Ljetopis Popa Dukljanina kao izvor za historiju Jugoistone Evrope

Anonimnu hroniku, koju Nikola Radoji naziva Barskim rodoslovom, iako je vie
poznata kao Ljetopis popa Dukljanina, sama sebe naziva Libellus Gothorum ili Regnum
Sclavorum. U nauci se ocjena valjanost LJPD kao izvora kolebala od potpunog negiranja do
davanja priznanja od najveeg znaaja. LJPD je shvatan i komentarisan na raznen naine. U
takvim sluajevima dolazi do greaka ili zabluda a slaba je mogunost da se itava istina
ikada moe u potpunosti razotkriti. LJPD prestavlja rodoslov dukljanske dinastije, ije
lanove navodi u neprekidnom redu, esto bez ikakvih historijskih podataka o njima, u stilu
da je taj i taj kralj vladao toliko i da je rodio sinove i keri. Treba ga smatrati literarnim
djelom, prvim slavenskim pripovjedakim beletristikim djelom i u irem smislu prvim
originalnim djelom. Ljetopis nije sauvan u svome prvobitnom slavenskom obliku, ve u
etiri razliite prerade iz razliitih vremena. Dvije su jedna varijanta: latinski prijevod sa
slavenskog predloka, te talijanski prijevod sa latinskog; a druge dvije druga varijanta: tzv.
hrvatska redakcija i njen latinski prijevod. Latinski prijevod je sada njezin osnovni tekst,
premda se radi prijevodu sa slavenskog originala. Prema Periiu to je bio sveenik Grgur
Barski. Latinski prijevod sauvan je samo u jednom prijepisu iz polovine XVII. St, kojeg je
objavio Ivan Luci u djelu De regno Dalmatiae et Croatiae Libri sex. Talijanski prijevod
latinske redakcije izdao je opat Mavro Orbini u djelu Il regno degli Slavi hoggi
corattamente detti Schiavoni. Hrvatska redakcija LJPD pronaena je poetkom XVI st. u
Krajini (Makarskom primorju) u doba kneza Jurija Markovia iz plemena Kaia. U
njegovoj kui spis je pronaao splitski patricij Dmine Papali. Papali ga je prepisao, a
njegov prepis prepisao je Jerolim Kaleti u Omiu 1546. Kalatiev prijepis doao je do
Ivana Lucia i on ga je poklonio Vatikanskoj biblioteci. Pisac LJPD bio je sveenik iz Bara
koji sebe smatra Romanom- Latinom, a svoj maternji jezik latinskim. LJPD je jedinstveno
pievo djelo sastavljeno na osnovu raznoraznih starijih predloaka kao kombinacija starijih
djela i usmene tradicije. Uzor prije sastavljanju djela je Biblija, a sluio se i drugim crkvenom
literaturom, laikom- svjetovnim djelimai javnim dokumentima. Oslanjao se i na usmenu
tradiciju, a pozivanje na usmena kazivanja su uobiajna kod srednjovjekovnih pisaca radi
davanja vee autentinosti djelu. U djelu se daju uoiti i odreene moralne koncepcije
pievog vremena. Jedna od osnovnih ideja jeste da je grijeh uzrok svemu negativnom, a
otpadnitvo od hrianstva je grijeh koji zasluuje smrt. Pisac esto daje ocjenu vladanja
pojedinih vladara. Kompozicija LJPD: Ljetopis je podijeljen na 47. glava

i uvod, a

Hrvatska redakcija ima 28.glave. Uvod, Knjiica o Gotima (1-8 glava), Konstantinova
legenda (8- i poetak 9 glave), Slavenska knjiga koja se zove Methodius, u kojoj je opisano
pokrtavanje i ureenje drave i crkve (9 glava), odreeni dio (moda poetak Trebinjskog
ljetopisa 10-11 glava), Trebinjski ljetopis pria o Tihomilu i opis Saracenskog pohoda na
Jadran (22-35 glava), itije sv. Vladimira (36 glava), i Historije Duklje (37-47 glava).