Professional Documents
Culture Documents
Avangrad Broj 18 PDF
Avangrad Broj 18 PDF
AVANGRAD
broj 18 - decembar 2014 /januar 2015.
pogled iz ugla
:
Provokativnost
4
intervju:
Vida Ognjenovi}
8
drama:
~itali{te:
Konrad
Srdi} - DeLilo
- Markes - Zvev
o+
13
Hadersfild
18
psihologija/film
O kulama
filozofija:
Universum
Virtualis
21
od KARATA
26
filmska arhiva:
Jovan Jovanovi}
muzika:
Kinematografija
Tre}eg rajha
Milan Mladeno
vi}
35
29
Recenzije 2014
svojeru~ni putopis:
Berlin
ovde blizu:
Matijas
Hani{
39
42
esej:
(18)
oka
rni s
a
liter
ESIS
PRO49
Urednici: Branko uri i Milan ivkovi; redakcija: Ivan Pani, Brankica uri, Dejan imurda; stalni saradnici: Ivan Despotovi,
Sinia Trifunovi, Mladen urii, ila imurda; saradnici u ovom broju (po redosledu pojavljivanja): Zlatko Pangari, Nemanja Rotar,
Tomica iri, Danijela Repman, Bojan Radoji, Branko Radakovi, Ivan Jasikovi, Nenad uri, Vladimir Petrovi, Adam Ranelovi,
Ivan Bai, Jovana Miti, Jelena Dojinovi, Dejan orevi, Sekule ari, Oliver Miliji, Marko Repac, Duan Vejnovi, Dragana Grbi
Ganoo, ore Grmua, Ana Rodi, Marija Lepojevi (Srbija); Iva Damjanovi, Ines Peruko Rihtar (Hrvatska); Marko Toma, Vladan
ipovac (BiH); Dragia Damjanovi (Crna Gora); tehniko reenje: Branko uri; izdaje: Udruenje ARTiFAKT Sombor; tampa: Print
Azur Sombor; tira: 700.
Rad na naslovnoj stranici: ila imurda (Jedna od nas, akvarel, 2014)
Rad na poslednjoj stranici: Marija Lepojevi (Gradi, kombinovana tehnika)
Priloge primamo na e-mail: avangrad@gmail.com
Sajt: www.avangrad.weebly.com; www.facebook.com/avangrad
CIP -
,
008(05)
AVANGRAD : besplatni list za kulturu / urednici Branko uri i Milan
ivkovi.
- 2009, br. 1 (maj)- .- Sombor : ARTiFAKT, 2009-. - Ilustr. ; 24 cm
ISSN 1821-133X
COBISS.SR-ID 239782407
Ovaj broj
Avangrada
pomogao je
Grad Sombor
pogled iz ugla
AVANGRAD
PREKOMERNOST
Obrazloiti i odobriti provokaciju je izazov upuen umetnosti, a uz pomo provokativnog
dela moe se opipati duh vremena. Ali, pitanje je ta je to provokativno i u kojoj meri je ono
danas dovoljno da ne pree u degutantno ili u banalno i povrno, ak, politiki korektno (taj
problem smo dotakli u prolom broju). Da li je tano zapaanje da ivimo u vremenu kada
nita ne moe da nas iznenadi, naroito kada je re o duhovnom pregalatvu? Ili nada ipak
postoji? Nekoliko naih saradnika, dobro upuenih u svoj zanat, potrudie se da odgovori na
ova pitanja i ujedno pokuati da locira provokativno u svekolikom stvaralatvu.
Provokacija
pogled iz ugla
AVANGRAD
Razmisljanja o
knjizevnosti
i provokaciji
v
U eri trudoljubive groznice i materijalnog prestia, eri inovnika i suenog prostora uma,
nema izraene potrebe za asovima posveenim knjievnosti. To je jasan znak da je smrt
velike umetnosti uveliko nastupila. Pisci pokuavaju da skrenu panju na sebe, da upute
svoj vapaj, ali nema eha u pustinji. Knjievnost vie nije nalik sekiri koja treba da razbije
zamrznuto more u nama, ve pre lagani vodvilj za pregaoevu laku no. To se deava svuda:
i knjievnici visokih dometa obeavaju odmor i razonodu, i oni se obraaju umornom, i
oni ga mole za veernje asove pozornosti, strpljenja. Meutim, kapci pospanog inovnika
lagano klize i nita od proitanog ne uspeva da inficira duu. Kome onda ponuditi vrednosti
originalnog, samosvojnog, dubokoumnog umetnikog stvaranja? Kome se obraa pisac
starinskog kova? Stari Grci su u svojim pesnicima i tragiarima videli uitelje odraslih. Pisci
i filozofi su svojim linim primerom potvrivali teorijske stavove koje su javno iznosili.
Danas je pozicija pisca u drutvenom smislu obesmiljena. Oni ne slue za ugled, ve za
pozornicu. Oni nisu vie apologeti trajnog ve komercijalni zabavljai svetine.
Nikada nisam pokuavao da budem zanimljiv, zabavan s namerom, nikada pisac bestselera.
Mi koji stvaramo, moramo imati na umu injenicu da je umetnost boanska igra. Boanska
jer smo poastvovani talentom stvaranja novih svetova, dimenzija. Igra jer je to u sutini
samo privid. Ako toga nismo svesni, ako itaocu poelimo da saoptimo neto vie, monije
od okvira jednog romana, zapadamo u smenu situaciju i umesto snane predstave imamo
smenu melodramu.
id je smatrao da celokupan eklekticizam modernog stvaralatva predstavlja znak
odumiranja ideja, istroenost, zamorenost i nestanak originalnosti. Nema vie potrebe za
neponovljivim artizmom. Prvo industrijalizacija, potom digitalizacija sveta, uinile su da u
ljudima zamre osobeni oseaj za prepoznavanje i potovanje autentine umetnike kreacije.
Ili kako to mudro zapaa Bela Hamva: Razina ivota odjednom se srozala. Nasuprot svim
sudovima o veliini poeli smo da ivimo ivotom sve nieg reda. (...) Srozavanje razine
ivota je upravo to: nigde ne biti. Objavljivati humane, socijalne i nacionalne principe,
a u meuvremenu se baviti utajom proneverenih dravnih imovinskih predmeta. (...) To
se nazvalo praksom i realitetom ivota. Takav ovek je nazivan pametnim. A genije je u
opoziciji stezao pesnicu od srdbe.
Ipak, ne treba klonuti duhom. To nije uinio ni jedan od najveih francuskih pisaca svih
vremena Gistav Flober. Ovaj usamljeni perfekcionista preporuivao je gospoici Leroaje
de antpi, staroj devojci to je izgubila veru, lek kako bi ublaila tugu i nelagodu u svetu
blagonaklonih blinjih, a to je bila vrhunska knjievnost.
Pisao joj je: itajte velike pisce, trudite se da uhvatite njihov nain miljenja, da se
pribliite njihovoj dui, i iz tog izuavanja izii ete tako zaneseni da e vas to uiniti
srenom. Biete kao Mojsije kad je silazio sa Sinajske gore. Imao je zrake oko glave, jer je
posmatrao Boga.
Nemanja Rotar
pogled iz ugla
AVANGRAD
I
Izandale kontroverze
Prije otprilike godinu dana u Hrvatskom narodnom kazalitu u Zagrebu gledao sam Mikelanela
u reiji Tomaa Pandura. Na samom poetku predstave glavni glumac, Livio Badurina, skida
odjeu i izvaljuje kitu. Iza mojih lea zauo se unisoni izraz oka: Isuseee!!! Te su gospoe, koje
izgovaraju zdravomarije kad vide muki spolni organ, bile obuene u bunde i djelovale su kao da
imaju godinju pretplatu ne samo na kazalite ve i za operu i balet, ali, eto, jo uvijek im je tabu
i provokacija kad vide muko spolovilo na teatarskoj sceni. Kod nas, na ovim prostorima, oito je
jo uvijek provokativna muka golotinja, na ensku smo se navikli, to nam je normalno iz razloga
koji su elaborirani, ali oito nedovoljno shvaeni. Uglavnom, stvar je u tome da su razliite
stvari provokativne u razliitim kulturama, ili nekulturama, ima i toga, jelte. Toliko mogu rei o
tome. Nailazi na razne reakcije. Ljudi se kod nas klibere kad netko u javnosti izgovori psovku,
pocrvene kao djevojice i hihou se dlanom poklopivi usta. Negdje drugo ljudi manje ili vie
mirno gledaju izvedbe brut arta. Ovdje je moda najprovokativnije baviti se nekim politikim
temama na kontroverzan nain. Makar ljudi ne kue ni kad im otvoreno kae da su retardirani.
Svako djelo mora imati tendenciju da izazove nekakve reakcije kod publike ili itatelja. Postupci
mogu biti potpuno razliiti. Netko eli nasmijati ljude, netko ih eli rasplakati, netko ih eli
naljutiti, okirati, isprovocirati. Ali, iskreno, ja nisam u stanju navesti neka posebno provokativna
djela, jer me teko to istinski okiralo u posljednje vrijeme.
Marko Toma
O provokativnosti
kao umetnickom st
avu
v
AVANGRAD
Povrsnost
v
pogled iz ugla
Najee, prva asocijacija na re provokacija je obino nekakva klieirana hard kor provokacija koja
je uglavnom sama sebi cilj. Dakle primitivizam: pojavne stvari poput grudi i usana bizarnih veliina,
statua Isusa od okolade kojoj je namenjeno da bude pojedena (a pri tome je najvea panja usmerena na
to kome e dopasti intimni delovi), odea na golom telu od sirovog mesa, lani homoseksualizam, crno
utilo (ili uto crnilo) i pikanterije iz neijeg privatnog ivota
U dananje vreme hiperinfomativnosti zatrpani smo provokativnim sadrajima i senzacionalizmom do
te mere da smo postali inferiorni prema njima. Razvio se jedan obrnuto proporcionalni odnos to je
provokacije vie, odgovora na nju je sve manje. Toliko otrimo seivo da smo ga otupeli.
Iznuena, nerafinisana, jeftina provokativnost nije i ne bi smela da bude ona alatka kojom barata
umetnost. Umetnika provokacija ponekad moe da koketira sa komercijalizacijom, ali samo ukoliko to
nije bila njena izvorna svrha. Njena uloga je pre svega razbuivanje, pokretanje iz letargije, osnaivanje
interaktivnosti umetnikog dela i njegovog primaoca, povod za samopreispitivanje i zato se ona po svojoj
prirodi nalazi u mnogo dubljim slojevima samog dela, ne u njegovoj pojavnosti. Dakle, provokativna je
sirova, nepatvorena istina, podsticanje da sagledamo, priznamo i uoimo ono na ta nismo bili spremni.
Okretanje poleine onog to je najee izdignuto na pijedastal nedodirljivosti. Ona mora da ide dalje od
intuitivnog buenja emocija. Mora buditi um. Ali, nije dovoljno samo nekoga probuditi. Jo je vanije
uticati korak dalje nakon tog buenja. Provokacija mora biti etnja iji je cilj da razgazimo uske vidike. I,
ne manje vano, pri tome ne sme da poniava oveka u njegovoj estoj banalnosti, ve da iz isprovociranih
samopriznanja i samoosvetljavanja proistekne uzviavanje njegove ovenosti.
Verujem da jo uvek postoje odnegovani kritiki umovi koji imaju istanane senzore za podstrek na
kritiko promiljanje i kvalitetnu umetniku provokaciju.
Dela koja bih definisala kao provokativna su prepoznatljiva: Stranac od Kamija, ivotinjska farma
i 1984. od Orvela, Kafkin Proces, Markesova pria Sreno leto gospoice Forbs, Prie o gospodinu
Kojneru od Brehta
Kola slikara Dragana Neia iz ciklusa Ko lai ljubavi.
Danijela Repman
Podloznost interpretacijama
v
Moe li se i danas provokacija smatrati sredstvom izraavanja stavova i propitivanja drutvenih odnosa,
tabua i predrasuda ili je postala svrhom sama sebi? Drutvo je manje-vie liberalizirano, sve je vieno tako
da je sve tee isprovocirati neku temu, a da ima smisla. Provokacija je iz underground-a, kontrakulture
postala mainstream, marketinki alat, a sve je manje poligon za pokretanje drutvenih promjena.
Povijesno gledano, postoje teme koju su vjeno provokativne kao to su ljudska tjelesnost, to jest
nagost, vjerske dogme, nasilje, seksualnost. Provokacija je stoljeima inherentna u umjetnosti, no kako
stvari stoje danas?
U umjetnosti sve moe biti motiv, od golog ljudskog tijela do konzerve juhe, no to je to to ga ini
umjetnou? To je vrlo teko rei. Prije nekoliko godina za velik iznos na aukciji je prodano Manzonijevo
umjetniko djelo Merda d'Artista (Artist's shit) ili Umjetnikovo govno to je ponovo potaknulo rasprave
o tome to se sve u suvremenom svijetu moe plasirati kao umjetnost. Je li umjetnost kad glumac na
sceni sam sebi puta krv, je li umjetnost kad Hamlet puca iz pitolja ili pisoar okrenut naopako ili je to
smiljena provokacija, strategija oka kojom se gladi vlastiti ego, pokuava ostvariti materijalna dobit ili
15 minuta slave?
Nalijepiti na konzervu naljepnicu Merda d'artista ne iziskuje nikakvo slikarsko umijee, no sigurno
zahtijeva odreenu likovnu artikulaciju i esteticizam te predstavlja svojevrstan iskaz, odnosno koncept
koji u ovom sluaju nadvladava formu. to je Manzoni htio rei podlono je interpretacijama neki
mogu shvatiti da se htio narugati publici, neki mogu shvatiti da svoje umjetniko djelo smatra govnom na
simbolikoj razini. U svakom sluaju, svrha je postignuta, publika isprovocirana.
U dananjem konzumeristikom vremenu teko je pronai vrijedne primjere provokacije u umjetnosti.
Mnogo ei su povrni primjeri poput onog otisnute Bogorodice na Severininim sisama.
Iva Damjanovi
intervju
AVANGRAD
AVANGRAD
intervju
intervju
intervju
intervju
12
AVANGRAD
AVANGRAD
italite
D`ozef Konrad
13
italite
14
AVANGRAD
Nakon ovih romana, Konrad pie i nekoliko
neto slabijih dela poput Tajnog agenta (The
Secret Agent, 1907) i Oima Zapada (Under
Western Eyes, 1911), u kojima pisac menja
pomorsko okruenje za moderni velegrad u
koji smeta glavnu radnju romana. Tu stvara
poprilino vete zaplete i opet postavlja
pregrt pitanja pred modernog oveka.
Pisac ipak najvie uspeva u okruenju koje
najbolje poznaje na moru i u egzotinim
krajevima on stvara jedinstveni literarni svet
u koji mali broj ljudi uspeva da ue na pravi
nain, verovatno podsvesno strahujui od
tih razornih, konradovskih samospoznajnih
susreta.
Dozef Konrad je napisao jo nekoliko
kraih, manje znaajnih dela tokom svog
ivota, ali on danas, zahvaljujui Kercu,
Dimu i Nostromu, predstavlja istinskog
inovatora, pisca egzistencijalnih raskra
na koja usmerava svoje itaoce. Tvorac
jedinstvene knjievne rei i izraza, veiti
stranac u svetskoj knjievnosti, i danas ostaje
za mnoge nedokuiv postavljajui pitanja
ija aktuelnost ne prolazi. Zbog toga ostaje
interesantan i dananjim itaocima koji su
okrenuti sutinskim ljudskim pitanjima i
promiljanjima o njima.
Milan ivkovi
Dozef Konrad
italite
AVANGRAD
Pozdravi iz podzemlja
Sran Srdi
Zapisi iz itanja
4.
Kulturni centar Novog Sada, 201
15
italite
Tragovi
AVANGRAD
Don DeLilo
Aneo Esmeralda
prevod Zoran Paunovi
Geopoetika, 2013.
Prve dve prie u ovoj zbirci proverenog autora dostojan su uzorak njegovog
sada ve kultnog opusa. Redosled tekstova u knjizi hronoloki je organizovan,
po godini kada su napisani. Prva pria, Stvaranje (1979), s pravom asocira na
starozavetno Postanje. DeLilovi Adam i Eva, transformisani u savremeno muko i savremeno ensko,
smeteni su u savremeni raj egzotino turistiko ostrvo. Tematski, Stvaranje je blisko Singerovoj
prii Jedini u hotelu, gde se mentalitet Zapadnog oveka, pravolinijski trasiranog ka nigdini i
zaboravu, suprotstavlja haotinom hedonizmu Treeg sveta. Introspektivna naracija glavnog junaka,
turiste, japija, zbog kolapsa avionskog saobraaja zarobljenog na ostrvu, biva sve siromanija, ogrezla
u repeticiju, uprkos sveini nove ljubavne avanture. Pozadina je, dakle, ironija savremeni Adam i iz
njegovog rebra (ovde: njegovog dodira) roena Eva nose u sebi gen prvobitnog praha: materijalnog
dokaza o sveobuhvatnom nitavilu.
Pria Trenuci ljudskosti u Treem svetskom ratu priziva Bredberijevu zbirku pripovedaka Tetovirani
ovek. Dva astronauta iz kosmikog broda posmatraju Zemlju prekrivenu dinama i peatiranu
nestalim gradovima; Trei rat je trajao kratko, ali je bio dosad najefikasniji. Ipak, u svemiru nisu
sami: kosmikom crninom plutaju nostalgini zvuci starih radio programa, a astronauti se seaju
svakodnevnog ivota na nekada ivoj Zemlji. Pisac uklanja svaku, oekivanu, sf metafiziku, pred
astronautima nije nikakvo lemovsko otkrie, njihov vidik krasi jedino planeta Zemlja i njene, uprkos
svemu, veno plave boje.
Dok neto krai Trka donosi eksperiment pripovednog mozaika u kom se podprie spajaju u
celovitu priu (tranje kroz zbilju kao supstrat pisanja), pravi problem je naslovna Aneo Esmeralda.
Manipulisanje glavnim motivom, i pored vetog voenja kroz svet izmeu dve apokalipse, svet lien
svakog tumaenja, deluje iznenaujue isprazno i nekako ravo postavljeno u centar ove angaovane
distopijske balade. Iscrtani aneli na zidovima u ratovima i bolestima devastiranom Bronksu, i to
kao oznake za preminule, deluju patetino ma sa kakvom viom (humanom) namerom bili uvedeni u
tekst. Drugaiji je Bader-Majnhof, tu pria o silovatelju pokajniku nosi nijanse velikih grenika kakvi
se javljaju kod, nimalo sluajno, Dostojevskog. A DeLilov uspean prenos metagrae u savremeni
Njujork priu ostavlja otvorenom za pitanja o samoi i manijakalnim pokuajima da se ona prevazie.
Pono kod Dostojevskog otkrie tekstualnu vezu DeLila i ruskog pisca, i to kroz lik oveka u kaputu
kog dva deaka iz kampusa, pod uticajem Dostojevskog, dofikcionalizuju izmiljaju mu osobine,
imena, osmiljavaju mu ivot nalik ivotu junaka u knjigama uvenog klasika. Spona je vidljiva i u
Srpu i ekiu gde se reminiscencija na Dostojevskog moe potvrditi i kroz naslov (blaga asocijacija
na razlog zbog kog je ruski pisac utamnien), ali i kroz mesto deavanja prie. U pitanju je zatvor u
kom su osuenici (greh: finansijske pronevere) kanjeni potpunim obesmiljavanjem njihovih bia
oduzeta im je visoka tehnologija koja je bila njihov tit i kua. Tako goli i niiji oni bivaju svesni da
se performans u kom su uestvovali van zidina zatvora nastavlja i bez njih. Finale je nemo: Izgladnela
nalikuje pozoritu senki, to je snana metafora o granici koju se usudio da prekorai postindustrijski
pobunjeni automat u enji da sustigne smrt, da joj, konano, vidi lice. Izgladnela je mogua Sonja
Marmeladova. I to je trag koji vodi od DeLila do Dostojevskog. I obratno.
16
italite
AVANGRAD
Izme|u
sa
KNJIGE
SA
PIJACE
pa
a,
o{enih ~a
izn
ra
Sto godina samoe kupio sam za svega sedamdeset dinara, dan pre Markesove smrti.
Ostaje upitno da li bi cena bila vea nakon vesti o pievom upokojenju. Verovatno
ne, jer se nekako, ak i meu svetom sa pijace, podrazumeva da je Markes odavno preminuo, da se ve
svrstao u klasike o kojima su toliki raspredali i toliki ih prodavali. Knjiga bi svakako ostala jeftina, a smrt
njenog autora bi mogla da se smatra kao iluzorno Melkijadesovo ieznue otiao je jednom, zauvek, ali
e doi, u drugom vidu, da bi opet nestao, i pojavio se u treem vidu (po starom alhemiarskom receptu),
kao avet dunika kog jure svi njegovi uzori iz batine svetske knjievnosti (Hemigvej, recimo, naplauje
svoju beskompromisnu, brzu fabulu, Kafka prinudnu teskobu egzistencije i naela nemoi iste pred vratima
svekolike pravde, Dostojevski magini hristijanizam i udesa aktivne ljubavi i prostodunosti), ali i kao
potrailac koji e se obratiti novim (de)konstruktivistima njegovog maginog realizma. Neko kog e ceniti
i neokonzervativci i neoliberali, samo kad se dogovore oko termina odavanja poasti. Sto godina samoe
se sastoji od dve razine jedne folklorne i svojevrsno obraene u korist fantastinog, i druge realne,
sa socijalnim i ljubavno-erotskim motivima koje se meusobno odmiu kako vreme protie (a protie
neumitno, brzo, pratei porodicu Buendija kao u ravastom ogledalu). Stari Makondo, iji sjaj kasnije
sve intenzivnije bledi (kao to i slava njegovog najpoznatijeg stanovnika, pukovnika Aurelijana Buendije,
postaje brendirana, pa smena, a zatim zaboravljena), predstavlja mesto gde neke stvari jo nisu ni dobile
imena te su tako osloboene uobiajenog poimanja. Zato, nije udo, ilimi mogu da lete, javlja se epidemija
nesanice, a duhovi mrtvih nastanjuju svet ivih. Taj svet je i svet sela, pojanjava Salman Rudi (Politika
26.4.2014), u kojem je tehnologija neto zastraujue, dok je pobona devojka koja se uznosi u nebo neto
savreno verovatno.
Prolost je, dakle, stara pria puna sirovih nestvarnosti, a budunost je tu kao preraena, objanjena,
nestvarnost. Valja izabrati. Vremenska maina i te kako postoji.
Roman Itala Zveva koncipiran je kao autobiografija bolesnika koji nije vie hteo da se
lei, pa je doktor, iz osvete, dao da se ispovedni tekst tampa. Tok pripovedanja lii na
icu na koju se, poput vea, kae dogaaji, i to, pre svega, radi eksperimentisanja doktora S., psihoanalitiara.
Upravo e taj ovek biti onaj sa kojim e se Zeno, pripoveda, uzgredno obraunavati ruei njegove teorije
i utirui sopstveni put ka izleenju. Frojdovo uenje, tako, bie samo alat sa kojim e Zeno ulaziti u svoja
seanja i polusnove, ali to uenje nee biti garant njegovom zdravlju. Pre e lek predstavljati Dojsovo
(italijanski pisac upoznao je velikog irskog literatu 1903. godine u svom rodnom Trstu) seciranje svesti
i mogunost da se ona, kroz pisanje, jeziki opipa, nego Frojdova nestabilna psihoanaliza koju Zvevo
naziva psihikom pustolovinom. Pripovedau postepeno biva sve jasnije da bolest, u koju posveeno
veruje, moe da mu prui pogodnosti kakve drugi ljudi nemaju. Dogaaji koji e uslediti nakon njegovog
neobinog venanja otvorie mu vrata mogue slobode, ekvivalenta savesti. U fokus se stavljaju svi Zenovi
kaprici, pa i uvrede koje zbog svoje hirovitosti upuuje drugima. Na taj nain glavni junak poinje da
sa sopstvenim biem vri opite koji e poprimiti obrise munog samoposmatranja. Odnos sa suprugom
Augustom posluie Zenu za preispitivanje svog morala i, uopte, utemeljenog i opravdanog postojanja
istog. Tom prilikom, on e se uveriti da postoji neprirodna veza ljudske savesti i drutvenih normi, koje
e se, ne bez patnje, uspeno reiti. Tada e otkriti da u njegovim ljubavnim sagreenjima kajanja nema!
To bi mogao da bude zakljuak Zena osloboenog od strane Zena, zdravog i pravog i pored toliko bolesti.
Branko uri
17
luka, kabl
ov
x VHS k
as
i xx
e
ta
te,
la
Melkijades na pijaci
drama
AVANGRAD
18
AVANGRAD
ga na osvetu. [] Hamlet se toliko primao
na halude s matorim, toliko ga je dobro
radilo, da je za drogu prodao i dravu.
Edipovac. Palio se na kevu. Impotentno
puvalo. Izdajnik (ajtinac 2005: 26. Ovde
i u narednim citatima kurziv je moj, prim.
aut.). Raino izlaganje neprestano se prekida
scenama seksa, ali e on i pored toga, uspeno
poentirati: Hamlet je pao u iskuenje i nije
iskulirao. Time je navukao tragediju. Lo
trip. I nije duhovit, taj Hamlet. Mraan je.
Takve treba sklanjati... (ajtinac 2005: 2829).
Na taj nain glavni junak drame uspostavlja
vezu izmeu knjievnosti i ivota, uveren u to
da svako ko se bori za pravdu i slobodu treba
biti sklonjen (ili bolje reeno uklonjen?), jer
drutvu poput naeg nije potreban onaj ko je
sposoban da misli svojom glavom. Odlian
primer za to je Ivan, neka vrsta drutveno
podobnog oveka koji je ujedno i pravi
reprezent ljudstva kakvo se trebalo stvoriti
u oboleloj dravi. Nakon kratkog vremena
provedenog u specijalnim jedinicama, on je
zavrio na leenju, da bi ga potom godinama
trovali lekovima svakoga dana dozom
od 407 miligrama. Kada je, nakon takve
terapije, spao na deset miligrama dnevno,
on je ve bio fiziki i psihiki uniten, a
najalosnije od svega je to to nije jedini
i to su takvi poput njega iz dana u dan
postajali sve brojniji. Raa je svega toga
svestan, i zato s pravom konstatuje: Kad bi
nam neko davao 407 miligrama dnevno, za
koju godinu bi nam svima bilo svejedno ko
smo, gde smo, s kim smo! Mi smo crvi
sa vikom inteligencije! Bui, jede zemlju,
jede sopstvena govna, tu jede, tu kaki, tu
jede, tu kaki, i gomila slika i zvukova koji
se prepliu u modanoj masi, za koji kurac?
Sklopi mi 30 sekundi smisla od sveg tog
sranja i napravi mi reklamu za ivot!
(ajtinac 2005: 91-92).
drama
19
drama
20
AVANGRAD
prednost onoga koji ita u odnosu na onoga
koji se sa priom Ugljee ajtinca susree na
pozornici ili na filmu. To, naravno, ne znai
da ne bismo mogli govoriti i o prednostima
gledanja u odnosu na itanje, ali su one ipak
neto drugaije prirode, i zahtevaju mnogo
vie prostora od onog koji nam je trenutno
na raspolaganju.
Zato se ovde treba zaustaviti, i naglasiti
da su navedena zapaanja tek mali deo onoga
to paljivom itaocu i predanom istraivau
prua dramski komad Ugljee ajtinca u
svojoj pisanoj formi. Ova beleka je ne
treba zaboraviti nastala na marginama
jednog itanja, i predstavlja samo skicu
nekog ozbiljnijeg i sadrajnijeg osvrta
na Hadersfild. Njena osnovna ideja je da
podstakne na razmiljanje o prednosti
itanja u odnosu na gledanje, ali i obratno
o prednosti vizuelne umetnosti nad pisanom
rei. Pored toga, ona se uvek iznova vraa
istom pitanju: Da li je nama ve postalo
svejedno ko smo, gde smo i s kim smo?
1
Literatura
ajtinac 2005 Ugljea ajtinac, Hadersfild, Jugoslovensko
dramsko pozorite, Beograd, 2005.
ekspir 2012 Vilijam ekspir, Hamlet. Danski kraljevi, u
knjizi: etiri tragedije, Laguna, 2012, 173-334.
Mladen urii
filozofija
AVANGRAD
Universum Virtualis
Izvjetaj o posljedicama
novog ustrojstva
MISLITI je isto to i biti, ree stari
mudrac iz kolijevke filozofije, gdje je kosmos
bio vjean, nestvoren, neunitiv; dok je
zagrobni ivot zagarantovan. Misliti je isto
to i plemeniti duu, umetati je u fenomen
koji je prefinjeno preoblikovan da
se kree sa racionalne ravni do mitologije
i obrnuto. Taj fenomen je u racionalnim
tokovima obezbjeivao mjesto filozofiji
kao miljenju miljenja, da se izrazimo
Hegelovim rjenikom, ali je obezbjeivao
vjerovanje u poredak i ubjeenje da poredak
procesualno sm sebe realizuje. Ubjeenje
ureenosti koje je ontoloki toliko osnaeno
da se na oigled empirijske haotinosti ruio
svaki verifikacioni postupak kroz jednu
bivstvenu racionalizaciju. R. Dekartov
postupak ex ego, od mikrokosmosa ka
kosmosu, od fizike do metafizike, polako
je otkrivao ne samo moderne tekovine
filozofske misli nego i virtualizaciju haosa
(), i otkrivanje novog mita zvanog
virtuelni kosmos ili universum virtualis.
Kosmos koji je tvorio poredak i vjenu
memoriju (nemosina), veliinom se ne da
u virtualnom svijetu raspraviti, ta treba da
predstavlja ovaj novi poredak. Opet sve sami
pojmovi mitologije obueni u ruho jednog
novodobnog tehnikog miljenja, miljenja
koje ne preispituje svoju osnovanost ve se
samo dii sa postignuima dehumanizacije.
21
filozofija
22
AVANGRAD
tvrdnju da su vrijeme i prostor u ovjeku,
a ne van njega. U tom virtualizovanom
postupku logosnog iskrivljenja, sam
tehniki ureaj ne osjea vrijeme i prostor,
ak je prostor toliko izgubio na cijeni jer u
svom munom vizantijskom dokazivanju
o vjenosti kosmosa i beskrajnosti, ovjek
umjetno stvori jedan takav koji vjeno uva
informacije, koji je vjean, ne-stvoren,
neunitiv, univesum virtualis. Proizvodnja
jeste ovjekova, i ona je obavijena jakom
vjerom fenomena harmonije; dok se u ovom
savrenom kosmosu ne pojavljuju greke,
na ratio je sve vie sklon grekama. Budui
da se u novom kosmosu moe govoriti samo
o izvoenju ex datis, greka e biti svrstana
samo kao jo jedna informacija. Budui
da gdje ima greaka ima i mjesta govoru o
tehnikom, ovjek e nastojati da nastavi
da ivi svijetom gledajui ga kroz okvir ex
datis-a, a principi, miljenje e nestajati.
Prva poimana je imala vjean kosmos
misleih bia, mitom obavijenu stvarnost;
druga je imala ekstenzivniju i
racionalniju strukturu mehanicizma. Za
stvarnost se nije marilo u kontekstu natura
naturans, u prvom pojmljenju ve
se davao znaaj samo natura naturata;
trea je dananja tehnikolonizovana
svijest, i ona udvostruava natura naturata,
imamo stvoreno u ekstenzivnom opsegu,
kao opsegu koji se poniava kao produkt
moranja, i imamo neekstenzivno stvaranje
koje ima mnogo veu mo rasprostiranja,
ali sa totalnim iskljuenjem prostorne
komponente. Govoriti o virtuelnom prostoru,
mada nam je taj pojam tako prirastao za
nae kognitivne aparate, nemogue je, jer
mogunost se uvijek opisuje u racionalnoprostornim fenomenima postojanja.
Paradoksalno,
ali
posve
istinito,
nepostojanjem prostorne komponente u
universum virtualis-u, zadobija se velika
AVANGRAD
rasprostranjenost, brzina najbreg, mjera
nemjerljivog. Postoje autori nefilozofske
orijentacije koji tvrde da je ovaj paradoks
samo okularan i da je stvarno stanje
stvari posve drugaije. Ovdje nemamo
prostora da se pozabavimo detaljnijom
analizom porijekla takvih tvrdnji, u samoj
osnovi emo negirati samo ovu izreenu
konstrukciju stanje stvari, u novonastalom
para-mensuralnom okviru je nemogue
govoriti o stvarima, a izgleda i nemogue
govoriti o njihovim stanjima; naime mjera
je zaokupljena mjerenjem mjera i postala je
nezavisni diskurs samomjerljivog teorijskog
postojanja. Mo zadobijena postaje odvojena
od stvarnosti, od ivota svijeta.
Postojanje je takoe, kao po-stojanje stvari
u virtualnom kosmosu, nemogue, ali opet
zatvaranjem u empirijskom aparatu ovjek
svjedoi njegovo postojanje, kakva bijeda
sadanjosti, kakva srea sutranjice. Trea
koju opisujemo iako je nemogue
opisati, postojanje je u pravom racionalnom,
strogo nomenualnom obliku. Njeno
postojanje je osnovano samom konstrukcijom
ubjeenja, sa tog neepistemolokog nivoa
moemo tvrditi postojanje, jer i sm advort
Hidson uporno tvrdi da su stvarnosti samo
ono to se vjeruje kao takvo. Mora se
skrenuti panja da se ipak radi o ubjeenju, a
ne uvjerenju u opisanom kosmosu.
Mogunost svih komponenti universum
virtualis-a je samo u mogunostima naeg
poimanja i relacionog reflektovanja tih
komponenti, mogunost per se ipak ostaje
antropoloka karakteristika, i govoriti o
mogunostima antropologizacije ovog
kosmosa je hodanje po ivici zdravog razuma.
ovjek u ovom poretku hiperracionalizacije,
hiperkomunikacije
postaje
simulacija
simulacije, postaje neprekidna gomila
informatikih lanaca koji se opisuju sa
jasnom naunom paradigmom, paradigmom
filozofija
industrijalizovane
svijesti
je
karakteristina po mogunosti da se naui
sistem funkcionisanja; u opisanom
novom kosmosu je nepostojei, ipak
najrasprostranjeniji
stvaralac
zavisne
komunikacije. Komunikacija je postala
sinonim za smisleni govor, iako nepravedno
poistovjeivanje, naziru se razlozi za takav
radikalan postupak. Fenomen digitalne
logike je upravo cilj reprezentovanja
da komunikacija posebno u universum
virtualis-u jeste smisleni govor dva mislea
bia; naime komunikacija je samo razmjena
simbola i nita vie. Treba imati u vidu da
simboli mogu izraavati objektivno iskustvo
direktno i indirektno, dok je ova razmjena
simbola simulativna, samim tim se, uslovno,
moe smjestiti u indirektno izraavanje,
sa simulacijom indirektnosti. Ovakvo
udvajanje dovodi do vika komunikacije,
nadalje i viku govora; a viak govora moe
da omete i dovodi do utnje, svijet je u
ubjeenju da je u jeku ekspanzije govorenja,
a dok se gomila utanje raste koliina
simulacije komunikacije. Za ovakvo stanje
se nazire odgovornost u nepotovanju
Demokritovog uputa: Dunost je zboriti
istinu, a ne govoriti mnogo.
Smislenost poprima od ovjekovih uticaja
u procesu oblikovanja pomenutih simbola,
ovjek jeste homo symbolicus u krajnjoj
instanci, ali i nije samo homo symbolicus
jer je on mnogo vie od toga, i nije samo
proizvoa simbola. Misliti, biti, govoriti
je trolano jedinstvo koje obezbjeuje
smisao i govorenje, ali i komuniciranje.
Kada u ovom trolanom jedinstvu jedna od
komponenata ne vri dobro svoju funkciju
23
filozofija
24
AVANGRAD
AVANGRAD
radovi
Bojana Radojia;
ugljen na papiru
(252 lista knjige),
220 x 450 cm,
2012.
Deak koji je izgoreo od elje
25
psihologija/film
AVANGRAD
O kulAMA Od KARATA
Razmatranje problema pasivnosti kroz prikaz jednog literarnog dela
26
AVANGRAD
sanjarenja, obojena pozitivnim emocijama, ali
isto tako i da postoje sanjarenja koja su izraz
strahova, krivice, neprijateljstva, ili ona ija je
sama skokovita priroda pokazatelj anksioznosti
subjekta.
Uspenski junaka svog romana prikazuje kao
nekog ko u sanjarenju vidi ultimativni spas
od dosade. Unutranjim ivotom Osokina
dominiraju elaborirane eskapistike fantazije
o imaginarnom svetu, a onog to zovu
konstruktivnim sanjarenjem praktino nema.
Dok pratimo epizode iz njegovog ivota,
namee se utisak da svaki put kada situacija
postane kritina on trai izlaz, umesto da
se uhvati u kotac sa problemom. Stvarnost
podreuje fantazmatskom i stoga odgovore
na sva svoja pitanja trai u sebi. Uistinu, za
Osokina bismo mogli rei da je reprezentativni
predstavnik solipsizma, verovanja da je
iskljuivi izvor znanja o sopstvu i svetu sm
subjekat. Sa ovom misaonom platformom
najue je povezana i defektnost komunikacije
sa drugima, jer osoba nije u stanju da prihvati
ono to je M. Anti sroio u poznatim
stihovima: Ne pitaj kako sam saznao sta
misli. Moda sam ponekad bio: ti. Moda si
i ti pomalo bio: ja. Moda smo zajedno bili
ceo svet. Odbijajui da uje ta mu drugi
poruuju i da ui iz iskustva, Osokin iznova
ponavlja iste greke tokom ivota i dospeva u
stanje koje karakterie doivljaj bezizlaznosti
u kom vie ni fantazija ne prua utoite.
Bitna tema u knjizi (koja nije eksplicirana
kao takva) jeste ona o samoispunjujuem
proroanstvu, konceptu koji se u transakcionoj
analizi naziva ivotnim scenarijem. Osokinov
ivot kree se krunom putanjom koja je
iscrtana u celosti ve u poetnoj taki, na
samom poetku romana: prolost e postati
budunost, a budunost se ve desila u
prolosti. Solipsist je solipsist upravo time to
dokazuje sebi da sve ve zna. Autor na jednom
mestu u Osokinov govor stavlja proizvoljno
psihologija/film
27
psihologija/film
AVANGRAD
Ivan Pani
Glad
- svetlosna instalacija;
projekat Vudu Tehnotik
(autor Vladimir Petrovi)
28
filmska arhiva
AVANGRAD
KONTROLE SVESTI
29
filmska arhiva
Prema reakcijama publike danas, moe se zakljuiti
koliko Srbi idu iz krajnosti u krajnost. Dok jedna
polovina pristrasno smatra da je to jedan od najboljih
filmova ikada snimljenih u Srbiji, drugi deo je
razoaran i zgroen. Istina o kvalitetu ovog ostvarenja
je negde izmeu. Sa tehnike strane film je relativno
loe odraen, a sa druge strane, ako posmatramo
idejna reenja i poruku, Mlad i zdrav kao rua je, tada
kada je nastao, bio veoma moderan jer je ponudio
jedan potpuno drugaiji nain razmiljanja i pristup
snimanja, a i danas izgleda veoma svee.
Sa ovim filmom dokazujemo da nismo kasnili
za tadanjim svetskim umetnikim trendovima.
Naalost, kako to obino biva, neto mora da nas
koi, tako da je ovaj film sklonjen i totalitarni
sistem nije dozvolio da pokaemo da nismo zaostali
za svetom. U to vreme snimljena je i Kjubrikova
Paklena pomoranda, a glavni akter Jovanovievog
filma po ponaanju i razmiljanju neodoljivo podsea
na glavnog lika iz Kjubrikovog ostvarenja, samo to
je Stevan nepopravljivi agresivac kojeg niko ne moe
da prevaspita, dok u Kjubrikovom filmu glavni junak
ne samo to biva prevaspitan, ve postaje i rtva
nasilja. Zanimljiva je i udna povezanost i slinost
nekih scena iz filma Olivera Stouna Prirodno roene
ubice snimljenog 1994. godine i Jovanovievog
filma, tako da izgleda prosto neverovatno da je Mlad
i zdrav kao rua snimljen 1971. godine.
Ipak, ono to nas kao publiku najvie iznenauje i
do bola okira jeste injenica da ovaj film najavljuje
vreme i razmiljanje koje je eksplodiralo i rairilo
se u potpunosti meu omladinom devedesetih kao
kakva otrovna dimna bomba. Jovanovi je govorei
o tadanjoj crnoj realnosti spontano zavirio u ono
scena iz filma
Mlad i zdrav kao rua
30
AVANGRAD
to e nas zadesiti dve decenije kasnije. Interesantna
reenica ,,Ja sam vaa budunost koju izgovara
Stevan na kraju filma uliva nam neverovatan strah
zbog toga to time dokazuje tezu, ako mogu tako
da kaem, da je film proroki ukazao na neke
mogunosti koje su se, naalost, sasvim realizovale
na tetu naeg drutva. Tada ta reenica moda nije
nita znaila i postavljena je iz ko zna kojih razloga,
ali je neposredno odredila da danas o ovom filmu
ovako priamo.
Stevan je mladi delikvent, negativac koji postaje
najvei mafija u Beogradu i medijska zvezda, to
je danas gotovo normalna pojava. Razni krimosi
i mafijai zauzimaju najvei deo medija i u oima
mnogih mladih ljudi oni su idoli.
Te 1971. godine Jovanovi je u saradnji sa
Miodragom Miloeviem reirao i veoma zanimljiv
kratki dokumentarno-igrani film Kolt 15 Gap, a
potpuni naslov tog ostvarenja zapravo je Kupim
otpatke, liem tanjire 15 godina aktivno, pasivno. U
njemu je glavni glumac nezaposleni metalostrugar
koji je vrio 180 probnih radova u 150 fabrika
Jugoslavije i 9 drava Evrope.
On kroz film ogoreno govori, izmeu ostalog,
i o tome kako ga je odbio ogroman broj ena uz
najpogrdnije rei, kako je etiri godine bez posla
i kako je dvadeset godina spavao po klupama,
podrumima i vagonima. Ovaj film je drugaiji od
Izrazito ja i Mlad i zdrav kao rua po tome to je
glavni junak sredoveni ovek kom je moral na prvom
mestu, za razliku od prethodna dva filma u kojima
smo imali za glavne likove veoma bahate buntovne
mladie to ne poznaju moralne i bilo kakve druge
granice. Jedan od elemenata koji povezuje sva tri
junaka je nezadovoljstvo koje oseaju. Dok u Izrazito
ja i Mlad i zdrav kao rua imamo bezrazlono
nezadovoljne i razmaene mladie, sredoveni radnik
je nezadovoljan odnosom drave prema jednom
potenom radniku kao to je on. On i pored toga
to nema posla i to je doao do zakljuka, nakon
dugog niza godina loih iskustava, da u Jugoslaviji
ko najvie radi zapravo najmanje zarauje, ne eli da
krade, niti se bavi nekim drugim ilegalnim poslovima
jer je iskonski poten, dok u filmu Mlad i zdrav kao
rua imamo sasvim suprotnu situaciju. Glavni junak
je nemoralni lenjivac i ubica koji vozi dobra kola i
ivi kao razmetljivi i bahati bogata. Pored svega,
u jednom trenutku policija mu nudi i saradnju, dok
nezaposleni metalostrugar i marksista koji eli da
radi za dobrobit drave, na poten nain, nita ne
AVANGRAD
dobija od nje i jo ima problema sa policijom. Dok
Stevan olako moe da ubije, ako treba i vie ljudi
odjednom, i uradi najodvratnije stvari ako mu se
prohte, metalostrugar je ekstremno drugaiji. On
slobodno vreme, kog ima na pretek kao nezaposlen,
izmeu ostalog, koristi na autobuskoj i eleznikoj
stanici gde spreava sitne lopove da ostvare svoje
ciljeve, jer eli da titi potene radne ljude. Dakle,
on je u tim svojim humanim namerama i previe
poten, tako da to vie ne moe da se okarakterie
kao normalno ponaanje. On eli da pomogne
drugima, to znai da eli da radi u korist drugih,
dok Stevan isto tako prevazilazi granice normalnog
ali u negativnom smislu. On bi radio samo za svoje
line interese, a druge bi bez problema rado gazio.
Jovanovi je tako obradio neke zaista interesantne
teme koje bi uvek bile trn u oku vladajuoj strukturi.
U svakom sluaju, i Mlad i zdrav kao rua i Kolt 15
Gap, predstavljaju ozbiljnu kritiku drave, dok je
Izrazito ja ipak tek zaetak Jovanovievog osvrta na
poljuljani moral i sistem koji je postavljen na sasvim
pogrenim osnovama.
Posle ve pomenutih projekata, uveni reditelj je
reirao niz kratkih dokumentarnih filmova: Revolucija
koja tee (1972), Radni ljudi Umetnici (1975),
Narkomani (1976), Minel Pet eerana 1978.
(1978), eerana Kovin (1979), III vazduhoplovna
Balkanijada (1980), Susreti osnovnih kola Stevan
Filipovia (1980) i Pelister jue, danas, sutra (1982).
Nakon toga, reirao je drugi dugometrani igrani
film Pejzai u magli 1983. godine. Ovo mu je ujedno
i poslednje dugometrano igrano ostvarenje, bar za
sada. Nadamo se da nee tako i ostati, jer Jovanovi
ima sigurno dosta toga da kae i danas.
Pejzai u magli je verovatno jedan od najboljih
filmova o narkomaniji ikada snimljenih. Jovanovi
je uspeo da napravi igrani film koji je zbog svoje
dokumentaristike fakture veoma ubedljiv, a to
je ono to je bitan element kako bi ostvarenje bilo
kvalitetno, jer igrani film definitivno treba da tei
dokumentarnosti.
Pejzai u magli sigurno mogu posluiti i u
edukativne svrhe, jer na najrealniji mogui nain
prikazuju kako se poinje sa drogama, u kakve sve
probleme dospevaju i kako tragino zavravaju
narkomani.
Za razliku od dotadanjih Jovanovievih igranih
filmova, gde su glavni likovi mukarci, u ovom je
glavni lik problematina devojka, uenica dizajnerske
kole Lela koju glumi Ana Marija Petrievi. Lela
filmska arhiva
ulazi u svet narkomanije i postaje deo bezumnog
ivota mladih kojima je droga najvaniji element
lanog opstanka. Svakodnevica im tako postaje sve
sumornija, a droga sve skuplja, te mladi narkomani
zbog toga upadaju u razne nevolje i, kako to obino
biva, dolaze u sukob sa zakonom. Lela e na kraju
zavriti tragino, kao i njen deko Ivan, koga glumi
Tihomir Arsi.
U Pejzaima u magli Jovanovi je izmeu ostalog
oslikao i roditelje mlade narkomanke Lele i Ivanovog
oca, kao ljude koji su nesposobni da bilo ta praktino
uine kako bi vratili svoju decu na pravi put, iako to
bezuspeno pokuavaju.
Roditelji su nemoni i pored toga to su na vanim
drutvenim poloajima i ive neizgled lagodno, a
probleme kriju ili ih ne reavaju na vreme, pa dolazi
do traginog ishoda, te se na taj nain, kao i u svim
svojim filmovima, Jovanovi ozbiljno pozabavio
kritikom skorojevia i lanih autoriteta. Ovog puta to
je uradio zadirui duboko u jo jedan veliki problem
modernog oveka. Ispriao je okantnu i jezivu priu
o narkomaniji koja je do tada bila tabu tema u naoj
zemlji i niko se nije uputao da ozbiljno polemie o
tome, te je on i ovim filmom iritirao mediokritete.
Nakon Pejzaa u magli, 1990. godine Jovanovi
je snimio kratkometrani dokumentarac ovek koji
je pravio sisteme, najveim delom sastavljen od
arhivskog materijala kroz koji je hteo ironino da
prikae ljude koji ne smeju da misle svojom glavom.
Ujedno to je i esej o nekadanjem dravniku Edvardu
Kardelju, jednom od monika koji su propagirali
jednoumlje.
Poslednji dokumentarac Vukovar zato? snimio je
1991. godine.
injenica je da je Jovanovi uradio mali broj
filmova, s obzirom na to koliko traje njegova filmska
karijera, dok je sa druge strane i sa tako malim brojem
ostvarenja ostavio dubok trag u naoj kinematografiji
i dao veoma znaajne filmove o kojima se veoma
argumentovano polemie meu kritiarima i mlaom
generacijom filmofila, onima koji su otkrili kvalitete
ovog autora i prihvatili ga bolje nego nekadanja
publika i javnost kojoj je bila zabranjena sloboda
miljenja. Protiv Jovanovia, u doba kada je
poletno stvarao svoja dela, nisu bili samo cenzori,
ve i filmski radnici koji su izabrali da budu sluge
tadanjeg totalitarnog sistema.
Jovan Jovanovi nije reirao nijedan film ve dve
decenije. Da li to znai da je kontrola svesti jaa nego
ikada?
Branko Radakovi
31
filmska arhiva
AVANGRAD
Trijumf kadra:
KINEMATOGRAFIJA
TRECEG RAJHA
/
32
AVANGRAD
filmska arhiva
donekle proroanski nagovetava ono to e neke
dve decenije kasnije zadesiti Nemce? Takoe, u
filmu Golem (1915), pretku svih inscenacija o
Frankentajnu, snimanom prema romanu Gustava
Majrinka (Gustav Meyrink), golem, bie nainjeno
od gline, a koje rabin pomou kabalistikih formula
doziva u ivot, saznaje za svoje neprirodno poreklo
i postaje mahniti unititelj. Vetako bie je, takoe,
glavni lik filma Ota Riperta (Otto Rippert) iz 1916.
godine, Homunkulus (Homunculus). To stvorenje,
naizgled normalan mladi ovek, sebe, takoe,
otkriva kao neljudsko stvorenje, nesposobno za
ljubav, sa jakom sadistikom komponentom,
i velikom eljom za razaranjem, da bi nakon
toga postalo diktator koje seje strah i trepet
oveanstvom. Krakauerov spisak proroanskih
filmova obuhvata niz znaajnih filmova vajmarskog
perioda, kao to je pomenuti Kabinet doktora
Kaligarija; Krakauer ujedno skree panju na
originalni dakle, proroanski scenario Hansa
Janovica (Hans Janowitz) i Karla Majera (Carl
Mayer), kojeg je reditelj razvodnio. Za Krakauera,
proroanski su i filmovi Frica Langa (Fritz Lang),
poput Metropolisa (1926), ili, u veoj meri, prvi
film iz trilogije o Doktoru Mabuzeu (Dr. Mabuse),
iz 1922. godine, u kome je glavni lik psihijatar
koji vodi dvostruki ivot: za javnost, on je ugledni
lekar; meutim, pored toga on je i kriminalac sa
hipnotikim moima, figura iz podzemlja. Sutina
Krakauerovih analiza, moe se rei, treba itaocu
da ukae na filmske figure tirana, manipulatora i
ubica, pretea Hitlera i njegovih nacista, koji su u
Nemcima pokrenuli mrane iracionalne sile na koje,
takoe, ukazuju filmovi snimanih pre Hitlerovog
uspona.
Nezavisno od toga da li verujemo da se istorijski
fenomeni naroito oni ,,krupniji, masovniji i
dalekoseniji mogu objasniti kao nune posledice
uzroka koji se daju ispitati i analizirati (to jest,
objasniti u kontekstima drutva, vremena i uhvatljivih
ili neuhvatljivih spletova kulturnih obrazaca), ili
verujemo da se neke arhetipske, numinozne sile
promaljaju iz tame kolektivnog nesvesnog na
svetlost istorijske pozornice, teko je izbei makar
saet osvrt na nemaku kinematografiju onako
kako je prethodila Hitlerovom stupanju na vlast.
Jedan domai autor vrlo jasnim jezikom nudi saeto
obrazloenje u vezi sa optim drutvenim znaajem
filma: ,,Potreba za zajednikim psiholokim stavom
ujedinjuje publiku sa sadrajem pokretnih slika
33
filmska arhiva
projektovanih na velikom platnu u zamraenoj sali.
To je naroito izraeno u kriznim vremenima, koja
i inae izazivaju homogenizovanje u nacionalnim
ili dravnim zajednicama. U filmovima se iroko
koriste stereotipi koji se oslanjaju na predstave
formirane generacijama i lee u kolektivnom
nesvesnom, to je jedan od glavnih razloga tako
snanog uticaja filma. Ove rei koje, naravno,
ne moraju biti rezervisane samo za nacistiku
Nemaku, ve odjekuju i vremenom i prostorom,
sve do brda Holivuda mogu se odnositi na
prilike u kojima su se nale jo i zemlje zahvaene
olujama Prvog svetskog rata. Slavni nemaki
general Ludendorf (Ludendorff), zabrinut zbog
saveznikog prednjaa u propagandnoj utilizaciji
filma, a svestan nezodovoljstva koje raste u narodu,
izjavljuje: Naa pobeda u potpunosti zavisi od
nae upotrebe filma u svrhu to veeg ubeivanja
onih koji bi jo mogli da se pridobiju za nemaku
stvar. Upravo je danas uvena kompanija UFA
(prvobitni naziv: Universal Film AG), osnovana
krajem 1917. godine, sa seditem u potsdamskom
predgrau Babelsbergu, trebalo da predstavlja
svojevrsan odgovor inostranoj filmskoj propagandi.
Nemaka gubi u Velikim ratu i ostaje bez znaajnih
teritorija. Istorija belei da su uspostavljanjem
Vajmarske republike i radikalnim smanjenjem
vojske, itave generacije, koje su takorei samo za
vojsku znale, izgubile svoj oslonac; mnotvo ovih
pojedinaca nalo je utoite u nacionalistikim (ne
nuno pre-nacistikim ili nacistikim!) strujama i
strankama, okupljenih oko legende o nepobeenoj
nemakoj vojsci, kojoj su zapravo,domai izdajnici,
takozvani novembarski zloinci, socijaldemokrate
i nemaki Jevreji, zaboli no u lea. O ovoj legendi
se danas govori kao o Legendi o ubodu noem u
lea (Dolchstolegende). Da je njena ikonografija,
proeta elementima Epa o Nibelunzima, uticala
na Hitlera (na koga je i Langovo remek-delo o
Nibelunzima iz 1924. ostavilo snaan utisak), moe
se videti na primeru teksta kojeg je voa stranke
NSDAP, budui Fhrer, objavio 1923. godine u
stranakom asopisu Vlkischer Beobachter, i gde
upozorava da bi svaka nova borba sa spoljnjim
neprijateljem, a sa novembarskim zloincima iza
lea, nemakom Zigfridu ponovo zabila koplje u
lea.
Filmovi sa nacionalistikim motivima snimani su
i pre nego to su nacisti stavili pod lupu nemaku
filmsku industriju, da bi je zatim preuzeli. Medijski
34
AVANGRAD
magnat i voa desne Nemake nacionalne
narodne partije (Deutschnationale Volkspartei)
Alfred Hugenberg, ali i vlasnik UFA (koju e
prodati nacistima po njihovom stupanju na vlast),
podravao je negovanje patriotskih i nacionalistikih
sentimenata na filmskom platnu. Prvi igrani film
koji je doiveo premijeru nakon dolaska nacista na
vlast, ve 2. februara
1933, snimljen je
godinu dana ranije,
bez uplitanja nacista.
Re je o filmu
Gustava
Ucickog
(Gustav Ucicky) Zora
(Morgenrot),
koga
njujorki National
Board of Review
proglasio
filmom
godine.
Austrijski
reditelj Ucicki ubrzo
postaje jedan od vodeih reditelja Treeg rajha.
Uprkos tome to nije sniman po nalogu nacista,
film je bio sasvim po ukusu novih vlastodraca.
U sreditu filma, himni vojnikom ispunjenju
dunosti, ija je radnja smetena u Prvi svetski rat,
nalazi se posada nemake podmornice, spremna na
junaku smrt kakva e se jo mnogo puta videti u
bioskopima Treeg rajha.
Zadubina
Fridriha
Vilhelma
Murnaua
(Friedrich-Murnau-Stiftung), koja je preuzela
ulogu arhivara filmskog materijala Treeg rajha,
terminom Vorbehaltsfilme oznaila je one filmove
koji su bez ikakvog uvijanja promovisali ideje
nacionalsocijalizma; odnosno, koji, da sledimo
precizniju definiciju, veliaju rat, ire rasistike
ideje, hukaju narod. Ovi su se filmovi nekada
mogli prikazivati uz posebnu dozvolu, u prisustvu
ovlaenog komentatora koji gledaocu nudi
odgovarajua objanjenja. Meutim, danas se (kao
,,procureli materijal koji ne podlee zakonima o
autorskom pravu) dobar deo ovih filmova moe
nai na legalnim internet sajtovima poput youtube.
com ili archive.org, ime pomenuta kategorizacija
umnogome gubi svoj smisao.
Ovaj tekst je prvi u nizu tekstova o kinematografiji
Treeg rajha. U sledeem broju objaviemo novi
prilog o filmovima nastalim u jednom delikatnom i
osetljivom momentu za istoriju sveta.
Ivan Jasikovi
muzika
AVANGRAD
MIX@2014
Je li, bre, ta nam nudi, imurda?
Dva domaa komada. U sredini brz, al egzotian
namaz, i to bez aditiva!
Neka nam, za poetak, Marko Dabeti kae
neto o svojoj kreaciji zvanoj Tearpalm:
Danas je ve nepobitno da je poslednjih
petnaestak godina, i na srpskoj underground sceni
(a scenom moe biti nazvana samo u nedostatku
zaista adekvatnog termina) kao i neto ranije
na globalnoj, ekspanzija svesti o prednostima
kompjutera i kunog studija kao odgovora
na lihvartinu umirue muzike industrije, u
potpunosti promenila pojam nezavisnog muziara.
To je, naravno, izrodilo talas za talasom projekata
produciranih u sobi, ije je medijsko prisustvo
izraeno iskljuivo po forumima, elektronskim
fanzinima, blogovima i internet radio stanicama.
Iz tog mnotva dolazi i Tearpalm, verovatno
jedini psihodelini post-industrial sastav na toj
novoj meta-sceni kod nas. Jedini u smislu da se
pojam psihodelino ne izjednaava sa prostom
disonancom ili upotrebom procesiranja zvuka od
koga se sluaocima zavrti u glavi, te muzikom
nastalom na psihodelinim drogama, ve radije
pokuava da pomiri tradiciju izmenjene svesti
od Ostina Osmana Spera i Pitera Kerola do
prvog talasa britanske i subsekventne amerike
psihodelije ezdesetih godina dvadesetog veka, sa
uticajima krautrocka i ranog britanskog industrial
zvuka, olienog u delovanju uvene familije
bendova kojoj su rodonaelnici Throbbing
Gristle sa svojim izomorfima Psychic TV i Coil,
a koja je na ovaj ili onaj nain ukljuivala i druge
sastave iji se uticaji povremeno daju uti kod
Tearpalma: The Legendary Pink Dots, Nurse
With Wound (naroito kasniji drone radovi),
Cyclobe i slini. Zvuk Tearpalma, na izdanjima
(kojih do danas ima trinaest, ne raunajui razne
kompilacije na kojima se pojavljuju remiksi,
saradnje i ekskluzivne trake) i uivo, opisivan je
u elektronskoj tampi uglavnom udnim lirskim
http://tearpalm.bandcamp.com/
No, sad je vreme da va dopisnik sa terena, u
svom nepogreivom stilu, saopti ta to ima novo
u muzici 2014.godine:
Scott Walker + Sunn O))) - Soused da,
jo jedna mala nona muzika, ili Skot DID IT
AGAIN, ovog puta u drutvu poznatih drone
mamutlija. Tako smo mi itavog leta strepeli od
ovog sparivanja, a sve to posle hiper-more Bisch
Bosch, gde Skot zamalo vaspostavi nenadmane
lekcije pri kukianju demencije. ta li e tek biti
kad se udrui sa Sunn O)))?, tako sam ja drhtao
35
muzika
noima i danima kakva crna melasa e mi duu
duegupkati, kakav emer e nastati kad ovi drouneri
svojim katranom ponu da fino podvlae Skotove
grlate uzlete? Tu mira ni razuma nee biti, ne ne i,
onda sam nelegalno skinuo Soused nedelju dana pre
ofil izlaska. I, bilo mi je recimo ovako: drali Sunn
O))) Skota kako treba, drao i on njih, klizila je ta
celina, bez onoliko traumatinih cepanja u Bisch
Bosch stilu, lake za pratiti, to jes jes. Naravno,
opevalo se ono to se izgovoriti ne da, i nee, i ne
moe, i tako od prvih trenutaka gripoznog ushita
gitarskih kuka i kukica, pa se upadalo u blatno
korito, pa i pod bi, a Skot je sve vreme radio s onu
stranu jezika, zagledan u neto? U pesmi Bull
uleteli su bubnjevi, te pomislih na tren kako e neko
pomisliti da su novi Swans u poreenju s ovim
osunana bajka, da bi me iz te tuposti trgla pesma
nazvana Fetish sa subindustrial brujanjem gde Skot
spominje akne i gubavce, a moda i ne i tako
dalje, do deranja na kraju uspavanke zvane Lullaby;
nezdravo, gadno, neprijatno, dakle kako smo ve
NAVIKLI od Skota u poslednjih dvadesetak godina.
Sve je to katkad zanimljivo za ljubitelje, a ja sam
ljubitelj, i kaem da je moglo i bolje. Nije ba da
sam pao sa stolice, i ini mi se kao da su se i Skot
i kolege pomalo uzdravali od ful ludila kojeg su
mogli da priute. Ma ko zna
Ali,
Andrea
Schroeder
je
iz
Nemake,
iz
Glitterhouse
muzikog stada:
kroz
maglu
se ukazao taj
melanholini
osmejak i najavio
odlian
drugi
album Where the
Wild Oceans End sa odlinom obradom Bouvija, a
svi smo negde uli kako je teko obraditi i tretirati
Heroes. Eto, Andrea je uspela, i toj silnoj odlinosti
je doprineo Chris Eckman kao producent, a deo
albuma je sniman u Hansa studiju dok su napolju
promicali deurni fantomi, zle due i mrtvi dusi
Berlina. Where the Wild je umoran, mraan,
ali fino tkan neki kau Nico, neki pominju i
Patty Smith, a neki ne kau nita. Ipak, ona ve
u prvim stihovima kae kako su joj usta suva od
36
AVANGRAD
neizgovorenih rei, a ruke umorne od pisanja.
Ako ne padnete odma na taj akcenat, zadimljeni
pogrebni tempo, i to u starom dobrom maniru
smorene hladne germanke, ipak ne toliko otporne
na novembarska otkrovenja neke tajne, pozno
jesenje romanse, onda ete sigurno pasti na Ghosts
of Berlin, moda najbolju stvar sa ovog albuma,
jer to je jedna od onih kad eta po mrtvom snegu,
sam svoj gazda urbane otuenosti, skoro siguran da
te voli i razume niko drugi do Andrea Sch., negde
duboko u tvom uhu.
Goat su veani, prava misterija: maske i vudu
(ba tako!) iz sela Korpilombola sa severa ove
severne zemlje; psihodelika orgijastika, (pseudo)
spiritualnost, berlini u afrikama ili baltik na Maliju,
kako god ti drago. Na albumu Commune, kad bi
ga poredili sa genijalnim World Music izdanjem iz
2012. Goat deluju mestimino, ali samo mestimino
umorni, no nema se tu ta ozbiljno zameriti. Znai,
nije za baciti: reverba u izobilju, Black Sabbath
ufalovan u Sublime Frequencies eksploatacije,
ili: urka pod nebom to menstruira dok kult nekih
golaa (naravno, u krugu oko vatre) praktikuje
nuklearnu gnozu, moda i povratak na selo, moda i
povratak u rupu u tlu, a moda je samo ,,Funkadelic
sreo Tonija Iomija, kako je to ve negde lucidno
opisan Goat! Nije hermetino, ni naporno, nego
sjajno jo uvek je sjajno, brao draga, a ta ete sa
treim albumom, e ba me zanima
A ja moram
dalje, jer mesta
je sve manje, a
povratnika sve
vie, pa red je da
se makar preleti:
Chrome su TU
sa Feel It Like
a Scientist, a
prolo je vie
od
decenije.
Hellios Creed
je naprasno odluio da sklepa jos jednu
transplutonijansku garau. Ko prati ime se Chrome
zanima ve 30 godina jo jednom dobija ba to to
je i prieljkivao: svemirske olupine bauljaju po svim
sferama i atmosferama u Raw Power vektorima uz
vokale to poput esid izbljuvka korodiraju ti unutar
lobanje, i cvre do pinealne ti lezde. Dosta. Pere
AVANGRAD
Ubu nude Carnival of Souls, nazvan po filmu iz
60-ih, gde kao da manje cijue elektronika nego
na Lady From Shanghai. Gitare su, recimo, u
prvom planu, a bogami i neka tuga, teina, David
Thomas-u izgleda presuilo helijuma... i tako se
baulja kroz ovaj Karneval Dua, uz gomilu rnr
arhetipa, prototipa, dovoljnih za (dez)orjentaciju.
Vizija meseca tuta i tma, uz ve poznatu
geografiju i psihogeografiju D. Tomasovu. Sve
poinje betonskim gruvanjem Zlatnog Surfa br.
2, a nastavlja se do samog kraja sumrano, sporo,
kockasto, emerno, uz zmijolike arabeske klarineta
(taaa??!) Znai, dr Faustus u busu, na putu za Jutu,
sve do 14 minuta ne toliko funkcionalnog zavrnog
dema Brother Ray gde se pjeva o soda planinama
i pustinjama i slinim epifanijama. Zakljuak: kad
sve saberem i oduzmem, ja vie volim Carnival
od Lady, i mislim da je ovo najbolji Pere Ubu
jo od St. Arkansas dana. I, ostade jo Godflesh:
oni su u svetu koji jedino moe osvetlati vatra,
aha! Dastin konano puta Jesu da se odmori,
a ruku na srce, taj koncept je ve dobro utonuo u
unjkavost, pa tako od New Dark Ages odmah ide
kromanjonska klanica, to se i nastavlja kroz vei
deo ove zgruane komadine. Rifovi primitiva,
repeticija, hipnoza, nema plesa, regularno prebijanje
rozbratne uz poten ulet u Filth meljaonicu (isto
da se jo jednom prisetimo koliko su rani Swans
bitni u Godflesh sagi), i tako uz mastodontski bat,
dok se sve ne rastopi u psihodeliji finala Towers of
Emptiness. Dakle, nije da ne valja, mada vreme
e pokazati koliko je World Lit Only By Fire
stvarno moan ili je ovaj ushit pri sluanju samo
nuspojava nostalgije za Streetcleaner, etc. danima!
Zavravamo sa onima koji tek dolaze
predstavljam sjajne domae, jedne i jedine
THE CYCLIST CONSPIRACY, (Anti) world
orchestra.
U mranom dobu, Kali Yuga, na put spasenja smatra pisac (ili pisci) Teologije i biciklizma treba krenuti biciklom. To je apsurdno, ali ba zato
spasonosno. Jer, apsurdno ne znai nemogue.
Teologija donosi hrpu nekorisnog znanja; to znanje
moe biti i istinito, ali je neupotrebljivo. I zato
treba spojiti bogoslovlje i biciklizam. Prednosti su
oigledne. Pre svega, klasini modeli spasenja vie
nisu primereni vremenu koje je toliko poodmaklo
u pokvarenosti da postoje specijalne institucije i
muzika
slube za spreavanje spasenja.
(Svetislav Basara, Fama o biciklistima)
Leta Gospodnjeg 2014, posle zavrenog Opteia
i rastavljanja Velikog pentocikla, Mala braa
konano uspevaju da konstruiu Veliki staurocikl.
I to krajnje neoekivano, usred imaginarnih
predela saharskog bespua, u venoj potrazi za
Konstantinopoljem. Znoj njihovih dua postaje
isto blistavilo (Virya), nasuprot gnusobe ogledala,
a put se ukazuje jasnije nego ikad.
Bicikl idealno prevozno sredstvo za putovanje
kroz Kali Yugu!
(Anti)
world
o r k e s t a r
The
Cyclist
Conspiracy
je
muzika
ispostava Male
brae za Misterije
poslednjeg doba.
Svojevremeno
zaet
kao
https://www.facebook.com/
neformalni
TheCyclistConspiracy
projekat u okviru,
sada ve nepostojeeg, Drutva za razvoj alhemijskih
studija Vasko Popa, danas je dugosvirajua trupa
sastavljena od desetak mukih i enskih dua.
Iako u sebi spaja muzike uticaje iz najrazliitijih
delova sveta, orkestar se trudi da izbegne povrni,
novodobni eklekticizam i da svu svoju kreativnu
energiju usmerava ka sintezi pretpostavljenih
elemenata. Bilo da su u pitanju Vizantijsko carstvo
ili tajni nomadski putevi pustinje, aava krma
prepuna mangasa i raskalanih ena ili stepa sa
nebom samo za amana, psihodelini ili turcke
rock, Bliski ili Daleki istok, putovanja na koja
biciklisti odlaze nikako ne predstavljaju potragu
za svetlou sveta. Ponekad, ona se ukazuju kao
simbolina potraga za Konstantinopoljem, srcem
ciklinog carstva Vizantije, ali ona su uvek potraga
za srcem jedine prave svetlosti Agape.
Za sada, orkestar je izbacio nekoliko singlova koji
predstavljaju delie predstojee tetralogije albuma,
a do kraja godine oekuje se njihov prvi EP, Live at
caf Constantinople, zapis sa zajednikog nastupa
sa kirja Katerinom, uvenom prvakinjom rembetike
i narodne pesme.
Dejan imurda
37
muzika
AVANGRAD
In memoriam:
Milan Mladenovi
(1958-1994)
Pre tano sedam godina napisao sam tekst za jedan somborski list, a povodom
trinaestogodinjice prestanka rada grupe Ekatarina Velika Tekst sam poeo ovim reima:
Da bi se potpuno shvatila jedinstvenost i vanvremenska pojava Ekatarine Velike vie je
nego dovoljno izai u Vrt, omirisati Zemlju, upoznati Jesen i osetiti Ljubav, tamo negde, u
Srcu.
Nekako oseam da ova reenica i danas zasluuje da se ovde ponovi, dvadeset godina nakon
smrti velikog rokenrol umetnika i pesnika specifinog senzibiliteta Milana Mladenovia.
ak i slabiji poznavaoci muzikog opusa Ekatarine Velike vrlo lako e prepoznati nazive
pesama, njihovu tematiku, ali i neprolazni karakter. Magini i nadasve inteligentni spoj
muzike i teksta, savrena poetska nit i nespremnost na bilo kakav kompromis unutar istinske
muzike umetnosti jesu glavna obeleja Milanovog kreativnog rada. Ta poetska nit na
udesan nain povezuje Ekatarinu i njene sluaoce i danas.
Milanova uloga u novom talasu jugoslovenskog rokenrola jeste nemerljiva od Limunovog
drveta, preko arla i Katarine II, on konano dolazi do pijedestala svog muzikog bia
Ekatarine Velike. Niu se pesme jedinstvenog lirskog izraza: Ona se budi, Jesen, Radostan
dan, Oi boje meda, Zemlja, Ljubav, Voda, Srce, Samo par godina za nas, Krug, Siguran,
Idemo, Neko nas posmatra, Anestezija
Roen u Zagrebu, a iveo u Sarajevu i Beogradu, nosio je u sebi taj kosmopolitski duh
jugoslovenskih prostora koji je bio cenjen i priznat irom sveta. Poetkom devedesetih,
Milan se angauje u antiratnim protestima i bori se protiv bezumlja koje je ovladalo ovim
prostorima. Svojim ivotom, Milan potvruje da borba za ideale nije besmislena jer, jedino
ako se za njih iskreno borite, ostaete zauvek zabeleeni u neprolaznim elementima o kojima
su Milan i Ekatarina najvie govorili: Vodi, Vazduhu, Vatri i Zemlji.
Ekatarina Velika ostaje vena inspiracija, najistija emocija koja spaja ljude i zahteva od
njih da razmiljaju, a ne da nemo posmatraju svet oko sebe. A otili su iznenada i tiho, kao
odabrani, uz jednostavan i nezaboravan Milanov pozdrav: Hvala vam. Bila je to Ekatarina
Velika. Dovienja.
Milan ivkovi
38
ovde blizu
AVANGRAD
Tragom
Matijasa
-
Hanisa
U
Gradskom
muzeju
Sombor
tokom septembra i oktobra meseca
2014. godine bila je otvorena izloba
subotikog Muzeja pod nazivom Matijas
Hani, kasno barokni putujui slikar
na kojoj su bili izloeni radovi ovog
umetnika restaurirani u konzervatorskoj
radionici Gradskog muzeja u Subotici.
Ono to je zanimljivo za nau rubriku
su dela Matijasa Hania, oltarske pale
koje potiu iz crkava u blizini Sombora.
Sa eljom da vas uputimo na jo jedan
kulturni izlet, upoznaemo vas sa ovim
zaboravljenim, a iroj javnosti i ne
ba poznatim slikarom, te ukazati na
znaaj njegovog dela za bogato kulturno
naslee ovog podruja.
Matijas Hani je roen u Pragu 1754.
godine, o emu svedoi njegova signatura
Mathias Hanish Pinxit Ex Natiae
Bhemicae Natus Pragae. Doselio se
u june krajeve Ugarske oko 1793.
godine, najverovatnije zahvaljujui
porudbini Nikole Mukia koji je
tada poruio sliku Snene Gospe za
franjevaki samostan u Subotici. Tokom
18. veka katolika crkva je za svoje
potrebe najee naruivala oltarske
pale od umetnika iz Bea, Pete, Budima
i Peuja, te u literaturi nema mnogo
podataka o delatnosti slikara koji su se
39
ovde blizu
AVANGRAD
40
AVANGRAD
ovde blizu
41
svojeruni putopis
AVANGRAD
B ERLIN:
42
AVANGRAD
mirisima, mirisima nepoznatog, dalekog
grada koji nikada do tada nisam osetio (pa,
moda ak i jesam, ali sam prvog dana u
Berlinu, iscrpljen od ispita, putovanja i
nespavanja eleo da verujem u jedinstvenost
trenutka) i koji su me uinili da se oseam
kao stranac, to dodue i jesam bio. Odmah
se moglo primetiti da je ovaj deo grada, gde
je veinsko stanovnitvo i dalje nemako,
mesto za ljude bez puno kompleksa. Na
mirnoj obali zavuenoj u omanjoj umi, oni
su se u potpunosti preputali prirodi. Bilo
je i golih staraca, a i male dece bez kupaih
(ili bilo kakvih drugih) gaa. Tamo su se,
pored zgodnih i mladih tela, bez ikakvog
stida etale i neatraktivne ene ponosno
nosei tu neatraktivnost: svoje mlitave grudi
i oputene guzice koje nimalo nisu podseale
na cice sa naslovnica seksi magazina. Momci
se takoe nisu nimalo ustezali da osunaju
svoje izuzetno male kite. Prizoru totalne
oputencije doprinosile su i feministkinje
sa rej-banom i neobrijanim pazusima.
Freikrperkultur (FKK) kultura slobodnog
tela je pokret iz Nemake koji vodi poreklo
jo iz 18. veka. Pomislio sam da se nalazim
na jednoj popularnijoj nudistikoj plai,
mada mi je ubrzo objanjeno da je to bila
samo plaa sa puno FKK-ovaca.
Svakako, kraj grada na koji veina mladih
ljudi prvo pomisli kada se spomene Berlin
je Krojcberg (Kreuzberg). Zaliven rekom
prejom, naseljen strancima, netalentovanim
i talentovanim, priznatim i nepriznatim
umetnicima, smeten u samom srcu
prestonice Nemake, neumorno gosti veliki
broj turista. Verovatno najvie zahvaljujui
ovome kvartu izgovorena je esto citirana
i jako popularna reenica gradonaelnika
Berlina: ,,Berlin je siromaan, ali seksi.
Moglo bi se rei da ovde ima zaista podosta
istine. U Krojcbergu, plate su najmanje,
nezaposlenih ima najvie, a to je i epicentar
svojeruni putopis
Nenad uri
43
esej
AVANGRAD
44
AVANGRAD
esej
Odvojena od sveta koji je i te kako svestan lepote, ona postaje u oima Svesti surova, jer je nedostina,
jer se nije dogodilo nita to bi uinilo da svet postane lepota sama. Iza te prividne prolosti, prazne i
odmaknute, nalazi se jedino Nitavilo, ono veliko Nita koje sve okruuje i o kome se nita ni ne moe
znati.
ini mi se da prepoznajem kako je ovo sada budunost, u kojoj se ogleda sve to je postojalo.
Nevinost svih tih davnih mesta ne ini se vie uzrokom, ve naprotiv posledicom! Zar prolost
moe biti uzrok budunosti?
Uinilo mi se da je to nemogue iz dva razloga: 1) budunost nije postojala onda kada je postojala
prolost i 2) prolost postoji samo viena iz budueg i viena u sebi samoj. Kada je u sebi samoj,
niemu ne moe biti uzrok, a tamo gde postoji u buduem, pre e joj biti uzrok ono u emu postoji,
nego to e biti uzrok onome u emu se nalazi. A ona jeste u budunosti.
Jedan konj i titrave senke koje su lampe bacale niz ulicu (i ulice), setili su me da ovo nije budunost
i shvatih kako sve to postoji u dalekoj prolosti. Kako sam mogao da dopustim da puko uzbuenje
zavara ono ja. Svako ja postoji u davnini. Viena iz nje, sada, budunost je bez uzroka. Jer uzrok
ovoga to je sada je budunost; a koji je uzrok budunosti? Budue nema uzrok, a ako je tako, onda
je ono Bog. Poto postojim samo u prolosti, shvatio sam da sam nepremostivo odvojen od Boga, jer je
prolost transcedentna budunost koja je prela preko sadanjosti (koje nema u vremenu a samim tim
ni u prostoru, koja je metafizika i izvan svakog razumnog shvatanja).
Bog je nezamisliv kao i ono to e biti. Ako je to Bog, onda je on sve. Osetih da to nikako ne moe
biti, jer se u ovoj tiini sada seam samo svesti to nije mogla postati lepota, prologa koje je Pakao i
koje ostade neispunjeno, jer je videlo lepotu ali nikad samo nije moglo biti lepo, kao i strahovito surovu
lepotu Pakla zbog koje svest raste do bezgraninosti i postaje neostvariva. Izgleda nezamislivo da se
moe ostvariti Sve u svetu gde su odvojeni Svest i Lepota. ta vie, ini se kako je na ovom mestu ovde
(gde sam ko zna kojim uzrokom dospeo) mogue birati izmeu: biti Lepo i imati Svesti o njemu. Jedna
su bia, jo u preegzistenciji, izabrala prvo, a ostala drugo. Ali zar nisu prva bia svojim izborom sebe
osudila na blaeno Nita, u kome, iako jesu Lepota (dakle Sve) ipak ne mogu videti sebe, ni spoznati
ono to jeste... Dok su druga izabrala pravi Pakao, jer ostadoe izvan, kako bi mogla videti Lepotu - po
cenu da od nje nepovratno budu odvojena, jer kada bi u nju kroili postali bi Nita, izgubivi svest,
kojom bi saznali ono to jesu da su lepa.
Ta pomisao me je prenerazila, podsetila na moju sopstvenu odluku u tom sluaju, nenametljivo poput
drhtaja svetiljke koja me je posmatrala uzdignuta nad vlanim plonikom. U svesti mi se priinila
misao kojoj nisam smeo da verujem: biti lepota sama ili imati svest o njoj, ostati u nitavilu ili roditi
se - ne zna se ta je gore. Izroniti iz lepote i stei svest isto je to i roditi se, to je poetak seanja na
sopstveni poetak, a to nas odvaja od Nieg. ta ako je ovek prinuen da bira izmeu Pakla i Nitavila
- jer bilo da je postao ili nije postao (a onim koji nije postao nazvau onog ko nema svest o lepoti)
nalazi se u nekom od ta dva? Raj je izvan mog poimanja kao i lepota koja bi mogla videti sebe, kao
i bivstvovanje koje bi bilo i postalo i ne bi postalo... U njemu bi mogao biti samo Bog. Prebivati u
Raju, bilo bi nemogue koliko i u onome to e biti, budui da kad ono postane, vie nije to to e
biti. Moemo postojati jedino u prolosti ili u sadanjosti Nitavilu, samo na ta dva mesta, na onima
na kojima Bog ne moe obitavati. Sadanjost je Lepota bez svesti o sebi, a prolost Svest o lepoti, bez
nje same.
Kada podelih bia na ove dve grupe, pitanje kojih ima vie postavilo se samo po sebi: onih koji su
45
esej
AVANGRAD
Lepota ili onih sa sveu. Izgledalo je da bi se manji broj odluio da bude ovo drugo, jer u odnosu na
pogled koji imam odavde, ostati u Nitavilu bilo bi prilino preimustvo. Moda ih ima malo, moda
su retki. A ta ako sam sam, jedini koji se odluio da ovde doe. ta ako niko nije krenuo sa mnom? ta
ako sam jedini ja postao? Bez obzira to druga bia jesu lepota, ipak su nepostojea jer ne vide sebe i
nema nieg izvan njih, dok sam ja samo svest i nisam nita od onoga to jeste, ali bar vidim lepotu koja
je od mene udaljena i koja se pokazuje u zatvorenom sjaju.
Meutim, morao bih da priznam da nijedno bie ovde ne moe biti apsolutna lepota ili apsolutna
svest. Neto e lepote biti u svesti i obrnuto. Meni to deluje nestvarno i nemogue, jer bi sva svest
morala biti u Lepoti.
To mi se odavde ini neostvarivim. Stoga zamislih jednu taku postojanja (koje je iz jedne take
i poelo da se odmotava), u kojoj bi tako neto bilo mogue i gde bi lepota postala apsolutna. Dok
se god vidi ova nemogunost i dok je Bie (a to je Lepota) odvojeno od znanja o sebi, jer ga nema
dotle traje neostvarenost u kojoj sve uti, nepostalo. Kao takvo see duboko u davno, sve do kraja
traganja, odnosno do poetka iza kojeg je Nita, o kome ne moe biti seanja, u kome nije postojala
ak ni svest jer nije imala, verovatno, o emu da bude. Nitavilo je ono to sve okruuje i u ta e se
ovo, nadograujui se na seanje trajanje svesti, nezamislivo i vratiti. Moda je to prolost koje se
ne seamo, pade mi na pamet.
Kroz arene prozore daleko ispod sebe ugledao sam lica dece na, kako se inilo, igranci koja se
privodila kraju. Jedino sam po uarenim reflektorima mogao da naslutim muzika poto do mene nije
dopirala. Gledao sam njihova lica, pomalo odsutna i zanesena. Podsetila su me na obris reke koji se
prua preko parka, po kojem sjaji nena i ljupka meseina. I kao da mi je neko doapnuo sledeu
reenicu, zastao sam ne primeujui ni park ispred, ni no oko mene: Ako se te prolosti ne seam,
znai da sam u njoj i sam bio lepota! Zato je ona nitavilo, jer to da nisam imao svest o onome to
jeste, moe biti jedino zato to sam bio lepota sama. Bio sam, ali nisam mogao znati ta jesam, niti
videti lepotu udaljenu od sebe, po emu bih znao da postojim, makar kao puka svest.
A ta ako je itavo Nitavilo to okruuje ovaj svet samo ugasla lepota, koja se ini da je Nita, jer
je niko u seanju (svesti) nije mogao videti? ta ako je Pakao samo srce nitavila, jedina svesna taka
u njemu?
Setih se da je ja beskrajno blizu Boga. Ne moe se opisati ono to ga od njega deli. Sve to moe
biti, im doe do nas, gubi svoju prirodu (da moe biti) i vie nije Bog. Ono to bee pre nego to je
seanje, odnosno Nitavilo, poelo moralo je, ini mi se, biti veno, poto pre toga nikakve svesti
nije ni bilo. Pratei ovu misao morao sam da se zapitam postoji li mogunost kojom e se sve to je
imalo svest o lepoti i od nje bilo odvojeno setiti da je nekad i samo bilo lepota, onde gde je mislilo
da je Nita. Ne ini mi se suvinim da primetim kako je svest ograniena, za razliku od nitavila koje
je bezgranino. Moda je tu re o dva nitavila. U tom sluaju, jedno od njih, Lepota po sebi, udaljilo
se od Lepote i poprimilo svest o Njoj, dok drugo jo nije postalo (sveu) i nezamislivo je kao i Bog.
No ipak, ostaje mi da verujem kako zaista postoji taka gde e se sve ono to ima svest o lepoti setiti
Nitavila, upravo sebe samog, tako da e se svest setiti kako je sama nekad bila lepota i, budui svest,
postati iznova lepota, ali Ona koja sebe moe videti i sebe biti svesna, apsolutna... To bi bilo isto toliko
neverovatno koliko i trenutak posle kojeg vie ne bi bilo budunosti, jer je sam postao budunost, koja
je sada... i koja je, beskonana, sva ispunila sadanjost. Onu istu van prostora i vremena.
Ali ostavimo prolost budunosti.
Ivan Despotovi
46
AVANGRAD
47
osvrt
Vudu Tehnotik
AVANGRAD
Voodoo Technotic
Projekat Vudu Tehnotik (Voodoo Technotic) se bavi veitim pitanjem Slobode, kroz prouavanje
njenog komplementa Ropstva. Tehnotik je izmiljena re koja oznaava trenutni stadijum u evoluciji
oveka, gde je linija izmeu ljudskog i virtuelnog tanka. Morfoloki podsea na naziv leka (analgetik,
anestetik, citostatik), pri emu je akcenat stavljen na njegova esto ,,nevidljiva neeljena dejstva.
Autor eksplicitno komunicira svoj doivljaj (Vudu) negativnog uticaja tehnoloke (r)evolucije na
zdravlje, individuaciju, meuljudske odnose, ekologiju, svoje okruenje i ivot uopte. Prikazuje
oblike savremenog ropstva i negativne efekte savremenih tehnologija na auru pojedinca.
Kako nam nove tehnologije ,,pomau da zaboravimo ko smo? Na koji nain, svesno i nesvesno,
rtvujemo svoju individuaciju? Kako se udaljavamo od sebe, od blinjih i od ljudi uopte? Koje
to nove stvari potiskuju iskonske i humane vrednosti? I da li digitalno i virtuelno moe da zameni
ljudsko? Predstavljanjem razliitih oblika susreta oveka i savremene tehnologije autor skree panju
na pretnju da virtuelni svet postane supstitut za sam ivot.
Celokupan projekat Vudu Tehnotik (Voodoo Technotic), sastoji se od 10 skulptura i jedne instalacije
nastalih u periodu avgust 2012 - februar 2014. Svaka skulptura na svoj nain predstavlja ideju i
koncept projekta i moe se izlagati samostalno.
Skulptura 1: Zahtev za prijatelja
Predstavlja autorovo vienje komunikacije izmeu ljudi preko drutvenih mrea. Okosnica rada
je obezglavljeno telo oveka koji provodi beskrajne sate traei virtuelno drutvo drugog oveka.
Iako je broj ljudi na planeti vei nego ikada, ovek je izgleda usamljeniji nego ikada, to predstavlja
svojevrstan paradoks. Umoran i optereen svakodnevicom, okree se svetu gde ,,skriven iza lanih
imena moe da bira identitet kakav eli esto na taj nain gubei sopstveni. Crna boja skulpture
ukazuje na pretnju da drutvene mree predstavljaju upravo suprotno gubilite svake drutvenosti i
humanosti; ali, tu je i zlatna krv nada da je ovek ipak jo uvek iv.
Skulptura 2: Kroz trnje do zvezda
Ovom skulpturom predstavljen je savremeni stil ivota u irem smislu. Kriterijumi uspeha u
dananjem svetu, barem zapadnom kome i nae podneblje tei, nametnuti su i podrazumevaju se.
Veina ih ne preispituje. Ako ih i preispituje ili ak i ne prihvata kao sopstvene vrednosti, postavlja
se pitanje koju alternativu ovek ima. Novac, uspena karijera, materijalna dobra... Da bi doao do
njih, ovek se, svesno ili nesvesno, stavlja na krst. rtvuje svoje zdravlje, interesovanja, porodicu,
prijatelje, sve ono to ga ispunjava i ini slobodnim. Ironija je to savremeni robovi esto misle da su
dotakli zvezde.
Instalacija: Glad
Instalacija koja opisuje konzumerizam dananjice u smislu informacija. Gladni ovek guta enormne
koliine informacija koje mu se serviraju i koje nije u stanju da svari. On postaje provodnik podataka
od kojih su neki za njega od najveeg znaaja, drugi su potpuno irelevantni, ali svejedno tretirani su na
isti nain iz kratkorone memorije odlaze u zaborav, jer nikada ne stignu da se obrade zbog najezde
novih. Gde je nestalo kritiko miljenje, pa i miljenje uopte i zato se ovek prepustio i predao.
48
PROESIS
literarni sokak
osvrt
AVANGRAD
Knjiga bez
korica
Voz je po pravilu kasnio i danas.
Ovoga puta ne zbog kvarova, niti zbog
kanjenja nekog drugog voza iz kog je
trebalo da pokupi putnike. Danas se
pod njegove tokove bacio sedi starac
po imenu Gavrilo.
Gavrila sam sreo jo jutros, ba
ovde, na eleznikoj stanici u
Vrbasu; obojica smo ekali voz za Novi
Sad. Na sebi je imao iznoeno teget
odelo, koje je kupio dok je bio znatno
mlai i jai, pa mu je sada bilo
nekoliko brojeva vee. Od hladnog
novembarskog jutra zatitio se
izbledelim kaputom koji je na svakoj
kopi imao razliito dugme i bila su
priivena raznobojnim koncima. Glavu
mu je uvao obli vojvoanski eir sa
zelenom trakom preko ije sredine se
pruala tanka linija zlatne boje, a
na nogama je imao crne cipele tankih
onova koji su bili ispucani na mestu
gde se savijaju. Staklo njegovih
naoari bilo je debelo, oi su mu
izgledale sitno i isprano, a jedno je
bilo poluzatvoreno. U slabanoj aci,
na kojoj se svaki zglob ocrtavao kao
umetni kliker, nosio je malu platnenu
vreu.
Pored bede u kojoj je iveo i
starake slabosti koju je doekao,
bio je srean. Priao mi je i upitao
koliko je sati. Nakon to sam mu
odgovorio, prokomentarisao je
hladnou, ali je dodao da je ipak lep
dan. Sloio sam se; bilo je vedro
jutro. Pomogao sam mu da se popne uz
visoke stepenice vagona i pustio ga
da sedne na preostalo slobodno mesto u
AVANGRAD
nalazila korica knjige. Ako se
seate, na koricama se nalazila slika
pisca. To je jedina njegova slika
koju imam.
Mhm, promrmljao sam i vratio se
gledanju krajolika kroz prozor.
Nisam eleo da saznam kuda ovaj
razgovor moe da vodi.
Uvidevi da nisam zainteresovan
za dalji razgovor, starac se vratio
svojoj knjizi. Meutim, nije
nastavio da ita tamo gde je stao ve
je krenuo ispoetka. Kakav senilni
starac, pomislio sam i nekulturno
itao preko njegovog ramena.
Imao sam deset godina, sedeo sam na
klupi eleznike stanice i gledao
vozove. Moj otac je verovao da vozovi
donose sreu, a onda je seo u voz za
Sombor i bez ikakve najave otiao
zauvek, ostavivi mene i majku u
potpunoj bedi. Poslednji put sam
video oca dok mi je mahao kroz prozor
voza koji odnosi sreu moje majke i
mene. Sa klupe sam mogao da vidim da
su mu oi bile krvave i pune suza.
Koliko god da mu je bilo teko, neu
mu nikada oprostiti
Ubrzo je okrenuo stranice i
nastavio da ita tamo gde je bio stao,
a ja sam nastavio sa razgledanjem
vojvoanskog prostranstva.
U Novom Sadu sam mu pomogao da
sie sa stepenica vagona. On mi se
zahvalio i rekao:
Drago mi je da smo se upoznali,
potom mi je rekao svoje ime i zahvalio
mi se na pomoi, a ja sam promrmljao
svoje i rekao:
Nema na emu.
Iste veeri vraao sam se kui iz
Novog Sada. Na eleznikoj stanici
ponovo sam sreo starca. Delovao je
umorno, ipak je za jednog starca bilo
isuvie naporno da provede itav
dan u velikom gradu, potpuno sam,
proesis
a pitanje je da li je imao dovoljno
novca za gradski prevoz.
Pozdravio sam ga i upitao da li
je dobio potpis. Zavukao je ruku
u svoju platnenu vreu i izvadio
knjigu sa potpisom i posvetom. Za
gospodina Gavrila, pisalo je, a
ispod stilizovan paraf autora.
Nije mi delova preterano sreno zbog
potpisa. Moda mu je pisac rekao
neto to ga je razoaralo, pomislio
sam. Ali ta bi mu mogao rei? Moda
je starac oekivao da dobije novu
knjigu na poklon, ali nije. Mogao sam
tako do unedogled da pothranjujem
paranoine misli, izmiljajui nove
razloge njegovog nezadovoljstva pa
sam, shvativi, odustao.
Po trei put sam mu pomogao da
savlada stepenite vagona. Iznova mi
se zahvalio i seo do nekog gospodina,
a ja sam seo prekoputa. Od Novog
Sada do Vrbasa, piljio je u prvu
stranicu knjige, a ja u njega. Zaista
je delovao depresivno taj starac.
Dok sam u Vrbasu pomagao da sie sa
vagona, rekao mi je samo:
Nije mu oprostio, i krenuo je
lagano ka neobeleenom peronu prvog
koloseka, gde je uskoro, po redu
vonje, trebalo da pristigne voz za
Sombor.
Voz je klizio u stanicu, a starac u
svoju smrt. Glomazna gvourija, u
nemogunosti da se zaustavi, neno je
prela preko njegovog tela i odvojila
ga od napaene glave. Knjiga bez
korica ostala je vrsto zarobljena
u stisku njegove ake. Priao je
policajac, iz vree je izvadio njegov
novanik, pronaao linu kartu i
viknuo:
Gavrilo Ostoji! Gavrilo Ostoji
iz Sombora. Da li neko poznaje ovog
oveka?
Ivan Bai
51
proesis
AVANGRAD
Bijeda je mrtva
Bijeda je mrtva,
uti i ne plai.
Sablasna i uplja,
nasred stola je aa.
Tuna misao u svretku
grubih kontura
topi se kao kletva.
Dok ono to valja obasjava zvijezda
obrane radi,
na vidiku sloboda
svjetlost isklesana iz mraka.
Bijeda je mrtva,
uti i ne plai,
zatvori oi i zaboravi,
jer stigao je aneo smrti,
da nas spasi.
OJJ
EE
BBRRO
VIVI
Uzdah sa usne
se moe iscijediti,
odgovori, odjeci, umirui.
Bila je krtena kiom
vjetrom povijena
kraj rijeke mahovinom nahranjena.
Svijet je hladan i na suncu
dok malo oblaka moe dosaditi,
izvjesni oblici, prisutni.
Bez kisika u grudima
ljubav u srcu negira
pljusak, gravitacija.
ivot nije zatvoren san
u vjerojatniji svijet,
nedovoljnost razigrane noi.
Na kraju ostat e leati
dok zrak isparava
sa isuenim sokovima
u tjelesnim dubinama
nagriena od starosti
poput trule jabuke
okonane u svojoj svjeini.
Rije i tajna,
izmeu naruja i Boga
kroz otvorenu pjesmu
gusti nijemosti
odgovori, odjeci, umirui.
Ines Peruko Rihtar
52
Jovana Miti
AVANGRAD
- Bitroj
proesis
53
proesis
AVANGRAD
Iz ciklusa
I JA VOLIM
MARIJU
Ovaj svet , Marija
Ne moe da podnese tiinu
Revolucija jede svoju decu
Pauk je danas odneo crvenog peoa
Paradoks maine i oveka.
Ja sam neozbiljan pesnik
Volim neozbiljne stvari
Ovi drugi su uozbiljili svet
I on vie nije za nas.
Pored jezera lei pesnik
Tamo gde poinje briga
I sanja svoju pesmu
uzbuenje
se
potkopava
krikom, glasom
Ti gleda u vodu
koji
govori
da
je
utisak
utisnut
kao onomad
I broji stihove.
blistanje
uz
koje
se
drhti
i
kruni.
Pada
Pesnik plae
tamna
zavesa
pljake
i
niko
se
vie
Jer u tvojim oima
ne obazire na mogunosti
Vidi svoj san.
jednog preostalog bisera.
Kuda, Marija
Iz ove zemlje uda
Sekule ari
Ako ne u smeh.
Svetlost
Dejan Djorevi
54
proesis
AVANGRAD
Metastaza REI
Ne boj se
(plae se oni koji se nadaju)
on e tebe nai
neroenog
u zgruanoj mezgri vulve
pod noktom u drobu pepeljue
iza zakljuanog vida
u voritu
meu tetoviranim licima nevesti u Dalmaciji
u prolosti
ispod gavranovog pera u klaviru Sesila Tejlora
na dnu oploene vode
u ljusci ljuturi metka za srce
iznad krilatog deaka na lobanjitu-igralitu
sa donje strane vage jezika
u arapi Belle de Jour
usred udilita
u imenu imena
zazidanog
u utilu
pod oiljkom na paterici mukoj materici
ludog pesnika O.
Oliver Miliji
55
proesis
AVANGRAD
56
Tomica iri
AVANGRAD
OLA
BBOLA
proesis
Ukrotitelji
Ne seam se vie kad i gde, samo kroz maglu pamtim da sam leao u nekom
stacionaru trpei neizrecive bolove.Nou bih sluao zapomaganja
ostalih pacijenata (kolega, kako smo se meusobno zvali) koja su
bila prekinuta, da tako kaem, ali, u stvari, to nisu bili prekidi
njihovih muka ve su zapomaganja u mojoj percepciji bila naruena
detonacijama sa sprata iznad. To mi je bio kao neki odmor, predah,
uivao sam slusajui ritam ne znajui ko i ta ga proizvodi. Sada
mi je jasno da su to bili udarci taka ljudi koji su se uz pomo njih
kretali.Uprkos tome to sam bio zabavljen neim, moji bolovi naravno
nisu jenjavali. Nekad su ili do granice neizdrivosti, tada bi se sve
zavrtelo, zapravo pretvorilo u vir izmaglice i ja sam kao po neijoj
zapovesti morao kroz usta pa na nos ispustiti nekoliko priguenih
glasova, nalik onima kad maka naavi se u opasnosti frke kako bi
zaplaila napadaa. Tako sam ja plaio bol.
Drutvo u sobi je bilo arenoliko. Bilo je razbijenih glava,
slomljenih nogu, ruku, vratova, preseenih vena, pa i onih koji
su se oporavljali od kojekakvih operacija, eludca, srca, a da ne
zaboravim, bilo je i duevnih bolesnika. Njih nita nije bolelo,
bili su pokretni, neki ak ivahni i zbog toga su ih svrstavali u
bolesniku elitu.
Ne oseati bol, velika je to stvar, rekao bih ak i luksuz za jednog
oveka. Do mene je leao neki bez nogu. Njemu je stalno bilo hladno,
tresao se toliko da su mu vetaki zubi cvokotali, a on bi ih vadio
samo pred spavanje, kasno uvee.Izmeu bolesnika nije bilo mnogo
prie, svako zaokupljen sopstvenom mukom, ekao je. Morfijum smo
dobijali tano u pet posle podne, bili smo nestrpljivi. Drugi krevet
do mene leao je jedan bez nosa. Saznali smo da je imao tumor pa su mu ga
otfikarili, neko je govorio da je teak narkoman, a samo jednom, kad je
progovorio, rekao je da on ima nos samo mu raste sa unutrasnje strane,
dakle, u glavi, ali to savremena medicina ne priznaje i stoga mu niko
nije verovao.
Bilo je hladno. Zimski period se najtee podnosi u takvim uslovima,
ali ta je tu je, nismo se alili, znajui da e morfijum reiti i taj
problem. Osoblje, koliko znam, nije bilo na opijatima i analgeticima,
oni su imali grejalice u svojim ordinacijama iz kojih nisu izlazili
ni da nas pitaju kako smo, to je bio njihov posao. Umesto njih, to
su obavljale medicinske sestre, a jedna od njh upravo gleda na sat,
oblai beli mantil, ispred ogledala popravlja minku, frizuru,
navlai gumene rukavice, zatim uzima veliku crnu torbu punu ampula,
prolazi kroz hodnik, dolazi do vrata od sobe, okree se prema nama i
kae: Vae vreme je dolo.
(I tu se zavesa spustila.)
Marko Repac
57
proesis
a
sljunku
N
N
v
58
proesis
pitanje lokacije aerodroma u krajnjoj
liniji uopte nije bitno. I za sad
toliko o tome. Oko sedam sam poao
nazad. Pokuavao sam, s volanom u
rukama, da ne zaboravim neke dosta
dobre stihove koji su mi padali na
pamet. Bio sam inspirisan. Kroz boni
prozor video se Cres nad koji su se
navlaili oblaci. Oblaci su bili tanki
i krhki, raiveni na mnogo mesta. Kroz
svaki od tih procepa videlo se po jedno
modro nita. Sluao sam The Grateful
Dead i pamtio svoje nove stihove. Pre
spavanja sam nanovo naterao devojku da
mi utrlja mast u krsta, u pokuaju da se
suprotstavim lumbagu (i ipci).
Probudio sam se. Opet isto: tri ene,
dva dana. Bio sam odustao od
Barthelmeja. Od knjiga koje sam poneo
na more, na raspolaganju su mi jo bili
Onettijev roman Meu duhovima i
Perecova Politika romansa. Preao sam
na Pereca (taj Onettijev sam ranije ve
jednom bio proitao). Nakon Rijeke,
glavna novina bila je da je jedna od
drugarica (sreom, ne ona u ijoj kui
smo odsedali, ve druga) naglas i pred
svima izgovorila rei mrzovolja,
nadrkan, teak i ti, i tako jo
neke sline; a sve te rei izgovorila
je u premalo vremena, i gledajui u
smeru mog lica, i vrljajui ogavno
iritantne upitnike po vazduhu onim
svojim pogledom. Pravo je udo kako sam
ostao hladan i nisam reagovao.
Verovatni razlog tome bile su misli
kojima sam tada bio zaokupljen. Kroz
njih su upravo defilovali OHara,
Despotov i Poe. itala su mi se sva
trojica, pogotovo Poe, i bio sam
siguran da e me elja minuti pre nego
to se vratim kui. Meutim, nisam imao
izbora: Perec, a posle eventualno
Onetti. I onda kui. Treeg dana ponovo
mi je bio neophodan oporavak od tri
ene. Problem je samo bio to u blizini
nije bilo treeg grada: Pulu ve
59
proesis
bio sam na letovanju. I vreme je
isticalo. Te odluih: da se okupam.
Konsultovah jednog ljubaznog
trafikanta. Sve to u vam rei jeste da
poeleti plau u Rovinju nije dobra
ideja. Stoga zamislimo sad da sam ve
tamo, da se nakon ipenja po ezi i
raznih peripetija nalazim pred nekom
nazovi-plaom, nekim uskim pojasom
ljunka krcatim ljudskim telesinama.
Presvukao sam se tu, pod borovima.
Ostavi samo u kupaim gaama, zaputio
sam se ka gunguli kraj vode. Jo i ne
zakoraivi na ljunak, iskusio sam onu
neprijatnost koju normalni homo
sapiens oseti dok obnaen koraa pred
drugim homo sapiensima koji odozdo, sa
svojih pekira, pilje u njegovo telo.
Obnaen i normalan homo sapiens ne moe
a da ne oseti neprijatnost dok ga u hodu
reetaju nepoznati pogledi; ne moe,
ukoliko nije debela matora svinja. A ja
to nisam bio. Ako postanem, drugaije
u letovati. Ali rasplinjujem se.
Stopala su mi, dakle, napokon bila na
ljunku. Poao sam ka desnom kraju
plaice uinilo mi se da u se tamo
lake probiti do pliaka i tada se
stvorio preda mnom. Bio je na pet metara
od mene. Obnaen kao i ja, samo kosat i
bradat i mokar i nasmejan. Prepoznao me
je. Sa iznenaenjem u zvonkom glasu,
obratio mi se prezimenom, a ja sam rekao
Zdravo, i izgovorio njegovo u vokativu.
Ne pomae prii, ali istina je da sam se
i sm osmehnuo. I to je bilo to. To je
bio trenutak u kojem se u meni pojavio
poriv, i taj poriv se u deliu sekunde
pretvorio u misao, a ova se, brzinom
veom od ma koje druge misli,
pretvorila u kaubojski pokret moje leve
ruke koji e moj levi dlan odvesti u
mrak mog levog depa, da bi u njemu
dohvatio drku malog pitolja koji se
sada uspravlja i koji e, poto ruka
dospe u vodoravni poloaj, sasuti
pet-est metaka u telo regionalno
60
AVANGRAD
slavnog mi kolege.
Samo to se to nije desilo. Istina je
da sam se osmehnuo. Istina je i da se
(odnegde) pojavio onaj poriv iz koga
je ve pomenuta misao nastala. Istina
je i da je misao istog asa dovela
do pokreta moje leve ruke. Pokret se
takoe desio, i to je istina. Ali tu
je bio kraj. To je sve. Niega vie
nije bilo. Tim pokretom nisam dohvatio
pitolj. Jer pitolja nije bilo. A nije
ga bilo jer nije bilo ni depa u kojem
je mogao leati: bio sam u kupaim
gaama. O, da: u kupaim gaama bez
depa, i stoga bez pitolja skrivenog u
njemu. I nainio sam taj nagli pokret,
dotakao sam prstima kupai, a onda,
shvativi grotesknost svog kaubojskog
ina odjurio u pravcu borove ume.
enama nita nisam spomenuo. Bio sam
pokorni sluga do kraja letovanja. Po
povratku sam kupio mali pitolj na
buvljoj pijaci i poeo da ga nosim sa
sobom kad god izaem iz stana. Spreman
sam, i znam da neu oklevati. Jedino me
mui oekivanje da e verovatno prvo
stradati neko jo mnogo gori. Zasigurno
neka literarna hulja, ali koja je
istovremeno i ljudska nula. I onda
me plai slutnja da e se stvari koje
elim da drim razdvojenima pomeati.
Jer: elim nekog poput njega. elim da
ponem sa nekim ko barem donekle ume sa
slovima i ko je na izvesan nain ak i
simpatian (u najbanalnijem znaenju
te rei, onom kojim se oznaava da
u pitanju recimo nije iritantna
utogljena kretenina, visokoparna i
nadobudna, uzviena i hladna). elim
nekog dobroudnog i poznatog, nekog
ko udara i po ustaama i po etnicima,
dobriinu omiljenu meu sredovenom
buroazijom enskog pola; nekog ko
je posve u redu, i iji je jedini greh
u slovima. Ali mislim da nemam vie
vremena da razmiljam o tumaenjima.
Spreman sam.
Duan Vejnovi
AVANGRAD
proesis
Telefon
- Dragana Grbi Ganoo;
ulje na platnu, 155x145 cm,
1997.
61
proesis
AVANGRAD
Igra sudbine
Leao sam
Leao sam na klupi u parku dok me
je obuzimala neka jeza. Prolee je
ve uveliko stiglo ali propraeno
hladnim vetrovitim noima. Nisam
imao ni kueta ni maeta, iveo sam
sam. Ako se to u opte moglo nazvati
ivotom. Postao sam neto to ni
u najgorem snu nisam mislio da e
me snai, bio sam prosjak. Ulini
dukac, zaboravljen i naputen od
drutva u kojem sam nekada ponosno
iveo. Nekad ugledni trgovac,
cenjen i potovan od ljudi sada se
vue od jedne do druge klupe traei
po kantama za ubre neki obrok. To
je bila moja stvarnost. Imao sam na
sebi prljave, iscepane pantalone
od dve godine i jednu zelenu jaknu
koju sam pronaao na smetlitu.
Beogradski parkovi su bili moje
mesto stanovanja a ponekad i toplo
mesto ispod zabaenog mosta. Ljudi
su od mene beali u irokom krugu,
ne znajui moju sudbinu. Bio sam
potiten do krajnih granica,
ali sam se nekako i navikao na
sve to. Koliko god ovek moe da
se navikne na takvu situaciju.
Dane sam provodio etajui pored
Save, voda mi je ulivala neki mir
i nadu za boljem sutra. Dani su se
smenjivali tako brzo, a od bilo
kakve promene nije bilo ni traga.
Samo je postajalo gore. Sledili
su veliki dani gladi. Retko je ta
moglo da se pronae po kontejnerima
62
AVANGRAD
Spustio sam pogled ka desnoj nozi
kad ugledah ogromnu rasekotinu
na podruju butine. Uhvatio sam
ranu desnom rukom i lagano ustao
dok me je hladan pljusak obasipao.
Uspeo sam posle sat i po hramljanja
nekako da se dovuem do podzemnog
tunela blizu TC Ue gde sam i
ostao. Bio sam na sigurnom neko
vreme. Strgnuo sam deo jakne i
zavezao je oko rane na butini.
Mnogo je krvarila, ali sam ipak
nekako zaustavio vei deo odliva.
Leao sam na podu naslonjen na
zid dok me je hladnoa obuzimala.
Sati su prolazili a rana me je sve
vie i vie bolela. Novi dan je
svanuo, pokuao sam da ustanem
ali nisam mogao. Strovalio sam se
odmah na pod. Od bola nisam znao gde
se nalazim, vrtelo mi se u glavi.
Uzeo sam pare onog peciva isto
da namirim glad. Opet sam utonuo u
san. Kia jo nije prestajala, ak
ta vie, bila je sve jaa. Voda
je poela da se sliva u podzemni
prolaz. Od iznemoglosti sam pao
na pod i izgubio svest. Voda je
ve uveliko poplavila pod tako da
sam leao u njoj. Glava mi je bila
naslonjena na ivicu zida tek toliko
da mi vode ne pree preko nje. I
dalje nisam bio pri svesti. Misli
su mi lutale od jednog do drugog
mesta.
- Gospodine, gospodine, je l ste
dobro? Zapita policajac koji je
dobio dojavu da se neko nalazi u
poplavljenom podzemnom prolazu.
Uzevi toki voki, pozvao je Hitnu
pomo koja je momentalno stigla i
prebacila me u Urgentni centar.
Probudio sam se oko 3 sata po
proesis
podne. Bio sam na infuziji, a
rana na desnoj butini mi je bila
u zavojima. Bol i dalje nije
prestajao to me je iznenadilo.
Ali pored svega toga, ja sam se
oseao prijatno u udobnom i toplom
bolnikom krevetu u kojem sam
bio smeten. Pogledao sam kroz
zamagljeni prozor, pljusak jo nije
prestajao. Tada zauh neke vesti iz
hodnika. Neki glasovi su pominjali
vanredno stanje. Hm, mora da je
to sve zbog ove ogromne kie. Ali
to me se nije previe doticalo, bio
sam na toplom posle dve godine. To
je bilo jedino vano, topla hrana i
topao krevet. ta moe ovek vie
od toga da zaeli? Bio bih proklet
kad bi traio vie od toga? Oseao
sam se tako srean i ispunjen. U tom
trenu, visoki sedi doktor ueta u
sobu ka mom krevetu, nosei neke
nalaze.
- Kako se oseate? Da li vas boli
noga? ree doktor nenim tonom.
- Da, osea se blagi bol
odgovorih.
- Da li moete da mi kaete vae
ime i prezime? upita doktor
vadei hemijsku iz mantila.
- Zovem se Vladan Ili. Roen sam u
Beogradu, 1971 godine izustih.
- E pa, Vladane, ima veliku
komplikaciju sa ranom na nozi
ree doktor.
- Kako mislite, doktore?
- Rana se ugnojila, moraemo da
amputiramo celu nogu odgovori
doktor gledajui u araf kreveta.
- Ali, ne, ne mogu... To je
previe. Ne elim, mora da ima
drugi nain? rekoh dok mi je glas
podrhtavao od straha.
63
proesis
- ao mi je, ali nema. Operacija e
biti izvrena sutra u pola 3 ree
doktor i otide niz hodnik.
Ovo se ne deava, ovo je nemogue.
Ostau bogalj za ceo ivot. Od
itavog straha nisam oseao bol u
desnoj nozi. Nervoza je postala sve
vea i vea, ruka mi je poela da
podrhatava iz ista mira. I ovako
se jedva snalazim za ivot, kako
u bez jedne noge? O Boe ta mi to
radi? ta sam ti toliko skrivio?
Naslonio sam se na onaj jastuk dok
sam posmatrao kine kapi kako klize
niz okno prozora. Sestrica je ula
u prostoriju i donela mi topli
obrok. Blago sam se pridigao i uzeo
tanjir u ruke. Desnom rukom sam
uzeo kaiku koja mi zbog nervoze
ispade iz nje na pod. Sestrica
pritra i izvadi drugu, mrtei
se. Uzeo sam dva tri zalogaja
ali vie nisam imao apetita. Bes
me je preplavio od same pomisli
da u sutra imati amputaciju noge
i bacih onaj tanjir sa hranom na
pod. Sestrica vrisnu na ta uletee
doktori iz hodnika i dadoe mi
injekciju od koje ubrzo i zaspah.
- Vladane probudite se, za dva
sata imate operaciju ree doktor
smeei se. Otvorio sam oi i
ugledao njegovo veselo lice kako
pilji u mene.
- ta ima veselo u tome to u za
dva sata ostati bez noge doktore?
rekoh tunim tonom.
- Sad e sestrica da vam donese
ruak, pojedite koliko budete mogli
i nemojte da pravite incidente kao
jue odgovori prosedi doktor dok
je sestrica ulazila kroz vrata i
nestade niz hodnik.
64
AVANGRAD
Pojeo sam onaj obrok kao da mi je
poslenji. Noga me je opet poela
da boli, i to nepodnoljivo. Gutao
sam one komade pire krompira dok
me stomak nije zaboleo i predadoh
tanjir sestrici i ona napusti
sobu. Napolju je jo padala kia
od koje sam se oseao oajno. Nisam
znao ta je gore, ova kia ili ova
situacija. Jedno je bilo jasno,
bilo mi je muka od obe. Kako je
vreme odmicalo, tako mi se nervoza
poveavala. Doktor se pojavio 15
minuta pre operacije, a sestrica
ga je pratila u stopu vukljajui
kolica. Prila je mom krevetu i
pomogla mi da ustanem. Smestila me
je u kolica i krenula niz hodnik.
Posle nekog vremena, stigli smo u
salu za operacije gde su me metnuli
na sto. Gledao sam preplaeno u
pribor za seckanje dok mi je lampa
obasjavala lice. Doktor, ovaj put
u odelu mi je priao, ubrizgao
neku injekciju i ja utonuh u san.
Poslenje to sam video je testera
za seenje noge koju je drao u
ruci. Srce je radilo sve bre i
bre i ja izgubih svakih pojam o
vremenu.
Probudila me je jaka bol i ja
otvorih oi. Bio sam u krevetu
bolnike sobe. Samo to mi je
ova bol bila poznata. Polako sam
dolazio k sebi i ja spustih pogled
na noge. Levu stranu nisam oseao u
opte, ali odakle onda bol dolazi?
Odsekli su mi nogu! ODSEKLI SU MI
ZDRAVU NOGU! Nee! O Boe! Prodrah
se iz petnih ila dok me je bol
desne noge preovladavala. Doktori
uletee u sobu ali kad su videli ta
su uinili samo su nemo stajali i
proesis
AVANGRAD
preznojavali se.
- UBIU VAS! MRTVI STE! UBIU
VAS MAJKU LI VAM VAU! vritao
sam na njih dok su mi suze tekle
niz lice. Tresao sam se itavim
telom. Doktori brzo potrae
ka meni dok sam mlatarao rukama
na sve strane i metnue mi novu
injekciju i ja ponovo utonuh u
san.
Vreme je teklo, a oko mene
je bio potpuni mrak. Bio sam
u najmranijoj tamnici koja
je ikada stvorena. Glas me je
prenuo i ja otvorih oi. Doktori
su stajali oko mene i neki ovek
u odelu. Nita mi nije bilo
jasno. Jo sam bio pod dejstvom
injekcije. udan oseaj me je
preplavio u tom momentu. Isti
onaj oseaj kad ti utrnu noge od
sedenja, samo hiljadu puta gore.
Spustio sam pogled dok mi je srce
lupalo trista na sat. Tamo gde su
trebale da mi budu noge nalazio
se prazan deo kreveta. Panika me
je preplavila. Tresao sam se od
besa kao nikad u ivotu. Srce mi
je kucalo sve bre i bre. Hladan
znoj me je preplavio dok sam unezvereno gledao po prostoriji.
Otkucaji su postali sve jai
i zadobih snaan bol u predelu
srca dok mi je pred oima preovladao mrak.
- Donesite aparate za
oivljavanje, dobio je srani
napad! vritao je upravnik
na svoje doktore ali bilo je
prekasno. Konstatovali su smrt.
Djore Grmua
Tegl
ivim u tegli.
Pored mene se proteu konane ruke,
koje niu iz uskog trbuha, bijeli pauci.
To su moje ruke. Ne priznaju me
Bjee, nastanjuju druge posude
mravinjake i jezera.
Veeram ovdje.
Ne okreem glavu ka vratima,
ne provirujem kroz prozore liftova.
Ne pomjeram se onako
kako se pomjeraju pravi,
pravilni ljudi.
Sijenka je traljava
Stoji onako kako sam je
ostavio.
Zalijepljena za jednjak
svojim leima probija moja.
Vue me za kosu. Ogovara me
Ramena su nedovrena.
Neistraena i zgrena.
U strahu sam od sopstvenog oka
njegove tamne podloge
To oko govori ono to
lice ne smije.
Ne spavam ovdje.
Ne spavam mjesecima,
sve to se zapravo deava
jeste da spustim kapke. I
odbrojavam
ivim u tegli
sa velikim okom
Grije nas sram
Vladan ipovac
65
AVANGRAD
Na sednici odranoj 16. juna 2014. u Kikindi, iri za dodelu nagrade ura ukanov, u sastavu: Jasna Novakov Sibinovi, Zvonko Karanovi i Ivan Radosavljevi jednoglasno je doneo
odluku da nagradu ponese rukopis pod radnim naslovom Renesansa, autora Dalibora Pejia,
roenog 1984. u Beogradu.
Ovu zbirku pria odlikuju zrelost osnovne zamisli, raznovrstan jezik, uverljiva karakterizacija likova, sloena i zaokruena kompoziciona struktura, kao i veto knjievno oslanjanje na
referentne take knjievno-filozofske tradicije. Za dodeljivanje nagrade Pejiev rukopis takoe
su preporuile tematske i formalne srodnosti s proznim radovima samog ure ukanova: interes za ljude s margine, diskretni,
a vrlo delotvomi humorni efekti, ivotnost dijaloke forme koja nijansira pripovedni svet ovih pria.
Iz tampe je izaao zbornik poezije socijalne tematike Do zuba u vremenu (Presing, 2014).
Objavljivanje zbornika je pokuaj da se u savremenoj knjievnosti artikulie izostali komentar na specifine
egzistencijalne prilike u Srbiji, ponovo uspostavi prekinuta nit sa onim najboljim nasleem srpske socijalne
poezije, kao i da se oda poast toj tradiciji. Ova veza je diskretno sugerisana i naslovom zbornika (nastalim
spajanjem dve Daviove sintagme do zuba u mraku i do gue u vremenu.)
Osnovno pitanje koje se nametnulo jeste zato je ovaj tip poezije nestao iz dominantnog pesnikog diskursa.
Urednici zbornika, Ivana Maksi i Predrag Milojevi, imali su ideju da pokuaju da markiraju (pesnike) glasove
u mraku. Konkurs je bio otvoren za sve, te su na datu tematiku mogli odgovoriti kako priznati i poznati, tako i potpuno anonimni
pesnici i pesnikinje, bez starosnog ogranienja.
Imamo razloga da verujemo da je konkurs u potpunosti uspeo. Izdvojili smo pesme koje socijalni komentar ne donose uvek
u otvorenom, transparentnom vidu, ve kroz jeziko preispitivanje i eksperiment, ironiju ili jeziku travestiju i one, kao ire
shvaen pojam socijalnog komentara, doprinose poetskoj raznolikosti glasova.
Smatramo da je mapiranje i osveivanje problematike dananjih potlaenih i drugih glasova mogue samo kroz shvatanje
borbe kao neprekidnog procesa, pa se nadamo da e ovakvih zbornika jo biti u budunosti.
Nagrada ,,Stevan Sremac za najbolu proznu knjigu u 2013. godini dodeljena je Vladislavi Vojnovi za roman
Kozje ui, u izdanju Derete, saoptio je 28. oktobra iri.
Roman Vladislave Vojnovi Kozje ui pripada bogatoj tradiciji srpske satirino-humoristike proze; sugestivne je i
danimine radnje, upeatlivih i originalnih likova, privlaan za itanje, a istovremeno razara kliee kroz koje sagledavamo drutvenu stvarnost, otkrivajui nam njenu sutinu, naveo je u obrazloenju iri, koji je odluio veinom
glasova. U uem izboru bile su i knjige: U tri kod Kandinskog Jelene Lengold, Bunker Swing Mirjane urevi
i Branka Mlaenovia, egrt lovca na vetrove Mirjane Bjelogrli Nikolov, Jevanele po magarcu Jovice Aina,
Hodanje po oblacima Mihajla Pantia i Satori Srana Srdia.
66
- Ana Rodi;
uljani pastel, 50x70 cm