Professional Documents
Culture Documents
Farm Menadzment U 21 Veku 20111011
Farm Menadzment U 21 Veku 20111011
VEKU
Poljoprivrednik ima dvostruku ulogu u funkcionisanju svog poljoprivrednog
gazdinstva, kao proizvoa i kao menader1. Radei na linijama biljne poljoprivredne
proizvodnje poljoprivrednik vodi rauna o: pripremi zemljita, setvi, negi i zatiti useva, etvi
i transportu i skladitenju roda. U stoarskoj proizvodnji vodi rauna o uzgoju grla, formiranju
osnovnog stada, ishrani, smetaju, prevenciji bolesti i leenju grla stoke. Kao menaderi
poljoprivrednici danas provode znatno vie vremena u bavljenju menaderskim poslovima na
gazdinstvu nego to su to inili njihovi oevi ili dedovi (Grafik 1). Postoji itav niz razloga
zato je to tako, a osnovni uzroci dolaze iz sve turbulentnijeg okruenja u kojem posluju
poljoprivredna gazdinstva. injenica je da e u budunosti ovaj segment aktivnosti biti sve
znaajniji i zahtevati od poljoprivrednika sve vei obim vremena.
Grafik 1.1: Dinamika radnog vremena poljoprivrednika
Adekvatna srpska re bi bila domain, jer domain poljoprivrednog gazdinstva raspolae sa resursima kao to
su: radna snaga, zemljite, mehanizacija, objekti, stoka, novac itd, a na bazi informacija koje prikupi unutar i
izvan gazdinstva planira, organizuje, upravlja i kontrolie upotrebu resursa u cilju postizanja zadatog jednog ili
vie ciljeva.
1.600
1.400
800.000
1.200
600.000
1.000
800
400.000
600
400
200.000
Preduzea i zadruge
1.200.000
200
0
0
1981
1991
Repubika Srbija
2002
2011
AP Vojvodina
Tree, poljoprivrednici tee da ostvare vie nivoe dohotka, kako bi mogli priutiti ivotni
standard svojoj porodici koji je uporediv sa ivotnim standardom nepoljoprivrednih
domainstava. Jedan od naina za postizanje veeg dohotka poljoprivrednih gazdinstava je
kontrolisanje veeg obima resursa i poveanje proizvodnje uz isti ili nii nivo prosenih
trokova. Drugi menaderi pokuavaju da poveaju nivo profitnih mari po jedinici proizvoda
uz zadravanje iste veliine poljoprivrednog gazdinstva. elja za unapreenjem ivotnog
standarda je glavni motivacioni faktor za uveanje veliine gazdinstva, a nove tehnologije
proizvodnje postaju simbol rasta gazdinstva.
etvrto, neke nove tehnologije su dostupne samo pri odreenoj veliini ili obimu proizvodnje,
to dodatno motivie poljoprivrednike da proire proizvodnju i raspodele fiksne trokove nove
tehnologije na to vei broj jedinica proizvodnje, kako bi proizvodnja postala ekonomski
efikasna. Kao primer mogu se navesti: suare za itarice, veliki traktori, kombajni velikih
etvenih kapaciteta, savremene staje za stoarstvo i automatizovani sistemi ishrane i mue u
stoarskoj proizvodnji. Moda su ak i vaniji, vreme i napor neophodni menaderu da ovlada
novim vetinama u proizvodnji, prodaji i finansijama. Ove vetine predstavljaju fiksnu
2
investiciju i kao takve stvaraju vee prihode za vlasnika kada se upotrebe na veem obimu
proizvodnje.
Poljoprivrednici koji ne nameravaju da proire kapacitete svojih gazdinstava najee streme
ka stratekom savezu i partnerstvu, u formalnom i neformalnom obliku sa drugim
poljoprivrednicima. Time postiu nie trokove i vie cene kao i vei proizvoai.
Poljoprivrednici u dananje vreme mogu najee da biraju izmeu etiri osnovne poslovne
strategije (Grafik 3): nizak obim proizvodnje via vrednost proizvoda, visok obim
proizvodnje nie proizvoake mare, specijalizovani dobavljai proizvoda i usluga i
delimino bavljenje poljoprivrednom proizvodnjom (part-time).
Nizak obim proizvodnje via vrednost proizvoda. Ograniena dostupnost dodatnog zemljita,
radne snage i kapitala ograniie veinu poljoprivrednika u nameri da poveaju svoje
gazdinstvo. U takvoj situaciji jedini nain za poveanje profita je proizvodnja proizvoda sa
veom vrednou. Neki e potraiti alternativne linije proizvodnje kao to su na primer:
nojevi, pargla, bundeve i slino, pri emu su promocija i prodaja kritini za njihov uspeh.
Ostali e pokuati sa varijacijama tradicionalnih proizvoda, kao to su organski proizvodi,
uzgoj pilia na otvorenom i slino. Mogu se postii i vee mare ukoliko se proizvodi dodatno
prerade, upakuju i direktno prodaju potroaima. Gazdinstva koja krenu ovim putem
suoavaju se sa velikim proizvodnim rizikom i nesigurnim tritem, ali mogu biti profitabilna i
sa tako malom veliinom raspoloivih resursa.
Visok obim proizvodnje nie proizvoake mare. Uvek e postojati tranja za osnovnim
itaricama, voem, povrem i proizvodima stoarstva. Mnogi poljoprivrednici biraju da
nastave sa istim linijama proizvodnje, koje su tradicionalno u strukturi proizvodnje njihovih
gazdinstava, uz poveanje obima proizvodnje kao naina poveanja njihovog dohotka. Za ova
gazdinstva svako sniavanje prosenih trokova je kritino za opstanak. Za poveanje veliine
poljoprivrednog gazdinstva neophodno je pozajmiti ili iznajmiti sredstva. Profitne mare su
tanke, pa je od kritine vanosti postii nie prosene trokove proizvodnje od trine cene uz
osiguranje proizvodnje i sklopljene prodajne ugovore.
Grafik 1.3: Alternativni pravci razvoja poljoprivrednih gazdinstava
Za uspeno poslovanje, farm menadment je podjednako bitan kao i obavljanje svakog drugog
posla na poljoprivrednom gazdinstvu. Poljoprivrednici koji nastoje da budu dobri domaini
moraju da ue iz svog svakodnevnog iskustva i naue da prepoznaju svoje greke. Moraju biti
odgovorni za svoje postupke i voljni da promene svoje stavove u skladu sa novim
informacijama.
1.3. Obuhvatnost farm menadmenta
Obim poslova koje menader poljoprivrednog gazdinstva obavlja je raznolik. Kao primer
aktivnosti koje spadaju u opis njihovog posla moe posluiti lista aktivnosti data u narednoj
tabeli. Menader na gazdinstvu treba da integrie veliki broj informacija iz prirodnih i
drutvenih nauka. Pri tome, odgovoran je za pribavljanje (kupovinom ili iznajmljivanjem),
upravljanje i kontrolu nad: finansijskim, materijalnim i ljudskim resursima.
Ukoliko posao menadera obavlja zaposleno lice, tada je lista aktivnosti i obaveza znatno ira.
Najee dodatno obuhvata: konsultacije sa vlasnikom gazdinstva, izradu kalkulacija za
narednu godinu, izrada finansijskih i drugih izvetaja o poslovanju gazdinstva za vlasnika
gazdinstva, itd.
Tabela broj 1.1: Primeri aktivnosti menadera na poljoprivrednom gazdinstvu4
4
Milligan R, Stanton B, What do farm managers do? 1989 Yearbook of agriculture, USDA, page 3.
Poljoprivredno gazdinstvo nije usamljeno ostrvo koje postoji samo za sebe. Ono se nalazi u
okruenju koje je: neizvesno, promenljivo i ne suvie naklonjeno poljoprivredniku, to znatno
uslonjava menadment aktivnosti. Takvo stanje kontinuirano prisiljava poljoprivrednika da
prilagodi svoje linije proizvodnje kako bi poveao profitabilnost i konkurentnost. Okruenje u
kojem posluje gazdinstvo (Grafik 4) moe se podeliti u etiri osnovna segmenta: trite,
resursi, tehnologija i institucije.
Pod tritima se podrazumevaju mesta gde se poljoprivredni proizvodi i inputi kupuju,
odnosno prodaju, a u zavisnosti od odnosa ponude i tranje formiraju cene. Iako je trite
poljoprivrednih proizvoda u odreenom obimu, zavisno od vrste proizvoda regulisano, cene
nisu poznate sve dok se ne susretnu ponuda i tranja. Odnos trinih snaga poljoprivrednika sa
jedne strane, i kupaca poljoprivrednih proizvoda i prodavaca inputa sa druge strane, zatim
uticaj konkurencije meu poljoprivrednicima i iz drugih zemalja utiu na profit
poljoprivrednog gazdinstva, kao i na menadment odluke.
Grafik 1.4: Ekonomsko okruenje poljoprivrednog gazdinstva.
Resursi
Trita
Poljoprivredno
text
gazdinstvo
Tehnologija
Institucije
Svako gazdinstvo je jedinstven skup resursa sa kojima raspolae. Teko je pronai dva
gazdinstva koja imaju isti obim i kvalitet resursa. U resurse se ubrajaju: zemljite, radna snaga,
kapital (kao to su: mehanizacija, zgrade, osnovno stado, zalihe itd.), kao i menadment
vetine, dostupnost kredita i mikroklima. U resurse se mogu ubrojati i izvori informacija kao
to su: asopisi, novine, konsultanti, savetodavci i Internet. Kljuni resurs, meu prethodno
nabrojanima je svakako poljoprivrednik sa svojim znanjem i menadment vetinama.
Vei broj institucija utie na poslovanje poljoprivrednog gazdinstva. Najvei uticaj dolazi od
strane drave tj. njene agrarne politike i donetih regulativa. Finansijsko trite znaajno utie
na dostupnost kapitala poljoprivrednicima. Regulative u oblasti zatite ivotne sredine i
zdravstvene bezbednosti hrane sve vie dobijaju na znaaju. Dostupnost usluga razvijene
poljoprivredne savetodavne slube moe biti znaajan katalizator unapreenja poslovanja
gazdinstva.
6
jedan deo uvoznih barijera za poljoprivredne proizvode u cilju postizanja vee efikasnosti u
proizvodnji hrane. Sporazumi kao to su Sporazum o slobodnoj trgovini izmeu zemalja
Centralne i Jugoistone Evrope CEFTA, kojem je Srbija pristupila u julu 2007. godine,
sporazumi sa Rusijom, Belorusijom, Turskom i Prelazni trgovinski sporazum sa zemljama EU,
takoe doprinose potrebi rasta efikasnosti proizvodnje na poljoprivrednim gazdinstvima.
Globalizacija takoe znai da su poljoprivrednici na celoj planeti konkurenti jedni drugima.
Kao jedan od primera efekata globalizacije moe posluiti i preseljenje, u poslednjih nekoliko
godina, preko 40 proizvoaa mleka iz Holandije u Ameriku dravu Viskonsin. Prodajui
farme u Holandiji, gde su cene poljoprivrednog zemljita izuzetno visoke, uspeli su da sa istim
kapitalom kupe farme sa viestruko veim poljoprivrednim povrinama i time znatno uveaju
kapacitete proizvodnje mleka. Ovo nije jedini primer i sve su ee situacije gde
poljoprivrednici sa irih podruja konkuriu jedni drugima za iste resurse kao to su zemljite,
klima, radna snaga, kapital i drugi.
Vertikalne integracije u lancu proizvodnje hrane nisu novina i odavno su prisutne u praksi.
Poljoprivrednici u razvijenim zemljama davno su shvatili da proizvoditi i samostalno nuditi
svoje proizvode tritu nije dobro opredelenje. Zbog toga se razvilo vie oblika ugovaranja
prodaje poljoprivrednih proizvoda sa preraivaima, veleprodajama i drugim
poljoprivrednicima koji ih koriste kao inpute (npr. kupovina kukuruza koji se koristi kao
stona hrana u proizvodnji mleka). Pod vertikalnim integracijama podrazumeva se ugovaranje
prodaje poljoprivrednih proizvoda sa drugim uesnicima u lancu proizvodnje hrane kako bi se
snizio rizik snabdevanja po ugovorenom kvalitetu i tipu proizvoda.
Tokom istorijskog razvoja proizvodnja dovoljnih koliina hrane za populaciju je bila primarni
interes drava. Danas, novi prioriteti poput: kvaliteta hrane, zdravstvene bezbednosti hrane,
ouvanje resursa zemlje, vode i vazduha, imaju rastui znaaj u oima ne-poljoprivredne
populacije. Dugo godina poljoprivrednici su imali u fokusu rast produktivnosti upotrebe
prirodnih resursa kojima su raspolagali u poljoprivrednoj proizvodnji. Takav cilj u vidu
poveanja proizvodnje po ha, po grlu stoarske proizvodnje i na kraju po poljoprivrednom
gazdinstvu, vodio je ka rastuim negativnim efektima po prirodne resurse, kao i na ne
poljoprivredna domainstva u ruralnim sredinama. Poveanje obima stoarske proizvodnje na
poljoprivrednom gazdinstvu rezultira rastuim zagaenjem vazduha i vode to u dugoronom
periodu utie na rast pritiska od strane ne poljoprivrednih domainstava za premetanjem
intenzivne stoarske proizvodnje, velikih kapaciteta u udaljenija i ree naseljena podruja.
Poljoprivredni otpad (ambalaa pesticida npr.) i njegovo odlaganje izazivaju zabrinutost po
pitanje zatite ivotne sredine.
Poljoprivrednici budunost svojih gazdinstava moraju posmatrati u svetlu odrivog razvoja.
To praktino znai da budue poslovanje moraju planirati sa tri aspekta: ekonomske, ekoloke
i drutvene odrivosti. Ekonomska i ekoloka odrivost poljoprivrednih gazdinstava su u
fokusu panje javnosti od sredine sedamdesetih godina prolog veka. Drutvena odrivost je
dimenzija odrivog razvoja kojoj se tek poslednjih godina pridaje adekvatan znaaj, a
obuhvata u osnovi odgovornosti prema potroaima (proizvodnja zdravstveno bezbedne
hrane) i odgovornosti drutva prema razvoju ruralnih sredina.
Adekvatna srpska re bi bila domain, jer domain poljoprivrednog gazdinstva raspolae sa resursima kao to
su: radna snaga, zemljite, mehanizacija, objekti, stoka, novac itd, a na bazi informacija koje prikupi unutar i
izvan gazdinstva planira, organizuje, upravlja i kontrolie upotrebu resursa u cilju postizanja zadatog jednog ili
vie ciljeva.
1.600
1.400
800.000
1.200
600.000
1.000
800
400.000
600
400
200.000
Preduzea i zadruge
1.200.000
200
0
0
1981
1991
Repubika Srbija
2002
2011
AP Vojvodina
Tree, poljoprivrednici tee da ostvare vie nivoe dohotka, kako bi mogli priutiti ivotni
standard svojoj porodici koji je uporediv sa ivotnim standardom nepoljoprivrednih
domainstava. Jedan od naina za postizanje veeg dohotka poljoprivrednih gazdinstava je
kontrolisanje veeg obima resursa i poveanje proizvodnje uz isti ili nii nivo prosenih
trokova. Drugi menaderi pokuavaju da poveaju nivo profitnih mari po jedinici proizvoda
uz zadravanje iste veliine poljoprivrednog gazdinstva. elja za unapreenjem ivotnog
standarda je glavni motivacioni faktor za uveanje veliine gazdinstva, a nove tehnologije
proizvodnje postaju simbol rasta gazdinstva.
etvrto, neke nove tehnologije su dostupne samo pri odreenoj veliini ili obimu proizvodnje,
to dodatno motivie poljoprivrednike da proire proizvodnju i raspodele fiksne trokove nove
tehnologije na to vei broj jedinica proizvodnje, kako bi proizvodnja postala ekonomski
efikasna. Kao primer mogu se navesti: suare za itarice, veliki traktori, kombajni velikih
etvenih kapaciteta, savremene staje za stoarstvo i automatizovani sistemi ishrane i mue u
stoarskoj proizvodnji. Moda su ak i vaniji, vreme i napor neophodni menaderu da ovlada
novim vetinama u proizvodnji, prodaji i finansijama. Ove vetine predstavljaju fiksnu
2
investiciju i kao takve stvaraju vee prihode za vlasnika kada se upotrebe na veem obimu
proizvodnje.
Poljoprivrednici koji ne nameravaju da proire kapacitete svojih gazdinstava najee streme
ka stratekom savezu i partnerstvu, u formalnom i neformalnom obliku sa drugim
poljoprivrednicima. Time postiu nie trokove i vie cene kao i vei proizvoai.
Poljoprivrednici u dananje vreme mogu najee da biraju izmeu etiri osnovne poslovne
strategije (Grafik 3): nizak obim proizvodnje via vrednost proizvoda, visok obim
proizvodnje nie proizvoake mare, specijalizovani dobavljai proizvoda i usluga i
delimino bavljenje poljoprivrednom proizvodnjom (part-time).
Nizak obim proizvodnje via vrednost proizvoda. Ograniena dostupnost dodatnog zemljita,
radne snage i kapitala ograniie veinu poljoprivrednika u nameri da poveaju svoje
gazdinstvo. U takvoj situaciji jedini nain za poveanje profita je proizvodnja proizvoda sa
veom vrednou. Neki e potraiti alternativne linije proizvodnje kao to su na primer:
nojevi, pargla, bundeve i slino, pri emu su promocija i prodaja kritini za njihov uspeh.
Ostali e pokuati sa varijacijama tradicionalnih proizvoda, kao to su organski proizvodi,
uzgoj pilia na otvorenom i slino. Mogu se postii i vee mare ukoliko se proizvodi dodatno
prerade, upakuju i direktno prodaju potroaima. Gazdinstva koja krenu ovim putem
suoavaju se sa velikim proizvodnim rizikom i nesigurnim tritem, ali mogu biti profitabilna i
sa tako malom veliinom raspoloivih resursa.
Visok obim proizvodnje nie proizvoake mare. Uvek e postojati tranja za osnovnim
itaricama, voem, povrem i proizvodima stoarstva. Mnogi poljoprivrednici biraju da
nastave sa istim linijama proizvodnje, koje su tradicionalno u strukturi proizvodnje njihovih
gazdinstava, uz poveanje obima proizvodnje kao naina poveanja njihovog dohotka. Za ova
gazdinstva svako sniavanje prosenih trokova je kritino za opstanak. Za poveanje veliine
poljoprivrednog gazdinstva neophodno je pozajmiti ili iznajmiti sredstva. Profitne mare su
tanke, pa je od kritine vanosti postii nie prosene trokove proizvodnje od trine cene uz
osiguranje proizvodnje i sklopljene prodajne ugovore.
Grafik 1.3: Alternativni pravci razvoja poljoprivrednih gazdinstava
Za uspeno poslovanje, farm menadment je podjednako bitan kao i obavljanje svakog drugog
posla na poljoprivrednom gazdinstvu. Poljoprivrednici koji nastoje da budu dobri domaini
moraju da ue iz svog svakodnevnog iskustva i naue da prepoznaju svoje greke. Moraju biti
odgovorni za svoje postupke i voljni da promene svoje stavove u skladu sa novim
informacijama.
1.3. Obuhvatnost farm menadmenta
Obim poslova koje menader poljoprivrednog gazdinstva obavlja je raznolik. Kao primer
aktivnosti koje spadaju u opis njihovog posla moe posluiti lista aktivnosti data u narednoj
tabeli. Menader na gazdinstvu treba da integrie veliki broj informacija iz prirodnih i
drutvenih nauka. Pri tome, odgovoran je za pribavljanje (kupovinom ili iznajmljivanjem),
upravljanje i kontrolu nad: finansijskim, materijalnim i ljudskim resursima.
Ukoliko posao menadera obavlja zaposleno lice, tada je lista aktivnosti i obaveza znatno ira.
Najee dodatno obuhvata: konsultacije sa vlasnikom gazdinstva, izradu kalkulacija za
narednu godinu, izrada finansijskih i drugih izvetaja o poslovanju gazdinstva za vlasnika
gazdinstva, itd.
Tabela broj 1.1: Primeri aktivnosti menadera na poljoprivrednom gazdinstvu4
4
Milligan R, Stanton B, What do farm managers do? 1989 Yearbook of agriculture, USDA, page 3.
Poljoprivredno gazdinstvo nije usamljeno ostrvo koje postoji samo za sebe. Ono se nalazi u
okruenju koje je: neizvesno, promenljivo i ne suvie naklonjeno poljoprivredniku, to znatno
uslonjava menadment aktivnosti. Takvo stanje kontinuirano prisiljava poljoprivrednika da
prilagodi svoje linije proizvodnje kako bi poveao profitabilnost i konkurentnost. Okruenje u
kojem posluje gazdinstvo (Grafik 4) moe se podeliti u etiri osnovna segmenta: trite,
resursi, tehnologija i institucije.
Pod tritima se podrazumevaju mesta gde se poljoprivredni proizvodi i inputi kupuju,
odnosno prodaju, a u zavisnosti od odnosa ponude i tranje formiraju cene. Iako je trite
poljoprivrednih proizvoda u odreenom obimu, zavisno od vrste proizvoda regulisano, cene
nisu poznate sve dok se ne susretnu ponuda i tranja. Odnos trinih snaga poljoprivrednika sa
jedne strane, i kupaca poljoprivrednih proizvoda i prodavaca inputa sa druge strane, zatim
uticaj konkurencije meu poljoprivrednicima i iz drugih zemalja utiu na profit
poljoprivrednog gazdinstva, kao i na menadment odluke.
Grafik 1.4: Ekonomsko okruenje poljoprivrednog gazdinstva.
Resursi
Trita
Poljoprivredno
text
gazdinstvo
Tehnologija
Institucije
Svako gazdinstvo je jedinstven skup resursa sa kojima raspolae. Teko je pronai dva
gazdinstva koja imaju isti obim i kvalitet resursa. U resurse se ubrajaju: zemljite, radna snaga,
kapital (kao to su: mehanizacija, zgrade, osnovno stado, zalihe itd.), kao i menadment
vetine, dostupnost kredita i mikroklima. U resurse se mogu ubrojati i izvori informacija kao
to su: asopisi, novine, konsultanti, savetodavci i Internet. Kljuni resurs, meu prethodno
nabrojanima je svakako poljoprivrednik sa svojim znanjem i menadment vetinama.
Vei broj institucija utie na poslovanje poljoprivrednog gazdinstva. Najvei uticaj dolazi od
strane drave tj. njene agrarne politike i donetih regulativa. Finansijsko trite znaajno utie
na dostupnost kapitala poljoprivrednicima. Regulative u oblasti zatite ivotne sredine i
zdravstvene bezbednosti hrane sve vie dobijaju na znaaju. Dostupnost usluga razvijene
poljoprivredne savetodavne slube moe biti znaajan katalizator unapreenja poslovanja
gazdinstva.
6
jedan deo uvoznih barijera za poljoprivredne proizvode u cilju postizanja vee efikasnosti u
proizvodnji hrane. Sporazumi kao to su Sporazum o slobodnoj trgovini izmeu zemalja
Centralne i Jugoistone Evrope CEFTA, kojem je Srbija pristupila u julu 2007. godine,
sporazumi sa Rusijom, Belorusijom, Turskom i Prelazni trgovinski sporazum sa zemljama EU,
takoe doprinose potrebi rasta efikasnosti proizvodnje na poljoprivrednim gazdinstvima.
Globalizacija takoe znai da su poljoprivrednici na celoj planeti konkurenti jedni drugima.
Kao jedan od primera efekata globalizacije moe posluiti i preseljenje, u poslednjih nekoliko
godina, preko 40 proizvoaa mleka iz Holandije u Ameriku dravu Viskonsin. Prodajui
farme u Holandiji, gde su cene poljoprivrednog zemljita izuzetno visoke, uspeli su da sa istim
kapitalom kupe farme sa viestruko veim poljoprivrednim povrinama i time znatno uveaju
kapacitete proizvodnje mleka. Ovo nije jedini primer i sve su ee situacije gde
poljoprivrednici sa irih podruja konkuriu jedni drugima za iste resurse kao to su zemljite,
klima, radna snaga, kapital i drugi.
Vertikalne integracije u lancu proizvodnje hrane nisu novina i odavno su prisutne u praksi.
Poljoprivrednici u razvijenim zemljama davno su shvatili da proizvoditi i samostalno nuditi
svoje proizvode tritu nije dobro opredelenje. Zbog toga se razvilo vie oblika ugovaranja
prodaje poljoprivrednih proizvoda sa preraivaima, veleprodajama i drugim
poljoprivrednicima koji ih koriste kao inpute (npr. kupovina kukuruza koji se koristi kao
stona hrana u proizvodnji mleka). Pod vertikalnim integracijama podrazumeva se ugovaranje
prodaje poljoprivrednih proizvoda sa drugim uesnicima u lancu proizvodnje hrane kako bi se
snizio rizik snabdevanja po ugovorenom kvalitetu i tipu proizvoda.
Tokom istorijskog razvoja proizvodnja dovoljnih koliina hrane za populaciju je bila primarni
interes drava. Danas, novi prioriteti poput: kvaliteta hrane, zdravstvene bezbednosti hrane,
ouvanje resursa zemlje, vode i vazduha, imaju rastui znaaj u oima ne-poljoprivredne
populacije. Dugo godina poljoprivrednici su imali u fokusu rast produktivnosti upotrebe
prirodnih resursa kojima su raspolagali u poljoprivrednoj proizvodnji. Takav cilj u vidu
poveanja proizvodnje po ha, po grlu stoarske proizvodnje i na kraju po poljoprivrednom
gazdinstvu, vodio je ka rastuim negativnim efektima po prirodne resurse, kao i na ne
poljoprivredna domainstva u ruralnim sredinama. Poveanje obima stoarske proizvodnje na
poljoprivrednom gazdinstvu rezultira rastuim zagaenjem vazduha i vode to u dugoronom
periodu utie na rast pritiska od strane ne poljoprivrednih domainstava za premetanjem
intenzivne stoarske proizvodnje, velikih kapaciteta u udaljenija i ree naseljena podruja.
Poljoprivredni otpad (ambalaa pesticida npr.) i njegovo odlaganje izazivaju zabrinutost po
pitanje zatite ivotne sredine.
Poljoprivrednici budunost svojih gazdinstava moraju posmatrati u svetlu odrivog razvoja.
To praktino znai da budue poslovanje moraju planirati sa tri aspekta: ekonomske, ekoloke
i drutvene odrivosti. Ekonomska i ekoloka odrivost poljoprivrednih gazdinstava su u
fokusu panje javnosti od sredine sedamdesetih godina prolog veka. Drutvena odrivost je
dimenzija odrivog razvoja kojoj se tek poslednjih godina pridaje adekvatan znaaj, a
obuhvata u osnovi odgovornosti prema potroaima (proizvodnja zdravstveno bezbedne
hrane) i odgovornosti drutva prema razvoju ruralnih sredina.
Adekvatna srpska re bi bila domain, jer domain poljoprivrednog gazdinstva raspolae sa resursima kao to
su: radna snaga, zemljite, mehanizacija, objekti, stoka, novac itd, a na bazi informacija koje prikupi unutar i
izvan gazdinstva planira, organizuje, upravlja i kontrolie upotrebu resursa u cilju postizanja zadatog jednog ili
vie ciljeva.
1.600
1.400
800.000
1.200
600.000
1.000
800
400.000
600
400
200.000
Preduzea i zadruge
1.200.000
200
0
0
1981
1991
Repubika Srbija
2002
2011
AP Vojvodina
Tree, poljoprivrednici tee da ostvare vie nivoe dohotka, kako bi mogli priutiti ivotni
standard svojoj porodici koji je uporediv sa ivotnim standardom nepoljoprivrednih
domainstava. Jedan od naina za postizanje veeg dohotka poljoprivrednih gazdinstava je
kontrolisanje veeg obima resursa i poveanje proizvodnje uz isti ili nii nivo prosenih
trokova. Drugi menaderi pokuavaju da poveaju nivo profitnih mari po jedinici proizvoda
uz zadravanje iste veliine poljoprivrednog gazdinstva. elja za unapreenjem ivotnog
standarda je glavni motivacioni faktor za uveanje veliine gazdinstva, a nove tehnologije
proizvodnje postaju simbol rasta gazdinstva.
etvrto, neke nove tehnologije su dostupne samo pri odreenoj veliini ili obimu proizvodnje,
to dodatno motivie poljoprivrednike da proire proizvodnju i raspodele fiksne trokove nove
tehnologije na to vei broj jedinica proizvodnje, kako bi proizvodnja postala ekonomski
efikasna. Kao primer mogu se navesti: suare za itarice, veliki traktori, kombajni velikih
etvenih kapaciteta, savremene staje za stoarstvo i automatizovani sistemi ishrane i mue u
stoarskoj proizvodnji. Moda su ak i vaniji, vreme i napor neophodni menaderu da ovlada
novim vetinama u proizvodnji, prodaji i finansijama. Ove vetine predstavljaju fiksnu
2
investiciju i kao takve stvaraju vee prihode za vlasnika kada se upotrebe na veem obimu
proizvodnje.
Poljoprivrednici koji ne nameravaju da proire kapacitete svojih gazdinstava najee streme
ka stratekom savezu i partnerstvu, u formalnom i neformalnom obliku sa drugim
poljoprivrednicima. Time postiu nie trokove i vie cene kao i vei proizvoai.
Poljoprivrednici u dananje vreme mogu najee da biraju izmeu etiri osnovne poslovne
strategije (Grafik 3): nizak obim proizvodnje via vrednost proizvoda, visok obim
proizvodnje nie proizvoake mare, specijalizovani dobavljai proizvoda i usluga i
delimino bavljenje poljoprivrednom proizvodnjom (part-time).
Nizak obim proizvodnje via vrednost proizvoda. Ograniena dostupnost dodatnog zemljita,
radne snage i kapitala ograniie veinu poljoprivrednika u nameri da poveaju svoje
gazdinstvo. U takvoj situaciji jedini nain za poveanje profita je proizvodnja proizvoda sa
veom vrednou. Neki e potraiti alternativne linije proizvodnje kao to su na primer:
nojevi, pargla, bundeve i slino, pri emu su promocija i prodaja kritini za njihov uspeh.
Ostali e pokuati sa varijacijama tradicionalnih proizvoda, kao to su organski proizvodi,
uzgoj pilia na otvorenom i slino. Mogu se postii i vee mare ukoliko se proizvodi dodatno
prerade, upakuju i direktno prodaju potroaima. Gazdinstva koja krenu ovim putem
suoavaju se sa velikim proizvodnim rizikom i nesigurnim tritem, ali mogu biti profitabilna i
sa tako malom veliinom raspoloivih resursa.
Visok obim proizvodnje nie proizvoake mare. Uvek e postojati tranja za osnovnim
itaricama, voem, povrem i proizvodima stoarstva. Mnogi poljoprivrednici biraju da
nastave sa istim linijama proizvodnje, koje su tradicionalno u strukturi proizvodnje njihovih
gazdinstava, uz poveanje obima proizvodnje kao naina poveanja njihovog dohotka. Za ova
gazdinstva svako sniavanje prosenih trokova je kritino za opstanak. Za poveanje veliine
poljoprivrednog gazdinstva neophodno je pozajmiti ili iznajmiti sredstva. Profitne mare su
tanke, pa je od kritine vanosti postii nie prosene trokove proizvodnje od trine cene uz
osiguranje proizvodnje i sklopljene prodajne ugovore.
Grafik 1.3: Alternativni pravci razvoja poljoprivrednih gazdinstava
Za uspeno poslovanje, farm menadment je podjednako bitan kao i obavljanje svakog drugog
posla na poljoprivrednom gazdinstvu. Poljoprivrednici koji nastoje da budu dobri domaini
moraju da ue iz svog svakodnevnog iskustva i naue da prepoznaju svoje greke. Moraju biti
odgovorni za svoje postupke i voljni da promene svoje stavove u skladu sa novim
informacijama.
1.3. Obuhvatnost farm menadmenta
Obim poslova koje menader poljoprivrednog gazdinstva obavlja je raznolik. Kao primer
aktivnosti koje spadaju u opis njihovog posla moe posluiti lista aktivnosti data u narednoj
tabeli. Menader na gazdinstvu treba da integrie veliki broj informacija iz prirodnih i
drutvenih nauka. Pri tome, odgovoran je za pribavljanje (kupovinom ili iznajmljivanjem),
upravljanje i kontrolu nad: finansijskim, materijalnim i ljudskim resursima.
Ukoliko posao menadera obavlja zaposleno lice, tada je lista aktivnosti i obaveza znatno ira.
Najee dodatno obuhvata: konsultacije sa vlasnikom gazdinstva, izradu kalkulacija za
narednu godinu, izrada finansijskih i drugih izvetaja o poslovanju gazdinstva za vlasnika
gazdinstva, itd.
Tabela broj 1.1: Primeri aktivnosti menadera na poljoprivrednom gazdinstvu4
4
Milligan R, Stanton B, What do farm managers do? 1989 Yearbook of agriculture, USDA, page 3.
Poljoprivredno gazdinstvo nije usamljeno ostrvo koje postoji samo za sebe. Ono se nalazi u
okruenju koje je: neizvesno, promenljivo i ne suvie naklonjeno poljoprivredniku, to znatno
uslonjava menadment aktivnosti. Takvo stanje kontinuirano prisiljava poljoprivrednika da
prilagodi svoje linije proizvodnje kako bi poveao profitabilnost i konkurentnost. Okruenje u
kojem posluje gazdinstvo (Grafik 4) moe se podeliti u etiri osnovna segmenta: trite,
resursi, tehnologija i institucije.
Pod tritima se podrazumevaju mesta gde se poljoprivredni proizvodi i inputi kupuju,
odnosno prodaju, a u zavisnosti od odnosa ponude i tranje formiraju cene. Iako je trite
poljoprivrednih proizvoda u odreenom obimu, zavisno od vrste proizvoda regulisano, cene
nisu poznate sve dok se ne susretnu ponuda i tranja. Odnos trinih snaga poljoprivrednika sa
jedne strane, i kupaca poljoprivrednih proizvoda i prodavaca inputa sa druge strane, zatim
uticaj konkurencije meu poljoprivrednicima i iz drugih zemalja utiu na profit
poljoprivrednog gazdinstva, kao i na menadment odluke.
Grafik 1.4: Ekonomsko okruenje poljoprivrednog gazdinstva.
Resursi
Trita
Poljoprivredno
text
gazdinstvo
Tehnologija
Institucije
Svako gazdinstvo je jedinstven skup resursa sa kojima raspolae. Teko je pronai dva
gazdinstva koja imaju isti obim i kvalitet resursa. U resurse se ubrajaju: zemljite, radna snaga,
kapital (kao to su: mehanizacija, zgrade, osnovno stado, zalihe itd.), kao i menadment
vetine, dostupnost kredita i mikroklima. U resurse se mogu ubrojati i izvori informacija kao
to su: asopisi, novine, konsultanti, savetodavci i Internet. Kljuni resurs, meu prethodno
nabrojanima je svakako poljoprivrednik sa svojim znanjem i menadment vetinama.
Vei broj institucija utie na poslovanje poljoprivrednog gazdinstva. Najvei uticaj dolazi od
strane drave tj. njene agrarne politike i donetih regulativa. Finansijsko trite znaajno utie
na dostupnost kapitala poljoprivrednicima. Regulative u oblasti zatite ivotne sredine i
zdravstvene bezbednosti hrane sve vie dobijaju na znaaju. Dostupnost usluga razvijene
poljoprivredne savetodavne slube moe biti znaajan katalizator unapreenja poslovanja
gazdinstva.
6
jedan deo uvoznih barijera za poljoprivredne proizvode u cilju postizanja vee efikasnosti u
proizvodnji hrane. Sporazumi kao to su Sporazum o slobodnoj trgovini izmeu zemalja
Centralne i Jugoistone Evrope CEFTA, kojem je Srbija pristupila u julu 2007. godine,
sporazumi sa Rusijom, Belorusijom, Turskom i Prelazni trgovinski sporazum sa zemljama EU,
takoe doprinose potrebi rasta efikasnosti proizvodnje na poljoprivrednim gazdinstvima.
Globalizacija takoe znai da su poljoprivrednici na celoj planeti konkurenti jedni drugima.
Kao jedan od primera efekata globalizacije moe posluiti i preseljenje, u poslednjih nekoliko
godina, preko 40 proizvoaa mleka iz Holandije u Ameriku dravu Viskonsin. Prodajui
farme u Holandiji, gde su cene poljoprivrednog zemljita izuzetno visoke, uspeli su da sa istim
kapitalom kupe farme sa viestruko veim poljoprivrednim povrinama i time znatno uveaju
kapacitete proizvodnje mleka. Ovo nije jedini primer i sve su ee situacije gde
poljoprivrednici sa irih podruja konkuriu jedni drugima za iste resurse kao to su zemljite,
klima, radna snaga, kapital i drugi.
Vertikalne integracije u lancu proizvodnje hrane nisu novina i odavno su prisutne u praksi.
Poljoprivrednici u razvijenim zemljama davno su shvatili da proizvoditi i samostalno nuditi
svoje proizvode tritu nije dobro opredelenje. Zbog toga se razvilo vie oblika ugovaranja
prodaje poljoprivrednih proizvoda sa preraivaima, veleprodajama i drugim
poljoprivrednicima koji ih koriste kao inpute (npr. kupovina kukuruza koji se koristi kao
stona hrana u proizvodnji mleka). Pod vertikalnim integracijama podrazumeva se ugovaranje
prodaje poljoprivrednih proizvoda sa drugim uesnicima u lancu proizvodnje hrane kako bi se
snizio rizik snabdevanja po ugovorenom kvalitetu i tipu proizvoda.
Tokom istorijskog razvoja proizvodnja dovoljnih koliina hrane za populaciju je bila primarni
interes drava. Danas, novi prioriteti poput: kvaliteta hrane, zdravstvene bezbednosti hrane,
ouvanje resursa zemlje, vode i vazduha, imaju rastui znaaj u oima ne-poljoprivredne
populacije. Dugo godina poljoprivrednici su imali u fokusu rast produktivnosti upotrebe
prirodnih resursa kojima su raspolagali u poljoprivrednoj proizvodnji. Takav cilj u vidu
poveanja proizvodnje po ha, po grlu stoarske proizvodnje i na kraju po poljoprivrednom
gazdinstvu, vodio je ka rastuim negativnim efektima po prirodne resurse, kao i na ne
poljoprivredna domainstva u ruralnim sredinama. Poveanje obima stoarske proizvodnje na
poljoprivrednom gazdinstvu rezultira rastuim zagaenjem vazduha i vode to u dugoronom
periodu utie na rast pritiska od strane ne poljoprivrednih domainstava za premetanjem
intenzivne stoarske proizvodnje, velikih kapaciteta u udaljenija i ree naseljena podruja.
Poljoprivredni otpad (ambalaa pesticida npr.) i njegovo odlaganje izazivaju zabrinutost po
pitanje zatite ivotne sredine.
Poljoprivrednici budunost svojih gazdinstava moraju posmatrati u svetlu odrivog razvoja.
To praktino znai da budue poslovanje moraju planirati sa tri aspekta: ekonomske, ekoloke
i drutvene odrivosti. Ekonomska i ekoloka odrivost poljoprivrednih gazdinstava su u
fokusu panje javnosti od sredine sedamdesetih godina prolog veka. Drutvena odrivost je
dimenzija odrivog razvoja kojoj se tek poslednjih godina pridaje adekvatan znaaj, a
obuhvata u osnovi odgovornosti prema potroaima (proizvodnja zdravstveno bezbedne
hrane) i odgovornosti drutva prema razvoju ruralnih sredina.
Adekvatna srpska re bi bila domain, jer domain poljoprivrednog gazdinstva raspolae sa resursima kao to
su: radna snaga, zemljite, mehanizacija, objekti, stoka, novac itd, a na bazi informacija koje prikupi unutar i
izvan gazdinstva planira, organizuje, upravlja i kontrolie upotrebu resursa u cilju postizanja zadatog jednog ili
vie ciljeva.
1.600
1.400
800.000
1.200
600.000
1.000
800
400.000
600
400
200.000
Preduzea i zadruge
1.200.000
200
0
0
1981
1991
Repubika Srbija
2002
2011
AP Vojvodina
Tree, poljoprivrednici tee da ostvare vie nivoe dohotka, kako bi mogli priutiti ivotni
standard svojoj porodici koji je uporediv sa ivotnim standardom nepoljoprivrednih
domainstava. Jedan od naina za postizanje veeg dohotka poljoprivrednih gazdinstava je
kontrolisanje veeg obima resursa i poveanje proizvodnje uz isti ili nii nivo prosenih
trokova. Drugi menaderi pokuavaju da poveaju nivo profitnih mari po jedinici proizvoda
uz zadravanje iste veliine poljoprivrednog gazdinstva. elja za unapreenjem ivotnog
standarda je glavni motivacioni faktor za uveanje veliine gazdinstva, a nove tehnologije
proizvodnje postaju simbol rasta gazdinstva.
etvrto, neke nove tehnologije su dostupne samo pri odreenoj veliini ili obimu proizvodnje,
to dodatno motivie poljoprivrednike da proire proizvodnju i raspodele fiksne trokove nove
tehnologije na to vei broj jedinica proizvodnje, kako bi proizvodnja postala ekonomski
efikasna. Kao primer mogu se navesti: suare za itarice, veliki traktori, kombajni velikih
etvenih kapaciteta, savremene staje za stoarstvo i automatizovani sistemi ishrane i mue u
stoarskoj proizvodnji. Moda su ak i vaniji, vreme i napor neophodni menaderu da ovlada
novim vetinama u proizvodnji, prodaji i finansijama. Ove vetine predstavljaju fiksnu
2
investiciju i kao takve stvaraju vee prihode za vlasnika kada se upotrebe na veem obimu
proizvodnje.
Poljoprivrednici koji ne nameravaju da proire kapacitete svojih gazdinstava najee streme
ka stratekom savezu i partnerstvu, u formalnom i neformalnom obliku sa drugim
poljoprivrednicima. Time postiu nie trokove i vie cene kao i vei proizvoai.
Poljoprivrednici u dananje vreme mogu najee da biraju izmeu etiri osnovne poslovne
strategije (Grafik 3): nizak obim proizvodnje via vrednost proizvoda, visok obim
proizvodnje nie proizvoake mare, specijalizovani dobavljai proizvoda i usluga i
delimino bavljenje poljoprivrednom proizvodnjom (part-time).
Nizak obim proizvodnje via vrednost proizvoda. Ograniena dostupnost dodatnog zemljita,
radne snage i kapitala ograniie veinu poljoprivrednika u nameri da poveaju svoje
gazdinstvo. U takvoj situaciji jedini nain za poveanje profita je proizvodnja proizvoda sa
veom vrednou. Neki e potraiti alternativne linije proizvodnje kao to su na primer:
nojevi, pargla, bundeve i slino, pri emu su promocija i prodaja kritini za njihov uspeh.
Ostali e pokuati sa varijacijama tradicionalnih proizvoda, kao to su organski proizvodi,
uzgoj pilia na otvorenom i slino. Mogu se postii i vee mare ukoliko se proizvodi dodatno
prerade, upakuju i direktno prodaju potroaima. Gazdinstva koja krenu ovim putem
suoavaju se sa velikim proizvodnim rizikom i nesigurnim tritem, ali mogu biti profitabilna i
sa tako malom veliinom raspoloivih resursa.
Visok obim proizvodnje nie proizvoake mare. Uvek e postojati tranja za osnovnim
itaricama, voem, povrem i proizvodima stoarstva. Mnogi poljoprivrednici biraju da
nastave sa istim linijama proizvodnje, koje su tradicionalno u strukturi proizvodnje njihovih
gazdinstava, uz poveanje obima proizvodnje kao naina poveanja njihovog dohotka. Za ova
gazdinstva svako sniavanje prosenih trokova je kritino za opstanak. Za poveanje veliine
poljoprivrednog gazdinstva neophodno je pozajmiti ili iznajmiti sredstva. Profitne mare su
tanke, pa je od kritine vanosti postii nie prosene trokove proizvodnje od trine cene uz
osiguranje proizvodnje i sklopljene prodajne ugovore.
Grafik 1.3: Alternativni pravci razvoja poljoprivrednih gazdinstava
Za uspeno poslovanje, farm menadment je podjednako bitan kao i obavljanje svakog drugog
posla na poljoprivrednom gazdinstvu. Poljoprivrednici koji nastoje da budu dobri domaini
moraju da ue iz svog svakodnevnog iskustva i naue da prepoznaju svoje greke. Moraju biti
odgovorni za svoje postupke i voljni da promene svoje stavove u skladu sa novim
informacijama.
1.3. Obuhvatnost farm menadmenta
Obim poslova koje menader poljoprivrednog gazdinstva obavlja je raznolik. Kao primer
aktivnosti koje spadaju u opis njihovog posla moe posluiti lista aktivnosti data u narednoj
tabeli. Menader na gazdinstvu treba da integrie veliki broj informacija iz prirodnih i
drutvenih nauka. Pri tome, odgovoran je za pribavljanje (kupovinom ili iznajmljivanjem),
upravljanje i kontrolu nad: finansijskim, materijalnim i ljudskim resursima.
Ukoliko posao menadera obavlja zaposleno lice, tada je lista aktivnosti i obaveza znatno ira.
Najee dodatno obuhvata: konsultacije sa vlasnikom gazdinstva, izradu kalkulacija za
narednu godinu, izrada finansijskih i drugih izvetaja o poslovanju gazdinstva za vlasnika
gazdinstva, itd.
Tabela broj 1.1: Primeri aktivnosti menadera na poljoprivrednom gazdinstvu4
4
Milligan R, Stanton B, What do farm managers do? 1989 Yearbook of agriculture, USDA, page 3.
Poljoprivredno gazdinstvo nije usamljeno ostrvo koje postoji samo za sebe. Ono se nalazi u
okruenju koje je: neizvesno, promenljivo i ne suvie naklonjeno poljoprivredniku, to znatno
uslonjava menadment aktivnosti. Takvo stanje kontinuirano prisiljava poljoprivrednika da
prilagodi svoje linije proizvodnje kako bi poveao profitabilnost i konkurentnost. Okruenje u
kojem posluje gazdinstvo (Grafik 4) moe se podeliti u etiri osnovna segmenta: trite,
resursi, tehnologija i institucije.
Pod tritima se podrazumevaju mesta gde se poljoprivredni proizvodi i inputi kupuju,
odnosno prodaju, a u zavisnosti od odnosa ponude i tranje formiraju cene. Iako je trite
poljoprivrednih proizvoda u odreenom obimu, zavisno od vrste proizvoda regulisano, cene
nisu poznate sve dok se ne susretnu ponuda i tranja. Odnos trinih snaga poljoprivrednika sa
jedne strane, i kupaca poljoprivrednih proizvoda i prodavaca inputa sa druge strane, zatim
uticaj konkurencije meu poljoprivrednicima i iz drugih zemalja utiu na profit
poljoprivrednog gazdinstva, kao i na menadment odluke.
Grafik 1.4: Ekonomsko okruenje poljoprivrednog gazdinstva.
Resursi
Trita
Poljoprivredno
text
gazdinstvo
Tehnologija
Institucije
Svako gazdinstvo je jedinstven skup resursa sa kojima raspolae. Teko je pronai dva
gazdinstva koja imaju isti obim i kvalitet resursa. U resurse se ubrajaju: zemljite, radna snaga,
kapital (kao to su: mehanizacija, zgrade, osnovno stado, zalihe itd.), kao i menadment
vetine, dostupnost kredita i mikroklima. U resurse se mogu ubrojati i izvori informacija kao
to su: asopisi, novine, konsultanti, savetodavci i Internet. Kljuni resurs, meu prethodno
nabrojanima je svakako poljoprivrednik sa svojim znanjem i menadment vetinama.
Vei broj institucija utie na poslovanje poljoprivrednog gazdinstva. Najvei uticaj dolazi od
strane drave tj. njene agrarne politike i donetih regulativa. Finansijsko trite znaajno utie
na dostupnost kapitala poljoprivrednicima. Regulative u oblasti zatite ivotne sredine i
zdravstvene bezbednosti hrane sve vie dobijaju na znaaju. Dostupnost usluga razvijene
poljoprivredne savetodavne slube moe biti znaajan katalizator unapreenja poslovanja
gazdinstva.
6
jedan deo uvoznih barijera za poljoprivredne proizvode u cilju postizanja vee efikasnosti u
proizvodnji hrane. Sporazumi kao to su Sporazum o slobodnoj trgovini izmeu zemalja
Centralne i Jugoistone Evrope CEFTA, kojem je Srbija pristupila u julu 2007. godine,
sporazumi sa Rusijom, Belorusijom, Turskom i Prelazni trgovinski sporazum sa zemljama EU,
takoe doprinose potrebi rasta efikasnosti proizvodnje na poljoprivrednim gazdinstvima.
Globalizacija takoe znai da su poljoprivrednici na celoj planeti konkurenti jedni drugima.
Kao jedan od primera efekata globalizacije moe posluiti i preseljenje, u poslednjih nekoliko
godina, preko 40 proizvoaa mleka iz Holandije u Ameriku dravu Viskonsin. Prodajui
farme u Holandiji, gde su cene poljoprivrednog zemljita izuzetno visoke, uspeli su da sa istim
kapitalom kupe farme sa viestruko veim poljoprivrednim povrinama i time znatno uveaju
kapacitete proizvodnje mleka. Ovo nije jedini primer i sve su ee situacije gde
poljoprivrednici sa irih podruja konkuriu jedni drugima za iste resurse kao to su zemljite,
klima, radna snaga, kapital i drugi.
Vertikalne integracije u lancu proizvodnje hrane nisu novina i odavno su prisutne u praksi.
Poljoprivrednici u razvijenim zemljama davno su shvatili da proizvoditi i samostalno nuditi
svoje proizvode tritu nije dobro opredelenje. Zbog toga se razvilo vie oblika ugovaranja
prodaje poljoprivrednih proizvoda sa preraivaima, veleprodajama i drugim
poljoprivrednicima koji ih koriste kao inpute (npr. kupovina kukuruza koji se koristi kao
stona hrana u proizvodnji mleka). Pod vertikalnim integracijama podrazumeva se ugovaranje
prodaje poljoprivrednih proizvoda sa drugim uesnicima u lancu proizvodnje hrane kako bi se
snizio rizik snabdevanja po ugovorenom kvalitetu i tipu proizvoda.
Tokom istorijskog razvoja proizvodnja dovoljnih koliina hrane za populaciju je bila primarni
interes drava. Danas, novi prioriteti poput: kvaliteta hrane, zdravstvene bezbednosti hrane,
ouvanje resursa zemlje, vode i vazduha, imaju rastui znaaj u oima ne-poljoprivredne
populacije. Dugo godina poljoprivrednici su imali u fokusu rast produktivnosti upotrebe
prirodnih resursa kojima su raspolagali u poljoprivrednoj proizvodnji. Takav cilj u vidu
poveanja proizvodnje po ha, po grlu stoarske proizvodnje i na kraju po poljoprivrednom
gazdinstvu, vodio je ka rastuim negativnim efektima po prirodne resurse, kao i na ne
poljoprivredna domainstva u ruralnim sredinama. Poveanje obima stoarske proizvodnje na
poljoprivrednom gazdinstvu rezultira rastuim zagaenjem vazduha i vode to u dugoronom
periodu utie na rast pritiska od strane ne poljoprivrednih domainstava za premetanjem
intenzivne stoarske proizvodnje, velikih kapaciteta u udaljenija i ree naseljena podruja.
Poljoprivredni otpad (ambalaa pesticida npr.) i njegovo odlaganje izazivaju zabrinutost po
pitanje zatite ivotne sredine.
Poljoprivrednici budunost svojih gazdinstava moraju posmatrati u svetlu odrivog razvoja.
To praktino znai da budue poslovanje moraju planirati sa tri aspekta: ekonomske, ekoloke
i drutvene odrivosti. Ekonomska i ekoloka odrivost poljoprivrednih gazdinstava su u
fokusu panje javnosti od sredine sedamdesetih godina prolog veka. Drutvena odrivost je
dimenzija odrivog razvoja kojoj se tek poslednjih godina pridaje adekvatan znaaj, a
obuhvata u osnovi odgovornosti prema potroaima (proizvodnja zdravstveno bezbedne
hrane) i odgovornosti drutva prema razvoju ruralnih sredina.
Adekvatna srpska re bi bila domain, jer domain poljoprivrednog gazdinstva raspolae sa resursima kao to
su: radna snaga, zemljite, mehanizacija, objekti, stoka, novac itd, a na bazi informacija koje prikupi unutar i
izvan gazdinstva planira, organizuje, upravlja i kontrolie upotrebu resursa u cilju postizanja zadatog jednog ili
vie ciljeva.
1.600
1.400
800.000
1.200
600.000
1.000
800
400.000
600
400
200.000
Preduzea i zadruge
1.200.000
200
0
0
1981
1991
Repubika Srbija
2002
2011
AP Vojvodina
Tree, poljoprivrednici tee da ostvare vie nivoe dohotka, kako bi mogli priutiti ivotni
standard svojoj porodici koji je uporediv sa ivotnim standardom nepoljoprivrednih
domainstava. Jedan od naina za postizanje veeg dohotka poljoprivrednih gazdinstava je
kontrolisanje veeg obima resursa i poveanje proizvodnje uz isti ili nii nivo prosenih
trokova. Drugi menaderi pokuavaju da poveaju nivo profitnih mari po jedinici proizvoda
uz zadravanje iste veliine poljoprivrednog gazdinstva. elja za unapreenjem ivotnog
standarda je glavni motivacioni faktor za uveanje veliine gazdinstva, a nove tehnologije
proizvodnje postaju simbol rasta gazdinstva.
etvrto, neke nove tehnologije su dostupne samo pri odreenoj veliini ili obimu proizvodnje,
to dodatno motivie poljoprivrednike da proire proizvodnju i raspodele fiksne trokove nove
tehnologije na to vei broj jedinica proizvodnje, kako bi proizvodnja postala ekonomski
efikasna. Kao primer mogu se navesti: suare za itarice, veliki traktori, kombajni velikih
etvenih kapaciteta, savremene staje za stoarstvo i automatizovani sistemi ishrane i mue u
stoarskoj proizvodnji. Moda su ak i vaniji, vreme i napor neophodni menaderu da ovlada
novim vetinama u proizvodnji, prodaji i finansijama. Ove vetine predstavljaju fiksnu
2
investiciju i kao takve stvaraju vee prihode za vlasnika kada se upotrebe na veem obimu
proizvodnje.
Poljoprivrednici koji ne nameravaju da proire kapacitete svojih gazdinstava najee streme
ka stratekom savezu i partnerstvu, u formalnom i neformalnom obliku sa drugim
poljoprivrednicima. Time postiu nie trokove i vie cene kao i vei proizvoai.
Poljoprivrednici u dananje vreme mogu najee da biraju izmeu etiri osnovne poslovne
strategije (Grafik 3): nizak obim proizvodnje via vrednost proizvoda, visok obim
proizvodnje nie proizvoake mare, specijalizovani dobavljai proizvoda i usluga i
delimino bavljenje poljoprivrednom proizvodnjom (part-time).
Nizak obim proizvodnje via vrednost proizvoda. Ograniena dostupnost dodatnog zemljita,
radne snage i kapitala ograniie veinu poljoprivrednika u nameri da poveaju svoje
gazdinstvo. U takvoj situaciji jedini nain za poveanje profita je proizvodnja proizvoda sa
veom vrednou. Neki e potraiti alternativne linije proizvodnje kao to su na primer:
nojevi, pargla, bundeve i slino, pri emu su promocija i prodaja kritini za njihov uspeh.
Ostali e pokuati sa varijacijama tradicionalnih proizvoda, kao to su organski proizvodi,
uzgoj pilia na otvorenom i slino. Mogu se postii i vee mare ukoliko se proizvodi dodatno
prerade, upakuju i direktno prodaju potroaima. Gazdinstva koja krenu ovim putem
suoavaju se sa velikim proizvodnim rizikom i nesigurnim tritem, ali mogu biti profitabilna i
sa tako malom veliinom raspoloivih resursa.
Visok obim proizvodnje nie proizvoake mare. Uvek e postojati tranja za osnovnim
itaricama, voem, povrem i proizvodima stoarstva. Mnogi poljoprivrednici biraju da
nastave sa istim linijama proizvodnje, koje su tradicionalno u strukturi proizvodnje njihovih
gazdinstava, uz poveanje obima proizvodnje kao naina poveanja njihovog dohotka. Za ova
gazdinstva svako sniavanje prosenih trokova je kritino za opstanak. Za poveanje veliine
poljoprivrednog gazdinstva neophodno je pozajmiti ili iznajmiti sredstva. Profitne mare su
tanke, pa je od kritine vanosti postii nie prosene trokove proizvodnje od trine cene uz
osiguranje proizvodnje i sklopljene prodajne ugovore.
Grafik 1.3: Alternativni pravci razvoja poljoprivrednih gazdinstava
Za uspeno poslovanje, farm menadment je podjednako bitan kao i obavljanje svakog drugog
posla na poljoprivrednom gazdinstvu. Poljoprivrednici koji nastoje da budu dobri domaini
moraju da ue iz svog svakodnevnog iskustva i naue da prepoznaju svoje greke. Moraju biti
odgovorni za svoje postupke i voljni da promene svoje stavove u skladu sa novim
informacijama.
1.3. Obuhvatnost farm menadmenta
Obim poslova koje menader poljoprivrednog gazdinstva obavlja je raznolik. Kao primer
aktivnosti koje spadaju u opis njihovog posla moe posluiti lista aktivnosti data u narednoj
tabeli. Menader na gazdinstvu treba da integrie veliki broj informacija iz prirodnih i
drutvenih nauka. Pri tome, odgovoran je za pribavljanje (kupovinom ili iznajmljivanjem),
upravljanje i kontrolu nad: finansijskim, materijalnim i ljudskim resursima.
Ukoliko posao menadera obavlja zaposleno lice, tada je lista aktivnosti i obaveza znatno ira.
Najee dodatno obuhvata: konsultacije sa vlasnikom gazdinstva, izradu kalkulacija za
narednu godinu, izrada finansijskih i drugih izvetaja o poslovanju gazdinstva za vlasnika
gazdinstva, itd.
Tabela broj 1.1: Primeri aktivnosti menadera na poljoprivrednom gazdinstvu4
4
Milligan R, Stanton B, What do farm managers do? 1989 Yearbook of agriculture, USDA, page 3.
Poljoprivredno gazdinstvo nije usamljeno ostrvo koje postoji samo za sebe. Ono se nalazi u
okruenju koje je: neizvesno, promenljivo i ne suvie naklonjeno poljoprivredniku, to znatno
uslonjava menadment aktivnosti. Takvo stanje kontinuirano prisiljava poljoprivrednika da
prilagodi svoje linije proizvodnje kako bi poveao profitabilnost i konkurentnost. Okruenje u
kojem posluje gazdinstvo (Grafik 4) moe se podeliti u etiri osnovna segmenta: trite,
resursi, tehnologija i institucije.
Pod tritima se podrazumevaju mesta gde se poljoprivredni proizvodi i inputi kupuju,
odnosno prodaju, a u zavisnosti od odnosa ponude i tranje formiraju cene. Iako je trite
poljoprivrednih proizvoda u odreenom obimu, zavisno od vrste proizvoda regulisano, cene
nisu poznate sve dok se ne susretnu ponuda i tranja. Odnos trinih snaga poljoprivrednika sa
jedne strane, i kupaca poljoprivrednih proizvoda i prodavaca inputa sa druge strane, zatim
uticaj konkurencije meu poljoprivrednicima i iz drugih zemalja utiu na profit
poljoprivrednog gazdinstva, kao i na menadment odluke.
Grafik 1.4: Ekonomsko okruenje poljoprivrednog gazdinstva.
Resursi
Trita
Poljoprivredno
text
gazdinstvo
Tehnologija
Institucije
Svako gazdinstvo je jedinstven skup resursa sa kojima raspolae. Teko je pronai dva
gazdinstva koja imaju isti obim i kvalitet resursa. U resurse se ubrajaju: zemljite, radna snaga,
kapital (kao to su: mehanizacija, zgrade, osnovno stado, zalihe itd.), kao i menadment
vetine, dostupnost kredita i mikroklima. U resurse se mogu ubrojati i izvori informacija kao
to su: asopisi, novine, konsultanti, savetodavci i Internet. Kljuni resurs, meu prethodno
nabrojanima je svakako poljoprivrednik sa svojim znanjem i menadment vetinama.
Vei broj institucija utie na poslovanje poljoprivrednog gazdinstva. Najvei uticaj dolazi od
strane drave tj. njene agrarne politike i donetih regulativa. Finansijsko trite znaajno utie
na dostupnost kapitala poljoprivrednicima. Regulative u oblasti zatite ivotne sredine i
zdravstvene bezbednosti hrane sve vie dobijaju na znaaju. Dostupnost usluga razvijene
poljoprivredne savetodavne slube moe biti znaajan katalizator unapreenja poslovanja
gazdinstva.
6
jedan deo uvoznih barijera za poljoprivredne proizvode u cilju postizanja vee efikasnosti u
proizvodnji hrane. Sporazumi kao to su Sporazum o slobodnoj trgovini izmeu zemalja
Centralne i Jugoistone Evrope CEFTA, kojem je Srbija pristupila u julu 2007. godine,
sporazumi sa Rusijom, Belorusijom, Turskom i Prelazni trgovinski sporazum sa zemljama EU,
takoe doprinose potrebi rasta efikasnosti proizvodnje na poljoprivrednim gazdinstvima.
Globalizacija takoe znai da su poljoprivrednici na celoj planeti konkurenti jedni drugima.
Kao jedan od primera efekata globalizacije moe posluiti i preseljenje, u poslednjih nekoliko
godina, preko 40 proizvoaa mleka iz Holandije u Ameriku dravu Viskonsin. Prodajui
farme u Holandiji, gde su cene poljoprivrednog zemljita izuzetno visoke, uspeli su da sa istim
kapitalom kupe farme sa viestruko veim poljoprivrednim povrinama i time znatno uveaju
kapacitete proizvodnje mleka. Ovo nije jedini primer i sve su ee situacije gde
poljoprivrednici sa irih podruja konkuriu jedni drugima za iste resurse kao to su zemljite,
klima, radna snaga, kapital i drugi.
Vertikalne integracije u lancu proizvodnje hrane nisu novina i odavno su prisutne u praksi.
Poljoprivrednici u razvijenim zemljama davno su shvatili da proizvoditi i samostalno nuditi
svoje proizvode tritu nije dobro opredelenje. Zbog toga se razvilo vie oblika ugovaranja
prodaje poljoprivrednih proizvoda sa preraivaima, veleprodajama i drugim
poljoprivrednicima koji ih koriste kao inpute (npr. kupovina kukuruza koji se koristi kao
stona hrana u proizvodnji mleka). Pod vertikalnim integracijama podrazumeva se ugovaranje
prodaje poljoprivrednih proizvoda sa drugim uesnicima u lancu proizvodnje hrane kako bi se
snizio rizik snabdevanja po ugovorenom kvalitetu i tipu proizvoda.
Tokom istorijskog razvoja proizvodnja dovoljnih koliina hrane za populaciju je bila primarni
interes drava. Danas, novi prioriteti poput: kvaliteta hrane, zdravstvene bezbednosti hrane,
ouvanje resursa zemlje, vode i vazduha, imaju rastui znaaj u oima ne-poljoprivredne
populacije. Dugo godina poljoprivrednici su imali u fokusu rast produktivnosti upotrebe
prirodnih resursa kojima su raspolagali u poljoprivrednoj proizvodnji. Takav cilj u vidu
poveanja proizvodnje po ha, po grlu stoarske proizvodnje i na kraju po poljoprivrednom
gazdinstvu, vodio je ka rastuim negativnim efektima po prirodne resurse, kao i na ne
poljoprivredna domainstva u ruralnim sredinama. Poveanje obima stoarske proizvodnje na
poljoprivrednom gazdinstvu rezultira rastuim zagaenjem vazduha i vode to u dugoronom
periodu utie na rast pritiska od strane ne poljoprivrednih domainstava za premetanjem
intenzivne stoarske proizvodnje, velikih kapaciteta u udaljenija i ree naseljena podruja.
Poljoprivredni otpad (ambalaa pesticida npr.) i njegovo odlaganje izazivaju zabrinutost po
pitanje zatite ivotne sredine.
Poljoprivrednici budunost svojih gazdinstava moraju posmatrati u svetlu odrivog razvoja.
To praktino znai da budue poslovanje moraju planirati sa tri aspekta: ekonomske, ekoloke
i drutvene odrivosti. Ekonomska i ekoloka odrivost poljoprivrednih gazdinstava su u
fokusu panje javnosti od sredine sedamdesetih godina prolog veka. Drutvena odrivost je
dimenzija odrivog razvoja kojoj se tek poslednjih godina pridaje adekvatan znaaj, a
obuhvata u osnovi odgovornosti prema potroaima (proizvodnja zdravstveno bezbedne
hrane) i odgovornosti drutva prema razvoju ruralnih sredina.
Adekvatna srpska re bi bila domain, jer domain poljoprivrednog gazdinstva raspolae sa resursima kao to
su: radna snaga, zemljite, mehanizacija, objekti, stoka, novac itd, a na bazi informacija koje prikupi unutar i
izvan gazdinstva planira, organizuje, upravlja i kontrolie upotrebu resursa u cilju postizanja zadatog jednog ili
vie ciljeva.
1.600
1.400
800.000
1.200
600.000
1.000
800
400.000
600
400
200.000
Preduzea i zadruge
1.200.000
200
0
0
1981
1991
Repubika Srbija
2002
2011
AP Vojvodina
Tree, poljoprivrednici tee da ostvare vie nivoe dohotka, kako bi mogli priutiti ivotni
standard svojoj porodici koji je uporediv sa ivotnim standardom nepoljoprivrednih
domainstava. Jedan od naina za postizanje veeg dohotka poljoprivrednih gazdinstava je
kontrolisanje veeg obima resursa i poveanje proizvodnje uz isti ili nii nivo prosenih
trokova. Drugi menaderi pokuavaju da poveaju nivo profitnih mari po jedinici proizvoda
uz zadravanje iste veliine poljoprivrednog gazdinstva. elja za unapreenjem ivotnog
standarda je glavni motivacioni faktor za uveanje veliine gazdinstva, a nove tehnologije
proizvodnje postaju simbol rasta gazdinstva.
etvrto, neke nove tehnologije su dostupne samo pri odreenoj veliini ili obimu proizvodnje,
to dodatno motivie poljoprivrednike da proire proizvodnju i raspodele fiksne trokove nove
tehnologije na to vei broj jedinica proizvodnje, kako bi proizvodnja postala ekonomski
efikasna. Kao primer mogu se navesti: suare za itarice, veliki traktori, kombajni velikih
etvenih kapaciteta, savremene staje za stoarstvo i automatizovani sistemi ishrane i mue u
stoarskoj proizvodnji. Moda su ak i vaniji, vreme i napor neophodni menaderu da ovlada
novim vetinama u proizvodnji, prodaji i finansijama. Ove vetine predstavljaju fiksnu
2
investiciju i kao takve stvaraju vee prihode za vlasnika kada se upotrebe na veem obimu
proizvodnje.
Poljoprivrednici koji ne nameravaju da proire kapacitete svojih gazdinstava najee streme
ka stratekom savezu i partnerstvu, u formalnom i neformalnom obliku sa drugim
poljoprivrednicima. Time postiu nie trokove i vie cene kao i vei proizvoai.
Poljoprivrednici u dananje vreme mogu najee da biraju izmeu etiri osnovne poslovne
strategije (Grafik 3): nizak obim proizvodnje via vrednost proizvoda, visok obim
proizvodnje nie proizvoake mare, specijalizovani dobavljai proizvoda i usluga i
delimino bavljenje poljoprivrednom proizvodnjom (part-time).
Nizak obim proizvodnje via vrednost proizvoda. Ograniena dostupnost dodatnog zemljita,
radne snage i kapitala ograniie veinu poljoprivrednika u nameri da poveaju svoje
gazdinstvo. U takvoj situaciji jedini nain za poveanje profita je proizvodnja proizvoda sa
veom vrednou. Neki e potraiti alternativne linije proizvodnje kao to su na primer:
nojevi, pargla, bundeve i slino, pri emu su promocija i prodaja kritini za njihov uspeh.
Ostali e pokuati sa varijacijama tradicionalnih proizvoda, kao to su organski proizvodi,
uzgoj pilia na otvorenom i slino. Mogu se postii i vee mare ukoliko se proizvodi dodatno
prerade, upakuju i direktno prodaju potroaima. Gazdinstva koja krenu ovim putem
suoavaju se sa velikim proizvodnim rizikom i nesigurnim tritem, ali mogu biti profitabilna i
sa tako malom veliinom raspoloivih resursa.
Visok obim proizvodnje nie proizvoake mare. Uvek e postojati tranja za osnovnim
itaricama, voem, povrem i proizvodima stoarstva. Mnogi poljoprivrednici biraju da
nastave sa istim linijama proizvodnje, koje su tradicionalno u strukturi proizvodnje njihovih
gazdinstava, uz poveanje obima proizvodnje kao naina poveanja njihovog dohotka. Za ova
gazdinstva svako sniavanje prosenih trokova je kritino za opstanak. Za poveanje veliine
poljoprivrednog gazdinstva neophodno je pozajmiti ili iznajmiti sredstva. Profitne mare su
tanke, pa je od kritine vanosti postii nie prosene trokove proizvodnje od trine cene uz
osiguranje proizvodnje i sklopljene prodajne ugovore.
Grafik 1.3: Alternativni pravci razvoja poljoprivrednih gazdinstava
Za uspeno poslovanje, farm menadment je podjednako bitan kao i obavljanje svakog drugog
posla na poljoprivrednom gazdinstvu. Poljoprivrednici koji nastoje da budu dobri domaini
moraju da ue iz svog svakodnevnog iskustva i naue da prepoznaju svoje greke. Moraju biti
odgovorni za svoje postupke i voljni da promene svoje stavove u skladu sa novim
informacijama.
1.3. Obuhvatnost farm menadmenta
Obim poslova koje menader poljoprivrednog gazdinstva obavlja je raznolik. Kao primer
aktivnosti koje spadaju u opis njihovog posla moe posluiti lista aktivnosti data u narednoj
tabeli. Menader na gazdinstvu treba da integrie veliki broj informacija iz prirodnih i
drutvenih nauka. Pri tome, odgovoran je za pribavljanje (kupovinom ili iznajmljivanjem),
upravljanje i kontrolu nad: finansijskim, materijalnim i ljudskim resursima.
Ukoliko posao menadera obavlja zaposleno lice, tada je lista aktivnosti i obaveza znatno ira.
Najee dodatno obuhvata: konsultacije sa vlasnikom gazdinstva, izradu kalkulacija za
narednu godinu, izrada finansijskih i drugih izvetaja o poslovanju gazdinstva za vlasnika
gazdinstva, itd.
Tabela broj 1.1: Primeri aktivnosti menadera na poljoprivrednom gazdinstvu4
4
Milligan R, Stanton B, What do farm managers do? 1989 Yearbook of agriculture, USDA, page 3.
Poljoprivredno gazdinstvo nije usamljeno ostrvo koje postoji samo za sebe. Ono se nalazi u
okruenju koje je: neizvesno, promenljivo i ne suvie naklonjeno poljoprivredniku, to znatno
uslonjava menadment aktivnosti. Takvo stanje kontinuirano prisiljava poljoprivrednika da
prilagodi svoje linije proizvodnje kako bi poveao profitabilnost i konkurentnost. Okruenje u
kojem posluje gazdinstvo (Grafik 4) moe se podeliti u etiri osnovna segmenta: trite,
resursi, tehnologija i institucije.
Pod tritima se podrazumevaju mesta gde se poljoprivredni proizvodi i inputi kupuju,
odnosno prodaju, a u zavisnosti od odnosa ponude i tranje formiraju cene. Iako je trite
poljoprivrednih proizvoda u odreenom obimu, zavisno od vrste proizvoda regulisano, cene
nisu poznate sve dok se ne susretnu ponuda i tranja. Odnos trinih snaga poljoprivrednika sa
jedne strane, i kupaca poljoprivrednih proizvoda i prodavaca inputa sa druge strane, zatim
uticaj konkurencije meu poljoprivrednicima i iz drugih zemalja utiu na profit
poljoprivrednog gazdinstva, kao i na menadment odluke.
Grafik 1.4: Ekonomsko okruenje poljoprivrednog gazdinstva.
Resursi
Trita
Poljoprivredno
text
gazdinstvo
Tehnologija
Institucije
Svako gazdinstvo je jedinstven skup resursa sa kojima raspolae. Teko je pronai dva
gazdinstva koja imaju isti obim i kvalitet resursa. U resurse se ubrajaju: zemljite, radna snaga,
kapital (kao to su: mehanizacija, zgrade, osnovno stado, zalihe itd.), kao i menadment
vetine, dostupnost kredita i mikroklima. U resurse se mogu ubrojati i izvori informacija kao
to su: asopisi, novine, konsultanti, savetodavci i Internet. Kljuni resurs, meu prethodno
nabrojanima je svakako poljoprivrednik sa svojim znanjem i menadment vetinama.
Vei broj institucija utie na poslovanje poljoprivrednog gazdinstva. Najvei uticaj dolazi od
strane drave tj. njene agrarne politike i donetih regulativa. Finansijsko trite znaajno utie
na dostupnost kapitala poljoprivrednicima. Regulative u oblasti zatite ivotne sredine i
zdravstvene bezbednosti hrane sve vie dobijaju na znaaju. Dostupnost usluga razvijene
poljoprivredne savetodavne slube moe biti znaajan katalizator unapreenja poslovanja
gazdinstva.
6
jedan deo uvoznih barijera za poljoprivredne proizvode u cilju postizanja vee efikasnosti u
proizvodnji hrane. Sporazumi kao to su Sporazum o slobodnoj trgovini izmeu zemalja
Centralne i Jugoistone Evrope CEFTA, kojem je Srbija pristupila u julu 2007. godine,
sporazumi sa Rusijom, Belorusijom, Turskom i Prelazni trgovinski sporazum sa zemljama EU,
takoe doprinose potrebi rasta efikasnosti proizvodnje na poljoprivrednim gazdinstvima.
Globalizacija takoe znai da su poljoprivrednici na celoj planeti konkurenti jedni drugima.
Kao jedan od primera efekata globalizacije moe posluiti i preseljenje, u poslednjih nekoliko
godina, preko 40 proizvoaa mleka iz Holandije u Ameriku dravu Viskonsin. Prodajui
farme u Holandiji, gde su cene poljoprivrednog zemljita izuzetno visoke, uspeli su da sa istim
kapitalom kupe farme sa viestruko veim poljoprivrednim povrinama i time znatno uveaju
kapacitete proizvodnje mleka. Ovo nije jedini primer i sve su ee situacije gde
poljoprivrednici sa irih podruja konkuriu jedni drugima za iste resurse kao to su zemljite,
klima, radna snaga, kapital i drugi.
Vertikalne integracije u lancu proizvodnje hrane nisu novina i odavno su prisutne u praksi.
Poljoprivrednici u razvijenim zemljama davno su shvatili da proizvoditi i samostalno nuditi
svoje proizvode tritu nije dobro opredelenje. Zbog toga se razvilo vie oblika ugovaranja
prodaje poljoprivrednih proizvoda sa preraivaima, veleprodajama i drugim
poljoprivrednicima koji ih koriste kao inpute (npr. kupovina kukuruza koji se koristi kao
stona hrana u proizvodnji mleka). Pod vertikalnim integracijama podrazumeva se ugovaranje
prodaje poljoprivrednih proizvoda sa drugim uesnicima u lancu proizvodnje hrane kako bi se
snizio rizik snabdevanja po ugovorenom kvalitetu i tipu proizvoda.
Tokom istorijskog razvoja proizvodnja dovoljnih koliina hrane za populaciju je bila primarni
interes drava. Danas, novi prioriteti poput: kvaliteta hrane, zdravstvene bezbednosti hrane,
ouvanje resursa zemlje, vode i vazduha, imaju rastui znaaj u oima ne-poljoprivredne
populacije. Dugo godina poljoprivrednici su imali u fokusu rast produktivnosti upotrebe
prirodnih resursa kojima su raspolagali u poljoprivrednoj proizvodnji. Takav cilj u vidu
poveanja proizvodnje po ha, po grlu stoarske proizvodnje i na kraju po poljoprivrednom
gazdinstvu, vodio je ka rastuim negativnim efektima po prirodne resurse, kao i na ne
poljoprivredna domainstva u ruralnim sredinama. Poveanje obima stoarske proizvodnje na
poljoprivrednom gazdinstvu rezultira rastuim zagaenjem vazduha i vode to u dugoronom
periodu utie na rast pritiska od strane ne poljoprivrednih domainstava za premetanjem
intenzivne stoarske proizvodnje, velikih kapaciteta u udaljenija i ree naseljena podruja.
Poljoprivredni otpad (ambalaa pesticida npr.) i njegovo odlaganje izazivaju zabrinutost po
pitanje zatite ivotne sredine.
Poljoprivrednici budunost svojih gazdinstava moraju posmatrati u svetlu odrivog razvoja.
To praktino znai da budue poslovanje moraju planirati sa tri aspekta: ekonomske, ekoloke
i drutvene odrivosti. Ekonomska i ekoloka odrivost poljoprivrednih gazdinstava su u
fokusu panje javnosti od sredine sedamdesetih godina prolog veka. Drutvena odrivost je
dimenzija odrivog razvoja kojoj se tek poslednjih godina pridaje adekvatan znaaj, a
obuhvata u osnovi odgovornosti prema potroaima (proizvodnja zdravstveno bezbedne
hrane) i odgovornosti drutva prema razvoju ruralnih sredina.
Adekvatna srpska re bi bila domain, jer domain poljoprivrednog gazdinstva raspolae sa resursima kao to
su: radna snaga, zemljite, mehanizacija, objekti, stoka, novac itd, a na bazi informacija koje prikupi unutar i
izvan gazdinstva planira, organizuje, upravlja i kontrolie upotrebu resursa u cilju postizanja zadatog jednog ili
vie ciljeva.
1.600
1.400
800.000
1.200
600.000
1.000
800
400.000
600
400
200.000
Preduzea i zadruge
1.200.000
200
0
0
1981
1991
Repubika Srbija
2002
2011
AP Vojvodina
Tree, poljoprivrednici tee da ostvare vie nivoe dohotka, kako bi mogli priutiti ivotni
standard svojoj porodici koji je uporediv sa ivotnim standardom nepoljoprivrednih
domainstava. Jedan od naina za postizanje veeg dohotka poljoprivrednih gazdinstava je
kontrolisanje veeg obima resursa i poveanje proizvodnje uz isti ili nii nivo prosenih
trokova. Drugi menaderi pokuavaju da poveaju nivo profitnih mari po jedinici proizvoda
uz zadravanje iste veliine poljoprivrednog gazdinstva. elja za unapreenjem ivotnog
standarda je glavni motivacioni faktor za uveanje veliine gazdinstva, a nove tehnologije
proizvodnje postaju simbol rasta gazdinstva.
etvrto, neke nove tehnologije su dostupne samo pri odreenoj veliini ili obimu proizvodnje,
to dodatno motivie poljoprivrednike da proire proizvodnju i raspodele fiksne trokove nove
tehnologije na to vei broj jedinica proizvodnje, kako bi proizvodnja postala ekonomski
efikasna. Kao primer mogu se navesti: suare za itarice, veliki traktori, kombajni velikih
etvenih kapaciteta, savremene staje za stoarstvo i automatizovani sistemi ishrane i mue u
stoarskoj proizvodnji. Moda su ak i vaniji, vreme i napor neophodni menaderu da ovlada
novim vetinama u proizvodnji, prodaji i finansijama. Ove vetine predstavljaju fiksnu
2
investiciju i kao takve stvaraju vee prihode za vlasnika kada se upotrebe na veem obimu
proizvodnje.
Poljoprivrednici koji ne nameravaju da proire kapacitete svojih gazdinstava najee streme
ka stratekom savezu i partnerstvu, u formalnom i neformalnom obliku sa drugim
poljoprivrednicima. Time postiu nie trokove i vie cene kao i vei proizvoai.
Poljoprivrednici u dananje vreme mogu najee da biraju izmeu etiri osnovne poslovne
strategije (Grafik 3): nizak obim proizvodnje via vrednost proizvoda, visok obim
proizvodnje nie proizvoake mare, specijalizovani dobavljai proizvoda i usluga i
delimino bavljenje poljoprivrednom proizvodnjom (part-time).
Nizak obim proizvodnje via vrednost proizvoda. Ograniena dostupnost dodatnog zemljita,
radne snage i kapitala ograniie veinu poljoprivrednika u nameri da poveaju svoje
gazdinstvo. U takvoj situaciji jedini nain za poveanje profita je proizvodnja proizvoda sa
veom vrednou. Neki e potraiti alternativne linije proizvodnje kao to su na primer:
nojevi, pargla, bundeve i slino, pri emu su promocija i prodaja kritini za njihov uspeh.
Ostali e pokuati sa varijacijama tradicionalnih proizvoda, kao to su organski proizvodi,
uzgoj pilia na otvorenom i slino. Mogu se postii i vee mare ukoliko se proizvodi dodatno
prerade, upakuju i direktno prodaju potroaima. Gazdinstva koja krenu ovim putem
suoavaju se sa velikim proizvodnim rizikom i nesigurnim tritem, ali mogu biti profitabilna i
sa tako malom veliinom raspoloivih resursa.
Visok obim proizvodnje nie proizvoake mare. Uvek e postojati tranja za osnovnim
itaricama, voem, povrem i proizvodima stoarstva. Mnogi poljoprivrednici biraju da
nastave sa istim linijama proizvodnje, koje su tradicionalno u strukturi proizvodnje njihovih
gazdinstava, uz poveanje obima proizvodnje kao naina poveanja njihovog dohotka. Za ova
gazdinstva svako sniavanje prosenih trokova je kritino za opstanak. Za poveanje veliine
poljoprivrednog gazdinstva neophodno je pozajmiti ili iznajmiti sredstva. Profitne mare su
tanke, pa je od kritine vanosti postii nie prosene trokove proizvodnje od trine cene uz
osiguranje proizvodnje i sklopljene prodajne ugovore.
Grafik 1.3: Alternativni pravci razvoja poljoprivrednih gazdinstava
Za uspeno poslovanje, farm menadment je podjednako bitan kao i obavljanje svakog drugog
posla na poljoprivrednom gazdinstvu. Poljoprivrednici koji nastoje da budu dobri domaini
moraju da ue iz svog svakodnevnog iskustva i naue da prepoznaju svoje greke. Moraju biti
odgovorni za svoje postupke i voljni da promene svoje stavove u skladu sa novim
informacijama.
1.3. Obuhvatnost farm menadmenta
Obim poslova koje menader poljoprivrednog gazdinstva obavlja je raznolik. Kao primer
aktivnosti koje spadaju u opis njihovog posla moe posluiti lista aktivnosti data u narednoj
tabeli. Menader na gazdinstvu treba da integrie veliki broj informacija iz prirodnih i
drutvenih nauka. Pri tome, odgovoran je za pribavljanje (kupovinom ili iznajmljivanjem),
upravljanje i kontrolu nad: finansijskim, materijalnim i ljudskim resursima.
Ukoliko posao menadera obavlja zaposleno lice, tada je lista aktivnosti i obaveza znatno ira.
Najee dodatno obuhvata: konsultacije sa vlasnikom gazdinstva, izradu kalkulacija za
narednu godinu, izrada finansijskih i drugih izvetaja o poslovanju gazdinstva za vlasnika
gazdinstva, itd.
Tabela broj 1.1: Primeri aktivnosti menadera na poljoprivrednom gazdinstvu4
4
Milligan R, Stanton B, What do farm managers do? 1989 Yearbook of agriculture, USDA, page 3.
Poljoprivredno gazdinstvo nije usamljeno ostrvo koje postoji samo za sebe. Ono se nalazi u
okruenju koje je: neizvesno, promenljivo i ne suvie naklonjeno poljoprivredniku, to znatno
uslonjava menadment aktivnosti. Takvo stanje kontinuirano prisiljava poljoprivrednika da
prilagodi svoje linije proizvodnje kako bi poveao profitabilnost i konkurentnost. Okruenje u
kojem posluje gazdinstvo (Grafik 4) moe se podeliti u etiri osnovna segmenta: trite,
resursi, tehnologija i institucije.
Pod tritima se podrazumevaju mesta gde se poljoprivredni proizvodi i inputi kupuju,
odnosno prodaju, a u zavisnosti od odnosa ponude i tranje formiraju cene. Iako je trite
poljoprivrednih proizvoda u odreenom obimu, zavisno od vrste proizvoda regulisano, cene
nisu poznate sve dok se ne susretnu ponuda i tranja. Odnos trinih snaga poljoprivrednika sa
jedne strane, i kupaca poljoprivrednih proizvoda i prodavaca inputa sa druge strane, zatim
uticaj konkurencije meu poljoprivrednicima i iz drugih zemalja utiu na profit
poljoprivrednog gazdinstva, kao i na menadment odluke.
Grafik 1.4: Ekonomsko okruenje poljoprivrednog gazdinstva.
Resursi
Trita
Poljoprivredno
text
gazdinstvo
Tehnologija
Institucije
Svako gazdinstvo je jedinstven skup resursa sa kojima raspolae. Teko je pronai dva
gazdinstva koja imaju isti obim i kvalitet resursa. U resurse se ubrajaju: zemljite, radna snaga,
kapital (kao to su: mehanizacija, zgrade, osnovno stado, zalihe itd.), kao i menadment
vetine, dostupnost kredita i mikroklima. U resurse se mogu ubrojati i izvori informacija kao
to su: asopisi, novine, konsultanti, savetodavci i Internet. Kljuni resurs, meu prethodno
nabrojanima je svakako poljoprivrednik sa svojim znanjem i menadment vetinama.
Vei broj institucija utie na poslovanje poljoprivrednog gazdinstva. Najvei uticaj dolazi od
strane drave tj. njene agrarne politike i donetih regulativa. Finansijsko trite znaajno utie
na dostupnost kapitala poljoprivrednicima. Regulative u oblasti zatite ivotne sredine i
zdravstvene bezbednosti hrane sve vie dobijaju na znaaju. Dostupnost usluga razvijene
poljoprivredne savetodavne slube moe biti znaajan katalizator unapreenja poslovanja
gazdinstva.
6
jedan deo uvoznih barijera za poljoprivredne proizvode u cilju postizanja vee efikasnosti u
proizvodnji hrane. Sporazumi kao to su Sporazum o slobodnoj trgovini izmeu zemalja
Centralne i Jugoistone Evrope CEFTA, kojem je Srbija pristupila u julu 2007. godine,
sporazumi sa Rusijom, Belorusijom, Turskom i Prelazni trgovinski sporazum sa zemljama EU,
takoe doprinose potrebi rasta efikasnosti proizvodnje na poljoprivrednim gazdinstvima.
Globalizacija takoe znai da su poljoprivrednici na celoj planeti konkurenti jedni drugima.
Kao jedan od primera efekata globalizacije moe posluiti i preseljenje, u poslednjih nekoliko
godina, preko 40 proizvoaa mleka iz Holandije u Ameriku dravu Viskonsin. Prodajui
farme u Holandiji, gde su cene poljoprivrednog zemljita izuzetno visoke, uspeli su da sa istim
kapitalom kupe farme sa viestruko veim poljoprivrednim povrinama i time znatno uveaju
kapacitete proizvodnje mleka. Ovo nije jedini primer i sve su ee situacije gde
poljoprivrednici sa irih podruja konkuriu jedni drugima za iste resurse kao to su zemljite,
klima, radna snaga, kapital i drugi.
Vertikalne integracije u lancu proizvodnje hrane nisu novina i odavno su prisutne u praksi.
Poljoprivrednici u razvijenim zemljama davno su shvatili da proizvoditi i samostalno nuditi
svoje proizvode tritu nije dobro opredelenje. Zbog toga se razvilo vie oblika ugovaranja
prodaje poljoprivrednih proizvoda sa preraivaima, veleprodajama i drugim
poljoprivrednicima koji ih koriste kao inpute (npr. kupovina kukuruza koji se koristi kao
stona hrana u proizvodnji mleka). Pod vertikalnim integracijama podrazumeva se ugovaranje
prodaje poljoprivrednih proizvoda sa drugim uesnicima u lancu proizvodnje hrane kako bi se
snizio rizik snabdevanja po ugovorenom kvalitetu i tipu proizvoda.
Tokom istorijskog razvoja proizvodnja dovoljnih koliina hrane za populaciju je bila primarni
interes drava. Danas, novi prioriteti poput: kvaliteta hrane, zdravstvene bezbednosti hrane,
ouvanje resursa zemlje, vode i vazduha, imaju rastui znaaj u oima ne-poljoprivredne
populacije. Dugo godina poljoprivrednici su imali u fokusu rast produktivnosti upotrebe
prirodnih resursa kojima su raspolagali u poljoprivrednoj proizvodnji. Takav cilj u vidu
poveanja proizvodnje po ha, po grlu stoarske proizvodnje i na kraju po poljoprivrednom
gazdinstvu, vodio je ka rastuim negativnim efektima po prirodne resurse, kao i na ne
poljoprivredna domainstva u ruralnim sredinama. Poveanje obima stoarske proizvodnje na
poljoprivrednom gazdinstvu rezultira rastuim zagaenjem vazduha i vode to u dugoronom
periodu utie na rast pritiska od strane ne poljoprivrednih domainstava za premetanjem
intenzivne stoarske proizvodnje, velikih kapaciteta u udaljenija i ree naseljena podruja.
Poljoprivredni otpad (ambalaa pesticida npr.) i njegovo odlaganje izazivaju zabrinutost po
pitanje zatite ivotne sredine.
Poljoprivrednici budunost svojih gazdinstava moraju posmatrati u svetlu odrivog razvoja.
To praktino znai da budue poslovanje moraju planirati sa tri aspekta: ekonomske, ekoloke
i drutvene odrivosti. Ekonomska i ekoloka odrivost poljoprivrednih gazdinstava su u
fokusu panje javnosti od sredine sedamdesetih godina prolog veka. Drutvena odrivost je
dimenzija odrivog razvoja kojoj se tek poslednjih godina pridaje adekvatan znaaj, a
obuhvata u osnovi odgovornosti prema potroaima (proizvodnja zdravstveno bezbedne
hrane) i odgovornosti drutva prema razvoju ruralnih sredina.
Adekvatna srpska re bi bila domain, jer domain poljoprivrednog gazdinstva raspolae sa resursima kao to
su: radna snaga, zemljite, mehanizacija, objekti, stoka, novac itd, a na bazi informacija koje prikupi unutar i
izvan gazdinstva planira, organizuje, upravlja i kontrolie upotrebu resursa u cilju postizanja zadatog jednog ili
vie ciljeva.
1.600
1.400
800.000
1.200
600.000
1.000
800
400.000
600
400
200.000
Preduzea i zadruge
1.200.000
200
0
0
1981
1991
Repubika Srbija
2002
2011
AP Vojvodina
Tree, poljoprivrednici tee da ostvare vie nivoe dohotka, kako bi mogli priutiti ivotni
standard svojoj porodici koji je uporediv sa ivotnim standardom nepoljoprivrednih
domainstava. Jedan od naina za postizanje veeg dohotka poljoprivrednih gazdinstava je
kontrolisanje veeg obima resursa i poveanje proizvodnje uz isti ili nii nivo prosenih
trokova. Drugi menaderi pokuavaju da poveaju nivo profitnih mari po jedinici proizvoda
uz zadravanje iste veliine poljoprivrednog gazdinstva. elja za unapreenjem ivotnog
standarda je glavni motivacioni faktor za uveanje veliine gazdinstva, a nove tehnologije
proizvodnje postaju simbol rasta gazdinstva.
etvrto, neke nove tehnologije su dostupne samo pri odreenoj veliini ili obimu proizvodnje,
to dodatno motivie poljoprivrednike da proire proizvodnju i raspodele fiksne trokove nove
tehnologije na to vei broj jedinica proizvodnje, kako bi proizvodnja postala ekonomski
efikasna. Kao primer mogu se navesti: suare za itarice, veliki traktori, kombajni velikih
etvenih kapaciteta, savremene staje za stoarstvo i automatizovani sistemi ishrane i mue u
stoarskoj proizvodnji. Moda su ak i vaniji, vreme i napor neophodni menaderu da ovlada
novim vetinama u proizvodnji, prodaji i finansijama. Ove vetine predstavljaju fiksnu
2
investiciju i kao takve stvaraju vee prihode za vlasnika kada se upotrebe na veem obimu
proizvodnje.
Poljoprivrednici koji ne nameravaju da proire kapacitete svojih gazdinstava najee streme
ka stratekom savezu i partnerstvu, u formalnom i neformalnom obliku sa drugim
poljoprivrednicima. Time postiu nie trokove i vie cene kao i vei proizvoai.
Poljoprivrednici u dananje vreme mogu najee da biraju izmeu etiri osnovne poslovne
strategije (Grafik 3): nizak obim proizvodnje via vrednost proizvoda, visok obim
proizvodnje nie proizvoake mare, specijalizovani dobavljai proizvoda i usluga i
delimino bavljenje poljoprivrednom proizvodnjom (part-time).
Nizak obim proizvodnje via vrednost proizvoda. Ograniena dostupnost dodatnog zemljita,
radne snage i kapitala ograniie veinu poljoprivrednika u nameri da poveaju svoje
gazdinstvo. U takvoj situaciji jedini nain za poveanje profita je proizvodnja proizvoda sa
veom vrednou. Neki e potraiti alternativne linije proizvodnje kao to su na primer:
nojevi, pargla, bundeve i slino, pri emu su promocija i prodaja kritini za njihov uspeh.
Ostali e pokuati sa varijacijama tradicionalnih proizvoda, kao to su organski proizvodi,
uzgoj pilia na otvorenom i slino. Mogu se postii i vee mare ukoliko se proizvodi dodatno
prerade, upakuju i direktno prodaju potroaima. Gazdinstva koja krenu ovim putem
suoavaju se sa velikim proizvodnim rizikom i nesigurnim tritem, ali mogu biti profitabilna i
sa tako malom veliinom raspoloivih resursa.
Visok obim proizvodnje nie proizvoake mare. Uvek e postojati tranja za osnovnim
itaricama, voem, povrem i proizvodima stoarstva. Mnogi poljoprivrednici biraju da
nastave sa istim linijama proizvodnje, koje su tradicionalno u strukturi proizvodnje njihovih
gazdinstava, uz poveanje obima proizvodnje kao naina poveanja njihovog dohotka. Za ova
gazdinstva svako sniavanje prosenih trokova je kritino za opstanak. Za poveanje veliine
poljoprivrednog gazdinstva neophodno je pozajmiti ili iznajmiti sredstva. Profitne mare su
tanke, pa je od kritine vanosti postii nie prosene trokove proizvodnje od trine cene uz
osiguranje proizvodnje i sklopljene prodajne ugovore.
Grafik 1.3: Alternativni pravci razvoja poljoprivrednih gazdinstava
Za uspeno poslovanje, farm menadment je podjednako bitan kao i obavljanje svakog drugog
posla na poljoprivrednom gazdinstvu. Poljoprivrednici koji nastoje da budu dobri domaini
moraju da ue iz svog svakodnevnog iskustva i naue da prepoznaju svoje greke. Moraju biti
odgovorni za svoje postupke i voljni da promene svoje stavove u skladu sa novim
informacijama.
1.3. Obuhvatnost farm menadmenta
Obim poslova koje menader poljoprivrednog gazdinstva obavlja je raznolik. Kao primer
aktivnosti koje spadaju u opis njihovog posla moe posluiti lista aktivnosti data u narednoj
tabeli. Menader na gazdinstvu treba da integrie veliki broj informacija iz prirodnih i
drutvenih nauka. Pri tome, odgovoran je za pribavljanje (kupovinom ili iznajmljivanjem),
upravljanje i kontrolu nad: finansijskim, materijalnim i ljudskim resursima.
Ukoliko posao menadera obavlja zaposleno lice, tada je lista aktivnosti i obaveza znatno ira.
Najee dodatno obuhvata: konsultacije sa vlasnikom gazdinstva, izradu kalkulacija za
narednu godinu, izrada finansijskih i drugih izvetaja o poslovanju gazdinstva za vlasnika
gazdinstva, itd.
Tabela broj 1.1: Primeri aktivnosti menadera na poljoprivrednom gazdinstvu4
4
Milligan R, Stanton B, What do farm managers do? 1989 Yearbook of agriculture, USDA, page 3.
Poljoprivredno gazdinstvo nije usamljeno ostrvo koje postoji samo za sebe. Ono se nalazi u
okruenju koje je: neizvesno, promenljivo i ne suvie naklonjeno poljoprivredniku, to znatno
uslonjava menadment aktivnosti. Takvo stanje kontinuirano prisiljava poljoprivrednika da
prilagodi svoje linije proizvodnje kako bi poveao profitabilnost i konkurentnost. Okruenje u
kojem posluje gazdinstvo (Grafik 4) moe se podeliti u etiri osnovna segmenta: trite,
resursi, tehnologija i institucije.
Pod tritima se podrazumevaju mesta gde se poljoprivredni proizvodi i inputi kupuju,
odnosno prodaju, a u zavisnosti od odnosa ponude i tranje formiraju cene. Iako je trite
poljoprivrednih proizvoda u odreenom obimu, zavisno od vrste proizvoda regulisano, cene
nisu poznate sve dok se ne susretnu ponuda i tranja. Odnos trinih snaga poljoprivrednika sa
jedne strane, i kupaca poljoprivrednih proizvoda i prodavaca inputa sa druge strane, zatim
uticaj konkurencije meu poljoprivrednicima i iz drugih zemalja utiu na profit
poljoprivrednog gazdinstva, kao i na menadment odluke.
Grafik 1.4: Ekonomsko okruenje poljoprivrednog gazdinstva.
Resursi
Trita
Poljoprivredno
text
gazdinstvo
Tehnologija
Institucije
Svako gazdinstvo je jedinstven skup resursa sa kojima raspolae. Teko je pronai dva
gazdinstva koja imaju isti obim i kvalitet resursa. U resurse se ubrajaju: zemljite, radna snaga,
kapital (kao to su: mehanizacija, zgrade, osnovno stado, zalihe itd.), kao i menadment
vetine, dostupnost kredita i mikroklima. U resurse se mogu ubrojati i izvori informacija kao
to su: asopisi, novine, konsultanti, savetodavci i Internet. Kljuni resurs, meu prethodno
nabrojanima je svakako poljoprivrednik sa svojim znanjem i menadment vetinama.
Vei broj institucija utie na poslovanje poljoprivrednog gazdinstva. Najvei uticaj dolazi od
strane drave tj. njene agrarne politike i donetih regulativa. Finansijsko trite znaajno utie
na dostupnost kapitala poljoprivrednicima. Regulative u oblasti zatite ivotne sredine i
zdravstvene bezbednosti hrane sve vie dobijaju na znaaju. Dostupnost usluga razvijene
poljoprivredne savetodavne slube moe biti znaajan katalizator unapreenja poslovanja
gazdinstva.
6
jedan deo uvoznih barijera za poljoprivredne proizvode u cilju postizanja vee efikasnosti u
proizvodnji hrane. Sporazumi kao to su Sporazum o slobodnoj trgovini izmeu zemalja
Centralne i Jugoistone Evrope CEFTA, kojem je Srbija pristupila u julu 2007. godine,
sporazumi sa Rusijom, Belorusijom, Turskom i Prelazni trgovinski sporazum sa zemljama EU,
takoe doprinose potrebi rasta efikasnosti proizvodnje na poljoprivrednim gazdinstvima.
Globalizacija takoe znai da su poljoprivrednici na celoj planeti konkurenti jedni drugima.
Kao jedan od primera efekata globalizacije moe posluiti i preseljenje, u poslednjih nekoliko
godina, preko 40 proizvoaa mleka iz Holandije u Ameriku dravu Viskonsin. Prodajui
farme u Holandiji, gde su cene poljoprivrednog zemljita izuzetno visoke, uspeli su da sa istim
kapitalom kupe farme sa viestruko veim poljoprivrednim povrinama i time znatno uveaju
kapacitete proizvodnje mleka. Ovo nije jedini primer i sve su ee situacije gde
poljoprivrednici sa irih podruja konkuriu jedni drugima za iste resurse kao to su zemljite,
klima, radna snaga, kapital i drugi.
Vertikalne integracije u lancu proizvodnje hrane nisu novina i odavno su prisutne u praksi.
Poljoprivrednici u razvijenim zemljama davno su shvatili da proizvoditi i samostalno nuditi
svoje proizvode tritu nije dobro opredelenje. Zbog toga se razvilo vie oblika ugovaranja
prodaje poljoprivrednih proizvoda sa preraivaima, veleprodajama i drugim
poljoprivrednicima koji ih koriste kao inpute (npr. kupovina kukuruza koji se koristi kao
stona hrana u proizvodnji mleka). Pod vertikalnim integracijama podrazumeva se ugovaranje
prodaje poljoprivrednih proizvoda sa drugim uesnicima u lancu proizvodnje hrane kako bi se
snizio rizik snabdevanja po ugovorenom kvalitetu i tipu proizvoda.
Tokom istorijskog razvoja proizvodnja dovoljnih koliina hrane za populaciju je bila primarni
interes drava. Danas, novi prioriteti poput: kvaliteta hrane, zdravstvene bezbednosti hrane,
ouvanje resursa zemlje, vode i vazduha, imaju rastui znaaj u oima ne-poljoprivredne
populacije. Dugo godina poljoprivrednici su imali u fokusu rast produktivnosti upotrebe
prirodnih resursa kojima su raspolagali u poljoprivrednoj proizvodnji. Takav cilj u vidu
poveanja proizvodnje po ha, po grlu stoarske proizvodnje i na kraju po poljoprivrednom
gazdinstvu, vodio je ka rastuim negativnim efektima po prirodne resurse, kao i na ne
poljoprivredna domainstva u ruralnim sredinama. Poveanje obima stoarske proizvodnje na
poljoprivrednom gazdinstvu rezultira rastuim zagaenjem vazduha i vode to u dugoronom
periodu utie na rast pritiska od strane ne poljoprivrednih domainstava za premetanjem
intenzivne stoarske proizvodnje, velikih kapaciteta u udaljenija i ree naseljena podruja.
Poljoprivredni otpad (ambalaa pesticida npr.) i njegovo odlaganje izazivaju zabrinutost po
pitanje zatite ivotne sredine.
Poljoprivrednici budunost svojih gazdinstava moraju posmatrati u svetlu odrivog razvoja.
To praktino znai da budue poslovanje moraju planirati sa tri aspekta: ekonomske, ekoloke
i drutvene odrivosti. Ekonomska i ekoloka odrivost poljoprivrednih gazdinstava su u
fokusu panje javnosti od sredine sedamdesetih godina prolog veka. Drutvena odrivost je
dimenzija odrivog razvoja kojoj se tek poslednjih godina pridaje adekvatan znaaj, a
obuhvata u osnovi odgovornosti prema potroaima (proizvodnja zdravstveno bezbedne
hrane) i odgovornosti drutva prema razvoju ruralnih sredina.
Adekvatna srpska re bi bila domain, jer domain poljoprivrednog gazdinstva raspolae sa resursima kao to
su: radna snaga, zemljite, mehanizacija, objekti, stoka, novac itd, a na bazi informacija koje prikupi unutar i
izvan gazdinstva planira, organizuje, upravlja i kontrolie upotrebu resursa u cilju postizanja zadatog jednog ili
vie ciljeva.
1.600
1.400
800.000
1.200
600.000
1.000
800
400.000
600
400
200.000
Preduzea i zadruge
1.200.000
200
0
0
1981
1991
Repubika Srbija
2002
2011
AP Vojvodina
Tree, poljoprivrednici tee da ostvare vie nivoe dohotka, kako bi mogli priutiti ivotni
standard svojoj porodici koji je uporediv sa ivotnim standardom nepoljoprivrednih
domainstava. Jedan od naina za postizanje veeg dohotka poljoprivrednih gazdinstava je
kontrolisanje veeg obima resursa i poveanje proizvodnje uz isti ili nii nivo prosenih
trokova. Drugi menaderi pokuavaju da poveaju nivo profitnih mari po jedinici proizvoda
uz zadravanje iste veliine poljoprivrednog gazdinstva. elja za unapreenjem ivotnog
standarda je glavni motivacioni faktor za uveanje veliine gazdinstva, a nove tehnologije
proizvodnje postaju simbol rasta gazdinstva.
etvrto, neke nove tehnologije su dostupne samo pri odreenoj veliini ili obimu proizvodnje,
to dodatno motivie poljoprivrednike da proire proizvodnju i raspodele fiksne trokove nove
tehnologije na to vei broj jedinica proizvodnje, kako bi proizvodnja postala ekonomski
efikasna. Kao primer mogu se navesti: suare za itarice, veliki traktori, kombajni velikih
etvenih kapaciteta, savremene staje za stoarstvo i automatizovani sistemi ishrane i mue u
stoarskoj proizvodnji. Moda su ak i vaniji, vreme i napor neophodni menaderu da ovlada
novim vetinama u proizvodnji, prodaji i finansijama. Ove vetine predstavljaju fiksnu
2
investiciju i kao takve stvaraju vee prihode za vlasnika kada se upotrebe na veem obimu
proizvodnje.
Poljoprivrednici koji ne nameravaju da proire kapacitete svojih gazdinstava najee streme
ka stratekom savezu i partnerstvu, u formalnom i neformalnom obliku sa drugim
poljoprivrednicima. Time postiu nie trokove i vie cene kao i vei proizvoai.
Poljoprivrednici u dananje vreme mogu najee da biraju izmeu etiri osnovne poslovne
strategije (Grafik 3): nizak obim proizvodnje via vrednost proizvoda, visok obim
proizvodnje nie proizvoake mare, specijalizovani dobavljai proizvoda i usluga i
delimino bavljenje poljoprivrednom proizvodnjom (part-time).
Nizak obim proizvodnje via vrednost proizvoda. Ograniena dostupnost dodatnog zemljita,
radne snage i kapitala ograniie veinu poljoprivrednika u nameri da poveaju svoje
gazdinstvo. U takvoj situaciji jedini nain za poveanje profita je proizvodnja proizvoda sa
veom vrednou. Neki e potraiti alternativne linije proizvodnje kao to su na primer:
nojevi, pargla, bundeve i slino, pri emu su promocija i prodaja kritini za njihov uspeh.
Ostali e pokuati sa varijacijama tradicionalnih proizvoda, kao to su organski proizvodi,
uzgoj pilia na otvorenom i slino. Mogu se postii i vee mare ukoliko se proizvodi dodatno
prerade, upakuju i direktno prodaju potroaima. Gazdinstva koja krenu ovim putem
suoavaju se sa velikim proizvodnim rizikom i nesigurnim tritem, ali mogu biti profitabilna i
sa tako malom veliinom raspoloivih resursa.
Visok obim proizvodnje nie proizvoake mare. Uvek e postojati tranja za osnovnim
itaricama, voem, povrem i proizvodima stoarstva. Mnogi poljoprivrednici biraju da
nastave sa istim linijama proizvodnje, koje su tradicionalno u strukturi proizvodnje njihovih
gazdinstava, uz poveanje obima proizvodnje kao naina poveanja njihovog dohotka. Za ova
gazdinstva svako sniavanje prosenih trokova je kritino za opstanak. Za poveanje veliine
poljoprivrednog gazdinstva neophodno je pozajmiti ili iznajmiti sredstva. Profitne mare su
tanke, pa je od kritine vanosti postii nie prosene trokove proizvodnje od trine cene uz
osiguranje proizvodnje i sklopljene prodajne ugovore.
Grafik 1.3: Alternativni pravci razvoja poljoprivrednih gazdinstava
Za uspeno poslovanje, farm menadment je podjednako bitan kao i obavljanje svakog drugog
posla na poljoprivrednom gazdinstvu. Poljoprivrednici koji nastoje da budu dobri domaini
moraju da ue iz svog svakodnevnog iskustva i naue da prepoznaju svoje greke. Moraju biti
odgovorni za svoje postupke i voljni da promene svoje stavove u skladu sa novim
informacijama.
1.3. Obuhvatnost farm menadmenta
Obim poslova koje menader poljoprivrednog gazdinstva obavlja je raznolik. Kao primer
aktivnosti koje spadaju u opis njihovog posla moe posluiti lista aktivnosti data u narednoj
tabeli. Menader na gazdinstvu treba da integrie veliki broj informacija iz prirodnih i
drutvenih nauka. Pri tome, odgovoran je za pribavljanje (kupovinom ili iznajmljivanjem),
upravljanje i kontrolu nad: finansijskim, materijalnim i ljudskim resursima.
Ukoliko posao menadera obavlja zaposleno lice, tada je lista aktivnosti i obaveza znatno ira.
Najee dodatno obuhvata: konsultacije sa vlasnikom gazdinstva, izradu kalkulacija za
narednu godinu, izrada finansijskih i drugih izvetaja o poslovanju gazdinstva za vlasnika
gazdinstva, itd.
Tabela broj 1.1: Primeri aktivnosti menadera na poljoprivrednom gazdinstvu4
4
Milligan R, Stanton B, What do farm managers do? 1989 Yearbook of agriculture, USDA, page 3.
Poljoprivredno gazdinstvo nije usamljeno ostrvo koje postoji samo za sebe. Ono se nalazi u
okruenju koje je: neizvesno, promenljivo i ne suvie naklonjeno poljoprivredniku, to znatno
uslonjava menadment aktivnosti. Takvo stanje kontinuirano prisiljava poljoprivrednika da
prilagodi svoje linije proizvodnje kako bi poveao profitabilnost i konkurentnost. Okruenje u
kojem posluje gazdinstvo (Grafik 4) moe se podeliti u etiri osnovna segmenta: trite,
resursi, tehnologija i institucije.
Pod tritima se podrazumevaju mesta gde se poljoprivredni proizvodi i inputi kupuju,
odnosno prodaju, a u zavisnosti od odnosa ponude i tranje formiraju cene. Iako je trite
poljoprivrednih proizvoda u odreenom obimu, zavisno od vrste proizvoda regulisano, cene
nisu poznate sve dok se ne susretnu ponuda i tranja. Odnos trinih snaga poljoprivrednika sa
jedne strane, i kupaca poljoprivrednih proizvoda i prodavaca inputa sa druge strane, zatim
uticaj konkurencije meu poljoprivrednicima i iz drugih zemalja utiu na profit
poljoprivrednog gazdinstva, kao i na menadment odluke.
Grafik 1.4: Ekonomsko okruenje poljoprivrednog gazdinstva.
Resursi
Trita
Poljoprivredno
text
gazdinstvo
Tehnologija
Institucije
Svako gazdinstvo je jedinstven skup resursa sa kojima raspolae. Teko je pronai dva
gazdinstva koja imaju isti obim i kvalitet resursa. U resurse se ubrajaju: zemljite, radna snaga,
kapital (kao to su: mehanizacija, zgrade, osnovno stado, zalihe itd.), kao i menadment
vetine, dostupnost kredita i mikroklima. U resurse se mogu ubrojati i izvori informacija kao
to su: asopisi, novine, konsultanti, savetodavci i Internet. Kljuni resurs, meu prethodno
nabrojanima je svakako poljoprivrednik sa svojim znanjem i menadment vetinama.
Vei broj institucija utie na poslovanje poljoprivrednog gazdinstva. Najvei uticaj dolazi od
strane drave tj. njene agrarne politike i donetih regulativa. Finansijsko trite znaajno utie
na dostupnost kapitala poljoprivrednicima. Regulative u oblasti zatite ivotne sredine i
zdravstvene bezbednosti hrane sve vie dobijaju na znaaju. Dostupnost usluga razvijene
poljoprivredne savetodavne slube moe biti znaajan katalizator unapreenja poslovanja
gazdinstva.
6
jedan deo uvoznih barijera za poljoprivredne proizvode u cilju postizanja vee efikasnosti u
proizvodnji hrane. Sporazumi kao to su Sporazum o slobodnoj trgovini izmeu zemalja
Centralne i Jugoistone Evrope CEFTA, kojem je Srbija pristupila u julu 2007. godine,
sporazumi sa Rusijom, Belorusijom, Turskom i Prelazni trgovinski sporazum sa zemljama EU,
takoe doprinose potrebi rasta efikasnosti proizvodnje na poljoprivrednim gazdinstvima.
Globalizacija takoe znai da su poljoprivrednici na celoj planeti konkurenti jedni drugima.
Kao jedan od primera efekata globalizacije moe posluiti i preseljenje, u poslednjih nekoliko
godina, preko 40 proizvoaa mleka iz Holandije u Ameriku dravu Viskonsin. Prodajui
farme u Holandiji, gde su cene poljoprivrednog zemljita izuzetno visoke, uspeli su da sa istim
kapitalom kupe farme sa viestruko veim poljoprivrednim povrinama i time znatno uveaju
kapacitete proizvodnje mleka. Ovo nije jedini primer i sve su ee situacije gde
poljoprivrednici sa irih podruja konkuriu jedni drugima za iste resurse kao to su zemljite,
klima, radna snaga, kapital i drugi.
Vertikalne integracije u lancu proizvodnje hrane nisu novina i odavno su prisutne u praksi.
Poljoprivrednici u razvijenim zemljama davno su shvatili da proizvoditi i samostalno nuditi
svoje proizvode tritu nije dobro opredelenje. Zbog toga se razvilo vie oblika ugovaranja
prodaje poljoprivrednih proizvoda sa preraivaima, veleprodajama i drugim
poljoprivrednicima koji ih koriste kao inpute (npr. kupovina kukuruza koji se koristi kao
stona hrana u proizvodnji mleka). Pod vertikalnim integracijama podrazumeva se ugovaranje
prodaje poljoprivrednih proizvoda sa drugim uesnicima u lancu proizvodnje hrane kako bi se
snizio rizik snabdevanja po ugovorenom kvalitetu i tipu proizvoda.
Tokom istorijskog razvoja proizvodnja dovoljnih koliina hrane za populaciju je bila primarni
interes drava. Danas, novi prioriteti poput: kvaliteta hrane, zdravstvene bezbednosti hrane,
ouvanje resursa zemlje, vode i vazduha, imaju rastui znaaj u oima ne-poljoprivredne
populacije. Dugo godina poljoprivrednici su imali u fokusu rast produktivnosti upotrebe
prirodnih resursa kojima su raspolagali u poljoprivrednoj proizvodnji. Takav cilj u vidu
poveanja proizvodnje po ha, po grlu stoarske proizvodnje i na kraju po poljoprivrednom
gazdinstvu, vodio je ka rastuim negativnim efektima po prirodne resurse, kao i na ne
poljoprivredna domainstva u ruralnim sredinama. Poveanje obima stoarske proizvodnje na
poljoprivrednom gazdinstvu rezultira rastuim zagaenjem vazduha i vode to u dugoronom
periodu utie na rast pritiska od strane ne poljoprivrednih domainstava za premetanjem
intenzivne stoarske proizvodnje, velikih kapaciteta u udaljenija i ree naseljena podruja.
Poljoprivredni otpad (ambalaa pesticida npr.) i njegovo odlaganje izazivaju zabrinutost po
pitanje zatite ivotne sredine.
Poljoprivrednici budunost svojih gazdinstava moraju posmatrati u svetlu odrivog razvoja.
To praktino znai da budue poslovanje moraju planirati sa tri aspekta: ekonomske, ekoloke
i drutvene odrivosti. Ekonomska i ekoloka odrivost poljoprivrednih gazdinstava su u
fokusu panje javnosti od sredine sedamdesetih godina prolog veka. Drutvena odrivost je
dimenzija odrivog razvoja kojoj se tek poslednjih godina pridaje adekvatan znaaj, a
obuhvata u osnovi odgovornosti prema potroaima (proizvodnja zdravstveno bezbedne
hrane) i odgovornosti drutva prema razvoju ruralnih sredina.
Adekvatna srpska re bi bila domain, jer domain poljoprivrednog gazdinstva raspolae sa resursima kao to
su: radna snaga, zemljite, mehanizacija, objekti, stoka, novac itd, a na bazi informacija koje prikupi unutar i
izvan gazdinstva planira, organizuje, upravlja i kontrolie upotrebu resursa u cilju postizanja zadatog jednog ili
vie ciljeva.
1.600
1.400
800.000
1.200
600.000
1.000
800
400.000
600
400
200.000
Preduzea i zadruge
1.200.000
200
0
0
1981
1991
Repubika Srbija
2002
2011
AP Vojvodina
Tree, poljoprivrednici tee da ostvare vie nivoe dohotka, kako bi mogli priutiti ivotni
standard svojoj porodici koji je uporediv sa ivotnim standardom nepoljoprivrednih
domainstava. Jedan od naina za postizanje veeg dohotka poljoprivrednih gazdinstava je
kontrolisanje veeg obima resursa i poveanje proizvodnje uz isti ili nii nivo prosenih
trokova. Drugi menaderi pokuavaju da poveaju nivo profitnih mari po jedinici proizvoda
uz zadravanje iste veliine poljoprivrednog gazdinstva. elja za unapreenjem ivotnog
standarda je glavni motivacioni faktor za uveanje veliine gazdinstva, a nove tehnologije
proizvodnje postaju simbol rasta gazdinstva.
etvrto, neke nove tehnologije su dostupne samo pri odreenoj veliini ili obimu proizvodnje,
to dodatno motivie poljoprivrednike da proire proizvodnju i raspodele fiksne trokove nove
tehnologije na to vei broj jedinica proizvodnje, kako bi proizvodnja postala ekonomski
efikasna. Kao primer mogu se navesti: suare za itarice, veliki traktori, kombajni velikih
etvenih kapaciteta, savremene staje za stoarstvo i automatizovani sistemi ishrane i mue u
stoarskoj proizvodnji. Moda su ak i vaniji, vreme i napor neophodni menaderu da ovlada
novim vetinama u proizvodnji, prodaji i finansijama. Ove vetine predstavljaju fiksnu
2
investiciju i kao takve stvaraju vee prihode za vlasnika kada se upotrebe na veem obimu
proizvodnje.
Poljoprivrednici koji ne nameravaju da proire kapacitete svojih gazdinstava najee streme
ka stratekom savezu i partnerstvu, u formalnom i neformalnom obliku sa drugim
poljoprivrednicima. Time postiu nie trokove i vie cene kao i vei proizvoai.
Poljoprivrednici u dananje vreme mogu najee da biraju izmeu etiri osnovne poslovne
strategije (Grafik 3): nizak obim proizvodnje via vrednost proizvoda, visok obim
proizvodnje nie proizvoake mare, specijalizovani dobavljai proizvoda i usluga i
delimino bavljenje poljoprivrednom proizvodnjom (part-time).
Nizak obim proizvodnje via vrednost proizvoda. Ograniena dostupnost dodatnog zemljita,
radne snage i kapitala ograniie veinu poljoprivrednika u nameri da poveaju svoje
gazdinstvo. U takvoj situaciji jedini nain za poveanje profita je proizvodnja proizvoda sa
veom vrednou. Neki e potraiti alternativne linije proizvodnje kao to su na primer:
nojevi, pargla, bundeve i slino, pri emu su promocija i prodaja kritini za njihov uspeh.
Ostali e pokuati sa varijacijama tradicionalnih proizvoda, kao to su organski proizvodi,
uzgoj pilia na otvorenom i slino. Mogu se postii i vee mare ukoliko se proizvodi dodatno
prerade, upakuju i direktno prodaju potroaima. Gazdinstva koja krenu ovim putem
suoavaju se sa velikim proizvodnim rizikom i nesigurnim tritem, ali mogu biti profitabilna i
sa tako malom veliinom raspoloivih resursa.
Visok obim proizvodnje nie proizvoake mare. Uvek e postojati tranja za osnovnim
itaricama, voem, povrem i proizvodima stoarstva. Mnogi poljoprivrednici biraju da
nastave sa istim linijama proizvodnje, koje su tradicionalno u strukturi proizvodnje njihovih
gazdinstava, uz poveanje obima proizvodnje kao naina poveanja njihovog dohotka. Za ova
gazdinstva svako sniavanje prosenih trokova je kritino za opstanak. Za poveanje veliine
poljoprivrednog gazdinstva neophodno je pozajmiti ili iznajmiti sredstva. Profitne mare su
tanke, pa je od kritine vanosti postii nie prosene trokove proizvodnje od trine cene uz
osiguranje proizvodnje i sklopljene prodajne ugovore.
Grafik 1.3: Alternativni pravci razvoja poljoprivrednih gazdinstava
Za uspeno poslovanje, farm menadment je podjednako bitan kao i obavljanje svakog drugog
posla na poljoprivrednom gazdinstvu. Poljoprivrednici koji nastoje da budu dobri domaini
moraju da ue iz svog svakodnevnog iskustva i naue da prepoznaju svoje greke. Moraju biti
odgovorni za svoje postupke i voljni da promene svoje stavove u skladu sa novim
informacijama.
1.3. Obuhvatnost farm menadmenta
Obim poslova koje menader poljoprivrednog gazdinstva obavlja je raznolik. Kao primer
aktivnosti koje spadaju u opis njihovog posla moe posluiti lista aktivnosti data u narednoj
tabeli. Menader na gazdinstvu treba da integrie veliki broj informacija iz prirodnih i
drutvenih nauka. Pri tome, odgovoran je za pribavljanje (kupovinom ili iznajmljivanjem),
upravljanje i kontrolu nad: finansijskim, materijalnim i ljudskim resursima.
Ukoliko posao menadera obavlja zaposleno lice, tada je lista aktivnosti i obaveza znatno ira.
Najee dodatno obuhvata: konsultacije sa vlasnikom gazdinstva, izradu kalkulacija za
narednu godinu, izrada finansijskih i drugih izvetaja o poslovanju gazdinstva za vlasnika
gazdinstva, itd.
Tabela broj 1.1: Primeri aktivnosti menadera na poljoprivrednom gazdinstvu4
4
Milligan R, Stanton B, What do farm managers do? 1989 Yearbook of agriculture, USDA, page 3.
Poljoprivredno gazdinstvo nije usamljeno ostrvo koje postoji samo za sebe. Ono se nalazi u
okruenju koje je: neizvesno, promenljivo i ne suvie naklonjeno poljoprivredniku, to znatno
uslonjava menadment aktivnosti. Takvo stanje kontinuirano prisiljava poljoprivrednika da
prilagodi svoje linije proizvodnje kako bi poveao profitabilnost i konkurentnost. Okruenje u
kojem posluje gazdinstvo (Grafik 4) moe se podeliti u etiri osnovna segmenta: trite,
resursi, tehnologija i institucije.
Pod tritima se podrazumevaju mesta gde se poljoprivredni proizvodi i inputi kupuju,
odnosno prodaju, a u zavisnosti od odnosa ponude i tranje formiraju cene. Iako je trite
poljoprivrednih proizvoda u odreenom obimu, zavisno od vrste proizvoda regulisano, cene
nisu poznate sve dok se ne susretnu ponuda i tranja. Odnos trinih snaga poljoprivrednika sa
jedne strane, i kupaca poljoprivrednih proizvoda i prodavaca inputa sa druge strane, zatim
uticaj konkurencije meu poljoprivrednicima i iz drugih zemalja utiu na profit
poljoprivrednog gazdinstva, kao i na menadment odluke.
Grafik 1.4: Ekonomsko okruenje poljoprivrednog gazdinstva.
Resursi
Trita
Poljoprivredno
text
gazdinstvo
Tehnologija
Institucije
Svako gazdinstvo je jedinstven skup resursa sa kojima raspolae. Teko je pronai dva
gazdinstva koja imaju isti obim i kvalitet resursa. U resurse se ubrajaju: zemljite, radna snaga,
kapital (kao to su: mehanizacija, zgrade, osnovno stado, zalihe itd.), kao i menadment
vetine, dostupnost kredita i mikroklima. U resurse se mogu ubrojati i izvori informacija kao
to su: asopisi, novine, konsultanti, savetodavci i Internet. Kljuni resurs, meu prethodno
nabrojanima je svakako poljoprivrednik sa svojim znanjem i menadment vetinama.
Vei broj institucija utie na poslovanje poljoprivrednog gazdinstva. Najvei uticaj dolazi od
strane drave tj. njene agrarne politike i donetih regulativa. Finansijsko trite znaajno utie
na dostupnost kapitala poljoprivrednicima. Regulative u oblasti zatite ivotne sredine i
zdravstvene bezbednosti hrane sve vie dobijaju na znaaju. Dostupnost usluga razvijene
poljoprivredne savetodavne slube moe biti znaajan katalizator unapreenja poslovanja
gazdinstva.
6
jedan deo uvoznih barijera za poljoprivredne proizvode u cilju postizanja vee efikasnosti u
proizvodnji hrane. Sporazumi kao to su Sporazum o slobodnoj trgovini izmeu zemalja
Centralne i Jugoistone Evrope CEFTA, kojem je Srbija pristupila u julu 2007. godine,
sporazumi sa Rusijom, Belorusijom, Turskom i Prelazni trgovinski sporazum sa zemljama EU,
takoe doprinose potrebi rasta efikasnosti proizvodnje na poljoprivrednim gazdinstvima.
Globalizacija takoe znai da su poljoprivrednici na celoj planeti konkurenti jedni drugima.
Kao jedan od primera efekata globalizacije moe posluiti i preseljenje, u poslednjih nekoliko
godina, preko 40 proizvoaa mleka iz Holandije u Ameriku dravu Viskonsin. Prodajui
farme u Holandiji, gde su cene poljoprivrednog zemljita izuzetno visoke, uspeli su da sa istim
kapitalom kupe farme sa viestruko veim poljoprivrednim povrinama i time znatno uveaju
kapacitete proizvodnje mleka. Ovo nije jedini primer i sve su ee situacije gde
poljoprivrednici sa irih podruja konkuriu jedni drugima za iste resurse kao to su zemljite,
klima, radna snaga, kapital i drugi.
Vertikalne integracije u lancu proizvodnje hrane nisu novina i odavno su prisutne u praksi.
Poljoprivrednici u razvijenim zemljama davno su shvatili da proizvoditi i samostalno nuditi
svoje proizvode tritu nije dobro opredelenje. Zbog toga se razvilo vie oblika ugovaranja
prodaje poljoprivrednih proizvoda sa preraivaima, veleprodajama i drugim
poljoprivrednicima koji ih koriste kao inpute (npr. kupovina kukuruza koji se koristi kao
stona hrana u proizvodnji mleka). Pod vertikalnim integracijama podrazumeva se ugovaranje
prodaje poljoprivrednih proizvoda sa drugim uesnicima u lancu proizvodnje hrane kako bi se
snizio rizik snabdevanja po ugovorenom kvalitetu i tipu proizvoda.
Tokom istorijskog razvoja proizvodnja dovoljnih koliina hrane za populaciju je bila primarni
interes drava. Danas, novi prioriteti poput: kvaliteta hrane, zdravstvene bezbednosti hrane,
ouvanje resursa zemlje, vode i vazduha, imaju rastui znaaj u oima ne-poljoprivredne
populacije. Dugo godina poljoprivrednici su imali u fokusu rast produktivnosti upotrebe
prirodnih resursa kojima su raspolagali u poljoprivrednoj proizvodnji. Takav cilj u vidu
poveanja proizvodnje po ha, po grlu stoarske proizvodnje i na kraju po poljoprivrednom
gazdinstvu, vodio je ka rastuim negativnim efektima po prirodne resurse, kao i na ne
poljoprivredna domainstva u ruralnim sredinama. Poveanje obima stoarske proizvodnje na
poljoprivrednom gazdinstvu rezultira rastuim zagaenjem vazduha i vode to u dugoronom
periodu utie na rast pritiska od strane ne poljoprivrednih domainstava za premetanjem
intenzivne stoarske proizvodnje, velikih kapaciteta u udaljenija i ree naseljena podruja.
Poljoprivredni otpad (ambalaa pesticida npr.) i njegovo odlaganje izazivaju zabrinutost po
pitanje zatite ivotne sredine.
Poljoprivrednici budunost svojih gazdinstava moraju posmatrati u svetlu odrivog razvoja.
To praktino znai da budue poslovanje moraju planirati sa tri aspekta: ekonomske, ekoloke
i drutvene odrivosti. Ekonomska i ekoloka odrivost poljoprivrednih gazdinstava su u
fokusu panje javnosti od sredine sedamdesetih godina prolog veka. Drutvena odrivost je
dimenzija odrivog razvoja kojoj se tek poslednjih godina pridaje adekvatan znaaj, a
obuhvata u osnovi odgovornosti prema potroaima (proizvodnja zdravstveno bezbedne
hrane) i odgovornosti drutva prema razvoju ruralnih sredina.
Adekvatna srpska re bi bila domain, jer domain poljoprivrednog gazdinstva raspolae sa resursima kao to
su: radna snaga, zemljite, mehanizacija, objekti, stoka, novac itd, a na bazi informacija koje prikupi unutar i
izvan gazdinstva planira, organizuje, upravlja i kontrolie upotrebu resursa u cilju postizanja zadatog jednog ili
vie ciljeva.
1.600
1.400
800.000
1.200
600.000
1.000
800
400.000
600
400
200.000
Preduzea i zadruge
1.200.000
200
0
0
1981
1991
Repubika Srbija
2002
2011
AP Vojvodina
Tree, poljoprivrednici tee da ostvare vie nivoe dohotka, kako bi mogli priutiti ivotni
standard svojoj porodici koji je uporediv sa ivotnim standardom nepoljoprivrednih
domainstava. Jedan od naina za postizanje veeg dohotka poljoprivrednih gazdinstava je
kontrolisanje veeg obima resursa i poveanje proizvodnje uz isti ili nii nivo prosenih
trokova. Drugi menaderi pokuavaju da poveaju nivo profitnih mari po jedinici proizvoda
uz zadravanje iste veliine poljoprivrednog gazdinstva. elja za unapreenjem ivotnog
standarda je glavni motivacioni faktor za uveanje veliine gazdinstva, a nove tehnologije
proizvodnje postaju simbol rasta gazdinstva.
etvrto, neke nove tehnologije su dostupne samo pri odreenoj veliini ili obimu proizvodnje,
to dodatno motivie poljoprivrednike da proire proizvodnju i raspodele fiksne trokove nove
tehnologije na to vei broj jedinica proizvodnje, kako bi proizvodnja postala ekonomski
efikasna. Kao primer mogu se navesti: suare za itarice, veliki traktori, kombajni velikih
etvenih kapaciteta, savremene staje za stoarstvo i automatizovani sistemi ishrane i mue u
stoarskoj proizvodnji. Moda su ak i vaniji, vreme i napor neophodni menaderu da ovlada
novim vetinama u proizvodnji, prodaji i finansijama. Ove vetine predstavljaju fiksnu
2
investiciju i kao takve stvaraju vee prihode za vlasnika kada se upotrebe na veem obimu
proizvodnje.
Poljoprivrednici koji ne nameravaju da proire kapacitete svojih gazdinstava najee streme
ka stratekom savezu i partnerstvu, u formalnom i neformalnom obliku sa drugim
poljoprivrednicima. Time postiu nie trokove i vie cene kao i vei proizvoai.
Poljoprivrednici u dananje vreme mogu najee da biraju izmeu etiri osnovne poslovne
strategije (Grafik 3): nizak obim proizvodnje via vrednost proizvoda, visok obim
proizvodnje nie proizvoake mare, specijalizovani dobavljai proizvoda i usluga i
delimino bavljenje poljoprivrednom proizvodnjom (part-time).
Nizak obim proizvodnje via vrednost proizvoda. Ograniena dostupnost dodatnog zemljita,
radne snage i kapitala ograniie veinu poljoprivrednika u nameri da poveaju svoje
gazdinstvo. U takvoj situaciji jedini nain za poveanje profita je proizvodnja proizvoda sa
veom vrednou. Neki e potraiti alternativne linije proizvodnje kao to su na primer:
nojevi, pargla, bundeve i slino, pri emu su promocija i prodaja kritini za njihov uspeh.
Ostali e pokuati sa varijacijama tradicionalnih proizvoda, kao to su organski proizvodi,
uzgoj pilia na otvorenom i slino. Mogu se postii i vee mare ukoliko se proizvodi dodatno
prerade, upakuju i direktno prodaju potroaima. Gazdinstva koja krenu ovim putem
suoavaju se sa velikim proizvodnim rizikom i nesigurnim tritem, ali mogu biti profitabilna i
sa tako malom veliinom raspoloivih resursa.
Visok obim proizvodnje nie proizvoake mare. Uvek e postojati tranja za osnovnim
itaricama, voem, povrem i proizvodima stoarstva. Mnogi poljoprivrednici biraju da
nastave sa istim linijama proizvodnje, koje su tradicionalno u strukturi proizvodnje njihovih
gazdinstava, uz poveanje obima proizvodnje kao naina poveanja njihovog dohotka. Za ova
gazdinstva svako sniavanje prosenih trokova je kritino za opstanak. Za poveanje veliine
poljoprivrednog gazdinstva neophodno je pozajmiti ili iznajmiti sredstva. Profitne mare su
tanke, pa je od kritine vanosti postii nie prosene trokove proizvodnje od trine cene uz
osiguranje proizvodnje i sklopljene prodajne ugovore.
Grafik 1.3: Alternativni pravci razvoja poljoprivrednih gazdinstava
Za uspeno poslovanje, farm menadment je podjednako bitan kao i obavljanje svakog drugog
posla na poljoprivrednom gazdinstvu. Poljoprivrednici koji nastoje da budu dobri domaini
moraju da ue iz svog svakodnevnog iskustva i naue da prepoznaju svoje greke. Moraju biti
odgovorni za svoje postupke i voljni da promene svoje stavove u skladu sa novim
informacijama.
1.3. Obuhvatnost farm menadmenta
Obim poslova koje menader poljoprivrednog gazdinstva obavlja je raznolik. Kao primer
aktivnosti koje spadaju u opis njihovog posla moe posluiti lista aktivnosti data u narednoj
tabeli. Menader na gazdinstvu treba da integrie veliki broj informacija iz prirodnih i
drutvenih nauka. Pri tome, odgovoran je za pribavljanje (kupovinom ili iznajmljivanjem),
upravljanje i kontrolu nad: finansijskim, materijalnim i ljudskim resursima.
Ukoliko posao menadera obavlja zaposleno lice, tada je lista aktivnosti i obaveza znatno ira.
Najee dodatno obuhvata: konsultacije sa vlasnikom gazdinstva, izradu kalkulacija za
narednu godinu, izrada finansijskih i drugih izvetaja o poslovanju gazdinstva za vlasnika
gazdinstva, itd.
Tabela broj 1.1: Primeri aktivnosti menadera na poljoprivrednom gazdinstvu4
4
Milligan R, Stanton B, What do farm managers do? 1989 Yearbook of agriculture, USDA, page 3.
Poljoprivredno gazdinstvo nije usamljeno ostrvo koje postoji samo za sebe. Ono se nalazi u
okruenju koje je: neizvesno, promenljivo i ne suvie naklonjeno poljoprivredniku, to znatno
uslonjava menadment aktivnosti. Takvo stanje kontinuirano prisiljava poljoprivrednika da
prilagodi svoje linije proizvodnje kako bi poveao profitabilnost i konkurentnost. Okruenje u
kojem posluje gazdinstvo (Grafik 4) moe se podeliti u etiri osnovna segmenta: trite,
resursi, tehnologija i institucije.
Pod tritima se podrazumevaju mesta gde se poljoprivredni proizvodi i inputi kupuju,
odnosno prodaju, a u zavisnosti od odnosa ponude i tranje formiraju cene. Iako je trite
poljoprivrednih proizvoda u odreenom obimu, zavisno od vrste proizvoda regulisano, cene
nisu poznate sve dok se ne susretnu ponuda i tranja. Odnos trinih snaga poljoprivrednika sa
jedne strane, i kupaca poljoprivrednih proizvoda i prodavaca inputa sa druge strane, zatim
uticaj konkurencije meu poljoprivrednicima i iz drugih zemalja utiu na profit
poljoprivrednog gazdinstva, kao i na menadment odluke.
Grafik 1.4: Ekonomsko okruenje poljoprivrednog gazdinstva.
Resursi
Trita
Poljoprivredno
text
gazdinstvo
Tehnologija
Institucije
Svako gazdinstvo je jedinstven skup resursa sa kojima raspolae. Teko je pronai dva
gazdinstva koja imaju isti obim i kvalitet resursa. U resurse se ubrajaju: zemljite, radna snaga,
kapital (kao to su: mehanizacija, zgrade, osnovno stado, zalihe itd.), kao i menadment
vetine, dostupnost kredita i mikroklima. U resurse se mogu ubrojati i izvori informacija kao
to su: asopisi, novine, konsultanti, savetodavci i Internet. Kljuni resurs, meu prethodno
nabrojanima je svakako poljoprivrednik sa svojim znanjem i menadment vetinama.
Vei broj institucija utie na poslovanje poljoprivrednog gazdinstva. Najvei uticaj dolazi od
strane drave tj. njene agrarne politike i donetih regulativa. Finansijsko trite znaajno utie
na dostupnost kapitala poljoprivrednicima. Regulative u oblasti zatite ivotne sredine i
zdravstvene bezbednosti hrane sve vie dobijaju na znaaju. Dostupnost usluga razvijene
poljoprivredne savetodavne slube moe biti znaajan katalizator unapreenja poslovanja
gazdinstva.
6
jedan deo uvoznih barijera za poljoprivredne proizvode u cilju postizanja vee efikasnosti u
proizvodnji hrane. Sporazumi kao to su Sporazum o slobodnoj trgovini izmeu zemalja
Centralne i Jugoistone Evrope CEFTA, kojem je Srbija pristupila u julu 2007. godine,
sporazumi sa Rusijom, Belorusijom, Turskom i Prelazni trgovinski sporazum sa zemljama EU,
takoe doprinose potrebi rasta efikasnosti proizvodnje na poljoprivrednim gazdinstvima.
Globalizacija takoe znai da su poljoprivrednici na celoj planeti konkurenti jedni drugima.
Kao jedan od primera efekata globalizacije moe posluiti i preseljenje, u poslednjih nekoliko
godina, preko 40 proizvoaa mleka iz Holandije u Ameriku dravu Viskonsin. Prodajui
farme u Holandiji, gde su cene poljoprivrednog zemljita izuzetno visoke, uspeli su da sa istim
kapitalom kupe farme sa viestruko veim poljoprivrednim povrinama i time znatno uveaju
kapacitete proizvodnje mleka. Ovo nije jedini primer i sve su ee situacije gde
poljoprivrednici sa irih podruja konkuriu jedni drugima za iste resurse kao to su zemljite,
klima, radna snaga, kapital i drugi.
Vertikalne integracije u lancu proizvodnje hrane nisu novina i odavno su prisutne u praksi.
Poljoprivrednici u razvijenim zemljama davno su shvatili da proizvoditi i samostalno nuditi
svoje proizvode tritu nije dobro opredelenje. Zbog toga se razvilo vie oblika ugovaranja
prodaje poljoprivrednih proizvoda sa preraivaima, veleprodajama i drugim
poljoprivrednicima koji ih koriste kao inpute (npr. kupovina kukuruza koji se koristi kao
stona hrana u proizvodnji mleka). Pod vertikalnim integracijama podrazumeva se ugovaranje
prodaje poljoprivrednih proizvoda sa drugim uesnicima u lancu proizvodnje hrane kako bi se
snizio rizik snabdevanja po ugovorenom kvalitetu i tipu proizvoda.
Tokom istorijskog razvoja proizvodnja dovoljnih koliina hrane za populaciju je bila primarni
interes drava. Danas, novi prioriteti poput: kvaliteta hrane, zdravstvene bezbednosti hrane,
ouvanje resursa zemlje, vode i vazduha, imaju rastui znaaj u oima ne-poljoprivredne
populacije. Dugo godina poljoprivrednici su imali u fokusu rast produktivnosti upotrebe
prirodnih resursa kojima su raspolagali u poljoprivrednoj proizvodnji. Takav cilj u vidu
poveanja proizvodnje po ha, po grlu stoarske proizvodnje i na kraju po poljoprivrednom
gazdinstvu, vodio je ka rastuim negativnim efektima po prirodne resurse, kao i na ne
poljoprivredna domainstva u ruralnim sredinama. Poveanje obima stoarske proizvodnje na
poljoprivrednom gazdinstvu rezultira rastuim zagaenjem vazduha i vode to u dugoronom
periodu utie na rast pritiska od strane ne poljoprivrednih domainstava za premetanjem
intenzivne stoarske proizvodnje, velikih kapaciteta u udaljenija i ree naseljena podruja.
Poljoprivredni otpad (ambalaa pesticida npr.) i njegovo odlaganje izazivaju zabrinutost po
pitanje zatite ivotne sredine.
Poljoprivrednici budunost svojih gazdinstava moraju posmatrati u svetlu odrivog razvoja.
To praktino znai da budue poslovanje moraju planirati sa tri aspekta: ekonomske, ekoloke
i drutvene odrivosti. Ekonomska i ekoloka odrivost poljoprivrednih gazdinstava su u
fokusu panje javnosti od sredine sedamdesetih godina prolog veka. Drutvena odrivost je
dimenzija odrivog razvoja kojoj se tek poslednjih godina pridaje adekvatan znaaj, a
obuhvata u osnovi odgovornosti prema potroaima (proizvodnja zdravstveno bezbedne
hrane) i odgovornosti drutva prema razvoju ruralnih sredina.
Adekvatna srpska re bi bila domain, jer domain poljoprivrednog gazdinstva raspolae sa resursima kao to
su: radna snaga, zemljite, mehanizacija, objekti, stoka, novac itd, a na bazi informacija koje prikupi unutar i
izvan gazdinstva planira, organizuje, upravlja i kontrolie upotrebu resursa u cilju postizanja zadatog jednog ili
vie ciljeva.
1.600
1.400
800.000
1.200
600.000
1.000
800
400.000
600
400
200.000
Preduzea i zadruge
1.200.000
200
0
0
1981
1991
Repubika Srbija
2002
2011
AP Vojvodina
Tree, poljoprivrednici tee da ostvare vie nivoe dohotka, kako bi mogli priutiti ivotni
standard svojoj porodici koji je uporediv sa ivotnim standardom nepoljoprivrednih
domainstava. Jedan od naina za postizanje veeg dohotka poljoprivrednih gazdinstava je
kontrolisanje veeg obima resursa i poveanje proizvodnje uz isti ili nii nivo prosenih
trokova. Drugi menaderi pokuavaju da poveaju nivo profitnih mari po jedinici proizvoda
uz zadravanje iste veliine poljoprivrednog gazdinstva. elja za unapreenjem ivotnog
standarda je glavni motivacioni faktor za uveanje veliine gazdinstva, a nove tehnologije
proizvodnje postaju simbol rasta gazdinstva.
etvrto, neke nove tehnologije su dostupne samo pri odreenoj veliini ili obimu proizvodnje,
to dodatno motivie poljoprivrednike da proire proizvodnju i raspodele fiksne trokove nove
tehnologije na to vei broj jedinica proizvodnje, kako bi proizvodnja postala ekonomski
efikasna. Kao primer mogu se navesti: suare za itarice, veliki traktori, kombajni velikih
etvenih kapaciteta, savremene staje za stoarstvo i automatizovani sistemi ishrane i mue u
stoarskoj proizvodnji. Moda su ak i vaniji, vreme i napor neophodni menaderu da ovlada
novim vetinama u proizvodnji, prodaji i finansijama. Ove vetine predstavljaju fiksnu
2
investiciju i kao takve stvaraju vee prihode za vlasnika kada se upotrebe na veem obimu
proizvodnje.
Poljoprivrednici koji ne nameravaju da proire kapacitete svojih gazdinstava najee streme
ka stratekom savezu i partnerstvu, u formalnom i neformalnom obliku sa drugim
poljoprivrednicima. Time postiu nie trokove i vie cene kao i vei proizvoai.
Poljoprivrednici u dananje vreme mogu najee da biraju izmeu etiri osnovne poslovne
strategije (Grafik 3): nizak obim proizvodnje via vrednost proizvoda, visok obim
proizvodnje nie proizvoake mare, specijalizovani dobavljai proizvoda i usluga i
delimino bavljenje poljoprivrednom proizvodnjom (part-time).
Nizak obim proizvodnje via vrednost proizvoda. Ograniena dostupnost dodatnog zemljita,
radne snage i kapitala ograniie veinu poljoprivrednika u nameri da poveaju svoje
gazdinstvo. U takvoj situaciji jedini nain za poveanje profita je proizvodnja proizvoda sa
veom vrednou. Neki e potraiti alternativne linije proizvodnje kao to su na primer:
nojevi, pargla, bundeve i slino, pri emu su promocija i prodaja kritini za njihov uspeh.
Ostali e pokuati sa varijacijama tradicionalnih proizvoda, kao to su organski proizvodi,
uzgoj pilia na otvorenom i slino. Mogu se postii i vee mare ukoliko se proizvodi dodatno
prerade, upakuju i direktno prodaju potroaima. Gazdinstva koja krenu ovim putem
suoavaju se sa velikim proizvodnim rizikom i nesigurnim tritem, ali mogu biti profitabilna i
sa tako malom veliinom raspoloivih resursa.
Visok obim proizvodnje nie proizvoake mare. Uvek e postojati tranja za osnovnim
itaricama, voem, povrem i proizvodima stoarstva. Mnogi poljoprivrednici biraju da
nastave sa istim linijama proizvodnje, koje su tradicionalno u strukturi proizvodnje njihovih
gazdinstava, uz poveanje obima proizvodnje kao naina poveanja njihovog dohotka. Za ova
gazdinstva svako sniavanje prosenih trokova je kritino za opstanak. Za poveanje veliine
poljoprivrednog gazdinstva neophodno je pozajmiti ili iznajmiti sredstva. Profitne mare su
tanke, pa je od kritine vanosti postii nie prosene trokove proizvodnje od trine cene uz
osiguranje proizvodnje i sklopljene prodajne ugovore.
Grafik 1.3: Alternativni pravci razvoja poljoprivrednih gazdinstava
Za uspeno poslovanje, farm menadment je podjednako bitan kao i obavljanje svakog drugog
posla na poljoprivrednom gazdinstvu. Poljoprivrednici koji nastoje da budu dobri domaini
moraju da ue iz svog svakodnevnog iskustva i naue da prepoznaju svoje greke. Moraju biti
odgovorni za svoje postupke i voljni da promene svoje stavove u skladu sa novim
informacijama.
1.3. Obuhvatnost farm menadmenta
Obim poslova koje menader poljoprivrednog gazdinstva obavlja je raznolik. Kao primer
aktivnosti koje spadaju u opis njihovog posla moe posluiti lista aktivnosti data u narednoj
tabeli. Menader na gazdinstvu treba da integrie veliki broj informacija iz prirodnih i
drutvenih nauka. Pri tome, odgovoran je za pribavljanje (kupovinom ili iznajmljivanjem),
upravljanje i kontrolu nad: finansijskim, materijalnim i ljudskim resursima.
Ukoliko posao menadera obavlja zaposleno lice, tada je lista aktivnosti i obaveza znatno ira.
Najee dodatno obuhvata: konsultacije sa vlasnikom gazdinstva, izradu kalkulacija za
narednu godinu, izrada finansijskih i drugih izvetaja o poslovanju gazdinstva za vlasnika
gazdinstva, itd.
Tabela broj 1.1: Primeri aktivnosti menadera na poljoprivrednom gazdinstvu4
4
Milligan R, Stanton B, What do farm managers do? 1989 Yearbook of agriculture, USDA, page 3.
Poljoprivredno gazdinstvo nije usamljeno ostrvo koje postoji samo za sebe. Ono se nalazi u
okruenju koje je: neizvesno, promenljivo i ne suvie naklonjeno poljoprivredniku, to znatno
uslonjava menadment aktivnosti. Takvo stanje kontinuirano prisiljava poljoprivrednika da
prilagodi svoje linije proizvodnje kako bi poveao profitabilnost i konkurentnost. Okruenje u
kojem posluje gazdinstvo (Grafik 4) moe se podeliti u etiri osnovna segmenta: trite,
resursi, tehnologija i institucije.
Pod tritima se podrazumevaju mesta gde se poljoprivredni proizvodi i inputi kupuju,
odnosno prodaju, a u zavisnosti od odnosa ponude i tranje formiraju cene. Iako je trite
poljoprivrednih proizvoda u odreenom obimu, zavisno od vrste proizvoda regulisano, cene
nisu poznate sve dok se ne susretnu ponuda i tranja. Odnos trinih snaga poljoprivrednika sa
jedne strane, i kupaca poljoprivrednih proizvoda i prodavaca inputa sa druge strane, zatim
uticaj konkurencije meu poljoprivrednicima i iz drugih zemalja utiu na profit
poljoprivrednog gazdinstva, kao i na menadment odluke.
Grafik 1.4: Ekonomsko okruenje poljoprivrednog gazdinstva.
Resursi
Trita
Poljoprivredno
text
gazdinstvo
Tehnologija
Institucije
Svako gazdinstvo je jedinstven skup resursa sa kojima raspolae. Teko je pronai dva
gazdinstva koja imaju isti obim i kvalitet resursa. U resurse se ubrajaju: zemljite, radna snaga,
kapital (kao to su: mehanizacija, zgrade, osnovno stado, zalihe itd.), kao i menadment
vetine, dostupnost kredita i mikroklima. U resurse se mogu ubrojati i izvori informacija kao
to su: asopisi, novine, konsultanti, savetodavci i Internet. Kljuni resurs, meu prethodno
nabrojanima je svakako poljoprivrednik sa svojim znanjem i menadment vetinama.
Vei broj institucija utie na poslovanje poljoprivrednog gazdinstva. Najvei uticaj dolazi od
strane drave tj. njene agrarne politike i donetih regulativa. Finansijsko trite znaajno utie
na dostupnost kapitala poljoprivrednicima. Regulative u oblasti zatite ivotne sredine i
zdravstvene bezbednosti hrane sve vie dobijaju na znaaju. Dostupnost usluga razvijene
poljoprivredne savetodavne slube moe biti znaajan katalizator unapreenja poslovanja
gazdinstva.
6
jedan deo uvoznih barijera za poljoprivredne proizvode u cilju postizanja vee efikasnosti u
proizvodnji hrane. Sporazumi kao to su Sporazum o slobodnoj trgovini izmeu zemalja
Centralne i Jugoistone Evrope CEFTA, kojem je Srbija pristupila u julu 2007. godine,
sporazumi sa Rusijom, Belorusijom, Turskom i Prelazni trgovinski sporazum sa zemljama EU,
takoe doprinose potrebi rasta efikasnosti proizvodnje na poljoprivrednim gazdinstvima.
Globalizacija takoe znai da su poljoprivrednici na celoj planeti konkurenti jedni drugima.
Kao jedan od primera efekata globalizacije moe posluiti i preseljenje, u poslednjih nekoliko
godina, preko 40 proizvoaa mleka iz Holandije u Ameriku dravu Viskonsin. Prodajui
farme u Holandiji, gde su cene poljoprivrednog zemljita izuzetno visoke, uspeli su da sa istim
kapitalom kupe farme sa viestruko veim poljoprivrednim povrinama i time znatno uveaju
kapacitete proizvodnje mleka. Ovo nije jedini primer i sve su ee situacije gde
poljoprivrednici sa irih podruja konkuriu jedni drugima za iste resurse kao to su zemljite,
klima, radna snaga, kapital i drugi.
Vertikalne integracije u lancu proizvodnje hrane nisu novina i odavno su prisutne u praksi.
Poljoprivrednici u razvijenim zemljama davno su shvatili da proizvoditi i samostalno nuditi
svoje proizvode tritu nije dobro opredelenje. Zbog toga se razvilo vie oblika ugovaranja
prodaje poljoprivrednih proizvoda sa preraivaima, veleprodajama i drugim
poljoprivrednicima koji ih koriste kao inpute (npr. kupovina kukuruza koji se koristi kao
stona hrana u proizvodnji mleka). Pod vertikalnim integracijama podrazumeva se ugovaranje
prodaje poljoprivrednih proizvoda sa drugim uesnicima u lancu proizvodnje hrane kako bi se
snizio rizik snabdevanja po ugovorenom kvalitetu i tipu proizvoda.
Tokom istorijskog razvoja proizvodnja dovoljnih koliina hrane za populaciju je bila primarni
interes drava. Danas, novi prioriteti poput: kvaliteta hrane, zdravstvene bezbednosti hrane,
ouvanje resursa zemlje, vode i vazduha, imaju rastui znaaj u oima ne-poljoprivredne
populacije. Dugo godina poljoprivrednici su imali u fokusu rast produktivnosti upotrebe
prirodnih resursa kojima su raspolagali u poljoprivrednoj proizvodnji. Takav cilj u vidu
poveanja proizvodnje po ha, po grlu stoarske proizvodnje i na kraju po poljoprivrednom
gazdinstvu, vodio je ka rastuim negativnim efektima po prirodne resurse, kao i na ne
poljoprivredna domainstva u ruralnim sredinama. Poveanje obima stoarske proizvodnje na
poljoprivrednom gazdinstvu rezultira rastuim zagaenjem vazduha i vode to u dugoronom
periodu utie na rast pritiska od strane ne poljoprivrednih domainstava za premetanjem
intenzivne stoarske proizvodnje, velikih kapaciteta u udaljenija i ree naseljena podruja.
Poljoprivredni otpad (ambalaa pesticida npr.) i njegovo odlaganje izazivaju zabrinutost po
pitanje zatite ivotne sredine.
Poljoprivrednici budunost svojih gazdinstava moraju posmatrati u svetlu odrivog razvoja.
To praktino znai da budue poslovanje moraju planirati sa tri aspekta: ekonomske, ekoloke
i drutvene odrivosti. Ekonomska i ekoloka odrivost poljoprivrednih gazdinstava su u
fokusu panje javnosti od sredine sedamdesetih godina prolog veka. Drutvena odrivost je
dimenzija odrivog razvoja kojoj se tek poslednjih godina pridaje adekvatan znaaj, a
obuhvata u osnovi odgovornosti prema potroaima (proizvodnja zdravstveno bezbedne
hrane) i odgovornosti drutva prema razvoju ruralnih sredina.
Adekvatna srpska re bi bila domain, jer domain poljoprivrednog gazdinstva raspolae sa resursima kao to
su: radna snaga, zemljite, mehanizacija, objekti, stoka, novac itd, a na bazi informacija koje prikupi unutar i
izvan gazdinstva planira, organizuje, upravlja i kontrolie upotrebu resursa u cilju postizanja zadatog jednog ili
vie ciljeva.
1.600
1.400
800.000
1.200
600.000
1.000
800
400.000
600
400
200.000
Preduzea i zadruge
1.200.000
200
0
0
1981
1991
Repubika Srbija
2002
2011
AP Vojvodina
Tree, poljoprivrednici tee da ostvare vie nivoe dohotka, kako bi mogli priutiti ivotni
standard svojoj porodici koji je uporediv sa ivotnim standardom nepoljoprivrednih
domainstava. Jedan od naina za postizanje veeg dohotka poljoprivrednih gazdinstava je
kontrolisanje veeg obima resursa i poveanje proizvodnje uz isti ili nii nivo prosenih
trokova. Drugi menaderi pokuavaju da poveaju nivo profitnih mari po jedinici proizvoda
uz zadravanje iste veliine poljoprivrednog gazdinstva. elja za unapreenjem ivotnog
standarda je glavni motivacioni faktor za uveanje veliine gazdinstva, a nove tehnologije
proizvodnje postaju simbol rasta gazdinstva.
etvrto, neke nove tehnologije su dostupne samo pri odreenoj veliini ili obimu proizvodnje,
to dodatno motivie poljoprivrednike da proire proizvodnju i raspodele fiksne trokove nove
tehnologije na to vei broj jedinica proizvodnje, kako bi proizvodnja postala ekonomski
efikasna. Kao primer mogu se navesti: suare za itarice, veliki traktori, kombajni velikih
etvenih kapaciteta, savremene staje za stoarstvo i automatizovani sistemi ishrane i mue u
stoarskoj proizvodnji. Moda su ak i vaniji, vreme i napor neophodni menaderu da ovlada
novim vetinama u proizvodnji, prodaji i finansijama. Ove vetine predstavljaju fiksnu
2
investiciju i kao takve stvaraju vee prihode za vlasnika kada se upotrebe na veem obimu
proizvodnje.
Poljoprivrednici koji ne nameravaju da proire kapacitete svojih gazdinstava najee streme
ka stratekom savezu i partnerstvu, u formalnom i neformalnom obliku sa drugim
poljoprivrednicima. Time postiu nie trokove i vie cene kao i vei proizvoai.
Poljoprivrednici u dananje vreme mogu najee da biraju izmeu etiri osnovne poslovne
strategije (Grafik 3): nizak obim proizvodnje via vrednost proizvoda, visok obim
proizvodnje nie proizvoake mare, specijalizovani dobavljai proizvoda i usluga i
delimino bavljenje poljoprivrednom proizvodnjom (part-time).
Nizak obim proizvodnje via vrednost proizvoda. Ograniena dostupnost dodatnog zemljita,
radne snage i kapitala ograniie veinu poljoprivrednika u nameri da poveaju svoje
gazdinstvo. U takvoj situaciji jedini nain za poveanje profita je proizvodnja proizvoda sa
veom vrednou. Neki e potraiti alternativne linije proizvodnje kao to su na primer:
nojevi, pargla, bundeve i slino, pri emu su promocija i prodaja kritini za njihov uspeh.
Ostali e pokuati sa varijacijama tradicionalnih proizvoda, kao to su organski proizvodi,
uzgoj pilia na otvorenom i slino. Mogu se postii i vee mare ukoliko se proizvodi dodatno
prerade, upakuju i direktno prodaju potroaima. Gazdinstva koja krenu ovim putem
suoavaju se sa velikim proizvodnim rizikom i nesigurnim tritem, ali mogu biti profitabilna i
sa tako malom veliinom raspoloivih resursa.
Visok obim proizvodnje nie proizvoake mare. Uvek e postojati tranja za osnovnim
itaricama, voem, povrem i proizvodima stoarstva. Mnogi poljoprivrednici biraju da
nastave sa istim linijama proizvodnje, koje su tradicionalno u strukturi proizvodnje njihovih
gazdinstava, uz poveanje obima proizvodnje kao naina poveanja njihovog dohotka. Za ova
gazdinstva svako sniavanje prosenih trokova je kritino za opstanak. Za poveanje veliine
poljoprivrednog gazdinstva neophodno je pozajmiti ili iznajmiti sredstva. Profitne mare su
tanke, pa je od kritine vanosti postii nie prosene trokove proizvodnje od trine cene uz
osiguranje proizvodnje i sklopljene prodajne ugovore.
Grafik 1.3: Alternativni pravci razvoja poljoprivrednih gazdinstava
Za uspeno poslovanje, farm menadment je podjednako bitan kao i obavljanje svakog drugog
posla na poljoprivrednom gazdinstvu. Poljoprivrednici koji nastoje da budu dobri domaini
moraju da ue iz svog svakodnevnog iskustva i naue da prepoznaju svoje greke. Moraju biti
odgovorni za svoje postupke i voljni da promene svoje stavove u skladu sa novim
informacijama.
1.3. Obuhvatnost farm menadmenta
Obim poslova koje menader poljoprivrednog gazdinstva obavlja je raznolik. Kao primer
aktivnosti koje spadaju u opis njihovog posla moe posluiti lista aktivnosti data u narednoj
tabeli. Menader na gazdinstvu treba da integrie veliki broj informacija iz prirodnih i
drutvenih nauka. Pri tome, odgovoran je za pribavljanje (kupovinom ili iznajmljivanjem),
upravljanje i kontrolu nad: finansijskim, materijalnim i ljudskim resursima.
Ukoliko posao menadera obavlja zaposleno lice, tada je lista aktivnosti i obaveza znatno ira.
Najee dodatno obuhvata: konsultacije sa vlasnikom gazdinstva, izradu kalkulacija za
narednu godinu, izrada finansijskih i drugih izvetaja o poslovanju gazdinstva za vlasnika
gazdinstva, itd.
Tabela broj 1.1: Primeri aktivnosti menadera na poljoprivrednom gazdinstvu4
4
Milligan R, Stanton B, What do farm managers do? 1989 Yearbook of agriculture, USDA, page 3.
Poljoprivredno gazdinstvo nije usamljeno ostrvo koje postoji samo za sebe. Ono se nalazi u
okruenju koje je: neizvesno, promenljivo i ne suvie naklonjeno poljoprivredniku, to znatno
uslonjava menadment aktivnosti. Takvo stanje kontinuirano prisiljava poljoprivrednika da
prilagodi svoje linije proizvodnje kako bi poveao profitabilnost i konkurentnost. Okruenje u
kojem posluje gazdinstvo (Grafik 4) moe se podeliti u etiri osnovna segmenta: trite,
resursi, tehnologija i institucije.
Pod tritima se podrazumevaju mesta gde se poljoprivredni proizvodi i inputi kupuju,
odnosno prodaju, a u zavisnosti od odnosa ponude i tranje formiraju cene. Iako je trite
poljoprivrednih proizvoda u odreenom obimu, zavisno od vrste proizvoda regulisano, cene
nisu poznate sve dok se ne susretnu ponuda i tranja. Odnos trinih snaga poljoprivrednika sa
jedne strane, i kupaca poljoprivrednih proizvoda i prodavaca inputa sa druge strane, zatim
uticaj konkurencije meu poljoprivrednicima i iz drugih zemalja utiu na profit
poljoprivrednog gazdinstva, kao i na menadment odluke.
Grafik 1.4: Ekonomsko okruenje poljoprivrednog gazdinstva.
Resursi
Trita
Poljoprivredno
text
gazdinstvo
Tehnologija
Institucije
Svako gazdinstvo je jedinstven skup resursa sa kojima raspolae. Teko je pronai dva
gazdinstva koja imaju isti obim i kvalitet resursa. U resurse se ubrajaju: zemljite, radna snaga,
kapital (kao to su: mehanizacija, zgrade, osnovno stado, zalihe itd.), kao i menadment
vetine, dostupnost kredita i mikroklima. U resurse se mogu ubrojati i izvori informacija kao
to su: asopisi, novine, konsultanti, savetodavci i Internet. Kljuni resurs, meu prethodno
nabrojanima je svakako poljoprivrednik sa svojim znanjem i menadment vetinama.
Vei broj institucija utie na poslovanje poljoprivrednog gazdinstva. Najvei uticaj dolazi od
strane drave tj. njene agrarne politike i donetih regulativa. Finansijsko trite znaajno utie
na dostupnost kapitala poljoprivrednicima. Regulative u oblasti zatite ivotne sredine i
zdravstvene bezbednosti hrane sve vie dobijaju na znaaju. Dostupnost usluga razvijene
poljoprivredne savetodavne slube moe biti znaajan katalizator unapreenja poslovanja
gazdinstva.
6
jedan deo uvoznih barijera za poljoprivredne proizvode u cilju postizanja vee efikasnosti u
proizvodnji hrane. Sporazumi kao to su Sporazum o slobodnoj trgovini izmeu zemalja
Centralne i Jugoistone Evrope CEFTA, kojem je Srbija pristupila u julu 2007. godine,
sporazumi sa Rusijom, Belorusijom, Turskom i Prelazni trgovinski sporazum sa zemljama EU,
takoe doprinose potrebi rasta efikasnosti proizvodnje na poljoprivrednim gazdinstvima.
Globalizacija takoe znai da su poljoprivrednici na celoj planeti konkurenti jedni drugima.
Kao jedan od primera efekata globalizacije moe posluiti i preseljenje, u poslednjih nekoliko
godina, preko 40 proizvoaa mleka iz Holandije u Ameriku dravu Viskonsin. Prodajui
farme u Holandiji, gde su cene poljoprivrednog zemljita izuzetno visoke, uspeli su da sa istim
kapitalom kupe farme sa viestruko veim poljoprivrednim povrinama i time znatno uveaju
kapacitete proizvodnje mleka. Ovo nije jedini primer i sve su ee situacije gde
poljoprivrednici sa irih podruja konkuriu jedni drugima za iste resurse kao to su zemljite,
klima, radna snaga, kapital i drugi.
Vertikalne integracije u lancu proizvodnje hrane nisu novina i odavno su prisutne u praksi.
Poljoprivrednici u razvijenim zemljama davno su shvatili da proizvoditi i samostalno nuditi
svoje proizvode tritu nije dobro opredelenje. Zbog toga se razvilo vie oblika ugovaranja
prodaje poljoprivrednih proizvoda sa preraivaima, veleprodajama i drugim
poljoprivrednicima koji ih koriste kao inpute (npr. kupovina kukuruza koji se koristi kao
stona hrana u proizvodnji mleka). Pod vertikalnim integracijama podrazumeva se ugovaranje
prodaje poljoprivrednih proizvoda sa drugim uesnicima u lancu proizvodnje hrane kako bi se
snizio rizik snabdevanja po ugovorenom kvalitetu i tipu proizvoda.
Tokom istorijskog razvoja proizvodnja dovoljnih koliina hrane za populaciju je bila primarni
interes drava. Danas, novi prioriteti poput: kvaliteta hrane, zdravstvene bezbednosti hrane,
ouvanje resursa zemlje, vode i vazduha, imaju rastui znaaj u oima ne-poljoprivredne
populacije. Dugo godina poljoprivrednici su imali u fokusu rast produktivnosti upotrebe
prirodnih resursa kojima su raspolagali u poljoprivrednoj proizvodnji. Takav cilj u vidu
poveanja proizvodnje po ha, po grlu stoarske proizvodnje i na kraju po poljoprivrednom
gazdinstvu, vodio je ka rastuim negativnim efektima po prirodne resurse, kao i na ne
poljoprivredna domainstva u ruralnim sredinama. Poveanje obima stoarske proizvodnje na
poljoprivrednom gazdinstvu rezultira rastuim zagaenjem vazduha i vode to u dugoronom
periodu utie na rast pritiska od strane ne poljoprivrednih domainstava za premetanjem
intenzivne stoarske proizvodnje, velikih kapaciteta u udaljenija i ree naseljena podruja.
Poljoprivredni otpad (ambalaa pesticida npr.) i njegovo odlaganje izazivaju zabrinutost po
pitanje zatite ivotne sredine.
Poljoprivrednici budunost svojih gazdinstava moraju posmatrati u svetlu odrivog razvoja.
To praktino znai da budue poslovanje moraju planirati sa tri aspekta: ekonomske, ekoloke
i drutvene odrivosti. Ekonomska i ekoloka odrivost poljoprivrednih gazdinstava su u
fokusu panje javnosti od sredine sedamdesetih godina prolog veka. Drutvena odrivost je
dimenzija odrivog razvoja kojoj se tek poslednjih godina pridaje adekvatan znaaj, a
obuhvata u osnovi odgovornosti prema potroaima (proizvodnja zdravstveno bezbedne
hrane) i odgovornosti drutva prema razvoju ruralnih sredina.
Adekvatna srpska re bi bila domain, jer domain poljoprivrednog gazdinstva raspolae sa resursima kao to
su: radna snaga, zemljite, mehanizacija, objekti, stoka, novac itd, a na bazi informacija koje prikupi unutar i
izvan gazdinstva planira, organizuje, upravlja i kontrolie upotrebu resursa u cilju postizanja zadatog jednog ili
vie ciljeva.
1.600
1.400
800.000
1.200
600.000
1.000
800
400.000
600
400
200.000
Preduzea i zadruge
1.200.000
200
0
0
1981
1991
Repubika Srbija
2002
2011
AP Vojvodina
Tree, poljoprivrednici tee da ostvare vie nivoe dohotka, kako bi mogli priutiti ivotni
standard svojoj porodici koji je uporediv sa ivotnim standardom nepoljoprivrednih
domainstava. Jedan od naina za postizanje veeg dohotka poljoprivrednih gazdinstava je
kontrolisanje veeg obima resursa i poveanje proizvodnje uz isti ili nii nivo prosenih
trokova. Drugi menaderi pokuavaju da poveaju nivo profitnih mari po jedinici proizvoda
uz zadravanje iste veliine poljoprivrednog gazdinstva. elja za unapreenjem ivotnog
standarda je glavni motivacioni faktor za uveanje veliine gazdinstva, a nove tehnologije
proizvodnje postaju simbol rasta gazdinstva.
etvrto, neke nove tehnologije su dostupne samo pri odreenoj veliini ili obimu proizvodnje,
to dodatno motivie poljoprivrednike da proire proizvodnju i raspodele fiksne trokove nove
tehnologije na to vei broj jedinica proizvodnje, kako bi proizvodnja postala ekonomski
efikasna. Kao primer mogu se navesti: suare za itarice, veliki traktori, kombajni velikih
etvenih kapaciteta, savremene staje za stoarstvo i automatizovani sistemi ishrane i mue u
stoarskoj proizvodnji. Moda su ak i vaniji, vreme i napor neophodni menaderu da ovlada
novim vetinama u proizvodnji, prodaji i finansijama. Ove vetine predstavljaju fiksnu
2
investiciju i kao takve stvaraju vee prihode za vlasnika kada se upotrebe na veem obimu
proizvodnje.
Poljoprivrednici koji ne nameravaju da proire kapacitete svojih gazdinstava najee streme
ka stratekom savezu i partnerstvu, u formalnom i neformalnom obliku sa drugim
poljoprivrednicima. Time postiu nie trokove i vie cene kao i vei proizvoai.
Poljoprivrednici u dananje vreme mogu najee da biraju izmeu etiri osnovne poslovne
strategije (Grafik 3): nizak obim proizvodnje via vrednost proizvoda, visok obim
proizvodnje nie proizvoake mare, specijalizovani dobavljai proizvoda i usluga i
delimino bavljenje poljoprivrednom proizvodnjom (part-time).
Nizak obim proizvodnje via vrednost proizvoda. Ograniena dostupnost dodatnog zemljita,
radne snage i kapitala ograniie veinu poljoprivrednika u nameri da poveaju svoje
gazdinstvo. U takvoj situaciji jedini nain za poveanje profita je proizvodnja proizvoda sa
veom vrednou. Neki e potraiti alternativne linije proizvodnje kao to su na primer:
nojevi, pargla, bundeve i slino, pri emu su promocija i prodaja kritini za njihov uspeh.
Ostali e pokuati sa varijacijama tradicionalnih proizvoda, kao to su organski proizvodi,
uzgoj pilia na otvorenom i slino. Mogu se postii i vee mare ukoliko se proizvodi dodatno
prerade, upakuju i direktno prodaju potroaima. Gazdinstva koja krenu ovim putem
suoavaju se sa velikim proizvodnim rizikom i nesigurnim tritem, ali mogu biti profitabilna i
sa tako malom veliinom raspoloivih resursa.
Visok obim proizvodnje nie proizvoake mare. Uvek e postojati tranja za osnovnim
itaricama, voem, povrem i proizvodima stoarstva. Mnogi poljoprivrednici biraju da
nastave sa istim linijama proizvodnje, koje su tradicionalno u strukturi proizvodnje njihovih
gazdinstava, uz poveanje obima proizvodnje kao naina poveanja njihovog dohotka. Za ova
gazdinstva svako sniavanje prosenih trokova je kritino za opstanak. Za poveanje veliine
poljoprivrednog gazdinstva neophodno je pozajmiti ili iznajmiti sredstva. Profitne mare su
tanke, pa je od kritine vanosti postii nie prosene trokove proizvodnje od trine cene uz
osiguranje proizvodnje i sklopljene prodajne ugovore.
Grafik 1.3: Alternativni pravci razvoja poljoprivrednih gazdinstava
Za uspeno poslovanje, farm menadment je podjednako bitan kao i obavljanje svakog drugog
posla na poljoprivrednom gazdinstvu. Poljoprivrednici koji nastoje da budu dobri domaini
moraju da ue iz svog svakodnevnog iskustva i naue da prepoznaju svoje greke. Moraju biti
odgovorni za svoje postupke i voljni da promene svoje stavove u skladu sa novim
informacijama.
1.3. Obuhvatnost farm menadmenta
Obim poslova koje menader poljoprivrednog gazdinstva obavlja je raznolik. Kao primer
aktivnosti koje spadaju u opis njihovog posla moe posluiti lista aktivnosti data u narednoj
tabeli. Menader na gazdinstvu treba da integrie veliki broj informacija iz prirodnih i
drutvenih nauka. Pri tome, odgovoran je za pribavljanje (kupovinom ili iznajmljivanjem),
upravljanje i kontrolu nad: finansijskim, materijalnim i ljudskim resursima.
Ukoliko posao menadera obavlja zaposleno lice, tada je lista aktivnosti i obaveza znatno ira.
Najee dodatno obuhvata: konsultacije sa vlasnikom gazdinstva, izradu kalkulacija za
narednu godinu, izrada finansijskih i drugih izvetaja o poslovanju gazdinstva za vlasnika
gazdinstva, itd.
Tabela broj 1.1: Primeri aktivnosti menadera na poljoprivrednom gazdinstvu4
4
Milligan R, Stanton B, What do farm managers do? 1989 Yearbook of agriculture, USDA, page 3.
Poljoprivredno gazdinstvo nije usamljeno ostrvo koje postoji samo za sebe. Ono se nalazi u
okruenju koje je: neizvesno, promenljivo i ne suvie naklonjeno poljoprivredniku, to znatno
uslonjava menadment aktivnosti. Takvo stanje kontinuirano prisiljava poljoprivrednika da
prilagodi svoje linije proizvodnje kako bi poveao profitabilnost i konkurentnost. Okruenje u
kojem posluje gazdinstvo (Grafik 4) moe se podeliti u etiri osnovna segmenta: trite,
resursi, tehnologija i institucije.
Pod tritima se podrazumevaju mesta gde se poljoprivredni proizvodi i inputi kupuju,
odnosno prodaju, a u zavisnosti od odnosa ponude i tranje formiraju cene. Iako je trite
poljoprivrednih proizvoda u odreenom obimu, zavisno od vrste proizvoda regulisano, cene
nisu poznate sve dok se ne susretnu ponuda i tranja. Odnos trinih snaga poljoprivrednika sa
jedne strane, i kupaca poljoprivrednih proizvoda i prodavaca inputa sa druge strane, zatim
uticaj konkurencije meu poljoprivrednicima i iz drugih zemalja utiu na profit
poljoprivrednog gazdinstva, kao i na menadment odluke.
Grafik 1.4: Ekonomsko okruenje poljoprivrednog gazdinstva.
Resursi
Trita
Poljoprivredno
text
gazdinstvo
Tehnologija
Institucije
Svako gazdinstvo je jedinstven skup resursa sa kojima raspolae. Teko je pronai dva
gazdinstva koja imaju isti obim i kvalitet resursa. U resurse se ubrajaju: zemljite, radna snaga,
kapital (kao to su: mehanizacija, zgrade, osnovno stado, zalihe itd.), kao i menadment
vetine, dostupnost kredita i mikroklima. U resurse se mogu ubrojati i izvori informacija kao
to su: asopisi, novine, konsultanti, savetodavci i Internet. Kljuni resurs, meu prethodno
nabrojanima je svakako poljoprivrednik sa svojim znanjem i menadment vetinama.
Vei broj institucija utie na poslovanje poljoprivrednog gazdinstva. Najvei uticaj dolazi od
strane drave tj. njene agrarne politike i donetih regulativa. Finansijsko trite znaajno utie
na dostupnost kapitala poljoprivrednicima. Regulative u oblasti zatite ivotne sredine i
zdravstvene bezbednosti hrane sve vie dobijaju na znaaju. Dostupnost usluga razvijene
poljoprivredne savetodavne slube moe biti znaajan katalizator unapreenja poslovanja
gazdinstva.
6
jedan deo uvoznih barijera za poljoprivredne proizvode u cilju postizanja vee efikasnosti u
proizvodnji hrane. Sporazumi kao to su Sporazum o slobodnoj trgovini izmeu zemalja
Centralne i Jugoistone Evrope CEFTA, kojem je Srbija pristupila u julu 2007. godine,
sporazumi sa Rusijom, Belorusijom, Turskom i Prelazni trgovinski sporazum sa zemljama EU,
takoe doprinose potrebi rasta efikasnosti proizvodnje na poljoprivrednim gazdinstvima.
Globalizacija takoe znai da su poljoprivrednici na celoj planeti konkurenti jedni drugima.
Kao jedan od primera efekata globalizacije moe posluiti i preseljenje, u poslednjih nekoliko
godina, preko 40 proizvoaa mleka iz Holandije u Ameriku dravu Viskonsin. Prodajui
farme u Holandiji, gde su cene poljoprivrednog zemljita izuzetno visoke, uspeli su da sa istim
kapitalom kupe farme sa viestruko veim poljoprivrednim povrinama i time znatno uveaju
kapacitete proizvodnje mleka. Ovo nije jedini primer i sve su ee situacije gde
poljoprivrednici sa irih podruja konkuriu jedni drugima za iste resurse kao to su zemljite,
klima, radna snaga, kapital i drugi.
Vertikalne integracije u lancu proizvodnje hrane nisu novina i odavno su prisutne u praksi.
Poljoprivrednici u razvijenim zemljama davno su shvatili da proizvoditi i samostalno nuditi
svoje proizvode tritu nije dobro opredelenje. Zbog toga se razvilo vie oblika ugovaranja
prodaje poljoprivrednih proizvoda sa preraivaima, veleprodajama i drugim
poljoprivrednicima koji ih koriste kao inpute (npr. kupovina kukuruza koji se koristi kao
stona hrana u proizvodnji mleka). Pod vertikalnim integracijama podrazumeva se ugovaranje
prodaje poljoprivrednih proizvoda sa drugim uesnicima u lancu proizvodnje hrane kako bi se
snizio rizik snabdevanja po ugovorenom kvalitetu i tipu proizvoda.
Tokom istorijskog razvoja proizvodnja dovoljnih koliina hrane za populaciju je bila primarni
interes drava. Danas, novi prioriteti poput: kvaliteta hrane, zdravstvene bezbednosti hrane,
ouvanje resursa zemlje, vode i vazduha, imaju rastui znaaj u oima ne-poljoprivredne
populacije. Dugo godina poljoprivrednici su imali u fokusu rast produktivnosti upotrebe
prirodnih resursa kojima su raspolagali u poljoprivrednoj proizvodnji. Takav cilj u vidu
poveanja proizvodnje po ha, po grlu stoarske proizvodnje i na kraju po poljoprivrednom
gazdinstvu, vodio je ka rastuim negativnim efektima po prirodne resurse, kao i na ne
poljoprivredna domainstva u ruralnim sredinama. Poveanje obima stoarske proizvodnje na
poljoprivrednom gazdinstvu rezultira rastuim zagaenjem vazduha i vode to u dugoronom
periodu utie na rast pritiska od strane ne poljoprivrednih domainstava za premetanjem
intenzivne stoarske proizvodnje, velikih kapaciteta u udaljenija i ree naseljena podruja.
Poljoprivredni otpad (ambalaa pesticida npr.) i njegovo odlaganje izazivaju zabrinutost po
pitanje zatite ivotne sredine.
Poljoprivrednici budunost svojih gazdinstava moraju posmatrati u svetlu odrivog razvoja.
To praktino znai da budue poslovanje moraju planirati sa tri aspekta: ekonomske, ekoloke
i drutvene odrivosti. Ekonomska i ekoloka odrivost poljoprivrednih gazdinstava su u
fokusu panje javnosti od sredine sedamdesetih godina prolog veka. Drutvena odrivost je
dimenzija odrivog razvoja kojoj se tek poslednjih godina pridaje adekvatan znaaj, a
obuhvata u osnovi odgovornosti prema potroaima (proizvodnja zdravstveno bezbedne
hrane) i odgovornosti drutva prema razvoju ruralnih sredina.
Adekvatna srpska re bi bila domain, jer domain poljoprivrednog gazdinstva raspolae sa resursima kao to
su: radna snaga, zemljite, mehanizacija, objekti, stoka, novac itd, a na bazi informacija koje prikupi unutar i
izvan gazdinstva planira, organizuje, upravlja i kontrolie upotrebu resursa u cilju postizanja zadatog jednog ili
vie ciljeva.
1.600
1.400
800.000
1.200
600.000
1.000
800
400.000
600
400
200.000
Preduzea i zadruge
1.200.000
200
0
0
1981
1991
Repubika Srbija
2002
2011
AP Vojvodina
Tree, poljoprivrednici tee da ostvare vie nivoe dohotka, kako bi mogli priutiti ivotni
standard svojoj porodici koji je uporediv sa ivotnim standardom nepoljoprivrednih
domainstava. Jedan od naina za postizanje veeg dohotka poljoprivrednih gazdinstava je
kontrolisanje veeg obima resursa i poveanje proizvodnje uz isti ili nii nivo prosenih
trokova. Drugi menaderi pokuavaju da poveaju nivo profitnih mari po jedinici proizvoda
uz zadravanje iste veliine poljoprivrednog gazdinstva. elja za unapreenjem ivotnog
standarda je glavni motivacioni faktor za uveanje veliine gazdinstva, a nove tehnologije
proizvodnje postaju simbol rasta gazdinstva.
etvrto, neke nove tehnologije su dostupne samo pri odreenoj veliini ili obimu proizvodnje,
to dodatno motivie poljoprivrednike da proire proizvodnju i raspodele fiksne trokove nove
tehnologije na to vei broj jedinica proizvodnje, kako bi proizvodnja postala ekonomski
efikasna. Kao primer mogu se navesti: suare za itarice, veliki traktori, kombajni velikih
etvenih kapaciteta, savremene staje za stoarstvo i automatizovani sistemi ishrane i mue u
stoarskoj proizvodnji. Moda su ak i vaniji, vreme i napor neophodni menaderu da ovlada
novim vetinama u proizvodnji, prodaji i finansijama. Ove vetine predstavljaju fiksnu
2
investiciju i kao takve stvaraju vee prihode za vlasnika kada se upotrebe na veem obimu
proizvodnje.
Poljoprivrednici koji ne nameravaju da proire kapacitete svojih gazdinstava najee streme
ka stratekom savezu i partnerstvu, u formalnom i neformalnom obliku sa drugim
poljoprivrednicima. Time postiu nie trokove i vie cene kao i vei proizvoai.
Poljoprivrednici u dananje vreme mogu najee da biraju izmeu etiri osnovne poslovne
strategije (Grafik 3): nizak obim proizvodnje via vrednost proizvoda, visok obim
proizvodnje nie proizvoake mare, specijalizovani dobavljai proizvoda i usluga i
delimino bavljenje poljoprivrednom proizvodnjom (part-time).
Nizak obim proizvodnje via vrednost proizvoda. Ograniena dostupnost dodatnog zemljita,
radne snage i kapitala ograniie veinu poljoprivrednika u nameri da poveaju svoje
gazdinstvo. U takvoj situaciji jedini nain za poveanje profita je proizvodnja proizvoda sa
veom vrednou. Neki e potraiti alternativne linije proizvodnje kao to su na primer:
nojevi, pargla, bundeve i slino, pri emu su promocija i prodaja kritini za njihov uspeh.
Ostali e pokuati sa varijacijama tradicionalnih proizvoda, kao to su organski proizvodi,
uzgoj pilia na otvorenom i slino. Mogu se postii i vee mare ukoliko se proizvodi dodatno
prerade, upakuju i direktno prodaju potroaima. Gazdinstva koja krenu ovim putem
suoavaju se sa velikim proizvodnim rizikom i nesigurnim tritem, ali mogu biti profitabilna i
sa tako malom veliinom raspoloivih resursa.
Visok obim proizvodnje nie proizvoake mare. Uvek e postojati tranja za osnovnim
itaricama, voem, povrem i proizvodima stoarstva. Mnogi poljoprivrednici biraju da
nastave sa istim linijama proizvodnje, koje su tradicionalno u strukturi proizvodnje njihovih
gazdinstava, uz poveanje obima proizvodnje kao naina poveanja njihovog dohotka. Za ova
gazdinstva svako sniavanje prosenih trokova je kritino za opstanak. Za poveanje veliine
poljoprivrednog gazdinstva neophodno je pozajmiti ili iznajmiti sredstva. Profitne mare su
tanke, pa je od kritine vanosti postii nie prosene trokove proizvodnje od trine cene uz
osiguranje proizvodnje i sklopljene prodajne ugovore.
Grafik 1.3: Alternativni pravci razvoja poljoprivrednih gazdinstava
Za uspeno poslovanje, farm menadment je podjednako bitan kao i obavljanje svakog drugog
posla na poljoprivrednom gazdinstvu. Poljoprivrednici koji nastoje da budu dobri domaini
moraju da ue iz svog svakodnevnog iskustva i naue da prepoznaju svoje greke. Moraju biti
odgovorni za svoje postupke i voljni da promene svoje stavove u skladu sa novim
informacijama.
1.3. Obuhvatnost farm menadmenta
Obim poslova koje menader poljoprivrednog gazdinstva obavlja je raznolik. Kao primer
aktivnosti koje spadaju u opis njihovog posla moe posluiti lista aktivnosti data u narednoj
tabeli. Menader na gazdinstvu treba da integrie veliki broj informacija iz prirodnih i
drutvenih nauka. Pri tome, odgovoran je za pribavljanje (kupovinom ili iznajmljivanjem),
upravljanje i kontrolu nad: finansijskim, materijalnim i ljudskim resursima.
Ukoliko posao menadera obavlja zaposleno lice, tada je lista aktivnosti i obaveza znatno ira.
Najee dodatno obuhvata: konsultacije sa vlasnikom gazdinstva, izradu kalkulacija za
narednu godinu, izrada finansijskih i drugih izvetaja o poslovanju gazdinstva za vlasnika
gazdinstva, itd.
Tabela broj 1.1: Primeri aktivnosti menadera na poljoprivrednom gazdinstvu4
4
Milligan R, Stanton B, What do farm managers do? 1989 Yearbook of agriculture, USDA, page 3.
Poljoprivredno gazdinstvo nije usamljeno ostrvo koje postoji samo za sebe. Ono se nalazi u
okruenju koje je: neizvesno, promenljivo i ne suvie naklonjeno poljoprivredniku, to znatno
uslonjava menadment aktivnosti. Takvo stanje kontinuirano prisiljava poljoprivrednika da
prilagodi svoje linije proizvodnje kako bi poveao profitabilnost i konkurentnost. Okruenje u
kojem posluje gazdinstvo (Grafik 4) moe se podeliti u etiri osnovna segmenta: trite,
resursi, tehnologija i institucije.
Pod tritima se podrazumevaju mesta gde se poljoprivredni proizvodi i inputi kupuju,
odnosno prodaju, a u zavisnosti od odnosa ponude i tranje formiraju cene. Iako je trite
poljoprivrednih proizvoda u odreenom obimu, zavisno od vrste proizvoda regulisano, cene
nisu poznate sve dok se ne susretnu ponuda i tranja. Odnos trinih snaga poljoprivrednika sa
jedne strane, i kupaca poljoprivrednih proizvoda i prodavaca inputa sa druge strane, zatim
uticaj konkurencije meu poljoprivrednicima i iz drugih zemalja utiu na profit
poljoprivrednog gazdinstva, kao i na menadment odluke.
Grafik 1.4: Ekonomsko okruenje poljoprivrednog gazdinstva.
Resursi
Trita
Poljoprivredno
text
gazdinstvo
Tehnologija
Institucije
Svako gazdinstvo je jedinstven skup resursa sa kojima raspolae. Teko je pronai dva
gazdinstva koja imaju isti obim i kvalitet resursa. U resurse se ubrajaju: zemljite, radna snaga,
kapital (kao to su: mehanizacija, zgrade, osnovno stado, zalihe itd.), kao i menadment
vetine, dostupnost kredita i mikroklima. U resurse se mogu ubrojati i izvori informacija kao
to su: asopisi, novine, konsultanti, savetodavci i Internet. Kljuni resurs, meu prethodno
nabrojanima je svakako poljoprivrednik sa svojim znanjem i menadment vetinama.
Vei broj institucija utie na poslovanje poljoprivrednog gazdinstva. Najvei uticaj dolazi od
strane drave tj. njene agrarne politike i donetih regulativa. Finansijsko trite znaajno utie
na dostupnost kapitala poljoprivrednicima. Regulative u oblasti zatite ivotne sredine i
zdravstvene bezbednosti hrane sve vie dobijaju na znaaju. Dostupnost usluga razvijene
poljoprivredne savetodavne slube moe biti znaajan katalizator unapreenja poslovanja
gazdinstva.
6
jedan deo uvoznih barijera za poljoprivredne proizvode u cilju postizanja vee efikasnosti u
proizvodnji hrane. Sporazumi kao to su Sporazum o slobodnoj trgovini izmeu zemalja
Centralne i Jugoistone Evrope CEFTA, kojem je Srbija pristupila u julu 2007. godine,
sporazumi sa Rusijom, Belorusijom, Turskom i Prelazni trgovinski sporazum sa zemljama EU,
takoe doprinose potrebi rasta efikasnosti proizvodnje na poljoprivrednim gazdinstvima.
Globalizacija takoe znai da su poljoprivrednici na celoj planeti konkurenti jedni drugima.
Kao jedan od primera efekata globalizacije moe posluiti i preseljenje, u poslednjih nekoliko
godina, preko 40 proizvoaa mleka iz Holandije u Ameriku dravu Viskonsin. Prodajui
farme u Holandiji, gde su cene poljoprivrednog zemljita izuzetno visoke, uspeli su da sa istim
kapitalom kupe farme sa viestruko veim poljoprivrednim povrinama i time znatno uveaju
kapacitete proizvodnje mleka. Ovo nije jedini primer i sve su ee situacije gde
poljoprivrednici sa irih podruja konkuriu jedni drugima za iste resurse kao to su zemljite,
klima, radna snaga, kapital i drugi.
Vertikalne integracije u lancu proizvodnje hrane nisu novina i odavno su prisutne u praksi.
Poljoprivrednici u razvijenim zemljama davno su shvatili da proizvoditi i samostalno nuditi
svoje proizvode tritu nije dobro opredelenje. Zbog toga se razvilo vie oblika ugovaranja
prodaje poljoprivrednih proizvoda sa preraivaima, veleprodajama i drugim
poljoprivrednicima koji ih koriste kao inpute (npr. kupovina kukuruza koji se koristi kao
stona hrana u proizvodnji mleka). Pod vertikalnim integracijama podrazumeva se ugovaranje
prodaje poljoprivrednih proizvoda sa drugim uesnicima u lancu proizvodnje hrane kako bi se
snizio rizik snabdevanja po ugovorenom kvalitetu i tipu proizvoda.
Tokom istorijskog razvoja proizvodnja dovoljnih koliina hrane za populaciju je bila primarni
interes drava. Danas, novi prioriteti poput: kvaliteta hrane, zdravstvene bezbednosti hrane,
ouvanje resursa zemlje, vode i vazduha, imaju rastui znaaj u oima ne-poljoprivredne
populacije. Dugo godina poljoprivrednici su imali u fokusu rast produktivnosti upotrebe
prirodnih resursa kojima su raspolagali u poljoprivrednoj proizvodnji. Takav cilj u vidu
poveanja proizvodnje po ha, po grlu stoarske proizvodnje i na kraju po poljoprivrednom
gazdinstvu, vodio je ka rastuim negativnim efektima po prirodne resurse, kao i na ne
poljoprivredna domainstva u ruralnim sredinama. Poveanje obima stoarske proizvodnje na
poljoprivrednom gazdinstvu rezultira rastuim zagaenjem vazduha i vode to u dugoronom
periodu utie na rast pritiska od strane ne poljoprivrednih domainstava za premetanjem
intenzivne stoarske proizvodnje, velikih kapaciteta u udaljenija i ree naseljena podruja.
Poljoprivredni otpad (ambalaa pesticida npr.) i njegovo odlaganje izazivaju zabrinutost po
pitanje zatite ivotne sredine.
Poljoprivrednici budunost svojih gazdinstava moraju posmatrati u svetlu odrivog razvoja.
To praktino znai da budue poslovanje moraju planirati sa tri aspekta: ekonomske, ekoloke
i drutvene odrivosti. Ekonomska i ekoloka odrivost poljoprivrednih gazdinstava su u
fokusu panje javnosti od sredine sedamdesetih godina prolog veka. Drutvena odrivost je
dimenzija odrivog razvoja kojoj se tek poslednjih godina pridaje adekvatan znaaj, a
obuhvata u osnovi odgovornosti prema potroaima (proizvodnja zdravstveno bezbedne
hrane) i odgovornosti drutva prema razvoju ruralnih sredina.
Adekvatna srpska re bi bila domain, jer domain poljoprivrednog gazdinstva raspolae sa resursima kao to
su: radna snaga, zemljite, mehanizacija, objekti, stoka, novac itd, a na bazi informacija koje prikupi unutar i
izvan gazdinstva planira, organizuje, upravlja i kontrolie upotrebu resursa u cilju postizanja zadatog jednog ili
vie ciljeva.
1.600
1.400
800.000
1.200
600.000
1.000
800
400.000
600
400
200.000
Preduzea i zadruge
1.200.000
200
0
0
1981
1991
Repubika Srbija
2002
2011
AP Vojvodina
Tree, poljoprivrednici tee da ostvare vie nivoe dohotka, kako bi mogli priutiti ivotni
standard svojoj porodici koji je uporediv sa ivotnim standardom nepoljoprivrednih
domainstava. Jedan od naina za postizanje veeg dohotka poljoprivrednih gazdinstava je
kontrolisanje veeg obima resursa i poveanje proizvodnje uz isti ili nii nivo prosenih
trokova. Drugi menaderi pokuavaju da poveaju nivo profitnih mari po jedinici proizvoda
uz zadravanje iste veliine poljoprivrednog gazdinstva. elja za unapreenjem ivotnog
standarda je glavni motivacioni faktor za uveanje veliine gazdinstva, a nove tehnologije
proizvodnje postaju simbol rasta gazdinstva.
etvrto, neke nove tehnologije su dostupne samo pri odreenoj veliini ili obimu proizvodnje,
to dodatno motivie poljoprivrednike da proire proizvodnju i raspodele fiksne trokove nove
tehnologije na to vei broj jedinica proizvodnje, kako bi proizvodnja postala ekonomski
efikasna. Kao primer mogu se navesti: suare za itarice, veliki traktori, kombajni velikih
etvenih kapaciteta, savremene staje za stoarstvo i automatizovani sistemi ishrane i mue u
stoarskoj proizvodnji. Moda su ak i vaniji, vreme i napor neophodni menaderu da ovlada
novim vetinama u proizvodnji, prodaji i finansijama. Ove vetine predstavljaju fiksnu
2
investiciju i kao takve stvaraju vee prihode za vlasnika kada se upotrebe na veem obimu
proizvodnje.
Poljoprivrednici koji ne nameravaju da proire kapacitete svojih gazdinstava najee streme
ka stratekom savezu i partnerstvu, u formalnom i neformalnom obliku sa drugim
poljoprivrednicima. Time postiu nie trokove i vie cene kao i vei proizvoai.
Poljoprivrednici u dananje vreme mogu najee da biraju izmeu etiri osnovne poslovne
strategije (Grafik 3): nizak obim proizvodnje via vrednost proizvoda, visok obim
proizvodnje nie proizvoake mare, specijalizovani dobavljai proizvoda i usluga i
delimino bavljenje poljoprivrednom proizvodnjom (part-time).
Nizak obim proizvodnje via vrednost proizvoda. Ograniena dostupnost dodatnog zemljita,
radne snage i kapitala ograniie veinu poljoprivrednika u nameri da poveaju svoje
gazdinstvo. U takvoj situaciji jedini nain za poveanje profita je proizvodnja proizvoda sa
veom vrednou. Neki e potraiti alternativne linije proizvodnje kao to su na primer:
nojevi, pargla, bundeve i slino, pri emu su promocija i prodaja kritini za njihov uspeh.
Ostali e pokuati sa varijacijama tradicionalnih proizvoda, kao to su organski proizvodi,
uzgoj pilia na otvorenom i slino. Mogu se postii i vee mare ukoliko se proizvodi dodatno
prerade, upakuju i direktno prodaju potroaima. Gazdinstva koja krenu ovim putem
suoavaju se sa velikim proizvodnim rizikom i nesigurnim tritem, ali mogu biti profitabilna i
sa tako malom veliinom raspoloivih resursa.
Visok obim proizvodnje nie proizvoake mare. Uvek e postojati tranja za osnovnim
itaricama, voem, povrem i proizvodima stoarstva. Mnogi poljoprivrednici biraju da
nastave sa istim linijama proizvodnje, koje su tradicionalno u strukturi proizvodnje njihovih
gazdinstava, uz poveanje obima proizvodnje kao naina poveanja njihovog dohotka. Za ova
gazdinstva svako sniavanje prosenih trokova je kritino za opstanak. Za poveanje veliine
poljoprivrednog gazdinstva neophodno je pozajmiti ili iznajmiti sredstva. Profitne mare su
tanke, pa je od kritine vanosti postii nie prosene trokove proizvodnje od trine cene uz
osiguranje proizvodnje i sklopljene prodajne ugovore.
Grafik 1.3: Alternativni pravci razvoja poljoprivrednih gazdinstava
Za uspeno poslovanje, farm menadment je podjednako bitan kao i obavljanje svakog drugog
posla na poljoprivrednom gazdinstvu. Poljoprivrednici koji nastoje da budu dobri domaini
moraju da ue iz svog svakodnevnog iskustva i naue da prepoznaju svoje greke. Moraju biti
odgovorni za svoje postupke i voljni da promene svoje stavove u skladu sa novim
informacijama.
1.3. Obuhvatnost farm menadmenta
Obim poslova koje menader poljoprivrednog gazdinstva obavlja je raznolik. Kao primer
aktivnosti koje spadaju u opis njihovog posla moe posluiti lista aktivnosti data u narednoj
tabeli. Menader na gazdinstvu treba da integrie veliki broj informacija iz prirodnih i
drutvenih nauka. Pri tome, odgovoran je za pribavljanje (kupovinom ili iznajmljivanjem),
upravljanje i kontrolu nad: finansijskim, materijalnim i ljudskim resursima.
Ukoliko posao menadera obavlja zaposleno lice, tada je lista aktivnosti i obaveza znatno ira.
Najee dodatno obuhvata: konsultacije sa vlasnikom gazdinstva, izradu kalkulacija za
narednu godinu, izrada finansijskih i drugih izvetaja o poslovanju gazdinstva za vlasnika
gazdinstva, itd.
Tabela broj 1.1: Primeri aktivnosti menadera na poljoprivrednom gazdinstvu4
4
Milligan R, Stanton B, What do farm managers do? 1989 Yearbook of agriculture, USDA, page 3.
Poljoprivredno gazdinstvo nije usamljeno ostrvo koje postoji samo za sebe. Ono se nalazi u
okruenju koje je: neizvesno, promenljivo i ne suvie naklonjeno poljoprivredniku, to znatno
uslonjava menadment aktivnosti. Takvo stanje kontinuirano prisiljava poljoprivrednika da
prilagodi svoje linije proizvodnje kako bi poveao profitabilnost i konkurentnost. Okruenje u
kojem posluje gazdinstvo (Grafik 4) moe se podeliti u etiri osnovna segmenta: trite,
resursi, tehnologija i institucije.
Pod tritima se podrazumevaju mesta gde se poljoprivredni proizvodi i inputi kupuju,
odnosno prodaju, a u zavisnosti od odnosa ponude i tranje formiraju cene. Iako je trite
poljoprivrednih proizvoda u odreenom obimu, zavisno od vrste proizvoda regulisano, cene
nisu poznate sve dok se ne susretnu ponuda i tranja. Odnos trinih snaga poljoprivrednika sa
jedne strane, i kupaca poljoprivrednih proizvoda i prodavaca inputa sa druge strane, zatim
uticaj konkurencije meu poljoprivrednicima i iz drugih zemalja utiu na profit
poljoprivrednog gazdinstva, kao i na menadment odluke.
Grafik 1.4: Ekonomsko okruenje poljoprivrednog gazdinstva.
Resursi
Trita
Poljoprivredno
text
gazdinstvo
Tehnologija
Institucije
Svako gazdinstvo je jedinstven skup resursa sa kojima raspolae. Teko je pronai dva
gazdinstva koja imaju isti obim i kvalitet resursa. U resurse se ubrajaju: zemljite, radna snaga,
kapital (kao to su: mehanizacija, zgrade, osnovno stado, zalihe itd.), kao i menadment
vetine, dostupnost kredita i mikroklima. U resurse se mogu ubrojati i izvori informacija kao
to su: asopisi, novine, konsultanti, savetodavci i Internet. Kljuni resurs, meu prethodno
nabrojanima je svakako poljoprivrednik sa svojim znanjem i menadment vetinama.
Vei broj institucija utie na poslovanje poljoprivrednog gazdinstva. Najvei uticaj dolazi od
strane drave tj. njene agrarne politike i donetih regulativa. Finansijsko trite znaajno utie
na dostupnost kapitala poljoprivrednicima. Regulative u oblasti zatite ivotne sredine i
zdravstvene bezbednosti hrane sve vie dobijaju na znaaju. Dostupnost usluga razvijene
poljoprivredne savetodavne slube moe biti znaajan katalizator unapreenja poslovanja
gazdinstva.
6
jedan deo uvoznih barijera za poljoprivredne proizvode u cilju postizanja vee efikasnosti u
proizvodnji hrane. Sporazumi kao to su Sporazum o slobodnoj trgovini izmeu zemalja
Centralne i Jugoistone Evrope CEFTA, kojem je Srbija pristupila u julu 2007. godine,
sporazumi sa Rusijom, Belorusijom, Turskom i Prelazni trgovinski sporazum sa zemljama EU,
takoe doprinose potrebi rasta efikasnosti proizvodnje na poljoprivrednim gazdinstvima.
Globalizacija takoe znai da su poljoprivrednici na celoj planeti konkurenti jedni drugima.
Kao jedan od primera efekata globalizacije moe posluiti i preseljenje, u poslednjih nekoliko
godina, preko 40 proizvoaa mleka iz Holandije u Ameriku dravu Viskonsin. Prodajui
farme u Holandiji, gde su cene poljoprivrednog zemljita izuzetno visoke, uspeli su da sa istim
kapitalom kupe farme sa viestruko veim poljoprivrednim povrinama i time znatno uveaju
kapacitete proizvodnje mleka. Ovo nije jedini primer i sve su ee situacije gde
poljoprivrednici sa irih podruja konkuriu jedni drugima za iste resurse kao to su zemljite,
klima, radna snaga, kapital i drugi.
Vertikalne integracije u lancu proizvodnje hrane nisu novina i odavno su prisutne u praksi.
Poljoprivrednici u razvijenim zemljama davno su shvatili da proizvoditi i samostalno nuditi
svoje proizvode tritu nije dobro opredelenje. Zbog toga se razvilo vie oblika ugovaranja
prodaje poljoprivrednih proizvoda sa preraivaima, veleprodajama i drugim
poljoprivrednicima koji ih koriste kao inpute (npr. kupovina kukuruza koji se koristi kao
stona hrana u proizvodnji mleka). Pod vertikalnim integracijama podrazumeva se ugovaranje
prodaje poljoprivrednih proizvoda sa drugim uesnicima u lancu proizvodnje hrane kako bi se
snizio rizik snabdevanja po ugovorenom kvalitetu i tipu proizvoda.
Tokom istorijskog razvoja proizvodnja dovoljnih koliina hrane za populaciju je bila primarni
interes drava. Danas, novi prioriteti poput: kvaliteta hrane, zdravstvene bezbednosti hrane,
ouvanje resursa zemlje, vode i vazduha, imaju rastui znaaj u oima ne-poljoprivredne
populacije. Dugo godina poljoprivrednici su imali u fokusu rast produktivnosti upotrebe
prirodnih resursa kojima su raspolagali u poljoprivrednoj proizvodnji. Takav cilj u vidu
poveanja proizvodnje po ha, po grlu stoarske proizvodnje i na kraju po poljoprivrednom
gazdinstvu, vodio je ka rastuim negativnim efektima po prirodne resurse, kao i na ne
poljoprivredna domainstva u ruralnim sredinama. Poveanje obima stoarske proizvodnje na
poljoprivrednom gazdinstvu rezultira rastuim zagaenjem vazduha i vode to u dugoronom
periodu utie na rast pritiska od strane ne poljoprivrednih domainstava za premetanjem
intenzivne stoarske proizvodnje, velikih kapaciteta u udaljenija i ree naseljena podruja.
Poljoprivredni otpad (ambalaa pesticida npr.) i njegovo odlaganje izazivaju zabrinutost po
pitanje zatite ivotne sredine.
Poljoprivrednici budunost svojih gazdinstava moraju posmatrati u svetlu odrivog razvoja.
To praktino znai da budue poslovanje moraju planirati sa tri aspekta: ekonomske, ekoloke
i drutvene odrivosti. Ekonomska i ekoloka odrivost poljoprivrednih gazdinstava su u
fokusu panje javnosti od sredine sedamdesetih godina prolog veka. Drutvena odrivost je
dimenzija odrivog razvoja kojoj se tek poslednjih godina pridaje adekvatan znaaj, a
obuhvata u osnovi odgovornosti prema potroaima (proizvodnja zdravstveno bezbedne
hrane) i odgovornosti drutva prema razvoju ruralnih sredina.
Adekvatna srpska re bi bila domain, jer domain poljoprivrednog gazdinstva raspolae sa resursima kao to
su: radna snaga, zemljite, mehanizacija, objekti, stoka, novac itd, a na bazi informacija koje prikupi unutar i
izvan gazdinstva planira, organizuje, upravlja i kontrolie upotrebu resursa u cilju postizanja zadatog jednog ili
vie ciljeva.
1.600
1.400
800.000
1.200
600.000
1.000
800
400.000
600
400
200.000
Preduzea i zadruge
1.200.000
200
0
0
1981
1991
Repubika Srbija
2002
2011
AP Vojvodina
Tree, poljoprivrednici tee da ostvare vie nivoe dohotka, kako bi mogli priutiti ivotni
standard svojoj porodici koji je uporediv sa ivotnim standardom nepoljoprivrednih
domainstava. Jedan od naina za postizanje veeg dohotka poljoprivrednih gazdinstava je
kontrolisanje veeg obima resursa i poveanje proizvodnje uz isti ili nii nivo prosenih
trokova. Drugi menaderi pokuavaju da poveaju nivo profitnih mari po jedinici proizvoda
uz zadravanje iste veliine poljoprivrednog gazdinstva. elja za unapreenjem ivotnog
standarda je glavni motivacioni faktor za uveanje veliine gazdinstva, a nove tehnologije
proizvodnje postaju simbol rasta gazdinstva.
etvrto, neke nove tehnologije su dostupne samo pri odreenoj veliini ili obimu proizvodnje,
to dodatno motivie poljoprivrednike da proire proizvodnju i raspodele fiksne trokove nove
tehnologije na to vei broj jedinica proizvodnje, kako bi proizvodnja postala ekonomski
efikasna. Kao primer mogu se navesti: suare za itarice, veliki traktori, kombajni velikih
etvenih kapaciteta, savremene staje za stoarstvo i automatizovani sistemi ishrane i mue u
stoarskoj proizvodnji. Moda su ak i vaniji, vreme i napor neophodni menaderu da ovlada
novim vetinama u proizvodnji, prodaji i finansijama. Ove vetine predstavljaju fiksnu
2
investiciju i kao takve stvaraju vee prihode za vlasnika kada se upotrebe na veem obimu
proizvodnje.
Poljoprivrednici koji ne nameravaju da proire kapacitete svojih gazdinstava najee streme
ka stratekom savezu i partnerstvu, u formalnom i neformalnom obliku sa drugim
poljoprivrednicima. Time postiu nie trokove i vie cene kao i vei proizvoai.
Poljoprivrednici u dananje vreme mogu najee da biraju izmeu etiri osnovne poslovne
strategije (Grafik 3): nizak obim proizvodnje via vrednost proizvoda, visok obim
proizvodnje nie proizvoake mare, specijalizovani dobavljai proizvoda i usluga i
delimino bavljenje poljoprivrednom proizvodnjom (part-time).
Nizak obim proizvodnje via vrednost proizvoda. Ograniena dostupnost dodatnog zemljita,
radne snage i kapitala ograniie veinu poljoprivrednika u nameri da poveaju svoje
gazdinstvo. U takvoj situaciji jedini nain za poveanje profita je proizvodnja proizvoda sa
veom vrednou. Neki e potraiti alternativne linije proizvodnje kao to su na primer:
nojevi, pargla, bundeve i slino, pri emu su promocija i prodaja kritini za njihov uspeh.
Ostali e pokuati sa varijacijama tradicionalnih proizvoda, kao to su organski proizvodi,
uzgoj pilia na otvorenom i slino. Mogu se postii i vee mare ukoliko se proizvodi dodatno
prerade, upakuju i direktno prodaju potroaima. Gazdinstva koja krenu ovim putem
suoavaju se sa velikim proizvodnim rizikom i nesigurnim tritem, ali mogu biti profitabilna i
sa tako malom veliinom raspoloivih resursa.
Visok obim proizvodnje nie proizvoake mare. Uvek e postojati tranja za osnovnim
itaricama, voem, povrem i proizvodima stoarstva. Mnogi poljoprivrednici biraju da
nastave sa istim linijama proizvodnje, koje su tradicionalno u strukturi proizvodnje njihovih
gazdinstava, uz poveanje obima proizvodnje kao naina poveanja njihovog dohotka. Za ova
gazdinstva svako sniavanje prosenih trokova je kritino za opstanak. Za poveanje veliine
poljoprivrednog gazdinstva neophodno je pozajmiti ili iznajmiti sredstva. Profitne mare su
tanke, pa je od kritine vanosti postii nie prosene trokove proizvodnje od trine cene uz
osiguranje proizvodnje i sklopljene prodajne ugovore.
Grafik 1.3: Alternativni pravci razvoja poljoprivrednih gazdinstava
Za uspeno poslovanje, farm menadment je podjednako bitan kao i obavljanje svakog drugog
posla na poljoprivrednom gazdinstvu. Poljoprivrednici koji nastoje da budu dobri domaini
moraju da ue iz svog svakodnevnog iskustva i naue da prepoznaju svoje greke. Moraju biti
odgovorni za svoje postupke i voljni da promene svoje stavove u skladu sa novim
informacijama.
1.3. Obuhvatnost farm menadmenta
Obim poslova koje menader poljoprivrednog gazdinstva obavlja je raznolik. Kao primer
aktivnosti koje spadaju u opis njihovog posla moe posluiti lista aktivnosti data u narednoj
tabeli. Menader na gazdinstvu treba da integrie veliki broj informacija iz prirodnih i
drutvenih nauka. Pri tome, odgovoran je za pribavljanje (kupovinom ili iznajmljivanjem),
upravljanje i kontrolu nad: finansijskim, materijalnim i ljudskim resursima.
Ukoliko posao menadera obavlja zaposleno lice, tada je lista aktivnosti i obaveza znatno ira.
Najee dodatno obuhvata: konsultacije sa vlasnikom gazdinstva, izradu kalkulacija za
narednu godinu, izrada finansijskih i drugih izvetaja o poslovanju gazdinstva za vlasnika
gazdinstva, itd.
Tabela broj 1.1: Primeri aktivnosti menadera na poljoprivrednom gazdinstvu4
4
Milligan R, Stanton B, What do farm managers do? 1989 Yearbook of agriculture, USDA, page 3.
Poljoprivredno gazdinstvo nije usamljeno ostrvo koje postoji samo za sebe. Ono se nalazi u
okruenju koje je: neizvesno, promenljivo i ne suvie naklonjeno poljoprivredniku, to znatno
uslonjava menadment aktivnosti. Takvo stanje kontinuirano prisiljava poljoprivrednika da
prilagodi svoje linije proizvodnje kako bi poveao profitabilnost i konkurentnost. Okruenje u
kojem posluje gazdinstvo (Grafik 4) moe se podeliti u etiri osnovna segmenta: trite,
resursi, tehnologija i institucije.
Pod tritima se podrazumevaju mesta gde se poljoprivredni proizvodi i inputi kupuju,
odnosno prodaju, a u zavisnosti od odnosa ponude i tranje formiraju cene. Iako je trite
poljoprivrednih proizvoda u odreenom obimu, zavisno od vrste proizvoda regulisano, cene
nisu poznate sve dok se ne susretnu ponuda i tranja. Odnos trinih snaga poljoprivrednika sa
jedne strane, i kupaca poljoprivrednih proizvoda i prodavaca inputa sa druge strane, zatim
uticaj konkurencije meu poljoprivrednicima i iz drugih zemalja utiu na profit
poljoprivrednog gazdinstva, kao i na menadment odluke.
Grafik 1.4: Ekonomsko okruenje poljoprivrednog gazdinstva.
Resursi
Trita
Poljoprivredno
text
gazdinstvo
Tehnologija
Institucije
Svako gazdinstvo je jedinstven skup resursa sa kojima raspolae. Teko je pronai dva
gazdinstva koja imaju isti obim i kvalitet resursa. U resurse se ubrajaju: zemljite, radna snaga,
kapital (kao to su: mehanizacija, zgrade, osnovno stado, zalihe itd.), kao i menadment
vetine, dostupnost kredita i mikroklima. U resurse se mogu ubrojati i izvori informacija kao
to su: asopisi, novine, konsultanti, savetodavci i Internet. Kljuni resurs, meu prethodno
nabrojanima je svakako poljoprivrednik sa svojim znanjem i menadment vetinama.
Vei broj institucija utie na poslovanje poljoprivrednog gazdinstva. Najvei uticaj dolazi od
strane drave tj. njene agrarne politike i donetih regulativa. Finansijsko trite znaajno utie
na dostupnost kapitala poljoprivrednicima. Regulative u oblasti zatite ivotne sredine i
zdravstvene bezbednosti hrane sve vie dobijaju na znaaju. Dostupnost usluga razvijene
poljoprivredne savetodavne slube moe biti znaajan katalizator unapreenja poslovanja
gazdinstva.
6
jedan deo uvoznih barijera za poljoprivredne proizvode u cilju postizanja vee efikasnosti u
proizvodnji hrane. Sporazumi kao to su Sporazum o slobodnoj trgovini izmeu zemalja
Centralne i Jugoistone Evrope CEFTA, kojem je Srbija pristupila u julu 2007. godine,
sporazumi sa Rusijom, Belorusijom, Turskom i Prelazni trgovinski sporazum sa zemljama EU,
takoe doprinose potrebi rasta efikasnosti proizvodnje na poljoprivrednim gazdinstvima.
Globalizacija takoe znai da su poljoprivrednici na celoj planeti konkurenti jedni drugima.
Kao jedan od primera efekata globalizacije moe posluiti i preseljenje, u poslednjih nekoliko
godina, preko 40 proizvoaa mleka iz Holandije u Ameriku dravu Viskonsin. Prodajui
farme u Holandiji, gde su cene poljoprivrednog zemljita izuzetno visoke, uspeli su da sa istim
kapitalom kupe farme sa viestruko veim poljoprivrednim povrinama i time znatno uveaju
kapacitete proizvodnje mleka. Ovo nije jedini primer i sve su ee situacije gde
poljoprivrednici sa irih podruja konkuriu jedni drugima za iste resurse kao to su zemljite,
klima, radna snaga, kapital i drugi.
Vertikalne integracije u lancu proizvodnje hrane nisu novina i odavno su prisutne u praksi.
Poljoprivrednici u razvijenim zemljama davno su shvatili da proizvoditi i samostalno nuditi
svoje proizvode tritu nije dobro opredelenje. Zbog toga se razvilo vie oblika ugovaranja
prodaje poljoprivrednih proizvoda sa preraivaima, veleprodajama i drugim
poljoprivrednicima koji ih koriste kao inpute (npr. kupovina kukuruza koji se koristi kao
stona hrana u proizvodnji mleka). Pod vertikalnim integracijama podrazumeva se ugovaranje
prodaje poljoprivrednih proizvoda sa drugim uesnicima u lancu proizvodnje hrane kako bi se
snizio rizik snabdevanja po ugovorenom kvalitetu i tipu proizvoda.
Tokom istorijskog razvoja proizvodnja dovoljnih koliina hrane za populaciju je bila primarni
interes drava. Danas, novi prioriteti poput: kvaliteta hrane, zdravstvene bezbednosti hrane,
ouvanje resursa zemlje, vode i vazduha, imaju rastui znaaj u oima ne-poljoprivredne
populacije. Dugo godina poljoprivrednici su imali u fokusu rast produktivnosti upotrebe
prirodnih resursa kojima su raspolagali u poljoprivrednoj proizvodnji. Takav cilj u vidu
poveanja proizvodnje po ha, po grlu stoarske proizvodnje i na kraju po poljoprivrednom
gazdinstvu, vodio je ka rastuim negativnim efektima po prirodne resurse, kao i na ne
poljoprivredna domainstva u ruralnim sredinama. Poveanje obima stoarske proizvodnje na
poljoprivrednom gazdinstvu rezultira rastuim zagaenjem vazduha i vode to u dugoronom
periodu utie na rast pritiska od strane ne poljoprivrednih domainstava za premetanjem
intenzivne stoarske proizvodnje, velikih kapaciteta u udaljenija i ree naseljena podruja.
Poljoprivredni otpad (ambalaa pesticida npr.) i njegovo odlaganje izazivaju zabrinutost po
pitanje zatite ivotne sredine.
Poljoprivrednici budunost svojih gazdinstava moraju posmatrati u svetlu odrivog razvoja.
To praktino znai da budue poslovanje moraju planirati sa tri aspekta: ekonomske, ekoloke
i drutvene odrivosti. Ekonomska i ekoloka odrivost poljoprivrednih gazdinstava su u
fokusu panje javnosti od sredine sedamdesetih godina prolog veka. Drutvena odrivost je
dimenzija odrivog razvoja kojoj se tek poslednjih godina pridaje adekvatan znaaj, a
obuhvata u osnovi odgovornosti prema potroaima (proizvodnja zdravstveno bezbedne
hrane) i odgovornosti drutva prema razvoju ruralnih sredina.
Adekvatna srpska re bi bila domain, jer domain poljoprivrednog gazdinstva raspolae sa resursima kao to
su: radna snaga, zemljite, mehanizacija, objekti, stoka, novac itd, a na bazi informacija koje prikupi unutar i
izvan gazdinstva planira, organizuje, upravlja i kontrolie upotrebu resursa u cilju postizanja zadatog jednog ili
vie ciljeva.
1.600
1.400
800.000
1.200
600.000
1.000
800
400.000
600
400
200.000
Preduzea i zadruge
1.200.000
200
0
0
1981
1991
Repubika Srbija
2002
2011
AP Vojvodina
Tree, poljoprivrednici tee da ostvare vie nivoe dohotka, kako bi mogli priutiti ivotni
standard svojoj porodici koji je uporediv sa ivotnim standardom nepoljoprivrednih
domainstava. Jedan od naina za postizanje veeg dohotka poljoprivrednih gazdinstava je
kontrolisanje veeg obima resursa i poveanje proizvodnje uz isti ili nii nivo prosenih
trokova. Drugi menaderi pokuavaju da poveaju nivo profitnih mari po jedinici proizvoda
uz zadravanje iste veliine poljoprivrednog gazdinstva. elja za unapreenjem ivotnog
standarda je glavni motivacioni faktor za uveanje veliine gazdinstva, a nove tehnologije
proizvodnje postaju simbol rasta gazdinstva.
etvrto, neke nove tehnologije su dostupne samo pri odreenoj veliini ili obimu proizvodnje,
to dodatno motivie poljoprivrednike da proire proizvodnju i raspodele fiksne trokove nove
tehnologije na to vei broj jedinica proizvodnje, kako bi proizvodnja postala ekonomski
efikasna. Kao primer mogu se navesti: suare za itarice, veliki traktori, kombajni velikih
etvenih kapaciteta, savremene staje za stoarstvo i automatizovani sistemi ishrane i mue u
stoarskoj proizvodnji. Moda su ak i vaniji, vreme i napor neophodni menaderu da ovlada
novim vetinama u proizvodnji, prodaji i finansijama. Ove vetine predstavljaju fiksnu
2
investiciju i kao takve stvaraju vee prihode za vlasnika kada se upotrebe na veem obimu
proizvodnje.
Poljoprivrednici koji ne nameravaju da proire kapacitete svojih gazdinstava najee streme
ka stratekom savezu i partnerstvu, u formalnom i neformalnom obliku sa drugim
poljoprivrednicima. Time postiu nie trokove i vie cene kao i vei proizvoai.
Poljoprivrednici u dananje vreme mogu najee da biraju izmeu etiri osnovne poslovne
strategije (Grafik 3): nizak obim proizvodnje via vrednost proizvoda, visok obim
proizvodnje nie proizvoake mare, specijalizovani dobavljai proizvoda i usluga i
delimino bavljenje poljoprivrednom proizvodnjom (part-time).
Nizak obim proizvodnje via vrednost proizvoda. Ograniena dostupnost dodatnog zemljita,
radne snage i kapitala ograniie veinu poljoprivrednika u nameri da poveaju svoje
gazdinstvo. U takvoj situaciji jedini nain za poveanje profita je proizvodnja proizvoda sa
veom vrednou. Neki e potraiti alternativne linije proizvodnje kao to su na primer:
nojevi, pargla, bundeve i slino, pri emu su promocija i prodaja kritini za njihov uspeh.
Ostali e pokuati sa varijacijama tradicionalnih proizvoda, kao to su organski proizvodi,
uzgoj pilia na otvorenom i slino. Mogu se postii i vee mare ukoliko se proizvodi dodatno
prerade, upakuju i direktno prodaju potroaima. Gazdinstva koja krenu ovim putem
suoavaju se sa velikim proizvodnim rizikom i nesigurnim tritem, ali mogu biti profitabilna i
sa tako malom veliinom raspoloivih resursa.
Visok obim proizvodnje nie proizvoake mare. Uvek e postojati tranja za osnovnim
itaricama, voem, povrem i proizvodima stoarstva. Mnogi poljoprivrednici biraju da
nastave sa istim linijama proizvodnje, koje su tradicionalno u strukturi proizvodnje njihovih
gazdinstava, uz poveanje obima proizvodnje kao naina poveanja njihovog dohotka. Za ova
gazdinstva svako sniavanje prosenih trokova je kritino za opstanak. Za poveanje veliine
poljoprivrednog gazdinstva neophodno je pozajmiti ili iznajmiti sredstva. Profitne mare su
tanke, pa je od kritine vanosti postii nie prosene trokove proizvodnje od trine cene uz
osiguranje proizvodnje i sklopljene prodajne ugovore.
Grafik 1.3: Alternativni pravci razvoja poljoprivrednih gazdinstava
Za uspeno poslovanje, farm menadment je podjednako bitan kao i obavljanje svakog drugog
posla na poljoprivrednom gazdinstvu. Poljoprivrednici koji nastoje da budu dobri domaini
moraju da ue iz svog svakodnevnog iskustva i naue da prepoznaju svoje greke. Moraju biti
odgovorni za svoje postupke i voljni da promene svoje stavove u skladu sa novim
informacijama.
1.3. Obuhvatnost farm menadmenta
Obim poslova koje menader poljoprivrednog gazdinstva obavlja je raznolik. Kao primer
aktivnosti koje spadaju u opis njihovog posla moe posluiti lista aktivnosti data u narednoj
tabeli. Menader na gazdinstvu treba da integrie veliki broj informacija iz prirodnih i
drutvenih nauka. Pri tome, odgovoran je za pribavljanje (kupovinom ili iznajmljivanjem),
upravljanje i kontrolu nad: finansijskim, materijalnim i ljudskim resursima.
Ukoliko posao menadera obavlja zaposleno lice, tada je lista aktivnosti i obaveza znatno ira.
Najee dodatno obuhvata: konsultacije sa vlasnikom gazdinstva, izradu kalkulacija za
narednu godinu, izrada finansijskih i drugih izvetaja o poslovanju gazdinstva za vlasnika
gazdinstva, itd.
Tabela broj 1.1: Primeri aktivnosti menadera na poljoprivrednom gazdinstvu4
4
Milligan R, Stanton B, What do farm managers do? 1989 Yearbook of agriculture, USDA, page 3.
Poljoprivredno gazdinstvo nije usamljeno ostrvo koje postoji samo za sebe. Ono se nalazi u
okruenju koje je: neizvesno, promenljivo i ne suvie naklonjeno poljoprivredniku, to znatno
uslonjava menadment aktivnosti. Takvo stanje kontinuirano prisiljava poljoprivrednika da
prilagodi svoje linije proizvodnje kako bi poveao profitabilnost i konkurentnost. Okruenje u
kojem posluje gazdinstvo (Grafik 4) moe se podeliti u etiri osnovna segmenta: trite,
resursi, tehnologija i institucije.
Pod tritima se podrazumevaju mesta gde se poljoprivredni proizvodi i inputi kupuju,
odnosno prodaju, a u zavisnosti od odnosa ponude i tranje formiraju cene. Iako je trite
poljoprivrednih proizvoda u odreenom obimu, zavisno od vrste proizvoda regulisano, cene
nisu poznate sve dok se ne susretnu ponuda i tranja. Odnos trinih snaga poljoprivrednika sa
jedne strane, i kupaca poljoprivrednih proizvoda i prodavaca inputa sa druge strane, zatim
uticaj konkurencije meu poljoprivrednicima i iz drugih zemalja utiu na profit
poljoprivrednog gazdinstva, kao i na menadment odluke.
Grafik 1.4: Ekonomsko okruenje poljoprivrednog gazdinstva.
Resursi
Trita
Poljoprivredno
text
gazdinstvo
Tehnologija
Institucije
Svako gazdinstvo je jedinstven skup resursa sa kojima raspolae. Teko je pronai dva
gazdinstva koja imaju isti obim i kvalitet resursa. U resurse se ubrajaju: zemljite, radna snaga,
kapital (kao to su: mehanizacija, zgrade, osnovno stado, zalihe itd.), kao i menadment
vetine, dostupnost kredita i mikroklima. U resurse se mogu ubrojati i izvori informacija kao
to su: asopisi, novine, konsultanti, savetodavci i Internet. Kljuni resurs, meu prethodno
nabrojanima je svakako poljoprivrednik sa svojim znanjem i menadment vetinama.
Vei broj institucija utie na poslovanje poljoprivrednog gazdinstva. Najvei uticaj dolazi od
strane drave tj. njene agrarne politike i donetih regulativa. Finansijsko trite znaajno utie
na dostupnost kapitala poljoprivrednicima. Regulative u oblasti zatite ivotne sredine i
zdravstvene bezbednosti hrane sve vie dobijaju na znaaju. Dostupnost usluga razvijene
poljoprivredne savetodavne slube moe biti znaajan katalizator unapreenja poslovanja
gazdinstva.
6
jedan deo uvoznih barijera za poljoprivredne proizvode u cilju postizanja vee efikasnosti u
proizvodnji hrane. Sporazumi kao to su Sporazum o slobodnoj trgovini izmeu zemalja
Centralne i Jugoistone Evrope CEFTA, kojem je Srbija pristupila u julu 2007. godine,
sporazumi sa Rusijom, Belorusijom, Turskom i Prelazni trgovinski sporazum sa zemljama EU,
takoe doprinose potrebi rasta efikasnosti proizvodnje na poljoprivrednim gazdinstvima.
Globalizacija takoe znai da su poljoprivrednici na celoj planeti konkurenti jedni drugima.
Kao jedan od primera efekata globalizacije moe posluiti i preseljenje, u poslednjih nekoliko
godina, preko 40 proizvoaa mleka iz Holandije u Ameriku dravu Viskonsin. Prodajui
farme u Holandiji, gde su cene poljoprivrednog zemljita izuzetno visoke, uspeli su da sa istim
kapitalom kupe farme sa viestruko veim poljoprivrednim povrinama i time znatno uveaju
kapacitete proizvodnje mleka. Ovo nije jedini primer i sve su ee situacije gde
poljoprivrednici sa irih podruja konkuriu jedni drugima za iste resurse kao to su zemljite,
klima, radna snaga, kapital i drugi.
Vertikalne integracije u lancu proizvodnje hrane nisu novina i odavno su prisutne u praksi.
Poljoprivrednici u razvijenim zemljama davno su shvatili da proizvoditi i samostalno nuditi
svoje proizvode tritu nije dobro opredelenje. Zbog toga se razvilo vie oblika ugovaranja
prodaje poljoprivrednih proizvoda sa preraivaima, veleprodajama i drugim
poljoprivrednicima koji ih koriste kao inpute (npr. kupovina kukuruza koji se koristi kao
stona hrana u proizvodnji mleka). Pod vertikalnim integracijama podrazumeva se ugovaranje
prodaje poljoprivrednih proizvoda sa drugim uesnicima u lancu proizvodnje hrane kako bi se
snizio rizik snabdevanja po ugovorenom kvalitetu i tipu proizvoda.
Tokom istorijskog razvoja proizvodnja dovoljnih koliina hrane za populaciju je bila primarni
interes drava. Danas, novi prioriteti poput: kvaliteta hrane, zdravstvene bezbednosti hrane,
ouvanje resursa zemlje, vode i vazduha, imaju rastui znaaj u oima ne-poljoprivredne
populacije. Dugo godina poljoprivrednici su imali u fokusu rast produktivnosti upotrebe
prirodnih resursa kojima su raspolagali u poljoprivrednoj proizvodnji. Takav cilj u vidu
poveanja proizvodnje po ha, po grlu stoarske proizvodnje i na kraju po poljoprivrednom
gazdinstvu, vodio je ka rastuim negativnim efektima po prirodne resurse, kao i na ne
poljoprivredna domainstva u ruralnim sredinama. Poveanje obima stoarske proizvodnje na
poljoprivrednom gazdinstvu rezultira rastuim zagaenjem vazduha i vode to u dugoronom
periodu utie na rast pritiska od strane ne poljoprivrednih domainstava za premetanjem
intenzivne stoarske proizvodnje, velikih kapaciteta u udaljenija i ree naseljena podruja.
Poljoprivredni otpad (ambalaa pesticida npr.) i njegovo odlaganje izazivaju zabrinutost po
pitanje zatite ivotne sredine.
Poljoprivrednici budunost svojih gazdinstava moraju posmatrati u svetlu odrivog razvoja.
To praktino znai da budue poslovanje moraju planirati sa tri aspekta: ekonomske, ekoloke
i drutvene odrivosti. Ekonomska i ekoloka odrivost poljoprivrednih gazdinstava su u
fokusu panje javnosti od sredine sedamdesetih godina prolog veka. Drutvena odrivost je
dimenzija odrivog razvoja kojoj se tek poslednjih godina pridaje adekvatan znaaj, a
obuhvata u osnovi odgovornosti prema potroaima (proizvodnja zdravstveno bezbedne
hrane) i odgovornosti drutva prema razvoju ruralnih sredina.
Adekvatna srpska re bi bila domain, jer domain poljoprivrednog gazdinstva raspolae sa resursima kao to
su: radna snaga, zemljite, mehanizacija, objekti, stoka, novac itd, a na bazi informacija koje prikupi unutar i
izvan gazdinstva planira, organizuje, upravlja i kontrolie upotrebu resursa u cilju postizanja zadatog jednog ili
vie ciljeva.
1.600
1.400
800.000
1.200
600.000
1.000
800
400.000
600
400
200.000
Preduzea i zadruge
1.200.000
200
0
0
1981
1991
Repubika Srbija
2002
2011
AP Vojvodina
Tree, poljoprivrednici tee da ostvare vie nivoe dohotka, kako bi mogli priutiti ivotni
standard svojoj porodici koji je uporediv sa ivotnim standardom nepoljoprivrednih
domainstava. Jedan od naina za postizanje veeg dohotka poljoprivrednih gazdinstava je
kontrolisanje veeg obima resursa i poveanje proizvodnje uz isti ili nii nivo prosenih
trokova. Drugi menaderi pokuavaju da poveaju nivo profitnih mari po jedinici proizvoda
uz zadravanje iste veliine poljoprivrednog gazdinstva. elja za unapreenjem ivotnog
standarda je glavni motivacioni faktor za uveanje veliine gazdinstva, a nove tehnologije
proizvodnje postaju simbol rasta gazdinstva.
etvrto, neke nove tehnologije su dostupne samo pri odreenoj veliini ili obimu proizvodnje,
to dodatno motivie poljoprivrednike da proire proizvodnju i raspodele fiksne trokove nove
tehnologije na to vei broj jedinica proizvodnje, kako bi proizvodnja postala ekonomski
efikasna. Kao primer mogu se navesti: suare za itarice, veliki traktori, kombajni velikih
etvenih kapaciteta, savremene staje za stoarstvo i automatizovani sistemi ishrane i mue u
stoarskoj proizvodnji. Moda su ak i vaniji, vreme i napor neophodni menaderu da ovlada
novim vetinama u proizvodnji, prodaji i finansijama. Ove vetine predstavljaju fiksnu
2
investiciju i kao takve stvaraju vee prihode za vlasnika kada se upotrebe na veem obimu
proizvodnje.
Poljoprivrednici koji ne nameravaju da proire kapacitete svojih gazdinstava najee streme
ka stratekom savezu i partnerstvu, u formalnom i neformalnom obliku sa drugim
poljoprivrednicima. Time postiu nie trokove i vie cene kao i vei proizvoai.
Poljoprivrednici u dananje vreme mogu najee da biraju izmeu etiri osnovne poslovne
strategije (Grafik 3): nizak obim proizvodnje via vrednost proizvoda, visok obim
proizvodnje nie proizvoake mare, specijalizovani dobavljai proizvoda i usluga i
delimino bavljenje poljoprivrednom proizvodnjom (part-time).
Nizak obim proizvodnje via vrednost proizvoda. Ograniena dostupnost dodatnog zemljita,
radne snage i kapitala ograniie veinu poljoprivrednika u nameri da poveaju svoje
gazdinstvo. U takvoj situaciji jedini nain za poveanje profita je proizvodnja proizvoda sa
veom vrednou. Neki e potraiti alternativne linije proizvodnje kao to su na primer:
nojevi, pargla, bundeve i slino, pri emu su promocija i prodaja kritini za njihov uspeh.
Ostali e pokuati sa varijacijama tradicionalnih proizvoda, kao to su organski proizvodi,
uzgoj pilia na otvorenom i slino. Mogu se postii i vee mare ukoliko se proizvodi dodatno
prerade, upakuju i direktno prodaju potroaima. Gazdinstva koja krenu ovim putem
suoavaju se sa velikim proizvodnim rizikom i nesigurnim tritem, ali mogu biti profitabilna i
sa tako malom veliinom raspoloivih resursa.
Visok obim proizvodnje nie proizvoake mare. Uvek e postojati tranja za osnovnim
itaricama, voem, povrem i proizvodima stoarstva. Mnogi poljoprivrednici biraju da
nastave sa istim linijama proizvodnje, koje su tradicionalno u strukturi proizvodnje njihovih
gazdinstava, uz poveanje obima proizvodnje kao naina poveanja njihovog dohotka. Za ova
gazdinstva svako sniavanje prosenih trokova je kritino za opstanak. Za poveanje veliine
poljoprivrednog gazdinstva neophodno je pozajmiti ili iznajmiti sredstva. Profitne mare su
tanke, pa je od kritine vanosti postii nie prosene trokove proizvodnje od trine cene uz
osiguranje proizvodnje i sklopljene prodajne ugovore.
Grafik 1.3: Alternativni pravci razvoja poljoprivrednih gazdinstava
Za uspeno poslovanje, farm menadment je podjednako bitan kao i obavljanje svakog drugog
posla na poljoprivrednom gazdinstvu. Poljoprivrednici koji nastoje da budu dobri domaini
moraju da ue iz svog svakodnevnog iskustva i naue da prepoznaju svoje greke. Moraju biti
odgovorni za svoje postupke i voljni da promene svoje stavove u skladu sa novim
informacijama.
1.3. Obuhvatnost farm menadmenta
Obim poslova koje menader poljoprivrednog gazdinstva obavlja je raznolik. Kao primer
aktivnosti koje spadaju u opis njihovog posla moe posluiti lista aktivnosti data u narednoj
tabeli. Menader na gazdinstvu treba da integrie veliki broj informacija iz prirodnih i
drutvenih nauka. Pri tome, odgovoran je za pribavljanje (kupovinom ili iznajmljivanjem),
upravljanje i kontrolu nad: finansijskim, materijalnim i ljudskim resursima.
Ukoliko posao menadera obavlja zaposleno lice, tada je lista aktivnosti i obaveza znatno ira.
Najee dodatno obuhvata: konsultacije sa vlasnikom gazdinstva, izradu kalkulacija za
narednu godinu, izrada finansijskih i drugih izvetaja o poslovanju gazdinstva za vlasnika
gazdinstva, itd.
Tabela broj 1.1: Primeri aktivnosti menadera na poljoprivrednom gazdinstvu4
4
Milligan R, Stanton B, What do farm managers do? 1989 Yearbook of agriculture, USDA, page 3.
Poljoprivredno gazdinstvo nije usamljeno ostrvo koje postoji samo za sebe. Ono se nalazi u
okruenju koje je: neizvesno, promenljivo i ne suvie naklonjeno poljoprivredniku, to znatno
uslonjava menadment aktivnosti. Takvo stanje kontinuirano prisiljava poljoprivrednika da
prilagodi svoje linije proizvodnje kako bi poveao profitabilnost i konkurentnost. Okruenje u
kojem posluje gazdinstvo (Grafik 4) moe se podeliti u etiri osnovna segmenta: trite,
resursi, tehnologija i institucije.
Pod tritima se podrazumevaju mesta gde se poljoprivredni proizvodi i inputi kupuju,
odnosno prodaju, a u zavisnosti od odnosa ponude i tranje formiraju cene. Iako je trite
poljoprivrednih proizvoda u odreenom obimu, zavisno od vrste proizvoda regulisano, cene
nisu poznate sve dok se ne susretnu ponuda i tranja. Odnos trinih snaga poljoprivrednika sa
jedne strane, i kupaca poljoprivrednih proizvoda i prodavaca inputa sa druge strane, zatim
uticaj konkurencije meu poljoprivrednicima i iz drugih zemalja utiu na profit
poljoprivrednog gazdinstva, kao i na menadment odluke.
Grafik 1.4: Ekonomsko okruenje poljoprivrednog gazdinstva.
Resursi
Trita
Poljoprivredno
text
gazdinstvo
Tehnologija
Institucije
Svako gazdinstvo je jedinstven skup resursa sa kojima raspolae. Teko je pronai dva
gazdinstva koja imaju isti obim i kvalitet resursa. U resurse se ubrajaju: zemljite, radna snaga,
kapital (kao to su: mehanizacija, zgrade, osnovno stado, zalihe itd.), kao i menadment
vetine, dostupnost kredita i mikroklima. U resurse se mogu ubrojati i izvori informacija kao
to su: asopisi, novine, konsultanti, savetodavci i Internet. Kljuni resurs, meu prethodno
nabrojanima je svakako poljoprivrednik sa svojim znanjem i menadment vetinama.
Vei broj institucija utie na poslovanje poljoprivrednog gazdinstva. Najvei uticaj dolazi od
strane drave tj. njene agrarne politike i donetih regulativa. Finansijsko trite znaajno utie
na dostupnost kapitala poljoprivrednicima. Regulative u oblasti zatite ivotne sredine i
zdravstvene bezbednosti hrane sve vie dobijaju na znaaju. Dostupnost usluga razvijene
poljoprivredne savetodavne slube moe biti znaajan katalizator unapreenja poslovanja
gazdinstva.
6
jedan deo uvoznih barijera za poljoprivredne proizvode u cilju postizanja vee efikasnosti u
proizvodnji hrane. Sporazumi kao to su Sporazum o slobodnoj trgovini izmeu zemalja
Centralne i Jugoistone Evrope CEFTA, kojem je Srbija pristupila u julu 2007. godine,
sporazumi sa Rusijom, Belorusijom, Turskom i Prelazni trgovinski sporazum sa zemljama EU,
takoe doprinose potrebi rasta efikasnosti proizvodnje na poljoprivrednim gazdinstvima.
Globalizacija takoe znai da su poljoprivrednici na celoj planeti konkurenti jedni drugima.
Kao jedan od primera efekata globalizacije moe posluiti i preseljenje, u poslednjih nekoliko
godina, preko 40 proizvoaa mleka iz Holandije u Ameriku dravu Viskonsin. Prodajui
farme u Holandiji, gde su cene poljoprivrednog zemljita izuzetno visoke, uspeli su da sa istim
kapitalom kupe farme sa viestruko veim poljoprivrednim povrinama i time znatno uveaju
kapacitete proizvodnje mleka. Ovo nije jedini primer i sve su ee situacije gde
poljoprivrednici sa irih podruja konkuriu jedni drugima za iste resurse kao to su zemljite,
klima, radna snaga, kapital i drugi.
Vertikalne integracije u lancu proizvodnje hrane nisu novina i odavno su prisutne u praksi.
Poljoprivrednici u razvijenim zemljama davno su shvatili da proizvoditi i samostalno nuditi
svoje proizvode tritu nije dobro opredelenje. Zbog toga se razvilo vie oblika ugovaranja
prodaje poljoprivrednih proizvoda sa preraivaima, veleprodajama i drugim
poljoprivrednicima koji ih koriste kao inpute (npr. kupovina kukuruza koji se koristi kao
stona hrana u proizvodnji mleka). Pod vertikalnim integracijama podrazumeva se ugovaranje
prodaje poljoprivrednih proizvoda sa drugim uesnicima u lancu proizvodnje hrane kako bi se
snizio rizik snabdevanja po ugovorenom kvalitetu i tipu proizvoda.
Tokom istorijskog razvoja proizvodnja dovoljnih koliina hrane za populaciju je bila primarni
interes drava. Danas, novi prioriteti poput: kvaliteta hrane, zdravstvene bezbednosti hrane,
ouvanje resursa zemlje, vode i vazduha, imaju rastui znaaj u oima ne-poljoprivredne
populacije. Dugo godina poljoprivrednici su imali u fokusu rast produktivnosti upotrebe
prirodnih resursa kojima su raspolagali u poljoprivrednoj proizvodnji. Takav cilj u vidu
poveanja proizvodnje po ha, po grlu stoarske proizvodnje i na kraju po poljoprivrednom
gazdinstvu, vodio je ka rastuim negativnim efektima po prirodne resurse, kao i na ne
poljoprivredna domainstva u ruralnim sredinama. Poveanje obima stoarske proizvodnje na
poljoprivrednom gazdinstvu rezultira rastuim zagaenjem vazduha i vode to u dugoronom
periodu utie na rast pritiska od strane ne poljoprivrednih domainstava za premetanjem
intenzivne stoarske proizvodnje, velikih kapaciteta u udaljenija i ree naseljena podruja.
Poljoprivredni otpad (ambalaa pesticida npr.) i njegovo odlaganje izazivaju zabrinutost po
pitanje zatite ivotne sredine.
Poljoprivrednici budunost svojih gazdinstava moraju posmatrati u svetlu odrivog razvoja.
To praktino znai da budue poslovanje moraju planirati sa tri aspekta: ekonomske, ekoloke
i drutvene odrivosti. Ekonomska i ekoloka odrivost poljoprivrednih gazdinstava su u
fokusu panje javnosti od sredine sedamdesetih godina prolog veka. Drutvena odrivost je
dimenzija odrivog razvoja kojoj se tek poslednjih godina pridaje adekvatan znaaj, a
obuhvata u osnovi odgovornosti prema potroaima (proizvodnja zdravstveno bezbedne
hrane) i odgovornosti drutva prema razvoju ruralnih sredina.
Adekvatna srpska re bi bila domain, jer domain poljoprivrednog gazdinstva raspolae sa resursima kao to
su: radna snaga, zemljite, mehanizacija, objekti, stoka, novac itd, a na bazi informacija koje prikupi unutar i
izvan gazdinstva planira, organizuje, upravlja i kontrolie upotrebu resursa u cilju postizanja zadatog jednog ili
vie ciljeva.
1.600
1.400
800.000
1.200
600.000
1.000
800
400.000
600
400
200.000
Preduzea i zadruge
1.200.000
200
0
0
1981
1991
Repubika Srbija
2002
2011
AP Vojvodina
Tree, poljoprivrednici tee da ostvare vie nivoe dohotka, kako bi mogli priutiti ivotni
standard svojoj porodici koji je uporediv sa ivotnim standardom nepoljoprivrednih
domainstava. Jedan od naina za postizanje veeg dohotka poljoprivrednih gazdinstava je
kontrolisanje veeg obima resursa i poveanje proizvodnje uz isti ili nii nivo prosenih
trokova. Drugi menaderi pokuavaju da poveaju nivo profitnih mari po jedinici proizvoda
uz zadravanje iste veliine poljoprivrednog gazdinstva. elja za unapreenjem ivotnog
standarda je glavni motivacioni faktor za uveanje veliine gazdinstva, a nove tehnologije
proizvodnje postaju simbol rasta gazdinstva.
etvrto, neke nove tehnologije su dostupne samo pri odreenoj veliini ili obimu proizvodnje,
to dodatno motivie poljoprivrednike da proire proizvodnju i raspodele fiksne trokove nove
tehnologije na to vei broj jedinica proizvodnje, kako bi proizvodnja postala ekonomski
efikasna. Kao primer mogu se navesti: suare za itarice, veliki traktori, kombajni velikih
etvenih kapaciteta, savremene staje za stoarstvo i automatizovani sistemi ishrane i mue u
stoarskoj proizvodnji. Moda su ak i vaniji, vreme i napor neophodni menaderu da ovlada
novim vetinama u proizvodnji, prodaji i finansijama. Ove vetine predstavljaju fiksnu
2
investiciju i kao takve stvaraju vee prihode za vlasnika kada se upotrebe na veem obimu
proizvodnje.
Poljoprivrednici koji ne nameravaju da proire kapacitete svojih gazdinstava najee streme
ka stratekom savezu i partnerstvu, u formalnom i neformalnom obliku sa drugim
poljoprivrednicima. Time postiu nie trokove i vie cene kao i vei proizvoai.
Poljoprivrednici u dananje vreme mogu najee da biraju izmeu etiri osnovne poslovne
strategije (Grafik 3): nizak obim proizvodnje via vrednost proizvoda, visok obim
proizvodnje nie proizvoake mare, specijalizovani dobavljai proizvoda i usluga i
delimino bavljenje poljoprivrednom proizvodnjom (part-time).
Nizak obim proizvodnje via vrednost proizvoda. Ograniena dostupnost dodatnog zemljita,
radne snage i kapitala ograniie veinu poljoprivrednika u nameri da poveaju svoje
gazdinstvo. U takvoj situaciji jedini nain za poveanje profita je proizvodnja proizvoda sa
veom vrednou. Neki e potraiti alternativne linije proizvodnje kao to su na primer:
nojevi, pargla, bundeve i slino, pri emu su promocija i prodaja kritini za njihov uspeh.
Ostali e pokuati sa varijacijama tradicionalnih proizvoda, kao to su organski proizvodi,
uzgoj pilia na otvorenom i slino. Mogu se postii i vee mare ukoliko se proizvodi dodatno
prerade, upakuju i direktno prodaju potroaima. Gazdinstva koja krenu ovim putem
suoavaju se sa velikim proizvodnim rizikom i nesigurnim tritem, ali mogu biti profitabilna i
sa tako malom veliinom raspoloivih resursa.
Visok obim proizvodnje nie proizvoake mare. Uvek e postojati tranja za osnovnim
itaricama, voem, povrem i proizvodima stoarstva. Mnogi poljoprivrednici biraju da
nastave sa istim linijama proizvodnje, koje su tradicionalno u strukturi proizvodnje njihovih
gazdinstava, uz poveanje obima proizvodnje kao naina poveanja njihovog dohotka. Za ova
gazdinstva svako sniavanje prosenih trokova je kritino za opstanak. Za poveanje veliine
poljoprivrednog gazdinstva neophodno je pozajmiti ili iznajmiti sredstva. Profitne mare su
tanke, pa je od kritine vanosti postii nie prosene trokove proizvodnje od trine cene uz
osiguranje proizvodnje i sklopljene prodajne ugovore.
Grafik 1.3: Alternativni pravci razvoja poljoprivrednih gazdinstava
Za uspeno poslovanje, farm menadment je podjednako bitan kao i obavljanje svakog drugog
posla na poljoprivrednom gazdinstvu. Poljoprivrednici koji nastoje da budu dobri domaini
moraju da ue iz svog svakodnevnog iskustva i naue da prepoznaju svoje greke. Moraju biti
odgovorni za svoje postupke i voljni da promene svoje stavove u skladu sa novim
informacijama.
1.3. Obuhvatnost farm menadmenta
Obim poslova koje menader poljoprivrednog gazdinstva obavlja je raznolik. Kao primer
aktivnosti koje spadaju u opis njihovog posla moe posluiti lista aktivnosti data u narednoj
tabeli. Menader na gazdinstvu treba da integrie veliki broj informacija iz prirodnih i
drutvenih nauka. Pri tome, odgovoran je za pribavljanje (kupovinom ili iznajmljivanjem),
upravljanje i kontrolu nad: finansijskim, materijalnim i ljudskim resursima.
Ukoliko posao menadera obavlja zaposleno lice, tada je lista aktivnosti i obaveza znatno ira.
Najee dodatno obuhvata: konsultacije sa vlasnikom gazdinstva, izradu kalkulacija za
narednu godinu, izrada finansijskih i drugih izvetaja o poslovanju gazdinstva za vlasnika
gazdinstva, itd.
Tabela broj 1.1: Primeri aktivnosti menadera na poljoprivrednom gazdinstvu4
4
Milligan R, Stanton B, What do farm managers do? 1989 Yearbook of agriculture, USDA, page 3.
Poljoprivredno gazdinstvo nije usamljeno ostrvo koje postoji samo za sebe. Ono se nalazi u
okruenju koje je: neizvesno, promenljivo i ne suvie naklonjeno poljoprivredniku, to znatno
uslonjava menadment aktivnosti. Takvo stanje kontinuirano prisiljava poljoprivrednika da
prilagodi svoje linije proizvodnje kako bi poveao profitabilnost i konkurentnost. Okruenje u
kojem posluje gazdinstvo (Grafik 4) moe se podeliti u etiri osnovna segmenta: trite,
resursi, tehnologija i institucije.
Pod tritima se podrazumevaju mesta gde se poljoprivredni proizvodi i inputi kupuju,
odnosno prodaju, a u zavisnosti od odnosa ponude i tranje formiraju cene. Iako je trite
poljoprivrednih proizvoda u odreenom obimu, zavisno od vrste proizvoda regulisano, cene
nisu poznate sve dok se ne susretnu ponuda i tranja. Odnos trinih snaga poljoprivrednika sa
jedne strane, i kupaca poljoprivrednih proizvoda i prodavaca inputa sa druge strane, zatim
uticaj konkurencije meu poljoprivrednicima i iz drugih zemalja utiu na profit
poljoprivrednog gazdinstva, kao i na menadment odluke.
Grafik 1.4: Ekonomsko okruenje poljoprivrednog gazdinstva.
Resursi
Trita
Poljoprivredno
text
gazdinstvo
Tehnologija
Institucije
Svako gazdinstvo je jedinstven skup resursa sa kojima raspolae. Teko je pronai dva
gazdinstva koja imaju isti obim i kvalitet resursa. U resurse se ubrajaju: zemljite, radna snaga,
kapital (kao to su: mehanizacija, zgrade, osnovno stado, zalihe itd.), kao i menadment
vetine, dostupnost kredita i mikroklima. U resurse se mogu ubrojati i izvori informacija kao
to su: asopisi, novine, konsultanti, savetodavci i Internet. Kljuni resurs, meu prethodno
nabrojanima je svakako poljoprivrednik sa svojim znanjem i menadment vetinama.
Vei broj institucija utie na poslovanje poljoprivrednog gazdinstva. Najvei uticaj dolazi od
strane drave tj. njene agrarne politike i donetih regulativa. Finansijsko trite znaajno utie
na dostupnost kapitala poljoprivrednicima. Regulative u oblasti zatite ivotne sredine i
zdravstvene bezbednosti hrane sve vie dobijaju na znaaju. Dostupnost usluga razvijene
poljoprivredne savetodavne slube moe biti znaajan katalizator unapreenja poslovanja
gazdinstva.
6
jedan deo uvoznih barijera za poljoprivredne proizvode u cilju postizanja vee efikasnosti u
proizvodnji hrane. Sporazumi kao to su Sporazum o slobodnoj trgovini izmeu zemalja
Centralne i Jugoistone Evrope CEFTA, kojem je Srbija pristupila u julu 2007. godine,
sporazumi sa Rusijom, Belorusijom, Turskom i Prelazni trgovinski sporazum sa zemljama EU,
takoe doprinose potrebi rasta efikasnosti proizvodnje na poljoprivrednim gazdinstvima.
Globalizacija takoe znai da su poljoprivrednici na celoj planeti konkurenti jedni drugima.
Kao jedan od primera efekata globalizacije moe posluiti i preseljenje, u poslednjih nekoliko
godina, preko 40 proizvoaa mleka iz Holandije u Ameriku dravu Viskonsin. Prodajui
farme u Holandiji, gde su cene poljoprivrednog zemljita izuzetno visoke, uspeli su da sa istim
kapitalom kupe farme sa viestruko veim poljoprivrednim povrinama i time znatno uveaju
kapacitete proizvodnje mleka. Ovo nije jedini primer i sve su ee situacije gde
poljoprivrednici sa irih podruja konkuriu jedni drugima za iste resurse kao to su zemljite,
klima, radna snaga, kapital i drugi.
Vertikalne integracije u lancu proizvodnje hrane nisu novina i odavno su prisutne u praksi.
Poljoprivrednici u razvijenim zemljama davno su shvatili da proizvoditi i samostalno nuditi
svoje proizvode tritu nije dobro opredelenje. Zbog toga se razvilo vie oblika ugovaranja
prodaje poljoprivrednih proizvoda sa preraivaima, veleprodajama i drugim
poljoprivrednicima koji ih koriste kao inpute (npr. kupovina kukuruza koji se koristi kao
stona hrana u proizvodnji mleka). Pod vertikalnim integracijama podrazumeva se ugovaranje
prodaje poljoprivrednih proizvoda sa drugim uesnicima u lancu proizvodnje hrane kako bi se
snizio rizik snabdevanja po ugovorenom kvalitetu i tipu proizvoda.
Tokom istorijskog razvoja proizvodnja dovoljnih koliina hrane za populaciju je bila primarni
interes drava. Danas, novi prioriteti poput: kvaliteta hrane, zdravstvene bezbednosti hrane,
ouvanje resursa zemlje, vode i vazduha, imaju rastui znaaj u oima ne-poljoprivredne
populacije. Dugo godina poljoprivrednici su imali u fokusu rast produktivnosti upotrebe
prirodnih resursa kojima su raspolagali u poljoprivrednoj proizvodnji. Takav cilj u vidu
poveanja proizvodnje po ha, po grlu stoarske proizvodnje i na kraju po poljoprivrednom
gazdinstvu, vodio je ka rastuim negativnim efektima po prirodne resurse, kao i na ne
poljoprivredna domainstva u ruralnim sredinama. Poveanje obima stoarske proizvodnje na
poljoprivrednom gazdinstvu rezultira rastuim zagaenjem vazduha i vode to u dugoronom
periodu utie na rast pritiska od strane ne poljoprivrednih domainstava za premetanjem
intenzivne stoarske proizvodnje, velikih kapaciteta u udaljenija i ree naseljena podruja.
Poljoprivredni otpad (ambalaa pesticida npr.) i njegovo odlaganje izazivaju zabrinutost po
pitanje zatite ivotne sredine.
Poljoprivrednici budunost svojih gazdinstava moraju posmatrati u svetlu odrivog razvoja.
To praktino znai da budue poslovanje moraju planirati sa tri aspekta: ekonomske, ekoloke
i drutvene odrivosti. Ekonomska i ekoloka odrivost poljoprivrednih gazdinstava su u
fokusu panje javnosti od sredine sedamdesetih godina prolog veka. Drutvena odrivost je
dimenzija odrivog razvoja kojoj se tek poslednjih godina pridaje adekvatan znaaj, a
obuhvata u osnovi odgovornosti prema potroaima (proizvodnja zdravstveno bezbedne
hrane) i odgovornosti drutva prema razvoju ruralnih sredina.
Adekvatna srpska re bi bila domain, jer domain poljoprivrednog gazdinstva raspolae sa resursima kao to
su: radna snaga, zemljite, mehanizacija, objekti, stoka, novac itd, a na bazi informacija koje prikupi unutar i
izvan gazdinstva planira, organizuje, upravlja i kontrolie upotrebu resursa u cilju postizanja zadatog jednog ili
vie ciljeva.
1.600
1.400
800.000
1.200
600.000
1.000
800
400.000
600
400
200.000
Preduzea i zadruge
1.200.000
200
0
0
1981
1991
Repubika Srbija
2002
2011
AP Vojvodina
Tree, poljoprivrednici tee da ostvare vie nivoe dohotka, kako bi mogli priutiti ivotni
standard svojoj porodici koji je uporediv sa ivotnim standardom nepoljoprivrednih
domainstava. Jedan od naina za postizanje veeg dohotka poljoprivrednih gazdinstava je
kontrolisanje veeg obima resursa i poveanje proizvodnje uz isti ili nii nivo prosenih
trokova. Drugi menaderi pokuavaju da poveaju nivo profitnih mari po jedinici proizvoda
uz zadravanje iste veliine poljoprivrednog gazdinstva. elja za unapreenjem ivotnog
standarda je glavni motivacioni faktor za uveanje veliine gazdinstva, a nove tehnologije
proizvodnje postaju simbol rasta gazdinstva.
etvrto, neke nove tehnologije su dostupne samo pri odreenoj veliini ili obimu proizvodnje,
to dodatno motivie poljoprivrednike da proire proizvodnju i raspodele fiksne trokove nove
tehnologije na to vei broj jedinica proizvodnje, kako bi proizvodnja postala ekonomski
efikasna. Kao primer mogu se navesti: suare za itarice, veliki traktori, kombajni velikih
etvenih kapaciteta, savremene staje za stoarstvo i automatizovani sistemi ishrane i mue u
stoarskoj proizvodnji. Moda su ak i vaniji, vreme i napor neophodni menaderu da ovlada
novim vetinama u proizvodnji, prodaji i finansijama. Ove vetine predstavljaju fiksnu
2
investiciju i kao takve stvaraju vee prihode za vlasnika kada se upotrebe na veem obimu
proizvodnje.
Poljoprivrednici koji ne nameravaju da proire kapacitete svojih gazdinstava najee streme
ka stratekom savezu i partnerstvu, u formalnom i neformalnom obliku sa drugim
poljoprivrednicima. Time postiu nie trokove i vie cene kao i vei proizvoai.
Poljoprivrednici u dananje vreme mogu najee da biraju izmeu etiri osnovne poslovne
strategije (Grafik 3): nizak obim proizvodnje via vrednost proizvoda, visok obim
proizvodnje nie proizvoake mare, specijalizovani dobavljai proizvoda i usluga i
delimino bavljenje poljoprivrednom proizvodnjom (part-time).
Nizak obim proizvodnje via vrednost proizvoda. Ograniena dostupnost dodatnog zemljita,
radne snage i kapitala ograniie veinu poljoprivrednika u nameri da poveaju svoje
gazdinstvo. U takvoj situaciji jedini nain za poveanje profita je proizvodnja proizvoda sa
veom vrednou. Neki e potraiti alternativne linije proizvodnje kao to su na primer:
nojevi, pargla, bundeve i slino, pri emu su promocija i prodaja kritini za njihov uspeh.
Ostali e pokuati sa varijacijama tradicionalnih proizvoda, kao to su organski proizvodi,
uzgoj pilia na otvorenom i slino. Mogu se postii i vee mare ukoliko se proizvodi dodatno
prerade, upakuju i direktno prodaju potroaima. Gazdinstva koja krenu ovim putem
suoavaju se sa velikim proizvodnim rizikom i nesigurnim tritem, ali mogu biti profitabilna i
sa tako malom veliinom raspoloivih resursa.
Visok obim proizvodnje nie proizvoake mare. Uvek e postojati tranja za osnovnim
itaricama, voem, povrem i proizvodima stoarstva. Mnogi poljoprivrednici biraju da
nastave sa istim linijama proizvodnje, koje su tradicionalno u strukturi proizvodnje njihovih
gazdinstava, uz poveanje obima proizvodnje kao naina poveanja njihovog dohotka. Za ova
gazdinstva svako sniavanje prosenih trokova je kritino za opstanak. Za poveanje veliine
poljoprivrednog gazdinstva neophodno je pozajmiti ili iznajmiti sredstva. Profitne mare su
tanke, pa je od kritine vanosti postii nie prosene trokove proizvodnje od trine cene uz
osiguranje proizvodnje i sklopljene prodajne ugovore.
Grafik 1.3: Alternativni pravci razvoja poljoprivrednih gazdinstava
Za uspeno poslovanje, farm menadment je podjednako bitan kao i obavljanje svakog drugog
posla na poljoprivrednom gazdinstvu. Poljoprivrednici koji nastoje da budu dobri domaini
moraju da ue iz svog svakodnevnog iskustva i naue da prepoznaju svoje greke. Moraju biti
odgovorni za svoje postupke i voljni da promene svoje stavove u skladu sa novim
informacijama.
1.3. Obuhvatnost farm menadmenta
Obim poslova koje menader poljoprivrednog gazdinstva obavlja je raznolik. Kao primer
aktivnosti koje spadaju u opis njihovog posla moe posluiti lista aktivnosti data u narednoj
tabeli. Menader na gazdinstvu treba da integrie veliki broj informacija iz prirodnih i
drutvenih nauka. Pri tome, odgovoran je za pribavljanje (kupovinom ili iznajmljivanjem),
upravljanje i kontrolu nad: finansijskim, materijalnim i ljudskim resursima.
Ukoliko posao menadera obavlja zaposleno lice, tada je lista aktivnosti i obaveza znatno ira.
Najee dodatno obuhvata: konsultacije sa vlasnikom gazdinstva, izradu kalkulacija za
narednu godinu, izrada finansijskih i drugih izvetaja o poslovanju gazdinstva za vlasnika
gazdinstva, itd.
Tabela broj 1.1: Primeri aktivnosti menadera na poljoprivrednom gazdinstvu4
4
Milligan R, Stanton B, What do farm managers do? 1989 Yearbook of agriculture, USDA, page 3.
Poljoprivredno gazdinstvo nije usamljeno ostrvo koje postoji samo za sebe. Ono se nalazi u
okruenju koje je: neizvesno, promenljivo i ne suvie naklonjeno poljoprivredniku, to znatno
uslonjava menadment aktivnosti. Takvo stanje kontinuirano prisiljava poljoprivrednika da
prilagodi svoje linije proizvodnje kako bi poveao profitabilnost i konkurentnost. Okruenje u
kojem posluje gazdinstvo (Grafik 4) moe se podeliti u etiri osnovna segmenta: trite,
resursi, tehnologija i institucije.
Pod tritima se podrazumevaju mesta gde se poljoprivredni proizvodi i inputi kupuju,
odnosno prodaju, a u zavisnosti od odnosa ponude i tranje formiraju cene. Iako je trite
poljoprivrednih proizvoda u odreenom obimu, zavisno od vrste proizvoda regulisano, cene
nisu poznate sve dok se ne susretnu ponuda i tranja. Odnos trinih snaga poljoprivrednika sa
jedne strane, i kupaca poljoprivrednih proizvoda i prodavaca inputa sa druge strane, zatim
uticaj konkurencije meu poljoprivrednicima i iz drugih zemalja utiu na profit
poljoprivrednog gazdinstva, kao i na menadment odluke.
Grafik 1.4: Ekonomsko okruenje poljoprivrednog gazdinstva.
Resursi
Trita
Poljoprivredno
text
gazdinstvo
Tehnologija
Institucije
Svako gazdinstvo je jedinstven skup resursa sa kojima raspolae. Teko je pronai dva
gazdinstva koja imaju isti obim i kvalitet resursa. U resurse se ubrajaju: zemljite, radna snaga,
kapital (kao to su: mehanizacija, zgrade, osnovno stado, zalihe itd.), kao i menadment
vetine, dostupnost kredita i mikroklima. U resurse se mogu ubrojati i izvori informacija kao
to su: asopisi, novine, konsultanti, savetodavci i Internet. Kljuni resurs, meu prethodno
nabrojanima je svakako poljoprivrednik sa svojim znanjem i menadment vetinama.
Vei broj institucija utie na poslovanje poljoprivrednog gazdinstva. Najvei uticaj dolazi od
strane drave tj. njene agrarne politike i donetih regulativa. Finansijsko trite znaajno utie
na dostupnost kapitala poljoprivrednicima. Regulative u oblasti zatite ivotne sredine i
zdravstvene bezbednosti hrane sve vie dobijaju na znaaju. Dostupnost usluga razvijene
poljoprivredne savetodavne slube moe biti znaajan katalizator unapreenja poslovanja
gazdinstva.
6
jedan deo uvoznih barijera za poljoprivredne proizvode u cilju postizanja vee efikasnosti u
proizvodnji hrane. Sporazumi kao to su Sporazum o slobodnoj trgovini izmeu zemalja
Centralne i Jugoistone Evrope CEFTA, kojem je Srbija pristupila u julu 2007. godine,
sporazumi sa Rusijom, Belorusijom, Turskom i Prelazni trgovinski sporazum sa zemljama EU,
takoe doprinose potrebi rasta efikasnosti proizvodnje na poljoprivrednim gazdinstvima.
Globalizacija takoe znai da su poljoprivrednici na celoj planeti konkurenti jedni drugima.
Kao jedan od primera efekata globalizacije moe posluiti i preseljenje, u poslednjih nekoliko
godina, preko 40 proizvoaa mleka iz Holandije u Ameriku dravu Viskonsin. Prodajui
farme u Holandiji, gde su cene poljoprivrednog zemljita izuzetno visoke, uspeli su da sa istim
kapitalom kupe farme sa viestruko veim poljoprivrednim povrinama i time znatno uveaju
kapacitete proizvodnje mleka. Ovo nije jedini primer i sve su ee situacije gde
poljoprivrednici sa irih podruja konkuriu jedni drugima za iste resurse kao to su zemljite,
klima, radna snaga, kapital i drugi.
Vertikalne integracije u lancu proizvodnje hrane nisu novina i odavno su prisutne u praksi.
Poljoprivrednici u razvijenim zemljama davno su shvatili da proizvoditi i samostalno nuditi
svoje proizvode tritu nije dobro opredelenje. Zbog toga se razvilo vie oblika ugovaranja
prodaje poljoprivrednih proizvoda sa preraivaima, veleprodajama i drugim
poljoprivrednicima koji ih koriste kao inpute (npr. kupovina kukuruza koji se koristi kao
stona hrana u proizvodnji mleka). Pod vertikalnim integracijama podrazumeva se ugovaranje
prodaje poljoprivrednih proizvoda sa drugim uesnicima u lancu proizvodnje hrane kako bi se
snizio rizik snabdevanja po ugovorenom kvalitetu i tipu proizvoda.
Tokom istorijskog razvoja proizvodnja dovoljnih koliina hrane za populaciju je bila primarni
interes drava. Danas, novi prioriteti poput: kvaliteta hrane, zdravstvene bezbednosti hrane,
ouvanje resursa zemlje, vode i vazduha, imaju rastui znaaj u oima ne-poljoprivredne
populacije. Dugo godina poljoprivrednici su imali u fokusu rast produktivnosti upotrebe
prirodnih resursa kojima su raspolagali u poljoprivrednoj proizvodnji. Takav cilj u vidu
poveanja proizvodnje po ha, po grlu stoarske proizvodnje i na kraju po poljoprivrednom
gazdinstvu, vodio je ka rastuim negativnim efektima po prirodne resurse, kao i na ne
poljoprivredna domainstva u ruralnim sredinama. Poveanje obima stoarske proizvodnje na
poljoprivrednom gazdinstvu rezultira rastuim zagaenjem vazduha i vode to u dugoronom
periodu utie na rast pritiska od strane ne poljoprivrednih domainstava za premetanjem
intenzivne stoarske proizvodnje, velikih kapaciteta u udaljenija i ree naseljena podruja.
Poljoprivredni otpad (ambalaa pesticida npr.) i njegovo odlaganje izazivaju zabrinutost po
pitanje zatite ivotne sredine.
Poljoprivrednici budunost svojih gazdinstava moraju posmatrati u svetlu odrivog razvoja.
To praktino znai da budue poslovanje moraju planirati sa tri aspekta: ekonomske, ekoloke
i drutvene odrivosti. Ekonomska i ekoloka odrivost poljoprivrednih gazdinstava su u
fokusu panje javnosti od sredine sedamdesetih godina prolog veka. Drutvena odrivost je
dimenzija odrivog razvoja kojoj se tek poslednjih godina pridaje adekvatan znaaj, a
obuhvata u osnovi odgovornosti prema potroaima (proizvodnja zdravstveno bezbedne
hrane) i odgovornosti drutva prema razvoju ruralnih sredina.
Adekvatna srpska re bi bila domain, jer domain poljoprivrednog gazdinstva raspolae sa resursima kao to
su: radna snaga, zemljite, mehanizacija, objekti, stoka, novac itd, a na bazi informacija koje prikupi unutar i
izvan gazdinstva planira, organizuje, upravlja i kontrolie upotrebu resursa u cilju postizanja zadatog jednog ili
vie ciljeva.
1.600
1.400
800.000
1.200
600.000
1.000
800
400.000
600
400
200.000
Preduzea i zadruge
1.200.000
200
0
0
1981
1991
Repubika Srbija
2002
2011
AP Vojvodina
Tree, poljoprivrednici tee da ostvare vie nivoe dohotka, kako bi mogli priutiti ivotni
standard svojoj porodici koji je uporediv sa ivotnim standardom nepoljoprivrednih
domainstava. Jedan od naina za postizanje veeg dohotka poljoprivrednih gazdinstava je
kontrolisanje veeg obima resursa i poveanje proizvodnje uz isti ili nii nivo prosenih
trokova. Drugi menaderi pokuavaju da poveaju nivo profitnih mari po jedinici proizvoda
uz zadravanje iste veliine poljoprivrednog gazdinstva. elja za unapreenjem ivotnog
standarda je glavni motivacioni faktor za uveanje veliine gazdinstva, a nove tehnologije
proizvodnje postaju simbol rasta gazdinstva.
etvrto, neke nove tehnologije su dostupne samo pri odreenoj veliini ili obimu proizvodnje,
to dodatno motivie poljoprivrednike da proire proizvodnju i raspodele fiksne trokove nove
tehnologije na to vei broj jedinica proizvodnje, kako bi proizvodnja postala ekonomski
efikasna. Kao primer mogu se navesti: suare za itarice, veliki traktori, kombajni velikih
etvenih kapaciteta, savremene staje za stoarstvo i automatizovani sistemi ishrane i mue u
stoarskoj proizvodnji. Moda su ak i vaniji, vreme i napor neophodni menaderu da ovlada
novim vetinama u proizvodnji, prodaji i finansijama. Ove vetine predstavljaju fiksnu
2
investiciju i kao takve stvaraju vee prihode za vlasnika kada se upotrebe na veem obimu
proizvodnje.
Poljoprivrednici koji ne nameravaju da proire kapacitete svojih gazdinstava najee streme
ka stratekom savezu i partnerstvu, u formalnom i neformalnom obliku sa drugim
poljoprivrednicima. Time postiu nie trokove i vie cene kao i vei proizvoai.
Poljoprivrednici u dananje vreme mogu najee da biraju izmeu etiri osnovne poslovne
strategije (Grafik 3): nizak obim proizvodnje via vrednost proizvoda, visok obim
proizvodnje nie proizvoake mare, specijalizovani dobavljai proizvoda i usluga i
delimino bavljenje poljoprivrednom proizvodnjom (part-time).
Nizak obim proizvodnje via vrednost proizvoda. Ograniena dostupnost dodatnog zemljita,
radne snage i kapitala ograniie veinu poljoprivrednika u nameri da poveaju svoje
gazdinstvo. U takvoj situaciji jedini nain za poveanje profita je proizvodnja proizvoda sa
veom vrednou. Neki e potraiti alternativne linije proizvodnje kao to su na primer:
nojevi, pargla, bundeve i slino, pri emu su promocija i prodaja kritini za njihov uspeh.
Ostali e pokuati sa varijacijama tradicionalnih proizvoda, kao to su organski proizvodi,
uzgoj pilia na otvorenom i slino. Mogu se postii i vee mare ukoliko se proizvodi dodatno
prerade, upakuju i direktno prodaju potroaima. Gazdinstva koja krenu ovim putem
suoavaju se sa velikim proizvodnim rizikom i nesigurnim tritem, ali mogu biti profitabilna i
sa tako malom veliinom raspoloivih resursa.
Visok obim proizvodnje nie proizvoake mare. Uvek e postojati tranja za osnovnim
itaricama, voem, povrem i proizvodima stoarstva. Mnogi poljoprivrednici biraju da
nastave sa istim linijama proizvodnje, koje su tradicionalno u strukturi proizvodnje njihovih
gazdinstava, uz poveanje obima proizvodnje kao naina poveanja njihovog dohotka. Za ova
gazdinstva svako sniavanje prosenih trokova je kritino za opstanak. Za poveanje veliine
poljoprivrednog gazdinstva neophodno je pozajmiti ili iznajmiti sredstva. Profitne mare su
tanke, pa je od kritine vanosti postii nie prosene trokove proizvodnje od trine cene uz
osiguranje proizvodnje i sklopljene prodajne ugovore.
Grafik 1.3: Alternativni pravci razvoja poljoprivrednih gazdinstava
Za uspeno poslovanje, farm menadment je podjednako bitan kao i obavljanje svakog drugog
posla na poljoprivrednom gazdinstvu. Poljoprivrednici koji nastoje da budu dobri domaini
moraju da ue iz svog svakodnevnog iskustva i naue da prepoznaju svoje greke. Moraju biti
odgovorni za svoje postupke i voljni da promene svoje stavove u skladu sa novim
informacijama.
1.3. Obuhvatnost farm menadmenta
Obim poslova koje menader poljoprivrednog gazdinstva obavlja je raznolik. Kao primer
aktivnosti koje spadaju u opis njihovog posla moe posluiti lista aktivnosti data u narednoj
tabeli. Menader na gazdinstvu treba da integrie veliki broj informacija iz prirodnih i
drutvenih nauka. Pri tome, odgovoran je za pribavljanje (kupovinom ili iznajmljivanjem),
upravljanje i kontrolu nad: finansijskim, materijalnim i ljudskim resursima.
Ukoliko posao menadera obavlja zaposleno lice, tada je lista aktivnosti i obaveza znatno ira.
Najee dodatno obuhvata: konsultacije sa vlasnikom gazdinstva, izradu kalkulacija za
narednu godinu, izrada finansijskih i drugih izvetaja o poslovanju gazdinstva za vlasnika
gazdinstva, itd.
Tabela broj 1.1: Primeri aktivnosti menadera na poljoprivrednom gazdinstvu4
4
Milligan R, Stanton B, What do farm managers do? 1989 Yearbook of agriculture, USDA, page 3.
Poljoprivredno gazdinstvo nije usamljeno ostrvo koje postoji samo za sebe. Ono se nalazi u
okruenju koje je: neizvesno, promenljivo i ne suvie naklonjeno poljoprivredniku, to znatno
uslonjava menadment aktivnosti. Takvo stanje kontinuirano prisiljava poljoprivrednika da
prilagodi svoje linije proizvodnje kako bi poveao profitabilnost i konkurentnost. Okruenje u
kojem posluje gazdinstvo (Grafik 4) moe se podeliti u etiri osnovna segmenta: trite,
resursi, tehnologija i institucije.
Pod tritima se podrazumevaju mesta gde se poljoprivredni proizvodi i inputi kupuju,
odnosno prodaju, a u zavisnosti od odnosa ponude i tranje formiraju cene. Iako je trite
poljoprivrednih proizvoda u odreenom obimu, zavisno od vrste proizvoda regulisano, cene
nisu poznate sve dok se ne susretnu ponuda i tranja. Odnos trinih snaga poljoprivrednika sa
jedne strane, i kupaca poljoprivrednih proizvoda i prodavaca inputa sa druge strane, zatim
uticaj konkurencije meu poljoprivrednicima i iz drugih zemalja utiu na profit
poljoprivrednog gazdinstva, kao i na menadment odluke.
Grafik 1.4: Ekonomsko okruenje poljoprivrednog gazdinstva.
Resursi
Trita
Poljoprivredno
text
gazdinstvo
Tehnologija
Institucije
Svako gazdinstvo je jedinstven skup resursa sa kojima raspolae. Teko je pronai dva
gazdinstva koja imaju isti obim i kvalitet resursa. U resurse se ubrajaju: zemljite, radna snaga,
kapital (kao to su: mehanizacija, zgrade, osnovno stado, zalihe itd.), kao i menadment
vetine, dostupnost kredita i mikroklima. U resurse se mogu ubrojati i izvori informacija kao
to su: asopisi, novine, konsultanti, savetodavci i Internet. Kljuni resurs, meu prethodno
nabrojanima je svakako poljoprivrednik sa svojim znanjem i menadment vetinama.
Vei broj institucija utie na poslovanje poljoprivrednog gazdinstva. Najvei uticaj dolazi od
strane drave tj. njene agrarne politike i donetih regulativa. Finansijsko trite znaajno utie
na dostupnost kapitala poljoprivrednicima. Regulative u oblasti zatite ivotne sredine i
zdravstvene bezbednosti hrane sve vie dobijaju na znaaju. Dostupnost usluga razvijene
poljoprivredne savetodavne slube moe biti znaajan katalizator unapreenja poslovanja
gazdinstva.
6
jedan deo uvoznih barijera za poljoprivredne proizvode u cilju postizanja vee efikasnosti u
proizvodnji hrane. Sporazumi kao to su Sporazum o slobodnoj trgovini izmeu zemalja
Centralne i Jugoistone Evrope CEFTA, kojem je Srbija pristupila u julu 2007. godine,
sporazumi sa Rusijom, Belorusijom, Turskom i Prelazni trgovinski sporazum sa zemljama EU,
takoe doprinose potrebi rasta efikasnosti proizvodnje na poljoprivrednim gazdinstvima.
Globalizacija takoe znai da su poljoprivrednici na celoj planeti konkurenti jedni drugima.
Kao jedan od primera efekata globalizacije moe posluiti i preseljenje, u poslednjih nekoliko
godina, preko 40 proizvoaa mleka iz Holandije u Ameriku dravu Viskonsin. Prodajui
farme u Holandiji, gde su cene poljoprivrednog zemljita izuzetno visoke, uspeli su da sa istim
kapitalom kupe farme sa viestruko veim poljoprivrednim povrinama i time znatno uveaju
kapacitete proizvodnje mleka. Ovo nije jedini primer i sve su ee situacije gde
poljoprivrednici sa irih podruja konkuriu jedni drugima za iste resurse kao to su zemljite,
klima, radna snaga, kapital i drugi.
Vertikalne integracije u lancu proizvodnje hrane nisu novina i odavno su prisutne u praksi.
Poljoprivrednici u razvijenim zemljama davno su shvatili da proizvoditi i samostalno nuditi
svoje proizvode tritu nije dobro opredelenje. Zbog toga se razvilo vie oblika ugovaranja
prodaje poljoprivrednih proizvoda sa preraivaima, veleprodajama i drugim
poljoprivrednicima koji ih koriste kao inpute (npr. kupovina kukuruza koji se koristi kao
stona hrana u proizvodnji mleka). Pod vertikalnim integracijama podrazumeva se ugovaranje
prodaje poljoprivrednih proizvoda sa drugim uesnicima u lancu proizvodnje hrane kako bi se
snizio rizik snabdevanja po ugovorenom kvalitetu i tipu proizvoda.
Tokom istorijskog razvoja proizvodnja dovoljnih koliina hrane za populaciju je bila primarni
interes drava. Danas, novi prioriteti poput: kvaliteta hrane, zdravstvene bezbednosti hrane,
ouvanje resursa zemlje, vode i vazduha, imaju rastui znaaj u oima ne-poljoprivredne
populacije. Dugo godina poljoprivrednici su imali u fokusu rast produktivnosti upotrebe
prirodnih resursa kojima su raspolagali u poljoprivrednoj proizvodnji. Takav cilj u vidu
poveanja proizvodnje po ha, po grlu stoarske proizvodnje i na kraju po poljoprivrednom
gazdinstvu, vodio je ka rastuim negativnim efektima po prirodne resurse, kao i na ne
poljoprivredna domainstva u ruralnim sredinama. Poveanje obima stoarske proizvodnje na
poljoprivrednom gazdinstvu rezultira rastuim zagaenjem vazduha i vode to u dugoronom
periodu utie na rast pritiska od strane ne poljoprivrednih domainstava za premetanjem
intenzivne stoarske proizvodnje, velikih kapaciteta u udaljenija i ree naseljena podruja.
Poljoprivredni otpad (ambalaa pesticida npr.) i njegovo odlaganje izazivaju zabrinutost po
pitanje zatite ivotne sredine.
Poljoprivrednici budunost svojih gazdinstava moraju posmatrati u svetlu odrivog razvoja.
To praktino znai da budue poslovanje moraju planirati sa tri aspekta: ekonomske, ekoloke
i drutvene odrivosti. Ekonomska i ekoloka odrivost poljoprivrednih gazdinstava su u
fokusu panje javnosti od sredine sedamdesetih godina prolog veka. Drutvena odrivost je
dimenzija odrivog razvoja kojoj se tek poslednjih godina pridaje adekvatan znaaj, a
obuhvata u osnovi odgovornosti prema potroaima (proizvodnja zdravstveno bezbedne
hrane) i odgovornosti drutva prema razvoju ruralnih sredina.
Adekvatna srpska re bi bila domain, jer domain poljoprivrednog gazdinstva raspolae sa resursima kao to
su: radna snaga, zemljite, mehanizacija, objekti, stoka, novac itd, a na bazi informacija koje prikupi unutar i
izvan gazdinstva planira, organizuje, upravlja i kontrolie upotrebu resursa u cilju postizanja zadatog jednog ili
vie ciljeva.
1.600
1.400
800.000
1.200
600.000
1.000
800
400.000
600
400
200.000
Preduzea i zadruge
1.200.000
200
0
0
1981
1991
Repubika Srbija
2002
2011
AP Vojvodina
Tree, poljoprivrednici tee da ostvare vie nivoe dohotka, kako bi mogli priutiti ivotni
standard svojoj porodici koji je uporediv sa ivotnim standardom nepoljoprivrednih
domainstava. Jedan od naina za postizanje veeg dohotka poljoprivrednih gazdinstava je
kontrolisanje veeg obima resursa i poveanje proizvodnje uz isti ili nii nivo prosenih
trokova. Drugi menaderi pokuavaju da poveaju nivo profitnih mari po jedinici proizvoda
uz zadravanje iste veliine poljoprivrednog gazdinstva. elja za unapreenjem ivotnog
standarda je glavni motivacioni faktor za uveanje veliine gazdinstva, a nove tehnologije
proizvodnje postaju simbol rasta gazdinstva.
etvrto, neke nove tehnologije su dostupne samo pri odreenoj veliini ili obimu proizvodnje,
to dodatno motivie poljoprivrednike da proire proizvodnju i raspodele fiksne trokove nove
tehnologije na to vei broj jedinica proizvodnje, kako bi proizvodnja postala ekonomski
efikasna. Kao primer mogu se navesti: suare za itarice, veliki traktori, kombajni velikih
etvenih kapaciteta, savremene staje za stoarstvo i automatizovani sistemi ishrane i mue u
stoarskoj proizvodnji. Moda su ak i vaniji, vreme i napor neophodni menaderu da ovlada
novim vetinama u proizvodnji, prodaji i finansijama. Ove vetine predstavljaju fiksnu
2
investiciju i kao takve stvaraju vee prihode za vlasnika kada se upotrebe na veem obimu
proizvodnje.
Poljoprivrednici koji ne nameravaju da proire kapacitete svojih gazdinstava najee streme
ka stratekom savezu i partnerstvu, u formalnom i neformalnom obliku sa drugim
poljoprivrednicima. Time postiu nie trokove i vie cene kao i vei proizvoai.
Poljoprivrednici u dananje vreme mogu najee da biraju izmeu etiri osnovne poslovne
strategije (Grafik 3): nizak obim proizvodnje via vrednost proizvoda, visok obim
proizvodnje nie proizvoake mare, specijalizovani dobavljai proizvoda i usluga i
delimino bavljenje poljoprivrednom proizvodnjom (part-time).
Nizak obim proizvodnje via vrednost proizvoda. Ograniena dostupnost dodatnog zemljita,
radne snage i kapitala ograniie veinu poljoprivrednika u nameri da poveaju svoje
gazdinstvo. U takvoj situaciji jedini nain za poveanje profita je proizvodnja proizvoda sa
veom vrednou. Neki e potraiti alternativne linije proizvodnje kao to su na primer:
nojevi, pargla, bundeve i slino, pri emu su promocija i prodaja kritini za njihov uspeh.
Ostali e pokuati sa varijacijama tradicionalnih proizvoda, kao to su organski proizvodi,
uzgoj pilia na otvorenom i slino. Mogu se postii i vee mare ukoliko se proizvodi dodatno
prerade, upakuju i direktno prodaju potroaima. Gazdinstva koja krenu ovim putem
suoavaju se sa velikim proizvodnim rizikom i nesigurnim tritem, ali mogu biti profitabilna i
sa tako malom veliinom raspoloivih resursa.
Visok obim proizvodnje nie proizvoake mare. Uvek e postojati tranja za osnovnim
itaricama, voem, povrem i proizvodima stoarstva. Mnogi poljoprivrednici biraju da
nastave sa istim linijama proizvodnje, koje su tradicionalno u strukturi proizvodnje njihovih
gazdinstava, uz poveanje obima proizvodnje kao naina poveanja njihovog dohotka. Za ova
gazdinstva svako sniavanje prosenih trokova je kritino za opstanak. Za poveanje veliine
poljoprivrednog gazdinstva neophodno je pozajmiti ili iznajmiti sredstva. Profitne mare su
tanke, pa je od kritine vanosti postii nie prosene trokove proizvodnje od trine cene uz
osiguranje proizvodnje i sklopljene prodajne ugovore.
Grafik 1.3: Alternativni pravci razvoja poljoprivrednih gazdinstava
Za uspeno poslovanje, farm menadment je podjednako bitan kao i obavljanje svakog drugog
posla na poljoprivrednom gazdinstvu. Poljoprivrednici koji nastoje da budu dobri domaini
moraju da ue iz svog svakodnevnog iskustva i naue da prepoznaju svoje greke. Moraju biti
odgovorni za svoje postupke i voljni da promene svoje stavove u skladu sa novim
informacijama.
1.3. Obuhvatnost farm menadmenta
Obim poslova koje menader poljoprivrednog gazdinstva obavlja je raznolik. Kao primer
aktivnosti koje spadaju u opis njihovog posla moe posluiti lista aktivnosti data u narednoj
tabeli. Menader na gazdinstvu treba da integrie veliki broj informacija iz prirodnih i
drutvenih nauka. Pri tome, odgovoran je za pribavljanje (kupovinom ili iznajmljivanjem),
upravljanje i kontrolu nad: finansijskim, materijalnim i ljudskim resursima.
Ukoliko posao menadera obavlja zaposleno lice, tada je lista aktivnosti i obaveza znatno ira.
Najee dodatno obuhvata: konsultacije sa vlasnikom gazdinstva, izradu kalkulacija za
narednu godinu, izrada finansijskih i drugih izvetaja o poslovanju gazdinstva za vlasnika
gazdinstva, itd.
Tabela broj 1.1: Primeri aktivnosti menadera na poljoprivrednom gazdinstvu4
4
Milligan R, Stanton B, What do farm managers do? 1989 Yearbook of agriculture, USDA, page 3.
Poljoprivredno gazdinstvo nije usamljeno ostrvo koje postoji samo za sebe. Ono se nalazi u
okruenju koje je: neizvesno, promenljivo i ne suvie naklonjeno poljoprivredniku, to znatno
uslonjava menadment aktivnosti. Takvo stanje kontinuirano prisiljava poljoprivrednika da
prilagodi svoje linije proizvodnje kako bi poveao profitabilnost i konkurentnost. Okruenje u
kojem posluje gazdinstvo (Grafik 4) moe se podeliti u etiri osnovna segmenta: trite,
resursi, tehnologija i institucije.
Pod tritima se podrazumevaju mesta gde se poljoprivredni proizvodi i inputi kupuju,
odnosno prodaju, a u zavisnosti od odnosa ponude i tranje formiraju cene. Iako je trite
poljoprivrednih proizvoda u odreenom obimu, zavisno od vrste proizvoda regulisano, cene
nisu poznate sve dok se ne susretnu ponuda i tranja. Odnos trinih snaga poljoprivrednika sa
jedne strane, i kupaca poljoprivrednih proizvoda i prodavaca inputa sa druge strane, zatim
uticaj konkurencije meu poljoprivrednicima i iz drugih zemalja utiu na profit
poljoprivrednog gazdinstva, kao i na menadment odluke.
Grafik 1.4: Ekonomsko okruenje poljoprivrednog gazdinstva.
Resursi
Trita
Poljoprivredno
text
gazdinstvo
Tehnologija
Institucije
Svako gazdinstvo je jedinstven skup resursa sa kojima raspolae. Teko je pronai dva
gazdinstva koja imaju isti obim i kvalitet resursa. U resurse se ubrajaju: zemljite, radna snaga,
kapital (kao to su: mehanizacija, zgrade, osnovno stado, zalihe itd.), kao i menadment
vetine, dostupnost kredita i mikroklima. U resurse se mogu ubrojati i izvori informacija kao
to su: asopisi, novine, konsultanti, savetodavci i Internet. Kljuni resurs, meu prethodno
nabrojanima je svakako poljoprivrednik sa svojim znanjem i menadment vetinama.
Vei broj institucija utie na poslovanje poljoprivrednog gazdinstva. Najvei uticaj dolazi od
strane drave tj. njene agrarne politike i donetih regulativa. Finansijsko trite znaajno utie
na dostupnost kapitala poljoprivrednicima. Regulative u oblasti zatite ivotne sredine i
zdravstvene bezbednosti hrane sve vie dobijaju na znaaju. Dostupnost usluga razvijene
poljoprivredne savetodavne slube moe biti znaajan katalizator unapreenja poslovanja
gazdinstva.
6
jedan deo uvoznih barijera za poljoprivredne proizvode u cilju postizanja vee efikasnosti u
proizvodnji hrane. Sporazumi kao to su Sporazum o slobodnoj trgovini izmeu zemalja
Centralne i Jugoistone Evrope CEFTA, kojem je Srbija pristupila u julu 2007. godine,
sporazumi sa Rusijom, Belorusijom, Turskom i Prelazni trgovinski sporazum sa zemljama EU,
takoe doprinose potrebi rasta efikasnosti proizvodnje na poljoprivrednim gazdinstvima.
Globalizacija takoe znai da su poljoprivrednici na celoj planeti konkurenti jedni drugima.
Kao jedan od primera efekata globalizacije moe posluiti i preseljenje, u poslednjih nekoliko
godina, preko 40 proizvoaa mleka iz Holandije u Ameriku dravu Viskonsin. Prodajui
farme u Holandiji, gde su cene poljoprivrednog zemljita izuzetno visoke, uspeli su da sa istim
kapitalom kupe farme sa viestruko veim poljoprivrednim povrinama i time znatno uveaju
kapacitete proizvodnje mleka. Ovo nije jedini primer i sve su ee situacije gde
poljoprivrednici sa irih podruja konkuriu jedni drugima za iste resurse kao to su zemljite,
klima, radna snaga, kapital i drugi.
Vertikalne integracije u lancu proizvodnje hrane nisu novina i odavno su prisutne u praksi.
Poljoprivrednici u razvijenim zemljama davno su shvatili da proizvoditi i samostalno nuditi
svoje proizvode tritu nije dobro opredelenje. Zbog toga se razvilo vie oblika ugovaranja
prodaje poljoprivrednih proizvoda sa preraivaima, veleprodajama i drugim
poljoprivrednicima koji ih koriste kao inpute (npr. kupovina kukuruza koji se koristi kao
stona hrana u proizvodnji mleka). Pod vertikalnim integracijama podrazumeva se ugovaranje
prodaje poljoprivrednih proizvoda sa drugim uesnicima u lancu proizvodnje hrane kako bi se
snizio rizik snabdevanja po ugovorenom kvalitetu i tipu proizvoda.
Tokom istorijskog razvoja proizvodnja dovoljnih koliina hrane za populaciju je bila primarni
interes drava. Danas, novi prioriteti poput: kvaliteta hrane, zdravstvene bezbednosti hrane,
ouvanje resursa zemlje, vode i vazduha, imaju rastui znaaj u oima ne-poljoprivredne
populacije. Dugo godina poljoprivrednici su imali u fokusu rast produktivnosti upotrebe
prirodnih resursa kojima su raspolagali u poljoprivrednoj proizvodnji. Takav cilj u vidu
poveanja proizvodnje po ha, po grlu stoarske proizvodnje i na kraju po poljoprivrednom
gazdinstvu, vodio je ka rastuim negativnim efektima po prirodne resurse, kao i na ne
poljoprivredna domainstva u ruralnim sredinama. Poveanje obima stoarske proizvodnje na
poljoprivrednom gazdinstvu rezultira rastuim zagaenjem vazduha i vode to u dugoronom
periodu utie na rast pritiska od strane ne poljoprivrednih domainstava za premetanjem
intenzivne stoarske proizvodnje, velikih kapaciteta u udaljenija i ree naseljena podruja.
Poljoprivredni otpad (ambalaa pesticida npr.) i njegovo odlaganje izazivaju zabrinutost po
pitanje zatite ivotne sredine.
Poljoprivrednici budunost svojih gazdinstava moraju posmatrati u svetlu odrivog razvoja.
To praktino znai da budue poslovanje moraju planirati sa tri aspekta: ekonomske, ekoloke
i drutvene odrivosti. Ekonomska i ekoloka odrivost poljoprivrednih gazdinstava su u
fokusu panje javnosti od sredine sedamdesetih godina prolog veka. Drutvena odrivost je
dimenzija odrivog razvoja kojoj se tek poslednjih godina pridaje adekvatan znaaj, a
obuhvata u osnovi odgovornosti prema potroaima (proizvodnja zdravstveno bezbedne
hrane) i odgovornosti drutva prema razvoju ruralnih sredina.
Adekvatna srpska re bi bila domain, jer domain poljoprivrednog gazdinstva raspolae sa resursima kao to
su: radna snaga, zemljite, mehanizacija, objekti, stoka, novac itd, a na bazi informacija koje prikupi unutar i
izvan gazdinstva planira, organizuje, upravlja i kontrolie upotrebu resursa u cilju postizanja zadatog jednog ili
vie ciljeva.
1.600
1.400
800.000
1.200
600.000
1.000
800
400.000
600
400
200.000
Preduzea i zadruge
1.200.000
200
0
0
1981
1991
Repubika Srbija
2002
2011
AP Vojvodina
Tree, poljoprivrednici tee da ostvare vie nivoe dohotka, kako bi mogli priutiti ivotni
standard svojoj porodici koji je uporediv sa ivotnim standardom nepoljoprivrednih
domainstava. Jedan od naina za postizanje veeg dohotka poljoprivrednih gazdinstava je
kontrolisanje veeg obima resursa i poveanje proizvodnje uz isti ili nii nivo prosenih
trokova. Drugi menaderi pokuavaju da poveaju nivo profitnih mari po jedinici proizvoda
uz zadravanje iste veliine poljoprivrednog gazdinstva. elja za unapreenjem ivotnog
standarda je glavni motivacioni faktor za uveanje veliine gazdinstva, a nove tehnologije
proizvodnje postaju simbol rasta gazdinstva.
etvrto, neke nove tehnologije su dostupne samo pri odreenoj veliini ili obimu proizvodnje,
to dodatno motivie poljoprivrednike da proire proizvodnju i raspodele fiksne trokove nove
tehnologije na to vei broj jedinica proizvodnje, kako bi proizvodnja postala ekonomski
efikasna. Kao primer mogu se navesti: suare za itarice, veliki traktori, kombajni velikih
etvenih kapaciteta, savremene staje za stoarstvo i automatizovani sistemi ishrane i mue u
stoarskoj proizvodnji. Moda su ak i vaniji, vreme i napor neophodni menaderu da ovlada
novim vetinama u proizvodnji, prodaji i finansijama. Ove vetine predstavljaju fiksnu
2
investiciju i kao takve stvaraju vee prihode za vlasnika kada se upotrebe na veem obimu
proizvodnje.
Poljoprivrednici koji ne nameravaju da proire kapacitete svojih gazdinstava najee streme
ka stratekom savezu i partnerstvu, u formalnom i neformalnom obliku sa drugim
poljoprivrednicima. Time postiu nie trokove i vie cene kao i vei proizvoai.
Poljoprivrednici u dananje vreme mogu najee da biraju izmeu etiri osnovne poslovne
strategije (Grafik 3): nizak obim proizvodnje via vrednost proizvoda, visok obim
proizvodnje nie proizvoake mare, specijalizovani dobavljai proizvoda i usluga i
delimino bavljenje poljoprivrednom proizvodnjom (part-time).
Nizak obim proizvodnje via vrednost proizvoda. Ograniena dostupnost dodatnog zemljita,
radne snage i kapitala ograniie veinu poljoprivrednika u nameri da poveaju svoje
gazdinstvo. U takvoj situaciji jedini nain za poveanje profita je proizvodnja proizvoda sa
veom vrednou. Neki e potraiti alternativne linije proizvodnje kao to su na primer:
nojevi, pargla, bundeve i slino, pri emu su promocija i prodaja kritini za njihov uspeh.
Ostali e pokuati sa varijacijama tradicionalnih proizvoda, kao to su organski proizvodi,
uzgoj pilia na otvorenom i slino. Mogu se postii i vee mare ukoliko se proizvodi dodatno
prerade, upakuju i direktno prodaju potroaima. Gazdinstva koja krenu ovim putem
suoavaju se sa velikim proizvodnim rizikom i nesigurnim tritem, ali mogu biti profitabilna i
sa tako malom veliinom raspoloivih resursa.
Visok obim proizvodnje nie proizvoake mare. Uvek e postojati tranja za osnovnim
itaricama, voem, povrem i proizvodima stoarstva. Mnogi poljoprivrednici biraju da
nastave sa istim linijama proizvodnje, koje su tradicionalno u strukturi proizvodnje njihovih
gazdinstava, uz poveanje obima proizvodnje kao naina poveanja njihovog dohotka. Za ova
gazdinstva svako sniavanje prosenih trokova je kritino za opstanak. Za poveanje veliine
poljoprivrednog gazdinstva neophodno je pozajmiti ili iznajmiti sredstva. Profitne mare su
tanke, pa je od kritine vanosti postii nie prosene trokove proizvodnje od trine cene uz
osiguranje proizvodnje i sklopljene prodajne ugovore.
Grafik 1.3: Alternativni pravci razvoja poljoprivrednih gazdinstava
Za uspeno poslovanje, farm menadment je podjednako bitan kao i obavljanje svakog drugog
posla na poljoprivrednom gazdinstvu. Poljoprivrednici koji nastoje da budu dobri domaini
moraju da ue iz svog svakodnevnog iskustva i naue da prepoznaju svoje greke. Moraju biti
odgovorni za svoje postupke i voljni da promene svoje stavove u skladu sa novim
informacijama.
1.3. Obuhvatnost farm menadmenta
Obim poslova koje menader poljoprivrednog gazdinstva obavlja je raznolik. Kao primer
aktivnosti koje spadaju u opis njihovog posla moe posluiti lista aktivnosti data u narednoj
tabeli. Menader na gazdinstvu treba da integrie veliki broj informacija iz prirodnih i
drutvenih nauka. Pri tome, odgovoran je za pribavljanje (kupovinom ili iznajmljivanjem),
upravljanje i kontrolu nad: finansijskim, materijalnim i ljudskim resursima.
Ukoliko posao menadera obavlja zaposleno lice, tada je lista aktivnosti i obaveza znatno ira.
Najee dodatno obuhvata: konsultacije sa vlasnikom gazdinstva, izradu kalkulacija za
narednu godinu, izrada finansijskih i drugih izvetaja o poslovanju gazdinstva za vlasnika
gazdinstva, itd.
Tabela broj 1.1: Primeri aktivnosti menadera na poljoprivrednom gazdinstvu4
4
Milligan R, Stanton B, What do farm managers do? 1989 Yearbook of agriculture, USDA, page 3.
Poljoprivredno gazdinstvo nije usamljeno ostrvo koje postoji samo za sebe. Ono se nalazi u
okruenju koje je: neizvesno, promenljivo i ne suvie naklonjeno poljoprivredniku, to znatno
uslonjava menadment aktivnosti. Takvo stanje kontinuirano prisiljava poljoprivrednika da
prilagodi svoje linije proizvodnje kako bi poveao profitabilnost i konkurentnost. Okruenje u
kojem posluje gazdinstvo (Grafik 4) moe se podeliti u etiri osnovna segmenta: trite,
resursi, tehnologija i institucije.
Pod tritima se podrazumevaju mesta gde se poljoprivredni proizvodi i inputi kupuju,
odnosno prodaju, a u zavisnosti od odnosa ponude i tranje formiraju cene. Iako je trite
poljoprivrednih proizvoda u odreenom obimu, zavisno od vrste proizvoda regulisano, cene
nisu poznate sve dok se ne susretnu ponuda i tranja. Odnos trinih snaga poljoprivrednika sa
jedne strane, i kupaca poljoprivrednih proizvoda i prodavaca inputa sa druge strane, zatim
uticaj konkurencije meu poljoprivrednicima i iz drugih zemalja utiu na profit
poljoprivrednog gazdinstva, kao i na menadment odluke.
Grafik 1.4: Ekonomsko okruenje poljoprivrednog gazdinstva.
Resursi
Trita
Poljoprivredno
text
gazdinstvo
Tehnologija
Institucije
Svako gazdinstvo je jedinstven skup resursa sa kojima raspolae. Teko je pronai dva
gazdinstva koja imaju isti obim i kvalitet resursa. U resurse se ubrajaju: zemljite, radna snaga,
kapital (kao to su: mehanizacija, zgrade, osnovno stado, zalihe itd.), kao i menadment
vetine, dostupnost kredita i mikroklima. U resurse se mogu ubrojati i izvori informacija kao
to su: asopisi, novine, konsultanti, savetodavci i Internet. Kljuni resurs, meu prethodno
nabrojanima je svakako poljoprivrednik sa svojim znanjem i menadment vetinama.
Vei broj institucija utie na poslovanje poljoprivrednog gazdinstva. Najvei uticaj dolazi od
strane drave tj. njene agrarne politike i donetih regulativa. Finansijsko trite znaajno utie
na dostupnost kapitala poljoprivrednicima. Regulative u oblasti zatite ivotne sredine i
zdravstvene bezbednosti hrane sve vie dobijaju na znaaju. Dostupnost usluga razvijene
poljoprivredne savetodavne slube moe biti znaajan katalizator unapreenja poslovanja
gazdinstva.
6
jedan deo uvoznih barijera za poljoprivredne proizvode u cilju postizanja vee efikasnosti u
proizvodnji hrane. Sporazumi kao to su Sporazum o slobodnoj trgovini izmeu zemalja
Centralne i Jugoistone Evrope CEFTA, kojem je Srbija pristupila u julu 2007. godine,
sporazumi sa Rusijom, Belorusijom, Turskom i Prelazni trgovinski sporazum sa zemljama EU,
takoe doprinose potrebi rasta efikasnosti proizvodnje na poljoprivrednim gazdinstvima.
Globalizacija takoe znai da su poljoprivrednici na celoj planeti konkurenti jedni drugima.
Kao jedan od primera efekata globalizacije moe posluiti i preseljenje, u poslednjih nekoliko
godina, preko 40 proizvoaa mleka iz Holandije u Ameriku dravu Viskonsin. Prodajui
farme u Holandiji, gde su cene poljoprivrednog zemljita izuzetno visoke, uspeli su da sa istim
kapitalom kupe farme sa viestruko veim poljoprivrednim povrinama i time znatno uveaju
kapacitete proizvodnje mleka. Ovo nije jedini primer i sve su ee situacije gde
poljoprivrednici sa irih podruja konkuriu jedni drugima za iste resurse kao to su zemljite,
klima, radna snaga, kapital i drugi.
Vertikalne integracije u lancu proizvodnje hrane nisu novina i odavno su prisutne u praksi.
Poljoprivrednici u razvijenim zemljama davno su shvatili da proizvoditi i samostalno nuditi
svoje proizvode tritu nije dobro opredelenje. Zbog toga se razvilo vie oblika ugovaranja
prodaje poljoprivrednih proizvoda sa preraivaima, veleprodajama i drugim
poljoprivrednicima koji ih koriste kao inpute (npr. kupovina kukuruza koji se koristi kao
stona hrana u proizvodnji mleka). Pod vertikalnim integracijama podrazumeva se ugovaranje
prodaje poljoprivrednih proizvoda sa drugim uesnicima u lancu proizvodnje hrane kako bi se
snizio rizik snabdevanja po ugovorenom kvalitetu i tipu proizvoda.
Tokom istorijskog razvoja proizvodnja dovoljnih koliina hrane za populaciju je bila primarni
interes drava. Danas, novi prioriteti poput: kvaliteta hrane, zdravstvene bezbednosti hrane,
ouvanje resursa zemlje, vode i vazduha, imaju rastui znaaj u oima ne-poljoprivredne
populacije. Dugo godina poljoprivrednici su imali u fokusu rast produktivnosti upotrebe
prirodnih resursa kojima su raspolagali u poljoprivrednoj proizvodnji. Takav cilj u vidu
poveanja proizvodnje po ha, po grlu stoarske proizvodnje i na kraju po poljoprivrednom
gazdinstvu, vodio je ka rastuim negativnim efektima po prirodne resurse, kao i na ne
poljoprivredna domainstva u ruralnim sredinama. Poveanje obima stoarske proizvodnje na
poljoprivrednom gazdinstvu rezultira rastuim zagaenjem vazduha i vode to u dugoronom
periodu utie na rast pritiska od strane ne poljoprivrednih domainstava za premetanjem
intenzivne stoarske proizvodnje, velikih kapaciteta u udaljenija i ree naseljena podruja.
Poljoprivredni otpad (ambalaa pesticida npr.) i njegovo odlaganje izazivaju zabrinutost po
pitanje zatite ivotne sredine.
Poljoprivrednici budunost svojih gazdinstava moraju posmatrati u svetlu odrivog razvoja.
To praktino znai da budue poslovanje moraju planirati sa tri aspekta: ekonomske, ekoloke
i drutvene odrivosti. Ekonomska i ekoloka odrivost poljoprivrednih gazdinstava su u
fokusu panje javnosti od sredine sedamdesetih godina prolog veka. Drutvena odrivost je
dimenzija odrivog razvoja kojoj se tek poslednjih godina pridaje adekvatan znaaj, a
obuhvata u osnovi odgovornosti prema potroaima (proizvodnja zdravstveno bezbedne
hrane) i odgovornosti drutva prema razvoju ruralnih sredina.
Adekvatna srpska re bi bila domain, jer domain poljoprivrednog gazdinstva raspolae sa resursima kao to
su: radna snaga, zemljite, mehanizacija, objekti, stoka, novac itd, a na bazi informacija koje prikupi unutar i
izvan gazdinstva planira, organizuje, upravlja i kontrolie upotrebu resursa u cilju postizanja zadatog jednog ili
vie ciljeva.
1.600
1.400
800.000
1.200
600.000
1.000
800
400.000
600
400
200.000
Preduzea i zadruge
1.200.000
200
0
0
1981
1991
Repubika Srbija
2002
2011
AP Vojvodina
Tree, poljoprivrednici tee da ostvare vie nivoe dohotka, kako bi mogli priutiti ivotni
standard svojoj porodici koji je uporediv sa ivotnim standardom nepoljoprivrednih
domainstava. Jedan od naina za postizanje veeg dohotka poljoprivrednih gazdinstava je
kontrolisanje veeg obima resursa i poveanje proizvodnje uz isti ili nii nivo prosenih
trokova. Drugi menaderi pokuavaju da poveaju nivo profitnih mari po jedinici proizvoda
uz zadravanje iste veliine poljoprivrednog gazdinstva. elja za unapreenjem ivotnog
standarda je glavni motivacioni faktor za uveanje veliine gazdinstva, a nove tehnologije
proizvodnje postaju simbol rasta gazdinstva.
etvrto, neke nove tehnologije su dostupne samo pri odreenoj veliini ili obimu proizvodnje,
to dodatno motivie poljoprivrednike da proire proizvodnju i raspodele fiksne trokove nove
tehnologije na to vei broj jedinica proizvodnje, kako bi proizvodnja postala ekonomski
efikasna. Kao primer mogu se navesti: suare za itarice, veliki traktori, kombajni velikih
etvenih kapaciteta, savremene staje za stoarstvo i automatizovani sistemi ishrane i mue u
stoarskoj proizvodnji. Moda su ak i vaniji, vreme i napor neophodni menaderu da ovlada
novim vetinama u proizvodnji, prodaji i finansijama. Ove vetine predstavljaju fiksnu
2
investiciju i kao takve stvaraju vee prihode za vlasnika kada se upotrebe na veem obimu
proizvodnje.
Poljoprivrednici koji ne nameravaju da proire kapacitete svojih gazdinstava najee streme
ka stratekom savezu i partnerstvu, u formalnom i neformalnom obliku sa drugim
poljoprivrednicima. Time postiu nie trokove i vie cene kao i vei proizvoai.
Poljoprivrednici u dananje vreme mogu najee da biraju izmeu etiri osnovne poslovne
strategije (Grafik 3): nizak obim proizvodnje via vrednost proizvoda, visok obim
proizvodnje nie proizvoake mare, specijalizovani dobavljai proizvoda i usluga i
delimino bavljenje poljoprivrednom proizvodnjom (part-time).
Nizak obim proizvodnje via vrednost proizvoda. Ograniena dostupnost dodatnog zemljita,
radne snage i kapitala ograniie veinu poljoprivrednika u nameri da poveaju svoje
gazdinstvo. U takvoj situaciji jedini nain za poveanje profita je proizvodnja proizvoda sa
veom vrednou. Neki e potraiti alternativne linije proizvodnje kao to su na primer:
nojevi, pargla, bundeve i slino, pri emu su promocija i prodaja kritini za njihov uspeh.
Ostali e pokuati sa varijacijama tradicionalnih proizvoda, kao to su organski proizvodi,
uzgoj pilia na otvorenom i slino. Mogu se postii i vee mare ukoliko se proizvodi dodatno
prerade, upakuju i direktno prodaju potroaima. Gazdinstva koja krenu ovim putem
suoavaju se sa velikim proizvodnim rizikom i nesigurnim tritem, ali mogu biti profitabilna i
sa tako malom veliinom raspoloivih resursa.
Visok obim proizvodnje nie proizvoake mare. Uvek e postojati tranja za osnovnim
itaricama, voem, povrem i proizvodima stoarstva. Mnogi poljoprivrednici biraju da
nastave sa istim linijama proizvodnje, koje su tradicionalno u strukturi proizvodnje njihovih
gazdinstava, uz poveanje obima proizvodnje kao naina poveanja njihovog dohotka. Za ova
gazdinstva svako sniavanje prosenih trokova je kritino za opstanak. Za poveanje veliine
poljoprivrednog gazdinstva neophodno je pozajmiti ili iznajmiti sredstva. Profitne mare su
tanke, pa je od kritine vanosti postii nie prosene trokove proizvodnje od trine cene uz
osiguranje proizvodnje i sklopljene prodajne ugovore.
Grafik 1.3: Alternativni pravci razvoja poljoprivrednih gazdinstava
Za uspeno poslovanje, farm menadment je podjednako bitan kao i obavljanje svakog drugog
posla na poljoprivrednom gazdinstvu. Poljoprivrednici koji nastoje da budu dobri domaini
moraju da ue iz svog svakodnevnog iskustva i naue da prepoznaju svoje greke. Moraju biti
odgovorni za svoje postupke i voljni da promene svoje stavove u skladu sa novim
informacijama.
1.3. Obuhvatnost farm menadmenta
Obim poslova koje menader poljoprivrednog gazdinstva obavlja je raznolik. Kao primer
aktivnosti koje spadaju u opis njihovog posla moe posluiti lista aktivnosti data u narednoj
tabeli. Menader na gazdinstvu treba da integrie veliki broj informacija iz prirodnih i
drutvenih nauka. Pri tome, odgovoran je za pribavljanje (kupovinom ili iznajmljivanjem),
upravljanje i kontrolu nad: finansijskim, materijalnim i ljudskim resursima.
Ukoliko posao menadera obavlja zaposleno lice, tada je lista aktivnosti i obaveza znatno ira.
Najee dodatno obuhvata: konsultacije sa vlasnikom gazdinstva, izradu kalkulacija za
narednu godinu, izrada finansijskih i drugih izvetaja o poslovanju gazdinstva za vlasnika
gazdinstva, itd.
Tabela broj 1.1: Primeri aktivnosti menadera na poljoprivrednom gazdinstvu4
4
Milligan R, Stanton B, What do farm managers do? 1989 Yearbook of agriculture, USDA, page 3.
Poljoprivredno gazdinstvo nije usamljeno ostrvo koje postoji samo za sebe. Ono se nalazi u
okruenju koje je: neizvesno, promenljivo i ne suvie naklonjeno poljoprivredniku, to znatno
uslonjava menadment aktivnosti. Takvo stanje kontinuirano prisiljava poljoprivrednika da
prilagodi svoje linije proizvodnje kako bi poveao profitabilnost i konkurentnost. Okruenje u
kojem posluje gazdinstvo (Grafik 4) moe se podeliti u etiri osnovna segmenta: trite,
resursi, tehnologija i institucije.
Pod tritima se podrazumevaju mesta gde se poljoprivredni proizvodi i inputi kupuju,
odnosno prodaju, a u zavisnosti od odnosa ponude i tranje formiraju cene. Iako je trite
poljoprivrednih proizvoda u odreenom obimu, zavisno od vrste proizvoda regulisano, cene
nisu poznate sve dok se ne susretnu ponuda i tranja. Odnos trinih snaga poljoprivrednika sa
jedne strane, i kupaca poljoprivrednih proizvoda i prodavaca inputa sa druge strane, zatim
uticaj konkurencije meu poljoprivrednicima i iz drugih zemalja utiu na profit
poljoprivrednog gazdinstva, kao i na menadment odluke.
Grafik 1.4: Ekonomsko okruenje poljoprivrednog gazdinstva.
Resursi
Trita
Poljoprivredno
text
gazdinstvo
Tehnologija
Institucije
Svako gazdinstvo je jedinstven skup resursa sa kojima raspolae. Teko je pronai dva
gazdinstva koja imaju isti obim i kvalitet resursa. U resurse se ubrajaju: zemljite, radna snaga,
kapital (kao to su: mehanizacija, zgrade, osnovno stado, zalihe itd.), kao i menadment
vetine, dostupnost kredita i mikroklima. U resurse se mogu ubrojati i izvori informacija kao
to su: asopisi, novine, konsultanti, savetodavci i Internet. Kljuni resurs, meu prethodno
nabrojanima je svakako poljoprivrednik sa svojim znanjem i menadment vetinama.
Vei broj institucija utie na poslovanje poljoprivrednog gazdinstva. Najvei uticaj dolazi od
strane drave tj. njene agrarne politike i donetih regulativa. Finansijsko trite znaajno utie
na dostupnost kapitala poljoprivrednicima. Regulative u oblasti zatite ivotne sredine i
zdravstvene bezbednosti hrane sve vie dobijaju na znaaju. Dostupnost usluga razvijene
poljoprivredne savetodavne slube moe biti znaajan katalizator unapreenja poslovanja
gazdinstva.
6
jedan deo uvoznih barijera za poljoprivredne proizvode u cilju postizanja vee efikasnosti u
proizvodnji hrane. Sporazumi kao to su Sporazum o slobodnoj trgovini izmeu zemalja
Centralne i Jugoistone Evrope CEFTA, kojem je Srbija pristupila u julu 2007. godine,
sporazumi sa Rusijom, Belorusijom, Turskom i Prelazni trgovinski sporazum sa zemljama EU,
takoe doprinose potrebi rasta efikasnosti proizvodnje na poljoprivrednim gazdinstvima.
Globalizacija takoe znai da su poljoprivrednici na celoj planeti konkurenti jedni drugima.
Kao jedan od primera efekata globalizacije moe posluiti i preseljenje, u poslednjih nekoliko
godina, preko 40 proizvoaa mleka iz Holandije u Ameriku dravu Viskonsin. Prodajui
farme u Holandiji, gde su cene poljoprivrednog zemljita izuzetno visoke, uspeli su da sa istim
kapitalom kupe farme sa viestruko veim poljoprivrednim povrinama i time znatno uveaju
kapacitete proizvodnje mleka. Ovo nije jedini primer i sve su ee situacije gde
poljoprivrednici sa irih podruja konkuriu jedni drugima za iste resurse kao to su zemljite,
klima, radna snaga, kapital i drugi.
Vertikalne integracije u lancu proizvodnje hrane nisu novina i odavno su prisutne u praksi.
Poljoprivrednici u razvijenim zemljama davno su shvatili da proizvoditi i samostalno nuditi
svoje proizvode tritu nije dobro opredelenje. Zbog toga se razvilo vie oblika ugovaranja
prodaje poljoprivrednih proizvoda sa preraivaima, veleprodajama i drugim
poljoprivrednicima koji ih koriste kao inpute (npr. kupovina kukuruza koji se koristi kao
stona hrana u proizvodnji mleka). Pod vertikalnim integracijama podrazumeva se ugovaranje
prodaje poljoprivrednih proizvoda sa drugim uesnicima u lancu proizvodnje hrane kako bi se
snizio rizik snabdevanja po ugovorenom kvalitetu i tipu proizvoda.
Tokom istorijskog razvoja proizvodnja dovoljnih koliina hrane za populaciju je bila primarni
interes drava. Danas, novi prioriteti poput: kvaliteta hrane, zdravstvene bezbednosti hrane,
ouvanje resursa zemlje, vode i vazduha, imaju rastui znaaj u oima ne-poljoprivredne
populacije. Dugo godina poljoprivrednici su imali u fokusu rast produktivnosti upotrebe
prirodnih resursa kojima su raspolagali u poljoprivrednoj proizvodnji. Takav cilj u vidu
poveanja proizvodnje po ha, po grlu stoarske proizvodnje i na kraju po poljoprivrednom
gazdinstvu, vodio je ka rastuim negativnim efektima po prirodne resurse, kao i na ne
poljoprivredna domainstva u ruralnim sredinama. Poveanje obima stoarske proizvodnje na
poljoprivrednom gazdinstvu rezultira rastuim zagaenjem vazduha i vode to u dugoronom
periodu utie na rast pritiska od strane ne poljoprivrednih domainstava za premetanjem
intenzivne stoarske proizvodnje, velikih kapaciteta u udaljenija i ree naseljena podruja.
Poljoprivredni otpad (ambalaa pesticida npr.) i njegovo odlaganje izazivaju zabrinutost po
pitanje zatite ivotne sredine.
Poljoprivrednici budunost svojih gazdinstava moraju posmatrati u svetlu odrivog razvoja.
To praktino znai da budue poslovanje moraju planirati sa tri aspekta: ekonomske, ekoloke
i drutvene odrivosti. Ekonomska i ekoloka odrivost poljoprivrednih gazdinstava su u
fokusu panje javnosti od sredine sedamdesetih godina prolog veka. Drutvena odrivost je
dimenzija odrivog razvoja kojoj se tek poslednjih godina pridaje adekvatan znaaj, a
obuhvata u osnovi odgovornosti prema potroaima (proizvodnja zdravstveno bezbedne
hrane) i odgovornosti drutva prema razvoju ruralnih sredina.
Adekvatna srpska re bi bila domain, jer domain poljoprivrednog gazdinstva raspolae sa resursima kao to
su: radna snaga, zemljite, mehanizacija, objekti, stoka, novac itd, a na bazi informacija koje prikupi unutar i
izvan gazdinstva planira, organizuje, upravlja i kontrolie upotrebu resursa u cilju postizanja zadatog jednog ili
vie ciljeva.
1.600
1.400
800.000
1.200
600.000
1.000
800
400.000
600
400
200.000
Preduzea i zadruge
1.200.000
200
0
0
1981
1991
Repubika Srbija
2002
2011
AP Vojvodina
Tree, poljoprivrednici tee da ostvare vie nivoe dohotka, kako bi mogli priutiti ivotni
standard svojoj porodici koji je uporediv sa ivotnim standardom nepoljoprivrednih
domainstava. Jedan od naina za postizanje veeg dohotka poljoprivrednih gazdinstava je
kontrolisanje veeg obima resursa i poveanje proizvodnje uz isti ili nii nivo prosenih
trokova. Drugi menaderi pokuavaju da poveaju nivo profitnih mari po jedinici proizvoda
uz zadravanje iste veliine poljoprivrednog gazdinstva. elja za unapreenjem ivotnog
standarda je glavni motivacioni faktor za uveanje veliine gazdinstva, a nove tehnologije
proizvodnje postaju simbol rasta gazdinstva.
etvrto, neke nove tehnologije su dostupne samo pri odreenoj veliini ili obimu proizvodnje,
to dodatno motivie poljoprivrednike da proire proizvodnju i raspodele fiksne trokove nove
tehnologije na to vei broj jedinica proizvodnje, kako bi proizvodnja postala ekonomski
efikasna. Kao primer mogu se navesti: suare za itarice, veliki traktori, kombajni velikih
etvenih kapaciteta, savremene staje za stoarstvo i automatizovani sistemi ishrane i mue u
stoarskoj proizvodnji. Moda su ak i vaniji, vreme i napor neophodni menaderu da ovlada
novim vetinama u proizvodnji, prodaji i finansijama. Ove vetine predstavljaju fiksnu
2
investiciju i kao takve stvaraju vee prihode za vlasnika kada se upotrebe na veem obimu
proizvodnje.
Poljoprivrednici koji ne nameravaju da proire kapacitete svojih gazdinstava najee streme
ka stratekom savezu i partnerstvu, u formalnom i neformalnom obliku sa drugim
poljoprivrednicima. Time postiu nie trokove i vie cene kao i vei proizvoai.
Poljoprivrednici u dananje vreme mogu najee da biraju izmeu etiri osnovne poslovne
strategije (Grafik 3): nizak obim proizvodnje via vrednost proizvoda, visok obim
proizvodnje nie proizvoake mare, specijalizovani dobavljai proizvoda i usluga i
delimino bavljenje poljoprivrednom proizvodnjom (part-time).
Nizak obim proizvodnje via vrednost proizvoda. Ograniena dostupnost dodatnog zemljita,
radne snage i kapitala ograniie veinu poljoprivrednika u nameri da poveaju svoje
gazdinstvo. U takvoj situaciji jedini nain za poveanje profita je proizvodnja proizvoda sa
veom vrednou. Neki e potraiti alternativne linije proizvodnje kao to su na primer:
nojevi, pargla, bundeve i slino, pri emu su promocija i prodaja kritini za njihov uspeh.
Ostali e pokuati sa varijacijama tradicionalnih proizvoda, kao to su organski proizvodi,
uzgoj pilia na otvorenom i slino. Mogu se postii i vee mare ukoliko se proizvodi dodatno
prerade, upakuju i direktno prodaju potroaima. Gazdinstva koja krenu ovim putem
suoavaju se sa velikim proizvodnim rizikom i nesigurnim tritem, ali mogu biti profitabilna i
sa tako malom veliinom raspoloivih resursa.
Visok obim proizvodnje nie proizvoake mare. Uvek e postojati tranja za osnovnim
itaricama, voem, povrem i proizvodima stoarstva. Mnogi poljoprivrednici biraju da
nastave sa istim linijama proizvodnje, koje su tradicionalno u strukturi proizvodnje njihovih
gazdinstava, uz poveanje obima proizvodnje kao naina poveanja njihovog dohotka. Za ova
gazdinstva svako sniavanje prosenih trokova je kritino za opstanak. Za poveanje veliine
poljoprivrednog gazdinstva neophodno je pozajmiti ili iznajmiti sredstva. Profitne mare su
tanke, pa je od kritine vanosti postii nie prosene trokove proizvodnje od trine cene uz
osiguranje proizvodnje i sklopljene prodajne ugovore.
Grafik 1.3: Alternativni pravci razvoja poljoprivrednih gazdinstava
Za uspeno poslovanje, farm menadment je podjednako bitan kao i obavljanje svakog drugog
posla na poljoprivrednom gazdinstvu. Poljoprivrednici koji nastoje da budu dobri domaini
moraju da ue iz svog svakodnevnog iskustva i naue da prepoznaju svoje greke. Moraju biti
odgovorni za svoje postupke i voljni da promene svoje stavove u skladu sa novim
informacijama.
1.3. Obuhvatnost farm menadmenta
Obim poslova koje menader poljoprivrednog gazdinstva obavlja je raznolik. Kao primer
aktivnosti koje spadaju u opis njihovog posla moe posluiti lista aktivnosti data u narednoj
tabeli. Menader na gazdinstvu treba da integrie veliki broj informacija iz prirodnih i
drutvenih nauka. Pri tome, odgovoran je za pribavljanje (kupovinom ili iznajmljivanjem),
upravljanje i kontrolu nad: finansijskim, materijalnim i ljudskim resursima.
Ukoliko posao menadera obavlja zaposleno lice, tada je lista aktivnosti i obaveza znatno ira.
Najee dodatno obuhvata: konsultacije sa vlasnikom gazdinstva, izradu kalkulacija za
narednu godinu, izrada finansijskih i drugih izvetaja o poslovanju gazdinstva za vlasnika
gazdinstva, itd.
Tabela broj 1.1: Primeri aktivnosti menadera na poljoprivrednom gazdinstvu4
4
Milligan R, Stanton B, What do farm managers do? 1989 Yearbook of agriculture, USDA, page 3.
Poljoprivredno gazdinstvo nije usamljeno ostrvo koje postoji samo za sebe. Ono se nalazi u
okruenju koje je: neizvesno, promenljivo i ne suvie naklonjeno poljoprivredniku, to znatno
uslonjava menadment aktivnosti. Takvo stanje kontinuirano prisiljava poljoprivrednika da
prilagodi svoje linije proizvodnje kako bi poveao profitabilnost i konkurentnost. Okruenje u
kojem posluje gazdinstvo (Grafik 4) moe se podeliti u etiri osnovna segmenta: trite,
resursi, tehnologija i institucije.
Pod tritima se podrazumevaju mesta gde se poljoprivredni proizvodi i inputi kupuju,
odnosno prodaju, a u zavisnosti od odnosa ponude i tranje formiraju cene. Iako je trite
poljoprivrednih proizvoda u odreenom obimu, zavisno od vrste proizvoda regulisano, cene
nisu poznate sve dok se ne susretnu ponuda i tranja. Odnos trinih snaga poljoprivrednika sa
jedne strane, i kupaca poljoprivrednih proizvoda i prodavaca inputa sa druge strane, zatim
uticaj konkurencije meu poljoprivrednicima i iz drugih zemalja utiu na profit
poljoprivrednog gazdinstva, kao i na menadment odluke.
Grafik 1.4: Ekonomsko okruenje poljoprivrednog gazdinstva.
Resursi
Trita
Poljoprivredno
text
gazdinstvo
Tehnologija
Institucije
Svako gazdinstvo je jedinstven skup resursa sa kojima raspolae. Teko je pronai dva
gazdinstva koja imaju isti obim i kvalitet resursa. U resurse se ubrajaju: zemljite, radna snaga,
kapital (kao to su: mehanizacija, zgrade, osnovno stado, zalihe itd.), kao i menadment
vetine, dostupnost kredita i mikroklima. U resurse se mogu ubrojati i izvori informacija kao
to su: asopisi, novine, konsultanti, savetodavci i Internet. Kljuni resurs, meu prethodno
nabrojanima je svakako poljoprivrednik sa svojim znanjem i menadment vetinama.
Vei broj institucija utie na poslovanje poljoprivrednog gazdinstva. Najvei uticaj dolazi od
strane drave tj. njene agrarne politike i donetih regulativa. Finansijsko trite znaajno utie
na dostupnost kapitala poljoprivrednicima. Regulative u oblasti zatite ivotne sredine i
zdravstvene bezbednosti hrane sve vie dobijaju na znaaju. Dostupnost usluga razvijene
poljoprivredne savetodavne slube moe biti znaajan katalizator unapreenja poslovanja
gazdinstva.
6
jedan deo uvoznih barijera za poljoprivredne proizvode u cilju postizanja vee efikasnosti u
proizvodnji hrane. Sporazumi kao to su Sporazum o slobodnoj trgovini izmeu zemalja
Centralne i Jugoistone Evrope CEFTA, kojem je Srbija pristupila u julu 2007. godine,
sporazumi sa Rusijom, Belorusijom, Turskom i Prelazni trgovinski sporazum sa zemljama EU,
takoe doprinose potrebi rasta efikasnosti proizvodnje na poljoprivrednim gazdinstvima.
Globalizacija takoe znai da su poljoprivrednici na celoj planeti konkurenti jedni drugima.
Kao jedan od primera efekata globalizacije moe posluiti i preseljenje, u poslednjih nekoliko
godina, preko 40 proizvoaa mleka iz Holandije u Ameriku dravu Viskonsin. Prodajui
farme u Holandiji, gde su cene poljoprivrednog zemljita izuzetno visoke, uspeli su da sa istim
kapitalom kupe farme sa viestruko veim poljoprivrednim povrinama i time znatno uveaju
kapacitete proizvodnje mleka. Ovo nije jedini primer i sve su ee situacije gde
poljoprivrednici sa irih podruja konkuriu jedni drugima za iste resurse kao to su zemljite,
klima, radna snaga, kapital i drugi.
Vertikalne integracije u lancu proizvodnje hrane nisu novina i odavno su prisutne u praksi.
Poljoprivrednici u razvijenim zemljama davno su shvatili da proizvoditi i samostalno nuditi
svoje proizvode tritu nije dobro opredelenje. Zbog toga se razvilo vie oblika ugovaranja
prodaje poljoprivrednih proizvoda sa preraivaima, veleprodajama i drugim
poljoprivrednicima koji ih koriste kao inpute (npr. kupovina kukuruza koji se koristi kao
stona hrana u proizvodnji mleka). Pod vertikalnim integracijama podrazumeva se ugovaranje
prodaje poljoprivrednih proizvoda sa drugim uesnicima u lancu proizvodnje hrane kako bi se
snizio rizik snabdevanja po ugovorenom kvalitetu i tipu proizvoda.
Tokom istorijskog razvoja proizvodnja dovoljnih koliina hrane za populaciju je bila primarni
interes drava. Danas, novi prioriteti poput: kvaliteta hrane, zdravstvene bezbednosti hrane,
ouvanje resursa zemlje, vode i vazduha, imaju rastui znaaj u oima ne-poljoprivredne
populacije. Dugo godina poljoprivrednici su imali u fokusu rast produktivnosti upotrebe
prirodnih resursa kojima su raspolagali u poljoprivrednoj proizvodnji. Takav cilj u vidu
poveanja proizvodnje po ha, po grlu stoarske proizvodnje i na kraju po poljoprivrednom
gazdinstvu, vodio je ka rastuim negativnim efektima po prirodne resurse, kao i na ne
poljoprivredna domainstva u ruralnim sredinama. Poveanje obima stoarske proizvodnje na
poljoprivrednom gazdinstvu rezultira rastuim zagaenjem vazduha i vode to u dugoronom
periodu utie na rast pritiska od strane ne poljoprivrednih domainstava za premetanjem
intenzivne stoarske proizvodnje, velikih kapaciteta u udaljenija i ree naseljena podruja.
Poljoprivredni otpad (ambalaa pesticida npr.) i njegovo odlaganje izazivaju zabrinutost po
pitanje zatite ivotne sredine.
Poljoprivrednici budunost svojih gazdinstava moraju posmatrati u svetlu odrivog razvoja.
To praktino znai da budue poslovanje moraju planirati sa tri aspekta: ekonomske, ekoloke
i drutvene odrivosti. Ekonomska i ekoloka odrivost poljoprivrednih gazdinstava su u
fokusu panje javnosti od sredine sedamdesetih godina prolog veka. Drutvena odrivost je
dimenzija odrivog razvoja kojoj se tek poslednjih godina pridaje adekvatan znaaj, a
obuhvata u osnovi odgovornosti prema potroaima (proizvodnja zdravstveno bezbedne
hrane) i odgovornosti drutva prema razvoju ruralnih sredina.
Adekvatna srpska re bi bila domain, jer domain poljoprivrednog gazdinstva raspolae sa resursima kao to
su: radna snaga, zemljite, mehanizacija, objekti, stoka, novac itd, a na bazi informacija koje prikupi unutar i
izvan gazdinstva planira, organizuje, upravlja i kontrolie upotrebu resursa u cilju postizanja zadatog jednog ili
vie ciljeva.
1.600
1.400
800.000
1.200
600.000
1.000
800
400.000
600
400
200.000
Preduzea i zadruge
1.200.000
200
0
0
1981
1991
Repubika Srbija
2002
2011
AP Vojvodina
Tree, poljoprivrednici tee da ostvare vie nivoe dohotka, kako bi mogli priutiti ivotni
standard svojoj porodici koji je uporediv sa ivotnim standardom nepoljoprivrednih
domainstava. Jedan od naina za postizanje veeg dohotka poljoprivrednih gazdinstava je
kontrolisanje veeg obima resursa i poveanje proizvodnje uz isti ili nii nivo prosenih
trokova. Drugi menaderi pokuavaju da poveaju nivo profitnih mari po jedinici proizvoda
uz zadravanje iste veliine poljoprivrednog gazdinstva. elja za unapreenjem ivotnog
standarda je glavni motivacioni faktor za uveanje veliine gazdinstva, a nove tehnologije
proizvodnje postaju simbol rasta gazdinstva.
etvrto, neke nove tehnologije su dostupne samo pri odreenoj veliini ili obimu proizvodnje,
to dodatno motivie poljoprivrednike da proire proizvodnju i raspodele fiksne trokove nove
tehnologije na to vei broj jedinica proizvodnje, kako bi proizvodnja postala ekonomski
efikasna. Kao primer mogu se navesti: suare za itarice, veliki traktori, kombajni velikih
etvenih kapaciteta, savremene staje za stoarstvo i automatizovani sistemi ishrane i mue u
stoarskoj proizvodnji. Moda su ak i vaniji, vreme i napor neophodni menaderu da ovlada
novim vetinama u proizvodnji, prodaji i finansijama. Ove vetine predstavljaju fiksnu
2
investiciju i kao takve stvaraju vee prihode za vlasnika kada se upotrebe na veem obimu
proizvodnje.
Poljoprivrednici koji ne nameravaju da proire kapacitete svojih gazdinstava najee streme
ka stratekom savezu i partnerstvu, u formalnom i neformalnom obliku sa drugim
poljoprivrednicima. Time postiu nie trokove i vie cene kao i vei proizvoai.
Poljoprivrednici u dananje vreme mogu najee da biraju izmeu etiri osnovne poslovne
strategije (Grafik 3): nizak obim proizvodnje via vrednost proizvoda, visok obim
proizvodnje nie proizvoake mare, specijalizovani dobavljai proizvoda i usluga i
delimino bavljenje poljoprivrednom proizvodnjom (part-time).
Nizak obim proizvodnje via vrednost proizvoda. Ograniena dostupnost dodatnog zemljita,
radne snage i kapitala ograniie veinu poljoprivrednika u nameri da poveaju svoje
gazdinstvo. U takvoj situaciji jedini nain za poveanje profita je proizvodnja proizvoda sa
veom vrednou. Neki e potraiti alternativne linije proizvodnje kao to su na primer:
nojevi, pargla, bundeve i slino, pri emu su promocija i prodaja kritini za njihov uspeh.
Ostali e pokuati sa varijacijama tradicionalnih proizvoda, kao to su organski proizvodi,
uzgoj pilia na otvorenom i slino. Mogu se postii i vee mare ukoliko se proizvodi dodatno
prerade, upakuju i direktno prodaju potroaima. Gazdinstva koja krenu ovim putem
suoavaju se sa velikim proizvodnim rizikom i nesigurnim tritem, ali mogu biti profitabilna i
sa tako malom veliinom raspoloivih resursa.
Visok obim proizvodnje nie proizvoake mare. Uvek e postojati tranja za osnovnim
itaricama, voem, povrem i proizvodima stoarstva. Mnogi poljoprivrednici biraju da
nastave sa istim linijama proizvodnje, koje su tradicionalno u strukturi proizvodnje njihovih
gazdinstava, uz poveanje obima proizvodnje kao naina poveanja njihovog dohotka. Za ova
gazdinstva svako sniavanje prosenih trokova je kritino za opstanak. Za poveanje veliine
poljoprivrednog gazdinstva neophodno je pozajmiti ili iznajmiti sredstva. Profitne mare su
tanke, pa je od kritine vanosti postii nie prosene trokove proizvodnje od trine cene uz
osiguranje proizvodnje i sklopljene prodajne ugovore.
Grafik 1.3: Alternativni pravci razvoja poljoprivrednih gazdinstava
Za uspeno poslovanje, farm menadment je podjednako bitan kao i obavljanje svakog drugog
posla na poljoprivrednom gazdinstvu. Poljoprivrednici koji nastoje da budu dobri domaini
moraju da ue iz svog svakodnevnog iskustva i naue da prepoznaju svoje greke. Moraju biti
odgovorni za svoje postupke i voljni da promene svoje stavove u skladu sa novim
informacijama.
1.3. Obuhvatnost farm menadmenta
Obim poslova koje menader poljoprivrednog gazdinstva obavlja je raznolik. Kao primer
aktivnosti koje spadaju u opis njihovog posla moe posluiti lista aktivnosti data u narednoj
tabeli. Menader na gazdinstvu treba da integrie veliki broj informacija iz prirodnih i
drutvenih nauka. Pri tome, odgovoran je za pribavljanje (kupovinom ili iznajmljivanjem),
upravljanje i kontrolu nad: finansijskim, materijalnim i ljudskim resursima.
Ukoliko posao menadera obavlja zaposleno lice, tada je lista aktivnosti i obaveza znatno ira.
Najee dodatno obuhvata: konsultacije sa vlasnikom gazdinstva, izradu kalkulacija za
narednu godinu, izrada finansijskih i drugih izvetaja o poslovanju gazdinstva za vlasnika
gazdinstva, itd.
Tabela broj 1.1: Primeri aktivnosti menadera na poljoprivrednom gazdinstvu4
4
Milligan R, Stanton B, What do farm managers do? 1989 Yearbook of agriculture, USDA, page 3.
Poljoprivredno gazdinstvo nije usamljeno ostrvo koje postoji samo za sebe. Ono se nalazi u
okruenju koje je: neizvesno, promenljivo i ne suvie naklonjeno poljoprivredniku, to znatno
uslonjava menadment aktivnosti. Takvo stanje kontinuirano prisiljava poljoprivrednika da
prilagodi svoje linije proizvodnje kako bi poveao profitabilnost i konkurentnost. Okruenje u
kojem posluje gazdinstvo (Grafik 4) moe se podeliti u etiri osnovna segmenta: trite,
resursi, tehnologija i institucije.
Pod tritima se podrazumevaju mesta gde se poljoprivredni proizvodi i inputi kupuju,
odnosno prodaju, a u zavisnosti od odnosa ponude i tranje formiraju cene. Iako je trite
poljoprivrednih proizvoda u odreenom obimu, zavisno od vrste proizvoda regulisano, cene
nisu poznate sve dok se ne susretnu ponuda i tranja. Odnos trinih snaga poljoprivrednika sa
jedne strane, i kupaca poljoprivrednih proizvoda i prodavaca inputa sa druge strane, zatim
uticaj konkurencije meu poljoprivrednicima i iz drugih zemalja utiu na profit
poljoprivrednog gazdinstva, kao i na menadment odluke.
Grafik 1.4: Ekonomsko okruenje poljoprivrednog gazdinstva.
Resursi
Trita
Poljoprivredno
text
gazdinstvo
Tehnologija
Institucije
Svako gazdinstvo je jedinstven skup resursa sa kojima raspolae. Teko je pronai dva
gazdinstva koja imaju isti obim i kvalitet resursa. U resurse se ubrajaju: zemljite, radna snaga,
kapital (kao to su: mehanizacija, zgrade, osnovno stado, zalihe itd.), kao i menadment
vetine, dostupnost kredita i mikroklima. U resurse se mogu ubrojati i izvori informacija kao
to su: asopisi, novine, konsultanti, savetodavci i Internet. Kljuni resurs, meu prethodno
nabrojanima je svakako poljoprivrednik sa svojim znanjem i menadment vetinama.
Vei broj institucija utie na poslovanje poljoprivrednog gazdinstva. Najvei uticaj dolazi od
strane drave tj. njene agrarne politike i donetih regulativa. Finansijsko trite znaajno utie
na dostupnost kapitala poljoprivrednicima. Regulative u oblasti zatite ivotne sredine i
zdravstvene bezbednosti hrane sve vie dobijaju na znaaju. Dostupnost usluga razvijene
poljoprivredne savetodavne slube moe biti znaajan katalizator unapreenja poslovanja
gazdinstva.
6
jedan deo uvoznih barijera za poljoprivredne proizvode u cilju postizanja vee efikasnosti u
proizvodnji hrane. Sporazumi kao to su Sporazum o slobodnoj trgovini izmeu zemalja
Centralne i Jugoistone Evrope CEFTA, kojem je Srbija pristupila u julu 2007. godine,
sporazumi sa Rusijom, Belorusijom, Turskom i Prelazni trgovinski sporazum sa zemljama EU,
takoe doprinose potrebi rasta efikasnosti proizvodnje na poljoprivrednim gazdinstvima.
Globalizacija takoe znai da su poljoprivrednici na celoj planeti konkurenti jedni drugima.
Kao jedan od primera efekata globalizacije moe posluiti i preseljenje, u poslednjih nekoliko
godina, preko 40 proizvoaa mleka iz Holandije u Ameriku dravu Viskonsin. Prodajui
farme u Holandiji, gde su cene poljoprivrednog zemljita izuzetno visoke, uspeli su da sa istim
kapitalom kupe farme sa viestruko veim poljoprivrednim povrinama i time znatno uveaju
kapacitete proizvodnje mleka. Ovo nije jedini primer i sve su ee situacije gde
poljoprivrednici sa irih podruja konkuriu jedni drugima za iste resurse kao to su zemljite,
klima, radna snaga, kapital i drugi.
Vertikalne integracije u lancu proizvodnje hrane nisu novina i odavno su prisutne u praksi.
Poljoprivrednici u razvijenim zemljama davno su shvatili da proizvoditi i samostalno nuditi
svoje proizvode tritu nije dobro opredelenje. Zbog toga se razvilo vie oblika ugovaranja
prodaje poljoprivrednih proizvoda sa preraivaima, veleprodajama i drugim
poljoprivrednicima koji ih koriste kao inpute (npr. kupovina kukuruza koji se koristi kao
stona hrana u proizvodnji mleka). Pod vertikalnim integracijama podrazumeva se ugovaranje
prodaje poljoprivrednih proizvoda sa drugim uesnicima u lancu proizvodnje hrane kako bi se
snizio rizik snabdevanja po ugovorenom kvalitetu i tipu proizvoda.
Tokom istorijskog razvoja proizvodnja dovoljnih koliina hrane za populaciju je bila primarni
interes drava. Danas, novi prioriteti poput: kvaliteta hrane, zdravstvene bezbednosti hrane,
ouvanje resursa zemlje, vode i vazduha, imaju rastui znaaj u oima ne-poljoprivredne
populacije. Dugo godina poljoprivrednici su imali u fokusu rast produktivnosti upotrebe
prirodnih resursa kojima su raspolagali u poljoprivrednoj proizvodnji. Takav cilj u vidu
poveanja proizvodnje po ha, po grlu stoarske proizvodnje i na kraju po poljoprivrednom
gazdinstvu, vodio je ka rastuim negativnim efektima po prirodne resurse, kao i na ne
poljoprivredna domainstva u ruralnim sredinama. Poveanje obima stoarske proizvodnje na
poljoprivrednom gazdinstvu rezultira rastuim zagaenjem vazduha i vode to u dugoronom
periodu utie na rast pritiska od strane ne poljoprivrednih domainstava za premetanjem
intenzivne stoarske proizvodnje, velikih kapaciteta u udaljenija i ree naseljena podruja.
Poljoprivredni otpad (ambalaa pesticida npr.) i njegovo odlaganje izazivaju zabrinutost po
pitanje zatite ivotne sredine.
Poljoprivrednici budunost svojih gazdinstava moraju posmatrati u svetlu odrivog razvoja.
To praktino znai da budue poslovanje moraju planirati sa tri aspekta: ekonomske, ekoloke
i drutvene odrivosti. Ekonomska i ekoloka odrivost poljoprivrednih gazdinstava su u
fokusu panje javnosti od sredine sedamdesetih godina prolog veka. Drutvena odrivost je
dimenzija odrivog razvoja kojoj se tek poslednjih godina pridaje adekvatan znaaj, a
obuhvata u osnovi odgovornosti prema potroaima (proizvodnja zdravstveno bezbedne
hrane) i odgovornosti drutva prema razvoju ruralnih sredina.
Adekvatna srpska re bi bila domain, jer domain poljoprivrednog gazdinstva raspolae sa resursima kao to
su: radna snaga, zemljite, mehanizacija, objekti, stoka, novac itd, a na bazi informacija koje prikupi unutar i
izvan gazdinstva planira, organizuje, upravlja i kontrolie upotrebu resursa u cilju postizanja zadatog jednog ili
vie ciljeva.
1.600
1.400
800.000
1.200
600.000
1.000
800
400.000
600
400
200.000
Preduzea i zadruge
1.200.000
200
0
0
1981
1991
Repubika Srbija
2002
2011
AP Vojvodina
Tree, poljoprivrednici tee da ostvare vie nivoe dohotka, kako bi mogli priutiti ivotni
standard svojoj porodici koji je uporediv sa ivotnim standardom nepoljoprivrednih
domainstava. Jedan od naina za postizanje veeg dohotka poljoprivrednih gazdinstava je
kontrolisanje veeg obima resursa i poveanje proizvodnje uz isti ili nii nivo prosenih
trokova. Drugi menaderi pokuavaju da poveaju nivo profitnih mari po jedinici proizvoda
uz zadravanje iste veliine poljoprivrednog gazdinstva. elja za unapreenjem ivotnog
standarda je glavni motivacioni faktor za uveanje veliine gazdinstva, a nove tehnologije
proizvodnje postaju simbol rasta gazdinstva.
etvrto, neke nove tehnologije su dostupne samo pri odreenoj veliini ili obimu proizvodnje,
to dodatno motivie poljoprivrednike da proire proizvodnju i raspodele fiksne trokove nove
tehnologije na to vei broj jedinica proizvodnje, kako bi proizvodnja postala ekonomski
efikasna. Kao primer mogu se navesti: suare za itarice, veliki traktori, kombajni velikih
etvenih kapaciteta, savremene staje za stoarstvo i automatizovani sistemi ishrane i mue u
stoarskoj proizvodnji. Moda su ak i vaniji, vreme i napor neophodni menaderu da ovlada
novim vetinama u proizvodnji, prodaji i finansijama. Ove vetine predstavljaju fiksnu
2
investiciju i kao takve stvaraju vee prihode za vlasnika kada se upotrebe na veem obimu
proizvodnje.
Poljoprivrednici koji ne nameravaju da proire kapacitete svojih gazdinstava najee streme
ka stratekom savezu i partnerstvu, u formalnom i neformalnom obliku sa drugim
poljoprivrednicima. Time postiu nie trokove i vie cene kao i vei proizvoai.
Poljoprivrednici u dananje vreme mogu najee da biraju izmeu etiri osnovne poslovne
strategije (Grafik 3): nizak obim proizvodnje via vrednost proizvoda, visok obim
proizvodnje nie proizvoake mare, specijalizovani dobavljai proizvoda i usluga i
delimino bavljenje poljoprivrednom proizvodnjom (part-time).
Nizak obim proizvodnje via vrednost proizvoda. Ograniena dostupnost dodatnog zemljita,
radne snage i kapitala ograniie veinu poljoprivrednika u nameri da poveaju svoje
gazdinstvo. U takvoj situaciji jedini nain za poveanje profita je proizvodnja proizvoda sa
veom vrednou. Neki e potraiti alternativne linije proizvodnje kao to su na primer:
nojevi, pargla, bundeve i slino, pri emu su promocija i prodaja kritini za njihov uspeh.
Ostali e pokuati sa varijacijama tradicionalnih proizvoda, kao to su organski proizvodi,
uzgoj pilia na otvorenom i slino. Mogu se postii i vee mare ukoliko se proizvodi dodatno
prerade, upakuju i direktno prodaju potroaima. Gazdinstva koja krenu ovim putem
suoavaju se sa velikim proizvodnim rizikom i nesigurnim tritem, ali mogu biti profitabilna i
sa tako malom veliinom raspoloivih resursa.
Visok obim proizvodnje nie proizvoake mare. Uvek e postojati tranja za osnovnim
itaricama, voem, povrem i proizvodima stoarstva. Mnogi poljoprivrednici biraju da
nastave sa istim linijama proizvodnje, koje su tradicionalno u strukturi proizvodnje njihovih
gazdinstava, uz poveanje obima proizvodnje kao naina poveanja njihovog dohotka. Za ova
gazdinstva svako sniavanje prosenih trokova je kritino za opstanak. Za poveanje veliine
poljoprivrednog gazdinstva neophodno je pozajmiti ili iznajmiti sredstva. Profitne mare su
tanke, pa je od kritine vanosti postii nie prosene trokove proizvodnje od trine cene uz
osiguranje proizvodnje i sklopljene prodajne ugovore.
Grafik 1.3: Alternativni pravci razvoja poljoprivrednih gazdinstava
Za uspeno poslovanje, farm menadment je podjednako bitan kao i obavljanje svakog drugog
posla na poljoprivrednom gazdinstvu. Poljoprivrednici koji nastoje da budu dobri domaini
moraju da ue iz svog svakodnevnog iskustva i naue da prepoznaju svoje greke. Moraju biti
odgovorni za svoje postupke i voljni da promene svoje stavove u skladu sa novim
informacijama.
1.3. Obuhvatnost farm menadmenta
Obim poslova koje menader poljoprivrednog gazdinstva obavlja je raznolik. Kao primer
aktivnosti koje spadaju u opis njihovog posla moe posluiti lista aktivnosti data u narednoj
tabeli. Menader na gazdinstvu treba da integrie veliki broj informacija iz prirodnih i
drutvenih nauka. Pri tome, odgovoran je za pribavljanje (kupovinom ili iznajmljivanjem),
upravljanje i kontrolu nad: finansijskim, materijalnim i ljudskim resursima.
Ukoliko posao menadera obavlja zaposleno lice, tada je lista aktivnosti i obaveza znatno ira.
Najee dodatno obuhvata: konsultacije sa vlasnikom gazdinstva, izradu kalkulacija za
narednu godinu, izrada finansijskih i drugih izvetaja o poslovanju gazdinstva za vlasnika
gazdinstva, itd.
Tabela broj 1.1: Primeri aktivnosti menadera na poljoprivrednom gazdinstvu4
4
Milligan R, Stanton B, What do farm managers do? 1989 Yearbook of agriculture, USDA, page 3.
Poljoprivredno gazdinstvo nije usamljeno ostrvo koje postoji samo za sebe. Ono se nalazi u
okruenju koje je: neizvesno, promenljivo i ne suvie naklonjeno poljoprivredniku, to znatno
uslonjava menadment aktivnosti. Takvo stanje kontinuirano prisiljava poljoprivrednika da
prilagodi svoje linije proizvodnje kako bi poveao profitabilnost i konkurentnost. Okruenje u
kojem posluje gazdinstvo (Grafik 4) moe se podeliti u etiri osnovna segmenta: trite,
resursi, tehnologija i institucije.
Pod tritima se podrazumevaju mesta gde se poljoprivredni proizvodi i inputi kupuju,
odnosno prodaju, a u zavisnosti od odnosa ponude i tranje formiraju cene. Iako je trite
poljoprivrednih proizvoda u odreenom obimu, zavisno od vrste proizvoda regulisano, cene
nisu poznate sve dok se ne susretnu ponuda i tranja. Odnos trinih snaga poljoprivrednika sa
jedne strane, i kupaca poljoprivrednih proizvoda i prodavaca inputa sa druge strane, zatim
uticaj konkurencije meu poljoprivrednicima i iz drugih zemalja utiu na profit
poljoprivrednog gazdinstva, kao i na menadment odluke.
Grafik 1.4: Ekonomsko okruenje poljoprivrednog gazdinstva.
Resursi
Trita
Poljoprivredno
text
gazdinstvo
Tehnologija
Institucije
Svako gazdinstvo je jedinstven skup resursa sa kojima raspolae. Teko je pronai dva
gazdinstva koja imaju isti obim i kvalitet resursa. U resurse se ubrajaju: zemljite, radna snaga,
kapital (kao to su: mehanizacija, zgrade, osnovno stado, zalihe itd.), kao i menadment
vetine, dostupnost kredita i mikroklima. U resurse se mogu ubrojati i izvori informacija kao
to su: asopisi, novine, konsultanti, savetodavci i Internet. Kljuni resurs, meu prethodno
nabrojanima je svakako poljoprivrednik sa svojim znanjem i menadment vetinama.
Vei broj institucija utie na poslovanje poljoprivrednog gazdinstva. Najvei uticaj dolazi od
strane drave tj. njene agrarne politike i donetih regulativa. Finansijsko trite znaajno utie
na dostupnost kapitala poljoprivrednicima. Regulative u oblasti zatite ivotne sredine i
zdravstvene bezbednosti hrane sve vie dobijaju na znaaju. Dostupnost usluga razvijene
poljoprivredne savetodavne slube moe biti znaajan katalizator unapreenja poslovanja
gazdinstva.
6
jedan deo uvoznih barijera za poljoprivredne proizvode u cilju postizanja vee efikasnosti u
proizvodnji hrane. Sporazumi kao to su Sporazum o slobodnoj trgovini izmeu zemalja
Centralne i Jugoistone Evrope CEFTA, kojem je Srbija pristupila u julu 2007. godine,
sporazumi sa Rusijom, Belorusijom, Turskom i Prelazni trgovinski sporazum sa zemljama EU,
takoe doprinose potrebi rasta efikasnosti proizvodnje na poljoprivrednim gazdinstvima.
Globalizacija takoe znai da su poljoprivrednici na celoj planeti konkurenti jedni drugima.
Kao jedan od primera efekata globalizacije moe posluiti i preseljenje, u poslednjih nekoliko
godina, preko 40 proizvoaa mleka iz Holandije u Ameriku dravu Viskonsin. Prodajui
farme u Holandiji, gde su cene poljoprivrednog zemljita izuzetno visoke, uspeli su da sa istim
kapitalom kupe farme sa viestruko veim poljoprivrednim povrinama i time znatno uveaju
kapacitete proizvodnje mleka. Ovo nije jedini primer i sve su ee situacije gde
poljoprivrednici sa irih podruja konkuriu jedni drugima za iste resurse kao to su zemljite,
klima, radna snaga, kapital i drugi.
Vertikalne integracije u lancu proizvodnje hrane nisu novina i odavno su prisutne u praksi.
Poljoprivrednici u razvijenim zemljama davno su shvatili da proizvoditi i samostalno nuditi
svoje proizvode tritu nije dobro opredelenje. Zbog toga se razvilo vie oblika ugovaranja
prodaje poljoprivrednih proizvoda sa preraivaima, veleprodajama i drugim
poljoprivrednicima koji ih koriste kao inpute (npr. kupovina kukuruza koji se koristi kao
stona hrana u proizvodnji mleka). Pod vertikalnim integracijama podrazumeva se ugovaranje
prodaje poljoprivrednih proizvoda sa drugim uesnicima u lancu proizvodnje hrane kako bi se
snizio rizik snabdevanja po ugovorenom kvalitetu i tipu proizvoda.
Tokom istorijskog razvoja proizvodnja dovoljnih koliina hrane za populaciju je bila primarni
interes drava. Danas, novi prioriteti poput: kvaliteta hrane, zdravstvene bezbednosti hrane,
ouvanje resursa zemlje, vode i vazduha, imaju rastui znaaj u oima ne-poljoprivredne
populacije. Dugo godina poljoprivrednici su imali u fokusu rast produktivnosti upotrebe
prirodnih resursa kojima su raspolagali u poljoprivrednoj proizvodnji. Takav cilj u vidu
poveanja proizvodnje po ha, po grlu stoarske proizvodnje i na kraju po poljoprivrednom
gazdinstvu, vodio je ka rastuim negativnim efektima po prirodne resurse, kao i na ne
poljoprivredna domainstva u ruralnim sredinama. Poveanje obima stoarske proizvodnje na
poljoprivrednom gazdinstvu rezultira rastuim zagaenjem vazduha i vode to u dugoronom
periodu utie na rast pritiska od strane ne poljoprivrednih domainstava za premetanjem
intenzivne stoarske proizvodnje, velikih kapaciteta u udaljenija i ree naseljena podruja.
Poljoprivredni otpad (ambalaa pesticida npr.) i njegovo odlaganje izazivaju zabrinutost po
pitanje zatite ivotne sredine.
Poljoprivrednici budunost svojih gazdinstava moraju posmatrati u svetlu odrivog razvoja.
To praktino znai da budue poslovanje moraju planirati sa tri aspekta: ekonomske, ekoloke
i drutvene odrivosti. Ekonomska i ekoloka odrivost poljoprivrednih gazdinstava su u
fokusu panje javnosti od sredine sedamdesetih godina prolog veka. Drutvena odrivost je
dimenzija odrivog razvoja kojoj se tek poslednjih godina pridaje adekvatan znaaj, a
obuhvata u osnovi odgovornosti prema potroaima (proizvodnja zdravstveno bezbedne
hrane) i odgovornosti drutva prema razvoju ruralnih sredina.
Adekvatna srpska re bi bila domain, jer domain poljoprivrednog gazdinstva raspolae sa resursima kao to
su: radna snaga, zemljite, mehanizacija, objekti, stoka, novac itd, a na bazi informacija koje prikupi unutar i
izvan gazdinstva planira, organizuje, upravlja i kontrolie upotrebu resursa u cilju postizanja zadatog jednog ili
vie ciljeva.
1.600
1.400
800.000
1.200
600.000
1.000
800
400.000
600
400
200.000
Preduzea i zadruge
1.200.000
200
0
0
1981
1991
Repubika Srbija
2002
2011
AP Vojvodina
Tree, poljoprivrednici tee da ostvare vie nivoe dohotka, kako bi mogli priutiti ivotni
standard svojoj porodici koji je uporediv sa ivotnim standardom nepoljoprivrednih
domainstava. Jedan od naina za postizanje veeg dohotka poljoprivrednih gazdinstava je
kontrolisanje veeg obima resursa i poveanje proizvodnje uz isti ili nii nivo prosenih
trokova. Drugi menaderi pokuavaju da poveaju nivo profitnih mari po jedinici proizvoda
uz zadravanje iste veliine poljoprivrednog gazdinstva. elja za unapreenjem ivotnog
standarda je glavni motivacioni faktor za uveanje veliine gazdinstva, a nove tehnologije
proizvodnje postaju simbol rasta gazdinstva.
etvrto, neke nove tehnologije su dostupne samo pri odreenoj veliini ili obimu proizvodnje,
to dodatno motivie poljoprivrednike da proire proizvodnju i raspodele fiksne trokove nove
tehnologije na to vei broj jedinica proizvodnje, kako bi proizvodnja postala ekonomski
efikasna. Kao primer mogu se navesti: suare za itarice, veliki traktori, kombajni velikih
etvenih kapaciteta, savremene staje za stoarstvo i automatizovani sistemi ishrane i mue u
stoarskoj proizvodnji. Moda su ak i vaniji, vreme i napor neophodni menaderu da ovlada
novim vetinama u proizvodnji, prodaji i finansijama. Ove vetine predstavljaju fiksnu
2
investiciju i kao takve stvaraju vee prihode za vlasnika kada se upotrebe na veem obimu
proizvodnje.
Poljoprivrednici koji ne nameravaju da proire kapacitete svojih gazdinstava najee streme
ka stratekom savezu i partnerstvu, u formalnom i neformalnom obliku sa drugim
poljoprivrednicima. Time postiu nie trokove i vie cene kao i vei proizvoai.
Poljoprivrednici u dananje vreme mogu najee da biraju izmeu etiri osnovne poslovne
strategije (Grafik 3): nizak obim proizvodnje via vrednost proizvoda, visok obim
proizvodnje nie proizvoake mare, specijalizovani dobavljai proizvoda i usluga i
delimino bavljenje poljoprivrednom proizvodnjom (part-time).
Nizak obim proizvodnje via vrednost proizvoda. Ograniena dostupnost dodatnog zemljita,
radne snage i kapitala ograniie veinu poljoprivrednika u nameri da poveaju svoje
gazdinstvo. U takvoj situaciji jedini nain za poveanje profita je proizvodnja proizvoda sa
veom vrednou. Neki e potraiti alternativne linije proizvodnje kao to su na primer:
nojevi, pargla, bundeve i slino, pri emu su promocija i prodaja kritini za njihov uspeh.
Ostali e pokuati sa varijacijama tradicionalnih proizvoda, kao to su organski proizvodi,
uzgoj pilia na otvorenom i slino. Mogu se postii i vee mare ukoliko se proizvodi dodatno
prerade, upakuju i direktno prodaju potroaima. Gazdinstva koja krenu ovim putem
suoavaju se sa velikim proizvodnim rizikom i nesigurnim tritem, ali mogu biti profitabilna i
sa tako malom veliinom raspoloivih resursa.
Visok obim proizvodnje nie proizvoake mare. Uvek e postojati tranja za osnovnim
itaricama, voem, povrem i proizvodima stoarstva. Mnogi poljoprivrednici biraju da
nastave sa istim linijama proizvodnje, koje su tradicionalno u strukturi proizvodnje njihovih
gazdinstava, uz poveanje obima proizvodnje kao naina poveanja njihovog dohotka. Za ova
gazdinstva svako sniavanje prosenih trokova je kritino za opstanak. Za poveanje veliine
poljoprivrednog gazdinstva neophodno je pozajmiti ili iznajmiti sredstva. Profitne mare su
tanke, pa je od kritine vanosti postii nie prosene trokove proizvodnje od trine cene uz
osiguranje proizvodnje i sklopljene prodajne ugovore.
Grafik 1.3: Alternativni pravci razvoja poljoprivrednih gazdinstava
Za uspeno poslovanje, farm menadment je podjednako bitan kao i obavljanje svakog drugog
posla na poljoprivrednom gazdinstvu. Poljoprivrednici koji nastoje da budu dobri domaini
moraju da ue iz svog svakodnevnog iskustva i naue da prepoznaju svoje greke. Moraju biti
odgovorni za svoje postupke i voljni da promene svoje stavove u skladu sa novim
informacijama.
1.3. Obuhvatnost farm menadmenta
Obim poslova koje menader poljoprivrednog gazdinstva obavlja je raznolik. Kao primer
aktivnosti koje spadaju u opis njihovog posla moe posluiti lista aktivnosti data u narednoj
tabeli. Menader na gazdinstvu treba da integrie veliki broj informacija iz prirodnih i
drutvenih nauka. Pri tome, odgovoran je za pribavljanje (kupovinom ili iznajmljivanjem),
upravljanje i kontrolu nad: finansijskim, materijalnim i ljudskim resursima.
Ukoliko posao menadera obavlja zaposleno lice, tada je lista aktivnosti i obaveza znatno ira.
Najee dodatno obuhvata: konsultacije sa vlasnikom gazdinstva, izradu kalkulacija za
narednu godinu, izrada finansijskih i drugih izvetaja o poslovanju gazdinstva za vlasnika
gazdinstva, itd.
Tabela broj 1.1: Primeri aktivnosti menadera na poljoprivrednom gazdinstvu4
4
Milligan R, Stanton B, What do farm managers do? 1989 Yearbook of agriculture, USDA, page 3.
Poljoprivredno gazdinstvo nije usamljeno ostrvo koje postoji samo za sebe. Ono se nalazi u
okruenju koje je: neizvesno, promenljivo i ne suvie naklonjeno poljoprivredniku, to znatno
uslonjava menadment aktivnosti. Takvo stanje kontinuirano prisiljava poljoprivrednika da
prilagodi svoje linije proizvodnje kako bi poveao profitabilnost i konkurentnost. Okruenje u
kojem posluje gazdinstvo (Grafik 4) moe se podeliti u etiri osnovna segmenta: trite,
resursi, tehnologija i institucije.
Pod tritima se podrazumevaju mesta gde se poljoprivredni proizvodi i inputi kupuju,
odnosno prodaju, a u zavisnosti od odnosa ponude i tranje formiraju cene. Iako je trite
poljoprivrednih proizvoda u odreenom obimu, zavisno od vrste proizvoda regulisano, cene
nisu poznate sve dok se ne susretnu ponuda i tranja. Odnos trinih snaga poljoprivrednika sa
jedne strane, i kupaca poljoprivrednih proizvoda i prodavaca inputa sa druge strane, zatim
uticaj konkurencije meu poljoprivrednicima i iz drugih zemalja utiu na profit
poljoprivrednog gazdinstva, kao i na menadment odluke.
Grafik 1.4: Ekonomsko okruenje poljoprivrednog gazdinstva.
Resursi
Trita
Poljoprivredno
text
gazdinstvo
Tehnologija
Institucije
Svako gazdinstvo je jedinstven skup resursa sa kojima raspolae. Teko je pronai dva
gazdinstva koja imaju isti obim i kvalitet resursa. U resurse se ubrajaju: zemljite, radna snaga,
kapital (kao to su: mehanizacija, zgrade, osnovno stado, zalihe itd.), kao i menadment
vetine, dostupnost kredita i mikroklima. U resurse se mogu ubrojati i izvori informacija kao
to su: asopisi, novine, konsultanti, savetodavci i Internet. Kljuni resurs, meu prethodno
nabrojanima je svakako poljoprivrednik sa svojim znanjem i menadment vetinama.
Vei broj institucija utie na poslovanje poljoprivrednog gazdinstva. Najvei uticaj dolazi od
strane drave tj. njene agrarne politike i donetih regulativa. Finansijsko trite znaajno utie
na dostupnost kapitala poljoprivrednicima. Regulative u oblasti zatite ivotne sredine i
zdravstvene bezbednosti hrane sve vie dobijaju na znaaju. Dostupnost usluga razvijene
poljoprivredne savetodavne slube moe biti znaajan katalizator unapreenja poslovanja
gazdinstva.
6
jedan deo uvoznih barijera za poljoprivredne proizvode u cilju postizanja vee efikasnosti u
proizvodnji hrane. Sporazumi kao to su Sporazum o slobodnoj trgovini izmeu zemalja
Centralne i Jugoistone Evrope CEFTA, kojem je Srbija pristupila u julu 2007. godine,
sporazumi sa Rusijom, Belorusijom, Turskom i Prelazni trgovinski sporazum sa zemljama EU,
takoe doprinose potrebi rasta efikasnosti proizvodnje na poljoprivrednim gazdinstvima.
Globalizacija takoe znai da su poljoprivrednici na celoj planeti konkurenti jedni drugima.
Kao jedan od primera efekata globalizacije moe posluiti i preseljenje, u poslednjih nekoliko
godina, preko 40 proizvoaa mleka iz Holandije u Ameriku dravu Viskonsin. Prodajui
farme u Holandiji, gde su cene poljoprivrednog zemljita izuzetno visoke, uspeli su da sa istim
kapitalom kupe farme sa viestruko veim poljoprivrednim povrinama i time znatno uveaju
kapacitete proizvodnje mleka. Ovo nije jedini primer i sve su ee situacije gde
poljoprivrednici sa irih podruja konkuriu jedni drugima za iste resurse kao to su zemljite,
klima, radna snaga, kapital i drugi.
Vertikalne integracije u lancu proizvodnje hrane nisu novina i odavno su prisutne u praksi.
Poljoprivrednici u razvijenim zemljama davno su shvatili da proizvoditi i samostalno nuditi
svoje proizvode tritu nije dobro opredelenje. Zbog toga se razvilo vie oblika ugovaranja
prodaje poljoprivrednih proizvoda sa preraivaima, veleprodajama i drugim
poljoprivrednicima koji ih koriste kao inpute (npr. kupovina kukuruza koji se koristi kao
stona hrana u proizvodnji mleka). Pod vertikalnim integracijama podrazumeva se ugovaranje
prodaje poljoprivrednih proizvoda sa drugim uesnicima u lancu proizvodnje hrane kako bi se
snizio rizik snabdevanja po ugovorenom kvalitetu i tipu proizvoda.
Tokom istorijskog razvoja proizvodnja dovoljnih koliina hrane za populaciju je bila primarni
interes drava. Danas, novi prioriteti poput: kvaliteta hrane, zdravstvene bezbednosti hrane,
ouvanje resursa zemlje, vode i vazduha, imaju rastui znaaj u oima ne-poljoprivredne
populacije. Dugo godina poljoprivrednici su imali u fokusu rast produktivnosti upotrebe
prirodnih resursa kojima su raspolagali u poljoprivrednoj proizvodnji. Takav cilj u vidu
poveanja proizvodnje po ha, po grlu stoarske proizvodnje i na kraju po poljoprivrednom
gazdinstvu, vodio je ka rastuim negativnim efektima po prirodne resurse, kao i na ne
poljoprivredna domainstva u ruralnim sredinama. Poveanje obima stoarske proizvodnje na
poljoprivrednom gazdinstvu rezultira rastuim zagaenjem vazduha i vode to u dugoronom
periodu utie na rast pritiska od strane ne poljoprivrednih domainstava za premetanjem
intenzivne stoarske proizvodnje, velikih kapaciteta u udaljenija i ree naseljena podruja.
Poljoprivredni otpad (ambalaa pesticida npr.) i njegovo odlaganje izazivaju zabrinutost po
pitanje zatite ivotne sredine.
Poljoprivrednici budunost svojih gazdinstava moraju posmatrati u svetlu odrivog razvoja.
To praktino znai da budue poslovanje moraju planirati sa tri aspekta: ekonomske, ekoloke
i drutvene odrivosti. Ekonomska i ekoloka odrivost poljoprivrednih gazdinstava su u
fokusu panje javnosti od sredine sedamdesetih godina prolog veka. Drutvena odrivost je
dimenzija odrivog razvoja kojoj se tek poslednjih godina pridaje adekvatan znaaj, a
obuhvata u osnovi odgovornosti prema potroaima (proizvodnja zdravstveno bezbedne
hrane) i odgovornosti drutva prema razvoju ruralnih sredina.
Adekvatna srpska re bi bila domain, jer domain poljoprivrednog gazdinstva raspolae sa resursima kao to
su: radna snaga, zemljite, mehanizacija, objekti, stoka, novac itd, a na bazi informacija koje prikupi unutar i
izvan gazdinstva planira, organizuje, upravlja i kontrolie upotrebu resursa u cilju postizanja zadatog jednog ili
vie ciljeva.
1.600
1.400
800.000
1.200
600.000
1.000
800
400.000
600
400
200.000
Preduzea i zadruge
1.200.000
200
0
0
1981
1991
Repubika Srbija
2002
2011
AP Vojvodina
Tree, poljoprivrednici tee da ostvare vie nivoe dohotka, kako bi mogli priutiti ivotni
standard svojoj porodici koji je uporediv sa ivotnim standardom nepoljoprivrednih
domainstava. Jedan od naina za postizanje veeg dohotka poljoprivrednih gazdinstava je
kontrolisanje veeg obima resursa i poveanje proizvodnje uz isti ili nii nivo prosenih
trokova. Drugi menaderi pokuavaju da poveaju nivo profitnih mari po jedinici proizvoda
uz zadravanje iste veliine poljoprivrednog gazdinstva. elja za unapreenjem ivotnog
standarda je glavni motivacioni faktor za uveanje veliine gazdinstva, a nove tehnologije
proizvodnje postaju simbol rasta gazdinstva.
etvrto, neke nove tehnologije su dostupne samo pri odreenoj veliini ili obimu proizvodnje,
to dodatno motivie poljoprivrednike da proire proizvodnju i raspodele fiksne trokove nove
tehnologije na to vei broj jedinica proizvodnje, kako bi proizvodnja postala ekonomski
efikasna. Kao primer mogu se navesti: suare za itarice, veliki traktori, kombajni velikih
etvenih kapaciteta, savremene staje za stoarstvo i automatizovani sistemi ishrane i mue u
stoarskoj proizvodnji. Moda su ak i vaniji, vreme i napor neophodni menaderu da ovlada
novim vetinama u proizvodnji, prodaji i finansijama. Ove vetine predstavljaju fiksnu
2
investiciju i kao takve stvaraju vee prihode za vlasnika kada se upotrebe na veem obimu
proizvodnje.
Poljoprivrednici koji ne nameravaju da proire kapacitete svojih gazdinstava najee streme
ka stratekom savezu i partnerstvu, u formalnom i neformalnom obliku sa drugim
poljoprivrednicima. Time postiu nie trokove i vie cene kao i vei proizvoai.
Poljoprivrednici u dananje vreme mogu najee da biraju izmeu etiri osnovne poslovne
strategije (Grafik 3): nizak obim proizvodnje via vrednost proizvoda, visok obim
proizvodnje nie proizvoake mare, specijalizovani dobavljai proizvoda i usluga i
delimino bavljenje poljoprivrednom proizvodnjom (part-time).
Nizak obim proizvodnje via vrednost proizvoda. Ograniena dostupnost dodatnog zemljita,
radne snage i kapitala ograniie veinu poljoprivrednika u nameri da poveaju svoje
gazdinstvo. U takvoj situaciji jedini nain za poveanje profita je proizvodnja proizvoda sa
veom vrednou. Neki e potraiti alternativne linije proizvodnje kao to su na primer:
nojevi, pargla, bundeve i slino, pri emu su promocija i prodaja kritini za njihov uspeh.
Ostali e pokuati sa varijacijama tradicionalnih proizvoda, kao to su organski proizvodi,
uzgoj pilia na otvorenom i slino. Mogu se postii i vee mare ukoliko se proizvodi dodatno
prerade, upakuju i direktno prodaju potroaima. Gazdinstva koja krenu ovim putem
suoavaju se sa velikim proizvodnim rizikom i nesigurnim tritem, ali mogu biti profitabilna i
sa tako malom veliinom raspoloivih resursa.
Visok obim proizvodnje nie proizvoake mare. Uvek e postojati tranja za osnovnim
itaricama, voem, povrem i proizvodima stoarstva. Mnogi poljoprivrednici biraju da
nastave sa istim linijama proizvodnje, koje su tradicionalno u strukturi proizvodnje njihovih
gazdinstava, uz poveanje obima proizvodnje kao naina poveanja njihovog dohotka. Za ova
gazdinstva svako sniavanje prosenih trokova je kritino za opstanak. Za poveanje veliine
poljoprivrednog gazdinstva neophodno je pozajmiti ili iznajmiti sredstva. Profitne mare su
tanke, pa je od kritine vanosti postii nie prosene trokove proizvodnje od trine cene uz
osiguranje proizvodnje i sklopljene prodajne ugovore.
Grafik 1.3: Alternativni pravci razvoja poljoprivrednih gazdinstava
Za uspeno poslovanje, farm menadment je podjednako bitan kao i obavljanje svakog drugog
posla na poljoprivrednom gazdinstvu. Poljoprivrednici koji nastoje da budu dobri domaini
moraju da ue iz svog svakodnevnog iskustva i naue da prepoznaju svoje greke. Moraju biti
odgovorni za svoje postupke i voljni da promene svoje stavove u skladu sa novim
informacijama.
1.3. Obuhvatnost farm menadmenta
Obim poslova koje menader poljoprivrednog gazdinstva obavlja je raznolik. Kao primer
aktivnosti koje spadaju u opis njihovog posla moe posluiti lista aktivnosti data u narednoj
tabeli. Menader na gazdinstvu treba da integrie veliki broj informacija iz prirodnih i
drutvenih nauka. Pri tome, odgovoran je za pribavljanje (kupovinom ili iznajmljivanjem),
upravljanje i kontrolu nad: finansijskim, materijalnim i ljudskim resursima.
Ukoliko posao menadera obavlja zaposleno lice, tada je lista aktivnosti i obaveza znatno ira.
Najee dodatno obuhvata: konsultacije sa vlasnikom gazdinstva, izradu kalkulacija za
narednu godinu, izrada finansijskih i drugih izvetaja o poslovanju gazdinstva za vlasnika
gazdinstva, itd.
Tabela broj 1.1: Primeri aktivnosti menadera na poljoprivrednom gazdinstvu4
4
Milligan R, Stanton B, What do farm managers do? 1989 Yearbook of agriculture, USDA, page 3.
Poljoprivredno gazdinstvo nije usamljeno ostrvo koje postoji samo za sebe. Ono se nalazi u
okruenju koje je: neizvesno, promenljivo i ne suvie naklonjeno poljoprivredniku, to znatno
uslonjava menadment aktivnosti. Takvo stanje kontinuirano prisiljava poljoprivrednika da
prilagodi svoje linije proizvodnje kako bi poveao profitabilnost i konkurentnost. Okruenje u
kojem posluje gazdinstvo (Grafik 4) moe se podeliti u etiri osnovna segmenta: trite,
resursi, tehnologija i institucije.
Pod tritima se podrazumevaju mesta gde se poljoprivredni proizvodi i inputi kupuju,
odnosno prodaju, a u zavisnosti od odnosa ponude i tranje formiraju cene. Iako je trite
poljoprivrednih proizvoda u odreenom obimu, zavisno od vrste proizvoda regulisano, cene
nisu poznate sve dok se ne susretnu ponuda i tranja. Odnos trinih snaga poljoprivrednika sa
jedne strane, i kupaca poljoprivrednih proizvoda i prodavaca inputa sa druge strane, zatim
uticaj konkurencije meu poljoprivrednicima i iz drugih zemalja utiu na profit
poljoprivrednog gazdinstva, kao i na menadment odluke.
Grafik 1.4: Ekonomsko okruenje poljoprivrednog gazdinstva.
Resursi
Trita
Poljoprivredno
text
gazdinstvo
Tehnologija
Institucije
Svako gazdinstvo je jedinstven skup resursa sa kojima raspolae. Teko je pronai dva
gazdinstva koja imaju isti obim i kvalitet resursa. U resurse se ubrajaju: zemljite, radna snaga,
kapital (kao to su: mehanizacija, zgrade, osnovno stado, zalihe itd.), kao i menadment
vetine, dostupnost kredita i mikroklima. U resurse se mogu ubrojati i izvori informacija kao
to su: asopisi, novine, konsultanti, savetodavci i Internet. Kljuni resurs, meu prethodno
nabrojanima je svakako poljoprivrednik sa svojim znanjem i menadment vetinama.
Vei broj institucija utie na poslovanje poljoprivrednog gazdinstva. Najvei uticaj dolazi od
strane drave tj. njene agrarne politike i donetih regulativa. Finansijsko trite znaajno utie
na dostupnost kapitala poljoprivrednicima. Regulative u oblasti zatite ivotne sredine i
zdravstvene bezbednosti hrane sve vie dobijaju na znaaju. Dostupnost usluga razvijene
poljoprivredne savetodavne slube moe biti znaajan katalizator unapreenja poslovanja
gazdinstva.
6
jedan deo uvoznih barijera za poljoprivredne proizvode u cilju postizanja vee efikasnosti u
proizvodnji hrane. Sporazumi kao to su Sporazum o slobodnoj trgovini izmeu zemalja
Centralne i Jugoistone Evrope CEFTA, kojem je Srbija pristupila u julu 2007. godine,
sporazumi sa Rusijom, Belorusijom, Turskom i Prelazni trgovinski sporazum sa zemljama EU,
takoe doprinose potrebi rasta efikasnosti proizvodnje na poljoprivrednim gazdinstvima.
Globalizacija takoe znai da su poljoprivrednici na celoj planeti konkurenti jedni drugima.
Kao jedan od primera efekata globalizacije moe posluiti i preseljenje, u poslednjih nekoliko
godina, preko 40 proizvoaa mleka iz Holandije u Ameriku dravu Viskonsin. Prodajui
farme u Holandiji, gde su cene poljoprivrednog zemljita izuzetno visoke, uspeli su da sa istim
kapitalom kupe farme sa viestruko veim poljoprivrednim povrinama i time znatno uveaju
kapacitete proizvodnje mleka. Ovo nije jedini primer i sve su ee situacije gde
poljoprivrednici sa irih podruja konkuriu jedni drugima za iste resurse kao to su zemljite,
klima, radna snaga, kapital i drugi.
Vertikalne integracije u lancu proizvodnje hrane nisu novina i odavno su prisutne u praksi.
Poljoprivrednici u razvijenim zemljama davno su shvatili da proizvoditi i samostalno nuditi
svoje proizvode tritu nije dobro opredelenje. Zbog toga se razvilo vie oblika ugovaranja
prodaje poljoprivrednih proizvoda sa preraivaima, veleprodajama i drugim
poljoprivrednicima koji ih koriste kao inpute (npr. kupovina kukuruza koji se koristi kao
stona hrana u proizvodnji mleka). Pod vertikalnim integracijama podrazumeva se ugovaranje
prodaje poljoprivrednih proizvoda sa drugim uesnicima u lancu proizvodnje hrane kako bi se
snizio rizik snabdevanja po ugovorenom kvalitetu i tipu proizvoda.
Tokom istorijskog razvoja proizvodnja dovoljnih koliina hrane za populaciju je bila primarni
interes drava. Danas, novi prioriteti poput: kvaliteta hrane, zdravstvene bezbednosti hrane,
ouvanje resursa zemlje, vode i vazduha, imaju rastui znaaj u oima ne-poljoprivredne
populacije. Dugo godina poljoprivrednici su imali u fokusu rast produktivnosti upotrebe
prirodnih resursa kojima su raspolagali u poljoprivrednoj proizvodnji. Takav cilj u vidu
poveanja proizvodnje po ha, po grlu stoarske proizvodnje i na kraju po poljoprivrednom
gazdinstvu, vodio je ka rastuim negativnim efektima po prirodne resurse, kao i na ne
poljoprivredna domainstva u ruralnim sredinama. Poveanje obima stoarske proizvodnje na
poljoprivrednom gazdinstvu rezultira rastuim zagaenjem vazduha i vode to u dugoronom
periodu utie na rast pritiska od strane ne poljoprivrednih domainstava za premetanjem
intenzivne stoarske proizvodnje, velikih kapaciteta u udaljenija i ree naseljena podruja.
Poljoprivredni otpad (ambalaa pesticida npr.) i njegovo odlaganje izazivaju zabrinutost po
pitanje zatite ivotne sredine.
Poljoprivrednici budunost svojih gazdinstava moraju posmatrati u svetlu odrivog razvoja.
To praktino znai da budue poslovanje moraju planirati sa tri aspekta: ekonomske, ekoloke
i drutvene odrivosti. Ekonomska i ekoloka odrivost poljoprivrednih gazdinstava su u
fokusu panje javnosti od sredine sedamdesetih godina prolog veka. Drutvena odrivost je
dimenzija odrivog razvoja kojoj se tek poslednjih godina pridaje adekvatan znaaj, a
obuhvata u osnovi odgovornosti prema potroaima (proizvodnja zdravstveno bezbedne
hrane) i odgovornosti drutva prema razvoju ruralnih sredina.