Sveuilite u Zadru

Odjel za arheologiju

Seminarski rad
KOVNICE NOVCA U VRIJEME RIMSKOGA
CARSTVA

Kolegij: Institucije rimskog svijeta

Mentor: Silvia Bekavac, prof.
Student: Ivan Lui

ZADAR, LIPANJ 2013.

UVOD
U ovome u seminaru govoriti o kovnicama novca u rimskom carstvu, o njihovom karakteru,
smjetaju i vanosti. Takoer u nastojati objasniti i karakter samoga novca, kao jednog od
najvanijih medija irenja rimskog utjecaja i kao uzora za mnogobrojne vrste novca koje su
nastajale nakon kraja rimskoga carstva, te promjene njegove vrijednosti i kvalitete kroz
prizmu dogaanja u carstvu i promjena u carskoj administraciji.
NAIN RADA KOVNICA ZA VRIJEME CARSTVA
Sve su kovnice novca u rimskom carstvu imale svoju unutranju organizaciju. Na elu je bio
upravitelj koji je nosio titulu Procurator monetaes i koji je nadgledao posao radnika koji su
bili raspodijeljeni na razliite dunosti poput samog kovanja novca do kontroliranja kvalitete
i teine kovanica. Kada bi se utvrdilo da je novac izraen po propisima, dravna blagajna bi
ga stavljala u opticaj.
Od poetka 2. stoljea pr. Kr. radom kovnica rukovode tri magistrata odnosno Triumviri
monetales koji su bili zadueni za izgled novca i nadzor njegova kovanja. Sluba triumviri
monetales zadrana je i u carsko vrijeme te su svake godine odreivana tri nova monetara.
Puni naziv njihove slube glasio je: Tresviri aere, argendo, auro, flando feriundo to
prevedeno znai Tri ovjeka odgovorna za kovanje i lijevanje bakrenog, srebrnog i zlatnog
novca.
Nakon Galijenove novane reforme 260. godine, uvode se oznake za kovnice kako bi se
moglo lake nadgledati i kontrolirati rad kovnica te njihove upravitelje, a od Aurelijanove
reforme na novac se stavljaju i skraenice za mjesta u kojima se nalazila neka kovnica, npr. R
za Rim, S za Sisciu, itd.
Kasnije se uvode i posebne oznake za imena radionica, zatim oznake za emisije novca koje su
mogle biti godinje ili ee ime se omoguavala laka kontrola iskovanog novca.
Poneki gradovi u provincijama koji su nosili status kolonije ili municipija imali su svoje
vlastite kovnice. Novac kovan u ovim kovnicama sluio je prvenstveno za lokalni opticaj i to
su obino bile kovanice od bakra male vrijednosti koje su veinom koritene samo na
podruju jednoga grada ili provincije.

POETAK CARSKIH KOVNICA I ODNOS NOVCA U AUGUSTOVO VRIJEME

Nakon to je doao na vlast, odnosno na poetku svoje vladavine, Oktavijan August dijeli
pravo kovanja novca sa Senatom tako to je sebi uzeo pravo kovanja novca od zlata i srebra,
a Senatu je prepustio kovanje novca od bakra, mesinga i bronce. Tako se na novcu koji je
tiskao senat nalazi oznaka S-C, to oznaava da je taj novac tiskan odlukom senata (lat.
Senatus Consulto).
Nakon promjena u organizaciji, August uvodi i monetarne promjene, te tako zlatni novac,
odnosno areus, koji je za vrijeme Republike rijetko kovan, postaje osnova novanog sistema.
Standardi za novac su uglavnom zadrani iz republikanskog razdoblja, ali je areus bio neto
laki to moemo uoiti po tome to je u vrijeme Republike iz jedne libre kovano 40 zlatnika,
a nakon Augustovih monetarnih promjena kovana su 42 zlatnika iz jedne libre. Srebrnjaci,
denar i kvinarijus, su se nastavili kovati u velikim koliinama jer se s njima plaala vojska.
Novac od bronce je standardiziran, a legura od koje je kovan je obino sadravala 20% posto
cinka i 80% bakra te su se od njega kovali sestercij, dupodnij i as.
Odnos vrijednosti novca u Augustovo vrijeme:
Zlatnici: Areus iznosi 25 denara, a kvinarijus 12, 5 denara. Srebrnjaci: Denar iznosi 16 asa, a
kvinar 8 asa. Novac od bronce: Sestercij iznosi 4 asa, dupondij 2 asa, semis asa, a kvadrans
asa.
MONETARNI SUSTAV I NJEGOVE PROMJENE
Tijekom vremena se poradi inflacijskih pritisaka smanjivala teina i vrijednost novca. Kako
su poetkom 3. stoljea dravni rashodi premaili prihode, denar zadrava samo nominalnu
vrijednost, a zlatni areus nestaje iz opticaja to dovodi do nestaice novca. U vrijeme cara
Karakale denar sadri samo 45-50% srebra, a teina zlatnika pada na 1/50 libre. U pokuaju
da stabilizira monetarni sistem, Karakala 215. uvodi antoninijan, odnosno novu nominalu
koja ima vrijednost dva denara ali neznatno vii postotak srebra nego stari denar. Smanjivanje
vrijednosti novca ne prestaje pa tako u vrijeme cara Valerijana antonijan sadri samo 25-40%
srebra, a emitiranje sestercija, asa i dupondija je skoro obustavljeno do 260. godine.
Dolaskom na vlast Aurelijan unosi stabilnost u Carstvo provodei znaajnu novanu reformu.

Poveava istou zlatnika na 95%, odreuje postatk srebra u novcu na 5% i smanjuje

vrijednost antonijana za pola, te uvodi oznaku XXI na novac, kojom se oznaava da je odnos
bronce i srebra 20 naprema 1.
Za vrijeme Galijanove vladavine dolazi do velike inflacije, a nakon njegove smrti anarhija u
carstvu dostie vrhunac. Inflacija do koje je dolo jo vie pogorava stanje u privredi koju su
unitili socijalni nemiri i politiki sukobi. Velike vojske koje stvaraju politiki suparnici
nakon Galijanove smrti zahtijevaju velike koliine novca za financiranje, to dovodi do toga
da je lo novac potpuno istisnuo dobar.
Poetkom razdoblja dominata, odnosno Dioklecijanovim dolaskom na vlast, dogaaju se
ogromne promjene u monetarnoj ekonomiji. 294. godine Dioklecijan provodi novanu
reformu kako bi vratio povjerenje naroda u monetarni sustav i kako bi ponovo osnaio
privredu. U opticaj uvodi argenteus, srebrni novac koji je vrijedio duplo vie od prethodnih
srebrnjaka i koji je kovan u velikim koliinama do kraja prve tetrarhije. Takoer uvodi i
bakreni novac koji je imao srebrnu presvlaku i koji je nazivan follis ili nummus, a bakrene
nominale poput sestercija i dupondija prestaju se kovati. Rezultat potonje reforme bilo je
nestajanje srebrnog i zlatnog novca. Koliina emitiranog novca nije bila dovoljna za
produkciju, to dovodi do ponovnog rasta cijena. Dioklecijan pokuava rjeiti probleme
izdajui 301. godine edikt o cijenama, ali ga ve 306. godine ponitava Konstantin I. Veliki
svojim dolaskom na vlast.

ZAKLJUAK
Uz ostatke rimskih graevina koje moemo vidjeti i danas u svim krajevima gdje je bilo
rasprostranjeno rimsko carstvo, jednu od najvanijih uloga u povijesti Rima zauzima kovanje
novca koji slui kao primjer za novac u dravama koje nastaju puno kasnije. Na novcu
najbolje moemo primjetiti standardiziranost i lapidarnost natpisa, a sam novac nam prua
veliku pomo u prouavanju rimske povijesti te je nekad jedini izvor iz kojega moemo
saznati izgled vladara, spomenika ili objekata koji su postojali u carstvu.
POPIS LITERATURE
Katsari, C., 2011. - The Roman Monetary System, University of Leicester
Millar, F., 2004. - The University of North Carolina Press
http://hr.wikipedia.org/wiki/Rimski_carski_novac
http://www.dl.ket.org/latinlit/mores/currency/currency.htm
http://www.chicagocoinclub.org/projects/PiN/rc.html