako ne bi dolo do pregrijavanja tu je, naravno, vodeni sprej, i to
je kao ivot u magli, s tim sprejom. ivot u magli. To je kao da
dvadeset godina provede u praumi...
Dakle ona je Amazonka, je li to to? Kderka nekod stranog
poglavice kojeg je pobijedila i pola dalje, amazonska ratnica, koja iri
ultrazvunu energiju, spravama i kirurkim instrumentima od
nerajudeg elika oboruana protiv tartara koji prianja uz zube... to je

Sabbath trebao zakljuiti? Da je ona previe i za Normana? Da ga ona

zbunjuje u jednakoj mjeri koliko je ponosan na nju i nadvladan? Da
sada, kad je njihovo najmlae dijete na Brownu, i preostali su samo on
i nasljednica zubarske dinastije, sami jedno kraj drugoga... Sabbath
nije znao to da misli u dnevnoj sobi, prije veere, jednako kao to to
nije znao ni za stolom, dok ga je Norman tjerao da ispria priu o
prkosnom izopdeniku kakav je Sabbath bio u dvadesetima, to uopde
nije bilo nalik na Normana, tog dotjeranog, pristojnog, na Columbiji
obrazovanog sina distributera jukeboxova, ijeg se grubog glasa i
sirovog uspjeha Norman sramio cijele mladosti. Sin i kderka dvojice
divljaka. Samo sam ja imao njenog oca ispunjenog ljubavlju, i evo
kako je sve ispalo.
Pa, ovako je bilo. Godina je 1956., stojim na uglu 116te i
Broadwaya, tono kraj ulaza u sveuilite. Dvadeset sedam mi je
godina. Murjak je ved danima stajao tamo i promatrao. Publika se
obino sastojala od dvadeset, dvadeset pet studenata. Bio je tamo i
poneki prolaznik, ali vedinom studenti. Nakon predstave slao sam
eir meu publiku. Sve to skupa trajalo bi manje od trideset minuta.
Mislim da sam prije toga samo jo jednom nekoj curi izvadio dojku.
Natjerati curu da ode toliko daleko, to je bilo teko u ono doba. Nisam
to oekivao. Ideja predstave je bila da ne mogu dodi tako daleko. Ali
taj se put to dogodilo. Sisa je bila vani. Bila je vani. A murjak dolazi i
kae: 'Hej, ti, ne moe to raditi.' Viknuo mi je to dok sam bio iza
pozornice. 'U redu je, gospodine policajce', kaem ja njemu, 'To je dio
predstave.' Ja sam ostao sakriven, a policajcu je to u moje ime rekao
srednjak, onaj koji je priao s djevojkom. Mislio sam: 'Odlino, sad
imamo murjaka u predstavi.' Studenti gledaju i nisu sigurni je li to dio
predstave. Poeli su se smijati. 'Ne moe to raditi.' ponovio je. 'Tu
ima i djece. Mogu vidjeti dojku.' 'Nema tu djece.' kae mu srednjak.
'Hajde, mii se', rekao mi je, 'ustani. Ne moe se pokazivati dojku na
ulici. Ne moe se razotkrivati dojku usred Manhattana u dvanaest i
petnaest na uglu 116te i Broadwaya. I osim toga, ti iskoritava ovu
mladu enu. eli li ti da ti to radi?' murjak upita nju. 'Imamo li i

optubu za seksualno zlostavljanje?' 'Ne', kae ona, 'dopustila sam mu

da to uini.'
Djevojka je studentica.
Aha. Na Barnardu.
Hrabro, ree Michelle. 'Dopustila sam mu da to uini.' to je
napravio policajac?
On je rekao: 'Dopustila? Tebe su hipnotizirali. Ovaj tip te
hipnotizirao. Nisi znala to ti radi.' 'Ne', kae ona njemu prkosno, 'to je
okej.' Prestraila se kad je murjak stigao, ali tamo su bili svi oni
studenti, a studenti su opdenito protiv murjaka, tako da je naprosto
osjetila opde raspoloenje i tako se postavila. Rekla je 'U redu je,
gospodine, ostavite ga na miru. Nije napravio nita loe.'
Zvui li ti to poput Debby? Michelle upita Normana.
Sabbath je ekao da vidi kako de prozac ovo prizemljiti. Pusti ga
da nastavi. ree Norman. I tako se murjak obratio djevojci: 'Ne
mogu ga pustiti na miru. Mogu se pojaviti i djeca. to bi ljudi rekli za
policiju kad bismo dopustili da se bluze otvaraju i da se grudi pokazuju
na cesti i da se javno tipaju bradavice? eli da mu dopustim da to
radi i u Central Parku? Jesi li to radio', obrati se meni, 'u Central
Parku?' 'Pa', kaem ja, 'imam predstavu tamo.' 'Ne, ne.', nastavlja on,
'ne moe to raditi. Ljudi se ale. ovjek koji tu ima prodavaonicu se
ali kako to nije dobro za njegov posao, zato makni te ljude odavde.'
Rekao sam mu da nisam toga bio svjestan ako je ita tono,
prodavaonica teti mom poslu. To je probudilo publiku, i policajac je
polako poeo pizditi. 'Sluaj, ova djevojka nije eljela svoje grudi vani i
nije ak toga ni bila svjesna dok joj nisam na to ukazao. Ti si je
hipnotizirao.' 'Ja jesam bila svjesna.', kae djevojka, i cijela joj publika
pljede stvarno ih je impresionirala. 'Policajce, sluajte', rekoh ja,
'sve to sam napravio je u redu. Ona je pristala na to. To je samo
zabava.' 'To nije zabava. To nije moja ideja zabave. Nije ni
prodavaeva ideja zabave. Ne moe se ovdje ponaati na takav
nain.' 'Dobro. U redu', rekao sam, 'to dete sad uiniti u vezi s tim?
Ne mogu stajati i priati cijeli dan. Trebam zaraivati za ivot.' Publici

se i ovo svidjelo. Ali policajac je ostao korektan, obzirom na okolnosti.

Rekao je jedino: 'elim da mi kae da nede to vie raditi.' 'Ali to je
moja predstava. To je moja umjetnost.' 'O, nemoj mi sad srati o svojoj
umjetnosti. Kakve veze imaju igranje s bradavicom i umjetnost?' 'To je
nova umjetnika forma.' kaem mu ja. 'Ma to je sranje, sranje, vi
skitnice mi uvijek priate o svojoj umjetnosti.' 'Ja nisam skitnica. Time
zaraujem za ivot, gospodine policajce.' 'Bogami, ne u New Yorku.
Ima li dozvolu?' 'Ne.' 'Zato nema dozvolu?' 'Ne moe se dobiti za to
to radim. Ne prodajem krumpire. Ne postoji dozvola za lutkara.' 'Ja tu
ne vidim lutke.' 'Svoju lutku nosim izmeu nogu.' 'Pazi se, kepec. Ja ne
vidim lutke. Vidim samo prste. I postoji dozvola za lutkare postoji
ulina dozvola za glumu...' 'Ja je ne mogu dobiti.' 'Naravno da moe.'
kae mi on. 'Ne mogu. I ne mogu otidi i ekati u redu etiri ili pet sati
kako bih otkrio da nemogu.' 'U redu.', kae murjak, 'znai da radi bez
dozvole.' 'Ne postoji dozvola', kaem ja njemu, 'za diranje enskih
bradavica na ulici.' 'Dakle priznaje da to radi.' 'O, sranje', kaem ja,
'ovo je smijeno.' Atmosfera postaje napetija, i policajac mi na kraju
kae kako de me privesti.
A djevojka?
Djevojka je bila dobra. Djevojka mu je rekla: 'Hej, pustite ga na
miru.' A policajac joj je uzvratio: 'Pokuava omesti uhidenje?'
'Ostavite ga na miru', rekla mu je.
To jest Debby, smijala se Michelle. Apsolutno, ista Deborah.
Je li?
Potpuno. Michelle je ponosna.
Murjak me zgrabio, jer sam postao jako dosadan. Rekao sam:
'Hej, ja ne idem u zatvor. Ovo je smijeno', a on kae: 'Ne, ti si
smijean.' Djevojka me brani: 'Pusti ga na miru', rekla mu je, a on njoj:
'Sluaj, ako nastavi, privest du i tebe.' 'Ovo nije normalno', rekla je
djevojka. 'Maloprije mi je zavrilo predavanje iz fizike. Nisam nita
uinila.' Stvari su ved izmaknule nadzoru. Murjak ju je gurnuo u
stranu, na to sam ja poeo vikati: 'Hej, ne guraj je.' 'Opa', ree on
meni, 'Sir Galahad.' Jedan policajac je 1956. bio u stanju redi takvo

neto. To je bilo prije nego se propast Zapada proirila s fakulteta na

policijske odjele. Kako god bilo, on me priveo. Dao mi je da spremim
sva moja pomagala i priveo me.
S djevojkom. ree Michelle.
Ne. Samo mene. 'elim prijaviti ovog tipa.', rekao je kolegi u
stanici. Policijskoj stanici na 96. ulici. Prestraio sam se, naravno. Kad
ue unutra, prva stvar pred tobom je veliki stol s deurnim
policajcem, i tog se velikog stola pone bojati. Ja sam rekao: 'To je
totalno sranje', ali kad je Abramowitz rekao: 'Ovog tipa treba optuiti
zbog nastupanja na ulici bez dozvole, nasilnog ponaanje,
zlostavljanja, napada na slubenu osobu i nemorala. I opiranja
uhidenju. I ometanja pravde', kad sam to uo, pomislio sam da du
sluiti kaznu do kraja ivota i poludio sam. 'To je sve sranje! Dovest du
ti ACLU!5 To de ti pokazati', rekao sam policajcu. Usrao sam se u gade,
ali to mu viem. 'Da, ACLU.' Abramowitz kae: 'Tu crvenu gamad.
Odlino.' 'Nedu nita redi dok ne dobijem odvjetnika s ACLU!' Sad i
murjak vie: 'Jebe i njih i tebe. Ne treba nama odvjetnik. Sad demo te
uhapsiti, mali odvjetnika si dovedi kad bude na sudu.' Deurni
narednik sluao je sve ovo. Obratio mi se: 'Reci mi to se dogodilo,
mladidu.' Ne znam ni sam to serem, ali svejedno samo ponavljam:
'Nedu nita redi dok ne dobijem odvjetnika!' A Abramowitz se do tada
ved jebeno nabrusio. Ali drugi tip je pitao: 'to se dogodilo, sinko?' U
glavi mi je sinulo: Ovommoe ispriati, on nije tako lo. I ispriao sam
mu: 'Sluajte, to je sve to se dogodilo. A ovaj tu je poludio. Poludio je
jer je vidio dojku. To se uvijek dogaa. Mladi ljudi se danas provode
na ulici. Ovaj tip ivi u Queensu nema on pojma to se dogaa. Vidi li
on uopde nain na koji djevojke hodaju ljeti? Svatko na ulici to zna
osim tog tipa koji ivi u Queensu. Dojka na otvorenom nije neka velika
stvar.' Abramowitz na to kae: 'Ne radi se samo o dojci. Ti tu djevojku
ne pozna, nikad je nisi sreo, otkopao si je, maknuo joj grudnjak, nije
ni znala to se dogaa, skretao si joj panju prstom i povrijedio si je.
Nisam je ja povrijedio ti si. Ti si je gurnuo.' Deurni narednik je
5Amerika

udrugu za graanska prava (op.prev.)

rekao: 'eli mi redi da si potpuno skinuo enu na Broadwayu?' 'Ne!

Ne! Sve to sam napravio je ovo' i ponovo sam objasnio. Tip je bio
zadivljen. 'Kako si mogao to uiniti, na otvorenoj cesti, sa enom koju
nikad prije nisi sreo?' 'Moja umjetnost, narednice. To je moja
umjetnost.' To ga je uzbudilo, ree Sabbath, gledajudi kako uzbuuje
i Michelle. A Norman, tako je sretan! Gleda s pola metra kako mu
zavodim enu. Taj prozac je straan lijek.
'Harry', rekao je narednik Abramowitzu, 'zato ne ostavi klinca
na miru? Nije on lo. To je njegova umjetnost.' Jo se smijao.
'Moemo ga optuiti za bojenje prstiju, za djeje govno to se mene
tie. Ima li razlike? Tip nema dosje. Nede to vie napraviti. Da ima
sedamnaest optubi za napastvovanje...' Ali Abramowitz je sada
bijesan. 'Ne! To je moja ulica. Svi me tamo znaju. Bio je nasilan prema
meni.' 'Kako?' 'Odgurnuo me.' 'Napao te? Hode redi da je napao
policajca?' 'Aha. Napao me.' I tako vie nisam bio kriv za napastovanje
djevojke; bio sam kriv za napastovanje policajca. to nikad nisam
napravio, ali naravno, narednik, nakon to je pokuao primiriti
Harryja, mijenja stav i stavlja se na njegovu stranu. Na stranu policajca
koji me uhapsio. I tako su me optuili za brdo stvari. Abramowitz je
dao izjavu o svemu to se dogodilo. Protiv mene je podignuta prijava.
Sedam optubi. Mogao sam dobiti po godinu za svaku. Naredili su mi
da se pojavim u Centre Streetu 60 je li tako, Norm? Centre 60?
Centre Street 60, Odjel 22, u dva i trideset popodne. Svega se
sjeda.
I kako si onda pronaao odvjetnika? upita ga Michelle. Preko
Normana. Normana i Linca. Netko od njih dvojice me nazvao.
Linc. Jadni Linc. U onom lijesu.
I njega se dojmilo. A radi se o obinoj kutiji. Izgleda da se to
nikada nije pretvorilo u klie.
Linc je rekao: 'uli smo da su te uhapsili. Imamo odvjetnika za
tebe. Nije neki bezveznjak koji je tek zavrio pravo, nego tip koji je ved
dugo u poslu. Jerry Glekel. Radio je na sluajevima pronevjere, napada
i premladivanja, krae, provale. ak i organiziranog kriminala. Plada je

jako dobra, ali posao nije predivan, i ovo je voljan napraviti kao uslugu
meni.' Je li tako, Norm? Kao uslugu Lincu, kojeg odnekud poznaje.
Glekel kae kako je sve to sranje i po svoj prilici, bit du osloboen.
Razgovaram s Glekelom. Ja i dalje elim ACLU, tako da je on otiao u
Udruenje za graanske slobode i rekao im kako je ovo sluaj koji bi
oni prema njegovu miljenju trebali podrati. Ja du ga braniti, rekao im
je. Vi biste ga trebali podrati, ukljuiti se u to. ACLU neka bude
sponzor. Glekel je sve smislio. Tu se zapravo radi o umjetnikoj
slobodi na ulicama i samovoljnoj policijskoj kontroli. Kome pripadaju
ulice? Ljudima ili policiji? Dvoje ljudi napravi neto to je bezopasno,
to je igra obrana je oita, to je jo jedan sluaj politike
zloupotrebe. Zato bi ovaj mladid trebao biti osuen za X i Y i Z, i tako
dalje? I tako smo doli do suenja. Na suenju se pojavilo moda oko
dvadeset dvoje ljudi. Izgubljeni u velikoj sudnici. Studentska grupa za
graanska prava s Columbie. Dvanaestak klinaca i njihov savjetnik.
Netko s njihove radio stanice. Netko iz Columbia Spectatora. Oni nisu
doli zbog mene. Doli su zbog te djevojke, Helen Trumbull, koja tvrdi
da ja nisam uinio nita loe. U 1956., to predstavlja pravi mali
skandal. Otkud joj muda? To se dogodilo godinama prije nego to je
Charlotte Moorman obnaenih grudi svirala violonelo u Villageu, a
ovo je bila obina djevojka, ne neka javna osoba. ak je doao i
novinar iz Nationa. Nanjuili su priu. A tu je i sudac, Mulchrone. Stari
Irac, bivi tuitelj. Umoran je. Vrlo umoran. Ne eli sluati ta sranja. Na
ulicama se ubija i pljaka, a on mora gubiti vrijeme s tipom koji je
utipnuo sisu za bradavicu. Tako da nije najbolje raspoloen. Tuitelj je
mladid iz St. Johna, koji me pokuava doivotno smjestiti iza reetaka.
Suenje poinje oko dva, dva i trideset, a on je oko sat vremena ranije
imao svjedoke u svojoj sobi i vjebao ih kako da lau. Oni su se onda
penjali na svoje mjesto i uinili to se trailo. Bilo ih je troje, ako se
sjedam. Neka starica koja je tvrdila kako je djevojka stalno pokuavala
odgurnuti moju ruku, ali ja nisam htio prestati. I trgovac, idovski
trgovac, filantropski zgroen kako samo jedan idovski trgovac moe
biti. Mogao je vidjeti jedino lea djevojke, ali svjedoio je da je bila
uznemirena. Glekel ga je unakrsno ispitao, nastojedi dokazati da

trgovac nije mogao to vidjeti, bududi da mu je djevojka bila okrenuta

leima. Dvadeset minuta njegovih idovskih trgovakih lai. I policajac
je svjedoio. Pozvali su ga na poetku. Svjedoio je, a ja sam bio
bijesan ljut sam, tresem se, nervozan sam. Onda sam ja ustao i
svjedoio. Tuitelj me upitao: 'Jeste li ikad upitali tu enu smijete li joj
otkopati koulju?' 'Ne.' 'Ne? Jeste li znali tko se u tom trenutku
nalazio u publici?' 'Ne.' 'Jeste li znali da je meu gledateljima bilo i
djece?' 'Meu gledateljima nije bilo djece.' 'elite li izjaviti, pod
zakletvom, da sa sigurnodu moete redi kako u publici nije bilo djece?
Vi ste bili tamo dolje, a oni s druge strane pozornice. Niste li vidjeli
sedmero djece kako hodaju u pozadini?' A trgovac, vidite, posvjedoit
de da je tamo bilo sedmero djece, i starica isto, svi me oni ele vidjeti
objeenog zbog te sise. 'ujte, to je oblik umjetnosti.' To ih svaki put
podbode. Klinac iz St. Johna radi grimasu. 'Umjetnosti? Vi ste obnaili
ensku dojku, i to je umjetnost? Koliko ste jo enskih odjevnih
predmeta otkopali?' 'Zapravo se vrlo rijetko dogaalo da stignem
toliko daleko. Naalost. Ali, to je umjetnost. Umjetnost se sastoji u
sposobnosti da ih se uvede u predstavu.' Sudac Mulchrone tada je
rekao prvo to je uopde rekao za vrijeme suenja. Ravnodunim
glasom. 'Umjetnost.' Kao da su ga upravo probudili iz smrti.
'Umjetnost.' Tuitelj ak ne eli udi u razgovor sa mnom, koliko je to
besmisleno. Umjetnost! Kae mi: 'Imate li djecu?' 'Ne.' 'Vas nije briga
za djecu. Imate li posao?' 'Ovo je moj posao.' 'Dakle, nemate posao.
Imate li enu?' 'Ne.' 'Jeste li ikada imali posao koji je trajao due od
est mjeseci?' 'Bio sam pomorac u trgovakoj mornarici. Bio sam u
amerikoj vojsci. Sluio sam u Italiji.' I tako me sredio. Izveo je svoj
udarac. 'Vi sebe nazivate umjetnikom. Ja vas nazivam skitnicom.' Tada
je moj odvjetnik pozvao profesora s newyorskog sveuilita. Velika
pogreka. To je bila Glekelova ideja. Imali su profesore u sluaju
Ulysses, u sluaju 'Miracle' zato ne bismo imali profesore i u korist
tvog sluaja? Ja to nisam elio. Profesori jednako tako seru gluposti za
sudskom govornicom kao i onaj trgovac i murjak. Shakespeare je bio
veliki ulini umjetnik. Proust je bio veliki ulini umjetnik. I tako dalje.
Htio je mene i moju predstavu usporediti s Johnatanom Swiftom.

Profesori uvijek ulepaju Swifta, kad treba opravdati neku

farshtunkeneh nitariju. Kako god bilo, sudac je nakon dvije sekunde
saznao da profesor nije samo svjedok on je struni svjedok.
Zahvaljujudi Mulchroneu, profesor je odbaen. 'Za to je struan?'
'Ulina umjetnost je jedan od vaedih oblika umjetnosti, a to to su oni
radili, ta meuigra na ulici, dio je tradicionalne umjetnosti.' Sudac
pokriva lice. Tri i trideset je popodne, i ovjek je odsluao sto dvadeset
sluajeva prije mog. Sedamdeset mu je godina i u sudnici je cijeli dan.
On kae: 'To je potpuna glupost. Nedu sasluati profesora. Ono to se
dogodilo jest da je optueni dodirnuo dojku. Ne treba mi bilo kakvo
profesorovo svjedoenje. Profesor moe idi kudi.' Glekel: 'Ne,
gospodine sue. Ovaj sluaj ima iru dimenziju. A ira dimenzija jest ta
da postoji legitimna ulina umjetnost i da u ono to se dogaa u
ulinoj umjetnosti moete ukljuiti ljude na nain koji je nemogud u
kazalitu.' A cijelo vrijeme dok Glekel govori, sudac si i dalje pokriva
lice. Sudac si pokriva lice ak i dok sam govori. itav ivot je takav, da
ima elju pokriti si lice. I u pravu je. Bio je divan ovjek, Mulchrone.
Nedostaje mi. On je znao to je vano. Ali, moj odvjetnik nastavlja.
Glekel nastavlja. Glekelu je muka od svojih sluajeva s organiziranim
kriminalom. Njegove su ambicije vie. ini mi se da je u tom trenutku
sve svoje argumente usmjerio prema reporteru iz Nationa. 'Intimnost
uline umjetnosti', kae, 'ono je to nas ini jedinstvenima.' 'Sluajte',
rekao je Mulchrone, 'dirao je dojku na ulici zato da izazove smijeh ili
da skrene panju na sebe. Nije li tako, sinko?' Tako tuitelj ima tri
svjedoka i murjaka protiv mene, a mi nemamo profesora, ali zato
imamo djevojku. Mi imamo Helen Trumbull. Ta djevojka je naa glavni
adut. Bilo je neobino to je uopde htjela dodi. Imamo sluaj u kojem
navodna rtva svjedoi u korist poinitelja. Iako Glekel kae da je to
prijestup u kojem nema rtve. U biti, rtva, ako je ikada i postojala,
upravo de sada svjedoiti, ali tuitelj kae ne, rtva je javnost. Jadna
javnost, koju provocira ova jebena nitarija, ovaj umjetnik. Ako njemu
dopustimo da hoda ulicom i radi takve stvari, kae on, onda de i mala
djeca misliti da je doputeno to raditi, onda de misliti da je doputeno
bla bla banke, silovati ene, upotrebljavati noeve. Ako

sedmogodinja djeca sedmero nepostojede djece sad su sedmero

sedmogodinje djece ponu misliti da je to zabavno i doputeno s
nepoznatim enama...
A to se dogodilo s djevojkom? upita Michelle. Kad je ona
svjedoila?
to te zanima? upita nju Sabbath.
Kako se drala?
Ona je djevojka iz srednje klase, nervozna cura, sjajna, prkosna,
ali kad je ula u sudnicu, kako misli da se drala? Prestraila se. Vani,
ona je bila dobro dijete, bila je hrabra ugao 116te i Broadwaya je
svijet mladih ljudi ali tamo u sudnici, udruuju se murjaci, tuitelj i
sudac... to je njihov svijet, oni vjeruju jedni drugima, i mora biti slijep
da to ne vidi. I kako ona onda svjedoi? Preplaenim glasom. Dola je
s namjerom da mi pomogne, ali onog trenutka kad je ula u sudnicu,
veliku salu u kojoj visoko gore na drvetom obloenim zidovima stoji
natpis PRAVDA ZA SVE prepala se.
Debby, ree Michelle.
Djevojka je svjedoila da nije viknula. Trgovac je rekao da je
viknula, a ona je tvrdila da to nikad nije uinila. 'elite redi da
mukarac dira vau dojku usred Manhattana, da on to radi, a vi ne
viete?' Vidi, zvui kao da je kurva. Jer to je ono to on eli pokazati,
on eli redi da jeDebby, ree Sabbath, sasvim namjerno, ali
pretvarajudi se da nije ak ni uo svoju vlastitu greku, kurva. Nitko
ga ne ispravlja. 'Koliko esto mukarci diraju vae grudi nasred ulice?'
'Nikada.' 'Jeste li bili iznenaeni, jeste li bili uznemirani, jeste li bili
zapanjeni, jeste li bili ovo, jeste li bili ono?' 'Nisam to primijetila.'
'Niste primijetili? Cura postaje strano nervozna, ali jo se dri. 'To je
bio dio igre.' 'Da li opdenito putate mukarcima da se igraju vaim
grudima nasred ulice? Kao to ste dopustili mukarcu kojeg niste
poznavali, mukarcu s kojim nikada niste razgovarali, mukarcu ije
lice niste mogli vidjeti?' 'Ali on je svjedoio da sam vikala.' kae Debby.
'A ja uopde nisam viknula.
Helen, ree Norman.

Trumbull, ree Sabbath. Helen Trumbull.

Ti si rekao Debby.
Ne, rekao sam Helen.
Nije vano. ree Michelle. to se s Helen dogodilo?
Pa, tuitelj se stvarno potrudio. U ime St. Johna. U ime svog oca
murjaka. U ime moralnosti. U ime Amerike. Kardinala Spellmana.
Vatikana. U ime Isusa i Marije i Josipa i sve ostale druine tamo u
talici, u ime magaraca i krava u talici, u ime mudraca i mirhe i
tamjana, u ime sveg tog jebenog katolikog schmeera koji nam treba
koliko i jebena rupa u glavi, taj tip sa St. Johna stvarno ga je nabio
Debby u dupe. Muio ju je. Iivljavao se na njoj. Ja tipam bradavice
na cesti, ali ovaj momak ide skroz do pike. Sjeda se? Da, ja se
sjedam, Norm. Prava klitorektoskopija, prva koju sam imao ast
vidjeti. Rasjeckao je njezinu malu piku tono pred njom, tono tamo,
tamo ispod natpisa PRAVDA ZA SVE, a sudac i trgovac i policajac su je
pojeli. Da, to ju je stvarno slomilo. 'Jeste li ikada doli obnaenih grudi
na predavanje?' 'Ne.' 'Dok ste pohaali prirodoslovnu srednju kolu
Bronx, je li itko tamo dirao vae grudi pred pogledima drugih
uenika?' 'Ne.' 'No nisu li neki od tih uenika vai prijatelji? Nije li
manja sramota uiniti to pred prijateljima nego pred strancima na
ulici?' 'Da. Ne. Ne znam.' Opa! rundu dobiva druina u talici.
Konano ju je natjerao da misli kako je moda zaista u krivu. Jeste li
ikada obnaivali svoje grudi na 115toj, 114toj, 113toj ulici i to s
djeicom koja su gledala? 'Nije bilo djeice.' 'Sluajte, vi ste stajali
ovdje, ovaj ovjek izvodio je predstavu tu sve to skupa trajalo je
minutu i pol. Jeste li za vrijeme tih devedesetak sekundi vidjeli tko
hoda iza vas? Da ili ne?' 'Ne.' 'Podne je. Djeca su na odmoru za ruak.
Tamo su djeca iz glazbene kole, djeca iz privatnih kola. Imate li,
gospoice, brata ili sestru?' 'Da. I brata i sestru.' 'Koliko im je godina?'
'Dvanaest i deset.' 'Vaoj sestri je deset godina. Biste li htjeli da vaa
desetogodinja sestra sazna to ste jednom neznancu dopustili na
uglu 116-te i Broadwaya, pred desecima automobila, stotinama
prolaznika? I to, to ste stajali tamo, dok vam je taj ovjek stiskao
bradavicu to mislite kako bi bilo redi to svojoj sestri?' Debby

pokuava biti vrsta i prkositi. 'Ne bi mi smetalo.' Ne bi mi smetalo.

Kakva djevojka! Kad bih je mogao nadi danas, i kad bi mi dopustila,
kleknuo bih na uglu 116-te i Broadwaya i polizao joj potplate. Ne bi mi
smetalo. I to 1956. 'A to da je to napravio vaoj sestri?' To ju je vratilo
u borbu. 'Moja sestra ima samo deset godina.' kae. 'Jeste li ispriali o
ovome svojoj majci?' 'Ne.' 'Jeste li ispriali o ovome svome ocu?' 'Ne.'
'Ne. Dakle, nije istina da je razlog zato svjedoite u njegovu korist taj
to vam je njega ao? Nije to zato to mislite da je to to je uinio u
redu, zar ne? Zar ne? Zar ne, Debby? E, dotad je ved bila u suzama.
Uspjelo im je. Uinili su to. Prilino su jasno dokazali da je djevojka
kurva. Ja sam poludio. Jer osnovna la u ovom sluaju je ta, da je tamo
bilo djece. A to ak i da ih je bilo? Ustao sam i povikao: 'Ako je bilo
toliko djece, zato nijedno to dijete ovdje ne svjedoi?' Ali tuitelju se
svidjelo to sam viknuo. Glekel me pokuava natjerati da sjednem, ali
tutelj mi govori, a glas mu je vrlo svet, 'Nisam elio dovoditi ovamo
djecu i izloiti ih ovome. Ja nisam kao vi.' 'Hvala kurcu da nisi! Pa to
ako djeca i zalutaju pokraj, to trebaju uiniti umrijeti? To je dio
predstave!' Ni to vikanje nije mi donijelo vie dobra nego svjedoenje
djevojke. Ona odlazi u suzama, a sudac pita ima li jo svjedoka. Glekel:
'elio bih rezimirati, asni sude.' Sudac: 'Nije potrebno. Nije to tako
komplicirano. Vi mi elite redi da ako mukarac ima seksualni odnos
nasred ulice, da je i to umjetnost? A ja na mogu uiniti nita u vezi
toga jer to ima preteu u Shakespeareu i Bibliji? Ma hajde, molim vas.
Gdje vi povlaite crtu izmeu ovoga i voenja ljubavi na ulici? ak i
ako postoji pristanak.' I tako su me osudili.
Po kojim optubama?, pitala je Michelle. Po svima?
Ne, ne. Za nedolino ponaanje i opscenost. Opscena izvedba
na cesti.
to jeto uopde 'nedolino ponaanje'?
Ja sam nedolino ponaanje. Sudac mi moe dati po godinu za
svaki prekraj. Ali nije lo ovjek. Ved je skoro etiri popodne. Gleda u
sudnicu, a ima jo dvanaest sluajeva za rijeiti, ili dvadeset, i eli otidi
kudi i popiti neto. Izgledao je kao da ga od najblieg pida dijeli
osamsto kilometara. Nije dobro izgledao. Tada jo nisam znao to je

artritis. Danas je moje srce potpuno uz njega. U krizi je, i bol ga

izluuje, ali ipak
rekao: 'Hodete li to ponovo uiniti, g. Sabbath?' 'Ja tako
zaraujem za ivot, asni sude.' On je opet pokrio lice i pokuao drugi
put. 'Hodete li to ponoviti? elim vae obedanje, ako ne elite da vas
poaljem u zatvor, da vie nedete raditi to i to, i da nedete vie dirati
to i to.' 'Ne mogu vam ga dati.' kaem ja. St. John likuje. Mulchrone:
'Ako mi elite redi da ste napravili prijestup i da ga mislite ponoviti,
dat du vam trideset dana zatvora.' U tom trenutku mi je moj ACLU
odvjetnik apnuo na uho: 'Reci da nede. Jebe njega. Samo reci.' Jerry
se nagnuo prema meni i rekao: 'Ko ga jebe idemo odavde.' 'asni
sude, nedu to ponoviti.' 'Nedete to ponoviti. To je prekrasno. U tom
sluaju, trideset dana, uvjetno. Kazna u iznosu od stotinu dolara,
plativa odmah.' 'Ja nemam novaca, asni sude.' 'Kako to mislite,
nemate novaca? Imate odvjetnika, platili ste njega.' 'Ne, ACLU mi je
dodijelila odvjetnika.' 'asni sude', kae Jerry, 'ja du priloiti stotinu
dolara. Ja du platiti stotinu dolara, i idemo kudi.' A onda nas je na
izlasku presreo St. John i rekao, tako da nitko drugi ne moe uti: 'A
koji je od vas dobio pravo da poevi djevojku?' Ja sam rekao: 'eli
redi, koji od nas idova? Svi mi. Svi smo je poevili. ak i moj stari
zaydeh je dobio pravo na to. I moj rabin je moe poeviti. Svi je mogu
poeviti osim tebe, St. John. Ti moe otidi kudi i eviti svoju enu. Jer
na to si ti osuen na doivotnu evu s Mary Elizabeth, koja oboava
svoju stariju sestru asnu. Tako je izbila iskra, sukob koji su sredom
prekinuli Linc, Norm i Glekel, i to je kotalo daljnjih sto dolara koje je
dao Glekel, a onda su Linc i Norm vratili Glekelu novac, i sve u svemu
ja sam se sretno izvukao. Tamo se nije morao nadi prosvjetiteljski
filozof poput Mulchronea. Mogao sam dobiti Savonarolu.
I jesam, pomisli Sabbath, trideset tri godine kasnije, dobio sam
Savonarolu, preobuenog u Japanku. Helen Trumbull. Kathy Goolsbee.
Savonarole ih slamaju. Oni ne ele moju nogu na Michellinoj ili bilo
ijoj drugoj. Oni ele da moja noga bude poput Lincove u lijesu, bez
dodira s iim, i sama mrtva na dodir.

Niti na sekundu Sabbath njezinoj nozi nije dao mira. Ved tako
blizu kopulaciji! Za vrijeme cijele izvedbe ni na tren nije izgubio
njezinu panju nju je, za razliku od Normana, toliko zabavljao da se
nije prenula ak ni kad je Helen nazvao Debby, ili kad je, posebno za
nju, ubacio onaj dio o lizanju djevojkinih nogu. Pratila je njegovo
izlaganje od uline farse sve do pravosudnog finala u Mulchroneovoj
sudnici, a njezin iroki, bujni smijeh bio je napola ispunjen zemaljskom
sredom, a napola divljim nemirom. Mislila je, poput Leara, Nek cvjeta
parenje! Mislila je (tako je mislio Sabbath) kako bi u dosluhu s tim
prezira vrijednim udakom mogla aktivirati svoje stare sklonosti i
oputene grudi, kako jo ima izgleda da se stari soni nain ivota
posljednji put snano suprotstavi neizbjenoj stalnosti, dosadu da i ne
spominjemo, smrti. Linc je izgledao kao da mu je dosadno. Dobar,
zelen i kao da mu je dosadno. Ne kori me, Drenka ti bi to pristala u
hipu. Tom smo zloinu bili oboje odani. Uskoro de i meni biti jednako
dosadno kao tebi i Lincu.
***
Svi su rano legli. Sabbath je bio dovoljno mudar da ne uskoi odmah
meu Debbyne stvari, i zaista, samo deset minuta nakon to je
posue sklonjeno sa stola i svi si poeljeli laku nod, Norman je
pokucao na vrata sobe kako bi mu dao kudni ogrta i pitao ga eli li
prelistati nedjeljni Times prije nego ga bace u smede. Imao je gomilu
isjeaka u naruju, i Sabbath ih je odluio primiti, ako ni zbog ega
drugoga, a ono da zavara Normana, bududi da je Norman oigledno
smatrao kako je ehazerai iz nedjeljnih novina sredstvo koje njegov
gost upotrebljava za uspavljivanje. Vjerojatno ne postoji gore sredstvo
za uspavljivanje od toga, ali Sabbathu je na pamet pala jedna ideja.
Nisam vidio posljednji nedjeljni Times vie od trideset godina, ree
Sabbath, ali zato ne? Zar nemate tamo gore nemate njujorke
novine? Tamo gore ja ne dobijam nita. Kad bih itao njujorke
novine i ja bih bio na prozacu. Moe li barem nabaviti svjee pecivo
u nedjelju ujutro? Svako jutro. Bili smo zona bez peciva vrlo dugo

vremena. Jedna od posljednjih. Ali sada, s izuzetkom jednog okruga u

Alabami gdje su graani tome rekli ne na referendumu, vjerujem da
jadni goj ne moe pobjedi od svog peciva bilo gdje u Americi. Ono je
posvuda. Kao oruje. I ti ne ita novine, Mickey? To mi je
nezamislivo ree Norman. Odustao sam od itanja novina kad sam
otkrio da se svakog dana pojavljuje nova pria o udu Japana. Ne
mogu podnijeti slike svih tih Japanaca u odijelima. to se dogodilo s
njihovim lijepim uniformama? Brzo su se uspjeli presvudi za fotografe.
Kad ujem rije Japan, poseem za svojim termonuklearnim
sredstvom. E, to bi Normana trebalo otjerati... ali ne, pretjerao je i
upravo ga je time ponovo zabrinuo. Jo su stajali na ulazu u Debbynu
sobu, i Sabbath je osjedao da de Norman, umoran kakav jest, sada udi i
poeti razgovarati s njim, vjerojatno opet o odlasku dr. Grobu. Taj
doktor se stvarno zove Grob. Sabbath je izbjegao tu temu nakon
sprovoda, rekavi kako de razmisliti o odlasku doktoru. Znam to
misli, Sabbath brzo dometnu, pita se kako saznajem vijesti s
televizije? Ne. Ne mogu. I na televiziji imaju Japance. Po itavom
ekranu, mali kosooki odravaju izbore, mali kosooki kupuju i prodaju
dionice, mali kosooki ak se rukuju s naim predsjednikom s
predsjednikom Sjedinjenih Drava! U svom grobu Franklin Roosevelt
se okrede poput elektrona u atomu. Ne, drae mi je ivjeti bez vijesti.
Ved sam davno dobio sve vijesti koje trebam o tim gadovima. Njihov
prosperitet dovodi u pitanje moj osjedaj za fair play. Zemlja izlazedeg
Nikkei burzovnog prosjeka. Ponosan sam to jo drim sve konce
rasne mrnje u svojim rukama. Unato svojim brojnim problemima, i
dalje znam to je vano u ivotu: duboka mrnja. To je jedna od
posljednjih preostalih stvari koje uzimam ozbiljno. Jednom, na zahtjev
svoje ene, pokuao sam bez mrnje izdrati cijeli tjedan. To me
gotovo ubilo. To je za mene bio tjedan velikog psihikog odricanja.
Rekao bih da mrnja prema Japancima igra vodedu ulogu u svakom
dijelu mog ivota. Ovdje u New Yorku vi njujorani, naravno, volite
Japance jer su vam oni donijeli sirovu ribu. Velika navala sirove ribe.
Slue sirovu ribu ljudima nae rase, i kao da smo zarobljenici na
batankom maru smrti koji nemaju izbora jer bi inae pomrli od gladi,

ljudi nae rase to jedu. I pladaju za to. I ostavljaju napojnice. Ja to ne

razumijem. Kad je rat zavrio nismo im trebali dopustiti ni ribolov.
Izgubili ste pravo na ribu, gamadi jedna, 7. prosinca 1941. Ulovite
jednu ribu, jednu, i pokazat demo vam ostatak arsenala. Tko bi jo
uivao u svjeoj ribi? Izmeu svog ljudoderstva i svog uspjeha oni me
vrijeaju, zna li to? Njegovo Velianstvo. Imaju li jo 'Njegovo
Velianstvo'? Imaju li jo svoju 'slavu'? Jesu li jo velianstveni, ti
Japanci? Ne znam, ali iz nekog razloga sva moja rasna mrnja iskae na
povrinu samo kad razmiljam o tome koliko su velianstveni.
Normane, ja moram toliko toga trpjeti u ivotu. Svoju profesionalnu
propast. Svoje tjelesne mane. Svoju osobnu sramotu. Moja ena je
lijeena alkoholiarka koja ide na sastanke svojih lijeenih
alkoholiarskih kolega kako bi zaboravila govoriti engleski. Bez
blagoslova djece. Djeca nikada s mojim blagoslovom. Mnogo, mnogo
razoaranja. Moram li sada trpjeti i japanske uspjehe? To bi me
stvarno moglo gurnuti preko ruba. Moda je tako bilo s Lincom. Kao
ono to je jen uradio dolaru, tko zna je li tako bilo s njim. Mene to
ubija. Ili, ubija me toliko da me nije briga kako ono glasi izraz koji
sada rabe kad ele izbombardirati nekoga? 'Treba im poslati poruku.'
Htio bih im poslati poruku i nabiti im jo mrvicu terora na njihove
jebene glave. Jo vjeruju, zar ne, u uzimanje stvari na silu? Jo ih
potie, zar ne, teritorijalni imperativ..? Mickey, Mickey, Mickey
hej, uspori, smiri se, Mick, ree mu Norman. Imaju li i dalje onu
svoju jebenu zastavu? Mick... Samo mi odgovori, postavio sam
ovjeku koji ita njujorki Times pitanje. Ti ita 'Tjedni pregled vijesti.'
Ti gleda Petera Jenningsa. Ti si dobro obavijetena osoba. Imaju li jo
tu zastavu? Da, imaju je. E, ne bi je trebali imati. Ne bi smjeli loviti
ribu i smjeli imati zastavu i ne bi smjeli dolaziti ovamo i primati iiju
ruku! ovjee, ti se veeras nervira, nisi prestao, ree Norman, ti
si.. Ja sam dobro. Samo ti elim objasniti zato sam odustao od
pradenja vijesti. Zbog kosookih. To je gruba istina. Hvala ti za novine.
Hvala ti za sve. Na veeri. Maramicama. Novcu. Hvala, prijatelju. Idem
spavati. Trebao bi. I hodu. Premoren sam. Laku nod, Mick. I
uspori. Samo uspori, i naspavaj se.

Naspavaj se? Kako da ikada ponovo zaspe? Evo ih opet. Sabbath

je hrpu novina bacio na krevet, i to je iskliznulo iz sredine, nego
poslovne stranice i evo ih opet! Veliki naslovi preko cijele stranice:
Ljudi koji stvarno vode tvravu Japan. Kako ga to nervira! Tvrava
Japan! A ispod toga: Loe vijesti za poslovne ljude premijer je dao
ostavku. Ali ne i birokrati. Naslovi, fotografije, ulomci i ulomci od
kojih se razbjesnio, i koji su ne samo dominirali poslovnim stranicama,
nego i prekrivali vedinu osme stranice gdje je bio grafikon i jo jedna
slika jo jednog Japanca i opet taj naslov koji je zavravao s tvrava
Japan. Trojica njih na naslovnoj stranici, svaki sa svojom slikom. Nitko
od njih nije nosio svoju malu uniformu. Svi su imali kravate i koulje,
pretvarajudi se da su obini miroljubivi ljudi. Imaju lane urede iza
sebe, tako da itatelji Timesa misle kako oni rade u uredima kao
normalna ljudska bida, a ne lete okolo i osvajaju tue zemlje onim
svojim jebenim avionima. Oni su dio intelektualno aktivne, radine
elite od 11.000 ljudi koji nadgledaju otprilike milijun dravnih
slubenika koliko ih Japan ima. Oni nadgledaju moda
najkontroliraniju ekonomiju u... Jedna od fotografija bila je
popradena kratkim tekstom Sabbath nije mogao vjerovati. Prema
njoj je Japanac izjavio da su ga izmuili ameriki pregovarai.
Izmuili? Jesu li mu spalili kou? Koliko posto? Mortyjeve opekotine
prekrivale su osamdeset postotaka njegovog tijela. Koliko su posto
povrine tijela ameriki pregovarai spalili na tom kukinu sinu? Meni
ne izgleda spaljeno. Ja na njemu ne vidim nikakve opekotine. Moramo
svojim pregovaraima dati jo kerozina moramo dobiti pregovarae
koji znaju kako zapaliti tu kopilad! to je polo po krivu? Japanski
slubeni izvori kau da su Sjedinjene Drave previe zahtijevale... Oh,
vi prokletnici, vi prljavi, fanatini, jebeni kosooki odurni imperijalisti...
To to je govorio naglas moralo je biti razlog to se na vratima
ponovo zaulo kucanje. Ali kad ih je otvorio kako bi Normana jo
jednom uvjerio da se osjeda dobro i da samo ita japanske novine,
tamo je bila Michelle. Za veerom je nosila crne uske hlae i usku
majicu boje re koja joj je dosezala do bedara: lana bespomodnost. S
namjerom da u meni probudi fantazije? Ili mu je moda povjeravala

svoju pravu stranu: Ja sam Robin Hood, dajem siromanima. U

svakom sluaju, sad se presvukla Isuse, u kimono. Posut cvjetidima.
Ti iroki rukavi. U japanski kimono koji joj je dosezao sve do stopala.
No prezir koji je u njemu potaknula sramotna novinska oda tvravi
Japanu smjesta se smijeao s njegovim uzbuenjem. Ispod kimona,
inilo se, nema nieg do njezine biografije. Sviao mu se vrlo djeaki
nain na koji je bila oiana. Velike sise i djeaka kratka kosa. I bore
iscrpljenosti oko njezinih oiju. Ostavila je na njega snaiji dojam od
onog prvog Petra Pana iz zapadnog Central Parka. Neto francusko
osjedalo se u njezinom dranju. Ovako ovjek pone izgledati u Parizu.
Ili u Madridu. Tako ljudi izgledaju i u Barceloni, na stvarno dobrim
mjestima. Par puta u ivotu, u Parizu i drugdje, znale su mi se toliko
svidjeti da sam im ostavljao svoj broj telefona i adresu, i govorio im:
Ako ikad doete u Ameriku, potraite me. Sjedam se da je jedna
rekla kako namjerava putovati. Jo od tada ekam na poziv te kurve.
Michellina obiteljska pozadina bila je, zapravo, francuska Norman
mu je to rekao prije veere. Djevojako prezime Boucher. Sad je tako i
izgledala, za razliku od prljavih slika, na kojima se sa zalizanom kosom
i vitkijim tijelom doimala poput neke Carmen s Canyon Rancha svog
bogatog idovskog supruga. Sredovjeni dijetai iz toplica dolje u
Linuxu ponekad su dolazili u Madamaska Falls posjetiti indijanska
mjesta, kad bi im dosadio njihov tofu od sto dolara po tanjuru. Nekih
desetak godina ranije napravio je pogreku i odveo dvoje takvih koji
su se na popodnevno razgledavanje dovezli ak iz Canyon Rancha. Ali
kad je predloio valja priznati, pomalo prerano etnju kraj slapova
do uzvisine na kojoj su Madamaskanci tikvama inicirali svoje djevice u
posvedene misterije, isplivalo je sve njihovo antropoloko neznanje, i
odvezli su se. To nije bila moja ideja, viknuo je za Audijem, nego
njihova, tih Indijanaca! To dvoje javit de mu se jednako kao i ona
kurva.
No, pred njim je bila biva gospoica Boucher, Colette iz New
Jerseya, odiudi dosadom. Nije voljela svoga mua i donijela je odluku.
Zato je u kimonu. U tome nije bilo niega japanskog to je bilo neto
najskandaloznije to je jo mogla obudi s obzirom na okolnosti.

Lukavo. Upoznao se s njezinim ormarom za rublje. Znao je da moe

bolje. Znao je da to i hode. Nije li neto udno u nainu na koji se ivot
moe promijeniti preko nodi? Nikada, nikada se ne bi dao dobrovoljno
izlijeiti od svog silnog jebakog ludila.
Rekla je da mu je ranije zaboravila dati recept za zantac. Sad mu
ga je donijela. Zantac je bio lijek koji je uzimao kako bi pokuao
smanjiti bolove u trbuhu i proljev koje je imao od voltarena, koji je
pak smanjivao bolove u rukama pod uvjetom da nije upotrebljavao
no i vilicu, vozio auto, vezao vezice na cipelama, ili brisao dupe. Kad
bi samo imao novca, mogao bi iznajmiti nekog poduzetnog Japanca da
mu brie dupe, nekoga iz one intelektualno aktivne, radine elite od
11.000 onih koji nadgledaju koji nadgledaju. Stvarno znaju kako
pisati u tim prosvijetljenim novinama. Trebao bih poeti kupovati
Times. Pomozite meni uiti engleski tako ja ne izgoriti od SAD. Noge
moga brata bile su dva pougljenjena tapa. Da je sluajno preivio, bio
bi bez nogu. Zvijezda trkalita Ashbury Higha bez nogu.
Pilule i bol. Aldomet za moj tlak i zantac za trbuh. Od A do Z. A
onda umre.
Hvala, ree. Nikada prije nisam dobio recept od doktora u
kimonu.
Nae doba izgubilo je mnogo zahvaljujudi sveprisutnoj
neuglaenosti, rekla je ona, ispunivi ga snanim uitkom kad se
pritom naklonila kao geja. Norman misli da bi te hlae moda htio
poslati na kamijsko idenje. Uperila je prst na njegove noge. A i onu
udnu jaknu koju nosi, onu s depovima.
Green torpedo.
Da. Moda bi i green torpedu koristilo idenje.
eli li hlae sada?
Nismo djeca, g. Sabbath.
Povukao se u Debbynu kupaonicu i svukao hlae. Normanov
ogrta, ivotpisni dugi frotirni ogrta s pojasom dovoljno dugim da se
na nj objesi, jo je bio tamo gdje ga je odbacio, kraj jakne na tepihu.
Vratio joj se, omotan ogrtaem, kako bi joj predao svoju prljavu

odjedu. Ogrta se povlaio za njim poput toge. Norman je bio visok

metar osamdeset pet.
Ona je uzela odjedu bez rijei, ak i bez najmanjeg izraza gaenja
koje je imala svako pravo osjedati. Te su hlae imale aktivni ivot
posljednjih nekoliko tjedana, istinski ispunjen ivot kakav bi temeljito
iscrpio obinu osobu. Svako ponienje koje je ikada pretrpio kao da je
bilo sabrano i ouvano u objeenom turu tih starih hlaa, iji su rubovi
nogavica bili umrljani blatom s groblja. No inilo se da je one ne
odbijaju, ega se na trenutak prepao skidajudi se. Naravno da ne. Ona
se bavi prljavtinom svaki dan. Norman je ispriao cijelu sagu. Gnojne
upale. Gingivitis. Nateene desni. Jedna schmutzig usta za drugima.
Schmutz je njezino zanimanje. Ona svakodnevno isti prljavtinu
svojim instrumentima. Nju to privlai, a ne Norman. idenje naslaga.
idenje zubnih depida... Vidjevi Michelle tako neodoljivu u kimonu,
s njegovom schmutzig odjedom smotanom ispod pazuha dok je
gejin naklon u kombinaciji s djeakom frizurom uzbudljivoj slici
davao i dah transseksualnosti znao je da je zbog nje u stanju ubiti.
Ubiti Normana. Baciti ga kroz jebeni prozor. Svi oni demovi bila bi
moji.
I tako. Tu smo. Mjesec je iziao visoko, odnekud se uje glazba,
Norman je mrtav, tu smo samo ja i ova djeaka djevojka u svom
cvjetnom kimonu. Propustio sam priliku biti s mukarcem. Na primjer,
s onim momkom iz Nebraske koji mi je davao knjige na tankeru.
Yeatsa. Conrada. O'Neilla. Nauio bi me i vie od itanja da sam mu
dopustio. Ba me zanima kako je to. Pitaj nju, ona de ti redi. Jedini
drugi ljudi koji se jebu s mukarcima su ene.
Zato ti se svia ovako izgledati? upitala ga je ona, tapudi po
prljavoj odjedi.
Kako se drugaije moe izgledati?
Norman mi je rekao da je i sam pogled na tebe ostavljao
snaan dojam. Rekao je da je Linc znao redi: 'U Sabbathu kao da je
divlji bik.' Spomenuo je kako ljudi nisu mogli skinuti pogleda s tebe.
Nepatvorena snaga. Slobodni duh.

Zato je to rekao? Zato da bi se opravdao to za stol dovodi

nitariju koju nitko ne moe uzeti za ozbiljno? Tko iz vae drutvene
skupine uopde moe za ozbiljno uzeti nekoga poput mene, prepunog
sebinosti, i s mojom stranom razinom moralnosti, kome nedostaje
sva ona prtljaga koja ide s pravim idealima?
Prilino se dobro izraava.
Nauio sam rano u ivotu da ljudi puno lake prelaze preko
moje visine nego jezine irine.
Norman kae da si bio najgenijalniji mladid kojeg je ikad sreo.
Reci mu da ne mora biti tako ljubazan.
Oboavao te. I sad puno osjeda prema tebi.
Da, puno dobro potkoenih ljudi treba nekoga tko je uprljan
ivotom. To je sasvim normalno. Ja sam bio na moru. Bio sam u Rimu.
Bio sam s kurvama na vie od jednog kontinenta to je u ono vrijeme
bio znaajno postignude. Pokazao sam svima kako sam izbjegao
graanske zamke. Obrazovano graanstvo voli se diviti nekome tko je
izbjegao graanske zamke to ih podsjeda na ideale koje su imali na
koledu. Kad su o meni pisali u Nationu zato to sam izvadio neiju
sisu na ulici, bio sam tjedan dana njihov plemeniti divljak. Danas bi mi
odrezali jaja kad bih samo i pomislio na to, ali tada me to pretvorilo u
heroja svih pravilno misledih ljudi. Bio sam pobunjenik. Ovan. Prijetnja
drutvu. Sjajno. Kladio bih se da biti uglaeni milijuna u New Yorku i
danas znai zanimati se za nekog ovjeka s dna. Linca, Norma i njihove
prijatelje uzbuivalo je samo izricanje mog imena. To im je davalo
iroki osjedaj da su s one strane zakona. Biti uz lutkara koji vadi sisu na
ulici to je kao poznavati boksaa, kao pomagati osueniku da objavi
svoje sonete. Povrh svega, imao sam ludu mladu enu. Glumicu. Mick
i Nikk, njihov najomiljeniji patoloki par.
A to je bilo s njom?
Nju sam ubio.
Norman kae da je nestala.
Ne. Ubio sam je.
Koliko truda trai tvoja gluma? Koliko ti glume zapravo treba?

Na kakav drugi nain mogu ivjeti? Ako ti zna, volio bih da mi

to kae. Nema te gluposti koja me ne zanima. rekao je, samo
dijelom se pravedi da je ljut onaj zapravo bio je niski udarac. Kako
drugaije glumiti?
Svialo mu se to se nije doimala preplaenom. Odbija se
povudi. To je dobro. Njezin stari ju je dobro odgojio. Ipak, suzdri se
od toga da joj rastvori kimono. Ne jo.
Uinit de sve, ree ona, da ne bude pobjednik. Ali zato se
ponaa na ovakav nain? Snane emocije i nepristojni jezik, i pravilne
sloene reenice?
Nisam dobar u onome to se mora, ako na to misli.
Nisam ba sigurna. Koliko god bi elio biti Marquis de Sade,
Mickey Sabbath to nije. Tvoj glas nema osobinu koja poniava.
Nije ju imao ni de Sadeov. Nema je ni tvoj.
Osloboen elje za udovoljavanjem drugima. ree ona. To je
glup osjedaj. Kamo te on doveo?
Kamo je tebe doveo?
Mene? Ja stalno udovoljavam ljudima. rekla je. Udovoljavala
sam im od roenja.
Kojim ljudima?
Uiteljima. Roditeljima. Muu. Djeci. Pacijentima. Svima.
Ljubavnicima?
Da.
Sada.
Udovolji meni, Michelle, i, primivi je za ruku, pokuao je uvudi
u Debbynu sobu.
Jesi li ti lud?
Hajde, itala si Kanta. 'Djeluj tako da maksima tvog djelovanja
moe u svakom trenutku postati opdi zakon.' Udovolji mi.
Njezine ruke bile su jake od idenja tuih zuba, a njegove vie
nisu bile mornarske. Nisu bile ak ni lutkarske. Nije ju mogao
savladati.

Zato si dirao Normanovu nogu cijelo vrijeme veere?

Ne.
Da. apnu ona a taj smijeh, sam njegov izdanak, bio je divan!
Igrao si se nogom s mojim muem. Oekujem objanjenje.
Ne.
A sad je izruila svoju provokativnost tiho se, jer samo ih je
hodnik dijelio od kreveta branog para, nasmijala svojim smijehom
punim proturjenosti. Da, da. Kimono. apat. Kosa. Smijeh. A tako
malo vremena na raspolaganju.
Ui.
Ne budi lud.
Ti si sjajna. Ti si sjajna ena. Ui unutra.
Tvoje neobuzdano pretjerivanje nema granica ree ona, ali ja
patim od jake sklonosti da si ne unitim ivot.
to jeNorman rekao za moju nogu? Kako to da me nije
izbacio?
On misli da ima ivani slom. Misli da si izvan sebe. Misli da ne
zna ni to radi ni zato to radi. Ima vrstu namjeru odvesti te
psihijatru. Kae da ti je potrebna pomod.
Ti si sve to sam mislio da jesi. Ti si i vie od toga, Michelle.
Norman mi je sve ispriao. Oni gornji kutnjaci. Kao idenje prozora na
Empire State Buildingu.
Tvojim bi ustima moglo koristiti malo idenja. Meuzubne
izrasline? Ovo nateklo zubno meso? Crveno. Bolno. Mogla bih to
poblie istraiti.
Onda ui, zaboga. Istrauj papile. Proui kutnjake. Iupaj ih.
to god te usreduje. Moji zubi, desni, grlo, bubrezi ako neto radi i
svia ti se, uzmi to, tvoje je. Ne mogu vjerovati da sam se igrao s
Normanovom nogom.
Bilo je tako dobro. Zato nije nita rekao? Zato nije posegnuo
ispod stola i stavio je tamo gdje je trebala biti? Mislio sam da je tako
dobar domadin. Mislo sam da prema meni gaji sve te silne osjedaje.

No on smireno sjedi i doputa da moja noga ne bude tamo gdje

sasvim dobro zna da eli biti. I to za njegovim stolom. Gdje sam ja
pozvani gost. Nisam molio da ovdje jedem, on me pozvao. To me
zaista iznenauje. Ja elim tvoju nogu.
Ne sada.
Ne misli li da su najjednostavniji izrazi engleskog
nepodnoljivi? 'Ne sada.' Kai to ponovo. Tretiraj me kao govno. Kali
me kao elik...
Smiri se. Kontroliraj se. Budi tiho, molim te.
Kai to ponovo.
Ne sada.
Nego kad?
U subotu. Doi u moju ordinaciju u subotu.
Danas je utorak. Srijeda, etvrtak, petak ne, ne. Apsolutno ne.
Meni su ezdeset i etiri godine. Subota je prekasno.
Mr.
Da je Jahve elio da budem miran, napravio bi od mene goja.
etiri dana. Ne. Sada.
Ne moemo, proapta ona. Doi u subotu ispitat du ti
eljust.
Oh, u redu. Ima pacijenta. U subotu. Okej. Divno. Kako se to
radi?
Imam instrument za to. Ugura se u periodentalni dep. Ulazi u
gingivnu pukotinu.
Jo. Jo. Priaj mi o tehnikim stranama svog instrumenta.
To je vrlo precizan instrument. Ne boli. Tanak je. Plosnat. irok
je oko jedan milimetar. Moda deset milimetara dug.
Misli metriki. Drenka.
To je jedino podruje u kojem mislim metriki.
Hode li krvariti?
Samo kap ili dvije.

I to je sve?
Kriste... ree ona, i elom se nasloni na njegovo. Ostala je tako
stajati. Taj trenutak nije sliio niemu to je doivio toga dana. Tjedna.
Mjeseca. Godine. Smirio se.
Kako smo, upita ona, doli do ovoga tako brzo?
To je posljedica dugog ivljenja. Ne moe se jebati zauvijek.
Ali ti si manijak.
Oh, ne znam ba. Za ples je potrebno dvoje.
Ti radi mnogo toga to vedina ljudi ne radi.
to na primjer?
Izraava sebe.
A ti to ne radi?
Teko. Ti ima tijelo starog ovjeka, ivot starog ovjeka,
prolost starog ovjeka, a instinktivnu snagu dvogodinjaka.
to je sreda? Supstancijalnost ove ene. Njezina mjeavina.
Duhovitost, poduzetnost, lukavost, debljina, udna sklonost velikim
rijeima, taj smijeh pun ivota, njezina odgovornost prema svemu,
odgovornost koja ne iskljuuje ono puteno to je bio temelj te ene.
Varavost. Igra. Nadarenost i ukus za tajnovito, svijest o tome da je sve
skriveno bino vanije od onoga vidljivoga, izvjesna tjelesna sloboda,
sloboda koja je najidi izraz njezine seksualne slobode. A to tajnovito
razumijevanje kojim je govorila, njezin uas pred otkucajima sata...
Mora li sve biti iza nje? Ne! Ne! Oajnika osjedajnost Michellina
solilokvija: Ne, ne i ne.
Preljub je opasna stvar. proaputa on njoj. Najvanije je biti
nacistu eli li ga se poiniti. Ostalo slijedi samo po sebi.
Samo po sebi. uzdahnu ona.
Boe, kako ja volim preljub. Zar ti ne? Usudio se primiti
njezino lice svojim iskrivljenim prstima i srednjakom prijedi rubom
njezine djeake frizure zbog kojeg su ga onda uhapsili, srednjakom
ije je napasno djelovanje istraumatiziralo, hipnotiziralo i zlostavljalo
Helen Trumbul. Da, sve mu je bilo jasno te 1956. I sada mu je jasno.

Kakvu mekodu on podaruje krutosti ivota, nastavio je. Svijet bez

preljuba je nezamisliv. Kako su brutalno nehumani oni koji su protiv
njega. Zar ne misli tako? Ta ista jebena pokvarenost njihovih
pogleda. To ludilo. Nema dovoljno velike kazne za ludu budalu kojoj je
pala na pamet ideja vjernosti. Traiti od ljudskog roda vjernost. Kako
je to okrutno, kako lano, to se ne da izredi.
Nikad je nede pustiti. Pred njim je bila Drenka, samo bez
iskrivljenih engleskih izraza kojima se koristila u gorljivom nastojanju
da uspali svog uitelja i uiva u njegovim igrama, taj predivno duhoviti,
iskrivljeni engleski. Drenka, to jesi ti, samo iz predgraa New Jerseya
umjesto iz Splita. Znam to po visokom stupnju uzbuenja koje ne
osjedam ni sa kim osim s tobom ovo je tvoje toplo tijelo, uskrsnulo!
Ravno iz groba. Morty je sljededi.
Tada je odluio odgrnuti svoj ogrta umjesto njezina
dvometarski frotirni ogrta s parikom markicom, u kojemu je
izgledao poput Malog kralja iz jednog starog stripa kako bi je
upoznao sa svojom erekcijom. Njih dvoje bi se trebali upoznati. Primi
strijelu udnje, ree Sabbath.
No jedan ju je pogled natjerao da ustukne. Ne sada, upozorila
ga je ponovo, i taj daak to ga je izgovorila osvojio je njegovo srce.
Jo ju je bolje bilo gledati kako bjei od njega. Poput lopova. Bjei, ali
voljna je. Bjei, ali je spremna.
Imao je razloga ivjeti do subote. Novi suradnik je tu da zamijeni
staroga. Suradnici koji nestaju bili su prijeko potrebni Sabbathovu
ivotu inae to ne bi bio Sabbathov ivot: Nikki je nestala, Drenka je
umrla, Roseanna je pila, Kathy ga je optuila... njegova majka... njegov
brat... Kad bi ih samo mogao prestati zamjenjivati. Stavljati ih u krive
uloge. Od posljednjeg gubitka, zaista je neprestano procjenjivao svoj
strah. Tko bi pomislio da lutkar moe ak i bez lutke ivjeti punim
ivotom samo sa svojim prstima.
U subotu, odluio je, napravit demo brzu procjenu. Na njezinu
zubarskom posluavniku ne manjka otrih stvarica. Zamahnut de
instrumentom, ugurati ga u njega, pa kako god to zavrilo. Neka se

neto dogodi, O Boe Dionizu, Sveti Biku, Modni Tvorce sperme i svih
mukih bida. Ne oekujem vradanje ivota. Taje nada odavno nestala.
Radi se vie o neemu nalik na ono to je Krupa govorio Goodmanu
dok bi Benny svirao solo u China Boy: Jo jednom, Ben! Jo
jednom!
Pod uvjetom da ne doe k sebi, posljednja od suradnica. Jo
jednom.
***
Dovoljno je redi da su druge nodi koju je Sabbath proveo u
Debbynoj sobi prije poetka jutarnje krize njegove misli bile s
majkom i kderi, zajedno i odvojeno. Hormon grozosteron u njegovu
mukom krvotoku stavio ga je u velika iskuenja. Ujutro, nakon
leerne kupke u Debbynoj kadi, divno se israo u njezinu koljku
komade zadovoljavajude gustode i oblika lako je istisnuo iz sebe, toliko
razliite od bolesne materije koja bi obino tekla iz njega zbog
neeljenih nuspojava voltarena. Kupaonicu je oplahnuo snanim,
otrim, stajskim mirisom koji ga je ispunio entuzijazmom. Opet sam na
grubom putu! Imam ljubavnicu! Osjedao je jednaku obuzetost i ludilo
kao Emma Bovary kad je bila s Rodolpheom. U remek djelima uvijek
se ubijaju kad poine preljub. On se poelio, ubiti kad ga nije mogao
poiniti.
Nakon to je u ormar i ladice paljivo vratio svaki Debbyn konid
koji je cjelivao tijekom nodi, prvi put u posljednjih nekoliko desetljeda
obuen u novu odjedu, uao je veselo u kuhinju i saznao kako je
zabava zavrena. Norman je odgodio odlazak na posao kako bi
priopdio Sabbathu da treba otidi nakon doruka. Michelle je otila na
posao, ali je poruila da Sabbatha treba smjesta izbaciti. Norman je
rekao Sabbathu da dorukuje, a nakon toga neka ode. U jakni koju je
Sabbath dao Michelle za idenje, Michelle je pronala paketid cracka,
koji je Norman sada imao pred sobom na stolu. Sabbath se sjetio da je

taj paketid kupio negdje u ulicama Lower East Sidea, kupio ga iz ale,
bez ikakva razloga, jer ga je ludo zabavio dealer.
I ovo. U tvojim hlaama.
Otac je u ruci drao kderkine cvjetne gadice. Za vrijeme svih
uzbuenja i tekoda toga dana, kad je to Sabbath zaboravio da su
gadice u njegovu depu? Sjedao se da ih je na sprovodu namatao na
prst za vrijeme dvosatne zabave velianja pokojnika. Tko to ne bi
radio? Tamo je bilo sluajnih posjetitelja. Tamo su bili ljudi iz
Hollywooda i Broadwaya Lincovi najpoznatiji prijatelji redom su se
prisjedali lea. Predvidljivi slap brbljarija. Dva sina su govorila, i kderka,
arhitekt, odvjetnik, psihijatrica. Ja nisam znao nikoga i nitko nije znao
mene. Osim Enid, oteale, sjedokose, u godinama, koju u prvi mah
nije prepoznao, kao ni ona njega. Ovo je Mickey Sabbath, rekao joj
je Norm. On i Norm vratili su se nakon identifikacije Lincova tijela u
predvorje, gdje ih je ekala Enid s obitelji. Doao je iz Nove
Engleske. Moj boe, rekla je Enid, i stidudi Sabbathovu ruku poela
plakati. A nisam pustila suzu cijeli dan, rekla je Sabbathu uz
bespomodni smijeak. Oh Mickey, Mickey, uinila sam stranu stvar
prije tri tjedna. Nije vidjela Sabbatha vie od trideset godina, no sad
mu je priznavala stranu stvar koju je uinila. Zato jer je on znao kako
je to raditi strane stvari? Ili zato jer su mu se strane stvari dogaale?
Najvjerojatnije ono prvo. Posegnuo je u dep, znajudi da su gadice
tamo, podatna svila koju je bolno mijesio dok su se hvalioci
izmjenjivali kraj odra i opisivali smijenu samoubojiinu prolost, kako
se volio igrati s djecom, kako su ga svaija djeca voljela, kako je bio
drag i divno neobian... Onda je na red doao mladi rabin. Kako
oduzeti tragediji ljepotu. Trebalo mu je pola sata da pokae kako se to
radi. Lincoln nije stvarno mrtav, u naim srcima ljubav za njega i dalje
ivi. Istina, istina. No kraj otvorenog lijesa, kad sam ga upitao, Linc,
to bi danas htio za veeru?, nisam dobio odgovor. I to neto
dokazuje. ovjek kraj mene, bez gadica koje bi mu smanjile bol, nije
mogao odoljeti a da ne izrazi antikleriki apercu: Pomalo je enskast
za moj ukus. Izgleda kao da je na audiciji, odgovorio sam mu. To
mu se svidjelo. Nede mi smetati to ga vie nedu vidjeti, proaptao

je. Mislio sam da misli na rabina, ali tek na ulici shvatio sam da je
mislio na pokojnika. Mlada TV zvijezda je ustala, elegantna u
pripijenoj crnoj haljini, smijeedi se kako bi rasprila loe raspoloenje
i rekla svima da se sad prime za ruke i odre minutu utnje sjedajudi se
Linca. Ja sam drao ruku gadnog tipa kraj sebe. Morao sam izvaditi
ruku iz depa da to napravim i tada sam zaboravio gadice! Onda
Linc: zelen. ovjek je bio zelen. Onda moji odvratni prsti stegnuti u
Enidinoj ruci, dok priznavala tu stranu stvar koju je uinila.
Tresao se, nisam to vie mogla podnijeti i udarila sam ga, udarila sam
ga knjigom, i izderala sam se na njega: 'Prestani se tresti! Prestani se
tresti!' Bilo je trenutaka kad bi i uspio skupio bi svu snagu kako bi
izdrao i treskavica bi prestala. Pokazao bi mi ruke kako bih se mogla
uvjeriti. Ali ako bi mu to i uspjelo, ne bi mogao nita drugo. Sav svoj
napor morao je posvetiti tome da se prestane tresti. Na kraju nije bio
u stanju govoriti, nije mogao hodati, nije znao odgovoriti ni na
najjednostavnije pitanje. Zato se tresao? Pitao sam je jer sam se
jutros, u Rosinu zagrljaju, i sam tresao. Ili zbog lijekova, ree Enid,
ili zbog straha. Pustili su ga iz bolnice tek kad je ponovo mogao jesti i
spavati, rekli su da nije vie suicidalan. Ali jo je bio depresivan,
prestraen i lud. I imao je drhtavicu. Nisam vie mogla ivjeti s njim.
Preselila sam se u stan u blizini prije godinu i pol. Svaki sam ga dan
zvala, ali posljednje zime prolo je tri mjeseca da ga nisam vidjela.
Zvao me. Ponekad me zvao telefonom deset puta dnevno. Kako bi
provjerio jesam li dobro. Bilo ga je strah da du se razboljeti i nestati.
Kad bi me vidio briznuo bi u pla. On je uvijek najvie plakao u obitelji,
ali ovo je bilo neto drugo. Ovo je bila potpuna bespomodnost. Plakao
je od boli od uasa. Nije prestajao. No ja sam i dalje mislila da de mu
biti bolje. Mislila sam, jednom de sve opet biti onako kako je bilo. Sve
de nas nasmijavati. Enid, zna li ti tko sam ja, upitao ju je Sabbath,
kome sve ovo govori? Ali ona nije ni ula njegove rijei, i Sabbath je
shvatio da to isto pria svakome. On je bio tek posljednji koji je stigao
u predvorje. Tri mjeseca u bolnici s gomilom ludih ljudi, ree ona.
Ali nakon prvog tjedna tamo se osjedao sigurnim. Prve nodi stavili su
ga u krevet kraj nekoga tko je umirao to ga je prestravilo. Onda je

bio u sobi s jo trojicom stvarno ludim ljudima. Pred kraj njegova

boravka odvela sam ga dvaput na ruak, ali izuzev toga nikad nije
napustio bolnicu. Reetke su bile na prozorima. Straa za
samoubojice. Kad bih vidjela njegovo lice iza prozora s reetkama,
kako nas eka... Rekla mu je toliko puno i zadrala ga tako dugo, da je
zaboravio za to se u depu drao. A onda je za veerom poeo priati
svoju priu...
I tako, tijekom nodi, poudu i izdaju unitila je njezina
predostronost, njezino predvianje njezin mozak. To se dogodilo.
Nemoj kriviti Enid. Niti je kriva ljubomora na dijete. Da mu je u subotu
htjela pregledati zubno meso, ukradene Debbyne gadice samo bi je
dodatno uspalile. Nosila bi ih za njega. Podala bi mu se u Debbynim
stvarima. Radila je to i prije, kao i sve ostalo. Ali iskoristila je te gadice
kako bi ga izbacila prije nego uniti sve dobro u njezin ivotu. Gadice
su tu kako bi ga obavijestile da nede biti poputanja, da de, ukoliko
pokua biti napasan, na scenu stupiti mod jo jaa od policajca
Abramowitza, mod koja de ga srediti. Nisu u pitanju ni gadice ni crack,
ak ni prljava jakna nego Sabbath. Moda je jo znao ispriati priu,
ali osim toga na njemu nije ostalo nita iole privlano, ak ni erekcija
koju joj je pokazao. Sve to je preostalo od njegove neposrednosti bilo
joj je odbojno. I sama je bila gruba, premazana svim mastima, lukava,
poluluda od braka, ali jo ne nekontrolirano oajna. Njezino
nepotenje bilo je spontano i obino. Ona je bila izdajnica s malim i, a
izdajice s malim isvakodnevna su pojava Sabbath ih je ved bio u
stanju nanjuiti u snu. Pronaene stvari nisu bile u sreditu njezine
panje, nego saznanje: ovaj ovjek je lud; on eli umrijeti. Michelle je
bila dovoljno uravnoteena kako bi donijela razumnu odluku. Luaki
otrov koji de joj vratiti uzbuenje u ivot nisam bio ja. Bit de joj bolje
dok bude okolo kupovala i njuila nekoga tko nije tako oito kaput. A
on je mislio da de si priutiti gozbu. Ponovo je nastupio prijelomni
trenutak. Kakvo si ti veliko dijete. Kako si mogao vjerovati da moe to
raditi zauvijek. Moda sad ima jasniju sliku kako stvari to je. Pa, neka
se dogodi to se ima dogoditi. Ja znam to je to. Neka samo doe.
Pojedi doruak i otii. Ovo je izniman trenutak. Gotovo je.

Kako si mogao uzeti Debbyno donje rublje? upita Norman.

Kako sam ga mogao ne uzeti je pitanje.
Nisi mogao odoljeti.
Kako udan izraz. A gdje je pobuna? Mi govorimo o
termodinamici. Toplina je oblik energije i utjee na molekule tvari.
Meni su ezdeset etiri godine, njoj je devetnaest. Nema prirodnije
stvari.
Norman je bio obuen kao netko tko zna to je dobar ivot:
svijetlo odijelo s prugama i dvostrukim kopanjem, smea svilena
kravata s odgovarajudim rupidem, blijedoplava koulja s
monogramom N.I.C. na depu. Svo njegovo znatno dostojanstvo
pokazivalo se ne samo na odjedi, nego i na njegovu markantnom licu,
mravom, dugom, inteligentnom licu s njenim smeim oima i
odgovarajudom vrstom delavosti. To to je imao jo manje kose od
Sabbatha inilo ga je tisudu puta privlanijim. Bez kose mogao se
jasnije vidjeti taj veliki um u njegovoj lubanji, samosvijest,
razumijevanje, otrina misli, razum. Ta lubanja bila je muevna, lijepo
oblikovana, no gotovo razmetljivo odluna ni jedna njezina osobina
nije ukazivala na slabost volje. Da, cijela je njegova pojava zraila
idealima i dobrim odgojem bolje strane ovjeanstva i Sabbathu ne bi
bilo teko vjerovati kako u njegovu uredu, prema kojem de Norman
uskoro krenuti u limuzini, vladaju duhovni ciljevi jo uzvieniji od
ciljeva ovog kazalinog producenta. Sekularna duhovnost, time je
zraio kao moda i svi oni producenti, agenti, odvjetnici s
mega-ugovorima. Uz pomod svojih krojaa, idovski kardinali trgovine.
Da, kad malo promislim, poput onih pametnjakovida koji okruuju
papu. ovjek nikada ne bi rekao da je trgovac jukeboxima koji je sve
to platio sam radio na rubu mafijakoga. Ne bi ni trebao. Norman se
pretvorio u onu impresivnu ameriku pojavu, simpatinog ovjeka. To
pie i na njegovoj koulji. Simpatini bogati momak s neto dubine, a
na poslu, na telefonu, poput dinamita. to vie moe Amerika traiti
od svojih idova?

A juer za veerom, ree Norman, je li bilo posve prirodno

eljeti se igrati s Michellinom nogom pod stolom?
Nisam se htio igrati s Michellinom nogom pod stolom. elio
sam se igrati s tvojom nogom. Nije li to bila tvoja noga?
Nije primjetio ni antipatiju ni iznenaenje. Je li to zato to on
zna kamo idemo, ili zato to ne zna? Ja to sigurno ne znam. Kamo,
zaista. Poinjem njuiti Sofokla u toj kuhinji.
Zato si rekao Michelle da si ubio Nikki?
Jesam li trebao to sakriti od nje? Trebam li se i toga sramiti?
Zato ti toliko naglaava sram?
Reci mi jednu stvar. Reci mi istinu reci mi vjeruje li ti da si
ubio Nikki. Je li to neto u to vjeruje?
Ne vidim razloga za suprotno.
Ja vidim. Bio sam prisutan. Bio sam tamo s tobom kad je
nestala. Vidio sam kroz to si proao.
Pa da, ne kaem da je bilo lako. Odlazak na otvoreno more ne
priprema ovjeka za sve. Na primjer, boja koju je poprimila. To me je
iznenadilo. Bila je zelena, poput Linca. U sluaju davljenja primitivna
zadovoljstva su ukljuena, naravno, ali kad bih morao to ponoviti,
izabrao bih neki efikasniji nain. Morao bih. Zbog mojih ruku. Kako ti
namjerava ubiti Michelle?
Odreena emocija potaknuta Sabbathovim pitanjem pojavila se
u Normanu, i Sabbathu se uinilo kao da Norman lagano pluta,
udaljujudi se od itave orijentacije svog ivota. Nastupila je uzbudljiva
tiina. Ali na kraju Norman nije napravio nita, osim to jestavio
Debbyne gadice u dep hlaa. Rijei koje je nakon toga izgovorio nisu
bile sasvim bez truna zlobe.
Ja volim svoju enu i djecu vie od iega na svijetu.
U to ne sumnjam. Ali kako je namjerava ubiti? Kad sazna da
se evi s tvojim najboljim prijateljem.
Nemoj. Molim te. Svi mi znamo kako si ti ovjek do nadljudskih
razmjera, koji se ne boji verbalnog pretjerivanja, ali nije sve vrijedno
kazivanja, ak ni uspjenoj osobi poput mene. Nemoj. Nije potrebno.

Moja ena pronala je kderkine gadice u tvom depu. to oekuje od

nje? Kako oekuje da reagira na to? Nemoj se dodatno poniavati
poniavanjem moje ene.
Nisam se poniavao. Nisam poniavao tvoju enu. Normane,
nisu li nai ulozi preveliki da se u ovom trenutku klanjamo
konvencijama? Samo sam elio saznati na koji nain razmilja o
njezinu ubojstvu kad o tome razmilja. U redu, promijenimo temu.
to misli kako ona razmilja o tome da ubije tebe? Zamilja li njezino
zadovoljstvo, kad leti u L.A., dok se na neki nain nada kako de se
American Airlines pobrinuti za cijelu stvar? Prezemaljski za jednu
Michelle? Avion se rui i ja sam slobodna? Ne, tako sekretarice
rjeavaju svoje probleme u podzemnoj eljeznici. Michelle je akivna,
tatina kdi. Ako ita znam o zubarima, poeljela te zadaviti, barem
jednom. Dok spava. I mogla bi to uiniti. Ima dovoljno snage. I ja sam
je nekod imao. Sjeda li se mojih ruku? Mojih starih ruku? Cijeli dan
radi kao mornar na palubi, tee, tee, tee na brodu se stalno
radi. Builica, ekid, dlijeto. A nakon toga lutke. Kakva je snaga bila u
tim rukama! Nikki nije imala pojma to ju je snalo. Dugo je u mene
gledala onim svojim moledivim oima, ali mrtvozornik bi procijenio da
je umrla za ezdesetak sekundi.
Naslonivi se u stolicu, Norman je jednu ruku prislonio na grudi,
a na prste druge ruke koju je pridravao prvom naslonio je elo. Tono
kako je Michellino elo leglo na moje. Ne mogu vjerovati da su gadice
tome krive. Ne mogu vjerovati da bi ta istinski nadmodna ena mogla
biti time obeshrabrena. To nije istina! Ovo je bajka! Ovo je prava
lienost, ovo dobrostojede sranje!
U to se zaboga pretvorio tvoj um? ree Norman. To je
uasno.
to je uasno? upita Sabbath. Djevojake gadice omotane
oko mog kurca kako bi mi pomogle da prebrodim nod? To je tako
uasno? Ma molim te, Norman. Gadice u mom depu na sprovodu? To
je nada.

Mickey, kamo de otidi kad ode odavde? Hode li se odvesti

kudi?
Tebi je uvijek bilo teko mene zamisliti, zar ne, Normane? Kako
on uspijeva ivjeti bez zatite? Kako itko od njih to uspijeva? Dragi
moj, zatite nema. Sve je to samo privid, Normane. Pogledaj Linca.
Pogledaj Sabbatha. Pogledaj Mortyja. Pogledaj Nikki. Gledaj, koliko
god zamorno i zastraujude gledanje moe biti. Ono u ijoj smo mi
vlasti nije zatita. Kad sam bio na brodu, i kad bismo uplovili u luku,
uvijek sam volio posjedivati katolike crkve. Uvijek sam iao sam,
ponekad svaki dan koji bismo proveli u luci. Zna zato? Jer sam vidio
neto snano erotsko u gledanju djevojaka koje klee pri molitvi, dok
trae zatitu. Traile su da ih se zatiti od njih samih. Traile su da ih se
zatiti od svega. Ali zatite nema. Nema je ak ni za tebe. ak i ti si
izloen to na to kae? Izloen! Jebeno gol, ak i u tom odijelu!
Odijelo je uzaludno, monogram je uzaludan nita ne moe pomodi.
Mi nemamo pojma kamo sve ovo vodi. Kriste, pa ti nisi u stanju
zatititi ak ni par kderkinih...
Mickey, ree on meko, shvadam to eli redi. Shvadam tvoju
filozofiju. estoka je. Ti si estok ovjek. Skroz si se pokazao, zar ne?
Dublji smisao traenja opasnosti je u tome to je se ni na koji nain ne
da izbjedi. Potrai ti nju, ili de ona potraiti tebe. To je Mickeyjevo
gledite, i ja se, u naelu, slaem: u naelu se opasnost ne moe
izbjedi. Ali u praksi ja postupam drugaije: ako me opasnost ionako
treba pronadi, nema potrebe da ja pronalazim nju. Da nam se u ivotu
uvijek dogodi ono to najmanje oekujemo, tome me je nauio Linc.
Najobinije stvari bjee nam iz ruku. To dobro znam. No to ne znai da
sam voljan napustiti to malo obinosti, to sam je imao srede postidi i
sauvati. elim da ode. Vrijeme je da ode. Uzet du tvoje stvari iz
Debbyne sobe i onda de otidi.
S dorukom ili bez njega?
elim da ode van odavde!

Ali to te izjeda. To ne mogu biti samo gadice. Predugo se

poznajemo da bi bilo samo to. Radi li se o tome da sam pokazao kurac
Michelle? Je li to razlog zato ne mogu dobiti svoj doruak?
Norman je ustao od stola nije se jo tresao kao Linc (ili
Sabbath s Rosom), ali na njegovoj se vilici mogla nazrijeti svojevrsna
ukoenost.
Nisi to znao? Ne mogu vjerovati da ti nije rekla. 'Sabbath je kao
divlji bik.' Gadice, to nije nita. Naprosto sam mislio da je jedino
poteno izvaditi ga. Prije nego to se sretnemo u subotu. Nemoj mi
redi da ti ni to nije rekla. U njezinoj ordinaciji. U subotu. Bududi da je
Norman ostao nepomian na svojoj strani stola, Sabbath je dodao,
Samo je pitaj. To je bio plan. Sve smo smislili. Zato, kad si mi rekao da
ne mogu ostati na doruku, pretpostavio sam da je to zato to sam u
subotu trebao otidi u ordinaciju pojebati je. Uz to to sam izvadio
kurac. Da se radi samo o gadicama... ne, ne mogu to progutati.
I to je Sabbath doista mislio. Mu je razumio enu bolje nego to
je to dao naslutiti.
Norman je posegnuo u jedan od ormara iznad glave i skinuo
sveanj plastinih vreda za smede. Pripremit du ti stvari.
Kako god eli. Smijem li pojesti grejp?
Ne potrudivi se odgovoriti, Norman je ostavio Sabbatha samog
u kuhinji.
Polovica grejpa bila je oidena za Sabbatha. Oideni grejp.
Bitan za njihov nain ivota jednako bitan kao i polaroidi i deset
tisuda dolara. Trebam li mu redi i za novac? Ne, on zna. Kladim se da
zna sve. Stvarno mi se svia ovaj par. ini mi se da se sve vie divim
tome kako se obitelj jo dri na okupu, to vie uviam kaos koji ovdje
vlada. Vojniki nain na koji je Norman primio moje obavijesti o
proloj nodi. On zna. Ima pune ruke posla. Neto je u njoj to prijeti da
de sve pokvariti, toplinu, udobnost, to divno paperje njihova
privilegiranog poloaja. Mora se suoavati sa svime to ona jest i
istovremeno se drati svojih civiliziranih ideala. Zato se uopde trudi?
Zato je dri kraj sebe? Zbog prolosti, kao prvo. Toliko puno prolosti.

Zbog sadanjosti toliko puno nje takoer. Zbog ustaljenosti koju

imaju. Zbog kude u Nantucketu. Zbog vikenda na Brownu u ulozi
Debbynih roditelja. Debbyne ocjene bi potonule kad bi se njih dvoje
rastali. Reci Michelle da je kurva, izbaci je i poalji k vragu i Debby
nikad ne bi dogurala do medicine. A tu je i zabava, povrh svega:
skijanje, tenis, Evropa, njihov omiljeni mali hotel u Parizu, Universite.
Smirenost kad je sve dobro. Netko uz tebe dok eka rezultate
biopsije iz laboratorija. Nema dovoljno vremena za nagodbe i
odvjetnike i ponovne poetke. Umjesto toga, Norman ima hrabrosti
podnositi ovo realizam. I uas pred prazninom u kudi. Sve te sobe
po nodi i nikoga kod kude. On je ukorijenjen u ovakvom ivotu. On je
za ovakav ivot nadaren. Ne moe se poeti zabavljati s enama u
sumrak ivota. A i menopauza je na njegovoj strani. Ako joj nastavi
doputati da se izvlai, ako mu ona nikada ne prisjedne, to je zato to
de je menopauza ionako srediti. No niti Michelle ne ide do kraja jer
ni ona nije jednoznana. Norman razumije (ako to razumijevanje nije
zapravo menopauza njegove vlastite volje) treba umanjivati,
umanjivati. Ja to nikada nisam nauio: savladavati se, biti smiren,
prevladavati nesuglasice. Ona je za njegov nain ivota jednako
nezamjenjiva kao i oideni grejp. Ona jest oideni grejp: odijeljeno
tijelo i ukusna krv. Nesveta ena, i sveta vrudina koja je oblijeva. Ovo
je najblie to du ikad dodi tome da pojedem Michelle. Gotovo je. Ja
sam meshuggeneh, odbaeni luak.
Ti ivi u svijetu prave ljubavi, rekao je kad se Norman vratio u
kuhinju dredi u ruci vredu napunjenu svime osim Sabbathovom
jaknom. Nju mu je dodao preko stola.
A u emu ti ivi, upitao je Norman. Ti ivi u propasti ove
civilizacije. Sve ulae u erotiku. Sve na kraju ulae u seks. A sada
anje etvu usamljenika. Erotsko pijanstvo, to je jedini strasni ivot
koji si u stanju voditi.
A je li uopde toliko straan? Zna to bi Michelle rekla svome
psihijatru da smo to obavili? Rekla bi: 'Prilino simpatian ovjek,
pretpostavljam, ali da bi ostao svje, trebalo bi ga drati na ledu.'

Ne, treba ga odrati svjeim neprestanim provociranjem. Treba

se osvjeavati anarhinim ispadima. Do te smo mjere odreeni
drutvom da moemo istinski ivjeti kao ljudska bida jedino ako
postanemo anarhini. Nije li to poanta? Nije li to uvijek bila poanta?
To de te zapanjiti, Norman, ali povrh svega ostalog ja je uopde
nemam, uopde nemam poantu. Ti si obdaren dobrodudnim liberalnim
razumijevanjem, ali ja lagano lebdim iznad ivotnih otrica, ja sam
obini otpad, i ne posjedujem nita to bi moglo utjecati na objektivnu
procjenu sranja.
Ti si hodajuda pohvala opscenosti, ree Norman. Preobrnuti
svetac ija poruka je okaljavanje. Nije li to zamorno u 1994., ta uloga
junakog pobunjenika? Kako udno vrijeme da bi se seks smatralo
pobunom. Vradamo li se Lawrenceu? U ovaj kasni as? S tom tvojom
bradom, slaviti vrline fetiizma i voajerizma. S tim tvojim trbuhom,
promicati pornografiju i isticati zastavu svog kurca. Kakva si ti jadna,
zastarjela stara budala, Mickey
Sabbath. Ti si posljednji dah propale mukosti. ak i dok se
najkrvavije od svih stoljeda blii kraju, ti dan i nod radi na stvaranju
novih erotskih skandala. Ti jebeni reliktu, Mickey! Ti ostatku iz
pedesetih! Linda Lovelace je ved svjetlosne godine iza nas, no ti se
uporno i dalje svaa s drutvom kao da je Eisenhower predsjednik!
Ali odmah je, gotovo ispriavajudi se, dodao: Veliina tvoje izolacije je
strana. To je sve to elim redi.
Tu bi se iznenadio, odgovori mu Sabbath. Mislim da izolaciji
nikad nisi dao pravu priliku. To je najbolja priprema za smrt za koju ja
znam.
Otii, ree Norman.
Duboko u kutu jednog od njegovih depova, onih golemih
depova u koje bi mogao spremiti i par divljih patki, Sabbath je
napipao alicu koju je ugurao unutra prije dolaska u mrtvanicu,
prosjaku kartonsku alicu za kavu, u kojoj su jo bile kovanice koje je
uspio isprositi dolje u podzemnoj i na ulici. Kad je jaknu dao Michelle
za idenje, i na tu alicu je zaboravio.

alica je svemu kriva. Pa naravno. Prosjaka alica. To ju je

prestravilo prosjaenje. Kladim se deset na jedan da su je gadice
odvele na novi stupanj uzbuenja. alica je bila ono to ju je odbilo:
drutveni odijum prosjake alice nadilazio je ak i njezinu otvorenost.
Bolji je ovjek koji se ne pere nego ovjek koji prosi sa alicom. To je
bilo dalje nego to je ak i ona bila sposobna idi. Nalazila je stimulaciju
u mnogim stvarima koje su bile sablanjive, nemoralne, nepoznate,
udne, koje su graniile s opasnodu, ali alica je znaila samo
potpunu besramnost. Tu je napokon bilo ponienje bez ijednog
dodatnog uzbuenja. Kod prosjake alice Michellina je hrabrost
povukla crtu. alica je izdala njhov sveti pakt sklopljen u hodniku,
paledi u njoj paniku od koje joj je fiziki bilo zlo. U alici je vidjela sva
niska zla koja vode u unitenje, nezauzdanu snagu koja moe unititi
sve. I vjerojatno nije bila u krivu. Glupe male ale mogu biti znaajne u
borbi da se ne izgubi. Je li njemu bilo posve jasno kako se nisko srozao
s tom prosjakom alicom? Ta pretjeranost nadilazila je sve ostale.
Zaista je nije mogao prezirati zato to ga je izbacila zbog prosjake
alice, jednako kao kad je pomislio da joj je strani zloin predstavljalo
njegovo drkanje u kderkinim gadicama, to je sasvim prirodna ljudska
razbibriga i, sasvim sigurno, za jednog kudnog gosta manji prekraj.
Pri pomisli da je izgubio posljednju ljubavnicu i prije nego to je
uopde dobio mogudnost unijeti se u njezine tajne i to ne samo zbog
arobne privlanosti prosjaenja, ne samo zato to mu je toliko bila
privlana ala to ju je izveo radi samoismijavanja i neodoljive
teatarske zabave koja je leala u tome, ved i zbog njezine prezira
vrijedne, pretjerane ispravnosti, njezina velikog poziva, zbog propale
prilike koja se pruila njegovoj oajnikoj potrebi da ide do samoga
kraja Sabbath se onesvijestio i pao na pod.
Nesvjestica je bila pomalo nalik na prosjaenje, ni sasvim
neophodna, niti posve liena svog zabavnog dijela. Pri pomisli na sve
to je alica unitila, dva iroka crna udara doista su proletjela
njegovom glavom no bilo je u njemu i elje da se onesvijesti. U
Sabbathovoj nesvjestici postojao je daak vjetine. Nije izbjegao tom

dosadnom obiaju. To je bilo njegovo posljednje cinino zapaanje

prije no to jelupio o pod.
Stvari ne bi bile bolje zavrile ni da je sve isplanirao do u tanine
bilo kakav plan uopde ne bi uspio. Naao se ispruen, jo iv, meu
pokrivaima u sobi Cowanovih. Prava je sramota to je njegova
neoidena prosjaka jakna protrljala njihove plahte, no Norman je bio
taj koji ga je tu stavio. Blaga kiica oplahivala je prozore Cowanovih, a
mlijenobijela maglica prekrivala je sve iznad vraka drveda u parku: s
druge strane prozora dopirao je um koji nije bio dubok kao um
Michellina smijeha, zvuk koji je za Sabbatha objedinjavao godine i
godine egzila iza svetih madamaskanskih slapova. U utoitu kreveta
Cowanovih osjetio je snanu nostalgiju za Debbynim, i za jedva
uoljivim (ako ne i sasvim umiljenim) otiskom njezina torza po duini
madraca. Samo jedan dan i Debbyn je krevet ved postao njegov dom
daleko od doma. Ali, od njezine soba bio je odsjeen kao i od La
Guardie. Nema vie kretanja unutra i van.
Sabbath je mogao uti Normana kako razgovara s dr. Grobom,
dogovarajudi s njim Sabbathov odlazak u bolnicu, i inilo se da nailazi
na puno razumijevanje. Norman nije mogao podnijeti to to je vidio,
svog prijatelja na Lincovu putu... Najednom kao da je vrsto odluio
izlijeiti Sabbathovu izopaenost i vratiti ga u skladno stanje u kakvom
je Sabbath posljednji put bio u tredem razredu. Sposoban oprostiti,
suosjedajan, odluan, neumoran, gotovo iracionalno human svaki bi
ovjek trebao imati prijatelja kao to je Norman. Svaka bi ena trebala
imati mua kao to je Norman, oboavati mua kao to je Norman,
umjesto da srozava njegovo dostojanstvo svojim niskim
zadovoljstvima. Brak nije ekstatino zajednitvo. Ona mora nauiti
odbaciti veliku narcisoidnu iluziju uitka. Njezino pravo na uitak ovim
se oduzima. Nju treba nauiti, prije negu bude prekasno, kako da
odbaci tu nezrelu posvaanost s ogranienodu ivota. Sabbath je
barem toliko dugovao Normanu, nakon to je njihov dom ispunio
bijednim porocima. Sada mora samozatajno misliti samo na Normana.
Svaki pokuaj da spasi Sabbatha, Normana bi uvalio u iskustvo koje on
nikako ne zasluuje. ovjek kojeg je trebalo spasiti bio je Norman on

je daleko vaniji. A mod njegova spasenja lei u meni. To de djelo

okruniti moj posjet ovom stanu, najizravnije koliko mogu isplatit du
svoj dug nepromiljenoj gorljivosti s kojom me primio. Pozvan sam udi
u predio vrlina.
Nita nije bilo jasnije Sabbathu, nego da Norman nikada ne
smije ugledati Michelle na onim polaroidima. A tek kad bi naletio na
njezin novac!
Nakon smrti jednog i propasti drugog prijatelja, kad bi jo
pronaao slike ili novac njegove posljednje iluzije pretvorile bi se u
prah, unitile do kraja njegov svakodnevni ivot. Deset tisuda u
gotovini. Za kupnju ega? Za prodaju ega? Za koga i za to radi? Tko
je to njezinu piku snimio za vjenost? Gdje? Zato? U ime ega? Ne,
Norman nikada ne smije dodi do toga da postavi ta pitanja, a kamoli
da pronae odgovore.
Procedura neophodna za smjetanje Sabbatha u bolnicu upravo
se dovravala preko telefona, kad je preao preko tepiha do
Michellina ormara, posegnuo u donju ladicu, i ispod spavadica izvukao
omotnice. Obje je ugurao u veliki, nepromoivi unutranji dep svoje
jakne, a na njihovo mjesto ugurao svoju prosjaku alicu zajedno sa
sitniem. Kad se sljededi put bude eljela uzbuditi drugom polovicom
svoje prie, alica de biti ono to de pronadi sakriveno u ormaru,
njegova alica koja de je podsjetiti na sve uasa kojih je poteena.
Shvatit de koliko je blagoslovljena kad vidi tu alicu... i primit de se za
Normana, kako bi i trebala.
Nekoliko sekundi nakon toga, brzajudi van kroz vrata stana,
naletio je na Rosu koja je dola poistiti za taj dan. Pritisnuo je vrak
prsta na podignutu krivulju njezinih usana i oima joj dao znak da
mora biti tiha senor je kod kude, jako vaan trabajo. Kako ona mora
voljeti Normanovu uglaenost i mrziti Michellinu izdaju. Mrziti je
zbog svega. Mi linda muchacha adios! i onda, dok je Norman
pokuavao rezervirati krevet u Payne Whitneyu, Sabbath pouri do
svog automobila i obale Jerseya, kako bi tamo ugovorio sve za svoj
pokop.

TUNEL, CESTARINA, parkiralite i obala! ezdeset pet minuta

na jug, i tu smo! Ali groblje je nestalo! Asfalt je leao preko groblja i
tamo su se parkirali automobili! Nasut cement za bududi
supermarket! Ljudi su kupovali na groblju.
Njegova uzbuenost nije pobudila upraviteljevu panju, kad je
dojurio kroz otvorena vrata i uputio se kraj dugog niza praznih kolica
za robu (stoljede se bliilo kraju, stoljede koje je doslovce preokrenulo
ljudsku povijest, ali kolica za robu jo su Sabbathu simbolizirala
prolaznost starog naina ivota) prema vraninu gnijezdu od ureda,
smjetenog iznad blagajni, kako bi ispitao tko je odgo\ oran za ovu
suludu sramotu. Ne znam o emu govorite, rekao je upravitelj.
Zato viete? Pogledajte u oglase.
Ali to je groblje, ono nema telefona. Na telefon na groblju ne bi
se imao tko javiti. Kad bi ih se moglo dobiti preko telefona... osim
toga, moja obitelj lei ispod mjesta na kojem peete pilide. Gdje ste
ih dovraga stavili?
Stavili koga?
Mrtve! Ja sam u alosti! Na koji odjel?
Vozio se u krugovima. Zaustavljao se i raspitivao na benzinskim
crpkama, ali nije ak ni znao kako se zvalo to mjesto. Nije da bi B'nai
ovaj ili Beth onaj prosvijetlili crne momke koji su radili na crpkama.
Znao je jedino gdje je groblje bilo a tamo se vie nije nalazilo. Ovdje,
na granici okruga, gdje je jo u vrijeme kad je umrla njegova majka
raslo drvede, danas su se uzdizale graevine kojima je svatko htio
ostvariti korist, a sve to kao da je govorilo: Od svih naih ideja, ova je
najgora, sve kao da je govorilo: Ljudska ljubav prema odvratnom s
njom se ne moe daleko. Gdje su ih stavili? Kakav kretenski javni
projekt, premjetati mrtve. Osim ako ih nisu potpuno poravnali, kako

bi izbrisali izvor sve nesigurnosti, kako bi se potpuno rijeili problema.

Bez njih moda nedemo biti toliko usamljeni. Da, mrtvi su ti koji nam
to je na putu.
Samo zahvaljujudi sretnom sluaju to je ostao zaglavljen u istoj
traci iza auta punog idova koji su ili sahraniti nekoga, Sabbath je
naao groblje. Farmera koji su uzgajali pilide vie nije bilo to je
objanjavalo zato se izgubio a trokutasta povrina veliine polovice
tankera bila je sada uzdu hipotenuze oivena nepravilnom
jednokatnom robnom kudom u kolonijalnom stilu, izgraenom iza
visoke eljezne ograde. Velianstvena konstrukcija sa stupovima i
elektrinim vodovima bila je podignuta s druge strane, a na tredoj
strani lokalno je stanovnitvo pronalo mjesto za vjeni odmor svojih
madraca i kreveta koji su doivjeli nasilan kraj. Drugi otpaci iz
domadinstva bili su razbacani po polju ili leali, odbaeni, na njegovu
rubu. I nije prestalo kiiti. Magla i kia koja sipi osigurale su za ovu
sliku trajno mjesto u sjevernoamerikom krilu muzeja njegova
pamdenja, posvedenog zemaljskom propadanju. Kia je nosila vie
znaenja no to jebilo nuno. To ti je realizam. Vie znaenja od
nunog je u prirodi stvari.
Sabbath je parkirao blizu zarale ograde nasuprot stupovima.
Iza niskih eljeznih vrata koja su napola otpala iz leita stajala je
crvena ciglena kudica, smijena mala kutija s klima ureajem koja je i
sama mogla biti neija grobnica.
PANJA, VLASNICI GROBOVA
Nagnute i nepravilno
postavljene ploe su
OPASNE
Treba izvriti popravke ili de
se nadgrobne spomenike ukloniti
UPOZORENJE
Zakljuajte svoj automobil i zatitite
vrijedne stvari prilikom posjeta groblju

Dva psa bila su privezana za kudu, a trojica mukaraca koji su

kraj njih stajali i razgovarali nosili su bejzbolske kape, moda zato jer
je to bilo idovsko groblje, ili moda zato jer to kopai grobova nose.
Jedan, koji je puio, bacio je cigaretu dok je Sabbath prilazio otro
podsjeena siva kosa, zelena radnika koulja i tamne naoale.
Njegova drhtavica dala je naslutiti je da mu je potrebno pide. Drugi, u
levisicama i crveno crnoj flanelskoj koulji, kojemu nije moglo biti vie
od dvadeset, bio je mladac s velikim i tunim oima na talijanskom
licu, svojstvenom Casanovama iz srednje kole u Ashburyju,
talijanskim ljubavnicima koji de vjerojatno zavriti zaraujudi za ivot
prodajudi automobilske gume. Oni su smatrali velikom pobjedom
zgrabiti idovsku djevojku, dok su idovski momci u Ashburyju mislili
Male digidke navijaice su najvrude, ako ti se posredi... Talijani su
obojene klince zvali moolies, moolenyams u sicilijanskom dijalektu,
moda kalabrijskom, za patlidan. Nije se godinama sjetio komine
gluposti te rijei, dok se nije zaustavio kod benzinske crpke Hess s
pitanjem gdje je tu u blizini idovsko groblje, pitanjem koje je
patlidan koji je tu radio shvatio kao udnu alu nekog bradatog
bijelca.
ef je oito bio veliki stariji ovjek s trbuhom, koji je epao i
upozoravajudi mahao rukama, i kojeg je Sabbath upitao Gdje bih
mogao nadi g. Crawforfda? A. B. Crawford bilo je ime na dva natpisa
upozorenja objeena na stup kraj ulaza. Potpisano kao Upravitelj.
Psi su poeli nasrtati na Sabbatha im je uao na groblje i nisu
prestajali dok je govorio. Jeste li vi A.B. Crawford? Ja sam Mickey
Sabbath. Moji roditelji su tamo negdje. pokazao je na udaljen ugao
preko puta otpada, gdje su puteljci bili iroki i obrasli travom, a
nadgrobne ploe nisu jo izgledale oronulo a moja baka i djed su
tamo. Tu se okrenuo prema drugoj strani groblja, pokraj skladita s
druge strane ceste. Grobovi u tom dijelu bili su usko zbijeni jedan kraj
drugog u neprekinutim redovima. Ostatak, ako i to, prvih idova na
obali. Njihove su ploe potamnjele prije nekoliko desetljeda. Morate
pronadi jedno mjesto za mene

Za vas?, uzvrati Crawford. Vi ste jo mladi.

Samo duhom, odgovori Sabbath, osjedajudi se odjednom
sasvim kod kude.
Da? Ja sam edera, rekao mu je Crawford, a ovo mjesto je
najgore mjesto na svijetu za to. Neprestano nerviranje. Ova zima bila
je najgora koju smo ikada, ikada imali.
Stvarno?
Zemlja je bila zaleena vie od pola metra u dubinu. Ovo sve,
dramatinom gestom obuhvatio je cijelo zemljite, bila je jedna
velika ploa leda. Nije se moglo dodi do groba da ovjek ne padne.
Kako ste sahranjivali ljude?
A nekako smo ih sahranjivali, odgovorio je umorno. Dali su
nam po dan da polomimo led i onda smo ih zakapali slijededi dan. S
krampovima i slino. Teka, teka zima. A voda u zemlji? Moe
zaboraviti na to. Crawford je bio patnik. Zanimanje tu nije igralo
nikakvu ulogu. Netko tko ne moe prebroditi probleme. To je pitanje
stava. Ne da se promijeniti. Sabbath je suosjedao.
elim mjesto za sebe, g. Crawford. Kod Sabbathovih. To je moja
obitelj.
Nali ste me u loe vrijeme, jer uskoro imam pogreb.
Pogrebna kola su stigla i ljudi su se poeli okupljati kraj njih. Kiobrani.
ene su nosile sitnu djeicu. Mukarci s kipama na glavi. Djeca.
Svi su ekali na cesti, samo nekoliko metara od kablova i
stupova. Sabbath je uo hihot iz skupine, netko je rekao neto
smijeno na pogrebu. To se uvijek dogaa. ovjeuljak koji je upravo
stigao mora da je rabin. Drao je knjigu. Smjesta su mu ponudili da se
skloni pod kiobran. Jo jedan hihot. Teko je redi to je to znailo za
osobu koja je umrla. Vjerojatno nita. Radilo se samo o tome da su ivi
ivi i ne mogu si pomodi. Humor. To nije najgora od varki.
Okej, ree g Crawford, brzo procijenivi veliinu grupe, jo
dolaze. Proetajmo se. Rufus, obratio se pijanici s drhtavicom, pazi
na pse, dobro? Ali rezanje kojim su doekali Sabbatha pretvorilo se u

glasno lajanje kad je njihov gospodar odepesao s njim. Crawford se

hitro okrenuo i prijetedi podigao prst prema nebu. Dosta!
Zato imate pse? upita Sabbath kad su nastavili stazom koja je
kraj redova grobova vodila prema Sabbathovu mjestu.
Ved su nam etiri puta provalili u zgradu. Krali su opremu.
Ukrali su sve alate. Naprave koje kotaju tristo, etiristo dolara.
Motornu kosilicu i i sve druge stvari koje smo imali.
Zar nemate osiguranje?
Ne. Nema osiguranja. Moete zaboraviti na to. Ja to ispatam!
ree uzbueno. Ja! To je iz mog depa! Ja kupujem opremu i sve
ostalo. Udruenje mi da je devetsto dolara mjeseno vidite? Moram
sve platiti od tog novca vidite? U meuvremenu, ba sam napunio
sedamdesetu, i kopam sve grobove, postavljam sve temelje, i to sve
skupa je smijurija. Pomodni radnici koje danas dobivamo morate im
objasniti svaku prokletu stvar koju treba napraviti. I nitko vie ne eli
raditi taj posao. Nedostaje mi jedan ovjek. Otidi du u Lakewood i
dovesti ovamo Meksikanca. Mora imati Meksikanca. To je smijurija.
Prije est mjeseci netko je doao ovdje posjetiti grob, a neki schvartze
uperio pitolj u ljude. U deset sati ujutro! Zato imam pse
upozoravaju me ako je netko vani, kad sjedim ovdje sam.
Koliko ste dugo ved ovdje? upita Sabbath, iako je ved znao
odgovor: dovoljno dugo da naui redi schvartze.
Predugo. Tu sam rekao bih blizu etrdeset godina. Sve do
danas. Groblje je propada. Znam da propada. Nema dovoljno novca u
pogrebnikom poslu. Novac lei u izradi spomenika. Ja nemam
penzije, Nita. Muim se neprestano. Kad imamo pogrebe, vidite,
dobijemo se par dodatnih dolara i to ide u pladu, ali to je samo,
samo... Ne znam, problem.
etrdeset godina. Nije bio tu za baku i Mortyja, ali dobio je sve
druge. A sad je dobio i mene.
Crawford je lamentirao: I nita to bih mogao pokazati. Nita u
banci. Nita.

Tamo je jedan moj roak. Sabbath je pokazao prema kamenu

oznaenom Shabas. To je sigurno bratid Fish, koji ga je nauio
plivati.
Nai stari, objasnio je Crawfordu, preivali su se Shabas. Pisali
su prezime na sve mogude naine: Shabas, Shabbus, Shabusai,
Sabbatai. Moj otac bio je Sabbath. Dobio je to ime od roaka u New
Yorku, kad je doao u Ameriku kao dijete. Mi smo tu, ako se ne
varam.
U potrazi za grobovima osjedao je uzbuenje. Posljednjih
etrdeset osam sati bilo je ispunjeno teatralnodu, zbrkom,
razoaranodu, avanturom, ali nita nije bilo ni priblino tako snano
kao ovo. Njegovo srce nije se oglasilo tako glasno ak ni dok je krao od
Michelle. Osjetio se napokon dijelom ivota, poput nekoga tko nakon
duge bolesti prvi put obuva cipele.
Jedan grob, ree Crawford.
Jedan grob.
Za vas.
Tono.
Gdje elite da taj grob bude?
Kraj moje obitelji.
Sa Sabbathove brade cijedila se voda, i nakon to ju je jednom
rukom ocijedio, ostavio ju je da visi poput pletenice. Crawford je
rekao: U redu. A gdje je vaa obitelj?
Tu. Tu!, i zidovi ogorenosti poeli su se ruiti: povrinu
neega to je dugo bilo sakriveno njegove due? Sabbathove due?
osvijetlila je sreda. Najblie to nestvarna tvar moe dodi svome
opredmedenju. Oni su tu! Svi su u zemlji, tu da, ive tu kao obitelj
poljskih mieva.
Vidim, ree Crawford, Ali vama treba solo grob. Ovo ovdje je
dio za samce. Tu kraj ograde. Pokazao je na komad zemljita kraj
iane ograde u jako loem stanju, tono preko puta najgoreg dijela
smetlita. Mogao si propuzati kroz ogradu, prekoraiti preko nje, ili
naprosto bez klijeta za icu maknuti rukom ono to je ostalo

privrdeno za stupove. Neka sobna svjetiljka bila je izbaena preko

puta, iz automobila u vonji, tako da ak nije ni bila na smetlitu, nego
je leala na cesti kao da ju je netko upucao dok je hodala. Vjerojatno
je trebalo samo promijeniti kabel. No vlasnik je oito mrzio lampu, i
dovezao ju je baciti ovamo, preko puta idovskog groblja.
Ne znam mogu li vam ovdje dati grob ili ne. Ovaj posljednji kraj
ulaza je jedino slobodno mjesto koje vidim, i moglo bi, znate, biti
rezervirano. A odavde nadalje, s druge strane ulaza, imamo parcele
samo sa po etiri mjesta. Ali vi moda ved imate grob kod svojih, a da
to ne znate.
To je mogude, ree Sabbath, da, i sad kad je Crawford
spomenuo tu mogudnost, sjetio se da je bilo jedno prazno mjesto kraj
njegove majke, kad su je sahranili.
I bilo je. Zauzeto. Sudedi prema datumima na ploi, prije dvije
godine na etvrto obiteljsko mjesto stavili su Idu Schlitzer. Majinu
neudatu sestru iz Bronxa. U itavom Bronxu nije bilo mjesta, ak ni za
tako malo stvorenje poput Ide. Ili su svi zaboravili na drugog sina?
Moda su mislili da je jo na moru, ili ved mrtav zahvaljujudi svom
nainu ivota. Pokopan na Karibima. Na Velikim Antilima. Tako je
trebalo biti. Na primjer, na otoku Curacao. Tamo bi mu se svialo. Na
Curacau nije bilo duboke luke. Tamo je bio dugaki lukobran, inilo se
tada kao da je dugaak jednu milju, i tanker bi pristao na njegovu
kraju. Nikada nedu to zaboraviti, zbog konja i podvodaa svodnika,
ako ba hodete ali najvie zbog djece, malene djece koja su imala
konje. I oni su ibali proklete konje, i konji su te doveli tono pred
bordel. Curacao je bila nizozemska kolonija, luka se zvala Willemstad,
burujska kolonijalna luka, s mukarcima i enama u tropskoj odjedi,
bijelcima s otmjenim eirima, ugodni kolonijalni gradid, a groblje je
lealo u podnoju lijepih brda na kojem se nalazio kompleks bordela
vedi nego sam ikada vidio za itavog svog boravka na moru. Boje
posade znaju koliko je puno brodova pristalo u toj luci, i svi su se oni
gore jebali. I ugledni graani gradida jebali su se gore. A ja, u vjenom
snu, na lijepom groblju tamo dolje. Ali propustio sam priliku u
Willemstadu kad sam kurve zamijenio lutkama. I tako me sad teta Ida,

koja se nikad nikome nije usudila redi ni rijei, zajebala za moje

mjesto. Izbacila me djevica koja je itav svoj ivot tipkala u Odjelu za
parkove i rekreaciju.
Ljubljeni sin i brat
Poginuo u akciji nad
Filipinima
13. travanj 1924. 15. prosinac 1944.
Uvijek u naim srcima.
Porunik Morton Sabbath

Tata s jedne strane, majka s druge, a pokraj moje majke, Ida

umjesto mene. ak niti uspomene na Curacao nisu u stanju
nadomjestiti ovo. Kralj kraljevstva ljudi bez iluzija, vladar bez
oekivanja, odbaeni ovjek-bog izdanih, Sabbath je jo trebao nauiti
da se nita, ali nita nikada nede razjasniti i ta ogranienje je samo za
sebe predstavljalo snaan, snaan ok. Zato mi ivot odbija dati ak i
grob koji elim! Da sam samo prevladao svoju odbojnost prema pravoj
stvari i ubio se prije dvije godine, mjesto kraj mame bilo bi moje.
Promatrajudi Sabbathovo grobno mjesto, Crawford najednom
objavi: Oh, pa ja sam ih poznavao. Bili su moji dobri prijatelji.
Poznavao sam vau obitelj.
Da? Poznavali ste mog starog?
Naravno, naravno, naravno, bio je dobar ovjek. Pravi
gospodin.
To da.
Zapravo, mislim da mi kderka ili netko dolazi u pamdenje. Imate
li moda kderku?
Ne, ali kakva je razlika? Crawford se tek trudio lijeiti
emocionalne rane i zaraditi par dolara sa strane. Naravno, ree
Sabbath.
E, pa ona esto dolazi. Vidite ovo, ree Crawford, pokazujudi
prema zimzelenom ukrasnom grmlju koje je gusto prekrivalo sva etiri

groba, podrezano na visinu od oko dvadesetak centimetara, na ovom

mjestu ne treba nikakvih zahvata, ne gospodine.
Ne, to je lijepo. Jako lijepo izgleda.
Ovako, jedino mjesto koje vam mogu dati je na onoj strani.
Tamo gdje je trokut zavravao, i gdje su se kraj potrgane ograde
ukrtale dvije ceste s rupama, bio je prazan prostor. Vidite? Ali tamo
biste morali kupiti najmanje dva groba. elite da vam pokaem dio s
duplim grobovima?
Naravno, zato ne, bududi da sam ja tu, a vi imate vremena.
Nemam vremena, ali pronadi du ga.
Dobro, to je lijepo od vas, ree Sabbath, i zajedno su kroz kiu
koja je sipila krenuli prema mjestu gdje je groblje izgledalo poput
naputenog komada zemlje, prekrivene korovom ved polovicom
travnja.
Ovo je ljepi dio, ree mu Crawford, u odnosu na onaj
samaki. Pogled bi vam se pruao na cestu. Netko tko se ovuda vozi
vidio bi va grob. Tu se spajaju dvije ceste. Promet iz dva smjera.
Lupajudi po mokroj zemlji blatnjavom izmom svoje zdrave noge,
objavi: Rekao bih, ba tu.
Ali, moja obitelj je skroz tamo. I bio bih im okrenut leima, zar
ne? Tu bih bio okrenut na krivu stranu.
Onda moete biti na drugoj strani, u samakom dijelu. Ako nije
rezervirano.
Iskreno, ni s te strane nemam neki pogled na njih.
Da, ali ste zato preko puta jako ugledne obitelji. VVeizmanovih.
Gledali biste na jako finu obitelj. Svi su ponosni na VVeizmanove. Ona
ena koja je zaduena za groblje, ona je gospoa VVeizman. Ba smo
joj tu nedavno sahranili mua. Njezina cijela obitelj je tu sahranjena.
Upravo smo sahranili i njezinu sestru. To je dobar dio, i tono preko
puta njih je samaki dio.
Ali to je s onim mjestima du ograde, koja nisu daleko od moje
obitelji? Vidite na to mislim?

Ne, ne, ne. Ti grobovi ved su prodani nekome. I to je dio gdje su

grobovi samo po etiri mjesta. Pratite li me?
Okej, razumijem, ree Sabbath. Postoji dio s jednostrukim
grobovima, s po dva groba, a sve ostalo su parcele sa etiri groba.
Shvatio sam. Zato ne pogledate ima li jo slobodnih samakim
mjesta? Jer je taj dio blie mojima.
E, ne mogu to napraviti sada. Imam sprovod.
Zajedno su se vratili kroz redove grobova prema ciglenoj kudici
gdje su bili privezani psi.
Pa, u tom du sluaju priekati dok sprovod ne bude gotov.
Mogu obidi svoju obitelj, a vi mi onda poslije moete redi ima li to
slobodno, i koja bi bila cijena.
Cijena. Aha, aha. Nije previsoka. Koliko bi to moglo ispasti?
etiristo, tako nekako. Najvie toliko. Moda etiristo pedeset, ne
znam. Ja nemam nita s prodajom grobova.
Tko ima?
Gospoa u organizacijskom odjelu. Ga Weizman.
I oni vas pladaju, organizacijski odjel?
Pladaju, ree on s gaenjem, to je smijurija kad me pladaju.
Za sebe dobijem sto dvadeset pet dolara tjedno. A odavde do tamo,
ovjeku treba tri dana samo da pokosi travu. Za sto dvadeset pet
dolara tjedno, to je sve to dobijem. Nemam penziju. edera sam i
nemam penziju, plus to nerviranje. Socijalno, i to je sve. Pa to onda
hodete, to mislite jedan grob ili dva? Bilo bi mi drae vidjeti vas u
dvostrukom. Tamo se nedete guvati. I taj dio je ljepi. Ali vi
odluujete.
Definitivno ima vie mjesta za noge, ree Sabbath, ali tako je
daleko od svih. A leat du tu dugo. ujte, vi pogledajte to je slobodno.
Kad to obavite, razgovarat demo. Evo, ree, hvala to ste pronali
vremena. Ved je promijenio Michellinu stotku kad je platio za benzin
onom patlidanu, i Crawfordu je dao dvadeset dolara. A ovo je, ree
tutkajudi mu drugu dvadeseticu, za brigu o mojoj obitelji.
Moje zadovoljstvo. Va otac bio je pravi gospodin.

I vi ste to, gospodine.

U redu. Vi samo pogledajte okolo, vidite gdje de vam biti
ugodno.
To du i uiniti.
Usamljeno mjesto koje de mu, a moda i nede biti dostupno u
dijelu s jednostrukim grobovima nalazilo se pokraj nadgrobnog
spomenika s velikom Davidovom zvijezdom ugraviranom na vrhu i
etiri hebrejske rijei ispod nje. Tamo je bio sahranjen kapetan Louis
Schloss. Preivio holokaust, vojni veteran, marinac i biznismen. U
znak sjedanja roaci i prijatelji. 30. svibanj 1929. 20. svibanj 1990.
Tri mjeseca stariji od mene. Deset dana mu je nedostajalo do ezdeset
prve. Preivio je holokaust, ali ne i biznis. Kolega pomorac. Mickey
Sabbath, pomorac.
Upravo su na kolicima izvezli jednostavni lijes od borovine, a
Crawford je vukao na elu, epajudi brzim tempom dok su dva
pomagaa upravljala kolicima sa strane, dok se pijanac u zelenoj
radnikoj koulji pipkao za dep s pljugama. Nije ni poelo, a on ved ne
moe doekati kraj da zapali. Mali rabin, dredi ispred sebe u rukama
knjigu, razgovarao je s g. Crawfordom, dok se trudio drati korak s
njim. Dovezli su koveg do otvorenog groba. Bilo je vrlo isto, to drvo.
Moram sve ugovoriti za sebe. To treba platiti danas. Mjesto, lijes, ak i
spomenik sve pripremi, zahvaljujudi Michelle. Treba zadrati tog
rabina prije nego ode, i tutnuti mu stotku da se vrati za njega i ita iz
te knjige. I na taj nain istim njezin novac od njegove lakoumne
povijesti nedoputenih uitaka i vradam sveanj novanica
jednostavnim i dobrim zemaljskim poslovima.
Zemaljskim. To je ovdje danas vrlo oito. Samo nekoliko koraka
iza njega bila je svjea hrpa zemlje, na mjestu gdje su nedavno nekoga
sahranili, a preko puta nje bila su iskopana dva svjea groba, jedan
kraj drugog. Oekuju blizance. Otiao je do njih kako bi pogledao
unutra, malo razgledavanja prije kupnje. Uredni nain na koji je rupa
bila usjeena u zemlju ukazivao je na solidnu izradu. Otro omeeni
kutevi, razmoeno dno i duboke strane pijancu se mora odati

priznanje, kao i malom talijanskom momku i Crawfordu: u tome to su

radili osjedala se veliina prolih stoljeda. Ova rupa ide toliko daleko u
prolost. Obje rupe. Obje zrae tajanstvenim i nestvarnim. Pravi ljudi,
u pravi dan. Ni vrijeme nije lagalo o stanju stvari. Tjeralo ga je da
postavi najtmurnije od pitanja, ono o svojim namjerama, na koje je
odgovor glasio: Da! Da! Da! Ponovit du to i moj propali tast,
uspjeno samoubojstvo!
No je li i to igra? ak i to? Uvijek je teko procijeniti.
U takama koje su bile ostavljene na kii (najvjerojatnije ih je
ostavio pijanac Sabbath je to pretpostavio zahvaljujudi zajednikom
ivotu s jednim), bila je stoasta hrpa mokre zemlje. Sabbath je, uz
mrvicu demonskog zadovoljstva, uronio prste u ljunanu masu, dok
nisu nestali u njoj. Ako nabrojim do deset pa ih izvadim, bit de to stari
prsti, stari, provokativni prsti kojima sam sve njih vukao za nos. Opet
krivo. Morat du udi u zemlju puno vie nego samo prstima, ako se
nadam ispraviti sve to je pokvareno na meni. Morat du brojati do
deset milijardi, i upitao se do koliko je Morty nabrojao dosad. A baka?
A djed? Kako se na jidiu kae zilijun?
Krenuvi prema starim grobovima, prema dijelu groblja koji su u
ranim danima ispunili prvi idovi na obali, dao je vremena sprovodu
koji se odvijao, pazedi dok je prolazio kraj crvene kudice da ga ne
dohvate psi uvari. Te pse jo nisu nauili osnovnim pravilima
ponaanja, a kamoli prastarim tabuima koji vladaju na idovskom
groblju. idove da uvaju psi? Povijesno vrlo, vrlo krivo. Njegova druga
pomisao bila je da ga pastirski sahrane na Battle Mountainu to blie
Drenki. To mu je palo na pamet davno ranije. Ali s kim bi tamo priao?
Jo nikad nje naiao na goja koji bi mogao dovoljno brzo govoriti za
njega. A tamo bi bili i sporiji nego obino. Morat de progutati uvredu
pasa. Nijedno groblje nije savreno.
Nakon deset minuta lutanja po kii i traenja djedovskih
grobova, uvidio je da de jedino metodikim obilaskom grobova
gore-dolje, itajudi svaki nadgrobni natpis od kraja do kraja svakog
reda, imati nade pronadi Claru i Mordecaija Sabbatha. Nadgrobne
ploe je mogao ignorirati na njima je uglavnom pisalo Ovdje

poiva ali stotine i stotine nadgrobnih kamenova zahtijevalo je

njegovu koncentraciju, toliko potpuno uranjanje u njih da vie niega
nede biti u njemu osim tih imena. Morao je zaboraviti na to koliko ga
ti ljudi ne bi voljeli i koliko bi snano on njih prezirao, morao je
zaboraviti na ljude koji su nekada bili ivi. Jer kad si mrtav vie nisi
nepodnoljiv. To vrijedi i za mene. Morao je upiti mrtve, do posljednje
kapljice.
Naa voljena majka Minnie. Na voljeni mu i otac Sidney.
Voljena majka i baka Friedda. Voljeni mu i otac Jacob. Voljeni mu,
otac i djed Samuel. Voljeni mu i otac Joseph. Voljena majka Sarah.
Voljena ena Rebecca. Voljeni mu i otac Benjamin. Voljena majka i
baka Tessa. Voljena majka i baka Sophie. Voljena majka Bertha.
Voljeni mu Hyman. Voljeni mu Morris. Voljeni mu i otac William.
Voljena ena i majka Rebecca. Voljena kderka i sestra Hannah Sarah.
Naa voljena majka Klara. Voljeni mu Max. Naa voljena kderka Sadie.
Voljena ena Tillie. Voljeni mu Bernard. Voljeni mu i otac Fred.
Voljeni mu i otac Frank. Moja voljena ena i naa draga majka Lena.
Na dragi otac Marcus. I dalje i dalje i dalje. Nitko voljen ne izvlai se
iv. Samo imena najstarijih bila su ispisana na hebrejskom. Na sin i
brat Nathan. Na dragi otac Edward. Mu i otac Louis. Voljena ena i
majka Fannie. Voljena majka i ena Rose. Voljeni mu i otac Solomon.
Voljeni sin i brat Harry. U spomen na mog voljenog mua i naeg
dragog oca Lewisa. Voljeni sin Sidney. Voljena ena Louisa i majka
George Lucille. Voljena majka Tillie. Voljeni otac Abraham. Voljena
majka i baka Leah. Voljeni mu i otac Emanuel. Voljena majka Sarah.
Voljeni otac Samuel. A na mojem nadgrobnom kamenu, voljeni to?
Samo to: Voljeni to. David Schwartz, voljeni sin i brat umro sluedi
ovoj zemlji 1894.-1918. U spomen Gertie, divnoj eni i istinskom
prijatelju. Na voljeni otac Sam. Na sin, devetnaestogodinjak,
1903.-1922. Bez imena, tek Na sin. Voljena ena i ljubljena majka
Florence. Voljeni brat dr. Boris. Voljeni mu i otac Samuel. Voljeni otac
Saul. Voljena ena i majka Celia. Voljena majka Chasa. Voljeni mu i
otac Isadore. Voljena ena i majka Esther. Voljena majka Jennie.
Voljeni mu i otac David. Naa voljena majka Gertrude. Voljeni mu,

otac, brat Jekyl. Voljena teta Sima. Voljena kder Ethel. Voljena ena i
majka Annie. Voljena ena i majka Frima. Voljeni otac i mu Hersch.
Voljeni Otac...
I eto nas. Sabbath. Clara Sabbath, 1872.-1941. Mordecai
Sabbath, 1871.-1923. Tu su. Jednostavni kamen. S ukrasnim
kamenidima na vrhu. Tko je doao u posjetu? Mort, jesi li ti posjetio
baku? Tata? Koga briga? Tko je preostao? to je ostalo unutra?
Unutra vie nema ak ni lijesa. Za tebe su govorili da si bio tvrdoglav,
Mordecai, prijek i duhovit... iako ak ni ti nisi mogao smisliti alu
poput ove. Nitko nije. Bolje od ovoga ovdje ale ne mogu biti. A baka?
Bila si olienje jednostavnosti, to ti je bilo zvanje. injenina osoba.
Sve na tebi tvoje dranje, one haljine, tvoja utnja govorilo je: Ja
nisam nezamjenjiva. Bez proturjenosti, bez iskuenja, iako si
neobino voljela kuhani kukuruz. Majka je mrzila gledati te kako ga
jede. To joj je bio najgori dio ljeta. Od gledanja joj je bilo muno. Ja
sam volio gledati. Inae ste se vas dvije slagale. Vjerojatno je klju bio
u suzdravanju, pustiti je da radi stvari na svoj nain. Bila si vidljivo
naklonjenija Mortyju, imenjaku djede Mordecaija, ali tko bi ti mogao
zamjeriti? Nisi doivjela da vidi sve uniteno. Tvoja sreda. Kod tebe
nita nije bilo veliko, bako, ali ni nita malo. ivot te mogao obiljeiti i
puno gore. Roena u gradidu Mikulice, umrla u Pitkin Memorialu.
Jesam li to izostavio? Da. Voljela si nam istiti ribu, meni i Mortyju
kad bismo se nodu vratili s ribolova. Najede bismo kudi dolazili bez
iega, ali kakav je to bio trijumf kada bismo u kantici donijeli nekoliko
riba! Ti bi nam ih oistila u kuhinji. Tanki no bi zataknula u otvor,
vjerojatno kod anusa, povukla ga kroz sredinu dok ne bi doao do
krga, a onda bi (taj sam dio najvie volio gledati) ugurala unutra ruku
i izvukao itavu unutranjost i bacila je. Onda si istila ljuske. Borila si
se protiv njih i istovremeno pazila da ih ne raspe posvuda. Menije
obino trebalo petnaest minuta da ribama oistim ljuske i pola sata da
oistim sve ostalo nakon toga. Tebi je za sve trebalo deset minuta.
Mama ti je ak doputala da kuha. Nikada nemoj odrezati glavu i rep.
Treba ih ispedi cijele. Peena riba, kukuruz, svjee rajice, velike
rajice iz Jerseya. Djedovo jelo. Da, da, to je bilo neto, biti u sumrak

na plai s Mortom. Priao je sa starijim ljudima. Djetinjstvo i njegov

velianstveni zalog. Od otprilike osme do trinaeste, temeljna
unutarnja osnova koju imamo. Ili je prava ili je kriva. Moja je bila
prava. Izvorna osnova, privrenost blinjima kad smo uili to su to
osjedaji, privrenost moda ne udnija, ali jaa ak i od erotske. Dobro
je o tome razmiljati pred kraj umjesto uriti s tim i otidi to bre
odavde o nekim bitnim stvarima, nekim bitnim ljudskim stvarima.
Druenje s ovjekom vrata do nas i njegovim sinovima. Susreti i
razgovori u vrtu. Na plai, pecanje s Mortom. Bogata vremena. Morty
je priao s drugim ljudima, s ribarima. Tako lako je to radio. Meni je
sve to je on radio predstavljalo veliki uzor. Jedan ovjek u smeim
hlaama i bijeloj majici kratkih rukava i uvijek s cigarom u ustima
govorio nam je kako ga boli dupe hode li uloviti ribu ili nede (pametno,
jer bi rijetko ita ulovio) govorio je nama djeci: Glavno zadovoljstvo
pecanja je u tome da izae iz kude. Da pobjegne od ena. Mi smo
se uvijek smijali, ali meni i Mortyju ono najvanije bilo je uzbuenje.
Puno je znailo uloviti strijelu. tap ti poskakuje u ruci. Sve poskakuje.
Morty je bio moj uitelj pecanja. Neke ribe kad zagrizu, ponu vudi
nit. Ako ih odmah pokua povudi, nit de puknuti. Zato ne smije
povlaiti odmah, tek kad se izmori, a onda vie nije problem, ak i ako
je jako velika i teka. Skinuti bodljikave ribe s udice bio je problem
svakome osim Mortu bodljike ga nisu smetale. Riba koju nije bilo
nimalo ugodno uhvatiti bila je raa. Sjeda li se kako sam zavrio u
bolnici kad mi je bilo osam godina? Bio sam na molu i uhvatio golemu
rau, i ona me ujela i odmah sam se onesvijestio. Predivni, elegantni
plivai, ali grabeljivi gadovi, vrlo opaki sa svojim otrim zubima.
Prijetedi. Izgledaju poput spljotenih morskih pasa. Morty je morao
vikati u pomod, i netko je doao i odvezli su me autom u Pitkin. Kad
god bismo ili pecati, nisi mogla doekati da se vratimo, pa da moe
oistiti lovinu. Obino smo ulovili male ribe. Primjerke koji su teili
manje od pola kilograma. Pekli smo ih po etiri ili pet u tavi. Pune
kostiju, ali sjajne. Gledati te kako ih jede bilo je takoer jako zabavno,
ali ne i mami. Koliko smo ti toga donijeli na idenje. Rijene ribe, kad
smo ili pecati na Shark River. Nod prije Mortyjeva odlaska u vojsku

otili smo na plau sa tapovima, na jedan sat. Nismo bili previe

uspjeni kao djeca. Samo smo pecali. Sa blinkerom, s udicom i
utegom, ponekad na plovak, najede na mamac. To je bilo to. vrst
kolut. Velika nazubljena udica. Nikad nismo istili tapove. Samo
jednom za vrijeme itavog ljeta smo ih polili vodom. Uvijek smo imali
isti kolut. Mijenjali smo samo plovke i mamac, ako smo eljeli pecati
dublje. Otili smo na plau i pecali jedan sat. Svi su u kudi plakali jer je
Morty idudi dan odlazio u rat. Ti si ved bila ovdje. Tebe nije bilo. Pa du
ti ispriati to se dogodilo. Bio je deseti listopad 1942. Morty je ostao
cijeli rujan jer je elio biti tu za moj Bar Mitzvah obred. Jedanaestog
listopada otiao se prijaviti u Perth Amboy. Nae posljednje pecanje
na plai. Do sredine, kraja listopada, ribe nestanu. Pitao sam Mortyja
koji me nauio kako loviti s malim tapom i kolutom Kamo ribe
odlaze? Nitko ne zna, rekao je on. Nitko ne zna kamo odlaze.
Jednom kad se upute prema otvorenom moru, tko zna kamo idu. to
si mislio, da ih ljudi prate okolo? To je misterija pecanja. Nitko ne zna
gdje su. Spustili smo se do kraja ulice, te veeri, i niz stepenice sili do
plae. Upravo se sputao mrak. Morty je mogao baciti udicu pedeset
metara u daljinu, ak i u danima prije automatskih kolutova. Imali smo
obine kolutove, bez iega, samo kolut i ruka za namatanje. Tada su
tapovi bili puno krudi. Puno neugodniji kolutovi i puno krudi tapovi.
Djetetu je bilo jako teko baciti udicu. U poetku mi se uvijek
zamrsivala nit. Najvie sam vremena troio na otpetljavanje. Ali
naposlijetku sam nauio. Morty je rekao da de mu nedostajati pecanje
sa mnom. Odveo me na plau kako bismo se oprostili bez rodbine oko
nas. Kad stoji ovdje, rekao mi je, morski zrak, tiina, zvuk valova,
tvoji prsti su u pijesku, i zna da su sve te ivotinje tamo, spremne
zagristi mamac. To uzbuenje to zna da je neto tamo. Ne zna to
je to, ne zna koliko je veliko. ak ne zna ni hode li to ikada vidjeti. I
on to nikada nije vidio, niti je, naravno, dobio ono to ovjek dobije
kad ostari, neto to ini smijenim njegovo djetinje otvaranje svijetu i
ovakvim doivljajima, neto to je bez oblika i sveproimajude i to je
vjerojatno strah. Ne, umjesto toga njega su ubili. I to su vijesti, bako.
Veliki generacijski doivljaj stajanja na plai u sumrak sa svojim

starijim bratom. Kad spava s nekim u istoj sobi, postanete vrlo bliski.
Posvuda me vodio sa sobom. Jednog ljeta, kad mu je bilo oko
dvanaest, dobio je posao da prodaje banane od vrata do vrata. U
Belmaru je bio ovjek koji je prodavao samo banane i zaposlio je
Mortyja, a Morty je zaposlio mene. Posao je bio idi ulicama viudi:
Banane, dvadeset pet centi kila! Kakav sjajan posao. I danas
ponekad sanjam o tom poslu. Pladaju te da vie Banane! etvrtkom
i petkom poslije kole erupao je kokoi kod koer mesara Feldmana.
Jedan farmer iz Lakewooda Feldmanu je prodavao kokoi. Morty me
vodio sa sobom da mu pomognem. Najgori dio sam najvie volio:
mazanje ruku madu za unitavanje uiju. Osjedao sam se s osam ili
devet godina kao prava velika faca, bez straha prema tim jebenim
stranim uima, trudedi se biti, kao Mort, posve prezriv prema njima i
erupati kokoke. titio me pred sirijskim idovima. Djeca su ljeti
esto plesala na ploniku ispred Mike and Lou's, plesala uz glazbu iz
jukeboxa. Sumnjam da si to ikad vidjela. Kad je Morty jednog ljeta
radio kod Mike and Lou's, donosio je kudi pregau koju bi mama
oprala za slijededu nod. Bila bi uta od senfa i crvena od raznih zaina.
Senf bi ga pratio u nau sobu kad bi nodu uao u sobu. Vonjao je po
senfu, kobasicama i hrenovkama. Mike and Lou's imali su dobre
hrenovke. Peene. Sirijski momci plesali su pred Mike and Lou's na
ploniku, obino su plesali sami, kao mornari. Izvodili su svoj ples iz
Damaska, nalik mambu, s vrlo eksplozivnim koracima. Svi rodbinski
povezani, zbijeni skupa, i vrlo tamne koe. Sirijski klinci koji su se
pridruili naim kartakim igrama jako su dobro igrali ajnc. Njihovi
oevi bavili su se tada dugmadi, vunom i tkaninama. Sluao sam tatina
prijatelja, tapetara iz Neptunea, kako govori o njima jednog petka, kad
su mukarci u naoj kuhinji obino igrali poker. Novac je njihov bog.
Najtei ljudi na svijetu za sklopiti posao. Prevarit de te im okrene
lea. Neki od tih sirijskih klinaca su se nametali. Jedan od njih, jedan
od brade Gindi, priao bi ti i opalio te bez ikakva razloga, prebio te i
pogledao i odetao. Njegova me sestra hipnotizirala. Bilo mi je
dvanaest. Bili smo u istom razredu ona i ja. Mala dlakava vatrena
curica. Goleme obrve. Nisam mogao preboljeti njezinu tamnu kou.

Ispriala je bratu da sam joj neto rekao i brat me napao. Nasmrt sam
ga se bojao. Nikad je nisam smio pogledati, a kamoli joj ita redi. Ali
tamna me koa uspalila. Uvijek me uspaljivala. Poeo me napadati
ispred Mike and Lou'sa, a Morty je iziao u svojoj senfom umrljanoj
pregai i rekao Gindiju: Njemu ne prilazi. A Gindi je rekao: Izaziva
me? A Morty je rekao: Da. A Gindi je njega opalio i razbio Mortyju
nos. Sjeda se? Isaac Gindi. Njegov nain iskazivanja samoljublja nikad
me nije oduevljavao. esnaest avova. Ti Sirijci ivjeli su u drugoj
vremenskoj zoni. Uvijek su meusobno aptali. Ali meni je bilo
dvanaest, u mojim hlaama svari su poele vibrirati, i nisam mogao
skinuti oi s njegove dlakave sestre. Sonia joj je bilo ime. Sonia je
imala jo jednog brata, koliko se sjedam, Mauricea, koji takoer nije
bio ljudsko bide. Ali onda je doao rat. Meni je bilo trinaest, Mortyju
osamnaest. Imamo klinca koji nikada nije nikamo otputovao u ivotu,
osim moda na trkako natjecanje. Nikad izvan okruga Monmouth.
Cijelog ivota svaki se dan vradao kudi. I slijededeg jutra odlazi
umrijeti. No ipak, smrt je beskonanost par exellence, nije li? Zar se ne
slae? Pa, znailo to neto ili ne, prije nego nastavim: nikad vie u
ivotu nisam jeo kuhani kukuruz, a da se s ugodom ne prisjetim
prodrljivog ludila tebe i tvog zubala, i odbojnosti koju je to izazivalo u
mojoj majci. To me nauilo ne samo o punicama i snahama; nauilo
me svemu. Pravi ideal bake, a majka se jedva suzdravala da te ne
izbaci van. A moja majka nije bila neljubazna to zna. Ali ono to
jednoga ispunjava sredom drugoga ispunjava odvratnodu. Sukobi,
smijeni sukobi, dovoljni da ubiju sve i svakoga.
Voljena ena i majka Fannie. Voljena ena i majka Hannah.
Voljeni mu i otac Jack. To se nastavlja. Naa voljena majka Rose. Na
voljeni otac Harry. Na voljeni mu, otac i djed Meyer. Ljudi. Sve ljudi.
A to je kapetan Schloss, a tamo...
U zemlji preokrenutoj gdje se Lee Goldman, jo jedna odana
ena, majka i baka upravo sjedinila s nekim iz svoje obitelji, nekim
voljenim jo neoznaenim, Sabbath je pronaao oblutke za nadgrobno
kamenje svoje majke, oca i Mortyja. I jedan za Idu.
Evo i mene.

***
U Crawfordovu uredu nije bilo niega osim stola, telefona, para
starih stolica i, neobjanjivo, automata za prodaju svari na kovanice,
bez ikakvih stvari unutra. Vonj mokre psede dlake kvario je zrak, i bilo
je razloga pomisliti kako su stol i dvije stolice odabrane iz ponude
improviziranog smetlita preko puta. Stol je bio prekriven staklom,
koje su na okupu drale prekriane ljepljive trake, a sluilo je
upravitelju groblja kao povrina za pisanje; pod staklom je bila
ugurana gomila starih posjetnica du sve etiri strane. Na posjetnici
koju je Sabbath prvu vidio pisalo je: Krovopokrivako poduzede
'Dobre namjere', 212 Coit Street, Freehold, New Jersey.
Kako bi uao u ciglenu kudicu nalik na grobnicu, Sabbath je
morao viknuti Crawfordu da izae van i smiri pse. 13. travanj 1924.
15. prosinac 1944. Morty bi sada imao sedamdeset godina. Danas bi
bio njegov sedamdeseti roendan! U prosincu de biti mrtav pedeset
godina. Mene nede biti ovdje da se prisjedam toga. Hvala Bogu da
nikoga od nas nede biti.
Sprovod je dotad ved bio poodavno gotov, a kia je prestala.
Crawford je nazvao gospou Weizman da prorauna trokove za
Sabbatha, i da provjeri je li ono jedno mjesto rezervirano, i ved skoro
sat vremena ekao je Sabbatha da ga izvijesti o cijenama, kao i o
dobrim vijestima u vezi mjesta koje je traio. Ali svaki put kad bi se
Sabbath otisnuo od obiteljskih grobova prema Crawfordu, okrenuo bi
se i vratio natrag. Nije znao koga bi ega liio ako ode nakon deset
minuta stajanja, ali nije mogao otidi. Ponovljeni odlasci i vradanja
postao je sam sebi smijean, ali nije mogao nita uiniti u vezi toga.
Nije mogao otidi i nije mogao otidi i nije mogao otidi i onda kao
svako glupo stvorenje koje naglo prekine raditi jedno i pone raditi
drugo, i za koje se ne moe redi je li njegov ivot posvemanja sloboda
ili posvemanja nesloboda mogao je otidi i otiao je. I iz toga se ne
moe izvudi nikakva mudrost. Tonije, njegova glupost se sasvim

vidljivo razjasnila. Ako je ikad neto bilo mogude saznati, sada je znao
da on to nikada nije saznao. I svo to vrijeme prsti su mu bili zgreni,
izazivajudi agoniju od kostobolje.
Crawfordovo lice u uredu nije odisalo tolikom smislenodu kao
vani. Bez phillies kape na glavi, to lice je bilo sama ogromna brada,
nos bez hrpta i usko elo kao da je Bog, davi mu tu bradu vidljivo
zakrivljenu u obliku lopate, elio bebu Crawford ved od roenja
oznaiti kao upravitelja groblja. To lice bilo je na granici koja nau
vrstu odvaja od njezine neposredne prethodnice, no Crawford je ipak,
sjededi s druge strane starog pisadeg stola s potrganim nogama i
podlokom od razbijenog stakla, zraio profesionalnodu koja je bila u
skladu s ozbiljnodu njegova posla. Kako bi u Sabbathovu svijest
slikovito usjekli sve neugodnosti koje ekaju njegovo truplo, psi su
divlje reali. Zvekedudi lancima pod Crawfordovim prozorom, zvuali
su kao da su nabijeni snanom mrnjom prema idovima. tovie,
lanci i uzice za pse leali su razbacani na neopranom, izguljenom
linoleumu s uzorkom kvadratida na podu, a na Crawfordovu stolu, kao
odlagalite olovaka, spajalica za papire, ak i samih papira, sluila je
prazna pedigre zdjelica za psedu hranu iz koje su nekad hranili pse.
Kutiju do polovice ispunjenu neotvorenim vredama psede hrane
morali su maknuti s druge stolice u sobi kako bi Sabbath imao gdje
sjesti. Tek tada je Sabbath nad prednjim vratima ugledao prozor od
obojenog stakla na kojem je bila Davidova zvijezda. Ova kudica je bila
sagraena kao mjesto za grobnu molitvu, gdje su se oalodeni prije
sprovoda okupljali kraj lijesa. Sada je bila tenara.
Trae esto dolara za jedno mjesto, rekao mu je Crawford, a
za ono dvostruko trae tisudu dvjesto, ali sam snizio na tisudu sto. To
bih vam dvostruko mjesto i preporuio kao najbolji izbor. Na ljepem
je dijelu groblja. Tamo de vam biti bolje. Na ovom drugom mjestu
imate vrata koja se stalno otvaraju kraj vas, promet unutra i van...
Dvostruka parcela je predaleko. Dajte mi ono mjesto kraj
kapetana Schlossa.
Ako mislite da vam je tamo bolje...

I spomenik.
Ja ih ne prodajem, rekao sam vam.
Ali znate nekoga tko ih prodaje. elim naruiti spomenik.
Ima ih milijun vrsta.
Onakav kakav ima kapetan Schloss de biti dovoljan. Jednostavni
spomenik.
To nije jeftin kamen. To kota oko osamsto dolara. U New
Yorku bi vam naplatili tisudu dvjesto. I vie. Treba vam i odgovarajuda
podloga. Napladuje se i tarifa za betonski temelj. Natpis vam moram
naplatiti posebno, to je posebni troak.
Koliko?
Ovisi koliko elite redi.
Koliko i kapetan Schloss.
On ima puno toga napisanog na svom. To de vas kotati.
Sabbath je iz unutarnjeg depa izvadio omotnicu s Michellinim
novcem, pipajudi da se uvjeri kako je i omotnica s polaroidima jo tu.
Iz omotnice s novcem izvadio je est novanica za mjesto i osam za
nadgrobni kamen, te ih stavio na Crawfordov stol.
I jo tristo, upita Sabbath, za ono to elim redi?
Mi razgovaramo o preko pedeset slova, ree Crawford.
Sabbath odbroji jo etiri stotice. Jedna je za vas. Da se
pobrinete za izvrenje.
elite li ukrasno bilje? Nad vama? Yeco grmlje je dvjesto
sedamdeset pet dolara, i sadnica i rad.
Grmlje? Ne treba mi grmlje. Nikad nisam uo za yeco grmlje.
To se nalazi na vaem obiteljskom dijelu. To je yeco grmlje.
U redu. Dajte mi kao njihovo. Zasadite mi dva yeco grma.
Posegnuo je za jo tri stotice. Gospodine Crawford, sva moja
rodbina je ovdje. elim da vodite predstavu.
Vi ste bolesni.
Treba mi lijes, prijatelju. Kao onaj kakav sam danas vidio.

Obina jelovina. Onaj je bio etiristo. Znam ovjeka koji moe

izraditi isti za tristo pedeset.
I rabin. Onaj mali je u redu. Poto?
On? Sto dolara. Dajte da vam naem nekoga drugoga. Nadi du
vam jednako dobrog za pedeset.
idova?
Naravno, idova. On je star, to je sve.
Vrata ispod prozora s Davidovom zvijezdom su se otvorila, i ba
kad je unutra uao talijanski momak, jedan od pasa pojurio je kroz
vrata kraj Talijana, dok ga lanac nije zaustavio nekoliko desetaka
centimetara od Sabbathova lica.
Johnny, za Boga miloga, ree Crawford, zatvori vrata i dri
pse vani.
Tono, ree Sabbath, ne biste eljeli da me pojede. Priekajte
dok potpiem.
Ne, ovaj ovdje vas nede ujesti, uvjeri Crawford Sabbatha.
Onaj drugi, on moe nasrnuti na vas, ali ne i ovaj. Johny, izbaci psa
van!
Johnny je unatrake povukao psa za lanac, i silom ga, dok je pas
nastavio reati na Sabbatha, odvukao van.
Kakvi pomodnici. Ne moe sjesti i redi nekome 'Hej, napravi
tamo to treba.' Ne znaju kako. Na kraju du morati nabaviti
Meksikanca? I hode li on biti bolji? Bit de gori. Jeste li zakljuali auto?,
upitao je Sabbatha.
Gospodine Crawford, to sam izostavio iz planova?
Crawford pogleda u svoje biljeke. Trokovi sahrane, ree.
etiri stotine.
Sabbath izbroja jo etiri novanice i doda ih na hrpu koja je ved
bila na stolu.
Upute, ree mu Crawford. to elite na spomeniku?
Dajte mi papir. Dajte mi kovertu.

Dok je Crawford pripremao raune sve s trostrukim kopijama

Sabbath je na poleini Crawfordova papira (na prednjoj strani bio je
logo Odravanje groblja) skicirao obrise spomenika, nacrtao ga
naivno kao to dijete crta kudu ili drvo, a tako se cijelo vrijeme i
osjedao. Nacrtao je rijei epitafa kako ih je elio vidjeti. Onda je
presavio papir na tredinu, stavio ga u kovertu i zalijepio. Upute,
napisao je na kovertu, za stavljanje natpisa na nadgrobni spomenik
M. Sabbatha. Otvoriti kad bude potrebno. M.S. 13.04.1994.
Crawford, misaon kakav je ved bio, dugo je dovravao pisanje
rauna. Sabbath je uivao gledajudi ga. Bila je to dobra predstava.
Oblikovao je svako slovo svake rijei na svakom papiru kao da je
upravo ono od najvede vanosti. Najednom se uinilo kao da ga je
prosvijetlila duboka vjera, moda samo zbog toga to je Sabbathu
previe naplatio, a moda malo i zbog znaenja neizbjenosti koje su
ove formalnosti imale. I tako su dva prepredena ovjeka sjedila jedan
nasuprot drugome, sa starim pisadim stolom izmeu sebe, dva stara
ovjeka nepovjerljivo povezana i tako slina dok je svaki od njih
ispijao sve to je iz fontane ivota dolazilo do usta. Gospodin Crawford
je paljivo presavio uredske kopije rauna i tako presavijene papire
spremio u praznu zdjelicu za psedu hranu.
Sabbath se jo jedan posljednji put vratio do obiteljskih grobova,
dok mu je srce, iako umorno, poskakivalo i razrjeavalo u njemu
posljednju dvojbu. U ovome du uspjeti, obedajem vam. Onda je otiao
pogledati svoje vlastito mjesto. Na putu do tamo, proao je kraj dva
nadgrobna kamena koja prije nije primijetio. Voljeni sin i brat ubijen u
akciji u Normandiji 1. lipnja 1944., 27 godina. Uvijek demo te pamtiti,
narednik Harold Berg. Voljeni sin i brat Julius Dropkin ubijen u akciji
12. rujna 1944. u junoj Francuskoj, s 26 godina uvijek de biti u naim
srcima. Te momke poslali su u smrt. Dropkina i Berga poslali su u smrt.
Zastao je i psovao u njihovo ime.
Unato smetlitu preko puta i upljoj ogradi otraga i zaralim
vratima sa strane, ponos vlasnitva narastao je u njemu, koliko god
runo i bezvrijedno taj pjeskoviti komad zemlje izgledao, tu na kraju
parcele s grobovima za samce smjetene uz rub groblja. To mi ne

mogu uzeti. Bio je tako zadovoljan mudrim jutarnjim sklopljenim

poslom savjesnim izvrenjem svoje odluke, brisanjem veza,
odbacivanjem straha, pozdravom svojima da je zvidukao
Gershwina. Moda je drugi dio groblja doista bio ljepi, ali ako bi se
uzdigao na prste, mogao bi vidjeti svoju obitelj, a tu su preko puta i svi
inspirativni Weizmanovi, a odmah kraj njega desno ne, lijevo, u
zemlji bio je kapetan Schloss. Sabbath je polako ponovo proitao
duboki opis svog bududeg susjeda. Preivio holokasust, biznismen, u
spomen obitelj i prijatelji 30. svibanj 1929. 20. svibanj 1990.
Sabbath se sjetio da je samo dvadeset etiri sata ranije u izlogu
prodajnog ureda pokraj pogrebnog poduzeda, gdje su se oprostili od
Linca, proitao jedan natpis. Tamo je bio izloen bezimeni nadgrobni
kamen, a pokraj njega bila je reklamna poruka, naslovljena sa toje
spomenik?, a ispod toga je jednostavnim, elegantnim pismom bilo
objanjeno kako je spomenik simbol odanosti... jasan izraz
najplemenitijeg od svih ljudskih osjedaja LJUBAVI... spomenik se pravi
zato jer je postojao ivot, a ne smrt, i uz mudar odabir i odgovarajudi
savjet, on treba poticati ODANOST, VJERU I NADU u ivima... trebao bi
govoriti glasom prolosti i sadanjosti naratajima koji se jo nisu ni
rodili...
Divno reeno. Drago mi je da su nam razjasnili to jeto
spomenik. Kraj spomenika kapetanu Schlossu zamislio je svoj vlastiti:
Morris Sabbath
Mickey
Voljeni kurvi, zavodnik,
sodomist, zlostavlja ena
unitava morala, zagaiva mladei,
enoubojica,
samoubojstvo
1929.-1994.

***

...i to je bilo mjesto gdje je ivio ujak Fish i time je turneja zavrila.
Hoteli su nestali, na obali oceana zamijenile su ih skromne stambene
zgrade, ali nie niz ulice jo su uvijek stajale stare kude, drveni i zidani
bungalovi gdje su svi ivjeli, i on se, kao po preporuci Hemlock
Societyja provezao kraj njih, u ime zavrnog prisjedanja i oprotaja. Ali
vie nije mogao odgaati simboliki in svretka, bilo je vrijeme da
dovri prokletu stvar, veliki in koji de zakljuiti moju priu... i tako je
ostavljao Bradley Beach zauvijek, kad se tamo na Hammond Aveniji
materijalizirao bungalov koji je pripadao Fishu.
Hammondova avenija pruala se paralelno s oceanom sve do
Main Streeta i eljeznice, dobra dva kilometra udaljena od plae. Fish
mora da je mrtav ved godinama. Njegova ena dobila je tumor dok
smo mi jo bili djeca. Bila je vrlo mlada nismo mi to tada shvadali. Na
njezinoj glavi, sa strane, rastao je krumpir ispod povrine koe. Nosila
je marame kako bi sakrila tu runodu, ali je svaki otrooki klinac
mogao zapaziti gdje je krumpir bubrio. Fish nam je prodavao povrde iz
kamiona. Dugan je bio zaduen za kolae, Borden za mlijeko, Pechter
za kruh, Seabord za sladoled, Fish za povrde. Kad god bih vidio
krumpir u koari, pomislio sam na znate ved to. Na preminulu enu.
Nezamislivo. Neko vrijeme nisam mogao jesti krumpir. Ali onda sam
postao stariji i gladniji pa je prolo. Fish je odgojio dvoje djece. Vodio
ih je sa sobom kad je iao na kartanje s drugim mukarcima. Irving i
Lois. Irving je skupljao marke: Imao je najmanje po jednu iz svake
zemlje. Lois je imala cikice. Ved s deset godina ih je imala. U osnovnoj
koli, deki bi joj bacili kaput preko glave, stisnuli ih i pobjegli. Morty
rekao da ja to ne smijem, jer je ona naa roakinja. Dalja
roakinja. Ali Morty je rekao ne, to je protiv nekog idovskog obiaja.
Naa prezimena bila su sve samo ne ista. Zahvaljujudi abecedi, sjedio
sam samo nekoliko centimetara od Lois. Vrlo su teki bili ti satovi.
Zadovoljstvo je bilo teko moja prva lekcija iz toga. Na kraju sata
morao sam drati biljenicu ispred hlaa kad smo izlazili iz uionice. Ali
Morty je rekao ne bez obzira na sve, ne. Posljednja osoba koju sam
ikada sluao o takvim pitanjima. Trebao sam mu redi na groblju:
Kakav idovski zakon? Izmislio si to, kurvin sine. To bi ga nasmijalo. I

to bi bio uitak, pruiti ruku i nasmijati ga, dati mu tijelo, glas, ivot s
neto zabave u sebi, zabave postojanja koju ak i muica mora
osjedati, uitka postojanja, istog i jednostavnog, koji gotovo svatko s
ove strane odjela za rak povremeno osjeti, koliko god, sveukupno
gledano, sreda nije dareljivo raspodijeljena. Evo, Mort, ono to
zovemo ivotom kao to nebo zovemo nebom, a sunce suncem.
Kako smo nemarni. Evo ti, brate, ivu duu koliko vrijedi vrijedi, uzmi
moju!
U redu. Vrijeme je vratiti se u stanje svijesti neophodno za
zavretak prie. Da de mu biti potrebno stanje svijesti i vie od toga
malenkost, veliina, glupost, mudrost, kukaviluk, heroizam, sljepoda,
vizija, sve iz arsenala dviju suprotstavljenih vojski ujedinjenih u jedno
to je znao. Razmiljanje o zabavi koju i muica mora osjedati nede
nimalo olakati stvar. Prestani misliti krive misli i primi se prave. A sad,
pak, Fishova kuda od svih kuda! Kuda Sabbathove obitelji sad je bila
u vlasnitvu hispano para, mua i ene koje je vidio kako kleedi
ureuju vrt uz prilaz (ne vie pjeani nego asfaltirani) to jedivno
utjecalo na njegovu odlunost, jer se sav njegov jad stopio s odlukom.
Nove stvari, stakleni trijem i aluminijska pomina vrata i valovite
metalne aluzine bile su takve da je bilo smijeno razmiljati o kudi
kao njihovoj, jednako smijeno kao misliti da je groblje njihovo. Ali ova
ruevina, Fishova, imala je znaenje. Znaenje, kakvo je to udno
pretjerivanje: prema Sabbathovu iskustvu, to je uvod u krivo
razumijevanje.
Tamo gdje je jo bilo roleta, bile su potrgane; gdje su letve jo
visile, bile su polomljene; gdje su bile stepenice, izgledale su kao da ne
bi izdrale ni maku. Fishova ruevna kuda izgledala je nenastanjeno.
Koliko bi kotalo, Sabbath se pitao prije izvrenja samoubojstva
kupiti je? Preostalo mu je jo sedam i pol tisuda dolara preostao mu
je jo i ivot, a gdje je ivot postoji i pokretnost. Iziao je iz auta i
pridravajudi se za ogradu, koja kao da se za stepenice nije drala
niim vrdim od misli, doao je do vrata. Uinio je to oprezno posve
lien osjedaja slobode ovjeka koji se prestao brinuti za ouvanje svog
ivota i udova.

Poput ge Nussbaum iz starog Fred Allen Showa Fishove

omiljene zabave viknuo je: Hej, ima li koga? Pokucao je na prozore
dnevne sobe. Bilo je teko vidjeti unutra zbog slabog danjeg svjetla i
zato to su sa svakog prozora visjeli zavoji mumije koji su nekada bili
zastori. Obiao je sa strane i stigao u stranje dvorite. Uz busenje
trave i korov, tamo nije bilo niega osim stolice za plau, stolice s
remenjem koja je izgledala kao da je nitko nije sklonio s otvorenog jo
od onog srpanjskog popodneva kad je otiao vidjeti Irvingove marke
(ciljano) i s Irvingova prozora gledao Lois kako se vani suna u svom
kupadem kostimu, njezino tijelo, vinograd njezina tijela, ispunjalo je
svaki centimetar te iste stolice. Krema za sunanje. Iz tube. Sva se
njome namazala. Izgledalo mu je to poput sperme. Imala je promukao
glas. Pokrivena spermom. Njegova roakinja. Kad netko kome je tek
dvanaest mora ivjeti sa svim tim, gotovo je nepotrebno ita i
objanjavati. Nije bilo nikakvog idovskog zakona, ti gade.
Vratio se, traedi znak Prodaje se. Gdje bi se mogao raspitati
za kudu? Ima li koga? viknuo je s donje stepenice, i s druge strane
ceste zauo glas, enski glas kako mu odgovara: Traite starca?
S druge strane mahala mu je crnkinja mlada, nasmijeena,
simpatina i okrugla u traperu. Stajala je na gornjoj stepenici trijema,
gdje je sluala radio. Kad je Sabbath bio djeak, ono malo crnaca koje
je vidio bili su ili u Asburyju ili preko u Betmaru. Crnci u Betmaru
vedinom su prali posue u hotelu, ili su sluili u kudama, manuelni
radnici na udnim poslovima, ivjeli su kraj Springwood avenije, tamo
kraj trnica s pilidima i ribarnica, kamo smo ili s praznom staklenkom
koju nam je dala majka i punili je kiselim kupusom kad je bila sezona.
Tamo je bio i crnaki bar, vrude mjesto za vrijeme rata, Leo's Turf
Club, pun ena i razmetljvih tipova u stranim odijelima. Momci bi
subotom naveer paradirali i opijali se. Najbolja glazba bila je kod Lea.
Veliki saksofonisti, prema Mortyjevu miljenju. Crnci tada nisu bili u
neprijateljstvu s bijelcima u Asburyju, i Morty je upoznao neke svirae
i odveo me tamo par puta dok sam jo bio klinac, kao bih uo ivu jazz
glazbu. Moja pojava dovodila je do ludila Lea, velikog idovskog tipa
koji je bio vlasnik. Vidio bi me kako dolazim i rekao, to ti k vragu

radi ovdje? Tamo je bio crni saksofonist koji je bio brat slavnog
skakaa preko prepona Ashburyjeva trkakog tima za koji je Morty
trao i bacao disk. On bi rekao: Kako je, Morty? Di si? Di si! Volio
sam to di si iz svih mogudih razloga i izluivao Mortyja ponavljajudi to
cijelim putem kudi. Drugi crnaki bar imao je sanjivo ime Orhideja
ali tamo nije bilo ive glazbe, samo jukebox, i tamo nismo nikada ili.
Da, Ashbury High u Sabbathovo je vrijeme bio pun Talijana, s neto
malo crnaca, i neto tih, kako se dovraga zovu, protestanata, bijelih
protestanata. Long Branch bio je tada strogo talijanski. Longa Branch.
Preko u Belmaru puno je crnaca radilo u praonicama i ivjelo oko 15te
avenije, 1 lte avenije. Preko puta sinagoge u Belmaru bila je jedna
crnaka obitelj koja je dolazila paliti i gasiti svjetla na sabat. A nekoliko
godina okolo se motao i jedan crni sladoledar, prije nego to je
Seaboard prigrabio monopol na ljetnu trgovinu. On je uvijek udio
Sabbathovu majku, ne toliko zato to je bio crnac koji prodaje
sladoled, prvi i posljednji kojeg je itko vidio, nego zbog naina na koji
ga je prodavao. Traila bi komad sladoleda za dvadeset pet centi, a on
bi odrezao komad, stavio ga na vagu i rekao Evo ga. Ona bi ga
unijela u kudu i te veeri za vrijeme jela bi rekla svojoj obitelji: Zato
ga stavlja na vagu? Nikad ga nisam vidjela da doda ili oduzme komad.
Koga on vue za nos kad ga stavlja na vagu? Tebe, rekao je
Sabbathov otac. Od tog sladoledara kupovala je sladoled dvaput
tjedno dok jednog dana sladoledar nije nestao. Moda je ovo njegova
unuka, unuka sladoledara kojeg smo Morty i ja zvali Evo Ga.
Nismo ga vidjeli ved mjesec dana, ree ona. Netko bi trebao
provjeriti to je s njim. Znate li vi?
Zbog toga sam tu. ree Sabbath.
On ne uje. Morate snano lupati. Nemojte prestajati.
Umjesto da snano lupa i ne prestaje, uinio je neto jo bolje
otvorio je zaglavljeni prozorid, iznutra pritisnuo kvaku ulaznih vrata i
uetao u kudu. Nezakljuano. I tamo je bio Fish. Tamo je bio roak
Fish. Nije bio na groblju pod kamenom nego je sjedio na sofi kraj
pokrajnjeg prozora. Oito nije ni vidio ni uo Sabbatha kako ulazi.
Strano je bio malen za roaka Fisha, ali to je bio on. Slinost

Sabbathovu ocu jo je bila vidljiva u irokoj delavoj lubanji, uskoj bradi,

velikim uima, ali jo vie u neemu ne tako lako objanjivom
poznatom izgledu koji je imala cijela generacija idova. Teina ivota,
jednostavnost kojom se on podnosi, zahvalnost to se nije potpuno
slomio, nepokolebljivo, nevino povjerenje nita od toga nije nestalo
s njegova lica. Nije moglo. Povjerenje. Veliki dar u ovom mrtvakom
svijetu.
Trebao bih otidi. On izgleda kao da bi ga jedan slog mogao
otpuhnuti. Sve to kaem moe ga ubiti. Ali to je Fish. Mislio sam da je
dobio taj nadimak zato to se ponekad usudio po nodi odlaziti pecati
na brodove gdje se zabavljala radnika klasa gojima. Nije mnogo
idova s naglaskom odlazilo tim pijancima. Jednom, dok sam bio
klinac, poveo je Mortyja i mene. Bilo je zabavno idi nekamo s odraslim
ovjekom. Moj otac nije pecao ni plivao. Fish je znao ijedno i drugo.
On me nauio plivati. Kad peca obino ne ulovi nita. Ponekad
izvadi jednu. Ponekad ima pred sobom jato riba i ulovi ih puno. Ali
to se ne dogaa esto.
Jedne nedjelje rano u rujnu spustila se divna oluja, i im je
zavrila, Fish je s Irvingom otrao po prazni kamion za povrde i rekao
Mortyju i meni da brzo doemo sa tapovima, a onda je kao lud
odjurio s nama do plae kraj Newark avenije znao je tono na koju
plau treba otidi. Ljeti, nakon oluje i velikih promjena temperature i
turbulencije vode, jata dolaze brzo i lako grizu na mamce, i moe
vidjeti ribe; tamo su u valovima. I doista su bile. Fish je to znao. Vide
se kako iskau iz valova. Fish je ulovio petnaest riba u trideset minuta.
Meni je tada bilo deset godina, a ak sam i ja ulovio tri. To je bilo
1939. godine. A kad sam postao stariji to je bilo nakon Mortyjevog
odlaska; imao sam oko etrnaest godina Morty mi je jako
nedostajao, a Fish je to saznao od mog oca i odveo me jedne subote
cijelu nod na plau. Nakon bluesa. Ponio je sa sobom termosicu aja
koju smo dijelili. Ne mogu izvriti samoubojstvo, a da ne kaem
zbogom Fishu. Ako ga moj glas preplai i padne mrtav, samo dopiite i
Ubojica staraca na kamen.

Roae Fish sjeda li me se? Ja sam Mickey Sabbath. Ja sam

Morris. Moj brat je bio Morty.
Fish ga nije uo. Sabbath de morati pridi sofi. Kad ugleda bradu,
pomislit de da sam Smrt, lopov, provalnik s noem. Nisam se osjedao
tako opasnim od pete godine. Niti sam bio sretniji. To je Fish.
Neobrazovan, dobro odgojen, pomalo aljivdija, ali i krt, o, tako krt,
govorila je moja majka. Istina. Uas novca. Ali mukarci su od toga
patili. Kako i ne bi, mama? Prestraeni, sami u svijetu, ali sa
sposobodu otpora koja je ak i njima bila neobjanjiva, odnosno bila
bi, da nisu bili poteeni strane sklonosti prema razmiljanju.
Razmiljanje je bila posljednja stvar koja im je nedostajala u ivotu.
Sve je bilo vanije od toga.
Fish, ree, prilazedi mu rairenih ruku, ja sam Mickey. Mickey
Sabbath. Tvoj roak. Sin Sama i Yette. Mickey Sabbath. Njegovo
vikanje potaknulo je Fisha da podigne pogled s dvije potanske
poiljke koje je premetao u krilu. Tko mu je to poslao? Ja teko da ikad
primam potu. Jo jedan dokaz da nije mrtav.
Ti? Tko si ti?, upita Fish. Ti si iz novina?
Ne. Nisam iz novina. Ne. Ja sam Mickey Sabbath. Sabbath.
Da? Imao sam roaka Sabbatha. Na McCabe aveniji. To nije on,
je li?
Njegov naglasak i nain govora jo su isti, ali bez onog snanog
glasa za vikanje po ulici prema kudama i skroz u stranja dvorita:
Po-vr-de! Svjee po-vr-de, dame! Prema upljem glasu bez boje
moglo se naslutiti ne samo koliko je gluh i koliko sam, nego i to da ovo
nije bio jedan od njegovih velikih dana. Cista sjena od ovjeka. A u
onim kartakim igrama, kad bi pobijedio njegovo je oduevljenje bilo
nasilno nekoliko puta bi lupio po kuhinjskom stolu dok se smijao i
skupljao lovu. Poslije je moja majka objanjavala kako je to zbog toga
to je pohlepan. Ljepljiva traka za muhe njihala se na stropu kuhinje.
Kratko i nepravilno bzzzzz muhe koja je umirala nad njihovim glavama,
bilo je sve to se moglo uti u kuhinji dok su oni bili posve
usredotoeni na novo dijeljenje karata. I cvrci. I vlak, taj ne

pretjerano milozvuan zvuk koji je mogao s malog stvorenja u krevetu

oderati kou do ivanih zavretaka barem onih dana, razotkriti
djeaka do posljednjeg centimetra njegove unutranjosti velikoj drami
i tajanstvenosti ivota zviduk jerseyske obalne teretne linije u tami,
dok se resko iri gradom. I bolnika kola. Za ljeta, kad su stariji ljudi
nastojali pobjedi od jerseyskih komaraca, svakog dana se ula
ambulantna sirena. Dva ugla juno, kod Brinley hotela, netko bi umro
skoro svake nodi. Brkanje s unucima u plidaku na sunanoj plai i,
nodu, razgovori na jidiu na klupama i daskama i onda, ukoeno,
natrag do koer hotela gdje bi se, spremajudi se u krevet, uvijek netko
od njih sruio i umro. Vijest o tome proirila bi se plaom sljededi dan.
Netko se samo sruio u zahodu i umro. Jo proli tjedan u subotu
vidjeli su nekog radnika u hotelu kako se brije i ali vlasniku a danas
ga vie nema! S osam, devet, deset godina nisam to mogao podnijeti.
Sirene su me uasavale. Sjeo bih u krevetu i vikao Ne! Ne! To bi
probudilo Mortyja u susjednom krevetu. to ti je?
Ne elim umrijeti!
I nede. Ti si dijete. Idi spavati. On bi mi pomogao da to
prebrodim. Onda je on umro, dok je jo bio dijete. I to jeto u Fishu
tako nerviralo moju majku? To to jepreivio i bio se u stanju smijati
bez ene? Moda je bilo djevojaka. Cijeli dan se druio sa enama,
uvaljivao im povrde, moda je i sebe uvalio nekoj od njih. To bi moglo
objasniti zastoje Fish jo ovdje. ljezdano okaljavanje moe biti teko
zaustavljiva pokretaka sila.
Jest, to je on, ree Sabbath. To je bio moj otac. Na McCabeu.
To je bio Sam. Ja sam njegov sin. Moja majka je bila Yetta.
Oni su ivjeli na McCabeu?
Tako je. U drugom po redu kvartu. Ja sam njihov sin Mickey.
Morris.
Drugi po redu kvart kod McCabea. Kunem se da se ne sjedam
tko si ti, potenja mi.
Sjeda se svog kamiona, zar ne? Roak Fish i njegov kamion.

Kamiona se sjedam. Tad sam imao kamion. Da. inilo se da

razumije to je rekao tek kad bi to izgovorio. Ha, dodao je udan
znak prisjedanja neega.
I prodavao si povrde iz kamiona.
Povrde. Povrde se sjedam da sam prodavao.
Pa, prodavao si ga i mojoj majci. Ponekad meni. Izaao sam s
njezinim popisom i ti bi mi ga prodao. Mickey. Morris. Sin Sama i
Yette. Mlai sin. Drugi je bio Morty. Vodio si nas na pecanje.
Kunem se da se ne sjedam.
Pa, to je u redu. Sabbath je zaobiao stolid za kavu i sjeo kraj
Fisha na sofu. Koa mu je bila vrlo tamna, a iza velikih naoala s
ronatim okvirom inilo se da oi dobivaju signale iz mozga Sabbath
je izbliza jasnije vidio da se tamo negdje iza stvari jo spajaju. To je
dobro. One su zapravo govorile. Na svoje iznenaenje, morao je
suspregnuti elju da podigne Fisha i stavi ga u krilo. Jako
drago to te vidim, Fish.
Meni isto. Ali jo se ne mogu sjetiti tko si ti.
U redu je. Bio sam djeak.
Koliko si bio star tada?
Dok si imao kamion? To je bilo prije rata. Imao sam oko devet,
deset godina. A ti si bio mlad ovjek oko etrdeset.
I prodavao sam povrde tvojoj majci, kae?
Tako je. Yetti. Nije vano. Kako se osjeda?
Prilino dobro, hvala. Nije loe.
Ta ljubaznost. Mora da se sviao i damama, muevni primjerak s
miidima, pristojnodu i nekoliko ala. Da, to je ono to je ljutilo moju
majku, bez sumnje. Raskona muevnost.
Fishove hlae sada su bile isprugane mrljama od urina, i njegova
pletena vesta bila je neopisive boje tamo gdje je na prednjoj strani
bila prekrivena debelim slojem hrane naroito obilno na traci s
gumbima ali koulja je izgledala svjee, i nije vonjao. Njegov je dah,
zauujude, bio sladak: miris stvorenja koje se hrani djetelinom. No je

li mogude da su ti veliki, iskrivljeni zubi stvarno njegovi? Moraju biti.

Nitko ne izrauje zubala koja tako izgledaju, osim moda za konja.
Sabbath je ponovo suspregao poriv da ga podigne i stavi na krilo i
zadovoljio se time da prebaci ruku preko sofe tako da je djelomino
poivala na Fishovu ramenu. Sofa je bila uvelike slina vesti. Impasto,
kako to zovu slikari. Onako kako bi mlada djevojka mogla pruiti svoje
usne na poljubac ili kako se to nekad radilo, na davno zastarjeli
nain Fish je ponudio svoje uho Sabbathu kako bi bolje uo to
govori. Sabbath je gotovo mogao pojesti to uho, s dlakama i svim
ostalim. Svakim trenom postajao je sve sretniji. Bezobzirna elja da se
pobijedi u kartama. Tepanje muterijama iza kamiona. ljezdano
okaljavanje sa zubima konja. Nesposobnost da se umre. Sjedenje i
ekanje umjesto toga. Ta misao snano je uzbudila Sabbatha: udni
besmisao pukog ostajanja, umjesto odlaska.
Moe li hodati?, upita ga Sabbath. Moe li proetati?
Hodam oko kude.
Kako jede? Sam si priprema hranu?
O da. Kuham si sam. Sigurno. Peem piletinu...
ekali su dok je Fish pokuavao neto smisliti iza piletine.
Sabbath bi mogao ekati zauvijek. Mogao bih se useliti ovamo i hraniti
ga. Nas dvojica jedemo nau juhu. Crnkinja s druge strane ceste dolazi
k nama za desert. 'Nemojte prestajati.' Ne bi mi smetalo svaki dan
sluati to od nje.
Jedem, kako se to zove. Slatko od jabuka jedem. Za desert.
A za doruak? Jesi li pojeo doruak jutros?
Aha. Doruak. Napravio sam si svoje itarice. Skuhao sam si
itarice. Pravim si zobene pahuljice. Idudi dan spremam... kako se to
zove. itarice kako se to dovraga zove?
Kukuruzne?
Ne, ne jedem kukuruzne. Ne, prije sam jeo kukuruzne.
A Lois?
Moja kderka? Ona je umrla. Poznavao si je?

Naravno. A Irv?
Moj sin, on je preminuo. Prije skoro godinu dana. Imao je
ezdeset est godina. Nita. Umro je.
Mi smo zajedno ili u srednju kolu.
Da? Ti i Irving?
On je bio malo stariji od mene. Izmeu moga brata i mene.
Zavidio sam Irvingu jer je nosio povrde od kamiona do vrata enama
koje su kupovale. Kad sam bio dijete, mislio sam da je Irving netko,
zato to radi s ocem na kamionu.
Da? Ti ivi ovdje?
Ne. Ne sada. Prije jesam. ivim u Novoj Engleskoj. Gore na
sjeveru.
Pa to te je dovelo ovamo dolje?
elio sam vidjeti ljude koje sam poznavao, ree Sabbath.
Neto mi je govorilo da si jo iv.
Hvala Bogu, jesam.
A ja sam pomislio: 'Htio bih ga vidjeti. Pitam se sjeda li se mene
ili mog brata. Mog brata, Mortyja.' Sjeda li se Mortyja Sabbatha? I on
je bio tvoj roak.
Loe pamdenje. Sjedam se malo. Tu sam ezdeset godina. U
ovoj kudi. Kupio sam je kad sam bio mladi ovjek. Imao sam oko
trideset. Onda. Kupio sam kudu i evo je, na istom mjestu.
Moe li se jo sam penjati uz stepenice? Na drugom kraju
dnevne sobe, kraj vrata, bile su stepenice uz koje se Sabbath utrkivao
s Irvingom kako bi s prozora spavade sobe na stranjoj strani mogao
gledati Loisino tijelo. Sea&Ski. Je li to bilo ono to je istiskivala iz tube,
ili je Sea&Ski bio poslije? Sramota da nije ivjela dovoljno dugo da bi
saznala kako me je skoro ubilo gledati je kako se mae. Kladim se da bi
joj sad to bilo drago uti. Kladim se da naa prijateljska pristojnost
sada Lois ne znai puno.

O da, ree Fish. Mogu. Penjem se gore, sigurno. Mogu idi

gore. Moja spavada soba je gore. Pa onda moram idi gore. Sigurno.
Idem gore jednom na dan. Odem gore pa doem dolje.
Spava li dosta?
Ne, to je moj problem. Jako loe spavam. Skoro uopde ne.
Nikad nisam spavao u ivotu. Ne mogu spavati.
Je li to moglo biti sve ono to jeSabbath mislio da jest? Nije mu
bilo svojstveno ovako se pruati drugome. Ali nije vodio ovako
zanimljiv razgovor osim sinodnjeg s Michelle ved godinama. Prvi
ovjek kojeg sam sreo od odlaska na more, a koji mi nije do sri
dosadan.
to radi kad ne spava?
Samo leim u krevetu i razmiljam, to je sve.
O emu razmilja?
Neko rezanje razleglo se iz Fisha, zvualo je kao buka koja dolazi
iz pedine. Mora biti ono ega se sjeda kao smijeha. A prije se puno
smijao, smijao se kao lud kad god bi dobio partiju. O, o raznim
stvarima.
Sjeda li se iega, Fish, o starim danima? Sjeda li se uopde
starih dana?
Na primjer to?
Sjeda li se Yette i Sama. Mojih roditelja.
Oni su ti bili roditelji?
Da.
Fish se jako trudio, koncentrirajudi se kao ovjek na zahodu. I
inilo se na trenutak da se neka nejasna umna aktivnost doista
pojavila u njegovoj lubanji. Ali na kraju je morao odgovoriti, Kunem
se da se ne sjedam.
Pa to radi po cijele dane, sad kad ne prodaje povrde?
Pa hodam okolo. Vjebam. Hodam oko kude. Kad ima sunca, ja
sam vani na suncu. Danas je trinaesti travnja, je li?
Jest. Kako zna koji je datum? Prati li kalendar?

Ljutnja je bila iskrena kad je rekao: Ne. Ja naprosto znam da je

danas trinaesti travanj.
Slua li radio? Prije si s nama ponekad sluao radio. H.V.
Kaltenborna. Vijesti s ratita.
Jesam? Ne, sada ne. Imam tu radio. Ali ne sluam. Loe ujem.
Pa, nosim se s godinama. to misli koliko sam star?
Znam koliko si star. Ima sto godina.
Pa kako zna?
Jer si bio pet godina stariji od mog oca. Moj otac je bio tvoj
roak. Prodavao je maslac i jaja. Zvao se Sam.
On te poslao ovame? Ili to?
Da. On me poslao ovamo.
Je li stvarno? On i njegova ena Yetta. Vidi ih esto?
Povremeno.
On te poslao k meni?
Da.
Nije li to neobino?
Ta rije je Sabbathu dala snaan poticaj. Ako moe redi
neobino, onda taj mozak moe izbaciti jo stvari koje elim. Sad si s
ovjekom na kojem je ivot ostavio traga. To je unutra. Sad samo
treba ostati s njim, ostati s njim, dok ne bude u stanju dobiti trag tog
traga. uti ga kako kae Mickey. Morty. Yetta. Sam, uti ga kako
kae: Bio sam tamo. Kunem se da se sjedam. Svi smo bili ivi.
Izgleda prilino dobro za nekoga tko ima sto godina.
Hvala Bogu. Nije loe, ne. Osjedam se dobro.
Nema problema, nita te ne boli?
Ne, ne. Hvala Bogu, ne.
Sretnik si, Fish, kad te nita ne boli.
Hvala Bogu, sigurno. Jesam.
I to sad voli raditi? Sjeda li se kartanja sa Samom? Sjeda li se
pecanja? Na plai? Na amcu s gojima? Prije si uivao posjedivati

nau kudu naveer. Kad bi me vidio kako sjedim, stisnuo bi mi koljeno.

Rekao si: 'Mickey ili Morris, koji si ti?' Ne sjeda se svega toga. Ti i moj
otac priali ste na jidiu.
Vu den? Jo govorim jidi. Nikad nisam to zaboravio.
To je dobro. Znai, govori ponekad na jidiu. To je dobro. to
jo radi, to ti prua uitak?
Uitak? Zauen je da mogu postaviti takvo pitanje. Pitam ga
za uitak i po prvi mu put pada na pamet da moda ima posla s ludom
osobom. Luak je uao u njegovu kudu i sad ima razloga za strah.
Kakav uitak?, ree. Ja sam samo u kudi i oko kude i to je sve. Ne
idem u kino ili neto tako. Ne mogu. Ionako nita ne bih vidio. Pa zato
onda da idem?
Via li ljude
Hmmm. Ljudi. Tu je velika mrlja, koja zamagljuje odgovor.
Ljudi. On razmilja, iako nemam pojma to bi ta rije ovdje mogla
znaiti kao da pokuava upaliti mokru ibicu. Ne, kae napokon.
Imam susjeda preko puta kojeg vidim. On je goj. Nije idov.
Je li dobar?
Aha, da, dobar je.
To je dobro. Kako i treba. Njih ue da vole svoje blinje.
Vjerojatno je tvoja sreda da nije idov. A tko ti isti kudu?
Jedna ena doe, svakih par tjedana.
E pa, bogami, dobit de nogom u dupe kad ja preuzmem.
Prljavtina. Smede. U dnevnoj sobi ima malo toga osim poda osim
sofe i stolida tu je jo samo slomljena podstavljena stolica, bez
naslonjaa a taj pod je pod majmunskog kaveza. Jednom sam vidio
zooloki vrt u nekom gradidu na jugu Italije, zooloki vrt koji nikad
nisam zaboravio. Ali otpad i prljavtina tamo su bili najmanji problem.
Ili ta ena vidi jo loije od Fisha, ili je prevarantica i pijandura. Ona
odlazi.
Nema tu nita za istiti, ree Fish. Krevet, on je u dobrom
stanju.
A tko je zaduen za pranje? Tko ti pere odjedu?

Odjedu... Ovo je teko. Pitanja postaju sve tea. Ili pokuava

nadi odgovor, ili umire. Ako je smrt u pitanju, Fishova dugo odgaana
smrt, ne bi bilo u redu da mu posljednje to jeuo bude Tko ti pere
odjedu? Zadaci. Ti su ljudi sve gledali kao zadatke. Oni i njihovi zadaci
bili su jedno.
Tko ti pere ve?
Ve je upalio. Imam samo par stvari. Ja sam perem. Nemam
puno vea. Samo potkoulju i gade i to je sve. Nema puno za raditi.
Perem ga u lavoru, vani. I vjeam ga na trik. I ono se sui! Za
komini efekt, stanka. Onda pobjedonosno sui! Da, Fish se vrada;
uvijek kae neto to nasmije Mickeya. To nije bilo puno, ali u njemu
je bilo duha, itekako, bilo je uda i darova. Sui! Ali on je tako krt.
Dok je bila iva, jadna ena, nikad joj nije kupio ni stvaricu.
Fischel je usamljeni ovjek, rekao je moj otac; Pusti ga da
uiva u obitelji barem deset minuta kad doe kod nas naveer. On voli
nau djecu. Vie od vlastite. Ne znam zato, ali to je istina.
Ide li ikad gledati ocean?, upita Sabbath.
Ne. Ne mogu vie. To je prolo. Predaleko za hodanje. Pa pa,
ocean.
Ali tvoj mozak je u redu.
Da, moj mozak je u redu. Hvala bogu. U redu je.
I jo ima kudu. Dobro si ivio prodajudi povrde.
Opet je ozlojeen. Ne to nije bio dobar ivot, to je bio jadan
ivot. Razvozio sam okolo povrde. Asbury Park, Belmar. U Belmar sam
esto iao. Sa svojim kamionom. Imao sam otvoreni kamion. Unutra
sloene koare. Tu je prije bila trnica. Otvorena trnica. A onda davno
prije bili su farmeri. Farmeri su dolazili. To je bilo davno. To sam ved
zaboravio.
Proveo si cijeli svoj ivot kao prodava povrda.
Da, skoro cijeli ivot.
Guraj. To je kao pokuavati jednom rukom izvlaiti automobil iz
zapuha snijega, i kotai se poinju primaju podloge, pa guraj. Da,

sjedam se Mortyja. Morty. Mickey. Yetta. Sam. On to moe redi.

Natjeraj ga.
Na to? to se moe uiniti za tebe u ovaj kasni as?
Sjeda li se svoje majke i oca, Fish?
Sjedam? Sigurno. O da. Naravno. U Rusiji. Ja sam isto roen u
Rusiji. Prije sto godina.
Ti si roen 1894.
Aha. Aha. U pravu si. Kako si znao?
A sjeda li se koliko si imao godina kad si doao u Ameriku?
Koliko godina? Sjedam se. Petnaest ili esnaest godina. Bio sam
mlad deko. Nauio sam engleski.
I ne sjeda se Mortyja i Mickeya? Dvoje djece. Djece od Yette i
Sama.
Ti si Morty?
Ja sam njegov mlai brat. Sjeda se Mortyja. Atletiar. Trkaka
zvijezda. Zazvidao si kad god bi opipao njegove miide. Klarinet. On je
svirao klarinet. Znao je rukama popraviti sve. erupao je kokoi kod
Feldmana nakon kole. Za mesara koji se kartao s tobom i mojim
ocem i Kravitzom tapetarom. Ja sam mu pomagao. etvrtkom i
petkom. Ti se ne sjeda ni Feldmana? Nije vano. Morty je bio pilot u
ratu. Bio je moj brat. Poginuo je u ratu.
Za vrijeme rata je to bilo? Drugog svjetskog rata?
Da.
To je bilo dosta davno, zar ne?
Prije pedeset godina, Fish.
To je puno vremena.
U blagovaonicu se ulazilo iz stranjeg dijela dnevne sobe, i
njezini su prozori gledali na dvorite. Zimi, preko vikenda, razgledali su
Irvingove marke na stolu blagavaonice, prouavali rubove i igove
koliko je god stoljeda trebalo da Lois doe u kudu i uspne se uz
stepenice u svoju sobu. Ponekad je odlazila u kupaonicu. Zvuk vode
kako curi iz slavina, to ga se Sabbath naprezao oslukivati, bio je

daleko bitniji od maraka. Stolice u blagovaonici na kojima su on i Irv

sjedili sad su bile zakopane ispod odjede, prekrivene kouljama,
vestama, hlaama, kaputima. Preslijep za ormare, stari Fish ruje uvao
svoju garderobu.
Uzdu jednog zida bio je naslonjen ormar koji je Sabbath, na
mahove se zagledajudi u njega, naposlijetku prepoznao. Furnir od
javora sa zaobljenim uglovima to je bio majin ormar, dragocjeni
ormar njegove vlastite majke, gdje je drala dobre tanjure iz kojih se
nikad nije jelo, kristalne ae iz kojih se nikad nije pilo; gdje je njegov
otac drao talis koji je koristio dvaput godinje, barunastu vredicu s
molitvenikom iz kojeg nikad nije molio; i gdje je Sabbath jednom
naao, ispod dobrog stolnjaka, predobrog za njima sline da ga ikad
koriste, knjigu uvezanu u plavo platno koja se sastojala od uputa kako
preivjeti prvu branu nod. Mukarac se trebao oprati, napudrati,
obudi meku robu (po mogudnosti svilenu), obrijati se ak i ako se ved
obrijao ujutro a ena se trebala truditi ne onesvijestiti se. Stranice i
stranice, njih skoro stotinu, u kojima Sabbath nije mogao pronadi niti
jednu rije za kojom je tragao. Knjiga je bila vedinom o rasvjeti, mirisu
i ljubavi. Mora da je bila od velike pomodi Yetti i Samu. Pitam se samo
gdje su nabavili posudu za mijeanje koktela. Mirisi nisu bili ukljueni,
sudedi prema toj knjizi niti jedan miris nije bio izlistan u indeksu.
Njemu je bilo dvanaest. Mirise de morati nadi dalje od majina
ormara, ponekad ponosno zvanog kredenc.
Kada je, etiri godine prije smrti, njegova majka otila u staraki
dom, a on prodao kudu, te su stvari jamano razdijelili okolo ili ukrali.
Pomislio je da je odvjetnik otvorio aukciju kako bi platio raune.
Moda je Fish kupio dio. Iz osjedaja to ih je gajio prema veerima
provedenima u naoj kudi. Tada mu je ved bilo devedeset. Moda mu
je za dvadeset dolara taj ormar kupio Irving. U svakom sluaju, ormar
je tu. Fish je tu, ormar je tu i to jo?
Sjeda se, Fish, kako su za vrijeme rata svjetla na obali bila
pogaena? Sjeda se zamraenja?

Da. Nije bilo svjetla. Sjedam se i da je ocean bio tako divlji da je

prekrio cijelo etalite i doao do Ocean Avenue. Tako se podigao
dvaput u mom ivotu. Velika oluja.
Atlantik je modan ocean.
Sigurno. Prekrio je cijelo etalite sve do Ocean Drivea. Dvaput
u mom ivotu.
Sjeda li se svoje ene?
Naravno da je se sjedam. Stigao sam ovamo. Oenio se. Vrlo
dobra ena. Ona je umrla, to je bilo prije trideset, etrdeset godina.
Od tada sam sam. Nije dobro biti sam. To je usamljeni ivot. I to
moe napraviti? Nita se ne da napraviti u vezi toga. Treba izvudi
najbolje. To je to. Kad je vani sunano, sunce sija, ja idem van otraga. I
sjedim na suncu. I postanem lijepo taman. To je moj ivot. To volim.
ivot vani. Moje dvorite otraga. Sjedim tamo vedinom svaki dan kad
ima sunca. Ti razumije jidi? 'Star si, jadan si.' Danas je kia.
Treba prijedi do tog ormara. Ali sad je Fish stavio ruke na moja
bedra, ruke mu poivaju na meni dok razgovaramo, i ak ni
Machiavelli ne bi uspio ustati u tom trenutku, ak i kad bi znao, kao
to ja znam, da se u tom ormaru nalazi sve to mu treba. Znao sam to.
Neto je tamo, to nije duh moje majke: ona je sa svojim duhom tamo
u grobu. Neto je ovdje, jednako vano i jasno kao i to sunce koje
potamnjuje Fisha. Ali nisam se u stanju ni pomaknuti. To mora da je
ono potovanje to ga Kinezi osjedaju prema starima.
Zaspe li tamo vani?
Gdje?
Na suncu.
Ne. Ja ne spavam. Samo gledam. Zatvorim oi i gledam. Da. Ne
mogu spavati tamo. Rekao sam ti ved. Jako loe spavam. Predveer
odem gore na kat, oko etiri ili pet. Odem u krevet. I tako se odmaram
u krevetu, ali ne spavam. Jako loe spavanje.
Sjeda li se kad si prvi put sam doao na obalu?
Kad sam doao na obalu? Na to misli, iz Rusije?

Ne. Nakon New Yorka. Nakon to si napustio Bronx. Nakon to

si otiao od majke i oca.
O da. Stigao sam ovamo. Ti si iz Bronxa?
Ne moja majka je iz Bronxa. Bila je tamo prije nego to se
udala.
Da? Pa, ja sam se onda tek oenio i doao ovamo. Da. Oenio
sam se vrlo dobrom enom.
Koliko ste djece imali?
Dvoje. Djeaka i djevojicu. Moj sin, onaj koji je nedavno umro.
On je bio raunovoa. Dobar posao. U trgovakoj firmi. I Lois. Ti zna
Lois?
Da, ja znam Lois.
Divno dijete.
To svakako. Jako je lijepo vidjeti te, Fish. Uzimam njegove ruke
u svoje. Bilo je i vrijeme.
Hvala. Zadovoljstvo je vidjeti te, siguran sam.
Zna li tko sam ja, Fish? Ja sam Morris. Ja sam Mickey. Ja sam
Yettin sin. Moj brat je bio Morty. Sjedam te se tako dobro, na ulici s
kamionom, sve one gospoe izlaze iz kuda...
Do kamiona.
On je sa mnom, on se prisjeda i stide mi ruke s vie snage
nego to je preostalo u mojima! Do kamiona, rekoh. Kupovati. Nije
li to neobino.
Da. To je prava rije. Sve je bilo neobino.
udno.
Prije toliko godina. Svi su bili ivi. Mogu li malo pogledati
fotografije koje ima? Na vrhu ormara bile su poslagane fotografije.
Bez okvira. Samo naslonjene na zid.
eli ih uzeti?
Htio sam ih uzeti s ormara. Kako je znao? Ne, samo elim vidjeti
fotografije.

Podigao sam mu ruku iz krila. Ali kad sam ustao, ustao je i on i

otpratio me u blagovaonicu, hodao je vrlo dobro, meni za petama,
pratio me do ormara kao Willie Pep kad bi po ringu lovio nekog malog
pishera.
Vidi li slike? upitao je.
Fish, rekoh, Ovo si ti s kamionom! Na slici je bio kamion s
koarama poredanima du poloenih bokova, i Fish na cesti kraj
kamiona, u stavu miro.
Mislim da jesam, ree. Ne mogu vidjeti. Izgleda kao ja, ree
kad sam mu je prinio izravno pred naoale. Da. To je moja kderka
tamo, Lois. Lois kasnije u ivotu vie nije onako dobro izgledala. Ni
ona. A tko je ovaj ovjek?
To je moj sin, Irving. A tko je ovo? upitao me, uzimajudi
fotografiju koja je leala poleice na ormaru. Fotografije su bile stare i
blijede, s mrljama vode sa strane, neke od njih ljepljive na dodir. To
sam ja, upita, ili tko?
Ne znam. A tko je ovo? Ova ena. Prelijepa ena. S crnom
kosom.
To je moda moja ena.
Da. Krumpir u to doba moda nije bio vie od zametka. Ne mogu
se sjetiti da se ijedna od onih ena ljepotom ikada pribliila ovoj. A ova
je ta koja je umrla.
Jesi li ovo ti? S djevojkom?
Aha. Moja djevojka. Tad sam je imao. Ved je otila.
Ti si svakoga nadivio, ak i svoje djevojke.
Da. Imao sam par djevojaka. Imao sam ih par, prije kad sam bio
mlai, kad
ena umrla. Aha.
Jesi li uivao u tome?
Rijei isprva za njega nemaju znaenje. U ovom pitanju izgleda
da je pronaao sebi dostojnog protivnika. ekamo, moje su osakadene
ruke na ormaru moje majke, koji je prekriven masnodom i prainom.

Stolnjak na stolu ima svaku zamislivu mrlju. Nita drugo ovdje nije
toliko smrdljivo i prljavo. I kladim se da je to jedan od onih stolnjaka
koje mi nikada nismo upotrijebili.
Pitao sam jesi li uivao u djevojkama.
Pa, jesam, naglo je odgovorio. Da. Bilo je dobro. Probao sam
ih par.
Ali ne u zadnje vrijeme.
Kakvo sjeme?
Ne u zadnje vrijeme.
Da li sadim sjeme?
Ne, jesi li imao djevojke nedavno.
Nedavno? Ne, prestar sam za to. S tim sam zavrio. Mae
rukom gotovo ljuto. To je gotovo. Toga nema vie. Pa-pa djevojke.
Ima li jo slika? Ima puno lijepih starih fotografija. Moda ih
ima jo unutra.
Ovdje? U ormaru? Nita.
Nikad ne zna.
Gornja ladica, gdje bi nekad pronaao molitvenik, talis, seksualni
prirunik, bila je ipak, kad ju je otvorio, prazna. Cijeli majin ivot bio
je posveden uvanju stvari u ladicama. uvanju stvari koje moemo
zvati svojima. Debbyne ladice takoer su bile ispunjene stvarima koje
ona moe nazvati svojima. Michelline ladice. Sve postojede, roeno i
neroeno, mogude i nemogude, u ladicama. Ali od praznih ladica, kad
bi ih dovoljno dugo promatrao, mogao bi poludjeti.
Kleknuo sam kako bih otvorio odjeljak pri dnu. Tamo je kutija.
Kartonska kutija je tamo. Nije nita. Na poklopcu je oznaka
Mortyjeve stvari. Rukopis moje mame. Sa strane, opet njezinim
rukopisom, Mortyjeva zastava i stvari.
Ne, u pravu si. Ovdje nema nieg, ree i zatvori vrata ormara.
Oh, kakav ivot, kakav ivot, promrmlja Fish, dok me vodio
natrag na sofu u dnevnom boravku. Da, je li bio dobar, ivot? Je li bilo
dobro ivjeti, Fish?

Sigurno. Bolje nego biti mrtav.

Tako kau.
Ali ja sam zapravo mislio da je sve to poelo kad je moja majka
dola gledati preko mog ramena sve to sam radio s Drenkom gore
kod Pedine, da je njezino dranje strae, koliko god joj je to bilo
odvratno, njezino pradenje svih mojih ejakulacija koje nisu vodile
nikamo, da je to bilo ono to me je dovelo ovamo! Budalatine u koje
se mora uvaliti kako bi stigao kamo mora stidi, razmjer pogreaka
koje mora napraviti! Da su ti na poetku rekli za sve te greke, rekao
bi ne, ja takvo to ne mogu napraviti, morat dete pronadi nekoga
drugoga, ja sam prepametan za sve te greke. A oni bi rekli, mi
vjerujemo u tebe, ne brini, a ti bi rekao ne, nema anse, trebat de vam
puno vedi schmuck od mene, ali oni ponavljaju mi vjerujemo da si ti
taj, da de se pretvoriti u velianstvenog schmucka temeljitije nego to
bi i u snu mogao vjerovati, pravit de greke u vedoj mjeri nego to
sada moe i sanjati jer nema drugog naina da se stigne do kraja.
Lijes je stigao kudi prekriven zastavom. Mortyjevo nagorjelo
tijelo bilo je najprije na Leyteu, vojnom groblju na Filipinima. Dok sam
ja bio na moru lijes je stigao. Otac mi je pisao, svojim useljenikim
rukopisom, da je na lijesu zastava i da ju je nakon sprovoda vojska
presavila na slubeni nain. Zastava je u toj kutiji u ormaru. Pet
metara od mene.
Bili su ponovo na sofi dredi se za ruke. A on nema pojma tko
sam ja. Nije problem ukrasti kutiju. Samo treba pronadi trenutak. Bit
de najbolje ako Fish ne bude morao umrijeti za to vrijeme.
Mislim, kad razmiljam o umiranju, poeo je govoriti Fish,
mislim da bih vie volio da se nikad nisam rodio. Da se barem nikad
nisam rodio. Tako je.
Zato?
Jer smrt, smrt je strana stvar. Zna. Smrt, to nije dobra stvar.
Zato bih htio da se nikad nisam rodio. Ljutito je to ustvrdio. Ja elim
umrijeti jer to ne moram, on ne eli umrijeti jer mora. To je moja
filozofija, kae.

Ali ena ti je bila divna. Bila je lijepa.

O da, to je istina.
Imao si dvoje lijepe djece.
Aha. Da. Da. Ljutnja se smanjuje, ali samo postupno, u
stupnjevima. Nije mu lako povjerovati da se smrt iim moe iskupiti.
Imao si prijatelje.
Ne. Nisam imao previe prijatelja. Nisam imao vremena za
prijatelje. Ali moja ena, ona je bila jako dobra. Umrla je prije
etrdeset ili pedeset godina. Dobra ena. Kao to sam rekao, upoznao
sam je kroz moj... ekaj malo... njezino ime je Yetta.
Upoznao si je preko Yette. Tako je. Upoznao si je preko moje
majke.
Njezino ime je Yetta. Da. Upoznali su me s mojom enom kad je
dola iz Bronxa. Jo se sjedam toga. etali su u parku. Ja sam isto iao
proetati. I sreo sam ih po putu. I predstavili su me njoj. I to je
djevojka u koju sam se zaljubio.
Ima dobro pamdenje za ovjeka svojih godina.
O da. Hvala Bogu. Da. Koliko je sada sati?
Skoro jedan sat.
Je li? Kasno je. Vrijeme je da stavim pedi svoj janjedi kotlet.
Peem si janjetinu. Za desert imam slatko od jabuke. Skoro je jedan,
kae?
Aha. Samo nekoliko minuta do jedan.
O da? Onda du malo priekati, pa de biti veera.
Sam si sprema janjetinu?
O, da. Stavim je u pednicu. Treba oko deset, petnaest minuta i
onda je gotova. Sigurno. Imam fine jabuke. Stavim jabuku da se pee.
I to je moj desert. Onda pojedem naranu. I to ja zovem dobrim
jelom.
Dobro je. Dobro se brine za sebe. Moe li se sam okupati?
Odvedi ga u kupaonicu, i izai s kutijom.
Ne. Ja se tuiram.

Zaista? Moe to?

Aha. To je zatvoreni tu, zna, sa zavjesom. Imam tu tamo. I
tamo se tuiram. Nema uopde problema. Jednom tjedno, da.
Istuiram se.
I nitko te nikad ne odveze dolje da gleda ocean?
Ne. Prije sam volio ocean. Iao sam se kupati. Prije puno godina
ved. Bio sam dosta dobar pliva. Nauio sam u ovoj zemlji.
Sjedam se. Bio si lan Polar Bear kluba.
Molim?
Polar Bear kluba.
Ne sjedam se toga.
Sigurno. To je bila grupa ljudi koji su ili na plau plivati po
hladnom vremenu. Zvali su se Polar Bear klub. Uli bi u vodu u
kupadim kostimima, uli unutra i odmah izali. Dvadesetih.
Tridesetih.
Polar Bear klub, kae?
Da.
Da. Da, sjedam se. Mislim da se sjedam toga.
Jesi li uivao u tome, Fish?
U Polar Bear klubu? Mrzio sam ga.
Zato si onda to radio?
Kunem se Bogom, ne sjedam se zato sam to radio.
Ti si me nauio, Fish. Ti si me nauio plivati.
Jesam? Nauio sam Irvinga. Moj sin je roen u Asbury Parku. I
Lois je roena ba ovdje, gore na katu. U spavadoj sobi. U spavadoj
sobi gdje ja sada spavam, ona je roena. Lois. Dijete. Ona je umrla.
U kutu dnevne sobe, iza Fishove glave, stoji amerika zastava
omotana oko kratke drke. Sabbath ju je tek sad primijetio po prvi
put, nakon to je na kutiji proitao rijei Mortyjeva zastava i stvari.
Je li to Mortyjeva zastava? Je li ona kutija prazna, bez Mortyjevih
stvari, a zastava s njegova lijesa zataknuta za drku? Izgleda isprano,

kao stolica za plau u dvoritu. Da onu enu koja ovdje isti zanima
idenje, potrgala bi te krpe odavno.
Kako to da ima ameriku zastavu?, upita Sabbath.
Dobio sam je prije puno godina. Ne znam kako sam je dobio, ali
sam je dobio. Ne, ekaj malo. Mislim da je od banke u Belmaru. Kad
sam zatedio novac, dali su mi tu zastavu. Tu ameriku zastavu. U
Belmaru sam bio tedia. Sada, zbogom uteevino.
eli li sada jesti, Fish? eli li si ispedi svoju janjetinu? Ja du
sjediti ovdje ako eli.
U redu je. Imam vremena. Nede pobjedi.
Fishov smijeh sve vie slii smijehu.
Jo ima smisla za humor, ree Sabbath.
Ne previe.
Pa, ako u onoj kutiji i nije ostalo nita, otidi du nauivi dvije
stvari danas: strah pred smrdu je s tobom zauvijek, a barem mrvica
ironije postoji i dalje, ak i u najjednostavnijem idovu.
Jesi li ikad mislio da de doivjeti stotu?
Ne. Stvarno nisam. uo sam o tome iz Biblije, ali stvarno nisam.
Hvala Bogu, uspjelo
. Ali koliko du jo trajati, Bog zna.
to jes tvojim jelom, Fish? to jes tvojom janjetinom?
to je ovo ovdje? Moe li vidjeti ovo? U njegovu su krilu opet
dvije poiljke koje je prevrtao kad sam uao. Hode mi proitati ovo?
Je li to raun, ili to?
Tischel Shabas, 311Hammond Avenue.' Daj mi da otvorim. To
je od dr. Kaplana, optiara.
Optiara?
Aha. 'Sretan roendan divnom pacijentu.'
Nikad nisam uo za njega.
'Nadam se da su tvoji roendani jednako posebni kao i ti.' Jesi li
imao roendan nedavno?
Da. Sigurno.

Kad ti je bio roendan?

Prvog travnja.
Tono. Prvi travanj. Moja majka uvijek je smatrala da Fishu
odgovara taj datum. Da, ta antipatija odnosila se na to to je okolo
radio njegov pimpek. Inae ne bi imalo smisla.
Dakle, to je roendanska estitka.
Roendanska estitka? A tko ju je poslao?
Kaplan. Doktor.
To je doktor za kojeg nikad nisam uo. Moda je uo za moj
roendan. A drugo pismo?
Da ga otvorim?
Aha, naravno, samo naprijed.
Od osiguravajudeg drutva za ivotno osiguranje. Mislim da to
nije nita.
to kau unutra?
ele ti prodati policu ivotnog osiguranja. Kae: ivotna polica
osiguranja raspoloiva ljudima u dobi od etrdeset do osamdeset pet
godina.
Moe to baciti.
I to je jedina pota koju ima?
K vragu s tim.
Ne, to ti ne treba. Ne treba ti polica ivotnog osiguranja.
Ne, ne. Ved imam jednu. Mislim da je oko pet tisuda dolara ili
tako nekako. Moj susjed, on redovito plada za nju. To je osiguranje. Ja
nikad ne nosim veliko osiguranje. Za koga? Za to? Pet tisuda dolara je
dovoljno. Tako da se on brine za to. Nakon moje smrti to de biti dosta
za sprovod, a on de dobiti ostalo
Sprovod izgovara kao provod.
Tko zna, kae Fish, koliko mi jo preostaje ivota? Vrijeme
istie. Sigurno. Koliko jo mogu ivjeti nakon stotinu godina? Vrlo
malo. Ako mi ostane jo godina ili dvije, bit du sretan. Ako mi ostane
jo sat ili dva bit du sretan.

A to je s tvojom janjetinom?
Jedan ovjek treba dodi iz Asbury Park Pressa, intervjuirati me.
Upodne.
Da?
Ostavio sam vrata otvorena. Nije se pojavio. Ne znam zato.
Da te intervjuira kako je to imati sto godina?
Aha. Za moj roendan. U podne. Moda se prehladio, ili neto.
A kako se vi zovete, gospodine?
Moje ime je Morris. Zvali su me Mickey od djetinjstva.
ekaj malo. Znao sam jednog Morrisa. Iz Belmara. Morris. Sjetit
du seja.
A moje prezime je Sabbath.
Kao moj roak.
Upravo tako. Na McCabe aveniji.
A taj drugi ovjek, njemu je isto ime Morris. O ovjee. Moris.
Uh. Sjetit du seja.
Sjetit de se nakon to pojede svoj janjedi odrezak. Hajde,
Fish, rekao sam, i podigao ga na noge, sad ide jesti.
Sabbath ga nikad nije vidio kako jede janjedi odrezak. Volio bi da
jest. Jako bi volio vidjeti i kako taj janjedi odrezak izgleda. To bi bilo
zabavno, mislio je lutkar, gledati ga kako pee janjetinu i onda mu na
brzinu, kad bi se okrenuo, uzeti odrezak s tanjura i pojesti ga. Ali im
je Fisha odveo u kuhinju, ispriao se kako mora otidi gore u kupaonicu
i vratio se u blagavaonicu, gdje je izvadio kutiju iz ormara nije bila
prazna i iznio je iz kude.
Crnkinja je jo bila na gornjoj stepenici trijema, sad je tamo
sjedila i gledala kako pada kia dok je sluala glazbu na radiju. Strano
sretna. Jo jedna na prozacu? Ima crte lica koje bi mogle biti dijelom
indijanske. Mlada je. Rona i mene drugi mornari odveli su jednom u
etvrt u predgrau Veracruza. Tamo je bila neki nodni kluba napola na
otvorenom, ljigav i otrcan, u jeftinoj etvrti sa arenim svjetlima i
desecima i desecima mladih ena i mornara za golim stolovima. Kad bi

se pogodili za cijenu i ispili svoja pida, povukli bi se u redove niskih

kuda gdje su bile sobe. Sve su djevojke bile mjeanke. Bili smo na
Jukatanu prolost Maja nije daleko. Mjeavina rasa, uvijek
tajanstvena. Odvodi ovjeka u dubine ivljenja. Ta jedna djevojka bila
je srce, divna osoba. Vrlo tamna. Ljubazna, nasmijana, privlana, topla
na svaki nain. Vjerojatno je bila oko dvadesete, ili mlaa. Bila je
draesna, nije bilo urbe, nije bilo brzanja. Sjedam se da me poslije
namazala nekom vrstom masti koja je pekla. Moda je ta jaka stvar
trebala preduhitriti mogudu bolest. Vrlo simpatina djevojka. Ba kao
ova.
Kako je djedica?
Jede svoj janjedi odrezak.
Juhwtt, povie.
Isuse, htio bih je upoznati! Nemoj prestajati. Ne. Prestar sam. To
je gotovo. Toga vie nema. To je prolo. Pa-pa djevojke.
Jesi li ti iz Teksasa? Otkud ti taj juhuu? Juhuu-juh.
To je samo za stoku, ree ona, smijudi se iroko otvorenih
usta. Juhuuu-juu-up, ajmo sad, sirotici!
to je to, uopde, sirotid?
To je malo krljavo tele koje je ostavila mama. Sirotid je tele
koje je ostavila mama.
Vi ste prava kaubojka. Najprije sam mislio da ste djevojka iz
Asburyja. Sviate mi se, damo. Kao da ujem vae mamuze kako
zvekedu. Kako vas zovu?
Hopalong Cassidy, ree mu ona. A kako zovu vas?
Rabin Izrael, Baal Shem Toy uvar Bojeg dobrog imena.
Djeaci u ulu ovdje zovu me Promenada.
Lijepo je upoznati se s vama.
Dopustite da vam ispriam priu, ree on, oeavi bradu o
rame dredi u naruju kutiju s Mortyjevim stvarima pokraj svog auta.
Rabin Mendel pohvalio se jednom prilikom svome uitelju, rabinu
Elimelekhu, kako svaku veer vidi anela koji tjera svjetlo pred

tamom, i svakog jutra anela koji tjera tamu pred svjetlom. 'Da', ree
rabin Elimelekh, 'u svojoj mladosti i ja sam to vidio. No kasnije u ivotu
takve stvari ovjek vie ne primjeduje.'
Ne shvadam idovske ale, g. Promenada. Opet se smijala.
Kakve onda ale shvada?
Ali tamo iz kutije, Mortyjeva amerika zastava za koju znam da
je presavijena i spremljena unutra, na samom dnu kae mi, 'To je
protiv nekog idovskog zakona', i tako on s kutijom krenu dalje,
odvezavi je dolje do plae, do etalita kojeg tamo vie nije bilo.
Promenada je nestala. Pa-pa, etalite. Ocean ga je naposlijetku
odnio. Atlantik je modan ocean. Smrt je strana stvar. To je doktor za
kojeg nikad nisam uo. Nevjerojatno. Da, to je prava rije za to. Sve je
bilo nevjerojatno. Pa-pa, nevjerojatno. Egipte i Grka, zbogom, i
zbogom, Rime!
***
Evo to je Sabbath pronaao u kutiji tog kinog, maglovitog
popodneva, na Mortyjev roendan, u srijedu 13. travnja 1994. godine,
dok je sjedio u svom automobilu s ploicama druge drave, jedinom
automobilu koji je stajao parkiran na Ocean Avenue kraj plae na
McCabe Avenue, parkiran dijagonalno, s pogledom na morskog boga
koji je nezainteresirano budkao, dok su od oluje koja je krenula na jug
ostali samo tragovi. Nita slino ovoj kutiji nije se pojavilo u
Sabbathovu ivotu, nita ni priblino slino tome, ak ni prebiranje po
Nikkinoj preostaloj ciganskoj odjedi nakon to vie nije bilo Nikki.
Koliko god bilo teko suoiti se s tim ormarom, to nije bio nita u
usporedbi s ovom kutijom. Izvorna, strana istoda patnje bila mu je
neto posve novo, u usporedbi s tim se svaki djelid patnje koju je
ranije pretrpio inio kao imitacija. Ovo je bila strastvena, snana stvar,
najgora moguda, namijenjena muenju jedne jedine vrste, ivotinje sa
sjedanjem, ivotinje s dugim pamdenjem. A svemu je uzrok bio to to
jeSabbath iz kutije podigao, i u rukama drao, ono to je Yetta

Sabbath tamo spremila od svog starijeg sina. Tako je to, dakle, biti
stara promenada koju je Atlantik izdigao iz leita, izlizano, dobro
napravljeno, staromodno etalite du gradida na obali oceana, vrsto
usaeno na kreozotom premazane stupove obujmom poput pleda
jakoga ovjeka, a kad dobro znani valovi nasrnu na obalu, rasklimano i
iupano poput djejeg zuba.
Samo stvari. Samo tih par stvari, a za njega su one bile uragan
stoljeda.
Mortyjev trkaki amblem. Tamnoplave boje, s crnom ukrasom.
Sprinterica s tankim vrhom na crtici slova A. Otraga mali privjesak
The Standard Pennant Co. Big Run, Pa. Nosio ga je na laganom
plavom poloveru. The Ashbury Bishops.
Fotografija. B-25 s dvostrukim motorima ne J u kojem se
sruio, nego D na kojem je vjebao. Morty u potkoulji, radnim
hlaama, s vojnikom ogrlicom, kapom, i padobranskim remenjem..
Njegove snane ruke. Dobro dijete. Njegova posada, njih petorica, svi
na improviziranom aerodromu, dok iza njih mehaniari sreuju jedan
od motora. Fort Story, Virginia, otisnuto na poleini. Izgledaju
sretno, vraki su slatki. Runi sat. Moj benrus. Ovaj sat.
Portret fotografija, snimio La Grotta, Long Branch. Momak u
uniformi, s kapom.
Fotografija. Morty baca disk na stadionu. Sprema se zamahnuti,
ruka mu je ved iza lea.
Fotografija. Snimak akcije. Disk je izletio, metar i pol pred njim.
Usta su otvorena. Tamna potkoulja s amblemom A, kratki plavi dres.
Blijeda fotografija u boji. Poput akvarela. Njegova otvorena usta.
Miidi.
Dvije kratke snimke. Ovih se uopde ne sjedam. Jednu je poslao iz
odjela zranih snaga, 324, C.T.D. (zrana posada) State Teachers
College, Oswego, New York. Ova audio snimka snimljena je u USO
klubu koji vodi YMCA. Njegov glas je na snimci. Adresirano na Gosp.
i gu S. Sabbath i Mickeya.

Metalni prizvuk na drugoj snimci. Ova 'zvuno pismo' jedna je

od mnogih usluga koju uivaju pripadnici oruanih snaga dok se
koriste USO GLASOGRAFOM 'KUDA DALEKO OD KUDE'. Automatski
snima glasa. Za g. i gu Sabbath i Mickeya. Uvijek me je spomenuo.
Komadi crvenog, bijelog i plavog satena u obliku istokranog
trokuta, saiveni zajedno u kipu. Bijeli trokut sprijeda u obliku slova V,
a ispod V toka-toka-toka-crta Morzeov znak za slovo V. Bog neka
blagoslovi Ameriku ispod toga. Kipa jednog domoljuba.
Minijaturna Biblija. idovski sveti spisi. Unutra, napisano
blijedoplavom tintom: Neka te Bog blagoslovi i uva, Arnold J. Fix,
kapelan. Na prvoj stranici naslov Bijela kuda.
Kao vrhovni zapovjednik zadovoljstvo mi je preporuiti itanje
Biblije svima onima koji slue... Franklin Delano Roosevelt preporua
itanje Biblije mom bratu. Tako su pripremali te klince na smrt.
Preporuke.
Skradeni molitvenik za idove u oruanim snagama Sjedinjenih
amerikih drava. Smea knjiica veliine dlana. Na hebrejskom i
engleskom. Izmeu dvije stranice u sredini, crno-bijela fotografija
obitelji. U dvoritu smo. Njegova ruka na oevu ramenu. Otac je u
odijelu, s prslukom, ak i maramicom u depidu. O emu se radi? Ro
haana? I ja sam odgovarajude obuen u minkersku jaknu i sportske
hlae. Moja majka u kaputu i sa eirom. Morty u sportskoj jakni, ali
bez kravate. Te godine je otiao. Uzeo je fotografiju sa sobom.
Pogledajte kako je dobro dijete. Pogledajte tatu kao i Fish, pred
kamerom se uvijek ukoio. Moja mala majka pod svojim eirom s
velom. Nosio je nau sliku u molitveniku za idove u oruanim
snagama Sjedinjenih amerikih drava. Ali nije umro zato to je bio
idov. Umro je zato to je bio Amerikanac. Ubili su ga jer je bio roen
u Americi.
Njegov toaletni pribor. Torbica od smee koe s inicijalima MS u
zlatnoj boji. Petnaest puta osamnaest puta osam. Unutra dvije kutije
tableta. Tablete s produljenim djelovanjem. Dexamyl. Za smanjenje
tjeskobe i depresije. Dexedrine 15mg, i amobarbital 1,5 g.

(Amobarbital? Mortyjev ili mamin? Je li se i sama koristila njegovom

torbicom nakon to je poludjela?) Pola tube mennen pjene za brijanje.
Mala zeleno bijela kartonska kutija mennen talka za mukarce. Shasta
ampon, poklon od Procter&Gamblea. karice za nokte. ealj.
Mennen krema za mukace. Jo mirii. Jo je kremasta! Jedna boica
bez naljepnice, s isuenim sadrajem. Kutija od imitacije emajla, s
ivory sapunom unutra, neotvorenim. Crni brija u maloj crvenoj kutiji.
S uzicom. I dlaicama na brijau. Mikroskopske dlaice brade mog
brata. To su one.
Crni koni pojas za spremanje novca, savitljiv od noenja uz
njegovu kou.
Crna plastina kutija s bronanom medaljom na kojoj pie
Prvenstvo 1941. 3. seniorsko mjesto, bacanje diska. Vojnika ogrlica
s podacima. A za krvnu grupu, H za Hebreja. Morton S. Sabbath
12204591 T 42. Majino ime kraj njegova. Yetta Sabbath 227 McCabe
Ave Bradley Beach, NJ. Okrugla uta znaka koja kae Vrijeme za
Saraku. Dva metka. Crveni kri na bijelom dugmetu i rijeima Ja
sluim na vrhu. Oznake za in porunika. Bronana krila.
Crveno-zlatna kutija za aj veliine malene cigle. (Iz kude, zar ne,
kutija koja je sluila za odlaganje kljueva, ice, avala, nosaa za
slike? Je li je Morty ponio sa sobom, ili ju je majka naprosto spremila
uz njegove stvari unutra kad su se vratile?) Oznake. The Air Apaches.
498. vod. 345. bombaka jedinica. Jo mogu prepoznati koja je koja.
Trake. Krila s njegove kape.
Klarinet. U pet dijelova. Pisak.
Dnevnik. Savreni patuljasti dnevnik za godinu 1939. Samo dvije
zabiljeke. Za 26. kolovoz: Mickeyev roendan. Za 14. prosinac:
Sheel i Bea su se vjenali. Naa roakinja Bea. Moj deseti roendan.
Vojni pribor za ivanje. Prekriven gljivicama. Pribadae, igle,
kare, dugmad. Nekoliko krpica kaki boje, jo preostalih.
Dokument. Ameriki orao. Epluribus unum. U zahvalno sjedanje
na asnika Mortona S. Sabbatha koji je poloio svoj ivot u slubi ove
zemlje na junopacifikom prostoru 15. prosinca 1944. On stoji u

neprekinutom redu domoljuba koji su dali svoj ivot kako bi sloboda

mogla i dalje ivjeti i rasti, te podariti svima svoj blagoslov. Sloboda
ivi i kroz nju ivi i on na neki nain to smanjuje pothvate najvedeg
broja ljudi. Franklin Delano Roosevelt, predsjednik Sjedinjenih
amerikih drava.
Dokument. Purpurno srce. Sjedinjene amerike drave, svima
koji de vidjeti ove darove. Pozdravi: Ovim se utvruje da Predsjednik
Sjedinjenih amerikih drava, na temelju ovlasti koje mu je dodijelio
Kongres, dodjeljuje Purpurno srce, koje je osnovao general George
Washington u Newburghu, N.Y., 7. kolovoza 1782. godine, asniku
Mortonu S. Sabbathu AS#0-827746, za vojna postignuda i rane
zadobivene u akiji koje su uslijedile njegovom smrdu 15. prosinca
1944., vlastoruno u gradu Washingtonu esnaestog dana srpnja
mjeseca 1945. ministar obrane Henry Stimson.
Potvrde. Drvede posaeno u Palestini. U spomen Mortona
Sabbatha, zasadili Jack i Berdie Hochberg. Zasadili Sam i Yetta
Sabbath. Za poumljavanje Eretz Yisraela. Zasadio idovski nacionalni
fond za Palestinu.
Dvije male keramike figure. Riba. Figura djeteta koje sjedi na
stolici dok drugo dijete stoji kraj njega. Bili smo djeca. Dobili smo to
igrajudi pokerino jedne nodi na etalitu. Naa zabava. Morty je uzeo
to sa sobom u rat. I keramiku ribicom.
Pri dnu, amerika zastava. Kako je zastava teka! Presavijena na
slubeni nain.
Uzeo je zastavu sa sobom na plau. Tu ju je odmotao, zastavu s
etrdeset osam zvjezdica, ogrnuo se njome i, tamo u magli, plakao i
plakao.
Kako sam se veselio samo gledajudi ga s Bobbyjem i Lennyjem,
gledajudi ga s prijateljima, gledajudi ih kako se zabavljaju, ale, smiju,
priaju viceve. Kako je uvijek pisao moje ime na pismima. Kako me
uvijek spomenuo!
Tek dva sata kasnije, kad se omotan zastavom vratio sa lunjanja
po plai kroz pijesak do Shark River mosta i natrag, cijelim putem

plaudi, brzo govoredi a zatim nijemo utedi, pa naglas recitirajudi

rijei i reenice koje ni sam nije razumio tek nakon dva sata tog
sjedanja na Mortyja, svog brata, na gubitak koji nikad nede preboljeti,
vratio se kako bi na podu automobila kraj pedale konice pronaao
sveanj koverti adresiran Mortyjevim itkim rukopisom. Ispale su iz
kutije dok ju je otvarao, ali bio je previe obuzet osjedajima da bi ih
podigao, a kamoli proitao.
A vratio se do auta, jer je nakon dva sata buljenja u more i
prema nebu, pri emu je vidio i nita i sve, pa opet nita, pomislio
kako je mahnitost gotova i kako se vratio u 1994. Zakljuio je da je
jedina stvar koja bi ga mogla opet ovako progutati samo ocean. I sve
to iz samo jedne kutije. Zamisli onda povijest svijeta. Mi smo
neumjereni jer je alost neumjerena, sve stotine i tisude vrsti aljenja.
Povratna adresa glasila je na asnika Mortona S. Sabbatha, vojni
potanski broj u San Francisku. est centi preko zrane pote. Iz
studenog i prosinca 1944. godine. Uvrdeno slabom gumicom koja se
raspala na komadide im je Sabbath podmetnuo prst ispod nje, pet
pisama s Tihog oceana.
Dobiti od njega pismo uvijek je ostavljalo jak utisak. Nita nije
bilo vanije. ig amerike vojske na vrhu stranice i Mortyjev rukopis
ispod, poput dijela Mortyja samog. Svi su po deset puta, dvadeset
puta itali ta pisma, ak i nakon to bi ih majka naglas proitala za
stolom. Dobili smo pismo od Mortyja! Susjedima. Preko telefona.
Pismo od Mortyja! A ovo je bilo posljednjih pet pisama.
3. XII. 1944.
Najdrai mama, tata & Mickey, Bok svima, kako je sve
doma? Neka pota je danas stigla &mislio sam sigurno je i meni
neto stiglo ali ipak nije. Mislim da je netko negdje neto
zeznuo i mislim da du pronadi tko i gdje. Ako budem mogao
odletjet du u Novu Gvineju i provjeriti.
Probudio sam se u 9:20 jutros i obrijao i onda sam si
napravio doruak. Padala je kia, pa sam otiao u svoj
navigacijski ator i nacrtao znak naeg odreda na svojoj B.4

vredi. To je jedna indijanska glava, i napisat du jo ime Air

Apaches. Ako ikad ujete
za Air Apaches, znajte da je to naa grupa. Najvedi dio
popodneva proveo sam crtajudi, a onda smo skuhali aj i
kolaide za uinu.
Mama, je li ita isjeeno iz pisama koje sam vam pisao?
Pojeo sam veeru i onda provjerio hodu li letjeti sutra.
Naveer smo kartali i sluali glazbu. Bilo je i jazza.
Sluajno, pobijedili smo.
Uzeo sam kruha iz menze i imali smo pekmez od
groica, tako da smo si skuhali vrudu okoladu &jeli kruh
&pekmez veeras.
Pa, ljudi, mislim da je to sve i pozdravljam vas iz sveg
srca. Nemojte preteko raditi &dobro se uvajte. Pozdravite
sve u moje ime &budite dobri.
Neka vas Bog blagoslovi &uva.
Va sin koji vas jako voli,
Mort
7. XII. 1944.
Najdrai mama, tata & Mickey, Bok ljudi, jo jedan dan je
gotov i veeras sam ja zaduen za operacije. Dosta esto smo
letjeli ovuda, tako da ste vjerojatno itali o nama u novinama.
Ovdje nema puno novosti koje vam ved nisam ispriao.
Usput, ako ikad proitate neto o Air Apaches to je naa
grupa, tako da dete znati da smo to bili mi na zadatku. Rat je
poeo na dananji dan prije tri godine.
Danas smo podigli ator, a sutra du pokuati postaviti
drveni pod unutra.. Ovdje nema puno drveta, ali ako zna
kamo treba idi obino moe dodi do njega. Postavljamo tu i
puno drugih stvari kako bi sve to sliilo na dom. Domadi nam
jako rado pomau. Nemaju puno odjede jer su im Japanci uzeli
vedinu, tako da kad im mi damo par stvari napravili bi skoro sve
za nas.

Imamo dosta esto zrane uzbune, ali ne dogaa se

puno toga. Kako su stvari kod kude? Hrana se poboljala &imali
smo puretinu za veeru &imamo puno povrda.
Pa, ljudi, bududi da nemam puno toga za pisati,
odjavljujem se za veeras. Dobro se brinite za sebe &neka vas
Bog blagoslovi. Jako vas volim &mislim stalno o kudi.
Veliki zagrljaj i poljubac, dragi moji. Laku nod.
Va sin koji vas jako voli,
Mort
9. XII. 1944.
Najdrai mama, tata & Mickey, Bok ljudi, neki dan sam
primio vae pismo od 17. listopada i bilo je ba super itati to
ste mi napisali. Mama, uvijek aljite pisma preko zrane pote
jer tako bre stignu i moete vie napisati u pismu. Vaa pota
sada stie za otprilike 14 dana, tako da su se stvari malo
sredile. Javite mi gdje je Sid L. im saznate, jer ako doe ovamo
htio bih ga potraiti. Do sad jo nisam primio vae pakete, ali
trebali bi uskoro stidi.
Prije par dana odletio sam do naeg starog uzletita po
novi avion. Dva sam dana ekao, pa sam opet potraio Genea
Hochberga i dobro smo se proveli kad smo se vidjeli. Kupio sam
novi par vojnikih cipela i pokrivae za madrac koji su mi
trebali. Tu sam pronaao i svoju odjedu i pokupio rublje koje
sam ostavio kad smo odlazili. Sve je bilo netaknuto i kupio sam
si jo par stvari. Takoer sam kupio paket soka od grejpa jer su
dobri za misije kad oedni. Prole nodi sam vidio Kad se irske
oi smiju i bilo je vrlo ugodno. Prole nodi je padala kia i bio
sam lijen i nisam ustao do 10:30.
Drago mi je da su svi kod kude dobro. Danas du provjeriti
kako je Eugene. Juer sam mu napravio drveni pod za ator.
Pa, ljudi, to je sve od mene ovaj put. Budite dobri &neka
vas Bog blagoslovi. Uvijek mislim na vas.
Va sin koji vas jako voli,
Mort
10. XII. 1944.

Najdrai mama, tata & Mickey, Bok ljudi, evo ba

ekamo novi avion. Juer sam otiao vidjeti Genea, ali nisam
dugo ostao jer sam morao vratiti dip u komandu. itao sam
knjigu Boba Hopea Nikad nisam otiao od kude i bila je jako
dobra. Poela je padati kia i nije prestala do veere. Otiao
sam u prijateljev ator i igrali smo brid par sati. Onda smo si
spremili za predah unku&jaja&luk&kruh&toplu okoladu.
Otiao sam spavati prilino kasno i ustao sam za doruak
u 7:10. Vedi dio jutra proveo sam istedi uljem svoje mokasine
a onda smo moj kopilot i ja uzeli pitolje i vjebali gaanje na
bocama i limenkama. Kad sam se vratio u ator, rastavio sam
puku i nauljio je. Prestao sam itati knjigu i pojeo veeru.
Vjebao sam svirati klarinet.
Naveer sam otiao vidjeti jednog od naih kolega koji je
u bolnici i koji bi trebao izadi za par dana. Sada ba sluam
radio i piem vam.
Kako je kod kude? Poslao sam kudi oko 222$ prije
otprilike mjesec dana, a vi jo niste nita javili jeste li to primili.
Ako jeste javite mi. I takoer ako primate moje obveznice i
doznaku od 125$ svaki mjesec.
Pa, ljudi, budite dobri i pazite na sebe. Puno mi
nedostajete &nadam se da de rat brzo zavriti.
Laku nod i neka vas Bog blagoslovi.
Va sin koji vas jako voli,
Mort
12. XII. 1944.
Najdrai mama, tata & Mickey, Konano sam se vratio
danas, i to novim avionom. Pogledao sam dobar film prole
nodi, a kad sam se vratio u svoj ator zezali smo se par sati i
otili spavati. Ujutro smo se spremili i poletjeli. Letjeli smo u
formaciji, i novi avioni su puno bri od drugih.
Hrana ovdje je vrlo dobra, i jo si sreujemo atore.
Trebali bismo uskoro imati drveni pod.
Imali smo svjeu janjetinu za ruak i dobru kavu. Dok
sam bio na naem starom uzletitu sakupio sam puno korisnih
stvarica za na ator. Stvari se ovdje prilino dobro odvijaju i

pretpostavljam da ste itali o naoj invaziji ovdje. Naravno da

smo i mi sudjelovali.
Kako je kod kude? Nisam primio potu posljednjih par
dana, ali neto bi trebalo stidi sutra.
Stvarno mi je drago da je Mickey tako dobar u bacanju
diska i svemu ostalom. Samo pazite na njega i potiite ga da
vjeba pa, tko zna, moda nastupi i na olimpijadi.
Javite mi jeste li primili moju poiljku od 222$ i ratnu
obveznicu.
Pretpostavljam da demo za oko par mjeseci idi na
dopust.
Eto, ljudi, to je sve za sad. Nastavit du pisati to ede
mogu kad god budem imao o neemu pisati.
Laku nod i neka vas Bog uva. Mislim na vas stalno i
nadam se da du vas vidjeti uskoro.
Va sin koji vas jako voli,
Mort

Japanci su ga sruili sljededi dan. Danas bi navrio sedamdeset

godina. Slavili bismo njegov roendan. Samo na trenutak je sve ovo
bilo njegovo, samo vrlo kratak trenutak.

B-25 D imao je na letnoj visini od 5.700 metara najvedu brzinu

od 774 kilometra na sat. Imao je domet 2.400 kilometara. Prazan je
teio 9,13 tona. Promjer onih plosnatih galebljih krila bio je 20.33
metara. Duina mu je bila 16,31 metar. Visina 4,83 metra. Po dva topa
promjera 0,5 i po jedan dvostruki 0,5 mitraljez u stranjem dijelu i u
pominim oklopnim tornjevima. Standardno oruano opteredenje bilo
je 900 kilograma. Maksimalno doputeno prekoraenje teine bilo je
1.620 kilograma.
Nije bilo toga to Sabbath nije znao o sjevernoamerikom
Mitchell B-25 srednjem bombarderu, i malo toga ega se nije prisjetio,
i prisjetio se toga tono, dok se kroz nod vozio prema sjeveru s
Mortyjevim stvarima kraj sebe, na suvozaevu sjedalu. I dalje je bio
ogrnut amerikom zastavom. Nije ju jo skinuo a i zato bi? Na
njegovoj glavi, crveno, bijelo i plavo V za pobjedu. Kapa Neka Bog
blagoslovi Ameriku. Obudi se tako nije znailo nikakvu razliku, nita se
nije mijenjalo, to ga nije smirivalo, niti ga je spajalo s onim ega vie
nije bilo, niti ga je odvajalo od onoga to je bilo tu, a ipak je vrsto
odluio da se nikad vie nede obudi drukije. Radosni ovjek mora se
uvijek odijevati u svedenike halje svoje sekte. Odjeda je ionako
maskerada. Kad izae van i vidi svakoga u odjedi, tada moe biti
siguran da nitko nema pojma zato je roen i da, svjesno ili ne, ljudi
neprestano ive kao u snu. Stavljanje leeva u odjedu je ono to zaista
otkriva kakvi smo veliki mislioci. Linc mi se jako svidio u kravati. I Paul
Stuart odijelu. Sa svilenom maramicom u depu na odijelu. Sad ga
moe povesti kamo god hode.
Akcija Jimmyja Doolitlea. enaest aviona B-25 poletjelo je s
nosaa da bi bacili bombe 1.050 kilometara daleko. S USS Horneta, 18.
travnja 1942., slijededeg tjedna bit de pedeset dvije godine otkako se

to dogodilo. est minuta akcije nad Tokijom, pradenih satima veselja u

naoj kudi, dvije ae estokog pida za Sama, njegova godinja doza u
jednoj nodi. Preletjeli su tono preko palae Bojeg vladara (koji je
mogao zaustaviti svoje lude admirale prije nego to je sve poelo, da
je samo Bog Bojem vladaru dao muda jednog prosjenog plebejca).
Samo etiri mjeseca nakon Pearl
Harboura, prvi napad na Japan za vrijeme cijelog rata deset,
jedanaest tona bombardera srednjeg dometa podiglo se s piste
nosaa jedanaest puta. Onda su u veljai i oujku '45., supertvrave
B-29 poletjele s Marijanskih otoka i prile ih nodu: Tokio, Nagoja,
Osaka, Kobe no ono najbolje to su B-29ice napravile, ono u Hiroimi
i Nagasakiju, dolo nam je osam mjeseci prekasno. Datum kad je sve
to trebalo zavriti bio je Dan zahvalnosti 1944. to bi bilo neto na
emu bi ovjek mogao biti zahvalan. Skupa smo se kartali i sluali
radio. Bilo je i jazza. Sluajno, dobili smo.
Japanski bombarder bio je Mitsubishi G4M1. Njihov lovac bio je
Mitsubishi Zero-Sen. Sabbath je svake nodi zbog tog Zeroa leao
zabrinut u krevetu. Uitelj matematike u koli, koji je bio pilot u 1.
svjetskom ratu, rekao je da je Zero vrlo opasan. U filmovima su ga
zvali smrtonosan, i on si to smrtonosan, leedi kraj Mortyjeva
praznog kreveta, nije mogao izbrisati iz glave. Ta rije tjerala ga je da
vriti. Na japanskim nosaima aviona bili su njihovi avioni Nakajima
B5N1. Njihov visinski lovac bio je Kawasaki Hien, Tony, koji je
B29-icama predstavljao velik problem dok LeMay nije doao u Evropu
u XXI. bombardersku komandu, kad se prelo s dnevnih na nodne
napade. Nai avioni na nosaima: Grunnman F6F, Vought 54U, Curtiss
P-40E, Grumman TBF-1 zvali su ih i Hellcat, Corsair, Warhawk,
Avenger. Hellcat je s 2.000 konjskih snaga bio dvaput snaniji od
Zeroa. Sabbath i Ron znali su iz izrezanih modela prepoznati obrise
svakog aviona koji su Japanci upoljavali protiv Mortyja i njegove
posade. P-40 Warhawk, Ronov omiljeni ameriki lovac, imao je zube
morskog psa naslikane na nosu dok su te avione koristili u Burmi i Kini.
Sabbathov favorit bio je avion zapovjednika Doolitlea i Sabbatha, B25:

dva Wright-R-2600-9 etrnaestcilindarska stroja po 1.700 konjskih

snaga, koji su pokretali Hamilton-Standard propelere.
Kako se mogao ubiti, sada kad ima Mortyjeve stvari? Neto se
uvijek pojavljuje to te tjera da dalje ivi, dovraga! Vozio se na sjever
jer nije znao to bi drugo mogao uiniti nego odnijeti kutiju kudi,
staviti je u svoju radnu sobu i zakljuati je tamo za svaki sluaj. Zbog
Mortyjevih stvari vradao se natrag svojoj eni koja nije osjedala nita
osim divljenja prema osobi iz Virginije koja je odsjekla kurac muu dok
je ovaj spavao. No je li mogao otidi Fishu i onda se vratiti na plau i
krenuti prema nadolazedoj plimi? Brijada glava elektrinog brijaa
sadravala je estice Mortyjeve brade. U kutiji s dijelovima klarineta
bio je pisak. Pisak s Mortyjevih usta. Samo nekoliko centimetara od
Sabbatha, u vredici s natpisom MS bio je ealj kojim je Morty
eljao kosu i kare kojima je Morty rezao nokte. I tu su bile snimke,
njih dvije. Na svakoj Mortyjev glas. A u njegovu mini dnevniku, pod
nadnevkom 26. kolovoza, Mickyjev roendan napisano njegovom
rukom. Ne mogu otidi u valove i ostaviti sve ove stvari iza sebe.
Drenka. Njezina smrt. Nisam imao pojma da de to biti njezina
posljednja nod. Svake veeri ista stvar. Navikao sam se na to. Vrijeme
posjeta u osam i trideset. Dolazio malo poslije devet. Mahnuo bih
sestri na nodnom deurstvu, dobrodunoj jedroj plavui koja se zvala
Jinx, i nastavio niz hodnik do Drenkine zamraene sobe. To inae nije
doputeno, ali se moglo ako sestra to dopusti. Prvi put zamolila ju je
Drenka, a poslije nita vie nije trebalo redi. Ja sada odlazim. Uvijek
sam to rekao sestri na odlasku, s znaenjem, Sada vie nitko nije s
njom. Ponekad kad bih odlazio, ved je spavala od ubrizganog morfija,
razmaknutih isuenih usnica i poluotvorenih oiju. Mogao sam vidjeti
bjeloonice njezinih oiju. Bilo da sam odlazio ili dolazio, bio sam
siguran da je mrtva kad bih to vidio. Ali prsa su joj se micala. To je
samo bilo stanje omamljenosti. Rak se posvuda proirio. Ali njezino
srce i pluda bili su jo u redu, i nisam ni sanjao da de otidi te nodi.
Navikao sam se na cjevice za kisik u njezinu nosu. Navikao sam se na
drenanu vredicu privrdenu za krevet. Njezini su bubrezi otkazivali, a
ipak je uvijek bilo urina kad bih provjerio vredicu. Navikao sam se na

to. Navikao sam se na infuzije morfija. Navikao sam se na to da se

njezin gornji dio vie nije inio kao da pripada njezinu donjem dijelu.
Slaba od struka navie, a od struka nanie ovjee, o ovjee
naduta, nabubrena. Tumor je pritiskao aortu, smanjujudi dotok krvi
Jinx mu je sve objasnila, navikao se na objanjenja. Pod pokrivaem,
sakrivena od pogleda, vredica u koju su odlazila govna rak jajnika
brzo napada debelo crijevo i cijelu utrobu. Da su je operirali iskrvarila
bi do smrti. Rak se bio previe proirio za kirurki zahvat. I na to sam
se navikao. Proiren. Okej. Moemo ivjeti s proirenim. Pojavio bih
se, razgovarali bismo, sjeo bih i gledao kako die kroz otvorena usta, u
snu. Disanje. Da, o da, kako sam se naviknuo gledati Drenku kako die!
Doao bih, a ona, ako je bila budna, rekla je Moj ameriki deko je
tu. inilo se da su njezine oi i jagodice pod sivim turbanom ono to
mu je to govorilo. Par uperaka kose bilo je sve to je ostalo. Pala
sam iz kemoterapije, rekla mu je jedne nodi. Ali navikao se na to.
Nitko ne prolazi na svemu, rekao joj je. esto bi zaspala otvorenih
usta i ne sasvim zatvorenih kapaka, ili bi ekala, na uzdignutom
jastuku i dobro se osjedajudi zbog dovoljne doze morfija dok ga
najednom ne bi bilo dovoljno, pa bi joj zatrebalo jo. Ali navikao se na
jo. Bilo ga je uvijek. Treba joj jo morfija, a Jinx je uvijek bila
prisutna i rekla bi Imam tvoj morfij, duo, i pobrinula se za to, i
mogli bismo ovako zauvijek, zar ne? Kad ju je trebalo pomaknuti ili
okrenuti, Jinx je uvijek bila tu, a on bi pomogao, pridravajudi njezine
jagodice i oi, ljubedi joj elo, dredi joj ramena; a kad bi Jinx maknula
plahte kako bi je okrenula, vidio je da su plahte i podloak sasvim uti i
mokri, tekudina je curila iz nje. Kad ju je Jinx okretala na stranu, otisci
njezinih prstiju ostajali su na Drenkinom mesu.
Navikao se ak i na to, da je to Drenkino meso. Neto se danas
dogodilo. Drenka bi mu uvijek ispriala priu dok su je premjetali.
Mislila sam da sam vidjela plavog medvjedida kako se igra s
cvijedem.
Pa, ree Jinx smijudi se, to je samo morfij, duo. Kad se to
prvi put dogodilo, Jinx je apnula Sabbathu u hodniku, kako bi ga
smirila: Ona halucinira. Puno njih halucinira, kad su pod morfijem.

Cvijede u kojem su se plavi medvjedidi igrali bilo je od gostiju iz

svratita. Bilo je toliko buketa da glavna sestra nije dopustila da se sve
unese u sobu. Bilo je puno cvijeda bez kartice naruitelja. Od
mukaraca. Od svakoga tko se ikad poevio s njom. Cvijede nikako nije
prestajalo stizati. Navikao se i na to.
Njezina posljednja nod. Jinx je nazvala slijedede nodi, nakon to
je Rosie krenula na posao. Odvojio se ugruak embolija pluda.
Mrtva je.
Kako? Kako se to moe dogoditi!
Njezin krvotok bio je poremeden, od leanja u krevetu sluaj,
to je dobar nain odlaska. Vrlo milosrdna smrt.
Hvala ti, hvala. Ba lijepo od tebe. Hvala ti to si me nazvala.
Kad je tono umrla?
Nakon to si otiao. Oko dva sata kasnije.
Okej. Hvala.
Nisam eljela da to ne sazna, pa da opet doe veeras.
Je li neto rekla?
Na kraju je rekla neto, ali bilo je na onom hrvatskom.
Okej. Hvala.
Vozio je Mortyjeve stvari gore na sjever, omotan zastavom i s
kapom na glavi, vozio se kroz mrak s Mortyjevim stvarima i Drenkom i
Drenkinom posljednjom nodi.
Moj ameriki deko,
Shalom.
Moj tajni ameriki deko. Glas joj nije bio tako slab, ali ipak je
primakao stolicu do kreveta, kraj objeene vredice i uzeo njezinu ruku
u svoju. Tako su to sad radili, svake veeri. Imati ljubavnika ove
zemlje... Mislila sam to cijeli dan, Mickey, htjela sam ti redi. Imati
ljubavnika ove zemlje koji... to mi je dalo osjedaj otvaranja vrata.
Pokuavala sam ovo zapamtiti cijeli dan.
Otvaranje vrata.
Morfij je lo za moj engleski.

Trebali smo davno dati morfija tvom engleskom. Bolji je nego

ikad.
Imati ljubavnika, Mickey, biti jako blizak na taj nain, da me ti
prihvati, moj ameriki deko... Od toga sam se manje bojala toga to
ne razumijem sve, to nisam ila u kolu ovdje... Ali to to sam imala
amerikog deka i vidjela ljubav iz tvojih oiju, onda je sve sve bilo u
redu.
Sve sve u redu.
I zato, nisam se vie tako bojala s amerikim dekom. To sam
mislila cijeli dan.
Nikad nisam mislio da se iega boji. Mislio sam da si hrabra.
Smijala mu se, iako samo svojim oima. Oh, ti. ree. Tako
sam se bojala.
Zato, Drenka?
Zato. Zbog svega. Jer nemam taj osjedaj, taj potrebni osjedaj za
sve. Radila sam toliko dugo u ovom drutvu i imam dijete koje je ovdje
odraslo i ilo u kolski sistem ovdje... ali u mojoj vlastitoj zemlji to bi
bilo kao od ale. Ovdje sam puno morala nadoknaditi, prevladati svoj
kompleks manje vrijednosti zato to sam autsajder. Ali sve male stvari
mogu razumjeti, zbog tebe.
Koje male stvari?
'Kunem se zastavi.' To mi nije imalo smisla. A onda plesanje.
Sjeda se? U motelu.
Da. Da. U Bo-Peepu.
I nije 'trice i puine', Mickey.
to nije?
Izraz na engleskom. Jix je rekla danas 'trice i kuine' i ja sam
pomislila 'Oh Boe, ne kae se trice i puine.' Matthew je bio u
pravu kae se 'trice i kuine1
Zaista? Ne moe biti.
Ti si zloesti deko.
Recimo da sam praktian.

Mislila sam danas da sam opet trudna.

Da?
Mislila sam da sam opet u Splitu. Bila sam trudna. Drugi ljudi iz
prolosti bili su prisutni.
Tko? Tko je bio prisutan?
U Jugoslaviji sam se isto zabavljala, zna. U svom gradu sam se
zabavljala kad sam billa mlada. Tamo je jedna rimska palaa, zna.
Stara palaa koja je u sreditu grada.
U Splitu, da, stvarno znam. Rekla si mi to jo prije. Prije puno
godina, Drenka draga.
Da. Jedan tip iz Rima. Vladar. Dioklecijan.
Tamo je jedan stari rimski grad na moru ree Sabbath. Oboje
smo odrasli na moru. Oboje smo odrasli voledi more. Aqua femina.
Blizu Splita je jedno manje mjesto, turistiko.
Makarska, ree Sabbath, Makarska i Madamaska.
Da. ree Drenka. Kakva sluajnost. Dva mjesta gdje sam imala
najvedu zabavu. Stvarno je bila zabava. Plivali smo tamo. Cijeli dan
smo bili na plai. Ples naveer. Moja prva eva tamo je bila. Ponekad
smo ili na veeru. Konobari su servirali juhu u malim zdjelicama i
onda bi prolili po tebi jer nisu bili iskusni. Doli bi s cijelim
posluavnikom i nosili ga; doli bi i servirali i prolili. Amerika je bila
tako daleko. Nisam mogla ni sanjati o tome. Onda sam najednom bila
sposobna plesati s tobom i sluati te kako pjeva one pjesme.
Najednom sam tako blizu dola tome. Plesala sam s Amerikom.
Draga, plesala si s nezaposlenim preljubnikom. Osobom s puno
vremena na raspolaganju.
Ti jesi Amerika. Jesi jesi, moj zloesti deko. Kad smo odletjeli u
New York i vozili se po autoputu, ako se to kae autoput, i onda ona
groblja koja su bila okruena autima i prometom, to mi je bilo jako
zastraujude i zbunjivalo me. Rekla sam Matiji, 'Ne svia mi se ovo.'
Plakala sam. Motorizirana Amerika s tim beskonanim autima i onda
odjednom, mjesto za odmor izmeu toga. Pa te onda malo bacaju tu,
pa onda tamo. To mi je tako zastraujude, tako strano suprotno i

razliito da to nisam mogla razumjeti. Kroz tebe je sve to sada skroz

drugaije. Zna li to? Kroz tebe mogu sad gledati na to sve s
razumijevanjem. Samo mi je sad ao to nisam s tobom otila u ona
mjesta. Danas sam eljela, cijeli dan sam mislila na ta mjesta.
Koja mjesta?
Tamo gdje si ti roen. Htjela bih otidi na obalu Jerseya.
Trebali smo otidi. Trebao sam te odvesti. Trebao, Htio, Mogao.
Tri slijepa mia.
ak i u New York City. Da mi ga pokae kroz svoje oi. To bi mi
se svidjelo. Kamo god smo ili, uvijek smo se ili skrivati. Ja mrzim
skrivanje. Ne bi mi smetalo da sam otila u New Mexico s tobom. U
Kaliforniju s tobom. Ali najvie u New Jersey, da vidim more gdje si ti
odrastao.
Shvadam. Prekasno, ali shvadam. To, to ne umiremo od
prekasnog shvadanja svega, pravo je udo. Ali mi stvarno umiremo od
toga samo od toga.
Kad bi, ree Drenka, mogli samo jedan vikend otidi, da vidimo
obalu Jerseya.
Ne bi ti trebao vikend. Od Long Brancha do Spring Lakea i Sea
Girta, to ti je oko dvadeset kilometara. Proveze se Neptuneom, niz
glavnu ulicu, i prije nego shvati, ved si u Bradley Beachu. Proveze se
osam ulica kroz Bradleyu i ved si u Avonu. To je sve bilo prilino
maleno.
Priaj mi. Priaj mi. I u Bo-Peepu, uvijek ga je molila da joj
pria, pria, pria. No, da bi smislio neto to joj ved nije ispriao
trebao bi dobro promisliti. A kako bi bilo da se naprosto ponavlja? Je li
to vano nekome tko umire? Umirudem stvorenju moe se ponavljati
dovijeka. Njima to nije bitno. Samo da te mogu uti kako govori.
Pa, to je tipina prida iz malog mjesta, Drenka, zna to.
Reci mi. Molim te.
Nita uzbudljivo nikad mi se nije dogodilo. Nikad se nisam
druio s klincima koji bi za to bili pravi, zna. Mi smo bili kao mali
seljaidi, obitelj nam ak nije pripadala 'klubu s plae' bogate cure iz

Deala nisu padale jedna preko druge u jurnjavi za mnom. Nekako sam
uspio dodi do par jednostavnih poslida u srednjoj koli, ali sve je to
bilo sluajno, i nije bilo bogzna to. Vedinom smo sjedili i priali o
tome to bismo sve dali da se s nekim poevimo. Ron, Ron Metzner,
na kojeg nitko tada zbog njegova tena ne bi ni pogledao, obino se
tjeio tako to je meni govorio: 'To se mora dogoditi prije ili kasnije,
zar ne? Nije nas bilo briga s kim ili ak ni s im, samo smo se eljeli
poeviti. Onda sam nakon toga imao esnaest godina i sve to sam
elio bilo je pobjedi.
Otiao si na more.
Ne, godinu dana prije toga. Preko ljeta sam danju bio uvar
plae. Morao sam na plai su bile uzbudljivo obdarene idovske
djevojke iz sjevernog Jerseya. A radio sam i nodu, kako bih poboljao
svoju usranu pladicu uvara plae. Radio sam sve vrste poslova nakon
kole, ljetne poslove, subotnje poslove. Ronov ujak imao je dozvolu za
prodavanje sladoleda. Ding-dong, veselo su zvonili. Po cijeloj obali.
Jednom sam radio za njega, izvikivao nazive sladolednih kupova s
bicikla-prodavaonice. Radio sam po dva, tri posla u jednom ljetu.
Ronov otac radio je u tvornici cigara. Bio je slubeni prodava dutch
masters cigara. ivopisan lik za jednog seljaida od djeteta. Odrastao
je u junom Belmaru, bio je sin dvoje slubenika u sinagogi, koji su u
ono doba imali konja, kravu, zahod izvan kude, i bunar u stranjem
dvoritu. Gosp. Metzner bio je velik kao kuda. Golemo stvorenje.
Oboavao je proste viceve. Prodavao je dutch masters cigare i sluao
je operu na radiju subotom popodne. Odnio ga je srani udar dok smo
mi bili u etvrtom razredu srednje. Zato je Ron otiao na more sa
mnom da pobjegne od prodavanja kokica cijeli svoj ivot. Dutch
Masters tada je imao svoje skladite gore u Newarku. Gosp. Metzner
odlazio je tamo dvaput tjedno pokupiti cigare. Preko zime, subotom,
dok je za vrijeme rata vladala nestaica benzina, Ron i ja smo za njega
po cijelom okrugu dostavljali cigare biciklima. Jedne zime radio sam i u
odjelu za enske cipele u Levin's robnoj kudi u Asburyju. To je bila
prilino velika robna kuda. Asbury je bio ivahno mjesto. Samo na
Cookman aveniji bilo je pet ili est dudana s obudom. I. Miller, i tako

dalje. Tepper. Steinbach. Stvarno, Cookman avenija je bila pravo

mjesto prije nego su je pobune odnijele k vragu. Od plae se pruala
sve do glavne ulice. Ali zar ti nikad nisam rekao da sam ved kao
etrnaestogodinjak bio pravi strunjak za enske cipele? Divni svijet
perverzije, otkrio sam ga ba tamo kod Levina u Asbury Park. Stari
prodava dizao je enama noge kad im je obuvao cipele tako da im
moe zaviriti ispod suknji. Kad bi ula muterija, stavio bi cipele
dovoljno daleko da ih ova ne moe dohvatiti. Onda je poela zabava.
'E, ova cipela', govorio im je, 'prava je schmatte', a svo vrijeme diudi
im noge jo malo prema gore. U stranjim prostorijama bih poslije
mirisao unutranjost cipela nakon to su ih one isprobale. Prijatelj
mog oca prodavao je arape i radne hlae farmerima u okolici
Freeholda. Otiao bi veletrgovcima u New York i vratio se s robom, a
onda sam ja iao s njim dok je subotom razvozio tu robu kamionom
kad bi se kamion upalio i prodavao bih i na kraju dana dobio za to
pet dolara. Da, svakakvi poslovi. Puno ljudi za koje sam radio doista bi
se zaudili kad bi uli da sam, recimo, postao raketni znanstvenik. To
mi nije bilo, ini se, zapisano u kartama. Posao na kojem sam svarno
mogao zaraditi lovu bilo je parkiranje automobila za Eddieja Schneera.
Ron i ja radili smo nodu, dolje kod zabavnog parka u Asburyju, tog
ljeta kad sam bio uvar plae. Parkirali bi jedan auto za Eddieja i stavili
dolar ujedan dep, parkirali drugi i stavili dolar u drugi dep. Eddie je
to znao, ali moj brat je radio za njega, a Eddie je volio Mortyja jer je
Morty bio idovski atlet i nije se druio s ludim, propalim zvijezdama
nego se vradao kudi s treninga pomagati ocu. Osim toga, Eddie se
bavio i politikom i nekretninama i bio je lopovski gad, i zaraivao je
toliko novca da mu nije bilo ni bitno. Ali volio me prepadati. Njegov
ogor je obino sjedio preko ceste i vrebao.
to znai 'vrebao'?
Bernie, urjak, on bi prebrojao sto auta u tvom podruju to je
znailo da treba imati sto dolara u depu. Eddie je imao velikog
Packarda i dovezao bi se njime do mjesta gdje sam ja radio. Zaustavio
bi se i kroz otvoreni prozor mi rekao: 'Bernie te promatrao. Misli da mi
ne daje poteno novac. Misli da me previe vara.' 'Ne, ne, g.

Schneer. Nitko od nas vas previe ne vara.' 'Koliko mi uzima,

Sabbath?' 'Ja? Ja, samo pola.'
Uspjelo mu je iz njezina grla dopro je smijeh, i njezine oi bile
su Drenkine oi! Drenka se smije. Jo nije postojala iksa koju je bilo
lake nasmijati od tebe. Gosp. Mark Twain rekao je to. Da, to je bilo
ljeto prije nego to je moj brat poginuo. Svi su se bojali da du ja, sad
kad nema Mortyja, pasti u loe drutvo. Onda su njega ubili u
prosincu, a sljedede godine ja sam otiao na more. I tada sam se
uvalio u loe drutvo.
Moj ameriki deko, Sad je bila u suzama.
Zato plae?
Jer ja nisam mogla biti na toj plai dok si ti bio uvar. U poetku
ovdje, prije nego sam te srela, uvijek sam plakala zbog Splita i Braa i
Makarske. Plakala sam zbog svog grada s uskim ulicama,
srednjevjekovnim ulicama, i svim starim enama skroz u crnini. Plakala
sam zbog otoka i uvala na obali. Plakala sam zbog hotela na Brau
gdje sam radila kao sekretarica i gdje je Matija bio zgodni konobar koji
je matao o svom lokalu. Ali onda smo poeli zaraivati sav onaj
novac... Bila je izgubljena i sakrila se iza svojih zatvorenih oiju.
Je li to bol? Boli li te?
Njezine oi su se otvorile. U redu je. Nije bio bol, nego strah.
Ali i na to se navikao. Kad bi barem ona mogla. Govorili su za
Amerikance da su naivni i da nisu dobri ljubavnici, hrabro je nastavila
Drenka. Ta glupost. Amerikanci su puritanci. Oni se ne vole pokazivati
goli. Ameriki mukarci se ne usude govoriti o jebanju. Sav taj evropski
klie. Sigurno sam nauila da su to sve bile pizdarije.
Pizdarije. Vrlo dobro. Odlino.
Vidi, ameriki deko? Na kraju nisam tako glupa hrvatska
katolika iksa cura. ak sam nauila redi 'pizdarija.'
Isto je tako nauila redi i morfij, rije koja mu nikad nije pala
na pamet kao neto emu bi je trebao nauiti. Ali bez morfija osjedala
se kao da je ivu trgaju, kao da jato crnih ptica, golemih ptica, govorila
je, hoda po njezinu krevetu i tijelu, i divlje joj kljunovima kljucaju

utrobu. A osjedaj, znala mu je govoriti... da, i ona je voljela priati...

osjedaj kako svrava u mene. Zapravo ne osjedam trcanje, ne mogu,
ali pulsiranje kurca da, i moja grenja u isto vrijeme, i sve je tako
totalno mokro, nikad ne znam je li to moj sok ili tvoj sok, i kapa mi iz
pike i kapa mi iz dupeta i osjedam kako mi kaplje klize niz noge, oh
Mickey, tako puno soka, Mickey, posvuda, tako sono, taj nenormalni
mokri sos... No izgubljen je sada bio mokri sos, pulsiranje, grenja;
izgubljena su bila putovanja na koja nikad nismo otili, njoj je sve to
bilo izgubljeno, njezina pretjerivanja, njezina tvrdoglavost, njezina
lakomislenost, njezina zaljubljenost, njezina impulsivnost, njezina
podijeljenost, njezin samozaborav podrugljivi i zlobni rak pretvorio
je u otpadak ensko tijelo koje je Sabathu bilo fantastinije od ijednog
drugog. Zelja da se zauvijek nastavi biti Drenka, da se ide dalje i dalje i
bude uspaljen i zdrav i samostalan, sve trivijalno i velianstveno sada
pojedeno, organ po organ, sve su prodrle gladne crne ptice. Sada
samo komadidi prie i komadidi njezina engleskog, samo ogrizak one
jabuke koja je bila Drenka samo to je ostalo. Sok koji je sada curio iz
nje bio je ut, sad je uto iz nje curilo na prostirke, i uto-uto,
koncentrirano uto, u drenanu vredicu.
Na njezinu se licu nakon dodatne doze morfija pojavio osmijeh.
Pa ovo malo to je ostalo od nje bilo je gotovo seksi! udesno. I imala
je pitanje.
Samo naprijed.
Jer sam skroz blokirana u vezi toga. Nisam se mogla sjetiti
danas. Moda si rekao: Da, elim piati na tebe, Drenka', a da li sam
ja to stvarno eljela, nisam puno razmiljala, kako bi to bilo, ali htjela
sam ti redi, da, moe, moe me uspaliti i uiniti me sretnom,
napraviti neto za tebe, ili tako neto...
Neposredno nakon morfija nikad je nije bilo lako pratiti. A
pitanje je koje?
Tko je poeo? Je li to bilo tako da si ti izvadio kurac i rekao:
'elim piati na tebe, Drenka. Smijem li? elim piati na tebe, Drenka'?
Je li tako poelo?

Zvui poput mene.

A onda sam pomislila, 'Oh, dobro, taj prekraj, zato ne? ivot
je ionako tako lud.'
A zato si danas mislila o tome?
Ne znam. Mijenjali su mi krevet. Ideja da probam neiju tuu
pialinu.
Bilo je muno?
Ta ideja? Bilo je pomalo muno ali ideja je bila i uzbudljiva. I
onda sam se sjetila tebe kako si stajao tamo, Mickey. U potoku. U
umi. Ja sam bila u potoku, na kamenu. A ti si stajao tamo, iznad
mene, i bilo ti je jako teko poeti, i konano je izala kapljica. Ohhh,
ree, prisjedajudi se te kapljice.
Ohhh, promuca on, stegnuvi jae njezinu ruku.
Kapljica je pala i kad se spustila na mene shvatila sam da je
topla. Hodu li se usuditi probati je? Poela sam jezikom oblizivati oko
usta. A tamo je bila sva ta pialina. I cijela situacija, da si ti tamo stajao
iznad mene, i najprije si se naprezao da neto iscuri, a onda je
odjednom izala sva ta nevjerojatna pialina, i samo se spustila na
moje lice, i bila je topla i naprosto fantastina; bilo je tako uzbudljivo i
svud naokolo kao vijavica, to to sam osjedala, te emocije. Ne znam
kako da ti to objasnim bolje nego ovako. Probala sam je, bila je slatka,
kao pivo, Imala je takav nekakav okus, imala je to neto zabranjeno od
ega je sve bilo tako divno. I mogla sam je piti i eljela sam jo i leala
sam tamo i eljela sam jo i eljela sam je po svojim oima i eljela
sam je po licu, eljela sam je puno po licu, eljela sam da mi tuira
lice i eljlela sam piti to, i onda, tako sam to eljela da sam se konano
prepustila. I tako sam eljela sve to, eljela sam po svojim sisama.
Sjedam se da si stajao iznad mene i popricao si me po piki isto. Ja
sam se poela igrati sa sobom dok si ti to radio, i natjerao si me da
svrim, zna; svravala sam dok si me ti tako prickao po piki. Bilo je
vrlo toplo, tako toplo, osjedala sam se totalno... ne znam osvojena
time. Onda sam dola kudi poslije i sjedila sam u kuhinji i sjedala se
toga, jer sam si morala to srediti u glavi da vidim je li mi se to svialo

ili ne i shvatila sam da da, to je bilo kao da mi imamo tajni savez; da,
imali smo tajni savez koji nas je vezao zajedno. Nisam nikada prije to
radila. Nisam mislila napraviti to s bilo kim drugim, i danas sam ba
mislila da nikad i nedu. Ali stvarno me to povezalo u savez s tobom. To
je bilo kao da smo zauvijek sjedinjeni u tome.
I bili smo. I jesmo.
Oboje su sada plakali.
A dok si ti piala na mene?, upita je.
Bilo je udno. Bila sam nesigurna. Ne u smislu da nisam htjela.
Ali da se pustim sama, zna hode li ti se sviati moja pialina, ideja
da se na taj nain prepustim tebi, jer mi je to bilo malo, ne da mi se
nede sviati, nego kako de ti reagirati na to, moja vlastita pialina u
tvoje lice? Nede ti se sviati kakav ima okus, ili da du te moda
povrijediti. Tako da sam u poetku bila stidljiva u zbog toga. Ali onda
kad sam poela, shvatila sam da je okej, da se ne moram bojati, i kad
sam vidjela tvoju reakciju uzeo si je malo, ak si malo i probao... i...
i... Svialo mi se to. Morala sam stajati iznad tebe, i osjedala sam se
kao da mogu napraviti sve, sve s tobom, i sve je u redu. U svemu smo
zajedno, i moemo sve zajedno, bilo to zajedno, i Mickey, to je bilo
ba divno.
Moram ti neto priznati.
Oh? Veeras. Da? to?
Nisam ba uivao dok sam to pio.
Smijeh se pojavio na njezinom licu, smijeh puno vedi od lica.
Htio sam to, rekao joj je Sabbath, a kad je to prvi put poelo
izlaziti iz tebe, to je bio tek mali pric. To je bilo u redu. Ali onda kad je
poela izlaziti ta cijela stvar...
Ali onda kad je poela izlaziti ta cijela stvar'? Ti govori kao ja!
Natjerala sam te da govori prevedeni hrvatski! Nauila sam i tebe
isto!
Bogami, jesi.
Pa reci mi, reci mi, ree ona uzbueno, to se dogodilo kad je
poela izlaziti ta cijela stvar?

Toplina. Ona me zapanjila.

Tono. Ali bilo je ugodno to je toplo.
I bio sam tamo, izmeu tvojih nogu, i morao sam uzeti to u
usta. I Drenka, nisam bio siguran da sam to elio. Ona je klimnula.
Mm-hm.
Znala si?
Da. Da, dragi.
To me uzbudilo najvie zato to sam mogao vidjeti da uzbuuje
tebe.
I stvarno me uzbuivalo. Jest.
Mogao sam to vidjeti. I to mi je bilo dovoljno. Ali nisam se
mogao prepustiti sasvim na nain na koji si se ti mogla.
Ti. Kako udno, ree ona. Priaj mi o tome.
Pretpostavljam da sam i ja na neke stvari preosjetljiv.
Kakav ti je okus imalo? Je li bilo slatko? Jer tvoja je bila slatka.
Pivo i slatko skupa.
Zna li to si rekla, Drenka? Kad si prvi put svrila?
Ne.
Ne sjeda se? Kad si prestala piati na mene?
Da li se ti sjeda? upita ona.
Kako bih mogao zaboraviti? Sjajila si. Bila si ozarena. Rekla si,
pobjedonosno: 'Uinila sam to! Uinila sam to!' Pomislio sam: 'Da,
Roseanna je cijelo vrijeme pila krive stvari.'
Da, smijala se, Da, mislim da je moda bilo tako. Da, vidi, to
odgovara onome to sam ti rekla, da sam bila tako stidljiva. Tono
tako. To je bilo kao prodi kroz neki test. Kao...
Kao to?
Moda je ono zbog ega sam brinula bilo to da du poslije
poaliti. Puno se dogaa da ovjek ima ideje kako da neto napravi, ili
te neto moda natjera da napravi neto, a poslije ima osjedaj
srama. I nisam bila sigurna hodu li imati sram zbog toga? To je bilo
ono tako nevjerojatno u vezi toga. A sad ak volim priati s tobom o

tome. To je bio poudni osjedaj... i osjedaj davanja isto. Na nain na

koji to nisam mogla napraviti nikome drugome.
To to si piala na mene?
Da. I to sam ti dopustila da pia po meni. Osjedala sam,
osjedala sam da si totalno bio sa mnom u tom trenutku. U svakom
smislu, dok sam leala skupa s tobom u potoku nakon toga, drala se
za tebe u potoku, na svaki nain, ne samo kao mog ljubavnika, kao
mog prijatelja, nego jo nekoga tko, zna, kad si bolestan ja ti mogu
pomodi, i kao moj krvni brat. Zna, to je bio obred, prijelaz obreda ili
tako neto.
Obred prijelaza.
Da. Obred prijelaza. Vrlo definitivno. To je tono. To je tako
zabranjeno, a zapravo ima najnevinije znaenje od svega.
Da, rekao je, gledajudi je kako umire, kako je to nevino.
Ti si bio moj uitelj. Moj ameriki deko. Nauio si me svemu.
Pjesmama. Izrazima. Biti slobodan jebati se. Dobro se provoditi s
mojim tijelom. Da ne mrzim to imam tako velike sise. Ti si to uinio.
O jebanju si prije nego to si me srela, Drenka draga, znala ipak
neto malo.
Ali u mom ivotu, udatom, nisam imala puno ekskurzija u to
podruje.
Sve si dobro napravila, srce.
Oh, Mickey, bilo je divno, bila je zabava te nae igre. To je
bilo ivljenje. I biti bez svega toga bi bio veliki gubitak. Ti si mi to dao.
Ti si mi dao dvostruki ivot. Ne bih mogla izdrati samo s jednim.
Ponosan sam na tebe i tvoj dvostruki ivot.
Jedino to alim, ree, plaudi opet, plaudi s njim, njih dvoje u
suzama (ali navikao je na to moemo ivjeti s proirenim rakom i
moemo ivjeti sa suzama; jednu nod za drugom, moemo ivjeti sa
svim tim, samo da ne prestane) je to to nismo mogli spavati skupa
puno nodi. Da se izmijeam s tobom. Izmijeam?
Zato ne.

eljela bih kad bi veeras mogao provesti nod.

I ja isto. Ali bit du tu sutra naveer.
Mislila sam ozbiljno ono kod Pedine. Nisam eljela jebati nikoga
vie, ak ni bez raka. Ne bih to napravila ni da sam iva.
Ti jesi iva. Sada i ovdje. Veeras. Ti si iva.
Ne bih to napravila. Ti si taj koga sam uvijek voljela jebati. Ali
nije mi ao da sam ih puno jebala. Bio bi veliki gubitak da je bilo neto
drugo. Neki od njih, neki su bili izgubljeno vrijeme. Mora i to
doivjeti. Zar nisi i ti? S enama s kojima nisi uivao?
Da.
Da, ja sam imala iskustva s mukarcima koji te samo hode
pojebati bez obzira da li brinu za tebe ili ne. To mi je uvijek bilo tee.
Ja dajem svoje srce, ja dajem sebe, u svom jebanju.
Stvarno je tako.
A onda, nakon samo par trenutaka, je zaspala i tako je on otiao
kudi Ja sada idem i za dva sata nju je dokrajio ugruak i bila je
mrtva.
I to su, dakle, bile njezine posljednje rijei, na engleskom barem.
Ja dajem svoje srce, ja dajem sebe, u svom jebanju. Teko je to
nadmaiti.
Mijeati se s tobom, Drenka, mijeati se s tobom sada.
***
Izmeu tamnih polja, na pola puta uz brdo, svjetla u dnevnoj sobi jo
su bila upaljena. S podnoja strmog uspona, gdje se zaustavio kako bi
promislio o tome to radi to je ved, napola ne razmiljajudi, uinio
kuda mu se od upaljenih svjetala inila dovoljno ugodnom da je
nazove domom. Ali izvana, nodu, sve one izgledaju ugodno. A kad
jednom vie ne gleda izvana prema unutra, nego izutra prema van...
Ipak, ovo je bilo najblie to je doao do doma, a bududi da nije
mogao ostaviti ono to je ostalo od Mortyja bilo gdje, ovo je bilo

mjesto kamo je doao s Mortyjevim stvarima. Morao je. Nije vie bio
prosjak, niti tetni nepozvani gost, niti ga je more nosilo nekamo juno
od Rta uitka, niti de u zoru neki jogger niz plau naidi na njegove
ostatke meu nodnim naplavinama. Niti je ved bio u mtvanici. Bio je
uvar Mortyjevih stvari.
A Rosie? Kladim se da je mogu sprijeiti da mi odree kurac.
Poni odatle. Postavi umjerene ciljeve. Vidi moe li preivjeti ostatak
travnja bez da ti ga ona odsijee. Nakon toga, moe svoje ciljeve
postaviti malo vie. Ali poni samo s tim i vidi moe li se. Ako ne, ako
ga doista odsijee, pa, onda de morati ponovo razmisliti o svom
poloaju. Onda dete ti i Mortyjeve stvari morati pronadi dom negdje
drugdje. U meuvremenu, pokai joj da nema razumijevanja za
njezinu elju da ti ga odree u snu.
I nemoj zaboraviti dobre strane njezine gluposti. To je jedno od
prvih pravila svakog braka. 1.) Nemoj zaboraviti dobre strane njezine
(njegove) gluposti. 2.) Nju (njega) ne moe niemu nauiti, pa nemoj
ni pokuavati. Bilo je deset takvih pravila koje je razvio za Drenku kako
bi joj pomogao da prebrodi svoj ivot s Matijom, kad bi je samo pomni
nain na koji je Matija dvostruko vezao svoje cipele natjerao da ivot
gleda samo s tamne strane. 3.) Prestani prigovarati. 4.) Rutina cijele te
stvari nije posve bezvrijedna. I tako dalje.
Mogao bije ak i poeviti.
E, to je bila udna misao. Nije se mogao, promislivi malo, sjetiti
da je ikada u ivotu palo na pamet neto udnije. Kad su se preselili na
sjever, naravno, jebao se s Rosie cijelo vrijeme, bio je u njoj stalno. Ali
kad su doli ovamo, njoj je bilo dvadeset sedam godina. Ne, prva je
stvar sprijeiti je da mi odree kurac. Pokuati je pojebati moglo bi se
ak pokazati kontraproduktivnim. Drimo se skromnih ciljeva. Ti samo
trai dom za sebe i Mortyja.
U dnevnoj sobi sad vjerojatno ita, dok gori vatra, oputena u
naslonjau, ita neto to joj je netko dao na sastanku. To je bilo sve
to je sad itala Veliku knjigu, U dvanaest koraka, knjige o meditaciji,
pamflete, prirune knjiice, beskonanu koliinu njih; od povratka iz

Ushera nije prestala itati te broure jednu za drugom, od kojih je

svaka bila jednaka prethodnoj bez koje nije mogla ivjeti. Prvo
sastanak, potom s knjiicom kraj vatre, onda u krevetu s ovaltineom i
Osobnim priama iz Velike knjige, itajudi doivljaje alkoholiara, s
kojima bi zaspala. Vjerovao je da kad nema svjetla izgovara neku
antialkoholiarsku molitvu u krevetu. Barem je imala pristojnosti
nikad me mumljati te stvari naglas kad bi on bio u blizini. Ponekad bi
joj ipak spustio tko bi tome mogao odoljeti? Zna koja je moja Via
mod, Roseanna? Skuio sam koja je moja Via mod. To je Esquire
asopis.
Ne moe li pokazati malo vie potovanja? Ti ne razumije.
Ovo je za mene vrlo ozbiljna stvar. Ja se oporavljam.
I koliko de to opet trajati?
Jedan po jedan dan, ali to de trajati zauvijek. To nije neto to
se moe gurnuti u stranu. Mora se nastaviti.
Pretpostavljam da ja nedu doivjeti kraj, zar ne?
Ne moe. Jer to je stalni proces.
Sve tvoje knjige o umjetnosti na ovim policama. Nikad ih ne
otvara. Nikad ne bi pogledala koju sliku iz njih.
Ne osjedam se krivom, Mickey. Ne treba mi umjetnost. Treba
mi ovo. To je moj lijek.
Kako poeti vjerovati. Dvadeset etiri sata. Mala crvena knjiga.
To je strano uski prikljuak na ivot, draga.
Ja pokuavam nadi malo mira. Malo unutranjeg mira.
Iskrenosti. Pokuavam doprijeti do svog unutarnjeg ja.
Reci mi, to se dogodilo Roseanni Cavanaugh koja je znala
misliti svojom glavom?
Njoj? Ona se udala za Mickeya Sabbatha. To se pobrinulo za
sve.
U svom kudnom ogrtau, ita ta sranja. Zamilja je, u otvorenom
ogrtau, kako desnom rukom dri knjigu dok se lijevom lijeno draka.
Jednako se dobro slui objema, ali se sluajno ugodnije osjeda kad to
radi lijevom. ita i ak jedno vrijeme nije ni svjesna da poinje. Pomalo

joj itanje skrede panju. Nastoji zadrati neto tkanine izmeu svoje
ruke i pike. Spavadica i ogrta veeras su tu i gadice. Materijal je
pali; zato, ona ne zna. Koristi tri prsta: vanjska dva na usnama, srednji
na dugmetu. Kruni pokreti prstiju, i uskoro se i bokovi kruno gibaju.
Srednjak je na dugmetu ne vrh, nego jagodica prsta. Isprva vrlo
lagan pritisak. Zna automatski gdje je dugme, naravno. Onda mala
pauza, jer jo ita. Ali postaje sve tee usredotoiti se na to to ita.
Nije sigurna da to jo eli. Pritisak dva susjedna prsta. Kako se sve vie
uzbuuje, jagodica srednjaka vrsto je na dugmetu, ali osjedaj je
nekako rairen na sva tri prsta. Konano odlae knjigu. Naizmjence
sada, njezini su prsti mirni dok se bokovi gibaju. Onda natrag na
dugme, okolo i okolo, druga ruka je na dojci, na njezinoj bradavici,
stide. Sad je odluila da neko vrijeme nede itati. Desnu ruku sputa s
dojke i snano trlja, s obje ruke, jo preko tkanine. Tri prsta opet rade,
tamo gdje je dugme. Uvijek tono zna gdje je to, to ne mogu redi za
sebe. Skoro pedeset godina sam u poslu, a ta prokleta stvar uvijek je
malo tu, 'malo tamo, pa opet tu, pa je nigdje nema, i moe potroiti
pola minute traedi je prije nego te njezine ruke ljubazno ne upute.
Tu! Ne, tu! Tono tu! Da! Da! A sada protee noge izravnavajudi ih,
dugo maje protezanje, njezine ruke vrsto su pritisnute izmeu
bedara. Stide. Dospijeva u predsvravajude stanje na taj nain,
forpajz, stidudi cijelu piku to jae moe, i sad je odluila: ne eli
prestati. Ponekad to radi preko tkanine cijelo vrijeme; veeras eli
svoje prste s unutranjosti usmina i pomie gadice sa strane. Sada ide
gore i dolje, samo gore-dolje, a ne vie kruno. I bre, ide puno bre.
Onda, koristedi drugu ruku, gura svoj srednjak (otmjen je i dug to prst)
u piku. Vrlo je brza pritom, dok ne pone osjedati prve predosjedaje
grenja.. Sad podie noge, rairuje ih, dok ih istovremeno savija u
koljenima i spaja stopala tako da joj se, gotovo ispod guzova, dodiruju
prsti. Otvara se skroz na taj nain. Posve je otvorena. I stalni kontakt s
dva prsta na klitorisu, prstenjakom i srednjakom. Gore pa dolje.
Napetost. Guzovi su takoer gore, diu se pomodu njezinih savijenih
nogu. Sad malo usporava. Siri noge usporavajudi, skoro sasvim
prestaje. Skoro. I sada ponovo savija noge. To je poloaj u kojem eli

svriti. Tu poinje mucanje. Mogu si? Smijem li? Cijelo vrijeme dok
donosi odluku kada, ona naglas muca Smijem li? Smijem li? Smijem li
svriti? Koga pita? Imaginarnog mukarca. Mukarce. itavu gomilu
njih, jednog jedinog, vou, maskiranog, djeaka, crnog, pita samu
sebe ili moda svog oca, ili ne pita nikoga. Rijei same su dovoljne,
moljenje. Smijem li? Smijem li svriti? Molim te, smijem li? A sada
ravnomjerno dri pritisak, ak i malo jae, povedava pritisak, stalni
pritisak, tono tu, i sad osjeda, osjeda to, sad mora nastaviti Smijem
li? Smijem li? Molim te? i tu se pojavljuju zvukovi, dame i gospodo,
u kombinacijama svojstvenim svakoj eni posebno, zvukovi koji bi
jednako dobro kao i otisci prstiju mogli posluiti identificiranju cijelog
spola za FBI ohhhh, mhmmmmm, uhhhhh jer sad je poelo, ona
svrava, i pritisak je jai ali ne ekstremno jak, ne toliko jak da boli, dva
prsta gore-dolje, iroki pritisak, ona eli iroki pritisak jer eli svriti
opet, a sada se osjedaj pomie dolje prema piki, i ona stavlja prst
unutra, i sad misli kako bi mogla uivati da ima plastini kurac kraj
sebe, ima prst unutra, i to je to, to je TO! I tako ide gore dolje prstom
kao da je netko jebe, i sad dobrovoljno stee piku kako bi pojaala
osjedaj, vrsto stide kako bi si dala jo osjedaja, gore-dolje, dok jo
obrauje klitoris. To to osjeda mijenja se umetanjem prsta u piku
na dugmetu prst je vrlo precizan, ali dok dri prst u piki osjedaj je
rairen, i to je ono to ona eli: irenje osjedaja. Iako nije fiziki lako
uskladiti dvije ruke, uz savrenu koncentraciju ona radi kako bi
prevladala tekode. I uspijeva. Uhhhh. Uhhhhhh. Uhhhh. I potom lei i
dahde neko vrijeme, a onda uzima knjigu i vrada se itanju, i, sve u
svemu, puno je toga to se tu moe usporediti s Bernsteinom kako
dirigira Mahlerovu Osmu.
Sabbath je poelio ustati i predati se ovacijama. Ali sjededi u
autu na poetku dugog blatnjavog prilaza koji se gotovo sto metara
penjao prema kudi, mogao je samo toptati nogama i vikati, Brava,
Rosie! Brava! i podidi svoju kapicu Bog neka blagoslovi Ameriku u
znak divljenja crescendima i diminuendima, lebdenju i ludilu,
nadziranoj nekontroliranosti, pogonskoj snazi izdranog vrhunca. Bolja
od Bernsteina. Njegova ena. Zaboravio je sve o njoj. Dvanaest,

petnaest godina prolo je otkako me zadnji put pustila da gledam.

Kako bi doista bilo eviti Roseannu? Odreeni postotak mukaraca to
jo radi svojim enama, ili tako barem statistiari ele da vjerujemo.
Ne bi bilo posve neprirodno. Pitam se kakav je miris. Ako ga uopde
ima. Movarni miris koji je Roseanna putala u dvadesetima bio je
posve jedinstven, nimalo riblji, ved biljni, korijenski, s dakom trulei.
Oboavao ga je. Odveo bi te do granice da zatvori usta, a u
njegovoj dubini bilo je neto toliko opako da ga je pobuena
odvratnost prenijela u obedanu zemlju, gdje itavo bide prebiva u
nosu, gdje se postojanje svodi na nita manje ili vie od sirove,
pjenuave pike, gdje je najvanija stvar na svijetu koja jest svijet
ono ludilo u tvom licu. Tu. Ne tu! Tono... tu! Tu! Tu!
Tu! Da! Tu! Taj ekstatini pogon zapanjio bi Akvinca, da se
osjetilno upoznao s ekonomijom pike. Ako je Sabbathu ita moglo
posluiti kao dokaz Bojeg postojanja, ako je ita nosilo ig Boje biti,
onda su to tisude i tisude orgazama koji pleu na vrku te igle. Majka
mikroipa, trijumf evolucije, zajedno s mrenicom i membranom
bubnjida. Ne bi mi smetalo ni da sam imam jednu, nasred ela kao
Kiklopovo oko. to de im nakit, kad imaju to? to je jedan rubin prema
tome? Tamo, ni zbog kojeg razloga osim onog zbog kojeg i jest tamo.
Ne zato da preko njega curi voda, ne za irenje sjemena, nego
ukljuen u paket kao igraka na dnu stare kutije s oprugom,dar svakoj
svakcatoj maloj djevojici od Boga. Sva slava Tvorcu, tom dareljivom,
divnom stvorenju koje voli zabavu, sa stvarnom slabodu prema
enama. U dobroj mjeri nalik na Sabbatha.
Tu je bila kuda, unutra ena; u automobilu su bile stvari koje
treba oboavati i potovati, koje trebaju zamijeniti Drenkin grob kao
smisao i svrha njegova ivota. Nikad vie nede trebati leati plaudi na
njezinu grobu i, misledi o tome, zadivilo ga je udo kako je preivio sve
ove godine u rukama osobe poput sebe, zadivljen to je meu
Fishovim smedem pronaao razlog da nastavi, na milost i nemilost
neobjanjivog iskustva kakvo je sam sebi bio, i iznenaen
besmislenom milju da to ipak nije sluaj, i da sam nije preivio nego
nestao tamo u Jerseyu, vrlo vjerojatno od svoje vlastite ruke, i da je

stajao na poetku puta prema zagrobnom ivotu, ulazedi u tu bajku

konano slobodan od potrebe koja je bila zatitni znak njegova
ivota:neodoljive elje da bude negdje drugdje. Bio je negdje drugdje.
Postigao je cilj. Sad mu je bilo jasno. Ako ova kudica na pola puta
prema vrhu brda na kraju malog sela gdje sam ja najvedi skandal, ako
to nije negdje drugdje,onda nita nije. Negdje drugdje, to posvuda
gdje se nalazi; negdje drugdje, Sabbath, to je tvoj dom i nitko ti nije
par, a ako je ikad netko bio nitko, onda je to Rosie. Pretrai itavu
planetu i ni na jednoj zemljopisnoj irini i duini nede pronadi
okolnosti bolje od ovih. To je tvoje mjesto: samotne planine,ugodna
koliba, ena od Dvanaest koraka. To je Sabbathov nedolini teatar.
Nevjerojatno. Jednako nevjerojatno kao i ene koje su izlazile iz
kuda na cestu kupovati mahune iz Fishova kamionida. Zdravo,
nevjerojatno.
***
No, priblino sat nakon to se svjetlo ispred kude ugasilo i opet upalilo
u njihovoj spavadoj sobi, Sabbah je i dalje bio stotinjak metara daleko,
dolje u dnu prilaza. Je li zagrobni ivot bio spreman za njega? Imao je
ozbiljne dvojbe u pogledu svog samoubojstva. Sve to je prije
predstavljalo problem bila je mogudnost zaborava. Kraj kolege
pomorca Schlossa, preko puta cijenjenih Weizmanovih, na korak
mjesta od svoje obitelji, ali zaborav je zaborav bez obzira na sve, i
pripremati se za to nije bilo jednostavno. Ono to nikako nije mogao
zamisliti jest to, da de se trunudi tamo pod paskom onih pasa nadi ne u
zaboravu, zaboravljen, nego u Madamaska Fallsu; da de umjesto licem
u lice s vjenim nitavilom biti opet u krevetu pokraj Rosie, u vjenoj
potrazi za unutranjim mirom. No ipak, nikad nije raunao na
Mortyjeve stvari.
Kroz zavoje je proao najsporije to je auto mogao podnijeti. Da
je jo godinama udaljen od kude, bilo bi mu svejedno. Bio je mrtav,
smrt je bila liena promjene, i vie nije imao iluziju da de ikada pobjedi.

Vrijeme je bilo beskrajno, ili se zaustavilo. to se svodi na isto. Sve

mijene su nestale to je bila razlika. Nita se nije mijenjalo, a
promjene i jesu ljudski ivot ispoetka.
Biti mrtav i to znati pomalo je nalik sanjanju pomijeanom sa
svijedu o sanjanju, ali zaudo, sve je vrde utemeljeno kad je mrtvo.
Sabbath se ni na koji nain nije osjedao nezemaljski: njegova osjetila
nisu mogla biti izotrenija sada kad nita nije raslo, nita se nije
mijenjalo, nita nije starilo; sada kad nita nije bilo izmiljeno, niti ita
stvarno, kada vie nije bilo objektivnosti i subjektivnosti, bez pitanja
to stvari jesu ili nisu, a sve na okupu dri smrt. Nije bilo bijega od
saznanja da on vie ne postoji od dana do dana. Nije bilo brige o
nagloj smrti. Naglost je zavrila. Ovdje zauvijek, u nesvijetu bez
mogudnosti izbora.
No ako je to bila njegova smrt, iji je dostavni kamionid bio
parkiran kraj Rosiena starog dipa? Namrekana amerika zastava
sjajila se naslikana preko njegova stranjeg dijela. Lokalne tablice. Ako
je sva promjena nestala, koji je kurac bilo ovo? Netko s lokalnim
tablicama. U smrti ima vie nego to ljudi misle kao i u Roseanni.
U krevetu su, gledaju televiziju. Zato ga nitko nije uo kako se
dovezao. Iako je dobio osjedaj gledajudi ih u zagrljaju kako
naizmjenino zagrizaju sonu zelenu kruku, iji su sok jedna drugoj
lizale s napetih trbuha kad bi koja kap pala s njihovih usta osjetio je
da Rosie nita ne bi moglo zadovoljiti vie od spoznaje da joj se mu
vratio i da nije mogao a da ne shvati to se dogaalo dok ga nije bilo.
U kutu spavade sobe sva je njegova odjeda bila baena na pod, sve
njegovo bilo je izbaeno iz ormara i ladica i nabacano u kut, stvari su
ekale da budu ubaene u vrede ili kartonske kutije i preko vikenda
odvezene do druge strane brda i izbaene u provaliju.
Uklonjen. Ida mu je otela mjesto na groblju, a Christa iz
prodavaonice iji je jezik Drenka toliko cijenila, i kojoj je Rosie
mahnula u znak pozdrava u gradidu kao djevojci koju je poznavala sa
sastanaka lijeenih alkoholiara zauzela je njegovo mjesto u kudi.

Ako je ovo bila smrt, onda je smrt naprosto ivot inkognito. Svi
blagoslovi koji ovaj svijet ine zanimljivim postoje, ne manje zabavno,
i u nesvijetu.
Gledale su televiziju dok ih je Sabbath promatrao iz mraka, s
vanjske strane prozora.
Christa bi sad trebala imati dvadeset pet godina, ali jedina
promjena koju je na njoj mogao vidjeti bila je ta da je njezina kratka
plava kosa postala crna i da je njezina pika bila obrijana. Nije bila
ogledno dijete to nikako, daleko od toga nego dijete za ogled, na
najprovokativniji nain. Njezina kosa avolski je padala u malim
upercima, kao da je osmogodinje dijete karama na Christinoj glavi
napravilo preokrenutu krunu. Usta joj jo nisu bila nalik na usta, ved
na hladni otvor za kovanice njemakog automata, a ipak nije bilo nita
manje primamljivo gledati njezine iznenaujude oi i glatke teutonske
padine njezina dupeta nego onda, kad je vjerno sluio kao dobavlja
alatki dok je Christa svojom lezbijskom magijom obraivala Drenku. A
Roseanna, premda dvadesetak centimetara via od Christe ak je i
Sabbath bio vii od Christe nije izgledala kao da je vie nego
dvostruko starija od nje, bila je od nje jo vitkija, malih dojki poput
njezinih, koje su vjerojatno i danas imale isti oblik kao onda kad se s
trinaest godina preselila majci... etiri godine bez cuge i etrdeset
osam sati bez njega, i njegova ena bez djece, u estom desetljedu
svog ivota, nekim je udom jo izgledala kao pupoljak.
Program koji su gledale bio je o gorilama. Povremeno je Sabbath
mogao vidjeti gorile kako se na svoj nain kredu kroz visoku travu, ili
kako sjede, eudi se po glavi i dupetu. Otkrio je da se gorile puno
eu.
Kad je emisija zavrila, Roseanna je ugasila televizor i, bez rijei,
poela se pretvarati da je ona mama gorila koja njeguje malu gorilu,
Christu. Gledajudi ih s prozora kako se pretvaraju da su mama i dijete
gorila, poeo se prisjedati kako je Rosie nekad pokazivala veliki talent
za suradnju s njim, dok je za vrijeme jela oponaao glasove s
pozornice, ili je na slian nain zabavljao u krevetu, nacrtavi ruom za
usne bradu i eir na svom kurcu i koristedi svoju erekciju kao lutku.

Nakon predstave mogla se i igrati s lutkom, to je san svakog djeteta.

Otvorenost njezina tadanjeg smijeha poticajna, nemarna, pomalo
zloesta, nije imala to sakrivati (osim sve), nije se imala ega bojati
(osim svega)... da, u daljini se mogao prisjetiti njezina snanog
uivanja u njegovoj ludosti.
Nita nije moglo biti ozbiljnije od panje koju je Rosie poklanjala
Christinu gorilskom pokrovu. Ne samo da ju je naizgled istila od uiju
i insekata, ved je istila njih obje kroz to pomno dodirivanje. Svi su
osjedaji bili nevidljivi, a opet niti jedna sekunda meu njima nije prola
beivotno. Rosieni pokreti bili su tako njeni i precizni, da se inilo kao
da svjesno slue nekoj istoj religioznoj ideji. Nita se naroito nije
dogaalo, no Sabbathu se to inilo udesnim. Velianstveno. Doao je
do najusamljenije toke svog ivota.
Pred njegovim oima, Christa i Rosie razvile su potpune linosti
gorila njih dvije u svijetu gorila, preuzimale su njihovu duevnost,
doivljavale najvii in njihova naina razmiljanja i ljubavi. Ona druga
je bila cijeli svijet. Velika vanost onog drugog tijela. Njihovo jedinstvo:
onaj tko da je jednako i prima, i obratno. Christa je s punim
povjerenjem doputala Roseanninim rukama da je dodiruju, da po
karti njezina tijela Roseannini prsti iscrtavaju putove senzualnosti. A
izmeu njih vlani, nijemi pogledi gorila, dok je jedini zvuk koji izvire iz
kreveta Christino glasanje od uitka i zadovoljstva, glasanje jedne
bebe-gorile, nalik na pijukanje pileta.
Roseanna Gorila. Ja sam orue prirode. Ja ispunjavam sve
potrebe. Da su se samo njih dvoje, mu i ena, pretvarali da su gorile,
nita drugo nego gorile cijelo vrijeme! Umjesto toga pretvarali su se, i
predobro, da su ljudska bida.
Kad je njima u krevetu postalo dosta glume, pale su jedna
drugoj u zagrljaj, smijudi se, poljubile su se sono, sasvim ljudski, i
svjetla su se ugasila s obje strane kreveta. No prije nego to je
Sabbath stigao procijeniti stanje i odluiti to sljedede da uini da
nastavi dalje ili nastavi prema unutra uo je Rosie i Christu kako
zajedno recitiraju. Molitvu? Pa naravno! Dragi Boe... Rosiena

veernja molitva bivih alkoholiara konano ju je uo vlastitim

uima. Dragi Boe...
Duet je bio savreno usklaen, nisu tragale za rijeima niti
osjedajima, dva glasa, dvije ene, skladno se nadopunjujudi. Mlada
Christa bila je gorljiva, dok je Roseannina recitacija bila proeta
paljivim promiljanjem svake rijei. U njezinu glasu bilo je i ozbiljnosti
i osjedajnosti. Izborila se za svoj tako dugo nedohvatljiv unutarnji mir;
uas njezina djetinjstva lienost, ponienja, nepravda, zlostavljanje
sve je to bilo iza nje, zajedno s mukom njoj neizbjenog zrelog
ivota sa zamjenikom onog grubijana, njezina oca, i moglo se jasno
uti njezino oslobaanje od boli. Rijei je izgovarala mirnije i tie od
Christe, no svejedno su bile u potpunom zajednitvu. Novi poetak,
novo postojanje, nova ljubav... iako, kako joj je Sabbath mogao sa
sigurnodu jamiti, iz istog materijala kao i prethodna. Mogao je ved
predvidjeti pismo upudeno u Pakao dan nakon to Christa da petama
vjetra sa starom srebrninom Roseannine majke. Da majka nije morala
pobjedi kako bi spasila ivot, da ja nisam morala pohaati onu ensku
kolu dok se nije vratila, da me nisi prisiljavao nositi onu nepromoivu
jaknu, da nisi vikao na domadice, da nisi jebao domadice, da nisi
oenio onu Irene, da mi nisi pisao ona luda pisma, da nisi imao one
odurne usne i ruke i stiskao me... Oe, uinio si to opet! Ukrao si mi
sposobnost normalnog odnosa s normalnim mukarcem, ukrao si mi
sposobnost normalnog odnosa s normalnom enom! Ukrao si mi sve!
Dragi Boe, ne znam kamo idem. Ne vidim put pred sobom. Ne
mogu redi gdje de zavriti. Niti doista poznajem sebe, i injenica da
mislim kako potujem Tvoju volju ne znai da je tome doista tako. Ali
vjerujem u ovo. Vjerujem...
U Sabbathu njihova molitva nije naila na otpor. Kad bi samo i
sve drugo to je prezirao ovako prolazilo mimo njega, ostavljajudi trag
manji od vrka igle u njegovu mozgu. On sam molio se da je Bog
sveznajudi. Inae nikada nede saznati kog to kurca njih dvije priaju.
Vjerujem da Te moja elja za Tvojim zadovoljstvom doista i
zadovoljava. Nadam se da imam elju za sve to radim. Nadam se da
nikada ne radim nita to nije u skladu s tom eljom. I znam da ako to

inim, Ti de me povesti pravim putem iako ja moda to u taj trenutak

i nedu znati. Stoga du Ti uvijek vjerovati, i premda mi se ini da sam
izgubljena i okruena sjenkama smrti nedu se bojati, jer znam kako me
Ti nikada nede ostaviti da se sama suoavam sa svojim problemima.
I tu je poelo veselje. Meusobnom uzbuenju bilo je potrebno
manje od trena. To to je Sabbath sada nepozvan sluao nije uopde
bilo glasanje dviju zadovoljnih gorila. Njih dvije nisu se vie tek tako
igrale; vie nije bilo niega besmislenog ni u jednom zvuku koji su
isputale. Sada vie nije bilo potrebe za dragim Bogom. Preuzele su na
sebe zadatak boanskog i gole se drakale jezicima. udesan organ, taj
ljudski jezik. Dobro ga jednom promotrite. On sam dobro je pamtio
Christin miidavi, lelujavi jezik zmije i zadivljenost koju je
pobuivao u njemu nita manje nego u Drenki. udesno je to sve
jezik umije redi.
Brojke digitalnog sata, svijetlede i zelene, bilo je sve to je
Sabbath sada mogao razaznati u sobi. Sat je stajao na nevidljivom
stolidu pokraj nevidljivog kreveta, stolidu koji je prije bio s njegove
strane. Vjerovao je da su neke od njegovih knjiga o smrti jo tamo
posloene, osim ako ved nisu bile negdje meu odjedom baenom u
kut. Osjedao se kao da su ga izbacili iz ogromne pike ijom
unutranjodu se slobodno kretao itav ivot. Sama ova kuda u kojoj je
ivio postala je pika u koju se vie nikada nede modi ugnijezditi. Ta
pomisao, koja se pojavila neovisno od razuma, samo se pojaala kako
su vonjevi koji postoje samo u enama izali iz njih dviju i kroz
odkrinuti prozor, gdje su omotali Sabbatha u teki jad svega
izgubljenoga. Ako iracionalnost smrdi, onda smrdi ovako; ako delirij
smrdi, onda smrdi ovako; ako gnjev, nagon, apetit, neprijateljstvo,
ego... No ovaj snani smrad pokvarenosti bio je smrad svega to se
spaja tvoredi ljudsku duu. to god su to vjetice kuhale Macbethu,
moralo je vonjati tono ovako. Nije udo to Duncan nije preivio nod.
Dugo se inilo kao da njih dvije nikada nede zavriti, i da de on, u
skladu s tim, skriven u mrkloj nodi kraj prozora, biti zauvijek zarobljen
svojom kominodu. One, ini se, nisu mogle pronadi ono to im je bilo
potrebno. Komadid ili dio neega je nedostajao, i njih dvije teno su

meusobno razgovarale, po svoj prilici ba o tom nestalom djelidu,

jezikom koji se u potpunosti sastojao od stenjanja, uzdaha, dubokog
disanja i krikova, muzikalnom mjeavinom praskavog cvilenja.
Najprije je jedna od njih pomislila da je nala to to je traila, a
druga je umislila da jeona nala to isto, a potom, u prostranoj tami
njihove pikine kude, u istom snanom trenutku, bacile su se na to
zajedno, i nikada prije Sabbath ni na kojem jeziku nije uo ita nalik na
govor koji je briznuo iz Rosie i Christe kad su otkrile gdje je smjeten
taj izgubljeni djelid koji je upotpunjavao itavu sliku.
U biti, ona se zadovoljavala na nain u kojem bi, da je ona
Drenka, Sabbath mogao i uivati. Nije se osjedao odsjeenim i tragino
naputenim jer je Roseanna radila neto to bi, s nekog drugog
gledita, moglo u njemu pobuditi i osjedaj odobravanja. Zato bi njezin
izum orgazmikog utoita koji je stvorila bez njega promatrao
drugaije od svojih vlastitih izuma? Roseannin mukotrpni put, inilo
se, odveo ju je tamo gdje su i sami poinjali kao nezasitni ljubavnici,
krijudi se od Nikki u njegovoj lutkarskoj radionici. Zapravo, itava
njegovo zamiljanje njezina samozadovoljavanja bilo je dio pripreme,
kako bi se vratio i pokuao... pokuao to? Otkriti to? Popraviti to?
Posegnuti natrag u prolost za im? Za ostatkom ega?
I tada je iz njega provalilo. Kad se mujaci gorila razbjesne, to je
zastraujude. Najvedi i najtei meu primatima, oni se razbjesne u
velikom stilu. Nije imao pojma da moe razjapiti eljusti toliko snano,
niti je ikada prije saznao, ak niti kao lutkarski izvoa, kakav je bogati
repertoar zastraujudih zvukova bio sposoban proizvesti. Tuljenje,
rezanje, rikanje divlje, zagluujude i sve vrijeme skakao je okolo i
lupao se po prsima i upao biljke s korijenjem, teturajudi, dok
napokon nije svojim bolesnim akama poeo udarati po prozoru dok
okvir nije popustio i sruio se razbijen u sobu, gdje su Rosie i Christa
histerino vritale.
Najvie se volio lupati po tetovai na prsima. Sve te godine imao
je prava prsa, i sve te godine putao ih je da propadaju. Bol u rukama
bila je izluujuda, ali nije posustajao. Bio je najdivlji od divljih gorila.

Nemojte se ni usuditi prijetiti mi! Udarao je i udarao po svojim irokim

prsima. Ruio sve po kudi.
Ponovo u autu, upalio je svjetla i vidio da je prestraio i rakune.
Gostili su se u kantama za smede iza kuhinje. Rosie je sigurno
zaboravila zatvoriti plosnati drveni poklopac spremita gdje su bile
smjetene etiri kante za smede, i iako rakuna vie nije bilo, smede je
bilo posvuda razbacano. To je objanjavalo vonj otpadaka koji je,
stojedi pred prozorom, pripisao enama u krevetu. Trebao je znati da
ga one nemaju u sebi.
***
Zaustavio se pred ulazom u groblje, ni trideset metara od Drenkina
groba. Na poleini rauna za popravak auta, koji je iskopao iz ladice za
rukavice, sastavio je svoju oporuku. Radio je pod svjetlom ploe s
instrumentima i lampice nad glavom. Njegova runa svjetiljka je
izdahnula imala je energije tek za kratki traak svjetla, no nije
mijenjao baterije otkako je ona umrla.
Vani je tama bila udesna, zastraujuda; nod izazovnija za um od
ijedne koju je vidio na moru.
Ostavljam 7,450$, te sitni (vidi omotnicu u depu od jakne) u
svhu ustanovljenja nagrade od 500$ koja se ima dodjeljivati godinje
enskoj apsolventici bilo kojeg koleda u zajednikom sveuilinom
programu 500 dolara studentici koja pojebe vie fakultetskog
osoblja od ijedne druge studentice za trajanja svog studija. Odjedu na
sebi i onu u smeoj papirnatoj vredici ostavljam svojim prijateljima na
stanici podzemne eljeznice Astor Place. Svoj kazetofon ostavljam
Kathy Goolsbee. Dvadeset porno slika dr. Michelle Cowan ostavljam
dravi Izrael. Mickey Sabbath, 13. travnja 1944.
Devedeset etvrte. Prekriio je 44. 1929.-1994.
Na poleini drugog rauna napisao je: 'Stvari mojeg brata imaju
se sahraniti sa mnom zastava, njegova kapa, pisma, sve to je u
kartonskoj kutiji. Polegnite me bez odjede u lijes, okruenog njegovim

stvarima. To je ubacio u kovertu s potvrdama g. Crawforda i na njoj

napisao Dodatne upute.
A sad, poruka. Suvisla ili nesuvisla? Gnjevna ili opratajuda?
Zlobna ili ispunjena ljubavlju? Stilski dotjerana ili kolokvijalna? S
citatima Shakespearea, Martina Bubera i Montaignea ili bez citata?
Trebali bi smisliti obrazac. Sve velike misli do kojih nikad nije doao ne
bi se dale nabrojati; nije bilo dna svemu onome to nije imao redi o
smislu ivota. A redi neto smijeno bilo bi suvino samoubojstvo
jest smijeno. Puno ljudi to ne shvada. Ono nije potaknuto oajem ili
osvetom, ono se ne raa iz ludila ili ogorenosti ili ponienja, ono nije
prerueno ubojstvo ili velianstveni primjer samopreziranja ono je
zavrna, velika ala. Smatrao bi svoj ivot jo vedim neuspjehom kad bi
se zgasnuo na bilo koji drugi nain. Svakome tko voli alu,
samoubojstvo je prijeko potrebno. Pogotovo jednom lutkaru nita nije
prirodnije: nestani iza zavjese, umetni ruku, i umjesto da izvodi
toku, doi do kraja kao lutka. Razmisli o tome. nema zabavnijeg
naina odlaska. ovjek koji eli umrijeti. ivot kao biranje smrti. To je
zabava.
Bez poruke. Poruke su lane, to god napisao.
A sad, k posljednjoj od posljednjih stvari.
Izaao je iz auta u crni granitni svijet mrtvih. Za razliku od
samoubojstva, ne vidjeti nita oko sebe nije bilo zabavno, i
nastavljajudi dalje, ruku ispruenih ispred sebe, osjedao se jednako
star kao i njegov Tiresija, Fish. Pokuavao se prisjetiti groblja, ali ni
petomjeseno upoznavanje s njim nije mu pomoglo da gotovo odmah
ne zaluta meu grobovima. Uskoro je bio bez daha od posrtanja i
padanja i ponovnog podizanja na noge, unato opreznim malim
koracima koje je pravio. Zemlja je bila namoena obilnom kiom koja
je padala cijeloga dana, a grob je leao gore na brdu, i bila bi sramota,
sad kad je doao ovako daleko, da ga dokraji srani udar. Umrijeti
prirodnom smrdu bila bi nenadmaiva uvreda. Ali njegovu srcu bilo je
dosta i ono vie nije moglo vudi svoj teret. Njegovo srce nije bilo srce
konja, i obavjetavalo ga je o tome, prilino zlobno, ritajudi se u
prsima.

I tako je Sabbath nastavio, bez iije pomodi. Zamislite kamen koji

sam sebe nosi, i to bi vam moglo otprilike predoiti koliko se muio
kako bi stigao do Drenkina groba, kamo je, u onome to de biti njegov
veliki oprotaj od svega pretjeranoga, krenuo urinirati. Mlaz je isprva
bilo bolno teko pokrenuti, tako da se ved pobojao kako od sebe trai
nemogude, i kako u njemu nije ostalo vie nita od njega samoga.
Zamislio se ovjek koji nije proivio nod, a da triput ne ode na zahod
kako tamo stoji i u sljededem tisudljedu, nesposoban iscijediti makar
jednu kap kojom de pomazati ovu svetu zemlju. Moe li biti da je ono
to ga je sprijeavalo bio zid savjesti koji ovjeka liava njegove sri?
to se dogodilo cijeloj slici ivota? Skupo ga je kotalo iskriti prostor
na kojemu je mogao ivjeti u svijetu onako prkosno kako je htio. Gdje
je prezir kojim je nadvladavao njihovu mrnju; gdje su vlastiti zakoni,
pravila ponaanja, kojima se uspio osloboditi od njihovih glupavo
skladnih oekivanja? Da, zamjerke koje su nadahnjivale negovo
lakrdijaenje napokon su uvrebale trenutak za osvetu. Sve zabrane
koje ele otupiti nau udovinost zatvorile su njegovu vodu.
Savrena metafora: prazni sud.
A onda je poeo lijevati... isprva tek rominjanje, tek par jadnih
kapljica, kao kad ovjek noem prereze luk i plakanje se sastoji od
suze ili dvije koje se spuste niz obraze. No onda je trcnulo, pa jo
jednom, pa onda curenje, pa mlaz, pa bujica, i onda je Sabbath poeo
piati snagom koja je ak i njega iznenadila, na nain na koji se ljudi
neskloni alosti znaju zauditi nezaustavljivom obilju svoje rijeke suza.
Nije se mogao sjetiti kad je zadnji put tako piao. Moda prije pedeset
godina. Izbuiti rupu u njezinu grobu! Probiti poklopac lijesa do
Drenkinih usta! Ali mogao bi isto tako pokuati, pianjem, pokrenuti i
turbinu nikada je ni na koji nain ne bi mogao dosegnuti. Uinila
sam to!, uskliknula je, Uinila sam to! I nikada nikoga nije tako
oboavao.
Bilo kako bilo, nije prestao. Nije mogao. Bio je urinu ono to je
vlana dojilja mlijeku. Isuena Drenka, bujno proljede, majko vlanosti
i tekudina, uzbibana, obilata Drenka, pijaice sokova ljudske loze

ljubavi, podigni se prije nego to se pretvori u pepeo, vrati se i oivi,

neka procure sve tvoje izluevine!
No, sve da cijelo proljede i ljeto zalijeva mjesto koje su oplodili
svi njezini mukarci ne bi je mogao vratiti, ni Drenku ni ikoga drugoga.
I je li uopde pomislio ita drugo, on, veliki antiiluzionist? Pa, ponekad
je ak i ljudima najboljih namjera teko znati dvadeset etiri sata
dnevno, sedam dana tjedno, tristo ezdeset pet dana u godini da nitko
mrtav ne moe oivjeti. Nita na zemlji nije vrde potvreno, to je sve
to se moe znati sa sigurnodu i nitko to ne eli znati.
Oprostite! Gospodine!
Netko ga je ubo straga, netko kraj Sabbathova ramena.
Prestanite s tim, gospodine! Prestanite odmah! Ali on nije bio gotov.
Vi piate po grobu moje majke!
I okrutno, za bradu, Sabbatha su okrenuli oko osi, a kad se
svjetlo snane lampe uperilo u njegove oi, podigao je ruku kao da je
neto to bi mu moglo probiti lubanju letjelo prema njegovu licu.
Svjetlo je spustilo du njegova tijela i zatim vratilo gore, od stopala do
oiju. Tako su ga obojali, premaz po premaz, est ili sedam puta, dok
napokon snop nije osvijetlio samo njegov pimpek, koji je virio izmeu
krajeva zastave, cijev lienu prijetnje ili bilo kakva znaenja, iz koje je u
nepravilnim razmacima kapalo, kao da je treba popraviti. To nije bilo
ni slino neemu to bi tijekom milenija moglo izazvati panju
ovjeanstva makar na pet minuta, a kamoli da bi moglo navesti na
zakljuak kako bi se bez tiranije te cjevice pria o naoj vrsti na zemlji
promijenila do neprepoznatljivosti, njezin poetak, sredina i kraj.
Mii mi to s oiju!
Sabbath se mogao brzo ututkati natrag u hlae i povudi zatvara.
No nije htio.
Spremi to unutra!
Ali Sabbath nije uinio nita.
to si ti!, Sabbathu je postavljeno pitanje, dok ga je svjetlo
opet zasljepljivalo. Oskvrnjuje grob moje majke. Oskvrnjuje
ameriku zastavu.

Oskvrnjuje svoj vlastiti narod. Sa svojim glupim jebenim kurcem

vani, s kapom svoje religije na glavi!
Ovo je religiozni in.
Ogrnut zastavom!
Ponosno, ponosno.
Pia!
Do sri.
Matthew je sad poeo jecati. Moju majku! To je bila moja
majka! Moju majku, ti prljavi, jebeni gade! Izopaio si moju majku!
Izopaio? Policajce Balich, vi ste prestari da idealizirate svoje
roditelje.
Ostavila je dnevnik! Moj otac je proitao dnevnik! Proitao je
to si je sve tjerao da radi! ak i moja sestrina moja mala sestrina!
'Pij Drenka! Pij!'
Tako su ga oblile suze da vie nije ni osvjetljavao Sabbathovo
lice. Snop svjetla je, umjesto toga, bio uperen u zemlju osvjetljavajudi
lokvu u podnoju groba.
Barrettova glava bila je razbijena. Sabbath je oekivao neto
gore. Kad je shvatio tko ga je uhvatio, nije vjerovao da de se iz toga
izvudi iv. Niti je to htio. Bilo je gotovo, sve to to mu je omogudavalo
da beskonano improvizira i to ga je odralo ivim. Luda beskorisnost
je gotova.
No jo jednom se izvukao, kao i od toga da se objesi u domu
Cowanovih, kao i od toga da se utopi na obali izvukao se, otiao
ostavivi Matthewa da plae na grobu, jo gonjen onim to mu je
doputalo da beskrajno improvizira, i spotiudi se krenuo nizbrdo.
Nije da nije elio uti vie od Matthewa o Drenkinu dnevniku,
nije da ne bi pohlepno proitao svaku rije. Nikad mu nije palo na
pamet da Drenka sve zapisuje. Na engleskom ili hrvatskom? Iz ponosa
ili nevjerice? Kako bi utvrdila svoju hrabrost ili svoju izopaenost?
Zato ga u bolnici nije upozorila na taj dnevnik? Je li bila previe
bolesna da bi o tome razmiljala? Je li to to ga je sauvala bila
nesmotrenost, previd, ili najhrabrija stvar koju je ikad uinila? Uinila

sam to! Uinila sam to! To je, dakle, bila osoba koja se krila iza te
vanjtine a nitko od vas nije to znao!
Ili je dnevnik ostavila iza sebe jer ga nije imala snage baciti? Da,
ti dnevnici imaju posebno mjesto meu vlastitim ostacima; ovjek se
ne moe lako osloboditi rijei koje su same osloboene svoje
svakodnevne dunosti opravdavanja i prikrivanja. Potrebno je vie
hrabrosti nego to se misli da bi se unitili tajni dnevnici, pisma, i slike
videovrpce, kazete, uvojci stidnih dlaica, neoprani primjerci intimnih
odjevnih predmeta, da bi se izbrisala mod kojom ti ostaci zrae poput
iskopina, i koje gotovo jedine meu svim stvarima koje posjedujemo
odluno odgovaraju na pitanje: Jesam li ja stvarno takav? Dosje o
sebi samome na karnevalu, ili o sebi samome u istinskom i
nepatvorenom postojanju? Kako bilo da bilo, ta opasna blaga
skrivena od blinjih pod rubljem, u najmranijim zakucima ormara i
ladica, zakljuana pod lokotom u lokalnoj banci predstavljaju zapis
neega od ega se ne moe rastati.
A ipak je Sabbath u tome vidio zagonetku, nedosljednost koju
nije mogao razjasniti, izvor sumnje koju nije mogao izbjedi. Kakvu je to
dunost ispunjavala, i prema kome, ostavljanjem seksualnog dnevnika
iza sebe? Protiv kojih se to mukaraca svog ivota pobunila? Protiv
Matije? Protiv Sabbatha? Kojeg meu nama si odluila pogubiti? Ne
mene! Sigurno ne mene! Mene si voljela!
Podignite ruke u vis!
Rijei su doprle do njega niotkud, a onda ga je osvijetlio
reflektor, kao da meu nadgrobnim ploama ima solo nastup.
Sabbath zvijezda groblja, u vodvilju za duhove, zabavlja s prve linije
odreda mrtvih. Sabbath se naklonio. Trebala bi svirati glazba, iza njega
trebao bi brujati vragolasto puteni stari swing, pratedi Sabbatha na
pozornicu tu bi trebalo biti najpouzdanije ivotno zadovoljstvo, nevino
zabavna Ain't Misbehavin' B.G. seksteta, Slam Stewart svira bas i
bas svira Slama... Umjesto toga bezlini je glas ljubazno zatraio od
njega da predoi isprave.

Pridiudi se iz naklona, Sabbath objavi, 'To sam ja, Nekrofilio, na

nodnom zadatku.
Ne bih se vie tako saginjao na vaem mjestu, gospodine. Da
vidim te ruke u zraku.
U policijskom automobilu koji je obasjavao Sabbathov teatar bio
je drugi policajac, koji je sada iziao iz vozila s izvuenim pitoljem.
Vjebenik. Matthew bi se inae, da nekoga ne poduava, vozio sam.
Kad ih poduava, hvalila bi se Drenka, uvijek trai od njih da sami
voze. Oni su svjei s akademije, djeca na probnom roku cijelu godinu
i Matthew je taj kojeg uzimaju da ih poduava. Matthew kae, 'Ima
dobrih momaka koji stvarno ele obaviti posao i obaviti ga dobro. Ima
i pizduna. Loih tipova sa stavom tipa ba me boli kurac, koji rade sve
s im se mogu izvudi, i tome slino. Ali tko eli dobro raditi, ono to
treba, obavljati svoju motoriziranu aktivnost kako spada i rjeavati
zadatke na vrijeme, odravati vozilo onako kako ga treba odravati...'
Tome ih Matthew ui. Jednom se vozio s nekim tri mjeseca, i deko je
dao Matthewu znaku za kravatu. Zlatnu znaku. Rekao je: 'Matthew
je moj najbolji kompid od svih.'
Vjebenik ga je drao na nianu, ali Sabbath niim nije ometao
uhidenje. Treba samo poeti trati, i ovaj bi mu, s pravom ili ne,
izbuio rupu u lubanji. Ali kad se Matthew vratio do podnoja brda,
vjebenik je samo stavio Sabbathu lisice na ruke i odveo ga do
stranjeg dijela auta. To je bio crni mladid otprilike Matthewove dobi, i
ostao je sasvim tih, nije izrekao ni slog gaenja ili zgraanja zbog toga
kako Sabbath izgleda ili kako je obuen ili to je uinio. Pomogao je
Sabbathu da sjedne na stranje sjedalo, pazedi da mu zastava ne
sklizne s ramena, i njeno vratio na delavu Sabbathovu lubanju kapicu
Bog neka blagoslovi Ameriku, koja mu je spala na elo dok se saginjao
u auto. Je li to bio izraz pretjerane ljubaznosti ili prezira, zatvorenik
nije znao redi.
Vjebenik je vozio. Matthew nije vie bio u suzama, ali Sabbath
je sa stranjeg sjedita mogao vidjeti nekontrolirane trzaje miida na
njegovu irokom vratu.

Kako je moj partner?, upita vjebenik kad su krenuli niz

planinu. Matthew nije odgovorio.
Ubit de me. Uinit de to. Liit de me ivota. Konano se dogodilo.
A kamo idemo?, upita Sabbath.
Privodimo vas, gospodine, odgovori vjebenik.
Smijem li pitati koje su optube?
Optube?, planu Matthew. Optube?
Dii, Matt, ree vjebenik, samo dii onako kako si me
nauio.
Ako smijem redi, ponudi se Sabbath, tonom za koji je znao da
je barem Roseannu dovodio do ludila, neprilina reakcija vaeg
kolege uzrokovana je temeljnim nesporazumom...
Budi miran, preporui vjebenik.
elim redi samo to da se tamo dogodilo neto to on nikako ne
moe razumjeti. To, koliko je to ozbiljno on ni na koji nain ne moe
pojmiti.
Ozbiljno!, povie Matthew i opali akom po ploi.
Privedimo ga, Matt, i to je to. To nam je posao idemo ga
obaviti.
Ja ovo ne govorim da bih ikoga zbunio. Ja ne pretjerujem, ree
Sabbath. Ja ne kaem pravilno ili hvalevrijedno. Ne kaem prihvatljivo
ili ak prirodno. Ja kaem ozbiljno. Senzacionalno ozbiljno. Neizrecivo
ozbiljno. Uzvieno, bezobzirno, blaeno ozbiljno.
To to radite, gospodine, jako je drsko od vas.
Ja sam drzak ovjek. I meni je to neobjanjivo. To je istisnulo
doslovce sve drugo u mom ivotu. ini se da je to sva svrha mog
postojanja.
Zato vas i privodimo, gospodine.
Mislio sam da me privodite zato da mogu redi sucu kako sam
izopaio Matthewovu mamu.
Sluajte, mom ste partneru nanijeli puno boli, ree vjebenik,
glasom koji je jo bio zadivljujude suzdran, njegovoj obitelji nanijeli

ste mnogo boli. Moram vam redi da sada govorite stvari koje meni
nanose puno boli.
Da. To stalno sluam od ljudi, ljudi mi stalno govore da je jedina
velika stvar za koju sam pozvan u ivotu nanoenje boli. Svijet
bezbolno leti presretno ovjeanstvo na jednom dugom zabavnom
izletu a onda se u ivotu pojavljuje Sabbath, i svijet se preko nodi
pretvara u ludi potok suza. A zato je tome tako? Moe li mi to netko
objasniti?
Zaustavi!, povie Matthew. Zaustavi auto!
Matty, privedimo gada.
Zaustavi jebeni auto, Billy. Nedemo ga privesti.
Sabbath se smjesta zanio prema naprijed poletio je naprijed,
bez mogudnosti da se pridri rukama. Privedi me, Billy. Nemoj sluati
Mattyja, on nije objektivan dopustio si je da bude osobno uvuen u
sve ovo. Privedi me tako da se mogu javno oistiti od svojih zlodjela i
primiti kaznu koja mi slijedi.
S obje strane ceste gdje se zaustavio policijski automobil pruala
se duboka uma. Billy je zaustavio automobil i ugasio svjetla.
Tamna vladavina te nodi, opet. A sada, pomislio je Sabbath,
atrakcija veeri, ono najhitnije, nepredvieni vrhunac za koji se cijeli
ivot borio. Nije shvatio koliko je dugo udio za tim da bude usmrden.
Nije izvrio samoubojstvo, jer je ekao da ga ubiju.
Matthew je iskoio iz automobila i zaobiavi ga doao do
stranjih vrata, otvorio ih izvukao Sabbatha van. Onda mu je otkljuao
lisice. To je bilo sve. Skinuo mu je lisice i rekao: Ako ti, ti bolesno
prljavo kopile, ikad vie spomene ime moje majke ikome, ili ita o
mojoj majci ikome bilo kome i bilo gdje dodi du po tebe! Oi su
mu bile samo nekoliko centimetara udaljene od Sabbathovih, kad je
ponovo poeo plakati. uje li me, starce? uje me?
Ali zato ekati, kad moe dobiti svoju zadovoljtinu sada? Ja
du potrati prema umi, a ti pucaj. isti pokuaj bijega. Billy je ovdje,
on de potvrditi priu. Zar ne, Bili? 'Pustili smo starog da se popia, a on
je pokuao pobjedi.'

Ti bolesni gade!, zaurla Matthew, Ti prljavi jebeni kurvin

sine! i, povukavi prednja vrata, divlje se baci natrag u automobil.
Ali ja sam na slobodi! Uivao sam u gadostima i preao crtu!
Odlazim slobodan! Ja sam demon! Ja sam demon! Nakon toliko
nanesene boli, demon se oslobaa! Matthew! Ali automobil je
odjurio, ostavljajudi Sabbatha do glenja u kai proljetnog blata,
opkoljenog nepoznatim, zabitim umama, okruenog mokrim
drvedem i kiom ispranim stijenama a nikoga nema da ga ubije osim
njega samoga.
A on to nije mogao uiniti. Nije mogao umrijeti, da ga jebe.
Kako da ode? Kako da sve to napusti? Sve to je mrzio bilo je ovdje.

NAKLADNIK
CELEBER d.o.o.
Grobnika 34
Zagreb
ZA NAKLADNIKA
IVO CAPUT

LIKOVNO OBLIKOVANJE
HAND DESIGN

KOREKTURA
DARIO BORKOVID
IVO CAPUT

TISAK
TISKARA VARTEKS d.o.o.