Professional Documents
Culture Documents
2008 Neke Dileme o Vojvodskoj Tituli U Srednjovjekovnoj Bosni - pdf20130812-22683-Yk6bku-Libre-libre
2008 Neke Dileme o Vojvodskoj Tituli U Srednjovjekovnoj Bosni - pdf20130812-22683-Yk6bku-Libre-libre
O PAVLU ANELIU
Sarajevo, 2008.
ZbornikPA.indb 3
8/12/2008 4:24:41 PM
ZNANSTVENI SKUP
Posveen arheologu i povjesniaru Pavlu Aneliu (1920-1985)
u povodu 85. obljetnice roenja i 20. obljetnice smrti
Sarajevo, 14. i 15. listopada 2005.
Organizator Skupa
Franjevaka teologija Sarajevo
Aleja Bosne Srebrene 111
Nakladnik
Franjevaka teologija Sarajevo
Za nakladnika
Mile Babi
Organizacijski odbor Skupa
Uredniko vijee Zbornika
Sreko M. Daja, Marko Karamati,
Dubravko Lovrenovi i Ivan arevi
Urednik
Marko Karamati
Lektor
Ivan Nuji
Graiko oblikovanje
Branko R. Ili
Tisak
Mller
Sarajevo
ZbornikPA.indb 2
8/12/2008 4:24:41 PM
Ludvig THALLCZY, Kako i kada je Hrvoje postao veliki vojvoda bosanski?, Glasnik Zemaljskog muzeja 9, Sarajevo 1897., 183-192; Isti, Wie und wann wurde Hervoja Grossvojvode von Bosnien?, Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien und der
305
ZbornikPA.indb 305
8/12/2008 4:25:08 PM
vojvodsku titulu od svoga strica vojvode Vlatka Vukovia.2 No, izvori daju drugaije mogunosti. Linija nasljea titule i svojevrsne smjene meu Kosaama nije
tako tena kao kod Hrvatinia. Nejasnim se nametnulo pitanje kako je mogue da
jedna osoba, kao stric, vojvoda Vlatko Vukovi i druga osoba, kao sinovac, vojvoda Sandalj Hrani, u isto vrijeme nose vojvodsku titulu i predstavljaju Kosae.
Potraga za pojanjenjima takvog stanja pokazala je da je postavljeno pitanje samo
jedan od niza nedeniranih i nerijeenih problema koja tek ekaju na ira i sveobuhvatnija istraivanja postojeih izvornih pokazatelja i neobjavljene grae. Takva
strukturalna pitanja o nainu funkcioniranja titula meu bosanskim vlastelinskim
porodicama mogu ponekad biti i sutinskim odreenjem pred fragmentima jasnih,
nejasnih ili potpuno nepoznatih situacija u odreenom historijskom kontekstu i
njih ne mogu mijenjati i pokrivati neprimjereni, neelaborirani i tendencionalno
zakljueni prelazi o rastuoj snazi pojedinaca koji rue ranije ustaljene sisteme
u Bosni nalik raspadu Srpskog carstva.3 Naime, sa jedne strane ni ti ustaljeni bosanski sistemi nam nisu dovoljno poznati da bi se olako preko njih prelazilo, a sa
druge strane i njihovo rastakanje bi previe dugo trajalo da bi izdralo te ponuene
dimenzije i paralele. Denirani problemi kreu se kroz nekoliko dilema. U njima
se nerijeena pitanja o vojvodskoj tituli u srednjovjekovnoj Bosni znaajno suprotstavljaju i aktualnoj faktograji i time u potpunosti pravdavaju polazite za novim
denicijama i njihovim potvrivanjima.
Kroz postavljene dileme skreemo panju istraivaima na otvorene mogunosti koje jo uvijek prua izuavanje drutvene strukture srednjovjekovne
Bosne. Iako je u dosadanjim istraivanjima titule vojvode na jugoistoku Evrope bilo i zasebnih pristupa, mogunosti koje prua izvorni materijal iz historije
Hercegovina 6, Wien 1899., 284-290; Rade MIHALJI, Povelja kralja Stefana Tvrtka
I Kotromania knezu i vojvodi Hrvoju Vukiu Hrvatiniu, Stari srpski arhiv I, Banja
Luka-Beograd-Valjevo 2002., 117-129.
Anto BABI, Kosae, Enciklopedija Jugoslavije 5, Jugoslavenski leksikografski zavod,
Zagreb 1962., 330-331. Tako je to posmatrao i Sima irkovi: Po nainu kako se uzdigao
meu vrhove bosanskog plemstva, Sandalj Hrani je veoma slian znatno starijem vojvodi
Hrvoju Vukiu. I on je nasledio i zemlje i vojvodsko dostojanstvo, koje je, inae ranije
nepoznatoj porodici Kosaa pribavio vojvoda Vlatko Vukovi za vreme Tvrtka I., Sima
IRKOVI, Istorija srednjovekovne bosanske drave, Srpska knjievna zadruga, Beograd 1964.,178.
Opa polazita za titulu vojvode u: ura DANII, Rjenik iz knjievnih starina srpskih,
Dio prvi, Fototipija izdanja iz 1863-1864. godine), Vuk Karadi, Beograd 1975., 150-153;
Vladimir MAURANI, Prinosi za hrvatski pravno-povjestni rjenik (Pretisak izdanja iz
1908-1912. godine), Informator, Zagreb 1975., 1592; Stojan NOVAKOVI, Vizantijski inovi i titule u srpskim zemljama XI-XV veka, Glas Srpske kraljevske akademije 78, Beograd
1908., 178-279, 198-199; R. MIHALJI-Andrija VESELINOVI-Aleksandar FOTI,
Vojvoda, Leksikon srpskog srednjeg veka (Priredili Sima irkovi i Rade Mihalji),
Knowledge, Beograd 1999., 95-97; R. MIHALJI, Vojvoda, Vladarske titule oblasnih
gospodara. Prilog vladarskoj ideologiji u starijoj srpskoj prolosti, Sabrana dela Radeta
Mihaljia, Knjiga VI, Srpska kolska knjiga-Knowledge, Beograd 2001., 125-156.
306
ZbornikPA.indb 306
8/12/2008 4:25:08 PM
ESAD KURTOVI
ZbornikPA.indb 307
8/12/2008 4:25:08 PM
7
8
9
308
ZbornikPA.indb 308
8/12/2008 4:25:08 PM
ESAD KURTOVI
sa historijske pozornice prije svoga oca Vlatka, koji neke od tih opeustaljenosti nije potivao ... Prema predloenom ipak ostaje da vojvoda Vlatko Tvrtkovi
i vojvoda Vuihna Vlatkovi nisu otac i sin. Barem dok se ne pronae siguran
dokaz, a ova analogija otpada i kao mogui primjer za razmatranje pitanja istovremenosti oca i sina u istom, vojvodskom zvanju.
11
Isti, O usorskim vojvodama i politikom statusu Usore u srednjem vijeku, 33. Na drugom
mjestu kada je spominjao brau Zlatonosovie, Aneli nije komentirao starosni odnos
izmeu brae Vukmira i Vukaina, ali je potomke, sinove Jurja Tihinovia, poredao, tako
da je Vukaina, kao kneza navodio ispred vojvode Vukmira, Isti, Postojbina i rod Divoa
Tihoradia, Slovo 25-26, Zagreb 1976., 231-239, 237.
Mihailo DINI, Za istoriju rudarstva u srednjevekovnoj Srbiji i Bosni, I deo, Srpska akademija nauka, Posebna izdanja 290, Odeljenje drutvenih nauka 14, Beograd 1955., 39.
309
ZbornikPA.indb 309
8/12/2008 4:25:08 PM
13
14
Pavo IVKOVI, Usorska vlasteoska porodica Zlatonosovii i bosanski vladari posljednjih decenija XIV i prve tri decenije XV stoljea, Historijski zbornik 39, Zagreb 1986.,
147-162, 150-151.
Isto.
(maja 1424.g. ?), Ljubomir STOJANOVI, Stare srpske povelje i pisma, I/2, Srpska kraljevska akademija, Zbornik za istoriju, jezik i knjievnost srpskog naroda, Prvo odeljenje,
Spomenici na srpskom jeziku 24, Beograd-Sremski Karlovci 1934., 7.
310
ZbornikPA.indb 310
8/12/2008 4:25:08 PM
ESAD KURTOVI
16
17
uro TOI, Vojvoda Petar Pavlovi. Prilog istoriji Bosne poetkom XV vijeka, Jugoslovenski istorijski asopis XXXIV/1-2, Beograd 2001., 35-46, 36. Jo ranije tako su smatrali
Aleksa Ivi i Marko Perojevi, Aleksa IVI, Radoslav Pavlovi, veliki vojvoda bosanski,
Letopis Matice srpske 245, Novi Sad 1907., 1-32, nap. 1 na str. 10; Marko PEROJEVI,
Stjepan Ostoja, Povijest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine, Hrvatsko kulturno
drutvo Napredak, Sarajevo 1942., 388. Da se radi o sinu Pavla Radenovia takvu formulaciju ponudio je Nikola Jorga u svojoj zbirci a njega su pratili Ivi, Perojevi i Toi,
Nicola IORGA (Nikola JORGA), Notes et extraits pour servir a lhistoire des croisades
au XVe sicle, II, Paris 1899., 88.
U pisanim izvorima, koji obino govore o njegovom svakidanjem ivotu, ispred Petrovog imena najee stoji titula kneza, koja ne oznaava nikakvu funkciju koju je obavljao,
ve je izraz visokog drutvenog poloaja u feudalnoj hijerarhiji toga doba. Za razliku od
kneevske titule, uz Petrovu linost, u dokumentima koji svjedoe o ratnim prilikama, istie se titula vojvode koja, pored ostalog, ukljuuje i neke od vladara dobijene prerogative
vezane za organizaciju i djelovanje vojske. Zato je titula vojvode, kao steena, a ne titula
kneza, kao naslijeena, uzeta u naslovu rada za bliu odrednicu uz ime ovog nedovoljno
poznatog bosanskog velikaa, . TOI, Vojvoda Petar Pavlovi. Prilog istoriji Bosne
poetkom XV vijeka, 35. Detaljnije ne ulazei u pojanjenja Toi je odluio u svome radu
da e nastojati da, koliko to bude mogue, uz Petrovo ime stavljamo titulu koja se sree
u sauvanim izvorima, Isto, napomena 2 na strani 36. Poreenje pokazuje da se toga ni
na moguim mjestima, kada su u pitanju objavljeni izvori, autor ipak nije drao. Uporedi,
Isto, 37; (13.08. 1411.g.), LJ. STOJANOVI, Stare srpske povelje i pisma, I/1, Srpska
kraljevska akademija, Zbornik za istoriju, jezik i knjievnost srpskog naroda, Prvo odeljenje, Spomenici na srpskom jeziku 19, Beograd - Sremski Karlovci 1929., 529-530.
vojevode Petra Pavlovikja (29.09. 1393.g.), LJ. STOJANOVI, Stare srpske povelje i
pisma, I/1, 178.
311
ZbornikPA.indb 311
8/12/2008 4:25:08 PM
1403. godine o vojvodi Petru Pavloviu kod Nikole Jorge ila je direktno preko
pokazatelja iz napuljskog arhiva, a preko njega, koji je vojvodu Petra Pavlovia
imenovao sinom kneza Pavla Radenovia, takvim su stanje preuzimali, vidjeli
smo, i kasniji istraivai, ostajui pri tom u uvjerenju da je ispravno kontekstualizirana srodstvena veza Petra Pavlovia. Meutim, nije.
Uvid u cjelinu pokazatelja iz 1403. godine potjee na sumnju da je u pitanju
lik vojvode Petra Pavlovia kao sina kneza Pavla Radenovia. Barem tamo to
nije direktno navedeno. Isti dokumenat je prije Jorge u cjelini objavio Franjo
Raki u svojim Izvadcima iz napuljskog arhiva.18 Istina je da su donacije Ladislava Napuljskog, sa njegovim tenjama da osigura ugarsku krunu, nerijetko
na istonoj jadranskoj obali imale djelimino i isprazni karakter, ali teko je razumjeti da uz relevantne, poznate, potvrene i istaknute predstavnike, poput Hrvoja
Vukia ili Sandalja Hrania na koje se Ladislav oslanjao, umjesto, barem za
bosanske prilike, znaajnog kneza Pavla Radenovia, njegov dotad anonimni sin
Petar bude u vidokrugu glavnih tokova historije istone jadranske obale. Pa i da
to bude linost koja prije toga nije ula kao svjedok u spominjanje na bilo kojem
mjestu meu relativno brojnim poveljama, razrjenicama i pismima koje je ostavila iza sebe burna bosanska historija toga vremena. Dodatno, donacija iz 1403.
g. znaajno spominje zasluge i nasljednike uz vojvodu Petra Pavlovia, iako se
sin kneza Pavla Radenovia, kao to je poznato, jo nije bio ni oenio.19 Iako su
nekolike konstelacije, anonimnost sina Petra i spominjanje nasljea kojeg Petar
sin kneza Pavla Radenovia jo nije ni imao, izostanak spominjanja njegovog
oca kneza Pavla Radenovia, nisu prevelika niti diplomatika prepreka za svojevrsno pokrie i inae poluispraznih donacija Ladislava Napuljskog, jedan drugi
dokumenat, iz oktobra 1392.g., iz odnosne zbirke Franje Rakog, pokazuje da je
Ladislav Napuljski dosta dobro poznavao i vojvodu Petra Pavlovia i iru srod18
19
Ovdje prenosimo jedan dio: Ladislaus rex etc. Universis ... Exaltat potentiam principium
... Sane attendentes merita sincere ac constantis devotionis et dei Viri magnici Petri
Paulovich, vayvode dilecti delis nostri, grataque utilia et accepta servitia, presertim maiestati nostre deliter et laudabiliter prestita, queve prestat ad presens et speramus ipsum in
posterum de bono semper in melius continuatione laudabili prestiturum, ex quibus ipsum
speciali nostra gracia dignum et benemeritum reputamus eidem Petro vayvode et suis heredibus ... in perpertuum villam Chubini, que fuit Johannis Chubini rebellis nostri, et possessiones liorum Raymich, nostrorum etiam rebellium, in ducatu Dubize ... pro eodem
Petro vayvode et dictis suis heredibus ... (26.01. 1403.g.), Franjo RAKI, Izvadci iz kralj.
osrednjeg arkiva u Napulju za jugoslavensku poviest, Arkiv za povjestnicu jugoslavensku
7, Zagreb 1863., 5-71, 47-48.
Najavljivana enidba, augusta 1403.g., odnosi se vjerovatno na Petra Pavlovia, sina kneza Pavla Radenovia. Nije usvojen prijedlog: de faciendo gratiam comiti Paulo Radinouich quod pro nuptiis eis lii possit facere emi et trahere de Ragusio panos et alias res ei
neccesarias pro usu domus sue (za prijedlog je bilo 14 glasova), ve je usvojen prijedlog:
de non faciendo dictam gratiam (za prijedlog je bilo 17 glasova), (28.09. 1403.g.), Dravni arhiv u Dubrovniku (dalje: DAD), Reformationes, XXXII, 171; . TOI, Vojvoda
Petar Pavlovi. Prilog istoriji Bosne poetkom XV vijeka, 36.
312
ZbornikPA.indb 312
8/12/2008 4:25:08 PM
ESAD KURTOVI
stvenu liniju kojom je ovaj uglednik bio povezan. Naime, Petrov otac Pavle osim
njega imao je jo petoricu sinova, a on je bio prvi meu njima jo oktobra 1392.
godine.20 Radi se o vojvodi Petru Pavloviu, prema Pavi Aneliu sinu vojvode
Pavla Vlatkovia kojeg je on povezao za lozu Hrvatinia ali ta njegova elaboriranja noviji radovi nisu uzimali u obzir.21 Svakako, vojvoda Petar Pavlovi u
pokazatelju iz 1403. godine uope nije sin kneza Pavla Radenovia kako je to, uz
Jorgu, Ivia i Perojevia ustvrdio i uro Toi u svome razmatranju.22
Ni u drugom segmentu, mogunost da je Petar sin kneza Pavla Radenovia
bio zabiljeen povremeno sa dvjema razliitim titulama, nasljednom i steenom,
ne pokazuje se u potpunosti tanom. U distribuciji testamenta dubrovakog vlastelina Marina Kabuia, jula 1411. godine Radoje Ljubii Bogdani iz Trebinja predstavljen je kao ovjek kneza Petra, sina kneza Pavla Radenovia.23 O
20
21
22
23
Djelimino: Ladislaus dei gratia rex etc. ... merita sincere devotionis et dei virorum
nobilium Petri lii Pauli militis vice vayvodae Bozonensis, nec non Milos, Dyonisii, Johannis, Stephani et Blasii fratrum suorum, nostrorumque delium delictorum ... eisdem
Petro, Milos, Dyonisio, Johanni, Stephano et Blasio fratribus, ac ipsorum et cuiuslibet
eorum heredibus masculini sexus ex eorum corporibus legitime descendentibus, natis iam
et in antea nascituris, in perpetuum possessionem Haroheuzi et ... (19.10. 1392.g.), F.
RAKI, Izvadci iz kralj. osrednjeg arkiva u Napulju za jugoslavensku poviest, 39-40.
Uporedi, P. ANELI, Povelja kralja Dabie ubranoviima i velikaki rodovi Hlivnjana, Glasnik Zemaljskog muzeja (Arheologija) 38, Sarajevo 1983., 133-143, 134-135. Iako
koristi zbirku Franje Rakog za pokazatelj iz 1392., za drugi pokazatelj, iz 1403.g., Aneli, iz nepoznatih razloga, koristi Jorginu zbirku. Dodatno, Aneli nije jasno napisao da
Jorga grijei kada Petra Pavlovia vee uz kneza Pavla Radenovia. Pored Toia, Anelieva postavka nije uzeta u obzir ni u drugim novijim razmatranjima, Pejo OKOVI,
Hrvatinii, Hrvatski biografski leksikon, V, Leksikografski zavod Miroslav Krlea, Zagreb 2001., 725-739; Jelena MRGI-RADOJI, Donji Kraji. Krajina srednjovjekovne
Bosne, Filozofski fakultet u Beogradu-Filozofski fakultet u Banjaluci-Istorijski institut u
Banjaluci, Beograd 2002., po registru pod Pavlovii.
Teko je razluiti, no u ponudi saveza Hrvoja Vukia Zadru 1401.g. pomenut je izvjesni
vojvoda Petar: Nos Hervoye supermus voyvoda regni Bosnae ac vicarius generalis principium serenissimorum regis Vladislavi et regis Ostoye ... Nec nos Hervoye cum consorte
nostra, cum lio nostro unico, fratribus et familiaribus nostris, videlicet cum Draghisca
fratre nostro (et) Voyslavo, (item cum) Voyaco, Petro voyvoda, et Tuertco, et fratre suo
Voyco, et cum aliis familiaribus nostris (oko 15.06. 1401.g.), Ferdo II, Nekoliko
isprava iz poetka XV. stoljea, Starine Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti
39, Zagreb 1938., 129-320, 170. Na slian nain u jednom ugovoru vezanom za Dubicu
iz 1400.g. spomenuti su Bla, Petar i Ivan, sinovi Pavla de Zwynnycha (P. OKOVI,
Dubica u bosansko-ugarskim odnosima 1398-1402. godine, Istorijski zbornik 2, Banjaluka 1981., 43-53, 52), koji ipak ostaju samo na razini ubjedljive slinosti sa trojicom od est
Pavlovih sinova pomenutih 1392.g.
Radoye Glubisisch Bogdancich de Tribinio homo comitis Petri lii comitis Pauli Radinouich fuit confessus habuisse et recepise ab epitropis dicti ser Marini librum quinquaginta
argenti quod ipso Radoye deposierat nomine dicti comiti Petri tempore vite dicti ser Marini (09.07. 1411.g.), DAD, Distributiones testamentorum, VII, 97v.
313
ZbornikPA.indb 313
8/12/2008 4:25:08 PM
vojvodi Petru Pavloviu tada nema govora. Jedan primjer biljeenja sve trojice
Pavlovia, preminulog oca Pavla i dvojice ivuih njegovih sinova, Petra i Radoslava, upravo je ilustrativan. U pismu iz marta 1416. godine, Dubrovani ih svu
trojicu navode kao kneeve.24 Iako se, vidjeli smo, radi o sasvim drugoj osobi,
kada iskljuimo vojvodu Petra Pavlovia, pominjanog sa tom titulom i punim
imenom i prezimenom samo u ranija dva navoda 1393. i 1403. godine, situacija
je i sa druge strane posve jasna. Sin kneza Pavla Radenovia Petar Pavlovi nosio je samo titulu kneza za ivota svoga oca. To se moe vidjeti i iz primjera koje
navodi uro Toi u svome radu. Tek poslije oeve smrti, politikim ubojstvom
na Parenoj poljani augusta 1415. godine, njegov sin Petar se pojavljuje sa titulom
vojvode. Naprotiv, u odnosu na dosad izneseno vie je dodatnih izvornih primjera koji pokazuju takvo stanje, a njihovo detaljnije praenje moglo bi rezultirati i
tano vrijeme od kada je knez Petar Pavlovi postao vojvodom.
Prvi puta sa vojvodskom titulom sin kneza Pavla Radenovia Petar Pavlovi
javlja se tek, ili ve, februara 1417. godine.25 Maja 1417. godine u pismu svojim
24
25
Vijee umoljenih odluuje da se pie knezu Petru: de scribendo unam literam comiti
Petar super factis predictis (23.03. 1416.g.), DAD, Consilium Rogatorum, I, 40; Medo
PUCI, Spomenici srbski od 1395. do 1423., to est Pisma pisana od Republike dubrovake kraljevima, despotima, vojvodama i knezovima srbskiem, bosanskiem i primorskiem, I
dio, Drutvo srpske slovesnosti, Beograd 1858., Primjetbe XV. U pismu se navodi: knee
Petre va brat knez Radosav ... jer je Dubrovnik bil kukja pokoinoga roditelja vi
gospodina kneza Pavla. Uz siguran datum, postavljena godina u zagradi kao mogua,
pokazuje se tanom: (23.03. 1416.g.), LJ. STOJANOVI, Stare srpske povelje i pisma,
I/1, 530.
Pored svih primjera koje navodi . Toi u svome radu, uporedi i: knezu Petru ...
kneza Petra (13.08. 1411.g.), LJ. STOJANOVI, Stare srpske povelje i pisma, I/1,
529-530; ad emendum pannos pro donando comiti Peter filio comitis Pauli, DAD,
Reformationes, XXXIV, 73v; gospodinu knezu Petru (13.08. 1413.g.), LJ. STOJANOVI, Stare srpske povelje i pisma, I/1, 529; conte Petar Paulouich (24.08.
1414.g.), DAD, Lettere di Levante, VII, 109v; Copia de una lettera receuuta de ser
Zan de Gondola per la morte del conte Polo die XXIV agosto 1415 ... venne conte
Piero ... conte Piero e legato et menato a Boboua ... conte Piero non fu inorbito,
Isto, 133v-134v (Pismo objavljeno u, M. PUCI, Spomenici srbski od 1395. do
1423., to est Pisma pisana od Republike dubrovake kraljevima, despotima, vojvodama i knezovima srbskiem, bosanskiem i primorskiem, I dio, Primjetbe XV-XVII;
. TOI, Pismo dubrovakog poslanika Ivana Gundulia o smrti kneza Pavla
Radenovia, Zemlja Pavlovia. Srednji vijek i period turske vladavine, Zbornik
radova sa naunog skupa, Rogatica, 27-29. juna 2002., Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske i Univerzitet Srpsko Sarajevo, Nauni skupovi 5, Odjeljenje
drutvenih nauka 7, Banja Luka Srpsko Sarajevo 2003., 357-366); de scribendo
una litera conte Petar super facti predicti (23.03. 1416.g.), DAD, Cons. Rog., I,
40; slavnom i velmonomu gospodinu knezu Petru ... knee Petre va brat knez
Radosav bil je s voiskom ovdje na megi naega primorja (23.03. 1416.g.), LJ.
STOJANOVI, Stare srpske povelje i pisma, I/1, 530; de induciando super facto
314
ZbornikPA.indb 314
8/12/2008 4:25:08 PM
ESAD KURTOVI
poslanicima kod vojvode Petra Pavlovia, Dubrovani navode da je Petar vojvoda, a njegov brat Radoslav da je knez, pokazujui jo jednom da je gotovo bez
premca njihovo poznavanje titulaturnog oznaavanja, rasta titula i meusobnog
odnosa meu srodnicima, nosiocima pojedinih titula u Bosni.26 I drugi primjeri
pokazuju da je od 1417. godine Petar Pavlovi, sin kneza Pavla Radenovia bio
vojvoda. U drugoj polovini augusta 1417. godine preko Ivana Lampre Crijevia
oznaen kao vojvoda, Petar Pavlovi napravio je ugovor o gradnji cisterne u Sokolu u Konavlima.27 U povelji bosanskog kralja Ostoje brai Vukai, datiranoj
26
27
comitis Petri Paulouich usque ad prima noua (04.04. 1416.g.), DAD, Cons. Rog.,
I, 41v; Radoslauus Beroeuich vlacchus comitis Petri (26.04. 1416.g.), DAD, Diversa Cancellariae, XLI, 9; M. DINI, Iz dubrovakog arhiva III, Srpska akademija
nauka i umetnosti, Zbornik za istoriju, jezik i knjievnost srpskog naroda, Tree
odeljenje 22, Beograd 1967., 187; de concedendo voyuode (prekrieno: comiti)
Petro (21.02. 1417.g.), DAD, Cons. Rog., I, 63; de respondendi literis uaiuode
Petri (17.04. 1417.g.), Isto, 71; de procedendo tractam grani voiuode Petro ipso
soluente dohana debitam (10.05. 1417.g.), Isto, 72v; de concedendo voiuode Petar
tractam fructi ipso soluente nectum dohane non obstantibus ordinibus in contrarnis
loquentibus (10.05. 1417.g.), DAD, Consilium Maius, I, 70; de visitando voiuodam Petar in Canali, Drasiuica et Tribigna usque ad flumen, Isto; Commissione
ambaxiatorum ser Andree Mar. de Volzo et ser Nicole M. de Goze ad voiuodam
Petrum Paulouich ... ambaxiadori nostri a voiuoda Petar ... (12.05. 1417.g.), DAD,
Lett. di Lev., VI, 29; ad voiuodam Petar (23.05. 1417.g.), DAD, Cons. Rog., I, 74;
vayuoda Piero Paulovich cum la sua fraternita (22.07. 1417.g.), ime LJUBI,
Listine o odnoajih izmeu junoga slavenstva i Mletake Republike VII, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Monumenta spectantia historiam slavorum
meridionalium 12, Zagreb 1882., 241; respondendi ad ca qua petit Braillus ambaxiator voiuode Peter (10.01. 1419.g.), DAD, Cons. Rog., II, 9v.
dicto voiuoda Petar ... condoleteui del caso della morte del padre suo et rallegrateui della
vita et prosperita sua ... che conte Radoslao vostro frar venne in queste contrade sempre
(12.05. 1417.g.), DAD, Lett. di Lev., VI, 29.
Magister Anthonius a Voltis et Vincentius eius lius ... promiserunt super se ... fabricare unam
cisternam ... in castro Sochol in Canale ser Iohani Lampre de Zreua nomine voyuode Petri
... Et hoc pro precio et nomine pretii ducatorum auri triginta, de quibus triginta ducatis dictis
magister Antonius et Vincentius fuerunt confessi et contentis se habuisse et recepisse a dicto
ser Iohanne nomine dicti voyuode Petri ducatos quindecim ... et alios quindecim debeant habere quia cisterna predicta erit completa (23.08. 1417.g.), DAD, Div. Canc., XLI, 154. Posao
je bio zavren uspjeno. Ivan Crijevi je 26.10. 1417. isplatio majstore sa 9, a 23.11. 1417.g.
sa preostalih 6 perpera, Isto. Majstor za gradnju zdenca iao je u Konavle zajedno sa Ivanom
Crijeviem i uvenim dubrovakim trgovcem Petrom Primoviem: Petrus Primi ... dum ipse
Petrus Primi semel egitaret cum ser Iohanne Lampre de Zriua in Canali et secum ducebat unum
magistrum pro aptando cisternam voyuode Petri in castro quod habet in Canali et dum esset
prope quandam domum in loco predicto Canalis tunc idem ser Iohannes dixit ipsi Petro voyuoda Petar dedit michi hanc domum ... Idem ser Iohannes dixerat sibi Petro predicto: Ego fuit
in exercitu cum meis famulos cum voiuoda Petar Paulouich quoniam castra mentabatur contra
Sandalium (20.06. 1419.g.), DAD, Liber Maleciorum, II, 297v.
315
ZbornikPA.indb 315
8/12/2008 4:25:08 PM
okvirno 1417. godinom, prvi na listi svjedoka je vojvoda Petar Pavlovi.28 Jedan
izuzetak, navod po kojem bi vojvodsku titulu Petar Pavlovi imao tokom 1416.,
ipak je odraz kasnijeg vremena, tj. iz 1419. godine.29 Po svemu, bit e najvjerovatnije da je zabiljeena vojvodska titula uz Petra Pavlovia, sina kneza Pavla
Radenovia, iz kraja februara 1417. godine njegov najraniji poznati, napisani i
ouvani pomen u tom svojstvu. Jak razlog za to mogao bi se nalaziti u injenici da je pisar odluka Vijea umoljenih upravo tada bio pogreno upisao Petra
sa titulom kneza, pa precrtao i napisao da se radi o vojvodi Petru Pavloviu.30
Kljuno, da pitanje egzistiranja dvojne steene titule vojvode i naslijeene titule kneza u postavci ure Toia nije dobro postavljeno pokazuje i injenica da
poslije 1417. godine Petar Pavlovi vie nikada nije pomenut sa titulom kneza.
No, u ovom sluaju se itekako radi o naslijeenim i steenim titulama. Titulaturni rast, izazvan stjecanjem vie titule, pomjerio je i u potpunosti potisnuo niu
naslijeenu titulu.
Na primjeru Pavlovia imamo zakljuak da sin prije oca kao kneza nije iao u
vii rang titule vojvode. O stanju stvari u taboru Pavlovia, obzirom na stjecanje
vojvodske titule, drimo da takvo neto nije moglo ii bez bosanske centralne
vlasti. Usput pokrenuto pitanje ure Toia o steenoj i nasljednoj liniji dobijanja vojvodske titule kroz navedeno ipak ne moemo do kraja egzaktno rijeiti.
Kako je loza Pavla Radenovia sa Petrom Pavloviem postala vojvodskom i obzirom da je oito da to porodica sama sebi nije mogla osigurati bez prisustva centralne vlasti, ima razloga da se smatra da je zbliavanje Pavlovia i kralja Ostoje
protiv vojvode Sandalja Hrania, znaajno a o emu se uope ne vodi rauna - do
tada jedinog nosioca titule vojvode meu svjedocima od Bosne, pospjeeno
konstelacijom pravnih okvira i shvatanja vakantnog mjesta vojvode od Bosne i
rezultiralo kraljevim uzdizanjem Petra Pavlovia u rang vojvodstva. Izvjesno je
da se radi o uznapredovaloj moi porodice kneza Pavla Radenovia, izvjesno je i
da se bez centralne vlasti titula vojvode nije mogla stei, ali i da knez Pavle Radenovi za svoga ivota jednostavno nije imao prostor za instaliranje svoje snage
kroz vojvodsku titulu, niti svojom snagom uznapredovalog velmoe niti kroz
centralnu vlast. Rjeenje se najvjerovatnije nalazi u opem sklopu pod kojim
je egzistiralo svojevrsno regionalno poimanje vlasti u srednjovjekovnoj Bosni.
Kraj vojvode Sandalja Hrania, osobe koja je zajedno s njim bila meu svjedocima od Bosne, bez obzira na svoju snagu, knez Pavle Radenovi nije ni tehniki
28
29
30
vayvoda Petrus Paulovich cum fratribus (1417.g.), Milko BRKOVI, Znaaj i vanost
dviju bosansko-humskih isprava za povijest Makarskog primorja u XV. stoljeu, Croatica
Christiana Periodica XXI/39, Zagreb 1997., 1-18, 14.
Ratcho Popouich de Canali ... dixit quod comes Paual ipsam villam dedit Hostoy Nossanouich et fratribus, de inde Sandagl post mortem dicti Pauli dictam villam vocatam Perchino sello dedit dicto Ratcho testi et eis patri domino Radino. Post hec vero qui voyuoda
Petar Paulouich venit in Canali ipsam villam dedit ser Iohanni Lampre de Zriua (01.03.
1419.g.), DAD, Liber Maleciorum, II, 297.
de concedendo voyuode (prekrieno: comiti) Petro (21.02. 1417.g.), DAD, Cons. Rog., I, 63.
316
ZbornikPA.indb 316
8/12/2008 4:25:09 PM
ESAD KURTOVI
32
33
34
Bez pokuaja pronicanja u sutinu bosanskih prilika Rade Mihalji se samo mogao uditi
navodnoj neloginosti da tako snaan magnat kao to je bio knez Pavle Radenovi nije
doao do titule vojvode, R. MIHALJI, Vojvoda, Vladarske titule oblasnih gospodara.
Prilog vladarskoj ideologiji u starijoj srpskoj prolosti, 134.
Esad KURTOVI, Fragmenti o Milatoviima, Bosna franciscana XII/21, Sarajevo 2004.,
222-246.
Prema kasnijem svjedoanstvu iz jedne tube, marta 1425.g., knez Pavle Radenovi je
zabiljeen da je imao vojvodsku titulu. Po svojoj sutini ono je time potpuno pogreno:
Die II martii 1425 Peruina Obradouich testis predictus ... dixit quod nunc est annus et
ultra quod dum ipse testis esset in Crasseno voiuode Pauli [!?, E. K.] et Radossaui eius lli
et ibi appulisset dictus Peruoe cum animalibus circa CL inter parua et magna. Tunc Bielan
Raichouich homo dicti Radossauii Paulouich et cum eo lii Volcichne et certi homines
cum illis ligauerunt dictum Peruoe et dicta animalia sibi abstulerunt. Et de animalibus
ipius testes nil acceperunt. Et tantum scire dixit, DAD, Lam. de foris, V, 234v.
Boris NILEVI, Vojvoda Ivani Pavlovi, Prilozi Instituta za istoriju XIV/14-15, Sarajevo
1978., 349-361, 360.
317
ZbornikPA.indb 317
8/12/2008 4:25:09 PM
Pavlovi, kao njegov mlai brat bio je vojvoda ve 1448. godine.35 Ponueni
izvor rjeavao je i pitanje majke Petra Pavlovia, koja po Nileviu, nije bila
Teodora, ki kneza Vukca Hrania Kosae, ve izvjesna Katarina.36 Dokumenat iz februara 1448. godine koji bi sve to potvrivao ipak se ne odnosi na
vojvodu Petra Pavlovia kao sina vojvode Radoslava Pavlovia i brata vojvode Ivania Pavlovia.37 Radi se o jednom drugom vojvodi Petru Pavloviu,
osobi koja se mora povezivati sa nedovoljno istraenom i dosad fragmentarno poznavanom porodicom Kostanjia, kako to daje i sam navoeni dokumenat,38 a na to upuuju i dva ranija pomena Kostanjia koji su po imenima
jednog od predvodnika, Pavla Kostanjia kao oca Petra Pavlovia, i batinili
prezime Pavlovi u jednoj generaciji.39
Uostalom, vojvoda Petar Pavlovi, sin Pavla Kostanjia pomenut je neto ranije ve kao mrtav. Poetkom augusta 1446. godine, Dubrovani su odgovarali
Milici, ostavoj vojvode Petra.40 I u svjetlu ovog pokazatelja bolje se razumijeva podatak o vojvodi Petru Pavloviu iz 1448. godine koji i ne podrazumijeva da
je on tada iv. Treba istai i da se vojvoda Petar Pavlovi iz porodice rodonaelnika kneza Pavla Radenovia enio tek 1455. godine, a ena mu je bila izvjesna
Mara.41 Na kraju, Dubrovani su imali jasnu predstavu da je Teodora majka sve
35
36
37
38
39
40
41
318
ZbornikPA.indb 318
8/12/2008 4:25:09 PM
ESAD KURTOVI
43
44
45
Prima pars est de rmando pouegliam dandam liis condam voyuode Radossaui Paulouich lectam in presenti consilio; Prima pars est de rmando secundam pouegliam dandam domine Theodore relicte suprascripti condam voyuode Radossaui et matri dictorum
liorum dicti voyuode Radossaui Paulouich lectam in presenti consilio (07.12. 1442.g.),
DAD, Cons. Rog., VIII, 183.
od brata vi mladijega i sranoga prijatelja vojevode Ivania gospodo i vlastele da vam
je na videnje kako Maroje Bunik nam plati carinu olovsku ... je bio duoan menje i moioi
bratje knezu Petru i knezu Nikole (mart 1448.g.), LJ. STOJANOVI, Stare srpske povelje i pisma, I/2, 111.
Krajem novembra 1441. godine umro je vojvoda Radoslav Pavlovi. Njegovu oblast naslijedio je Ivani, koji kao najstariji sin uz to dobi i titulu vojvode, B. NILEVI, Vojvoda
Ivani Pavlovi, 354.
B. NILEVI, Uee vojvode Petra i kneza Nikole Pavlovia u politikom ivotu srednjovjekovne Bosne, 61.
319
ZbornikPA.indb 319
8/12/2008 4:25:09 PM
kao poslanici izvjesnog vojvode Petra. Vremenski i to bi bilo prije smrti vojvode
Ivania Pavlovia. Meutim ni u ovom sluaju se ne bi radilo o njegovom bratu
Petru Pavloviu. Kontekst je oigledan da je u pitanju vojvoda Petar Dinii.46
47
48
49
50
320
ZbornikPA.indb 320
8/12/2008 4:25:09 PM
ESAD KURTOVI
Radenovia, ne bi bilo jasno prisustvo oko 4 godine starog Pavla, sina Petra
Pavlovia u Dubrovniku.
Tko su onda Pavao, i njegov otac vojvoda Petar Pavlovi, pomenuti 1459.
godine? Odgovor na to pitanje dobit emo kroz prizmu drugog Nilevievog
pokazatelja iz 1467. godine. Cjelina dokumenta koja govori o deponiranoj
imovini Jurjevia-Vlatkovia i u kojoj se spominju vojvoda Ivani Vlatkovi,
njegova braa arko i Tadija, te nekadanji vojvoda Pavle Jurjevi sami po
sebi govore da njihovom miljeu pripada i pomenuti Pavao sin Petra Pavlovia. Drugaije vienje, koje je indicirano Nilevievom prezentacijom vodilo
bi dodatnim pojanjenjima koja bi trebala dati odgovor na pitanje kako bi se
u navedenom pokazatelju mogli razumjeti i povezati Radivojevii-JurjeviiVlatkovii sa lozom kneza Pavla Radenovia.51 Ovu prezentiranu i otvorenu
kombinaciju Nilevi uope nije komentirao kroz svoju ponudu. To se ne bi ni
moglo uiniti kroz ponuene okvire, jer spomenuti Pavao sin vojvode Petra
Pavlovia i ne pripada lozi kneza Pavla Radenovia. Za to imaju jasne potvrde u irilskoj grai i literaturi koju Nilevi nije iskoristio. Meu svjedocima
na povelji kralja Stjepana Tomaa iz poetka septembra 1444. godine naveden je vojvoda Petar Pavlovi formulacijom: voevoda Petar Pavla Jurevia
sin z bratiom.52 U dva navrata, marta 1452. godine pomenut je Pavao sin
umrlog vojvode Petra Pavlovia i kao Pavao Petrovi.53 Loza vlastelinske
porodice Radivojevia-Jurjevia-Vlatkovia, u kojoj se jasnim razaznaje i
vojvoda Petar Pavlovi i njegov sin Pavao prikazana je od strane Ljubomira
51
52
53
Voyuoda Iuanis Vlatchouich in suoi nomine et ser Nicola Mar. de Gondola tanquam
procurator Xarchi et Tadei fratrum dicti voyuode Iuanis et de procura constat in procuris
notarie 1456. 9 aprilis et Pauao lius olim voyuode Pethari Paulouich sponte dixerunt et
confessi fuerunt quod per manus Stepchi Radochnich habuerunt et receperunt omnia et
singula priuilegia tam sclaua quam latina ac omnes et singulas scripturas alias depositata
et posita ac depositatas et positas ad saluandum et in depositam in manibus olim Vocham
Dobrouoeuich olim voyuodam Paulum Giurgeuich (27.01. 1467.g.), DAD, Diversa Notariae, LI, 1v; B. NILEVI, Uee vojvode Petra i kneza Nikole Pavlovia u politikom
ivotu srednjovjekovne Bosne, nap. 36 na str. 67.
kral Stefan Toma ... a vsemu ovomui rotnici i svidoci nai dobri velmoe ... voevoda
Petar Pavla Jurevia sin z bratiom (03.09. 1444.g.), LJ. STOJANOVI, Stare srpske
povelje i pisma, I/2, 117.
mi voevoda Ivani sin mnogopotenoga spomenutja kneza Vlatka i knez Toma sin
potenoga spomenutja kneza Nikole bratued prisni vie reenoga voevodi Ivaniu i
nie imenovanim i mi knez Marko i knez arko i knez Radivoje i knez Andrija i
knez Bartuo i knez Tadija svi bratja vie reenoga voevode Ivania a sinove potenoga
spomenutja kneza Vlatka i knez Pavao sin potenoga pomenutja voevode Petra bratued
prisni svim vie reenim (25.03. 1452.g.), LJ. STOJANOVI, Stare srpske povelje i
pisma, I/2, 133; mi voevoda Ivani voevoda humski z bratiom knezom Markom i
arkom i Radivoem i Andriom Bartolom i Tadim i Pavlom Petroviem naim
bratuedom (25.03. 1458.g.), Isto, 139.
321
ZbornikPA.indb 321
8/12/2008 4:25:09 PM
Umjesto zakljuka
Postavljene dileme delegiraju potrebu za detaljnijom analizom titule vojvode
u srednjovjekovnoj Bosni. Ponueno pokazuje da linija vojvode u porodici ima
ustaljeni ritam kojemu dosad iskazivane devijacije, u kojima se djelimino i neopravdano bjei od bosanskog vladara centralne vlasti, kao nosiocu hijerarhija,
poput: dvojica vojvoda u istoj porodici i rodu, mlai brat vojvoda prije starijeg
brata, otac knez i sin vojvoda u isto vrijeme, dvojica brae vojvode u isto vrijeme
- , nisu adekvatno obrazloene kao mogue devijacije ustaljenog ritma titule vojvode u srednjovjekovnoj Bosni. Kroz ovdje elaborirane primjere, iskoritene u vrlo
malom obimu i sa ciljem popravljanja nekih faktografskih pokazatelja o likovima
bosanske vlastele, jedino izvjesnim ini se situacija da prvoroeni sin nije morao
biti ni nasljednik niti taj na koga se prenosila vojvodska titula u porodici.
Rezime
Neke dileme o vojvodskoj tituli u srednjovjekovnoj Bosni
Izuavanje vojvodske titule u srednjovjekovnoj Bosni nije bilo predmetom
zasebne obrade na bosanskim primjerima. Postavljene dileme pokazuju da linija
54
55
56
Ljubomir KOVAEVI, Znamenite srpske vlasteoske porodice srednjega veka, Godinjica Nikole upia 10, Beograd 1888., 199-214.
M. DINI, Dubrovaki tributi, Glas Srpske kraljevske akademije 168, Beograd 1935.,
203-257, 254.
E. KURTOVI, Pavlovii u ulaganju novca na dobit u Dubrovniku, Zemlja Pavlovia. Srednji vijek i period turske vladavine, Zbornik radova sa naunog skupa, Rogatica,
27-29. juna 2002., Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske i Univerzitet Srpsko
Sarajevo, Nauni skupovi 5, Odjeljenje drutvenih nauka 7, Banja Luka Srpsko Sarajevo
2003., 211-234 (Objavljeno i u: Prilozi Instituta za istoriju 31, Sarajevo 2002., 33-55).
322
ZbornikPA.indb 322
8/12/2008 4:25:09 PM
ESAD KURTOVI
vojvode u porodici ima ustaljeni ritam koji se potivao kao pravilo. Iskazivane
devijacije, u kojima se djelimino i neopravdano bjei od bosanskog vladara
centralne vlasti, kao nosiocu hijerarhija, poput: dvojica vojvoda u istoj porodici i rodu, mlai brat vojvoda prije starijeg brata, otac knez i sin vojvoda u isto
vrijeme, dvojica brae vojvode u isto vrijeme, nisu adekvatno obrazloene kao
mogue devijacije ustaljenog ritma titule vojvode u srednjovjekovnoj Bosni. Niz
drugih pokrenutih pitanja pokazuje da je istraivanje titule vojvode otvoren i
zahvalan tematski okvir koji u daljem radu moe pospjeiti i proiriti aktualna
saznanja o drutvenoj strukturi u srednjovjekovnoj Bosni.
323
ZbornikPA.indb 323
8/12/2008 4:25:09 PM