Al' je avo, ali su maije

Ali neto tee od oboje:

Kad je viu e se smije mlada,
Svijet mi se oko glave vrti.
Pa sve mogah s jadom pregoreti,
No me avo jednu veer nagna,
U kolibi noih Milonjia.
Kad pred zoru, i no je mjesena,
Vatra gori nasred sjenokosa,
A ona ti odnekuda doe,
Ukraj vatre sjede da se grije.
uje da svak spava u kolibe;
Tada ona vijenac rasplete,
Pade kosa do nie pojasa;
Poe kosu niz prsa eljati,
A tankijem glasom naricati
Kako slavlja sa dubove grane.
Tui mlada evera Andriju,
Mila sina Milonjia bana
Koji mi je lanih poginuo
Od Turaka u Dugu krvavu;
Pa se snahi ne dao ostrii:
alije mu snahin v'jenac bilo
Nego glavu svog sina Andrije.
Tui mlada, za srce ujeda,
Oi gore ivje od plamena,
elo joj je ljepe od mjeseca, I ja plaem ka malo dijete.
Blago Andrij' e je poginuo,
Divne li ga oi oplakae,
Divna li ga usta oalie.