Ken Follet

U lavljoj spilji
Za Bnrbaru
Postoji nekoliko stvarnih organizacija koje su u Afganistan slale lijenike dobrovoljce, medutim Medecins pour
la Liberte je~ izmiljena. Svi lokaliteti opisani u ovoj knjizi su stvarni, osim sela I3anda i Darg, koja su
izmi~ljena. Svi su likovi u knjizi izmiljeni, osim Masuda.
Premda sam nastojao pozadinu prie uiniti to autcntinijom, ovo je ipak roman, te ga prema tome ne treba
uzimati kao izvor nepogre~ivih informacija o Afganistanu ili biio emu drugome.
PRVI DIO
1981
1.
Momci koji su htjeli ubiti Ahmeta Yilmaza bili su ozbiljni ljudi, prognani turski studenti koji su se nastanili u
Parizu, a dosad su ve ubili jednog ataea turske ambasade i poarnim bombama spalili kuu jednog od direktora
Turske nacionalne avionske kompanije. Studenti su odabrali Yilmaza za svoj u sljedeu rtvu, jer je on bio
bogati pristaa vojne diktature i ivio je, vrlo prikladno, u Parizu.
Yilmazova kua i ured bili su dobro uvani i njegov je mercedes bio blindiran, ali svatko ima neku slabost,
vjerovali su studenti, a kod mukarac;a je to obino seks. U Yilmazovu sluaju imali su pravo. Dva tjedna
leernog nadziranja otkrila su im da Yilmaz dva do tri puta tjedno odlazi od kue renaultom 4, to ga je inae
njegova posluga koristila za nabavke, kako bi u jednoj pokrajnoj uliici XV. okruga posjetio lijepu, mladu
Turkinju, koja je, po svemu sudei, bila u njega zaljubljena.
Studenti su odluili postaviti bombu u renault dok Yilmaz bude vodio ljubav s djevojkom.
Znali su tko e im dobaviti eksploziv: Pepe Gozzi, jedan od sinova korzikanskog kumn Mma Gozzia. Pepe je
trgovao orujem. Bio je spre;man prodati ga bilo kome, ali su mu politike muterije bile najdrae, jer, kako je
raspoloeno izjavljivao, "idealisti bolje plaaju". On je ve pomogao turskim studentima u pripremi oba njihova
prethodna atentata.
Plan s automobilom-bombom imao je jednu slabu toku. Yilmaz bi nakon sastanka s djevojkom obino odlazio
sam u
9
renaultu, ali ne uvijek. Katkad bi djevojku izveo na veeru. esto bi ona izila i odvezla se kolima, te bi se pola
sata kasnije vratila natovarena vreicama s kruhom, sirom i vinom, oigledno namijenjenima za intimnu gozbu.
Ponekad bi se opet Yilmaz vratio kui taksijem, a svoj bi automobil na dan-dva posudio djevojci. Studenti su,
kao i svi teroristi, bili romanti~ni i nije im se sviala mogunost da ubij u lijepu enu, iji je jedini i lako
oprostiv zioin bio to je voljela mukarca koji je nije bio dostojan.
Raspravljali su o ovom problcmu na dcmokratski nain. Studenti su sve svoje odluke donosili glasanjem i nisu
priznavali nikakvog vou, ali je meu njima ipak postojao mladi koji je snagom svoje linosti dominirao
grupom. Zvao se Rahmi Coskun i bio je lijep, strastven mladi ovjek, s gustim brkovima i stanovitim fanatinim
sjajem u oima. ZahvaIjujui njegovoj odlunosti i energiji izvr~ena su i prva dva atentata, usprkos brojnim
problemima i opasnostima. Rahmi je predloio da se u ovome posavjetuju s nekim strunjakom.
Ta se ideja isprva nije svidjcta ostalima. "Kume bi mogli vjerovati?" pitali su. Rahmi predloi Ellisa Thalera.
Thaler je bio Amerikanac koji je sebe nazivao pjesnikom, ali sc zapravo izdr~avao pouavanjem engleskog
jezika. Svoje znanje o eksplozivima stekao je u Vijetnamu, kamo je bio upuen na odsluenje vojne obveze.
Rahmi je Thalera poznavao otprilike godinu dana: obojica su suraivali u revolucionarnim novinama koje su
bile kratkog vijeka i zvale se Kaos, a osim toga su zajedniki organizirali veer itanja poezije u cilju
prikuptjanja priloga za Palestinski oslobodilaki pokret. Thaler je, inilo se, shvaao Rahmijev bijes zbog onog
to se dogada u Turskoj i njegovu mrnju prema barbarima koji to ine. I neki drugi studenti u grupi takoder su
poznavali Ellisa iz vienja; zamijetili su ga u nekoliko demonstracija i pretpostavljali su da je on neki apsolvent
ili mladi profesor. Ipak, oklijevali su da u akciju ukljue nekog tko nije Turin; medutim, Rahmi je inzistirao i na
kraju su pristali.
Ellis je odmah pronaao rjeenje za njihov problem. Treba nabaviti upalja koji se aktivira putem radiosignala,
rekao je. Rahmi e sjediti uz prozor u zgradi preko puta ili u
automobilu, parkiranom malo dalje niz ulicu, odakle e motriti na rennult. U ruci e imati mali radioodailja
veliine kutije cigareta, neto poput daljinskog upravljaa za otvaranje automatskih vrata na garaama. Ako
Yilmaz ude sam u automobil, to je najee bio sluaj, onda e Rahmi pritisnuti dugme na odailjau,
radiosignal e aktivirati upalja i bomba e eksplodirati im Yilinaz upali motor. Medutim, ako u kola ude
djevojka, Rahmi nee pritisnuti dugme i djevojka se moe mirno odvesti u blaenom neznanju. Bomba e biti
posve bezopasna, sve dok se ne aktivira upalja.
- Bez pritiska, nema praska - rekao je Ellis.
Rahmiju se to svidjelo i pitao je Ellisa bi li htio suraivati s Pepeom Gozziem na izradi bombe.

- Naravno - rekao je Ellis.

- Medutim, ima jo neto. Jedan moj prijatelj - rekao je Rahmi - eli vas obojicu upoznati, Ellisa i Pepea.
Zapravo, da kaem istinu, on vas mora upoznati, inae cijela stvar propada jer je to prijatelj koji nam daje novac
za eksploziv i automobile i mito i oruje i sve drugo.
- Zato nas on eli upoznati? - htjeli su znati Ellis i Pepe.
- On mora biti siguran da e bomba pouzdano eksplodirati, a elio bi se, osim toga, uvjeriti da u vas moe imati
povjerenje - ispriavao se Rahmi. - Morate mu samo odnijeti bombu i objasniti nain djelovanja, a zatim se jo
morate s njim rukovati i dopustiti mu da vas pogleda u oi. Zar je to prevelik zahtjev za ovjeka koji e
omoguiti cijelu akciju?
- to se mene tie, to je u redu - ree Ellis.
Pepe je oklijevao. elio je novac koji e mu donijeti ovaj posao, on je uvijek bio pohlepan na novac, kao svinja
na napoj, ali nije volio upoznavati nove ljude.
Ellis ga je pokuao urazumiti.
- Sluaj - rekao je - te studentske grupe cvjetaju i venu kao mimoza u proljee pa e sigurno i Rahmija vjetar
uskoro odnijeti. Medutim, ako poznaje tog njegovog "prijatelja" bit e poslova i kad Rahmija vie ne bude.
- Ima pravo - rekao je Pepe, koji nije bio nikakav genije, ali je dobro shvaao poslovne principe, ukoliko bi mu
ih netko jednostavno objasnio.
Ellis onda obavijesti Rahmija da Pepe pristaje i Rahmi dogovori s njima da se nadu idue nedjelje.
Tog jutra Ellis se probudi u Janeinu krevetu. Probudio se naglo prestra~en, kao da je neto runo sanjao.
Trenutak kasnije sjetio se zbog ega je tako napet.
Pogleda na sat. Jo je rano. U mislima jo jednom ponovi svoj plan. Ako sve bude ilo kako treba, danas bi
trebalo pobjedonosno okonati vie od godinu dana strpljivog, opreznog rada. I to je najbolje od svega, moi e
taj svoj trijumf podijeliti s Jane, ukoliko na kraju dana jo bude iv.
Okrene glavu da je pogleda, pazei na svaki pokret, kako je ne bi probudio. Srce mu poskoi u grudima, kao i
svaki put kad bi ugledao njento lice. Ona je leala ispruena na ledima, prasti joj je nosi bio uperen prema
stropu, a crna kosa razastrta preko jastuka poput rairenog krila neke ptice. Pogledao je njezina iroka usta, pune
usnice koje su ga tako esio i tako slatko ljubile. Proljetno sunce uinilo je vidljivim gusti, svijetli maak na
njezinim obrazima, njezinu bradu, kako je on znao u ali govoriti kad bi je htio draiti.
Bio je rijetki u~itak vidjeti je ovako usnulu, oputena i bezizraajna lica. Obino je to lice bilo stalno u pokretu:
nasmijano, namrteno, iskrivljeno u grimasu, izraavajui iznenadenje, ili sumnju, ili suosjeanje. Njezin je
najei izraz bio vragoljasti osmijeh, kao u djeaka koji je upravo izveo neku osobitu pakosnu psinu. Ovako bi
izgledala samo dok bi spavala ili napregnuto razmiljala, ali ju je on ovakvu najvie volio jer kad bi bila ovako
nesvjesna i bez kontrole, izgled joj je odavao lijenu senzualnost koja je u njoj plamtjela ispod povrine poput
stalne, vrele podzemne vatre. Kad bi je ovakvu vidio, ruke bi ga svrbjele od elje da je dotakne.
To ga je iznenadilo. Kad se s njom upoznao, ubrzo nakon to je stigao u Pariz, uinila mu se tipinom
predstavnicom one vrste nametljivaca kakvih uvijek ima medu omladinom i radikalima svakog glavnog grada,
jednom od onih aktivista koji neumorno predsjedaju komitetima i organiziraju kampanje protiv apartheida i za
atomsko razoruanje, predvode
protestne mareve zbog Salvadora i zagaenja vode, prikupljaju novac za gladne u adu ili pak nastoje
propagirati nekog darovitog mladog filmskog redatelja. Ljudi su se osjeali privueni njezinom upadljivom
Ijepotom, oarani njezinim armom i nadahnuti njezinim entuzijazmom. On je iziao s njom nekoliko puta,
jednostavno zato jer je uivao gledati lijepu djevojku kako s tekom uni~tava odrezak; a potom je otkrio, nikad se
nije mogao tono sjetiti kako se to zapravo dogodilo, da se u toj neuravnoteenoj djevojci krije strastvena ena i
zaljubio se.
Pogled mu je lutao po njezinom malom, studentskom stanu. Sa zaovoljstvom je primjeivao poznate stvari koje
su bile njezino osobno vlasnitvo i koje su ovaj stani oznaavale kao njezin: lijepu svjetiljku napravljenu od
male kineske vaze; policu s knjigama o ekonomici i siromatvu u svijetu; prostranu, meku sofu u kojoj se ovjek
lako mogao utopiti; fotografija njezina oca, naoita mukarca u kaputu s dvostrukim kopanjem, vjerojatno
snimljenu poetkom ezdesetih; mali srebrni pokal to ga je osvojio njezin poni Maslaak i na kojem je bila
upisana godina, 1971. Dobila ga je, znai, prije deset godina. T~da je imala trinaest godina, razmiljao je Ellis, a
ja dvadeset tri; dok je pobjeivala na trkama ponija u Hampshireu, ja sam u Laosu polagao nagazne mine du
Ho Chi Minhova puta.
Kad je prvi put vidio ovaj stan, prije gotovo godinu dana, ona se upravo bila doselila ovamo iz predgrada i
stani je bio prilino prazan: mala sobica u potkrovlju, s kuhinjom u nii, tuem u plakaru i zahodom na drugom
kraju hodnika. Malo pomalo, ona je tu prljavu rupu pretvorila u vedro, ugodno gnjezda~ce. Premda je dobro
zaradivala kao prevodilac, prevodila je s francuskoga i ruskoga na engleski, stanarina je ovdje bila visoka,
stani se nalazio u blizini Bulevara St. Michel, pa je stoga morala paljivo kupovati: tedjela bi dok ne bi
skupila dovoljno za upravo onaj pravi stol od mahagonija, za antikni krevet ili tepih iz Tabriza. Ellisov otac bi

za nju rekao da je prava dama. Tebi e se ona sigurno svidjeti, tata, pomislio je Ellis. Jednostavno e poludjeti
za njom.
13
Prevrne se na bok, licem prema njoj i nju taj pokret probudi, to je i oekivao. Velike plave oi zurile su djeli
sekunde u strop, a onda je pogledala u njega, nasmijeila se i prevalila mu se u zagrljaj.
- Zdravo - apnula je i on je poljubi.
Odmah se uzbudio. Leali su neko vrijeme tako zagrljeni, napola spavajui i s vremena na vrijeme bi se
poljubili, a onda je ona prebacila jednu nogu preko njegova boka pa su lijeno, bez rijei, poeli voditi ljubav.
U poetku, kad su tek postali ljubavnici i kad su poeli voditi ljubav ujutro i naveer, a esto i usred popodneva,
Ellis je pretpostavljao da takva strast nee dugo trajati i da e se kroz nekoliko dana ili moda tjedana, izgubiti
c'`ar novine, te da e se i oni ustaliti na statistikom prosjeku od dva i pol puta tjedno, ili tako nekako. Nije bio u
pravu. Godinu dana kasnije oni su se jo uvijek evili poput mladenaca u medenom mjesecu.
Ona se prevali na njega i oprui se po njemu punom teinom. Njezina vlana koa lijepila se o njegovu. On ovije
ruke oko njezina malog tijcla i vrsto je stisne uza se, gurajui se udno duboko u nju. Ona osjeti da se blii
trenutak njegovog klimaksa, podigne glavu i pogleda dolje u njega, a onda ga poljubi otvorenim ustima dok je
on svravao u njoj. Odmah potom, ona tiho zajei dubokim glasom i on je osjeti kako svrava u produenom,
blagom, valovitom orgazmu, opu~tenom i neuurbanom poput nedjeljnog jutra. Ostala je leati na njemu, jo
uvijek napola spavajui. On ju je gladio po kosi.
Nakon nekog.vremena, ona se promekolji. - Koji je danas dan? - promrmlja.
- Nedjelja.
- Ove je nedjelje na tebe red da kuha ruak. - Nisam zaboravio.
- Dobro. - Napravila je malu stanku. - to e mi dati za ruak?
- Odrezak, krumpir, graak, kozji sir, jagode i kremu chantilly.
Ona podigne glavu, smijui se.
- Uvijek isto!
- Nije tono. Proli put smo imali mahune.
- A pretproli put si zaboravio da je tvoj red pa smo jeli vani. Kako bi bilo da unese malo raznolikosti u svoje
kuhanje?
- Hej, ekaj malo. Dogovorili smo se da ja kuham ruak svake druge nedjelje. Nitko nita nije rekao o tome da
svaki put treba napraviti drugaiji ruak.
Ona se opet mlitavo srui na njega, hinei poraz. Njemu je stalno u podsvijesti bio posao koji je danas trebao
obaviti. Bit e mu potrebna njezina nesvjesna pomo i sad je bio pravi trenutak da je to pita.
- Danas prije podne moram se vidjeti s Rahmijem zapone.
- U redu. Ja u onda kasnije doi ravno u tvoj stan.
- Mogla bi ne~to uiniti za mene, ako ti nije teko da dode malo ranije.
- to?
- Skuhati ruak. Ne! Ne! alim se. Htio bih da mi pomogne u jednoj maloj zavjeri.
- Govori dalje - ree ona.
~J~ - Rahmi danas ima roendan, a njegov brat Mustafa je u ;ti Parizu, ali Rahmi to ne zna. - Ako ovo ispadne
kako treba, pomisli Ellis, nikad ti vie neu lagati. - Htio bih da se Mustafa pojavi na Rahmijevu rodendanskom
ruku i da to bude iznenadenje. Meutim, za to mi je potrebna neija pomo.
- Ja sam za - ree ona. Zatim se skotrlja s njega, sjedne uspravno i prekrii noge. Dojke su joj bile kao jabuke:
glatke, okrugle i vrste. Krajevi kose drakali su joj bradavice. - to trebam napraviti?
- Problem je jednostavan. Moram Mustafi rei kamo da ode, ali Rahmi jo nije odluio gdje eli jesti. Zato u
morati u zadnji tren dostaviti poruku Mustafi. A Rahmi e vjerojatno stajati kraj mene dok budem telefonirao.
!a - I kako to misli rijeiti?
- Nazvat u tebe. Priat u gluposti. Ti zanemari sve osim adrese. Onda nazovi Mustafu, reci mu adresu i objasni
mu
15
kako da tamo dode. - Ovo je sasvim dobro zvualo kad je Elli to smislio, ali sad mu je izgledalo krajnje
neuvjerljivo.
Meutim, inilo se da Jane ni~ta nije posumnjala. - Zvui prilino jednostavno - rekla je.
- Odlino - brzo ree Ellis, prikrivajui olakanje. - Nakon tog poziva, koliko se jo misli zadrati?
Manje
od
sata.
Htio
bih
saekati
i
prisustvovati
iz
nenadenju,
ali
u
se
nekako
izvui
da
ne
ostanem
na
ruku.
Jane je izgledala zamiljena.
- Tebe su pozvali, a mene nisu. Ellis slegne ramenima.
- Pretpostavljam da se radi o iskljuivo mukom slavlju - On dohvati notes sa stolia pokraj kreveta, napie
Mustnf i ispod toga telefonski broj.

Jane sie s kreveta i prijede preko sobe do kabine tuem. Otvori vrata i odvrne slavinu. Raspoloenje joj s
promijenilo. Vie nije bila nasmijeena. Ellis ree:
- Zbog ega se sad ljuti5'?
- Ne ljutim se - ree ona. - Samo mi se ponekad ne svid; kako se tvoji prijatelji odnose prema meni.
- Ali ti zna kakvi su Turci prema djevojkama.
- Tono, djevojkama. Pristojne, udate gospode, to je ve neto drugo, ali ja sam samo djevojka.
Ellis uzdahne.
- Nije tvoj obiaj da se tako uzruja zbog prethistorijskil nazora nekoliko mukih ovinista. to mi zapravo
pokuava rei?
Razmiljala je trenutak, stojei gola ispred tua i bila j~ toliko lijepa da je Ellis poelio opet voditi ljubav.
- Mislim da ti pokuavam rei da mi se ne svida mo status. Ja pripadam tebi i to svi znaju. Ne spavam ni s kir
drugim, ak i ne izlazim s drugim mukarcima, a ti niim n pokazuje da si vezan uz mene. Ne ivimo zajedno,
ja uglav nom ne znam kamo ide, ni to radi, nikad me nisi odve~ svojim roditeljima, niti si se htio upoznati s
mojima... A ljud sve to znaju, zato se i odnose prema meni kao prema kakvc kurvi.
- Mislim da pretjeruje.
- Ti to uvijek kae.
Ona ude pod tu i zalupi za sobom vrata. Ellis ode do ladice u kojoj je drao neke svoje stvari, izvadi aparat za
brijanje i pone se brijati iznad kuhinjskog slivnika. Slinih je prepirki bilo i ranije, mnogo dugotrajnijih, i on je
vrlo dobro znao ~to se krije iza toga: Jane je eljela da napokon ponu ~ati iz- zajedno ivjeti.
uku. On je to takoder elio, naravno; elio se njome oeniti i ivjeti uz nju do kraja ivota. Ali morao je ~ekati,
morao je do kraja obaviti ovaj zadatak, a to joj nije mogao rei. I tako joj je stalno govorio Nisant jo sprentnn
ili Treba mi vremena, a nju su takvi neodreeni odgovori dovodili do bjesnila. Njoj se to inilo dugo, punih
godinu dana voljeti nekoga tko se ni na to ne eli obavezati. Bila je u pravu, naravno. Medutim, ako danas sve
proe u redu, onda e sve to moi ispraviti.
On zavr~i s brijanjem, zamota aparat u runik i stavi ga u svoju ladicu. Jane je izi~la iz tu-kabine i on ue da se
istuira. Ne razgovaramo, pomisli; to je glupo.
s D svida Dok se tuirao, skuhala je kavu. On brzo navue izblijedjele traperice i crnu majicu, te sjedne za stoli
od mahagonija, suelice njoj. Jane natoi kavu i re~e:
ve - Hou s tobom ozbiljno razgovarati.
- U redu - ree on brzo - razgovarat emo za rukom. ~~ - Zato ne sada?
- Nemam vremena.
- Zar je Rahmijev rodendan vaniji od na~e veze?
- Naravno da nije. - Ellis zauje svoj razdraeni ton i kroz je glavu mu bljesne upozorenje: Pnzi, mogno bi je
izgubiti. - Ali, obeao sam, a za mene je vano da odrim ono to obeam. S druge strane, ne ini mi se da je ba
toliko vano da li emo 'm razgovarati sada ili kasnije.
Njezino jc lice poprimilo onaj ukoeni, tvrdoglavi izraz v- koji mu je bio dobro poznat: uvijek bi tako izgledala
kad bi donijela neku odluku i kad bi je netko pokuao skrenuti s i njezina puta.
- Meni je vano da razgovaramo snda.
Za trenutak je bio u napasti da joj smjesta kae cijelu istinu. Ali nije tako planirao. urilo mu se, mislio je na
druge
stvari i nije se bio pripremio. Bit e mnogo bolje da to ostavi za kasnije, kad oboje budu oputeni i kad joj bude
mogao rei da je njegov posao u Parizu obavljen. I tako joj je rekao:
- Mislim da se nerazumno ponaa i neu dopustiti da me ucjenjuje. Molim te, ostavimo to za kasnije. Ja sad
moram ii. - On ustane.
Dok je prilazio vratima, ona reee:
- Jean-Pierre me pozvao da idem s njim u Afganistan. To je bilo toliko neoekivano da je Ellis morao malo
razmisliti prije nego to je do kraja shvatio to je to ona rekla. - Ti to ozbiljno govori?
- Najozbiljnije.
Ellis je znao da je Jean-Pierre zaljubljen u Jane. Ali u nju su bili zaljubljeni jo~ najmanje petoric;a ili estorica
drugih mukaraca: s takvom je enom to jednostavno bilo neizbjeno. Medutim, nitko od njih nije mu bio
ozbitjan suparnik; barem je tako mislio, do ovog trenutka. Polako se pribrao.
- Zato bi tebe zanimalo da ide u ratnu zonu s takvim mokljanom? - upita.
- Ovo nije nikakva ala! - estila se ona. - Radi se o mom ivotu.
On zatrese glavom u nevjerici. - Ne moe otii u Afganistan. - A zato ne?
- Zato jer me voli.
- To ne znai da moe raspolagati sa mnom.
Barem nije rekla: Ne, ne volim te. On pogleda na sat. Ovc je idiotski: jo samo nekoliko sati i moi e joj rei
sve onc to je eljela uti od njega.

- Nije mi drago to to inim, ali moram prekinuti - ree - Mi sad razgovaramo o naoj budunosti, a takav se
razgovoi ne moe obaviti na brzinu.
- Ja neu vjeno ekati - ree ona.
- Ja i ne traim od tebe da vjeno eka, ja te samo molirr da prieka nekoliko sati. - On joj dotakne obraz. Nemojmc se svadati zbog nekoliko sati.
Ona ustane i silovito ga poljubi.
- Nee otii u Afganistan, zar ne?
stavi - Ne znam - odgovori mu ona iskreno. uei On je pokua udobrovoljiti osmijehom.
- Barem ne prije ruka.
ame Ona mu uzvrati osmijeh i kimne glavom. iram - Ne prije ruka.
Ostane jo na trenutak zagledan u nju, a onda izide.
nalo
iroki bulevari Champs-~lysesa bili su prepuni turista
ekla.
i Pariana koji su izili u jutarnju etnju. Ljudi su miljeli
naokolo pod toplim proljetnim suncem poput ovaca u toru,
a svi su stolovi na plonicima ispred kavana bili zauzeti. Ellis
mju
je stajao u blizini dogovorenog mjesta, drei u ruci naugih
prtnjau koju je kupio u jednoj jeflinoj prodavaonici. Izieizgledao je kao neki ameriki autostoper na putu po Evropi.
~ik,
Da barem Jane nije upravo ovaj dan izabrala za svadu,
prieljkivao je; sad e o tome mozgati cijelo jutro i sigurno e
~m
biti nabru~ena kad on stigne kui. No, to se moe, morat e
neto vremena utroiti na to da je odobrovolji.
pom
On izbaci Jane iz glave i usredotoi se na posao koji ga
je ekao.
Postojale su dvije mogunosti s obzirom na identitet
Rahmijeva "prijatelja", ovjeka koji je financirao tu malu
grupu terorista. Prva je bila da je to neki bogati, slobodoljubivi Turin koji je, bilo iz politikih, bilo iz osobnih razloga,
zakljuio da je nasilje opravdan nain borbe protiv vojne
pvo
diktature i njezinih pristaa. A ako se ta mogunost pokae
no
kao tona, Ellis e biti razoaran.
Druga je mogunost bila da je to Boris.
"Boris" je bio legendarna linost u krugovima unutar
or
kojih se Ellis kretao, meu revolucionarnim studentima,
palestinskim izbjeglicama, poluprofesionalnim politikim
predavaima, izdavaima loe tiskanih ekstremistikih
glasila, anarhistima, maoistima, Armencima i militantnim
o
vegetarijancima. Za njega se prialo da je Rus, agent KGB-a,
te da je voljan financirati bilo kakav ljeviarski in nasilja na
Zapadu. Mnogi su sumnjali u njegovo postojanje, pogotovu
oni koji su pokuali i nisu uspjeli dobiti novanu pomo od
19
Rusa. Meutim, Ellis je primijetio kako bi s vremena na vrijeme neke od grupa ija se aktivnost mjesecima
svodila na jadikovanje kako nemaju novaca ~ak ni za stroj za umnoavanje, odjednom prestala govoriti o novcu
i poela strogo paziti na konspirativnost; a onda bi, malo kasnije, dolo do neke otmice, ili bi netko bio
ustrijeljen, ili bi eksplodirala neka bomba.
Posve je sigurno, mislio je Ellis, da Rusi daju novac takvim grupama kao to su ovi turski disidenti; teko je
vjerovati da bi mogli odoljeti napasti da na tako jeftin i gotovo bezopasan nain izazivaju guvu. Osim toga,
Sjedinjene Ameri~ke Drave financiraju otmiare i ubojice u Srednjoj Americi, a Ellis nije mogao zamisliti da
bi Sovjetski Savez imao vie skrupula od njegove vlastite domovine. A kako se
y
u
toj
vrsti
posla
novac
ne
dri
na
bankovnim
raunima,
niti
se
,
alje
putem
teleksa,
netko
je
morao
uruivati
teroristima
pakete
novanica;
iz
ega
slijedi
da
takav
nekakav
Boris
mora
postojati.
Ellis se silno elio s njime sresti.
Rahmi je pro~ao pokraj njega tono u pola jedanaest, odjeven u ruiastu Lacoste majicu i besprijekorne
izglaane utosmede hlae, vidljivo nervozan. Kratko je pogledao Ellisa zaarenim oima i odmah okrenuo
glavu.

Ellis je krenuo za njim, drei se na udaljenosti od kojih deset ili petnaest metara, kao to su se prethodno bili
dogovorili.
Za jednim stolom ispred sljedee kavane, sjedio je mi~iavi, debeli Pepe Gozzi, u crnom svilenom odijelu kao
da je upravo doao s mise, a vjerojatno je tako i bilo. U krilu je drao veliku torbu za spise. Pepe je ustao i poeo
hodati vie-manje usporedo s Ellisom, na takav nain da neki sluajni promatra ne bi mogao biti siguran jesu li
njih dvojica zajedno ili nisu.
Rahmi krene uzbrdo prema Slavoluku Pobjede.
Ellis je kutkom oka motrio Pepea. Korzikanac je pos~ jedovao ivotinjski instinkt samoodranja: neprimjetno je
provjeravao da li ga netko prati - jednom, kad je preao ulici i kad se sasvim prirodno mogao okrenuti i
pogledati ni:
2(1
1 na I
bulevar iza sebe, ekajui da se promijeni svjetlo na semaforu,
~na
a zatim jo jednom, dok je prolazio pokraj jedne trgovine na
um- i
uglu pa je u dijagonalnom staklu izloga mogao vidjeti odIlrela
I
raenu sliku ljudi iza sebe.
Ellisu se Rahmi svidao, ali ne i Pepe. Rahmi je bio estit
ti bi
i uzvienih naela, a ljudi koje je ubijao vjerojatno su zasluili
da umru. Pepe je bio sasvim drukiji. On je ovo radio zbog
novca i zbog toga to je bio previe glup i neuglaen da bi
mogao opstati u svijetu zakonitih poslova.
Tri bloka kua istono od Slavoluka Pobjcde, Rahmi
skrene u jednu pokrajnu ulicu. Ellis i Pepe su ga slijedili.
Rahmi ih povede preko ulice i ude u hotel Lancaster.
zI
se
To je, dakle, bilo mjesto sastanka. Ellis se nadao da e se
se ,
susret odigrati u baru ili u restoranu hotela: osjeao bi se
a ',
sigurnije na javnom mjestu.
Mramorno predvorje hotela bilo je hladno nakon toplog
sunca vani, na ulici. Ellis zadrhti od hladnoe. Neki konobar
u smokingu prezirno pogleda njegove traperice. Rahmi je
i
upravo ulazio u malo dizalo u dnu predvorja koje je bilo u
,
obliku slova L. Hotelska soba, znai. Pa neka. Ellis ude za
_
Rahmijem u dizalo, a Pepe se ugura za njim. Ellisovi su ivci
bili napeti poput ica, dok su se uspinjali dizalom. Izili su na
etvrtom katu, a zatim ih Rahmi povede do sobe broj 41 i
pokuca.
t
Ellis pokua namjestiti lice u miran i ravnoduan izraz.
Vrata se polako otvore.
To je bio Boris. Ellis je znao da je to on im ga je ugledao
i osjetio je ushit zbog uspjeha, ali istodobno i ledene trnce
b
straha. Sve je na ovom ovjeku jasno govorilo tko je i odakle
je, kao da mu je na elu pisalo "Moskva": od loe podiane
kose do vrstih, praktinih cipela, dok se u hladnom, procjenjivakom pogledu i brutalno stisnutim usnicama prepoznavao karakteristian stil KGB-a. Ovaj ovjek nije bio kao
Rahmi ili Pepe; to nije bio ni vatreni idealist, ni svinjski
mafioso. To je bio be~utni, profesionalni terorist koji ne bi
oklijevao da raznese mozak bilo kojem ili svoj trojici mladia
koji su sad stajali pred njim.
Dugo sam te traio, pomisli Ellis.
21
Boris je na trenutak zadr~ao vrata poluotvorena, zaklanjajui se djelomino iza njih dok ih je prouavao, a zatim
je stupio korak natrag i rekao im na francuskome;
- Udite.
U~li su u salon hotelskog apartmana. Salon je bio vrlo ukusno namjeten; stolice, stolii i vitrina bili su, i2gleda,
antikni komadi pokustva iz 18. stoljea. Na jednom od krhkih stolia sa zakrivljenim nogama, nalazio se paket

s deset kutija cigareta marlboro i litra konjaka s etiketom duty-freeja. Poluotvorena vrata u dnu salona vodila su
u spavau sobu.
' Rahmi ih je nervozno i na brzinu predstavio: - Pepe. Ellis. Moj prijatelj.
Boris je bio pleat mukarac, a na sebi je imao bijelu " koulju sa zavrnutim rukavima, tako da su mu se vidjele '
mesnate, dlakave podlaktice. Hlae od plavog sera bile su
pretople za ovo vrijeme. Preko naslona jedne stolice bio je prebaen crno-smedi karirani kaput koji se nikako
nije slagao s plavim hlaama.
Ellis spusti naprtnjau na tepih i sjedne. Boris pokae na bocu konjaka.
- Hoete neto popiti?
Ellisu se nije pio konjak u jedanaest sati prije podne. - Da, molim, kavu.
Boris mu dobaci tvrd, neprijateljski pogled, a onda ree: - Svi emo popiti kavu - i ode do telefona.
On je navikao da ga se svi boje, pomisli Ellis, ne svida mu se to se prema njemu odnosim kao prema sebi
ravnom. Rahmi se oigledno bojao Borisa i nemirno se vrpoljio,
zakopavajui i otkopavajui gornje dugme svoje ruiaste majice, dok je Boris telefonom naruivao kavu.
Boris spusti slualicu i obrati se Pepeu.
- Drago mi je da sam vas upoznao - ree na francuskome. - Mislim da jedan drugome moemo biti od pomoi.
Pepe bez rijei kimne glavom. Sjedio je uspravno na rubu stolice presvuene barunom, a njegovo snano,
krupno tijelo doimalo se nekako udno ranjivim medu ovim krhkim pokustvom, kao da bi ta stolica mogla
njega slomiti. Pepe i
Boris imaju mnogo toga zajednikog, mislio je Ellis: obojica su snani, okrutni mukarci, bez osjeaja potenja
ili suosjeanja. Da je Pepe sluajno Rus, bio bi agent KGB-a, a da je Boris Francuz, bio bi u mafiji.
- Pokaite mi bombu - ree Boris.
Pepe otvori svoj u torbu za spise. Torba je bila puna ploa od nekakve ukaste tvari, dugakih oko trideset
centimetara i otprilike pet centimetara irokih. Boris klekne na tepih pokraj torbe i pritisne kaiprstom jednu
plou. Ploa se pod pritiskom udubi, kao da je od kita. Boris onjui plou.
- Pretpostavljam da je to C3 - ree Pepeu. Pepe kimne glavom.
- Gdje je mehanizam?
- Ellis ima mehanizam u naprtnjai - ree Rahmi. - Ne, nemam ga - dometne Ellis.
U sobi je na trenutak zavladala mrtvaka tiina. Na Rahmijevu lijepom, mladom licu ukae se izraz panike.
- Kako lo misli? - ree on uzbudeno. Oi su mu uplaeno skakale s Ellisa na Borisa i ponovo na Ellisa. - Rekao
si... ja sam mu rekao da ete...
- Zavei - grubo ga prekine Boris. Rahmi uuti. Boris upitno pogleda Ellisa.
Ellisov je glas odraavao nemarnu ravnodunost koju nije osjeao.
- Bojao sam se da bi ovo mogla biti klopka, zato sam mehanizam ostavio kod kue. Medutim, mo~emo ga imati
ovdje za nekoliko minuta. Trebam samo nazvati moju djevojku.
Boris je nekoliko sekundi utke zurio u njega. Ellis je, koliko je mogao hladnije, uzvraao njegov pogled.
Napokon, Boris upita:
- Zato ste mislili da bi ovo mogla biti klopka?
Ellis procijeni da bi svako opravdanje moglo djelovati kao da se brani. Pitanje je ionako bilo glupo. On dobaci
Borisu arogantan pogled, zatim slegne ramenima i nita ne ree.
Boris ga je i dalje ispitivaki motrio. Na kraju ree: - Ja u nazvati tvoju djevojku.
23
Ellisu su ve na usnama bile rijei prosvjeda, ali ih brzo proguta. Nije oekivao ovakav razvoj situacije.
Briljivo je
' nastojao odrati svoju ravnodunu, ba-me-briga pozu, dok je istodobno bjesomuno razmiljao. Kako e Jane
reagirati na nepoznati glas? I ~to, ako ne bude tamo, to ako je odluila ne odrati obeanje? Poalio je to je
nju uputrijebio kao pomonu vezu. Ali sad je prekasno,
- Oprezni ste - ree on Borisu.
- I vi takoer. Koji je va broj telefona?
Ellis mu ree. Boris zapi~e broj na blok za poruke pokraj telefona, a zatim pone okretati brojanik.
CUstali su ekali u ti~ini. Boris ree:
- Halo? Zovem u Ellisovo ime.
Moda
je
nepoznati
glas
ipak
nee
zbuniti,
mislio
je
Ellis;
.
ona
ionako
oekuje
pomalo
a~avi
poziv.
Zanemari
sve,
osim
adrese, tako joj je rekao.
- Kako? - rekao je Boris razdra,ljivo, a Ellis pomisli: Oh, sranje, to to ona sad govori? - Da, jesam, ali pustimo
to sada - govorio je Boris. - Ellis hoe da donesete mehanizam u sobu broj etrdeset jedan u hotelu Lancaster,
Rue de Berri.
Opet je nastala stanka.

Octigraj to kako treba, Jane, mislio je Ellis. - Da, ovo je vrlo Iijep hotel.
Prestani se zafrkavati! Samo mu reci da e to uiniti, molim te!
- Hvala - ree Boris i doda sarkastino: - Vrlo ste Ijubazni. - Zatim spusti slualicu.
EIlis je pokuavao izgledati kao da je sve vrijeme znao da s tim nee biti nikakvih problema.
- Znala je da sam Rus - ree Boris. - Kako je to otkrila? Ellis je naas bio zbunjen, a onda mu sine.
- Ona je lingvist - ree. - Poznaje naglaske. Pepe progovori, prvi put otkako su doli.
- Dok ekamo da ta pika stigne, dajte da vidimo novce - U redu. - Boris ode u spavau sobu.
Dok je on bio u rugoj sobi, Rahmi pride Ellisu i tih~ prosike:
- Nisam znao da namjerava izvesti taj trik!
- Naravno da nisi - odgovori Ellis tonom hinjene dosade. - Da si znao ~to u uiniti, to vie ne bi bilo nikakvo
osiguranje, je li tako?
Boris se vrati u salon s velikom, smedom omotnicom i prui je Pepeu. Pepe otvori omotnicu i pone brojati novanice od sto franaka.
Boris otvori paket s cigaretama i zapali.
Ellis pomisli: Nadam se da Jane nee eknci da nazove "Mustafu". Trebao sam joj rei da je vano da odmah
prenese poruku.
Nakon izvjesnog vremena Pepe ree:
Sve
je
ovdje.
Zatim
vrati
novac
u
omotnicu,
lizne
rub
preklopa,
zalijepi
ga
i
stavi
omotnicu
na
jedan
stoli
sa
strane.
etvorica
mukaraca
sjedila
su
nekoliko
minuta
u
pot
punoj tiini.
Boris upita Ellisa:
- Koliko je daleko va stan?
- Petnaestak minuta vonje na mopedu. Netko pokuca na vrata. Ellis se ukoi.
- Cura brzo vozi - ree Boris. Ode do vrata i otvori ih. Kava - ree s gadenjem i vrati se na svoje mjesto.
Dva konobara u bijelim bluzama uguraju u sobu stoli na kotaima. Zatim se usprave i okrenu, svaki s pitoljem
model "D" MAB u rukama, standardnim naoruanjem francuskih policajaca. Jedan od njih ree:
- Ne miite se.
Ellis osjeti kako se Boris priprema za skok. Zato su dola samo dvojica detektiva? Ako bi Rahmi sad uinio
neku glupost i natjerao ih da pucaju u njega, to bi im dovoljno odvratilo pozornost da ih Pepe i Boris mogu
svladati.
Vrata spavae sobe silovito se otvore. U dovratku su stajala jo dva ovjeka u konobarskim bluzama, naoruani
istim orujem kao i njihovi kolege.
Boris
se
opusti,
a
na
licu
mu
se
ukae
izraz
rezignacije.
Ellis
odjednom
shvati
da
je
sve
to
vrijeme
suzdravao
dah. Sad ga ispusti iz sebe u dugom, sporom izdahu.
Sve je bilo gotovo,
25
U sobu ude jedan policijski porunik u uniformi. - Klopka! - prasne Rahmi. - Ipak je klopka!
- Zavei - ree mu Boris i njegov otar glas jo jednom uutka Rahmija. Zatim se obrati policajcu. - Najotrije
protestiram zbog ovog nasilja - pone. - Izvolite primiti na znanje da...
Folicajac stisne ruku u konoj rukavici i udari ga akom u usta.
; Boris dotakne usnice, zatim pogleda krvlju umrljane prste. Sad kad je vidio da je ovo isuvie ozbilj no da bi se
mogao izvui blefom, dranje mu se potpuno izmijenilo.
- Upamti moje lice - ree policajcu glasom hladnim poput groba. - Vidjet e ga ponovo.
- Ali tko je izdajica? - krikne Rahmi. - Tko nas je izdao? - On - ree Boris, pokazujui na Ellisa.
- Ellis? - s nevjericom izusti Rahmi.
- Telefonski poziv - ree Boris. - Adresa.
Rahmi se zabulji u Ellisa. Izgledao je duboko povrijeden. U sobu ude jo nekoliko uniformiranih
policajaca. Porunik pokae na Pepea.
- To je Gozzi - ree. Dva policajca nataknu Pepeu lisice na ruke i odvedu ga. Porunik pogleda Borisa. - Tko ste
vi? Boris je izgledao kao da se dosaduje.
- Zovem se Jan Hocht - ree. - Ja sam argentinski gradanin.
-Ne trudite se -s gadenjem ga prekine policajac. - Vodite ga. - Zatim se okrene Rahmiju. - Dakle?
- Ja nemam to re~i! - izjavi Rahmi, uspijcvajui da to zazvui herojski.
Porunik trzne glavom i Rahmiju, takoder, namaknu lisice. S mrnjom je zurio u Ellisa dok su ga izvodili.
Uhienike su vodili dolje dizalom, jednog po jednog
Pepeova torba i omotnica puna nov~anica od sto franak< spremljene su u plastine vreice. Zatim je u apartman
u~ac policijski fotograf i postavio tronoac.

- Ispred hotela je parkiran crni cirroen DS - porunik ree Ellisu. Oklijevajui doda: - Gospodine.
Opet sam na strani zakona, pomisli Ellis. Jedino je teta to je Rahmi, kao ovjek, mnogo privlaniji od ovog
andara.
Spustio se dolje dizalom. U hotelskom predvorju stajao je direktor hotela u crnom kaputu i prugastim hlaeama,
te sa zaledenim izrazom nelagode na licu promatrao kako ulazi jo jedna skupina policajaca.
Ellis izie van, na sunce. Crni ci.troen je ekao na drugoj strani ulice. U njemu je sprijeda sjedio voza, a straga
jo jedan mukarac. Ellis sjedne na stranje sjedite. Automobil odmah krene.
Onaj se mukarac okrene Ellisu i ree: - Zdravo, Johne.
Ellis se nasmijei. Nakon vie od godine dana, udno mu je zvualo njegovo pravo ime. On ree:
- Kako si, Bille?
- Pao mi je kamen sa srca! - ree Bill. - Trinaest mjeseci od tebe stiu samo zahtjevi za novac. Onda najednom
dobijemo konaan telefonski poziv koji nam kae da imamo dvadeset etiri sata vremena da osiguramo lokalne
snage za uhienje. Moe misliti kakve smo muke imali da nagovorimo Francuze da to obave, a da im ne
kaemo zato! Odred policajaca trebao je ekati spreman u blizini ChampsElys~esa, ali da dobijemo tonu
adresu trebali smo ekati na telefonski poziv nepoznate ene koja Ee pitati za Mustafu. I to je bilo sve to smo
znali!
- To je bio jedini nain - ispriavao se Ellis.
Pa,
mogu
ti
rei
da
nije
bilo
lako.
Ja
sad
dugujem
velike
usluge
nekim
ljudima
u
ovom
gradu,
ali
obavili
smo
posao.
A
sad
mi
reci
je
li
vrijedilo
tolikog
truda.
Koga
smo
pokupili?
- Rus je Boris - ree Ellis.
Billovo lice se rastegne u iroki osmijeh.
- Neka me vrag odnese - ree. - Upecao si Borisa. Bez ale?
- Bez ale.
- Isuse, moram ga odmah oteti Francuzima, prije nego to se dosjete tko je on.
Ellis slegne ramenima.
27
, - Iz njega ionako nitko nee mnogo izvui. Tip je duom i tijelom odan svom poslu. Najvanije je da smo ga
izvukli iz opticaja. Trebat e im nekoliko godina da ubace zamjenu i da novi Boris izgradi svoje veze. A to znai
da smo na neko vrijeme stvarno usporili njihovo djelovanje.
- To je sigurno. Ovo je senzacionalno.
- Korzikanac je Pepe Gozzi, trgovac orujem - nastavi Ellis. - On je u posljednjih nekoliko godina isporu~io
oruje za gotovo svaku teroristiku akciju u Francuskoj i za mnoge u drugim zemljama. Njega treba ispitati.
Poalji nekog francuskog detektiva u Marseille, da razgovara s njegovim ocem, Memom Gozzijem. Predviam
da e ustanoviti kako se
` starom nikad nije svidala ideja da mu obitelj bude upetljana ! u politike zloine. Ponudi mu nagodbu: imunitet
za Pepea, k ako Pepe pristane svjedoiti protiv svih politikih tipova
kojima je prodao robu, ali ne protiv obiW ih kriminalaca. Mm e pristati na to jer se to ne rauna kao izdaja
prijatelja. Ako Mm na to pristane, Pepe e to uiniti. Francuski sudovi e imati godinama to raditi.
Nevjerojatno.
Bill
je
izgledao
oamuen.
U
jedan
dan
~
!
`
si
onesposobio
dva
vjerojatno
najvea
potpirivatelja
teroriz
ma u svijetu.
i - U jedan dan? - nasmijei se Ellis. - Trebalo mi je godinu dana.
- Isplatilo se.
- Onaj mladi momak je Rahmi Coskun - ree Ellis. urio se jer je postojao jo netko kome je sve to elio
ispriati. Rahmi i njegova grupa su podmetnuli poarne bombe u kuu onog direktora Turske avionske
kompanije prije nekoliko mjeseci, a prije toga su ubili jednog turskog ataea. Ako pohvata cijelu grupu, sigurno
e nai nekakav dokazni materijal za sud.
- Ili e ih francuska policija nagovoriti da priznaju.
- Tako je. Daj mi olovku i papir da ti napiem imena i adrese.
- Ne mora~ se truditi - ree Bill. - Dat e mi kompletan izvjetaj u ambasadi.
- Ja ne idem s tobom u ambasadu.
- Johnc, ne rui program.
- Dat u ti imena i onda c zapravo imati sve bitne informacije, ak i ako mene danas popodnc prcgazi kakav
ludi francuski taksist. Ako preivim, doi u k tebi sutra ujutro i izvijestiti te o detaljima.
- Zato tek sutra?
- Dogovorio sam se s nekim za ruak. Bill zakoluta ovima.
- Pretpostavljam da ti toliko dugujemo - oklijevajui ree.
- To sam i ja mislio. - Tko je ona?

- Jane Lambert. Njezino je ime bilo medu onima koje si mi dao kad si me pripremao za ovaj zadatak.
- Sjeam se. Rekao sam ti da e te ona, ako nae put do njezina srca, upoznati sa svakim ludim ljeviarom,
arapskim teroristom, Baader-Meinhofovcem i avangardnim pjesnikom u Parizu.
- Tono tako je i bilo, osim to sam se zaljubio u nju. Bill je izgledao kao bankar iz Connecticuta kojemu su rekli
da mu se sin eni kerkom nekog crnog milij unaa: nije znao da li da se oduevi ili zgrozi.
- Ovaj, kakva je ona zapravo?
- Ona nije luda, makar ima lude prijatclje. to da ti kaem? Lijepa je kao slika, vrlo intcligentna i uspaljena kao
magarica. Divna je. Ona je ena koj u sam traio cijelog ivota.
- No da, jasno mi je zato bi ti radije proslavio ovaj uspjeh s njom, nego sa mnom. to planira?
Ellis se nasmijei.
- Otvorit u bocu vina, ispei dva odreska, rei joj da ivim od tog to hvatam teroriste i zamoliti je da se uda za
mene.
29
2.
Jean-Pierre se nagne preko stola kantine i zapilji se u brinetu pogledom punim suosjeanja.
- Mislim da znam kako ti je - toplo joj ree. - Sjeam se kako sam bio stra~no deprimiran pred kraj prve godine
na medicini. ini ti se da si primila vie informacija nego ~to moe upiti bilo iji mozak i jednostavno ne zna
kako e sve to uspjeti svladati do ispita.
- Upravo tako - ree ona, ivahno kimajui glavom. Bila je na rubu suza.
- To je dobar znak - ohrabri je on. - To znavi da si na putu ; ! da ovlada gradivom. Na ispitu e pasti oni koji
nisu zabrinuti. Njezine se smede oi ovlae od zahvalnosti.
- Stvarno tako misli? ' - Siguran sam u to.
Ona se zagleda u njega s oboavanjem. Ti bi radije popapala mene, nego taj ruak, zar ne? pomisli on. Ona se
malo pomakne, a otvor na njezinu demperu se rairi, otkrivajui ipkasti rub grudnjaka. Jean-Pierre je na
trenutak doao u napast. U istonom krilu bolnice nalazila se jedna sobica za posteljno rublje, u koju poslije
otprilike pola deset ujutro nitko vie nije ulazio. Jean-Pierre je vi~e nego jednom iskoristio prednost te sobice.
Mogao si se iznutra zakljuati i lei na meku hrpu istih plahti...
Brineta uzdahne i vilju~kom ubaci u usta komad odreska a kad je poela vakati, Jean-Pierre se ohladi. Nije
podnosic gledati ljude kako jedu. Ionako se samo provjeravao, da seb dokae da jo uvijek to moe: nije ju
stvarno elio zavesti. On
\
je bila vrlo zgodna, kovrave kose i tople, mediteranski tamn, boje koe, i imala je divno tijclo, ali Jean-Picrrea
su u posljednje vrijeme prestale odu~evljavati usputne avanture. Jedina djevojka koja ga je mogla oarati na
due od nekoliko minuta, bila je Jane Lambcrt, a ona ga nije htjcla ak ni poljubiti.
On skrene pogled sa brinete i nemirno preleti oima naokolo po bolnikoj kantini. Nije vidio nikog poznatog.
Kantina je bila gotovo prazna: rano je ruao jer je radio u ranoj smjeni.
Prolo je est mjeseci otkakao je prvi put vidio zapanjujue lijepo lice Jane Lambert preko sobe prepune ljudi,
na koktelu priredenom povodom izlaenja jedne knjige o feministikoj ginekologiji. Rekao joj je kako ne postoji
neto to bi se zvalo feministika medicina, postoji samo dobra i loa medicina. Ona mu je na to odgovorila da
ne postoji neto to bi se zvalo kranska matematika, ali je ipak trebalo da se pojavi jedan heretik kao Galilej,
da bi dokazao kako se Z,t;mlja okree oko Sunca. Jean-Pierre je uzviknuo: "Imate pravo!" uz zbunjeni osmijeh
kojim ju je razoruao i oni su postali prijatclji.
Ipak, ona se pokazala otpornom na njegov arm, ako ne ak prilino nepristupanom. Bio joj je simpatian, ali je
izgleda bila vrsto vezana za svog Amerikanca, iako je Ellis bio dosta stariji. To ju je na neki navin inilo jo
poeljnijom. Samo kad bi Ellis r.cstao iz kadra, kad bi ga pregazio autobus, ili tako neto... U posljednje vrijeme
mu se inilo da njezin otpor poinje slabiti.,. ili je to samo zamiljao.
- Je li istina da odlazi~ u Afganistan na dvije godine? upita brineta.
- Istina je. - Za~to?
- Zato to vjerujem u slobodu, pretpostavljam. I zato to nisam proao tolike kole sam zato da ugradujem
bypasse debelim biznismenima. - Lagao je gotovo automatski.
- Ali za~to na dvije godine? Ljudi koji se odlue na to obino idu na tri do est mjeseci, najvie na godinu dana.
Dvije godine mi se ine cijela vjenost.
31
! - Da? - Jean-Pierre se nasmijei kutkom usana. - Vidi, u kraem razdoblju se te~ko moe postii neto ~to bi
bilo od stvarne vrijednosti. Ideja da se lije~nike alje tamo samo u kratku posjetu, krajnje je nedjelotvorna. Ono
to pobunjenici trebaju neka je vrsta stalne medicinske slube; treba im bolnica koja e ostati na istom mjestu i u
kojoj se barem dio osoblja nee mijenjati iz godine u godinu. Ovako, polovica tih ljudi ne zna kamo mogu
odvesti svoje bc~lesne i ranjene, bolesnici se ne dre odredbi lijenika jer ga nikad dovoljno ne upoznaju da bi u

njega mogli imati povjerenja i nitko nema vremena pozabaviti se zdravstvenim obrazovanjem. A trokovi
prijevoza dobrovoljaca tamo i natrag ine njihove
; "besplatne" usluge prilino skupima. - Jean-Pierre je toliko truda uloio u ovaj svoj mali govor da je gotovo i
sam u to povjerovao, tako da je sam sebe morao podsjetiti na pravi motiv svog odlaska u Afganistan i pravi
razlog zbog kojeg mora ostati dvije godine.
Jedan glas iza njegovih leda ree:
- Tko se to sprema davati besplatno svoje usluge?
' ' Okrene se i ugleda jo jedan par s pladnjevima u rukama: Valrie, koja je, poput njega, bila ovdje na stau i
njezina momka, radiologa. Oni sjednu za stol za kojim su sjedili Jean-Pierre i brineta.
f Brineta odgovori Valrie na njezino pitanje.
; - Jean-Pierre ide u Afganistan raditi za pobunjenike.
; - Stvarno? - iznenadi se Valrie. - Ja sam ula da su ti ponudili izvrstan posao u Houstonu.
- Odbio sam.
Ona se zagleda u njega, impresionirana. - Ali, za~to?
- Smatram da je vrijedno truda spaavati ivote boraca za slobodu, dok nekoliko teksakih milijunaa vie ili
manje nee ni za koga nita izmijeniti.
Radiolog nije bio tako oaran Jean-Pierreom kao njegova djevojka. On proguta krumpir koji je imao u ustima i
ree:
- Nema frke. Kad se vrati, nee imati nikakvih problema da ih nagovori da ti opet ponude isti posao, jer e
povrh toga to si lijenik, jo biti i heroj.
- Misli? - hladno ree Jean-Pierre. Nije mu se svidao ovakav zaokret u razgovoru.
- Prole godine su dvojica iz ove bolnice otili u Afganistan - nastavi radiolog. - Obojica su dobili sjajna mjesta
kad su se vratili.
Jean-Pierre se tolerantno nasmijei.
Pa,
lijepo
je
znati
da
neu
ostati
bez
posla
ako
preivim.
Samo
bi
to
trebalo!
srdito
ree
brineta.
Nakon
takve
rtve!
- to tvoji roditelji kau na to? - upita Val~rie.
- Majka odobrava moju odluku - ree Jean-Pierre. Naravno da mu ona odobrava: ona oboava heroje. JeanPierre
je mogao zamisliti to bi njegov otac rekao o mladim, idealistiki nastrojenim lijenicima koji idu raditi za
afganistanske pobunjenike. Socijalizam ne znai da svatko moe raditi to hoe! rekao bi promuklim i
uzbudenim glasom, a pritom bi se malo zacrvenio u licu. to ti misli, tko su ti pobunjenici? To su banditi koji
pljakaju potene seljake. Prvo treba sruiti instituciju feudalizma pa tek onda moe uvoditi socijalizam. Tu bi
sigurno udario po stolu svojorn krupnom akom. Ako hoe napraviti souffl~, mora razbiti jaja - ako hoe
stvoriti socijalizam, mora razbiti glave! Bez brige, tata, sve ja to znam. - Otac je umro - ree Jean-Pierre. - Ali
on je i sam bio borac za slobodu. Borio se u pokretu otpora za vrijeme rata.
- A to je radio? - upita skeptini radiolog, ali mu Jean-Pierre na to nije odgovorio jer je ugledao kako s drugog
kraja kantine, znojei se u nedjeljnom odijelu, dolazi Raoul Clermont, urednik lista La Revolte. Kog vraga trai
debeli novinar u bolnikoj kantini?
- Moram s tobom razgovarati - ree Raoul, bez uvoda. Bio je zadihan.
Jean-Pierre pokae na stolicu.
- Raoul...
33
- Hitno je - prekine ga Raoul, gotovo kao da nije elio da ostali uju njegovo ime.
- Za~to ne sjedne i ne rua s nama? Onda bismo mogli bez urbe razgovarati.
- ao mi je, ne mogu.
Jean-Pierre osjeti u debeljkovu glasu notu panike. Pogleda mu u oi i ustanovi da ga one preklinju neka se
prestane zezati. Iznenaden, Jean-Pierre ustane.
- U redu - re~e. Da prikrije nenadanost svega toga, upozori ostale, ~alei se: - Nemojte mi pojesti rucYak, ja se
vraam. - Zatim uhvati Raoula za ruku i izide s njim iz kantine.
Jean-Pierre je namjeravao stati i razgovarati odmah ispred ulaza, ali Raoul je produio dalje niz hodnik.
! - Poslao me je monsieur Leblond - ree.
; - Dosjetio sam se ve da on mora biti iza toga - ree Jean-Pierre. Bilo je tome mjesec dana kako ga je Raoul
odveo da upozna Leblonda, koji je tada zatraio od njega da ode u
a Afganistan, toboe da pomae pobunjenicima kao toliki drugi mladi francuski lijenici, ali zapravo da
pijunira za
Ruse. Prilika da uini ne~to stvarno spektakularno za stvar
j ; komunizma, ispunila je Jean- Pierrea ponosom, zabrinutou i vie od svega, radosnim uzbudenjem. Jedino se
bojao da bi ga organizacije koje su slale lijenike u Afganistan mogle odbiti zbog toga to je komunist. Ti Ijudi
ni na koji nain nisu mogli znati da je on lan partije, a on im to sigurno nee rei, ali mogli su znati da je

simpatizer. Medutim, medu francuskim je komunistima bilo mnogo onih koji nisu odobravali invaziju na
Afganistan. Ipak, postojala je mala mogunost da neka oprezna organizacija natukne kako bi Jean-Pierre moda
bio sretniji radei za neku drugu grupu boraca za slobodu - oni su takoder slali ljude da pomau pobunjenicima u
Salvadoru, na primjer. To se ipak nije dogodilo: Jean-Pierrea je odmah prihvatila organizacija Medecins pour ln
Liberte. On je javio Raoulu dobru vijest, a Raoul mu je rekao da e imati jo jedan sastanak s Leblondom.
Moda je ovo bilo u vezi s tim. - Ali emu takva panika?
- On te odmah hoe vidjeti.
- Odmah? - Jean-Pierre se ozlovolji. - Ja sam sad na dunosti. Imam pacijente...
- Sigurno e se netko drugi pobrinuti za njih.
- Ali zbog ega tolika urba? Ja idem tek za dva mjeseca. - Ovo nije u vezi s Afganistanom.
- Nego u vezi s ime? - Ne znam.
A to te je onda tako uplailo? pomisli Jean-Pierre. - Nema nikakvu pretpostavku?
- Znam da je uhien Rahmi Coskun. - Onaj turski student?
- Da.
- Zbog ega? - Ne znam.
- Kakve to ima veze sa mnom? Ja ga jedva poznajem. -Monsieur Leblond e ti objasniti.
Jean-Pierre bespomono rairi ruke.
- Ne mogu jednostavno otii iz bolnice.
- to bi se dogodilo da ti iznenada pozli? - ree Raoul.
- Obavijestio bih glavnu sestru i ona bi pozvala zamjenu. Ali...
- Pa, nazovi je. - U meduvremenu su stigli do glavnog ulaza u bolnicu i tu je na zidu bio niz internih telefona.
Ovo bi mogao biti test, pomisli Jean-Pierre, test odanosti, da vide jesam li dovoljno ozbiljan da mi povjere ovaj
zadatak. On odlui riskirati srdbu bolni~ke uprave. Podigne slualicu.
- Morat u izii zbog nenadanog hitnog sluaja u obitelji - ree kad je dobio vezu. - Morate odmah pozvati
doktora Rochea.
- Svakako, doktore - mirno odgovori medicinska sestra. - Nadam se da nije nita loe.
- Priat u vam kasnije - ree on ustro. - Zbogom. Oh, samo tren. - Imao je jedan postoperativni sluaj koji je
krvario tijekom noi. - Kako je madame Ferier?
- Dobro je. Krvarenje nije ponovo poelo. - Odlino. Stalno je nadzirite.
- U redu, doktore.
35
'~ Jean-Pierre spusti slualicu.
- U redu - ree Raoulu. - ldemo.
Otili su do parkiralita i uli u Raoulov renaulr S. Unutranjost kola bila je ugrijana od podnevnog sunca. Raoul
je brzo vozio sporednim ulicama. Jean-Pierre je bio nervozan. On nije tono znao tko je Leblond, ali je
pretpostavljao da je neto u KGB-u. Odjednom se poeo pitati nije li uinio neto to je naljutilo tu zastraujuu
organizaciju; i ako jest, kakva bi mogla biti kazna.
Sigurno nisu mogli saznati za Jane.
To to ju je on pozvao da ide s njim u Afganistan, to se njih nita ne tie. Sigurno e biti jo nekih Ijudi u grupi,
moda neka bolniarka koja bi njemu trebala pomagati ili drugi
' tijenici, upueni u druge krajeve Afganistana: zato Jane ne bi mogla biti medu njima? Ona nije bolniarka, ali
mogla bi zavriti ubrzani teaj, a njezina je velika prednost ~to govori ne~to malu farsi, perzijski jezik, i to onaj
oblik koji se govori na podruju kamo njega alju.
Nadao
se
da
e
ona
poi
s
njim,
potaknuta
idealizmom
i
osjeajem
za
pustolovinu.
Nadao
se
da
e
zaboraviti
Ellisa
' ~' dok bude tamo i zaljubiti se u najblieg Evropljanina, a to e,
naravno, biti Jean-Pierre.
Takoder se nadao da partija nikad nee saznati da ju je on nagovorio na to iz vlastitih razloga. Nije bilo potrebe
da oni to znaju i nije bilo naina da to saznaju, normalnim putem
` - odnosno, tako je on barem mislio. Moda se varao. Moda su se razljutili.
Ovo je glupo, ree on sam sebi. Zapravo, nisam uinio nita loe, a ak i da jesam, nitko me zbog toga ne bi
kaznio. Ovo je pravi KGB, a ne ona mitska institucija koja tjera strah u kosti pretplatnicima Reader's Digesra.
Raoul parkira kola. Stali su ispred jedne otmjene stambene zgrade u Rue de 1'Universit. U toj je kui JeanPierre proli put upoznao L,eblonda. Ostavili su kola i uli unutra.
Predvorje je bilo mrano. Uspeli su se uz zavojito stubite do prvog kata i pozvonili. Koliko se moj ivot
promijenio, pomisli Jean-Pierre, otkako sam posljednji put ekao pred ovim vratima!
Monsieur Leblond im otovori. On je bio nizak, vitak, proelav mukarac s naoalama, a u svom tamnosivom
odijelu i srebrnastoj kravati izgledao je poput sobara. Leblond ih povede do sobe u stranjem dijclu zgrade, gdje
je i proli put razgovarao sa Jean-Pierreom. Visoki prozori i tukatura na zidovima ukazivali su da je to neko

bio elegantan salon, ali je sad u njemu bio prostira od sintetike, jeftin uredski stol i nekoliko stolica izlivenih od
plastike, naranaste boje.
- Priekajte trenutak ovdje - ree Leblond. Glas mu je bio tih, odsjeen i suh poput praine. Lagani naglasak
odavao je da njegovo pravo ime nije Leblond. On izide iz sobe kroz druga vrata.
Jean-Pierre sjedne na jednu od plastinih stolica. Raoul ostane stajati. U ovoj mi je sobi, mislio je Jean-Pierre,
taj suhi glas rekao: Vi ste od djetinjstva potajno bili lan partije. Va karakter i obitelj iz koje potjeete navode
na pomisao da ete dobro sluiti partiji u ovakvoj tajnoj ulozi.
Nadam se da nisam sve pokvario pozivajui Jane, pomisli.
L,eblond se vrati s jednim drugim mukarcem. Ostali su stajati kraj vrata, a Leblond rukom pokae na JeanPierrea. Onaj drugi se pozorno zagleda u Jean-Pierrea, kao da nastoji upamtiti njegovo lice. Jean-Pierre mu
uzvrati jednako upornim pogledom. Taj je mukarac bio vrlo krupan, irokih ramena kao u igraa ragbija. Kosa
mu je bila duga, ali prorijedena na tjemenu i imao je velike, oputene brkove. Na sebi je imao jaknu od zelenog,
rebrastog samta, pocijepanu na rukavu. Nakon nekoliko sekundi, krupni neznanac kimne glavom i izie iz sobe.
Leblond zatvori za njim vrata i sjedne za stol, - Dogodila se velika nesrea - ree.
Ne radi se o Jane, pomisli Jean-Pierre, Hvala Bogu. Leblond nastavi:
- Jedan iz kruga vaih prijatelja je agent CIA-e. - Gospode Boe - ree Jean-Pierre.
- To nije ta nesrea - razdraeno ree Leblond. - Nije nikakvo udo da meu vaim prijateljima postoji ameriki
pijun. Bez sumnje postoji isto tako izraelski, junoafriki i
37
francuski pijun. to bi ti Ijudi sve poduzeli da se infiltriraju u grupe mladih politikih aktivista? I mi imamo
svog ovjeka,
naravno. - Tko je to? - Vi.
, - Oh! - Jean-Pierre je bio osupnut. Zapravo, on o sebi nije mislio kao o pijunu. Ali to je drugo moglo znaiti:
sluiti partiji u tajnoj ulozi? - Tko je agent CIA-e'? - upita, gorei od znatielje.
i - Neki Ellis Thaler.
Jean-Pierrea je to toliko zgranulo da je ustao. - Ellis?
- Poznajete ga, znai. To je dobro. - Ellis radi za CIA-u?
- Sjednite - ree Leblond hladno. - Na problem nije tko je on, nego to je uinio.
Jean-Pierre
je
razmiljao:
ako
Jane
ovo
sazna,
pobjei
e
od
Ellisa
kao
da
je
kuan.
Hoe
li
mi
dopustiti
da
joj
to
'
kaem?
Ako
ne,
hoe
li
ona
to
saznati
na
neki
drugi
nain?
, Hoe li povjerovati? Hoe li Ellis poricati?
a; `~ Leblond je govorio. Jean-Pierre se silom pribere i pone ; sluati to mu on govori.
- Nesrea o kojoj sam govorio je to to je Ellis namjestio ;' stupicu u koju se ulovio netko tko je nama prilino
va~an.
r.; Jean-Pierre se sjeti da mu je Raoul rekao da je uhien ' Rahmi Coskun.
i - Rahmi je tako vaan za nas? s - Ne Rahmi
- A tko onda?
- Nije potrebno da vi to znate.
- Zato ste me onda doveli ovamo?
- Zaveite i sluajte - otro mu naredi I,eblond i JeanPierre se, po prvi put, uplai tog ovjeka. - Ja, naravno, ne
poznajem tog va,~eg prijatelja Ellisa. Na nesreu, ne poznaje ga ni Raoul. Prema tome, nijedan od nas dvojice
ne zna kako on izgleda. Ali vi znate. Zato sam vas doveo ovamo. Da li takoder znate gdje on stanuje?
zQ
- Znam. U iznajmljenoj sobi iznad jednug restorana u Rue de 1'Ancienne Comdie.
- Da li soba glcda na ulicu?
Jean-Pierre se namrti. Bio je tamo samo jednum. Ellis nije esto pozivao Ijude k sebi.
- Mislim da je na ulinoj strani. - Niste sigurni?
- Pustite me da razmislim. - Otiao je tamo kasno jedne noi, zajedno sa Jane i skupinom drugih Ijudi, nakon
jedne filmske projekcije na Sorbonni. Ellis im je skuhao kavu. Suba je bila mala. Jane je sjedila na podu ispod
prozora... - Da. Prozor gleda na ulicu. Za~to je to vano.
- To znai da nam moete dati znak.
- Ja? Zato? Kome?
Leblond mu dobaci opasan pogled. - Oprostite - ree Jean-Pierre.
Leblond je trenutak oklijevao. Kad je ponovo progovorio, glas mu je bio za nijansu blai, mada mu jc lice i dalje
bilo potpuno beizraajno.
- Ovo je vae vatreno krtenjc. Meni je ao ~to vas moram upotrijebiti u jednoj ovakvoj... nkciji... s ubzirum da
jo nikad nita niste za nas radili. Ali vi poznajete Ellisa i tu ste, a u ovom trenutku nemamo nikoga drugo~a tko
ga poznaje. Medutim, ono to climo napraviti mora biti izvr~cno odmah, inae nee imati pravog uinka. Tako.

Sad paljivu slu~ajte jer ovo je vano. Morate otii u njegov stan. Ako je on tamo, udite unutra... smislite
nekakav izgovor. Zatim otiite do prozora i nagnite se van, pazite pritom da vas zapazi Rauul, koji e ekati
dolje na ulici.
Raoul se uzvrpolji kao pas kad uje da ljudi u razgovoru spominju njegovo ime.
Jean-Pierre upita:
- Ako Ellis ne bude kod kue'?
- Razgovarajte sa susjedima. Pokuajte saznati kamo je otiao i kad e se vratiti. Ako izgleda da je iziau na
nekoliko minuta, ili ak na sat ili dva, ekajte ga. Kad se on vrati, postupite kako sam vam ranije rekau: udite u
sobu, otidite do prozora i nastojte da vas Raoul vidi. Vae pojavljivanje na
39
prozoru je znak da je Ellis unutra. Prema tome, ako ga nema, nipo~to nemojte prilaziti prozoru. Jeste li
razumjeli?
- Jasno mi je to elite da uinim - ree Jean-Pierre. Jedino ne shvam koja je svrha svega toga.
- Vi nam morate ientificirati Ellisa.
- I to zatim, nakon to ga identificiram?
Leblond na to izgovori rijei kojima se Jean-Pierre jedva usudivao nadati i na koje je sav uzdrhtao od ushita:
- Ubit emo ga, naravno.
; ; tI
tl il t
3.
Jane prostre bijeli, zakrpljeni stolnjak preko Ellisova malena stola, zatim postavi dva tanjura i odgovarajui,
prilino neugledan i ulupljen pribor za jeto. U ormariu ispod slivnika nade bocu flcurica i otvori je. $ila je u
napasti da kua vino, ali onda odlui ekati Ellisa. Iznese ae, sol i papar, senf i papirnate ubruse. Razmi~ljala
je da li da poW e kuhati. Ne, bolje je da to njemu ostavi.
Nije joj se svidala Ellisova soba. Bila je oskudno namjetena, tjeskobna i bezlina. Jane je bila prilino okirana
kad ju je prvi put vidjela. Izlazila jc s tim uzbudljivim, oputenim, zrelim mu~karcem i ockivala je da ivi u
prostoru koji izraava njegovu linost, nekom lijepom, udobnom stanu, ispunjenom uspomenama na njegovu
burnu prolost. Medutim, nikad se ne bi reklo da je mukarac koji ovdje ivi bio ve jednom oen jen, da se
borio u ratu, da je neko uzimao LSD i bio kapetan kolske nogometne momadi. Hladni bijeli zidovi bili su
ukraeni s nekoliko na brzinu odabranih postera. Tanjuri i alice potjecali su iz staretinarnica, a posude za
kuhanje bile su od jeftinog lima. U broiranim svescima poezije, poslaganim na polici za knjige, nisu bila
upisana nikakva imena, ni posvete. Svoje traperice i dempere drao je u kovegu od plastike ispod rasklimanog
krcveta. Gdje su mu stare kolske svjedodbe, fotografije njegovih neaka i neakinja, briljivo uvan primjerak
ploe Heartbreak Hotel, njegov depni noi, suvenir iz Boulogne ili Niagarinih slapova, zdjela za salatu od
tikovine, kakvu prije ili kasnije svatko dobije na dar od roditelja? U toj sobi nije bilo nieg
41
doista vanog, ni jedne od onih stvari koje nc uvamo zbog onog to jesu, ve zbog onog to predstavljaju; nije
bilo ni jednog djelia njegove due.
To je bila soba povuenog mukarca, tajnovitog mukarca, mukarca koji nikad ni s kim ne dijeli svoje najskrovitije misli. Malo pomalo, s dubokom tugom, Jane je dola do zakljuka da je Ellis doisra takav, kakva je
njegova soba, hladan i tajnovit.
',
To
je
bilo
upravo
nevjerojatno.
On
je
bio
tako
pun
,
~
samopouzdanja.
Hodao
je
visoko
podignute
glave,
kao
da
se
nikad
u
ivotu
nikoga
nije
bojao.
U
krevetu
je
bio
krajnje
nesputan,
bez
ikakvih
kompleksa
u
odnosu
na
svoju
seksual
nost.
Bio
je
spreman
uiniti
i
rei
bilo
to,
bez
ikakve
bojazni,
oklijevanja
ili
srama.
Jane
jo
nikad
nije
srela
takvog
mu
karca. Medutim, bilo je mnogo, previe trenutaka, u krevetu
j
;
ili
u
restoranu,
ili
dok
bi
jednostavno
hodali
ulicom,
kad
bi
`
se
zajedno
smijali,
ili
kad
bi
ga
ona
sluala
kaku
govori,
ili
dok
bi
promatrala
kako
mu
se
koa
oko
oiju
nabire
kad
inten
zivno razmilja, ili dok bi grtila njegovo toplo tijelo; trenutaka
( kad bi odjednom osjetila da se on iskljuio. Kad bi se tako ! isktjuio, vi~e nije bio pun ljubavi, vie nije bio
zabavan, nije
vii;e bio paljiv, ni obziran, ni kavalir, ni suosjeajan. Natjerao
'!
'
bi
je
da
se
osjeti
odbaenom,
strancem,
uljezom
u
njegovu
,t
privatnom
svijetu.
Bilo
je
to
kao
kad
sunce
zade
iza
oblaka.
'=
fi
Jane
je
bila
svjesna
toga
da
e
ga
morati
ostaviti.
Ona
ga
''
'
je
voljela
do
ludila,
ali
izgleda
da
on
nju
nije
mogao
voljeti
na

;'

isti

nain.

On

je

sad

imao

trideset
tri
godine
i
ako
dosad
nije
' ovladao umijeem bliskosti i intimnosti, nikad i nee.
' Ona sjedne na sofu i pone itati The Observer koji je kupila na putu ovamo, na jednom kiosku s
internacionalnom ~tampom na Bulevaru Raspail. Na prvoj je strani bila reportaa iz At'ganistana. inilo joj se
da bi to bilo pravo mjesto kamo bi trebala otii da zaboravi Ellisa.
Odmah ju je privukla ta ideja. Iako je voljela Pariz, i premda je posao koji je radila u najmanju ruku bio
raznolik, Jane je eljela vie od toga: eljela je iskustvo, pustolovinu i ~ansu da i ona doprinese borbi za
slobodu. Nije osjeala nikakav strah. Jean-Pierre joj je rekao da lijenike smatraju
odve dragocjenima da bi ih slali u borbenu zonu. Postojala je opasnost da nastrada od neke zalutale bombe ili
da te uhvate u nekom okraju, ali taj rizik vjerojatno nije bio vei od rizika da te u Parizu pregazi neki
automobil. Silno ju je zanimalo kako ive afganistanski pubunjenici. "to oni jedu?" ispitivala je Jean-Pierrea.
"Kako su odjeveni'? Da li ive u atorima? Da li imaju zahode?"
"Nema zahoda", odgovorio joj je. "Nema elektrike. Nema cesta. Nema vina. Nema automobila. Nema centralnog
grijanja. Nema zubara. Nema potara. Nema telefuna. Nema restorana. Nema reklama. Nema kokakole. Nema
prognoze vremena, ni izvjetaja s burze, ni dekoratera, ni socijalnih radnika, ni rumenila za usnice, ni tampona,
ni mode, ni sveanih veera, ni stajali~ta taksija, ni redova za autobus..."
"Stani!" prekinula ga je ona: on bi tako mogao satima nastaviti. "Moraju imati autobuse i taksije."
"Samo u gradovima. Ja idem u podruje koje se zove Dolina pet lavova, pobunjenieko uporite u podnoju
Himalaje. To je podruje bilo primitivno i prije nego to su ga Rusi bombardirali."
Jane je bila prilino sigurna da bi mogla sasvim lijepo ivjeti bez vodovoda, ili rumenila za usnice, ili vremenske
prognoze. Medutim, sumnjala je da on potejenjuje opasnost, ~ak i izvan borbene zone, ali to je nekako nije
odvraalo od puta. Njezinu majku e uhvatiti napad histerije, naravno. Otac bi joj, da je iv, vjerojatno rekao:
"Sretno, Janey." On je shvaao koliko je vano iskoristiti ivot za neto vrijedno rruda. Iako je bio dobar
lije~nik, nikad nije mnogo zaradivao jer je svugdje, ma gdje da su ivjeli - u Nassauu, Kairu, Singaporeu, a
najdue u Rodeziji - uvijek besplalno lijeio siromane, tako da su oni hrlili k njemu u gomilama i rastjerali mu
one pacijente koji su plac`,ali.
Njezino je snatrenje prekinuo zvuk koraka na stubama. Jane shvali da je od novina proitala samo nekoliko
redaka. Ona nagne glavu, oslukujui. To nije zvW alo kao Ellisov korak. Ipak, na vratima se ulo lagano
kuc:anje.
Jane odloi novine ustranu i otvori vrata. Pred vratima je stajao Jean-Pierre. Izgledao je gotovo isto toliko
iznenaden
43
kao i ona. Za trenutak su utke zurili jednu u drugu. Onda
Jane ree:
- Izgleda kao da si neto skrivio. Da li i ja tako izgledam? - Da - ree on i nasmijei se.
- Upravo sam mislila na tebe. Udi. On ude u sobu i osvrne se oko sebe. ' - Ellis nije ovdje?
- Oekujem da bi se uskoro trebao vratiti. Sjedni. Jean-Pierre spusti svoje dugako tijelo na sofu. Jane ' pomisli,
a to nije bilo prvi put, kako je on vjerojatno najljep~i
mu~karac kojeg je ikad susrela u ivotu. Lice mu je imalo ' savreno pravilan oblik, s visukim elom, jakim,
prili~no aris' tokratskim nosom, vlanim smedim o~ima i senzualnim usI tima, djelomino skrivenim iza guste,
tamnosmedc brade s , , ponekim crvenkastim odbljeskom na brkovima. Odjea mu je
bila jeftina ali briljivo odabrana, a nosio ju je s takvom i nonalantnom elegancijom, da mu je na tome
zavidjela ak i
; Jane.
Njoj je on bio jako drag. Najvei mu je nedostatak bio to je o sebi imao previe dobro miljenje; ali je u tome
bio
`!'~ razoruavajue naivan, poput hvalisava djeteta. Svidao joj se
njegov idealizam i njegova predanost medicini. Imao je ~ t ij neizmjerno mnogo arma. Bio je takoder upavo
strastveni ;; ;` ma~tar i ponekad je znao biti vrlo duhovit: putaknut nekim
apsurdom, moda samo neijim lapsusom, upustio bi se u imaginarni monolog koji je mogao potrajati ak
deset ili
,, y
petnaest
minuta.
Kad
je
jednom
netko
u
drutvu
citirao
prim
j
~
;;
jedbu
koju
je
Jean
Paul
Sartre
izrekao
o
nogometu,
Jean
Pierre im je spontano izveo prijenos nogometne utakmice na
' '( ~. nain kako bi je prenosio neki egzistencijalistivki filozof. Jane e i ; ~ se toliko smijala da ju je zabolio
trbuh od smijeha. Ljudi su ' ~ `~ r govorili da njegova veselost ima i drugu stranu, razdoblja
! duboke depresije, ali Jane nikad nije kod njega primijetila ni najmanjeg traga takvog raspoloenja.
- Da ti natoim malo Ellisova vina? - upita ona i dohvati , bocu sa stola.
- Ne, hvala.
i - to je, vjeba se za ivot u muslimanskuj zemlji?
- Ne naroito.

I2gledao je vrlo ozbiljan. - to ti je? - upita ona.

- Moram s tobom ozbiljno razgovarati - reee on.
- To smo obavili prije tri dana, ne sjea se`? - rcee ona neozbiljno. - Traio si od mene da ostavim svug momka
i da s tobom odem u Afganistan. Moram priznati, takvoj bi ponudi malo djevojaka moglo odoljcti.
- Budi ozbiljna.
- U redu. Jo uvijek se nisam odluila.
- Jane. Otkrio sam neto strano o Ellisu.
Ona ga zami~ljeno pogleda. to e sad rei'? Hoe li izmisliti neku priu, hoe li ispriati neku la kako bi je
nagovorio da pode s njim? Mislila je da ipak nee.
- U redu, to?
- On nije ono to se pravi da jest - reve Jean-Pierre. Ton kojim je to rekao zvuao je stra~no melodramatski.
- Nema nikakve potrebe da govori kao da si na pogrebu. Kako to misli?
- On nije nikakav siromani pjesnik. On radi za ameriku vladu.
Jane se namrti.
- Za ameriku vladu? - Prva joj je pomisao bila da je Jean-Pierre neto pobrkao. - On daje satove engleskoga
nekim Francuzima koji rade za ameriku vladu...
- Ne mislim to. Ellis pijunira radikalne grupe. On je tajni agent. Radi za CIA-u.
Jane prasne u smijeh.
- Govori gluposti! Zar si mislio da c mc na taj nain nagovoriti da ga ostavim?
- Jane, to je istina.
Nije
istina.
Ellis
ne
moe
biti
uhoda.
Misli
da
ja
to
ne
bih
znala?
Ja
s
tim
ovjekom
praktiki
ivim
ve
godinu
dana.
- Ali, zapravo, ne ivite zajedno, je li tako?
- To nita ne znai. Ja ga poznajem. - Istodobno, dok je to govorila, Jane pomisli: To bi mnogo toga objasnilo.
Ona nije uisrinu poznavala Ellisa. Ali poznavala ga je dovoljno
45
dobro da moe biti sigurna kako on nye podlac, gad, izdajica
i jednostavno zao ovjek.
- O tome bruji cijeli grad - nastavljao je Jean-Pierre. Jutros je uhapen Rahmi Coskun i svi kau da je to Ellisovo
maslo.
- Zato je Rahmi uhapen? Jean-Pierre slegne ramenima.
- Sigurno zbog subverzije. U svakom sluaj u, Raoul Clermont juri naokolo po gradu i pokuava nai Ellisa, a
netko mu se eli osvetiti.
- Oh, Jean-Pierre, to je smijeno - ree Jane. Odjednom joj je postalo vrue. Ona ode do prozora i irom ga
otvori. Kad je pogledala dolje na ulicu, uglcda Elliswu plavokosu glavu kako zamie u veu. - No - ree ona
Jean-Picrreu - evo a, dolazi. Sad e~ cijelu tu glupu priW ponoviti prcd njim. ~ula je Ellisove korake na
stepenicama.
- To i namjeravam - ree Jean-Pierre. - to misli~, zato sam ovdje'? Doao sam ga upozoriti da ga trae.
Jane shvati da je Jean-Pierre zaista ozbiljan: on stvarno vjeruje u tu priu. No, Ellis e ga uskuro razuvjeriti.
Vrata se otvore i Ellis ude unutra.
Izgledao je presretan, kao da jedva eka da joj kae neke dobre vijesti i kad je ugledala njeguvo okruglo,
nasmije~eno lice, s onim njegovim slomljenim nosom i prodornim plavim oima, Jane osjeti kako joj se src;e
zgrilo od osjeaja krivnje na pomisao kako je maloas koketirala s Jean-Pierreom.
Ellis zastane kod vrata, iznenaden to vidi Jean-Pierrea. Osmijeh mu djelomino izblijedi.
- Zdravo, vas dvoje - ree. Zatim zatvori vrata za sobom i zakljua ih, kao to je uvijek inio. Jane je to
jednostavno smatrala eksc;entrinom navikom, ali joj je sad palo na pamet da je takav oprez prirodan za jednog
pijuna. Ona brzo izbaci tu misao iz glave.
Jean-Pierre prvi progovori.
- Otkrili su te, Ellise. Sve znaju. Trae te.
Jane je gledala sad jednoga, sad drugoga. Jean-Pierre je bio vii od Ellisa, ali je Ellis imao ira ramena i snanije
razvijen grudni ko. Njih dvojica su stajali i zurli jedan u drugoga, kao dva mavka koji se odmjeravaju prije
borbe.
Jane zagrli Ellisa, pokajni~ki ga poljubi i rcve:
- Jean-Pierre je uo nekakvu glupu priu o tebi da si agent C1A- e.
Jean-Pierre se naginjao kroz prozor i pugledom pretraivao ulicu. Sad se uspravi i okrene prema Ellisu.
- Hajde, reci joj istinu.
- Odakle ti ta ideja? - upita ga Ellis. - Cijeli grad o tome govori.
- A od koga si ti to uo? - upita Ellis glasom koji je zvonio poput elika.
- Rekao mi je Raoul Clermont.

Ellis kimne glavom. Zatim, na engleskume, rec`,c: - Jane, hoe sjesti, molim te'1
- Neu sjediti - razdraeno odguvori Jane. - Moram ti ne~to rei - ree on.
To ne moe biti istina, ne mve. Jane osjeti kako joj panika stee grlo.
- Onda reci - ree - i prestani me nagovarati da sjednem! Ellis pogleda Jean-Pierrea.
- Da li bi nas htio ostaviti same? - ree na francuskome. Jane osjeti kako je hvata srdba.
- to mi to hoe rei? Zato jednostavno ne kae~ da Jean-Pierre nema pravo? Reci mi da ti nis uhoda, Ellise,
prije nego to poludim!
- To nije tako jednostavno - ree Ellis.
- Naprotiv, jednostavno je! - Vie se nije mogla svladavati i u glasu joj se osjcao prizvuk histerije. - On kae da
si ti uhoda, da radi za ameriku vladu i da si mi lagao, stalno, besramno i izdajniki, od prvog dana kad sam te
upoznala. Je li to istina? Je li to istina ili nije? Dakle'?
Ellis uzdahne
- Istina je, pretpostavljam. , Jane se inilo da e eksplotiirati.
- Gade! - vrisne. - Jebeni gade!
Ellisovo je lice izgledalo kao od kamena. - Danas sam ti to htio rei - ree on.
47
Netko pokuca na vrata. Ni Ellis, ni Jane se nisu na to osvrnuli.
- pijunirao si mene i moje prijatelje! - vikala je Jane. Umrijet u od srama.
- Moj posao ovdje je zavren - ree Ellis. - Vi~e ti neu morati lagati.
-Nee vie imati ni prilike. Ne elim te vie nikad vidjeti. Kucanje na vratima se ponovi i Jean-Pierre ree:
- Netko kuca.
- Ti to ne misli ozbiljno... to da me vie ne eli~ vidjeti ree Ellis.
Ti
uope
ne
shvaa
to
si
mi
uinio,
zar
ne?
upita
ona.
Za
ime
bo~je,
otvori
ta
prokleta
vrata!
dobaci
Jean
-Pierre.
Jane promrmlja: "Isuse Kriste", i ode do vrata. Otkljua ih i otvori. Pred vratima je stajao krupan mu~karac,
irokih ramena, u jakni od zelenog, rebrastog samta, s pocijepanim rukavom. Jane ga nikad dosad nije vidjcla.
- Koga vraga hoete? - upita ona, a onda spazi da on u ruci dri revolver.
Iduih nekoliko sekundi oteglo s~ kao na usporenom filmu.
Jane odjednom shvati, ako je Jcan-Pierrc imao pravo kad je za Ellisa rekao da je pijun, da je onda vjerojatno
bio u pravu i kad je rekao da netko trai osvetu, te da u tom svijeta, u kojem se Etlis potajno kretao, "osveta"
doista moe znaiti kucanje na vratima i neznanca s revolverom.
Ona otvori usta za vrisak.
Neznanac na vratima oklijcvao je djcli sekunde. Izgledao je iznenaden, kao da nije oekivao da e ovdje
ugledati neku enu. Oi su mu skakale s Jane na Jean-Pierrea i opet natrag: znao je da Jean-Pierre nije njegova
meta. Ali je bio zbunjen jer nije vidio Ellisa, koji je bio skriven iza poluotvorenih vrata.
Umjesto da vrisne, Jane pokua zalupiti vrata.
; Kad ih je gurnula prema neznancu s revolverom, on je shvatio to ona pokuava uiniti i gurnuo je nogu ispred
dovratka. Vrata su udarila u njegovu cipelu i cxtbila se natrag
u sobu. Medutim, kad je naglo zakoraio unutra, neznanac je naas izgubio ravnoteu i rairio ruke, tako da mu
je sad revolver bio uperen prema stropu.
On e ubiti Ellisa, mislila je Jane. On e ubiti Ellisa. Ona se baci na neznanca s revolverom, udarajui ga akama
po licu jer, premda je rnrzila Ellisa, odjednom nije eljela da on umre.
Slika onog to se zatim dogodilo odraavala se u njezinim oima zastraujue jasno i izotreno.
Ruka koja je nju odgurnula ustranu puvukla se unazad i silovito odgurnula vrata. U trenutku kad je neznanac
okrenuo ruku s revolverom prema Ellisu, Ellis je jurnuo prema njemu s bocom vina podignutom visoko iznad
glave. Revolver je opalio u istom trenu kad se boc;a spustila i prasak revolvera se poklopio sa zvukom
razbijenog stakla.
Jane je uasnuto zurila u njih dvojicu.
Onda se neznanac skljokao na pod, a Ellis je ostao stajati i ona shvati da je hitac promaio.
Ellis se sagne i istrgne revolver iz ruke neznanca. Jane se s naporom podigne s poda.
- Jesi li dobro? - upita je Ellis. - Giva sam - odgovori ona.
On se okrene prema Jean-Pierreu. - Koliko ih ima vani, na ulici? Jean-Pierre baci pogled kroz prozor. - Nema
nikoga.
Ellis je izgledao iznenaden.
- Sigurno su se sakrili. - On strpa revolver u dep i pride polici s knjigama. - Odmaknite se - ree i prevrne
policu u stranu.
Iza nje su bila vrata. Ellis ih otvori.

Pogleda Jane dugim poglc;dum, kao da joj eli neto rei, ali ne mo~e nai prave rijei. Zatim prode kroz ona
vrata i nestane.
Jane je trenutak ukoeno stajala, a onda polako pride tajnim vratima i pogleda kroz njih. S druge strane je bila
ista ovakva garsonijera, oskudno namjetena i u~asno pranjava,
49
kao da u njoj nitko nije stanovao najmanje godinu dana. U dnu sobe su se vidjela otvorena vrata i iza njih
stubite.
, Jane se okrene i pogleda u Ellisovu sobu. Neznanac je . leao na podu u lokvi vina, jo uvijek bez
svijesti. On je pokuao
ubiti
Ellisa,
ovdje,
u
ovoj
sobi:
ve
joj
se
to
inilo
nestvarno. Sve joj se inilo nestvarno, i to da je Ellis uhoda, i to da je Jean-Pierre to znao, i da je Rahmi
uhap~en, i ovaj stan
kroz koji je Ellis pobjegao.
' Otiao je. Ne elim te ntkad vie vidjeti, rekla mu je prije samo nekoliko minuta. Izgleda da e joj se elja
ispuniti. Ona zauje korake na stepenicama.
; Podigne pogled s nesvjesnog revolveraa i pogleda Jean^ -Pierrea. On je takoder izgledao zapanjen. Trenutak
kasnije, f on prijede prcko sube i zagrli je. Ona klonulu spusti glavu na a ` njegovo rame i brizne u pla.
f : ,- 1. ~i ~ ~~~'~,
i'
f f t,
S~
DRUGI DIO
1982
i. ; ;:
;; i ;
~, l~ i E ; ."' I;
;i ~: k ; ~ '; a ;, .
!
t
4.
Rijeka je dolazila s planina, s granice vjeW og Icda, hladna i bistra i uvijek nabujala, ispunjavajui dolinu
svojim huanjem, pjenei se kroz klance i jurei pokraj itnih potja, bezglavo srljajui prema dalekim nizinama.
Jane je taj um neprekidno imala u uima ve zamalo godinu dana: ponekad glasan, kad bi otila na kupanje ili
kad. bi se strmim, krivudavim puteljcima zaputila do susjednog sela; a ponekad opet prigucn, kao sada, kad se
popcla visoko iznad Doline i kad je Rijcka pet lavova bila jo samo odsjaj i mrmor u daljini. Kad jednom ode
odavde, mislila je, vjerojatno c je smetati tiina, ba kao stanovnike velikih gradova koji kad odu preko
praznika na selo ne mogu spavati, jer im jc tamo prcvie tiho. Oslukujui, Jane zauje jo neto i shvati da je
zbog tog novog zvuka postala svjesna starog, dobro poznatog uma. Nadglasavajui stalni pripjev rijeke, zrak
iznad Doline ispunio je bariton elisnog zrakoplova.
Jane otvori oi. Bio je to antonov, razbojni~ki spor izvidaki avion, ije je uporno brujanje obino najavljivalo
dolazak brih, bunijih mlaznih letjelica koje su sijale bombe. Jane se uspravi u sjedei poloaj i uznemireno
pogleda preko Doline.
Nalazila se u svom tajnom pribjeitu - irokoj, ravnoj izboini, negdje na sredini vioske, strme litice. Stijena,
koja joj je strala iznad glave, zaklanjala ju je od pogleda, ali joj nije zaklanjala sunce, a djelovala je tako
zastraujue da bi svatko, osim nekog alpinista, odustao od pokuaja da tim putem silazi. Prilaz do kamene
izboine s donje strane bio je
53
i( f ; ,,. ,,
(; , .;.
~i ;
:
;,
;,
j
strm, kamenit i bez ikakova raslinja: nitko joj sc tim putem nije mogao pribliiti, a da ga ona ne uje i ne vidi.
Medutim, nitko ionako nije imao razloga da amo dolazi. Jane je nabasala na ovo mjesto samo zato jcr je
skrenula s puta i zalutala. Skrovitost ove kamene izboine bila jc za nju naroito vana, jer Jane je ovamo
dolazila da se svue i da gola lei na suncu, a Afganistanci su edni poput opatica: linovali bi je da je netko vidi
ovako golu.
S njezine desne strane, strma se planinska kosa naglo ruila prema dolini. U podnoiju, blizu rijeke, tamo gdje se
strmina poinjala izravnavati, lealo je selo Banda, pedesetak ili ~ezdesetak kua, pribijenih uz komad neravna,

krevita zemljita koje nitko na svijetu ne bi mogao obradivati. Kue su bile sagradene od sivog kamena i blata,
a ravni su krovovi bili o utabane zemlje, nanesene na prostirke od rogoza. Uz malu damiju stajala je nevelika
skupina razruenih kua: posljedica izravnog pogotka jednog ruskog bombardera od prije nekoliko mjeseci. Jane
je jasno mogla vidjeti sclo, iako je bilo udaljeno dobrih dvadeset pet minuta napornog hoda. Pretraivala je
pogledom krovove, zidovima ogradena dvorita i blatnjave seoske puteve, strahujui da nije kuje dijete ostalo
vani, na otvorenom, ali sreom, nije bilo nijednoga. Selo je lealo pusto, kao izumrlo pod vrelim plavim nebom.
Lijevo od nje dolina se irila. Male njive, pune kamenja, bile su pro~arane kraterima od bombi, a na niim
padinama planinske kose uru~ilo se nekoliko drevnih kamenih podzida oko terasasto poloenih potja. P~enica je
bila zrela, ali nitko nije eo.
Iza polja, u podnoju strme stijene koja je poput zida zatvarala Dolinu na drugoj strani, tekla je Rijeka pet
lavova: mjestimice duboka, mjestimice plitka; sad uska, sad iroka, ali uvijek brza i uvijek puna kamenja. Jane
osmotri rijeku od jednog od drugog kraja Doline. Nije bilo ena koje bi se kupale ili prale rublje, u pliacima se
nisu igrala djeca, mu~karci nisu vodili konje ili magarce preko gaza.
Razmiljala je da li da se na brzinu obue i popne jo vie uz planinu, do peina. Tamo su sada bili svi seljani:
mukarci
vjerojatno spavaju, nakon noi provcdene na poljima; ~ene kuhaju i pokuavaju sprijeviti djccu da odlutaju;
krave su u oborima, koze svezane, a psi se tuku oko ostataka hrane. Vjerojatno je i ovdje prilino sigurna jer
Rusi bombardiraju scla, a ne gole planinske kose, ali uvijek pustoji opasnost od neke pogreno baene bombe,
dok bi gore, u peini, bila zatiena od svega, osim od izravnog pogotka.
Jo se dvoumila kad je zaula grmljavinu mlanjaka. Pogledala je u nebo, mirkajui od sunca. Buka rnlaznih
bombardera ispunila je Dolinu, nadjaavi huk rijeke, dok su prelijetali iznad njezine glave, u pravcu
sjeveroistoka, visoko ali sputajui se nanie, jedna, dvije, tri, etiri srebrne, ubojite ptice, vrhunac genijalnosti
ljudskog roda razvijen u burbenom poretku, odaslan sa zadatkom da osakati nepismene seljake, porui kue od
blata i ponovo se vrati u bazu brzinom od tisuu dvjesta kilometara na sat.
Minutu kasnije, vie ih nijc bilo. Jane se polako opusti. Mlanjaci su jc uasavali. Sclo Banda je prolug Ijeta
sasvim izbjeglo bombardiranja, a cijcla Dolina predahnula je tijekom zime, ali su bombardiranja proljetos opet rapoela svom estinom i Banda je pogodena vie puta, jednom ak i u s~mo sredite sela. Otada je Jane mrzila
mlanjake.
Hrabrost seljana bila je zadivljujua. Svaka jc obitelj imala jo jedan dom gore u peinama i svi su svakug jutra
odlazili u planinu, da tamo provedu dan, vraajui se u sumrak ponovo u selo, jer nou nije bilo bombardiranja.
Budui da je danju bilo opasno raditi na poljima, mukarci su te poslove obavljali nou - odnosno, time su se
bavili stariji mukarci, jer mladi su gotovo uvijek bili odsutni, pucajui po Rusima dolje, na junom kraju doline
ili negdje jo dalje. Ovog je Ijeta bombardiranje bilo ee nego ikad u svim pobunjenikim podrujima, prema
onome to je Jean-Picrre sluao od gerilaca. Medutim, ako su Afganistanci u drugim krajevima zemlje bili poput
ovih ovdje, u Dolini pet lavova, onda su sigurno bili sposobni da se prilagode i preive: spaavajui po nekoliko
dragocjenih stvari iz ruevina bombom pogoene kue, sadei neumorno uvijek iznova unitene povrtnjake,
njegujui ranjene i pokapajui mrtve, te aljui
55
sve mlade djeake da se prikljue gcrilskim vudama. Rusi nikad nee moi potui ovc ljude, osjcala je Janc,
usim ako
j, '
cijelu zemlju ne prctvore u radioaktivnu pustinju.
;
to se pak tie tuga da li bi pobun jenici ikad mugli potui
`
'
Ruse, to je bilo drugo pitanjc. Gerilski su udrcdi bili hrabri i
'
i;,
neukrotivi, i u njihovim je rukama bilo podrujc cijele zemlje,
osim gradova, ali su se suparnika plemena mcdusubno
!~
mrzila gotovo isto toliko koliko su mrzili okupatore, a
i ~!
njihove su pu~ke bile beskorisne protiv mla2nih bombardera
~~ k
i oklopljenih helikuptera.
Jane odagna misli o ratu. Ovo je najtopliji dio dana,
"
vrijeme popodnevnog poinka koje je ona najradije provodila
sama i opu~tena. Zagrabivi rukom u kozju mjeinu punu
masla, Jane pone mazati napetu kou na svom golcmom
trbuhu, razmiljajui kako je, zaboga, mogla biti toliko glupa
i; `
da zatrudni u Afganistanu.
:
;:
Doputuvala je ovamo s dvogodinjom zalihum kuntracepcijskih pilula, s dijafragmom i s velikom kartonskom

f;~;
;
y
'

~j ;
iy .
c ,~
I
'
I; "y ~

'r
;
i
,:

kutijom punom spermicidnog clea, a ipak je, samo nckoliko

tjedana kasnije, zaboravila iznova poeti uzimati pilule nakon menstruacije, a zatim je jo nekoliko puta zaboravila
staviti dijatragmu. "Kako si mogla napraviti takvu greku?"
J
Pi
i
crre, a ona mu na to n
izderao se na nju
eanjc znala odgovoriti.
Medutim sada, dok je ovako le~ala na suncu kao spokojna trudnica s divnim, nabreklim grudima i trajnom boli u
kriima, jasno je uviala da je to bila namjerna greka, ncka
vrsta struno izvedenog faula koji je odigrala njezina podsvijest. Ona je eljela dijete, a znala je da ga Jean-Pierre ne
eli, pa je tako zaela sluajno.
Zato sam tako silno eljela dijete? pitala se i odjednom,
niotkuda, stigao je odgovor: zato to sam bila osamljena.
-Je li to istina? - glasno je rekla. To bi stvarno bila ironi ja.
U Parizu, iako je ivjela sama, kupovala hranu za jednu osobu
i razgovarala sama sa sobom u zrcalu, nikad se nije osjeala
usamljenom, a nakon udaje, kad je svaku veer i svaku no
provodila s muem, te usto jo i radila uz njega gotovo cijeli

S~
dan, tada se poela osjeati izoliranom, prestraenom i osamljenom.
Vjenali su se u Parizu, neposredno prije dolaska ovamo. To im se nekako inilo prirodnim dijelom avanture:
ju~ jedan izazov, jo jcdan rizik, jo jedno uzbudenje. Svi su govorili kako su njih dvoje sretni i lijepi, i hrabri, i
zaljubljeni, i to je bila istina.
Nema dvojbe, ona je previe oekivala. Nadala se da e Ijubav i intimnost izmeu nje i Jean-Pierrca stalno rasti.
Zamiljala je da e joj on rei u koga je bio zaljubljen u djetinjstvu i ega sestvarno boji i je li istina da mukarci
nakon pianja otresaju kapljice, a da e ona, zauzvrat, njemu ispriati kako je njezin otac bio alkoholiar i kako
je u pubertetu fantazirala o tome da je siluje neki crnac i kaku ponekad, kad je uznemirena, sie palac. Medutim,
Jean-Pierre je, izgleda, smatrao da njihov odnos nakon vjenanja treba ostati tono onakav kakav je bio prije
braka. Bio je uljudan, nasmijavao bi je kad bi bio u maninom raspoloenju i padau joj bespomono u naruje
kad bi ga uhvatila depresija, razgovarao je s njom o ratu i politici, struno je ljubio jedanput tjedno svojim
vitkim tijelom i snanim, osjetljivim rukama kirurga i openito se u svakom pogledu ponaao vie kao momak,
nego kao suprug. Jane jo uvijek nije s njim mogla razgovarati o nekim glupim, duboko intimnim stvarima, kao
na primjer: da li joj nos izgleda dui kad stavi eir ili kako se jo uvijek ljuti to je dobila batine jer je toboe
prolila crvenu tintu po sagu u primaoj sobi, a zapravo je to napravila njezina sestra, Pauline. eljela je nekoga
pitati: Da li to treba biti tako, ili e s vremenom postati bolje?, ali njezine prijatcljic;e i obitelj bili su daleko, a
afganistanske bi ene smatrale da su njezina oekivanja pretjerana. Odoljela je napasti da Jean-Pierrea suoi sa
svojim razoaranjem, dijelom zato to su njezine pritube bile tako neodredene, a dijelom zato jer se bojala
onoga to bi joj on na to mogao odgovoriti.
Gledajui unatrag, shvatila je da joj se ideja o djetetu javila negdje u podsvijesti jo i ranije, dok je bila s
Ellisom Thalerom. Te je gudine otila iz Pariza u London da prisustvuje krtenju sestrinog treeg djeteta, a to
normalno ni
5'7
kad ne bi uinila jer su joj se gadile takve obitcljske prigode.
'~
Takoder je tada poela uvati dijctc jednom branom paru u
njezinoj zgradi, nekom hislerinom antikvaru i njegovoj aristokratskoj eni, te je najvie uivala kad bi se malian rasr;
plakao pa bi ga morala uzeti na ruke i tepati mu.
"
I zatim ovdje, u Dolini pct lavova, gdje je njezina dunost
'
bila podsticati ene da ne radaju jedno dijete za drugim, kako
bi im djeca bila zdravija, odjednom sc zatekla kako i ona dijeli

,
' ;
'': ~
1` ~
''
S!
:~ ;
', ~
'a

;:;

j;

.
j;

radost s kojom je ovdje pozdravljana svaka nova trudnoa,

ak i u najsiromanijim i najbrojnijim obiteljima. Tako su se
u njoj osamljenost i majinski nagon uroiili protiv zdravog
razuma.
Je li postojalo neko vrijeme, makar samo jedan letimini
trenutak, kad je bila svjesna toga da ju podsvijest pokuava
nagovoriti da zanese? Je li ikad pomislila: Moda u zanijeri,
u trenutku kad bi Jean-Pierre prodirao u nju, klizci polako
i graciozno poput broda koji ulazi u pristanite, dok bi ga ona
vrsto grlila; ili u onoj sekundi oklijcvanja, ncpusrvdnu prijc
klimaksa, kad bi on vrsto sklopio oi i kad bi se inilo da se
potpuno povukao u sebe, nalik na svemirski brod koji pada u
sredite sune;a; ili poslije, dok bi blaeno tonula u san, s
njegovim vrelim sjemenom u sebi?
- Jesam li bila svjesna? - ree glasno; medutim, pomisao
na to kako njih dvoje vode ljubav uzbudila ju je i ona se pone
s nasladom milovati prstima skliskim od masla, zaboravljajui
pitanje koje ju je muilo i putajui da joj duh ispuni nejasno
vrtloenje slika strasti.
Vrisakmlanjakavratijeustvarnost.Zurilaje,upla~ena,
doksu jo etiri bombardera preletjela iznad Doline i ne;stala.
Kad se izgubio i posljednji odjek njihova buna prcleta, Jane

;_
se iznova pone dirati, ali joj je raspoloenje bilo pokvareno.
Leala je nepomino na suncu i mislila o djetetu.
, ',; ~
Jean-Pierre je na njezinu trudnou reagirao kao da se
;:radilo o predumi~ljaju. Bio je toliko bije,~san da joj je htio
,> d odmah, vlastoruno, obaviti pobaaj. Jane se ta njegova elja ~; y, i uinila jezivo morbidnom i on joj se
odjednom privinio stran;I . cem. Medutim, najtee joj je bilo podnijeti osjeaj da je f . odbaena. Duboko ju je
rastuila misao da njezin mu ne eli
'i 58
njezino dijete. Usto je on cijelu situaciju jo vie pogorao time to ju neko vrijeme nije htio ni taknuti. Nikad sc
u ivotu nije osjeala tako bijedno. Prvi put joj je postato jasno zato se ljudi katkad pokuavaju ubiti.
Uskraivanjc fizikog kontakta bilo je najstranije od svega. Iskreno je pricljkivala da je Jean-Picrre radije
premlati, toliko joj jc silno bio potreban dodir. Kad se sjetila tih dana, osjetila je da jc jo uvijck Ijuta na njega,
iako je znala da je za sve sama kriva.
A onda, jednog jutra, Jean-Pierre ju je -ragrlio i ispriao se zbog svug ponaanja; i mada je dio nje udio za tim
da mu kae: "To nije dovoljno, gade", ostatak nje je tako oajniki eznuo za njegovom ljubavlju, da mu jc
odmah sve oprostila. On joj je potom objasnio kako se ve uasno boji da ju ne izgubi, ali sad, kad zna da ona
moda nosi njeguva sina jednostavno e umirati od straha, jer to znai da ih moe oboje izgubiti. Ta njegova
ispovijest ganula ju je do suza, shvatila je da je time to je zanijcla nametnula Jcan-Pierreu neopozivu obavezu i
odluila je da e, bez obzira to se dogodilo, uiniti sve ~to moe da njihov brak bude sretan.
On je nakon toga postao njeniji prema njoj. Poeo se zanimati za razvoj djeteta I brinuti se za njezino zdravlje i
sigurnost, onako kako to i prilii buduem ocu. Njihov e brak biti nesavrena, ali sretna zajednica, mislila je
Jane, i zamiljala idealnu sliku njihove budunosti: Jcan-Pierrea kao francuskog ministra zdravlja u
socijalistikoj vladi, sebe kao lanicu Evropskog parlamenta i njihovo troje nadarene djece - jedno na Sorbonni,
drugo na studiju ekonomije u Londonu, a tree na Visokoj koli za dramske umjetnosti u New Yorku.
U tim njezinim matanjima, najstarije i najdarovitije dijete bila je djevojica. Jane dotakne svoj trbuh, pritiui
njeno vrcima prstiju, opipavajui oblike malenog tijela: Rabia Gul, stara seoska babica, tvrdila je da e to
dijete biti djevojica jer ga se moglo napipati na lijevoj strani, dok muka djeca uvijek rastu na desnoj strani. U
skladu sa svojom prognozom, Rabia joj je pripisala dijetu od povra. Za djeaka bi preporuila mnogo mesa. U
Afganistanu mukarc;e bolje hrane jo i prije nego to se rode.
59
j ; Misli joj prekine glasan prasak. Za trenutak je bila zbun' ~ jena, povezala je eksploziju s mla~njacima koji su
nekoliko
i minuta ranije preletjeli iznad nje na putu do nekog drugog t ~; sela koje e bombardirati; a onda je ula, priliW
o blizu, I ~i prodoran, neprekinuti djcji vrisak bola i panike.

U hipu jc shvatila ~to se dugudilo. Rusi su, sluei se ' taktikom koju su nauili od Amerikanaca u Vijetnamu, ;
posuli cijcli kraj takozvanim minama iznenadenja. Cilj im je ~i navodno bio prekinuti gerilske linije opskrbe;
medutim, kako
; ~ su "gerilske linije opskrbe" bile planinske staze, kojima su i ! svakodnevno prolazili starci, ene, djec;a i
~ivotinje, stvarna je
` svrha toga bila najobiniji tcror. Ovaj vrisak je znaio da je
f~ , neko dijete aktiviralo jednu od tih mina.
Jane skoi na noge. inilo se da vrisak dolazi s nekog mjesta blizu muline kue, koja je stajala uz planinsku
stazu, oko osamsto metara izvan sela. Jane ju je odavde mogla tek
; # nazrijeti: kua je bila lijevo od nje i malo nic. Ona navue cipele, dograbi odjeu i potri u tom smjeru. Prvi,
otegnuti vrisak prekinuo se i preao u niz kratkih, uasnutih krikova:
! sudei po zvuku, Jane se inilo da je dijete vidjelo ranu koju mu je nanijela mina i da je sad krialo od straha.
Hitajui kroz otru ikaru, Jane shvati da je i nju uhvatila panika, taku su zastraujue zvuali pozivi u pomo
nesretnog djeteta.
fi : - Smiri se - zadihano jc rekla samoj sebi. Ako ona sada padne i povrijedi se, onda e samo dvije osobe biti u
nevolji i nitko nikome nee moi pomoi; a ionako za prestraeno dijete nema nieg goreg od prestra~ene
odrasle osobe.
, Sad je ve bila blizu. Dijete e biti skriveno negdjc u ; t j grmlju, nee leati na stazi, jer svaki put nakon
polaganja ~~ ;~ ' mina, mu~karci bi paljivo oistili sve staze, medutim, bilo je
nemogue oistiti cijelu padinu brda.
Stala je i osluhnula. Njezino je dahtanje bilo toliko ; ~ glasno da je morala zadrati dah. Krikovi su dopirali iza
;; ;,~ b busena visoke otre trave i grmlja borovice. Jane se probije kroz iprag i nazre dio kaputia, izrazito
plave boje. To mora
biti Musa, devetogodinji sin Mohameda Khana, jccinog od gerilskih voda. Trenutak kasnije bila je kraj njega.
i 60
Djeak je kleao u praini. Oigledno je pokuao podignuti minu jer mu je otkinula ruku i sad je zurio u krvavi
batrljak i vriskao od uasa.
Jane se u proteklih godinu dana nagledala svakakvih rana, ali ju je ova ipak potresla.
- Oh, blagi Boe - rekla je. - Jadno dijcte. - Klekla jc pred djeaka, zagrlila ga i mrmljajui tepala umirujue
rijc~i. Malo kasnije, djeak je prestao vriskati. Jane se nadala da e poeti plakati, ali za njega je ovo bio
prcvcliki ok i sad je potpuno zanijemio. Drci ga i dalje u naruju, ona potra~i i nade toku pritiska ispod
djeakova pazuha, te zausiavi krvarenje.
Trebat e joj njegova pomo. Mora ga nekako natjerati da progovori.
- Musa, to je to bilo? - upitala ga je na jeziku dari. Djeak nije odgovorio. Ona ga ponovo upita.
- Ja sam mislio... - Sjeajui se, djeak razrogai oi od uasa, a glas mu se opet uzdigne do krika: - Ja sam
mislio da je LOPTA!
- Tiho, tiho - promrmlja ona. - Reci mi to si uinio. - POD1GA0 SAM JE! PODIGAO SAM JE!
Ona ga jo vr~e privine uza se, umirujui ga. - I to se dogodilo?
Glas mu je bio drhtav, ali nije vie zvuao histcrino. - Puknulo je - ree. Brzo se smirivao.
Ona uzme njegovu lijevu ruku i stavi mu je pod desno pazuho.
- Pritisni tu, gdje ja pritiem - ree. Dovcla mu je prste do toke pritiska i odmakla svoju ruku. Krv je iznuva
potekla iz rane. - Jako pritisni - rekla mu je. On poslu~a. Krv prestane tei. Ona ga poljubi u elo. Bilo je vlano
i hladno.
Jane spusti smotuljak svojc odjee na zemlju pokraj Muse. To jc bila odjea kakvu su nosile afganistanskc ~cne:
vreasta haljina povrh pamunih hlaa. Ona dohvati haljinu i razdere tanku tkaninu u nekoliko traka, zatim
pone podvezivati ranu. Musa ju je gledao, razrogaenih oiju i ulke. Ona otkine s grma borovice jednu suhu
granu da dovri podvez.
61
Djeaku
je
sad
trebao
sterilni
zavoj
preko
batrljka,
'
sedativ,
antibiotik
da
se
sprijei
infekcija
i
njeguva
majka
da
sprijei traumu.
Jane navue hlae i zavee uzicu u pojasu. Poalila je to je tako na brzinu razderala halj inu, mogla je sauvati
dovuljno da pokrije gornji dio tijela. Ovako joj sad prcostaje samo da se nada da na putu do spilja nee susresti
nijednog mukarca.
A kako e Musu prebaciti do tamo? Nije ga htjcla tjerati da pokua sam hodati. Nije ga mogla nositi na ledima
jer se on nije mogao drati za nju. Ona uzdahne: nema druge, morat e ga nositi u naruju. Jane une, uhvati
djeaka jednom rukom oko ramena, drugu podvue pod njcgova bedra i podigne ga, diui ga koljenima umjcsto
lcdima, onako kako je nauila na svom feministikom teaju za razvijanjc fizike kondicije. Stiui na grudi
ranjeno dijete, ija su leda Iciala na njezinom ispupenom trbuhu, Jane se polako poela uspinjati uz brdo.

Mogla ga je ovako nositi samo zatu jer je djeak bio napola izgladnio: neko evropsko dijctc ud dcvet godina bilo
bi za nju prete~ak terct.
Ubrzo je izila iz ipraja i pronala stazu. Medutim, nakon etrdesetak ili pedesetak metara osjetila je da je
iscrpljena. U zadnjih nekuliko tjedana ustanovila jc da se vrlu brzo zamara i to ju je silno ljutilo, ali je nauila da
sc nc smije prisiljavati. Spustila je Musu na zemlju i stajala je s njim, grlei ga nje~no duk se odmarala,
uslonjena o strmu stijenu, koja se poput zida uzdizala na jednoj strani planinske slaze. Djeak je~ponovo
zanijemio, to je nju uznemiravalo vi~e od krikova. ~im se osjetila malo bolje, podigla ga je i nastavila hodati.
Odmarala se blizu vrha brda, petnaest minuta kasnije, kad se na stazi pred njom pojavio jedan mukarac. Jane ga
prepozna.
- Ah, ne - ree na engleskome. - Nitko drugi, nego ba Abdullah.
Bio je to onizak mukarac od oko pedeset i pet godina, prilino trbuast unato nestaici hrane. Uz utosmedi
turban i iroke crne hlae, nosio je vuneni demper sa kotskim uzorkom i modri kaput s tankim, bijelim
prugama i dvo
62
strukim kopanjem koji je i-r.gledao kao da je ncku pripadao nekom londunskom burzovnum meetaru. G usta
mu je brada bila crveno obojena: on je bio seoski mula.
Abdullah nije vjerovao strancima, prezirao je ene i mrzio sve one koji su primjenjivali tudinsku medicinu. Jane,
kao predstavnica svc tri kategorijc, nikad nije imala ni najmanju ansu da osvoji njegove simpatije. Da stvar
bude jo~ gora, mnogi su ljudi u Dolini shvatili da su njezini antibiutici uspjeniji lijck od udisanja dima od
zapaljene trake papira, na koju bi Abdullah afranovom tintom upisao sveti tckst, te je stoga mula ostao bez
dijcla prihoda. Njcgova je rcakcija bila da Jane proglasi "zapadnja~kom kurvom", ali je teko mogao uiniti
neto vie od toga, jer su ona i Jcan-Picrre bili pod zatitom Ahmeda Shaha Masuda, pruslavtjenug gcrilskog
vode, a ak je i mula prezao pred tim da se suprotstavi takvom junaku.
Kad ju je Abdullah ugledao, stao je kau ukopan, a izraz krajnje nevjerice preobrazio je njeguvo, inae uvijek
dostojanstveno lice u kominu masku. Doista je imala nesreu to je ba njega srcla. Bilo koji drugi mukarac iz
sela zbunio bi se od nclagode i moda sablaznio kad bi je susreo ovako polugolu, ali Abdullah e jednostavno
pobjesnjcti.
Jane odlui prkosno nastupiti. Rekla mu je na jeziku dari:
- Mir s tobom. - To je bila poetna fraza ceremonijalne razmjene pozdrava, koja bi katkad znala potrajati i
nekoliko minuta. Medutim, Abdullah joj nijc odgovorio uobiajcnim rijeCima: I s tobom. Umjcsto toga, razjapio
je usta i kriei obasuo je bujicom uvreda, koje su, izmedu ostalog, ukljuivale i dari izraze za prostitutku,
spolno nastranu osobu i zavodnicu djece. Lica zaarenog od bijesa, krcnuo jc prcma njoj s uzdignutim tapom.
To
je
ipak
bilo
previe.
Jane
pokae
na
Musu,
koji
je
stajao
uz
nju,
omamljen
od
bola
i
onemoao
od
gubitka
krvi.
- Pogledaj! - viknula je Abdullahu. - Zar ne vidi...
Ali on je bio slijep od bijesa. Prijc nego to mu jc do kraja uspjela rei to to je kanila, on je snano udari
tapom po
63
glavi. Janc kriknc od bola i srdbc: iznenaacna timc koliko ju je to zaboljelo i rnzjnrenn zbog tog to se on tu
usudio uiniti.
Mula jo uvijek nije primijetio Musinu ranu. Njegove raskolaene oi zurile su u njezine grudi i ona udjednom
shvati da za njega pogled na gole grudi trudne, bijcle, zapadnjake ene i to jo~ usred bijcla dana, prcdstavlja
, strahovit ok koji oslobada toliko seksualnih napctusti, da je ncizbjeno morao izgubiti vlast nad sobum. On
nju ne kani kazniti s nekoliko udaraca, kako bi kaznio vlastitu enu zbog nepostuha. U njemu je plamtjcla elja
za ubojstvum.
Jane
se
od
jednom
silno
prestra~i
za
samu
sebe,
ra
Musu,
za
svoje
nerodeno
dijete.
Posrne
unazad,
izmiui
se
njego
vu
dohvatu,
ali
on
pode
za
njom
i
nanovo
pudigne
tap.
Potaknuta
iznenadnim
impulsom,
Jane
skoi
na
njega
i
j zabode mu prste u oi.
; Abdullah je zarikao kao ranjeni bik. Nije ga toliko zaboljelo, koliko ga je razgnjevilo to jedna ena ima tuliko
drskosti da se brani od njegovih batina. Iskoristivi njcguvo trenutano sljepilo, Jane ga objema rukama uhvati
za bradu i snano povue. Mula posrne naprijed, spotakne se i padne. Kutrljao se nekoliko metara niz padinu i
napokon zaustavio u jednom grmu patuljaste vrbe.
Jane pomisli: Gospode, ~to sam to uinila'?
Gledajui naduvenog, pakosnog sveenika kaku ponicn ; lei, Jane shvati da joj on nikad nee oprostiti to to je
uinila. ! Moda e se poaliti "bijelim bradama", scoskim starje; inama. A mogao bi otii i Masudu, te
zahtijevati da strane , lijenike poalje odakle su i doli. Mogao bi ak pokuati I nahuckati muke stanovnike
sela Bande da je kamenuju.

Medutim, im je to pomislila, gotovo istog trcna palu juj je na pamet da bi mula, ukoliko bi elio iznijcti protiv
nje bilo kakvu optubu, morao ispriati cijeli dogadaj, sa svim sramotnim pojedinostima i seljani bi mu se potom
dovijeka rugali okrutnost Afganistanaca nije znala za milast. I tako, moda ovo ipak proe bez posljedica.
Jane se okrene. Sad ima vanijih briga. Musa jc stajao tamo gdje ga je spustila, nijem, bezizraajna lica, jo
uvijek pod okom i nesposoban da shvati to se oko njega zbiva. Jane
64
duboko udahne, podigne djeaka i nastavi put prema pcinama.
U nekoliko koraka stigla je do vrha uspona i sad je, po ravnom, mogla i bre hodati. Prela jc preku kamenite
visoravni. Bila je umorna i boljcla su jc lcda, ali ve je zamalo bila na cilju: pcine su se nalazile odmah ispod
hrpta planine. Dola je do drugog kraja sedla i kad sc pocla sputati, za~ula je djeje glasove. Trenutak kasnije,
ugledala je skupinu estogodinjaka koji su se igrali "ncba i pakla", igre u kojoj bi dijete uhvatilo none palce i
vrsto ih dralo duk bi ga druga dva djcteta nosila u "nebo", ukoliko dijete ne bi ispustilo palce, ili u "pakao", a
to je obino bilo smctlite ili poljski zahod, ukoliko bi ih ispustilo. Jane shvati da se Musa nikad vie nee moi
igrati i odjednom njome ovlada osjcaj tragedije. Djec;a su je spazila i dok je prolazila kraj njih, prekinula su
igru, te su ukoeno zurila. Jedno od njih proape: "Musa". Drugi ponove za njim djc~akovo ime. Opinjenosti
je nestalo i svi potre ispred Jane, vikom objavljujui vijest.
Dncvno skrovi~te mjetana sela Banda izgledalo je poput pustinjskog logori~ta nekog nomadskog plemena:
prano tlo, arko podnevno sunce, poluugasle vatre na kojima sc kuhalo, zastrte ene, prljava djeca. Jane prijede
preko malug zaravanka ispred peina. ene su ve nagrnule prema najveoj peini, koju su Jane i Jean-Pierre
uredili kao ambulantu. Jean-Pierre je uo komeanje i izi~ao. Jane mu sa zahvalnou preda Musu, govorei na
francuskome:
- Mina. Izgubio je ruku. Daj mi tvoju koulju. Jean-Pierre unese Musu u peinu i poloi ga na ilim koji je sluio
kao stol za preglede. Prije nego to se pozabavio djetetom, skinuo je svoju izblijedjelu kaki ko~ulju i dao je
Jane. Ona je obue.
Osjetila ja laganu vrtoglavicu. Pomislila je da e otii sjesti u hladniji, stranji dio spilje i malo se odmoriti, ali
nakon ~to je napravila nekoliko koraka u tom smjeru, predomislila se i odmah sjela. Jean-Pierre reve:
- Donesi mi tampone.
65
Jane nijc rcagirala. U spilju je utrvala Musina majka, Halima, i pu~cla vriskati kad je uglcdala sina. Trcbala bih
je umiriti, pomisli Jane, ona mora utjeiti dijetc; rato ne mogu
; ustati? Sklopit u naas oi. Samo jednu minutu.
Kad je pala no, Janc je shvatila da je puecu purod. Tamo u peini, kad se povratila iz nesvjestice, osjetila je
bol u lcdima, za koju jc pretpostavljala da je pusljedic;a noenja Muse. Jean-Pierre se sloio s njenom
dijagnozom, dao joj aspirin i naloio joj da mirno lei. Rabia, seoska babica, dola je pogledati Musu i usput joj
je dobacila otar pogled, ali Jane tada nije shvatila znaenje tog pogleda. JeanPierre je uistio i previo Musin
batrljak, dao mu penicilin i injekciju protiv tetanusa. Djeak nce umrijeti od infekcije, ~to bi se bez
zapadnjakih lijekova gotovo sigurno dogodilo, ali se Janc istudubno pitala da li e njegov ivut biti vrijedan
ivljenja. Ovdje je opstanak bio teak i za najspusubnijc, a sakata djeca u naelu nisu dugo ivjela.
Kasno poslije podne Jcan-Pierre se priprcmio za odlazak. Prema rasporedu, sutradan je trcbao biti na ambulantnoj slubi u jednom selu udaljcnom nckoliko kilometara, a on, iz razloga koji njoj nisu bili pusve jasni,
nikad nije proputao takve duguvore, premda jc znao da Afganistanci ne bi bili nimalo iznenadeni ako bi
zakasnio jedan dan ili ak do~ao i tjedan dana kasnije.
U trenutku kad ju je poljubio, pozdravljajui se s njom prije odlaska, ona je ve poela sumnjati da bi ova bol u
ledima mogla znaiti poetak prijevremenih trudova izazvanih naprezanjem, ali kako nikad ranije nije radala,
nije u to mogla biti sigurna. Pitala je Jean-Pierrea.
Ne
brini
odgovorio
je
ustro.
Ima
jo
est
tjedana.
Upitala
ga
je
ne
bi
li
moda
ipak
trebao
ostati,
za
svaki
sluaj,
ali
on
je
to
smatrao
nepotrebnim,
a
i
ona
se
sama
ve
pomalo
glupo
osjeala
i
tako
ga
je
pustila
da
odc,
s
mravim
konjem
natovarenim
opremom
i
lijckovima,
kako
bi
stigao
tamo
prije
mraka,
tako
da
sutra
moe
odmah
ujutro
poeti
raditi.
Kad je sunce poelo zalaziti za visoke stijene na zapadnoj strani i kad se dolina ispunila sjcnkama, Jane se, sa
enama i djecom, spustila s planine u selo utonulo u suton, dok su mukarci krenuli u polja da obave etvu dok
bombarderi spavaju.
Kua u kojoj su stanavali Jane i Jcan-Picrre, pripadala je zapravo scoskom trgovcu kuji je izgubio nadu da e u
ratno doba bilo to zaraditi - jedva je imao to prodavati - te je, zajedno s obitclji, pobjegao u Pakistan. U
prcdnjoj sobi, u kojoj je neko bila trgovina, bila je Jean-Pierreova ambulanta, sve dok estina ljetnih
bombardiranja nije seljane otjerala u peine. Kua je imala jo dvije sobe u stranjem dijclu: jedna od njih

normalno bi bila za mukarce i njihove goste, a druga za ene i djecu. Jane i Jean-Pierre su ih upotrebljavali kao
spavau i kao dnevnu sobu. S jedne strane kue bilo je dvori~te ogradeno zidom od blata, u kojem se nalazilo
ognjite za kuhanje i mali bazen za pranje rublja, posuda i djece. Trguvac je ostavio u kui neto grubo
sklepanog drvcnog pukustva, a seljani su posudili Jane nekoliko prekrasnih ilima za podove. Jane i Jean-Pierre
su spavali na madracu, kao i Afganistanci, ali su imali perjem ispunjene vree za spavanje umjesto gunjeva.
Poput ostalih, i oni bi preko dana smotali madrac ili bi ga, po lijepu vremenu, iznijeli na ravni krov da se
prozrai. Ljeti su svi seljani spavali na krovovima.
Hodanje od peina do kue imalo je neobino djclovanje na Jane. Bol u ledima primjetno se pogorala i kad je
stigla do kue, gotovo se sruila od bolova i iscrpljenost. Strano joj se pikilo, ali je bila odve umorna da bi
otila do poljskog zahoda, te je stoga upotrijebila prirunu nonu posudu, koja je stajala iza paravana u spavaoj
sobi. Upravo je tada primijetila malu, krvlju pro~aranu mrlju na htaama, izmedu nogavica.
Nije imala snage da se izvana popne Ijestvama na krov po madrac, nego se jednostavno ispruila na ilim u
spavaoj sobi. "Bol u leima" nailazila je u valovima. Jane stavi ruke na trbuh kad je naiao idui val i osjeti
kako se trbuh mie: napc;o se i jo vie ispupio dok se bol pojaavala, a potom je opet
67
splasnuo, kako je bol jenjavala. Sad vie nije bilo nikakve dvojbe da su to trudovi.
Uplaila se. Sjetila s razgovora o porodu koji jc vodila sa svojom sestrom Pauline. Nakon rodenja Paulinina
prvog djeteta, Jane joj je dola u posjetu s bocom ampanjca i malo marijuane. Kad su obje bile krajnje
opu~tene, Jane ju je pitala kako to stvarno izgleda, a Pauline juj je odgovurila: "Kao da sere lubenicu." Poslije
su se dugo hihotale, inilo im se kao da satima ne mogu prestati.
Ali Pauline je rodila na Sveuili~noj klinici u srcu Londona, a ne u kui sagradenoj od suenog blata u Dolini
pet lavova.
Jane pomisli: to u uiniti?
Ne smijem paniariti. Moram se oprati toplom vodom i sapunom; nai otre kare i prokuhati ih petnaest minuta
u kipuoj vodi; uzeti iste plahte na koje u lei; piti tekuinu; i opustiti se.
Ali prije nego to je bilo to dospjela uiniti, poeo je novi gr i ovaj put je sn~nrno boljelo. Zatvorila je oi i
poku~ala disati polako, duboko i ujednaeno, onako kako joj je Jean-Pierre objasnio, ali bilo je teko zadrati
takvu kontrolu nad sobom kad bi najradije zavriskala od straha i bola.
Ovaj ju je gr potpuno iscrpio. Leala je mirno, oporavljajui se. Shvatila se da ne moe uiniti nita od onoga
to je u mislima nabrojila: nee to moi sama obaviti. im prikupi dovoljno snage, ustat e i otii do najblie
kue, te zamoliti ene da pozovu babicu.
Slijedei je gr doao ranije nego to je oekivala, inilo joj se da je prola tek minuta-dvije. Kad je bol dosegla
vrhunac, Jane glasno ree:
- Za~to ti nitko ne kae koliko to boli?
im je najea bol malo popustila, prisilila se da ustane. Strah od toga da e roditi posve sama, dao joj je snage.
Odvukla se iz spavae u dnevnu sobu. Osjeala je da joj se sa svakim korakom vraa malo snage. Uspjela je izii
u dvori~te, a onda joj se iznenada slila niz bedra topia tekuina i hlae su joj u sekundi bile potpuno mokre:
istekla je plodna voda.
~Q
- Ah, ne - zastenjala je. Naslonila se na dovratak. Nije bila sigurna moe li prijei ~ak i nekoliko metara, s tim
hlaama koje su joj spadale. Osjcala se ponicnom.
- Moram - rekla je; ali uto je po~eo novi gr~ i ona spurnc na zemlju, mislei: Ipak u to morati sama obaviti.
Kad jc ponovo otvorila oi, ugledala je, nagnuto nad sobom, lice nekog mukarca. Mukarac je biu nalik na
kakvug arapskog eika: imao je tamnu, smedu kou, crne ovi i crne brkove, a crte lica bile su aristokratske visoke jagodice, rimski nos, bijeli zubi i istaknuta brada. To je bio Mohammed Khan, Musin otac.
- Hvala Bogu - s mukom je promrmljala Jane.
- Doao sam da ti zahvalim to si spasila ivot mog sina jedinca - ree Mohammed na jeziku dari. - Jesi li
bolesna`?
- Rodit u.
- Sada? - upita iznenaen.
- Uskoro. Pomozi mi da se vratim u kuu.
Mohammed je oklijevao. Porod, kao i sve isklju~ivo enske stvari, smatralo se neim neistim. Medutim, sluilo
mu je na east to je to bilo samo trenutaW o oklijevanje. Podigao ju je na noge i pridravao je cijelim putem do
spavae sobe. Jane ponovo legne na ilim.
- Idi i dovedi nekoga da mi pomogne - rekla mu je. Mrtio se, ne znajui to da uini, a pritom je izgledao
djeaki zbunjen i vrlo lijep.
- Gdje je Jean-Pierre?
- Oti~ao je u Khawak. Potrebna mi je Rabia. - Da - ree on. - Poslat u cnu.
- Prije nego ode... - Da?

- Molim te, donesi mi malo vode.

Mohammed je izgledao zgranut. Traiti od mukarca da poslui enu, makar samo obinom aom vode, to je
ovdje bilo neuveno.
Jane doda:
- Iz onog posebnog vra. - Uvijek je imala pri ruci filtrirane, prokuhane vode za pie: to je bio jedini nain kako
69
da izbjegnu brojne crijevne parazite, od kojih je gotovo svcukupno domae stanovnitvo patilu cijclug ~ivota.
Mohammed odlui zanemariti ustaljcno pravilo.
- Naravno - ree. Zatim ode u susjednu sobu i trenutak kasnije, vrati se s loniem vode. Jane mu zahvali i s
uitkom otpije malo vode. _
- Poslat u Halimu da ude po babicu - ree Mohammed. Halima je bila njegova ena.
- Hvala ti - ree Jane. - Reci joj da po~uri.
Mohammed ode. Imala je sreu to se pojavio on, a ne neki drugi mu~karac. Drugi bi odbili taknuti bolesnu
enu, ali Mohammed je bio drugaiji od njih. On je biu jedan od najznaajnijih gerilskih boraca i praktiki je bio
lokalni predstavnik pobunjenikog vode Masuda. Mohammed je imao samo dvadeset etiri godine, ali u ovoj
zemlji mladii njegove dobi nisu bili premladi da budu gerilske voe ili da imaju sina od devet godina. On se
kulovao u Kabulu, govorio je malo francuski i znao je da obiaji Doline nisu jedini oblik pristojnog ponaanja
na svijetu. Njegov je glavni zadatak bio organiziranje konvoja do Pakistana i natrag. Tim su putem stizale
ivotno vane poiljke oruja i municije za pubunjenike. S jednim od tih konvoja stigli su u Dolinu Jane i JeanPierre.
ekajui ponovni nailazak trudova, Jane se prisjeti tog stranog putovanja. Ona je dotad za sebe mislila da jc
zdrava, okretna i snana, te da je sposobna hodati cijeli dan bez velikog napora; meutim, nije predvidjela
oskudicu u hrani, strme uspone, grbave kamenite staze i iscrpljujui proljev. Povremeno su se kretali iskljuivo
nou, zbog straha od ruskih helikoptera. Mjestimice su imali neprilika s neprijateljski raspoloenim seljanima:
pla~ei se da konvoj ne privue Ruse, lokalno je stanovnitvo odbijalo prodati gerilcima hranu, ili bi se svi
posakrivali u kue i zakraunali vrata, ili bi uputili konvoj do neke livade ili vonjaka, nekoliko kilometara dalje,
gdje je toboe idealno mjesto za logorovanje, a onda bi se pokazalo da ta livada ili vonjak uope ne postoje.
70
Zbog ruskih napada na konvoje, Mohammed jc stalno mijenjao rute. Jean-Pierre je u Parizu bio dubavio
ameri~ke karte Afganistana koje su bile mnogo bolje od karata lo su ih imali pobunjenici, tako da je
Mohammed esto dolazio k njima u kuu da pogleda karte prije nego to pualje novi konvoj.
Zapravo, Mohammed je dolazio ee ncgo ~to jc doista bilo potrebno. Takoer se njoj ubraao ~ee nego to
su to obino inili afganistanski mukarci, a uz to je malo prec;sto oima traio njezin pogled i kriom
poglcdavao na njczino tijelo. Jane je mislila da je on zaljubljcn u nj u, udnosno barem je to bio, prije nego to je
njezina trudnoa postala uoljiva.
Ona je pak, tijekom onog razdublja kad je bila nesretna zbog Jean-Pierrea, osjetila da je Mohammed privlai.
$io je vitak i tamnoput, snaan i pun energije. Po prvi put u ivutu, Jane je osjetila da je privlai jedna
stopostotna muka ovinistika svinja.
Mogla se upustiti s njim u ljubavnu vczu. On je bio poboni musliman, kao i svi gerilski borci, ali Jane je
iskreno sumnjala da bi to neto izmijenilo. Jane je vjerovala u tonost onoga to je njezin otac katkad znao rei:
"Pobonost moe osujetiti bojaljivu elju, ali nita ne moe stati na put pravoj pohoti." Ta njegova uzreica
naroito je Ijutila njezinu mamu. Ne, u ovoj je puritanskoj seljakoj zajednici preljub bio isto tako est kao bilo
gdje drugdje u svijetu, to je Jane vrlo brzo saznala sluajui ogovaranja ena na obali rijeke, kad bi dolazile po
vodu ili se kupale. tovie, Jane je ak znala kako se to ovdje izvodi. Mohammed joj je to rekao. "Tamo, iza
zadnje vodenice, moe u sumrak gledati ribe kako skau ispod vodopada", rekao joj je jednog dana. "Ponekad
odlazim tamo da ih lovim." ene su u sumrak sve bile zauzete kuhanjem, a mukarci su sjedili u dvoritu
damije, puei i priajui: ljubavnike ne bi mogli sluajno otkriti tako daleko od sela, a nikome ne bi izgledalo
udno to nema Jane i Mohamrneda.
Jane je prilino mamila pomisao da s ovim lijepim, primitivnim plemenskim ratnikom vodi ljubav kraj vodopada, ali je onda ostala u drugom stanju i kad juj je potom
71
Jean-Pierre priznao koliko se boji da je ne izgubi, odluila je svu svoju energiju posvetiti tume da njihov brak
uini uspjenim. I tako nikad nije otila do vudopada, a kad je postalo vidljivo da je trudna, Mohammed je
prestao pogledavati na njezino tijelo.
Moda je upravo ta njihova latentna intimnost osokolila Mohammeda da ue u dvorite i da joj pomognc, jcr
drugi bi mukarci to sigurno odbili uiniti i moda bi sc ve na vratima okrenuli i otili. Ili je moda to uinio
zbug Muse. Mohammed je imao samo jednog sina, i tri keri, i vjcrojatnu je sad osjeao nepodnoljivo golem
dug prema Jane. Danas sam stekla jednog prijatelja i jednog neprijatelja, pomislila je: Mohammcda i Abdullaha.

Bolovi su iznova pocli i ona shvati da se ovaj put odmarala due nego obino. Zar su trudovi postali
neredoviti? Zato? Jean-Pierre joj nije nita o tomc rekao. Meutim, on je ginekologiju uio prije tri ili etiri
godinc i dosta je toga ve zaboravio.
Ovi su trudovi bili najgori dosad i kad je bol popustila, Jane osjeti muninu i drhtavicu. to je s babicom? Mohammed je sigurno poslao enu da je dovede, on to sigurno ne bi zaboravio, niti bi se predomislio. Ali, hoe li
ona posluati mua? Naravno da hoe, afganistanske cne uvijek slu~aju svoje mueve. Medutim, mogla je ii
polako, priati usput s drugim enama, ili ak svratiti kod nekog na ~alicu aja. Ako u Dolini pet lavova ima
preljuba, onda sigurno ima i ljubomore, a Halima je morala znati, ili barcm slutiti, kakvi su osjeaji njezina mua
prema Jane; ene to uvijek osjete Moda e je razljutiti io se od nje trai da tri po pomo~ za svoju suparnicu,
tu egzotinu, bjeloputu i obrazovam strankinju koja joj je oarala mua. Jane se odjednom rasrd na
Mohammeda, ali i na Halimu. Ja nisam nita loeg uinila pomisli. Zato su me svi napustili? Zato moj mu nije
sac kraj mene?
Kad su poeli novi trudovi, ona brizne u pla. Ovo jed nostavno nadilazi njene snage.
i, ; ~ 72
- Ne mogu vie - ree glasno. Tresla ju je estoka drhlavica. Pocljcla je da umre prije ncgo ~w bolovi pvstanu
jai. - Mamice, pomozi mi, mamice - jecala je.
Odjednom osjcti kako je grli ncka snana ruka i zaW je neki enski glas kako joj tiho mrmlja na uho
nerazumljive, ali umirujue rijei na jeziku dari. Ne otvarajui oi, Jane se uhvati za tu cnu, plaui i viui od
bola dok jc gr~cnjc postalo jo~ ee, i drala se tako za nju sve dok bolovi napokon nisu poeli jenjavati, odvc
sporo, ali uz nekakav osjeaj konanosti, kao da bi to mogli biti posljednji, ili moda posljednji tako strani
trudovi.
Pogledala je uvis i ugledala mirne smede oi i kao orah smee obraze stare Rabie, seoske babice.
- Bog bio s tobom, Jane Debout.
Jane osjeti olak~anje, kao da joj je netko skinuo s lea straan teret.
- I s tobom, Rabia Gul - zahvalno proape. - Da li su bolovi esti?
- Svaku minutu, ili dvije. Jedan drugi enski glas ree: - Dijete e oi ranije.
Jane okrene glavu i ugleda Zaharu Gul, babiinu snahu, djevojku njenih godina, rasko~nih oblina, valovite,
gotovo crne kose i irokih, nasmijanih usta. Od svih ena u sclu, Zahara je bila jedina za koju je osjeala da joj
je nekako bliska.
- Drago mi je da si ti tu - rekla je. Rabia ree:
- Naprezala si se nosei Musu uzbrdo i to je izazvalo porod.
- Samo to? - ree Jane.
- To je vie nego dovoljno.
Znai, one ne znaju za okraj s Abdullahom, pomisli Jane. Oigledno, mula je odluio da o tom ne govori.
- Hou li prirediti sve to treba? - upita Rabia.
- Da, molim te. - Sam Bog zna kakvoj li se vrsti primitivne ginekologije izlaem, pomisli Jane, a1i ne mogu to
sama obaviti, jednostavno ne mogu.
73
- Hoe da Zahara skuha malo aja - upita je Rabia. - Da, molim. - U tom, barem, ncma praznovjcrja.
ene se dadu na posao. Ve sama njihova prisutnost bila je dovoljna da se Jane pone bolje osjcati. Kako je to
lijcpo, mislila je, to je Rabia traila doputenje da joj pomugne. Zapadnjaki bi lijenik uao i preuzeo
komandu bez pitanja, kao da je u svojoj kui. Rabia obavi ritual pranja ruku, zazivlj ui proroke da joj podare
rumene obraze, to je znailo: uspjeh, a zatim je iznova, jo jednom, temeljito oprala ruke sapunom i u mnogo
vode. Zahara je donijela posudu s divljom rutvicom i Rabia je prosula aku sitnih, tamnih sjemenki po
raspaljenom ugljevlju. Jane se sjeti da je ula govoriti kako miris spaljene rutvice navodno tjera zle duhove.
Tje~ila se milju da e jetki dim, ako nita drugo, barem otjerati muhe.
Rabia nije bila samo obina babica. Primaljstvo je, dodue, bilo njezin glavni posao, ali je ona takoder
ljekovitim travama i aranjem pomagala enama koje nisu mogle zanijeti. Imala je i ncke svoje metodc za
sprceavanjc zaca i izazivanje pobaaja, ali je za tim bila mnogo manja putranja: afganistanske su ene
openito eljele mnogo djece. Po Rabiu su slali u sluaju bilo kakve "enske" bolesti. I obino bi nju zvali da
opere mrtvaca, jer se to, ba kao i pomaganje pri porodu, smatralo neistim poslum.
Jane ju je promatrala kako se kree po sobi. Rabia je vjerojatno bila najstarija ena u selu, mogla je imati negdje
oko ezdeset godina. Bila je niska rastom, jedva kuji c;entimetar preko metra i pedeset, i jako mrava, kao to je
to ovdje bila veina. Naborano smcdc lice okruivala j~ ,ijcda kosa. Kretala se tiho, a njezine koate stare ruke
bile su vje~te i precizne.
Njihov je medusobni odnos zapoeo s nepovjerenjem i neprijateljstvom. Kad ju je Jane upitala koga zove u
sluaju tekog poroda, Rabia je odbrusila: "Da ne uje zloduh, kod mene nema tekih poroda i jo mi nikad nisu
umrli ni majka, ni dijete." Medutim, kasnije je Jane, kad bi joj dole ene s manjim menstrualnim problemima ili

s uobiajenim trudnikim tegobama, sve takve bolesnice slala staroj babici, umjesto da itti prepie neki praak,
te su tako njih dvije puele
i ~ ~ 74
suraivati. Rabia je dola k Jane da jc upita za savjct u vezi s jednom rodiljom kod koje je dolo do vaginalnc
infekcije. Jane ju je snabdjela penicilinom i uputila je kako e ga upotrebljavati. Primalji je silno porastao ugled
kad sc raulo da su joj povjerili zapadnjake lijekove pa joj je Jane slobodno mogla rei, bez straha da e se
starica uvrijediti, kako je vjerojatno ona sama prouzroila tu infekciju svojom metodom manualne lubrikacijc
rodnice.
Otada je Rabia poela dolaziti u ambulantu jedanput ili dvaput tjedno, da porazgovara sa Jane i da jc promatra
kako radi. Jane je te njezine posjcte iskoristila da joj, onako usput, objasni neke stvari, kao na primjer: zato ona
tako esto pere ruke, zato sve instrumente stavlja nakon uporabe u kipuu vodu i zato dojenadi koja boluju od
proljeva daje tako mnogo tekuine.
Zauzvrat, Rabia je njoj otkrila neke svoje tajne. Jane je zanimalo to Rabia stavlja u svojc napitke i za neke je
sastojke ak mogla pretpostaviti na koji nain djcluju: primaljini lijekovi za poveanje plodnosti sadravali su
zeji mozak ili maju slezenu, to je moglo predstavljati izvor hormona koji su organizmu nedostajali zbog
poremeaja u metabolizmu; dok su mctvica i maja trava, koje je Rabia stavljala u mnoge svoje napitke,
vjerojatno pomagale da se pacijentice oiste od infekcija koje su spreavale zaee. Rabia je takoder imala jednu
ljekariju koju su ene davale impotentnim muevima, ali tu nije bilo nikakve dvojbe o nainu djelovanja: ta je
ljekarija sadravala opijum.
Nepovjerenje je postupno ustupilo mjesto opreznum uzajamnom potovanju, ali Jane nije nijednom zatraila od
Rabie savjete u vezi s vlastitom trudnoom. Jedno je priznati da njezina mjeavina folklora i vradbina moe biti
djclotvorna kod afganistanskih ena, ali da se sama izloi tome, to je ipak neto sasvim drugo. Osim toga, Jane
je oekivala da e Jean-Pierre biti uz nju kad bude raala. Zato je, kad ju je Rabia pitala za poloaj djeteta, te joj
propisala vegetarijansku dijetu za ensko dijete, jasno i odluno izjavila da e se u svojoj trudnoi drati
zapadnjakih obiaja. Rabia je izgledala povrijedena, ali je s dostojanstvom prihvatila
75
;i ~ a:
~i f,,;~
!:f
njezinu odluku. A sad je Jean-Picrre u Khawaku, a Rabia jc ovdje i Jane je presretna to e uz nju biti ta starica
kuja je porodila na stotine ena, a usto i sama rodila jedanaestoro djece.
Ve neko vrijeme nije imala bolove, ali je u zadnjih nekoliko minuta, dok je promatrala Rabiu kako se tiho kree
po sobi, poela osjeati neto novo: izrazit osjeaj pritiska u trbuhu, popraen jakim podraajem da tiska.
Pudraaj je postao neizdriv i ona pone tiskati. Glasno je stcnjala, ali ne od boli nego od naprezanja.
ula je, kao iz daljine, Rabiu kako govori: - Poinje. To je dobro.
Nakonstanovitogvremena, podraaja je nestalo. Zahara joj donese alicu zelenog aja. Jane se uspravi i sjedne,
te zahvalno pone srkati aj. Bio je topao i jako zasladen. Zahara i ja smo istih godina, pomisli Jane, a ona je vc
izrodila etvoro djece, ne raunajui pobaaje i mrtvorodenad. Medutim, ona je jedna od onih ena kojc
izgledaju upravo nabijene ivotnom energijom, poput zdravih mladih lavic;a. Ona e vjerojatno roditi ju
nekoliko djece. Onih prvih dana nakon dolaska, kad su se druge ene veinom drale sumnjiavo i neprijateljski,
Zahara joj je pristupila s otvorenum znatieljom, a kasnije je jo saznala da Zaharu ljute neki nerazumni obiaji i
tradicije Doline, te da arku ~cli nauc`.iti od stranaca sve to moe o zdravlj u, njegovanj u djece i ishrani. Stoga
Zahara nije postala samo njezinom prijatcljicom, nego i udarnom snagom njezinog programa zdravstvcnug
prosvjeivanja.
Medutim, sad je na nju doao red da naui afganistanske metode. Gledala je Rabiu kako prostire po podu komad
tanke plastike (to li su upotrebljavali u vrijeme kad nije posvuda bilo plastinog otpada?) i kako ga -ratim
prekriva slojem pjeskovite zemlje, koju je Zahara donijela izvana u vedru. Zatim je Rabia razastrla na podu
komad platna i po njemu poslagala svoj primaljski pribor. Jane je zadovoljno uzdahnula kad je vidjela iste
pamune krpe i novu britvicu, jo uvijek u papirnatom omotu.
76
Iznova joj se vratila potreba da tiska i Jane zatvori oi, kako bi se bulje konccntrirala. Zapravu, to je nijc b~ljelo,
vie je sliilo na nekakvu nepojmljivu, udovinu zaepljenost. Ustanovila je da joj je lake ako stenje dok se
napinje i ~cljcla je starici objasniti da ne jei zbog bolova, ali je odvc bila zaokupljena tiskanjem da bi mogla
govoriti.
U sljedeoj pauzi Rabia klekne pokraj nje i razvce joj uzicu na hlaama, a zatim ih paljivo svue.
- Da Ii moda eli pustiti vodu prije nego te operem? upita.
- Da.
Rabia joj pomogne da ustane i ode iza paravana, a zatim ju je pridravala za ramena dok je ona sjedila na nonoj
posudi.

Zahara donese zdjelu tople vode i iznese nonu posudu. Rabia opere Jane. Oprala joj je trbuh, bedra i intimne
dijelove tijela, poprimivi po prvi put ustro odluno dranjc profesionalne primalje. Zatim je Janc ponovo lcgla.
Rabia je jo~ jednom oprala ruke i posuila ih. Pokazala jc Janc posudicu s nekakvim modrim prakom, bakrenim
sulfatom, pretpostavljala je Jane, i rekla:
- Ova boja plai zle duhove. - to e s tim uiniti?
- Stavit u ti malo toga na elo.
- U redu - ree Jane, zatim doda: - Hvala ti.
Rabia juj namae malo praka na elo. Nemam nita protiv aranja kad je bezopasno, pomisli Janc, ali to e ona
uiniti ako se pojavi neki pravi medicinski problem? I koliko je, zapravo, tjedana ranije poeo porod?
Jo uvijek je bila zaokupljena tim brigama kad su poeli novi trudovi, tako da nije bila koncentrirana na to da
svojim upinjanjem prati val pritiska iznutra i zbog toga ju je ovaj put jako boljelo. Ne smijem se brinuti, pomisli,
moram se opustiti.
Kad su trudovi prestali, osjeala se iscrpljenom i prilino pospanom. Zatvorila je oi. Osjetila je kako joj Rabia
raskopava koulju, onu koju je tog poslijepodneva posudila od Jean-Pierrea. Sad joj se inilo kao da je to bilo
prije sto
77
, ~, a
i;
godina. Rabia joj je pocla masirati trbuh nekom vrstom maziva, vjerojatno maslom. Zabola joj je prstc u trbuh.
Jane otvori oi i ree:
- Ne poku~avaj pomaknuti dijete.
Rabia kimne glavom, ali nastavi opipavati: jednom je rukom pipala izboeni vrh, a drugom donji dio trbuha.
- Glava je dolje - ree napokon. - Sve je u redu. Ali dijetc e vrlo brzo doi. Sad treba ustati.
Zahara i Rabia pomognu Jane da stane na noge i prijede dva koraka do polivinila posutog zemljom. Rabia joj
zade ira leda i ree:
- Stani mi na noge.
Jane poslua, iako joj nije bila jasna logika tog zahtjeva. Rabia je zatim polako spusti u uanj, unuvi iza nje.
Znai, to je ovdanji poloaj za radanje.
Sjedni
na
mene
ree
Rabia.
Ne
boj
se,
mogu
te
drati.
Jane
se
svom
teinom
spusti
na
stariina
bedra.
Taj
je
poloaj bio iznenadujue udoban i umirujui.
Jane osjeti kako joj se miii ponovo zateu. Ona stisne zube i potisne nadolje svim silama, stenjui. Zahara je
unula ispred nje. Neko vrijeme ni na to drugo nije mislila nego na pritisak u trbuhu. Napokon je pritisak
popustio i ona se mlitavo zavali, iscrpljcna i napola usnula, putajui da Rabia nosi svu njezinu teinu.
Kad je stezanje ponovo poelo, pojavila se nova bol, otro arenje u preponama. Zahara odjednom ree:
- Dolazi.
- Nemoj sad tiskati - ree Rabia. - Pusti da dijcte ispliva van.
Pritisak popusti. Zahara i Rabia su zamijenilc mjcsta i sad je Rabia uala medu njezinim nogama, pozorno
motrei. Pritisak se ponovo javi. Jane stisne zube.
- Ne tiskaj - ree Rabia. - Budi mirna. - Jane se pokua opustiti. Rabia je pogleda, podigne ruku i dotakne joj
lice, govorei: - Ne stii zube. Olabavi usta. - Jane pusti da joj brada mlitavo padne i otkrije da joj to pomae da
se opusti.
Onaj se osjeaj arenja ponovo javi, jae nego ikad i Jane shvati da je dijete ve gotovo izilo: osjeala je
glavicu kako
78
se gura, irei joj otvor rodnice do nemoguih razmjera. Kriknula je od bola, i odjednom je bol popustila, te za
trenutak nije osjeala ba nita. Pogleda dolje. Rabia posegne rukama medu njena bedra, zazivajui glasno
imena proroka. Kroz maglicu suza Jane ugleda ne~to okruglo i tamno medu dlanovima primalje.
- Ne vuci - ree Jane. - Ne vuci glavu. - Neu - odvrati Rabia.
Jane ponovo osjeti pritisak. U tom trenutku Rabia ree: - Potisni malo za rame. - Jane sklopi oi i njcnu potisne.
Nekoliko trenutaka kasnije, Rabia ree:
- Sad drugo rame.
Jane se napne, a onda osjeti golemo olakanje i shvati da je dijete rodcno. Poglcda dolje i ugleda siuno tijclo
na Rabijinoj ruci. Koa mu je bila naborana i mokra, a glava pokrivena mokrom crnom kosom. Pupana je vrpca
izgledala nestvarno: debcli, modri konop koji je pulsirao poput vene.
- Je li sve u redu? - upita Jane.
Rabia joj nije odgovorila. Napuila je usnice i puhnula na zguvano, nepomino lice djcteta.
Oh, Boe, mrtvo je, pomisli Jane.
- Je li sve u redu? - ponovi jo~ jednom.

Rabia ponovo puhne i dijete otvori siuna usta i zaplae. - Oh, hvala Bogu, ivo je - ree Jane.
Iabia dohvati istu pamunu krpu i obri~e djetetu lice. - Je li normalno? - upita Jane.
Rabia napokono progovori. Pogleda Jane u oi, nasmije~i se i ree:
- Da. Ona je normalna.
Ona je normalna, ponovi Jane u sebi. Ona. Stvorila sam djevojicu. Djevojicu.
Odjednom osjeti da je potpuno iscrpljena. Ni trenutka due nije mogla ostati u ovom poloaju.
- Hou lei - ree.
Zahara joj pomogne natrag do madraca i naslae jastuke iza nje, tako da je zapravo sjedila, a kroz to je vrijeme
Rabia drala dijete, koje je jo uvijek bilo pupkovinom vezano za
79
Jane. Kad se Jane smjestila, Rabia je poela njeno brisati dijete pamunim krpama.
Jane primijeti da je pupana vrpca prestala pulsirati, te da se skvrila i pobijelila.
- Moe~ prerezati pupkovinu - ree Rabiji.
- Mi uvijek ekamo da izide postcljica - ree Rabia. - Molim te, uini to sada.
Stariino je lice izraavalo sumnju, ali je posluala. Uzela je s onog svog platnenog "stota" komad bijcle uzice i
svezala je oko pupkovine, nekoliko centimetara iznad djetetova pupka. Trebala je svezati blie, pomisli Jane, ali
nije vano.
Rabia razmota novu britvicu.
- U ime Alaha - ree i preree pupanu vrpcu. - Daj mi je - ree Jane.
Rabia joj prui dijete, govorei: - Nemoj je pustiti da sisa.
Jane je znala da Rabia nije u pravu.
- To pomae da izie posteljica - ree. Rabia slegne ramenima.
Jane poloi dijete licem prema grudima. Bradavice su joj bile ispupene i vrlo osjetljive, kao onda kad bi ih
Jean-Pierre Ijubio. Kad je bradavica dotakla djetetov obraz, djevojica reileksnim pokretom okrene glavu i
otvori malena ustaca. im joj je bradavica ula u usta, poela je sisati. Jane se zaprepasti kad je otkrila da to u
njoj izaziva osjeaj seksualne naslade. U prvi tren je bila okirana i bilo joj je neugodno, ali onda pomisli: Ba
me briga.
Odjednom ponovo osjeti stezanje u trbuhu. Poslua poriv da se napregne i os jeti kako iz n je izlazi placenta,
sluzavi mali porod. Rabia briljivo zamota posteljicu u krpu.
Djevojica je prestala sisati i izgledalo je kao da je zaspala.
Zahara prui Jane alicu vode. Ispila ju je u jednom gutljaju. Izvanredno joj je prijala. Zatrai jo~.
Sve ju je boljelo i bila je krajnje isc;rpljena, ali u isti mah blaena od sree. Pogleda dolje, na siunu djevojicu
koja joj je mirno spavala na grudima, te osjeti kako i nju hvata san.
- Mi emo umotati malu - ree Rabia.
80
Jane podigne djevojicu, bila je lagana poput lutke, i prui je starici.
- Chantal - ree, sputajui je Rabiji na ruke. - Zvat e se Chantal. - I potom sklopi oi.
81
5.
Ellis Thalcr je od Washinbtona do New Yorka Ictio avionom medugradske linijc kompanije Eastern Airlines. Na
aerodromu La Guardia uzco je taksi do hotel Plnza u centru New Yorka. Taksi ga je iz Pete avenije dovezao do
ulaza u hotel. Ellis ude unutra. U predvorju skrenc lijevo i ode do dizala na strani 58. ulice. Ncki mukarac u
tamnom, uredskom odijelu i jedna ena s vreicom iz robne kue Saks uli su zajedno s njim u dizalo. Mukarac
je iziao na sedmom katu. Ellis izide na osmom. ena se odvezla daljc. Ellis je, potpuno sam, hodao niz dugaki,
mrani hotclski hodnik, sve dok nije doao do dizala na strani 59. ulice. Spustio se u prizemljc i iziao iz hotela
kroz ulaz na 59. ulici.
Ustanovivi tako da ga nitko nc prati, zaustavio jc talcsi na Aveniji Central Park South, odvezao se do stanice
Penn i ukrcao u vlak za Douglaston, u Queensu.
Dok se vozio vlakom, neprestano je u sebi ponavljao nekoliko stihova iz Audenove Uspavanke:
Urijeme i groznice sagore Svojstvenu ljepotu Ozbiljne djece, a grob potvrduje prolaznost djeteta.
~a i, ; tY
f
Prolo je vie od godine dana otkako se u Parizu predstavljao za mladog amerikog pjesnika, ali jo nije izgubio
osjeaj za dobar stih.
8z
Nastavio jc provjeravati da li ga pratc jcr ovaj put se radilo o stvarima koje njcgovi neprijatclji nikako nisu
smjcli saznati. Siao je s vlaka u Flushingu i priekao na peronu idui vlak. Nitko drugi nije siao i ekao
zajedno s njim.

Zbog ovako temeljitih mjera opreza stigao je u Douglaston tek u pet popodne. Uputio se sa stanice ustrim
korakom i hodao oko pola sata, premeui putem u mislima nain na koji e nastupiti, rijei koje e izgovoriti i
razliite reakcije koje moe oekivati.
Doao je do jedne ulice u predgradu iz koje se otvarao vidik na zaljev Long Island Sound, te zastao ispred jedne
male, skladne kuice, sagradene toboe u tudor-stilu: s lanim zabatima i prozorom od raznobojnog stakla na
jednom zidu. Na prilaznom putu stajao je mali japanski automobil. Kad se uputio stazom prema kui, ulazna
vrata je otvorila jedna plavokosa djevojica od otprilike trinaest godina.
- Zdravo, Petal - pozdravi je Ellis. - Zdravo, tata - odgovori ona.
On se nagne da je pol jubi, osjcajui kao i uvi jek istudobno ar ponosa i gr krivnje.
Promatrao ju je. Ispod majice s portretom Michaela Jacksona djevojica je nosila grudnjak. Ellis je bio prilino
siguran da je to neto sasvim novo. Odnio me vrag ako se Petal ne pretvara u enu, pomislio je.
- Hoe li ui na trenutak? - uljudno je upitala. - Naravno.
Poao je za njom u kuu. Odostrag je izgledala enstvenije. Podsjetila ga je na njegovu prvu curu. Njemu je tada
bilo petnaest, a ona nije bila mnogo starija od Petal... Ne, ekaj, pomisli Ellis, bila je mlada, imala je dvanaest
godina. A ja sam joj zavlaio ruku pod demper. Neka Bog sauva moju ki od petnaestogodinjaka.
Uli su u malu, urednu dnevnu sobu. - Hoe li sjesti? - upita Petal.
Ellis sjedne.
- to ti mogu ponuditi?
- Opusti se - ree joj Ellis. - Ne mora biti toliko uljudna. Ja sam tvoj tata.
83
4 " ' '9
h,
Djevojica je izgledala zaW dena i zbunjena, kao da su je ukorili zbog neeg za to ona uope nije znala da je
pogreno. Trenutak kasnije ree:
- Moram jo samo oetkati kosu. Onda moemo ii. Ispriaj me naas.
- Naravno - ree Ellis. Ona izide. Bila mu je muna njezina uljudnost. To je bio znak da je on za nju jo uvijek
stranac. Jo mu nije uspjelo da postane normalnim lanom njezine obitelji.
U proteklih godinu dana, otkako se vratio iz Pariza, vidao se s njom najmanje jedanput mjeseno. Katkad bi
proveli zajedno cijeli dan, ali najee bi je on samo izveo negdje na veeru, to e uiniti i danas. Da bi proveo
s njom taj jedan sat, morao je putovati punih pet sati uz najstroe mjere predostronosti, ali ona to, naravno, nije
znala. Cilj koji je sebi postavio bio je skroman: elio je da bez mnogo uznemiravanja i bez drame zauzme malo,
ali stalno mjesto u ivotu svoje keri.
To je znailo da mora promijeniti vrst posla kujim se bavio. Odrekao se rada na terenu. Njegovi su
pretpostavljeni bili vrlo nezadovoljni tom njegovom odlukom: dobri tajni agenti su rijetki (lo~ih ima na stotine).
I on je nerado donio tu odluku jer je osjeao da je duan iskoristiti dar koji posjeduje. Ali nikad ne bi uspio da
ga Petal zavoli, ako bi svake godine, ili tako nekako, nestajao u nekom dalekom kutku svijeta, a pritom joj ne bi
mogao rei ni kamo ide, ni koliko e dugo izbivati. Osim toga, nije se mogao izlagati opasnosti da pogine upravo
sada, kad se ona poela navikavati na njega i voljeti ga.
Nedostajali su mu uzbudenje, opasnost, uzbudljivost lova i osjeaj da obavlja vaan posao koji nitko drugi ne bi
mogao tako dobro obaviti. Meutim, odve dugo su sve njegove emocionalne veze bile kratke i prolazne, a
otkako je izgubio Jane, osjeao je potrebu za barem jednom osobom ija e ljubav biti trajna.
Dok je ekao, u sobu ude Gill. Ellis ustane. Njegova biva ena djelovala je svjee i sabrano u bijeloj ljetnoj
haljini. On poljubi njezin prueni obraz.
84
- Kako si? - upita ga. - Kao i uvijek. Ti?
- Ja imam neopisivo puno posla. - Pocla mu je zatim, prilino podrobno, priati i;to sve radi. Kao i obino, Ellis
se iskljui. Bila mu je draga, ali smrtno dosadna. udno mu je bilo i pomisliti da je neko njome bio oenjen.
Medutim, ona je bila najljepa djevojka na anglistici, a on je bio najpametniji deko, a bila je 1967. godina,
vrijeme kad su svi pu~ili travu i kad sesvata moglo dogoditi, naroito u Kaliforniji. Vjenali su se u bijelim
haljama, na kraju prve godine studija, a netko je svirao Svadbeni mar na sitaru. Onda je Ellis pao na ispitima i
bio izbacn s koleda, a zatim je doao poziv za vojsku i umjesto da pobjegne u Kanadu ili vedsku, on je
pokorno oti~ao u rcgrutni ured, kao janje na klanje, ~to je iznenadilo svakoga osim Gill jer je ona tada ve bila
svjesna toga da se njihov brak nee odrati i samo je ekala da vidi kako se Ellis kani izvui.
Leao je u bolnici u Saigonu, gdjc se oporavljao od rane u listu, naje~e povrede pilota helikoptera, budui da
je sjedalo pilota bilo oklopljeno ali pod nije, kad je rastava postala pravomona. Netko mu je bacio obavijest o
tome na krevet dok je on bio u zahodu i on ju je tu naao kad se vratio, zajedno s odlijem za hrabro dranjc u
borbi, dvadeset petim po redu (tih su se dana medalje dijelile akom i kapom). Upravo sam saznao da sam
rastavljen, rekao je, a vojnik u susjednom krevetu mu je odgovorio: Oz6iljno? Hoemo li se malo kartati?

Ona mu nita nije rekla za dijete. On je to otkrio nekoliko godina kasnije, kad je ve postao pijun i kad je za
vjebu poku~ao ui u trag Gill te saznao da ona ima dijete, ije ime Petal nedvojbeno potjee iz kasnih
ezdesetih i mua po imenu Bernard, koji posjeuje jednog specijalistu za lijeenje steriliteta. Odluka da mu
zataji Petal bila je jedina stvarna podlost koju mu jc Gill ikad napravila, pomisli Ellis, iako ona ~ uvijck tvrdi
da je to napravila za njegovo vlastito dobro.
Inzisti~p,(e na tome da s vremena na vrijeme vida Petal i postigao je d~djevojica prestane Bernarda zvati
"tata". Ali
85
nije pokuavao postati sastavnim dijelom njihova obiteljskog ivota, barem ne do prole godine.
- Hoe li uzeti moja kola? - pitala je Gill. - Ako ti ne smeta.
- Naravno.
- Hvala. - Biio mu je ncugodno posudivati od nje automobil, ali bi putovanje kolima od Washingtona predugo
trajalo, a nije elio esto unajmljivati kola na ovom podruju jer bi njegovi neprijatelji to sigurno jednog dana
otkrili u kartotekama agencija za iznajmljivanje automobila ili podacima kompanija ije kreditne kartice
posjeduje, a u tom bi sluaju ve bili na putu da otkriju Pctal. Alternativa bi bila koristiti drugi identitet svaki put
kad unajmljuje auto, ali identiteti su skupi i Agencija ih nijc sprcmna pribavljati obinim slubenicima. I tako je
posudivao njezinu hondu ili bi se vozio taksijem.
Petal se vrati u sobu, s oetkanom plavom kosom koja joj je meko padala s ramena. Ellis ustane.
- Kljuevi su u kolima - dobaci Gill.
- Ti uskoi u kola. Ja u odmah doi - Ellis ree Petal. Petal izide. Zatim se obrati Gill: - Htio bih je pozvati u
Washington preko vikenda.
Gill je odgovorila ljubazno, ali odluno:
i - Ako ona eli ii, naravno da moe, ali ako ne eli, ja ju ' neu prisiljavati.
Ellis kimne glavom.
- To je u redu. Dovidenja.
f
Odvezao
je
Petal
u
kineski
restoran
u
Little
Nec;ku.
Voljela
je
kinesku
kuhinju.
Sad,
kad
je
bila
izvan
kue,
malo
'
se
opustila.
Zahvalila
je
Ellisu
za
pjesmu
koju
joj
je
poslao
za
rodendan.
- Nitko od mojih znanaca nijc nikad dobio pjesmu za roendan - rekla je.
Nije bio siguran da li je to dobro ili loe.
- Nadam se da je to bolje od estitke sa slikom slatke makice.
"i P
& " wl.
86
- Da. - Nasmijala se. - Sve moje prijateljic:c misle da si ti tako romantian. Nastavnica iz cnglcskoga me pitala
da li si nekad neto objavio.
- Nikad nisam napisao neto to bi bilo duvuljnu dubro da se objavi - odgovori on. - Jo~ uvijek ti se svida
engleski?
- Puno vie od matematike. Matematika mi je b~rozna. - to sad radite na engleskome? Neke drame'?
- Ne, ali ponekad itamo pjesme. - Da li ti se neka posebno svida? Ona se na trenutak zamisli.
- Svida mi se ona o sunovratima.
Ellis kimne glavom. - I meni.
- Zaboravila sam tko ju je napisao. - William Wordsworth.
- Ah da, tono. - Jo neka?
- Ne, zapravo. Vie volim muziku. Da li se tebi svida Michael Jackson?
- Ne znam. Nisam siguran da sam uo njegove pjesme.
- Strano je sladak. - Ona se zahihoe. - Sve su moje prijateljice lude za njim.
U njezinim godinama pripadnost grupi vrnjaka najvanija je stvar u ivotu.
- Volio bih jednom upoznati neke od tvojih prijatelja ree.
- Oh, tata - ree ona prijekorno. - Tebi se to ne bi svid jelo, to su samo curice.
Osjeajui se blago odba~enim, Ellis se neko vrijeme posveti jelu. Popio je au bijelog vina: ostale su mu
navike koje je stekao u Francuskoj.
Kad je zavrio s jelom, ree:
- Sluaj, neto sam mislio. Zato ti jedan vikend ne bi do~la k meni u goste? Let do Washingtona traje samo
jedan sat, a mogli bismo se lijepo provesti.
Izgledala je zateena njegovim prijedlogom. - A ~to ima u Washingtonu?
87

- Pa, mogli bismo razgledati Bijelu kuu, vidjeti gdje to ive nai predsjednici. Pa onda, Washington ima
nekoliko muzeja za koje kau da su najbolji na svijetu. Osim toga, nikad nisi vidjela moj stan. Imam dvije
spavae sobe... - On zauti. Vidio je da nju to ne zanima.
- Oh, tata, ne znam - ree ona. - Subotom i ned jcljom sam uvijek tako zauzeta... zadae, pa zabave, pa
kupovanje, pa baletna kola i svata...
Ellis sakrije razoaranje.
- Nemoj se zbog toga brinuti - ree. - Moda e moi doi jednom kad ne bude toliko zauzeta.
- Da, jasno - ree ona s vidnim olakanjem.
- Mogao bih kroz to vrijeme urediti ovu drugu spavau sobu pa ti onda moe doi kad god hoe.
- OK.
- Kakvom bojom da oliim zidove? - Ne znam.
- Koju boju najvie voli? - Mislim, ruiastu.
- Onda e soba biti ruiasta. - Ellis se prisili na smijeak. - Hajdemo.
U kolima, putem do kue, pitala ga je da li bi imao neto protiv toga da si ona probui ui.
- Ne znam - oprezno je odgovorio. - A to mama kae na to?
- Ona je rekla da e mi dopustiti ako se ti s time sloi. Je li to Gill rekla u elji da i njega ukljui u tu odluku ili
se samo htjela rijeiti odgovornosti?
- Moram rei da se meni ne svida ta ideja - ree Ellis. Moda si ipak jo malo premlada da pone po sebi buiti
rupe zbog ki<;nja.
- Da li misli da sam premlada da imam deka?
Ellis je htio rei "da". Ona je njemu izgledala daleko premlada. Meutim, nije ju mogao sprijeiti da odraste.
- Dovoljno si odrasla da izie~ s nekim djeakom, ali jo si premlada za ozbiljno hodanje - ree. Kriom baci na
nju pogled, da ulovi njezinu reakciju. Lice joj je imalo pod
88
smjeljiv izraz. Moda oni to vie ne zovu "hodati za ozbiijno", pomisli.
Kad su stigli do kue, na prilaznom jc putu stajao parkiran Bernardov ford. Ellis ostavi hondu iza nje;ga i ude s
Petal u kuu. Bernard je bio u dnevnoj sobi. Omalen rastom i vrlo kratko oiane kose, ouh njegovc keri bio je
dobroudan ovjek, bez mrvice mate. Petal ga jc oduevljeno pozdravila, bacila mu se oko vrata i izljubila ga.
Bernard je izgledao kao da mu je pomalo neugodno. Pozdravio je Ellisa Lvrstim stiskom ruke, govorei:
- Tamo dolje, u Washingtonu, jo uvijek sve funkcionira kako treba?
- Kao i uvijek - odgovori Ellis. Oni su mislili da on radi za ministarstvo vanjskih poslova, te da se njcgov posa0
sastojl iz itanja francuskih novina i asopisa i pripremanja dnevnog izbora tekstova za Francuski odsjek.
- Jesi li za pivo?
Ellisu se zapravo nije pilo pivo, ali je prihvatio jcr nije elio ispasti neljubazan. Bernard ode u kuhinju po pivo.
On je bio upravilelj kreditnog odsjcka u jednoj robnoj kui u centru New Yorka. Izgledalo je da ga Petal voli i
potuje, a on se prema njoj odnosio s mnogo njenosti i Ijubavi. On i Gill nisu imali druge djece: onaj specijalist
mu oito nije pomogao.
Bernard se vrati s dvije ae piva i pru~i jednu Ellisu.
- Ti sad idi i napii zadau - ree zatim djevojici. - Tata e se doi pozdraviti s tobom prije odlaska.
Ona ga ponovno poljubi i otri. Kad se dovoljno udaljila da ga ne moe uti, Bernard ree:
- Obino nije tako mazna. Kao da namjerno pretjerava kad si ti ovdje. Ja to ne razumijem.
Ellisu je, naprotiv, sve bilo jasno, ali zasad jo nije elio o tom razmiljati.
- Ne brini zbog toga - ree. - Kako posao?
- Nije loe. Visoke kamate nisu djelovale onako kako smo se bojali. Izgleda da su ljudi jo uvijek voljni posuditi
novac kako bi mogli kupovati stvari, barem u New Yorku. Sjedne i otpije malo piva.
89
Ellis je oduvijek imao osjeaj da ga se Bernard 6ziki boji. To se oitovalo u nainu na koji je ovaj ~ovjek
hcxiao po sobi, poput psa kojemu zapravo nije dopu~teno da bude u kui pa dobro pazi da uvijek bude barem
nekoliko centimetara izvan doma~aja gazdine noge.
Razgovarali su nekoliko minuta o ekonomiji; Ellis je popio pivo to je bre mogao, zatim je ustao i oprostio se.
Otiao je do podnoja stuba i viknuo:
- Zbogom, Petal. Izila je na vrh stuba.
- Smijem probuiti u~i?
- Mogu li jo malo razmisliti? - odvrati on. - Jasno. Zdravo.
Gill side.
- Odvest u te na aerodrom - ree. Ellis se iznenadi.
- Odlino. Hvala.
Kad su se izvezli na glavnu cestu, Gill ree:
- Rekla mi je da ne eli provesti vikend s tobom. - Tako je.

- Povrijedilo te, zar ne? - Zar se to vidi?

- Ja vidim. Ne zaboravi, bila sam udata za tebe. - Zastane. - ao mi je, Johne.
- Ja sam kriv. Nisam o svemu tome dovoljno razmiljao. Dok se ja nisam pojavio, imala je mamicu, taticu i
obiteljski dom, sve to jedno dijete eli. Mcdutim, ja nisam samo suvian. Svojom prisutnou, ja ugro~avam
njezinu sreu. Ja sam uljez, ja remetim ravnoteu njezina svijeta. Zato ona preda mnom grli Bernarda. Ona me s
time ne cli povrijediti. Ona to radi zato ~to se boji da bi mogla njegn izgubiti. Ja izazivam u njoj taj strah.
- Proi e je to - ree Gill. - Amerika je puna djece s dva tate.
- To nije nikakva isprika. Zajebao sam stvar i moram se s tim suoiti.
Ona ga ponovo iznenadi prijateljskim tapanjem po koljenu.
90
- Nemoj si previe prcdbacivati - ree. - Ti jcdnostavno nisi stvoren za brak. Znala sam to ve mjcsec dana
nakon vjenanja. Ti nisi elio kuu, posao, ~ivot u prcdgradu, djecu. Pomalo si udan. Upravo sam se zato u
tebe zaljubila i upravo zato sam te tako spremno pustila da ode. Vuljcla sam te zato to si bio drukiji, aav,
originalan, uzbudljiv. Ti si pripravan uiniti bilo to. Ali nisi obitcljski ovjck.
Ellis je utke sjedio dok je ona vozila i razmiljau o onome to mu jc rekla. To jc bilo prijateljski recno i on joj
je zbog toga bio duboko zahvalan; ali da li jc to stvarno tako? On misli da nije. Ja ne elim kuu u predgradu,
misliu jc, ali bih elio imati dom: moda neku vilu u Maroku, ili potkruvlje u Greenwich Villageu, ili mansardu
u Rimu. Ja ne ,elim enu koja e mi biti domaica, koja e kuhati, istiti, odlaziti u trgovinu i pisati zapisnik na
roditeljskim sastancima u ~koli; ali bih elio imati drugaricu, nekoga s kim bih mogau razgovarati o knjigama, o
filmovima, o poeziji, nekoga s kim bih uveer mogao priati. ak bih volio imati i djccu, i odgojiti ih tako da ih
zanima neto vie od Michacla Jacksona.
Nita od toga nije rekao Gill.
Ona
ugasi
motor
i
on
shvati
da
se
nalaze
ispred
terminala
kompanije
Eastern
Airlines.
Poglcda
na
sat:
osam
i
pedcset.
Ako
pouri,
jo
moe
stii
na
avion
koji
polijec
u
dcvct
sati.
- Hvala na vonji - ree.
-Tebi treba ena koja bi bila slina tebi, neka srodna dua - ree Gill.
Ellis pomisli na Jane.
- Susreo sam jednu takvu, jednom. - I to se dogodilo?
- Udala se za jednog zgodnog lijenika. - Je li taj lijenik lud puput tebe?
- Mislim da nije.
- Onda to nee dugo trajati. Kad se udala? - Prije otprilike godinu dana.
- Ah. - Gill je vjerojatno izraunala kako se upravo nekako u to vrijeme Ellis naglo poeo zanimati za svoju
ker, ali je bila toliko pristojna da to ne kae. - Posluaj moj savjet - rekla je. - Provjeri to je s njom.
91
Ellis izide iz auta.
- Nazvat u te uskoro. - Zdravo.
On zalupi vrata i ona se odveze.
Ellis pouri u zgradu terminala. Uspio je ui u avion minutu-dvije prije polijetanja. Kad je aviun uzletio, on nade
u depu na naslonu sjedala ispred scbe jedan novinski asopis i potrai izvjetaj iz Afganistana.
Paljivo je pratio ratna zbivanja otkako je od Billa u Parizu saznao da je Jane ostvarila svoju namjeru da ode
tamo sa Jean-Pierreom. Rat u Afganistanu nije vie bio vijest za prvu stranu. esto bi proao tjedan ili dva, a da
u novinama ne bi bilo ni rijci o tomc. Medutim, sada kad jc prckinuto zimsko zatije, u novinama se opct
poneto moglu nai, barem jedanput tjedno.
Ovaj je asopis donio analizu ruske situacije u Afganistanu. Ellis pone itati s ncpovjerenjem, jer jc znao da
mnoge takve lanke u asopisima lansira CIA: novinar bi dubio ekskluzivnu informaciju o procjeni neke
situacije na temelju izvjetaja agenata, a zapravo bi nesvjesno poslu~io kao kanal za lansiranje dezinformacije,
upuene obavjetajnoj slu~bi druge zemlje pa bi tako reportaa koju bi taj novinar napisao imala isto toliko veze
s istinum, koliko i neki lanaka u Pravdi.
Medutim, ovaj ~lanak nije djclovao kao dezinformacija. Javljao je o gomilanju ruskih trupa i oruja, to je znak
da se priprema velika Ijetna ofenziva. U Moskvi na ovo ljeto gledaju kao na odluujue: moraju ovc godine
unititi pokret otpora ili e biti prisiljeni da se na neki nain nagode s pobunjenicima. Ellisu se ovo inilo
loginim: provjcrit e jo to javljaju agenti CIA-e iz Moskve, ali imao je osjeaj da e se njihove procjene
slagati sa zakljucima ovog novinara.
Medu kljunim podrujima, koja e predstavljati glavne mete ruske ofenzive, u lanku je bila spomenuta dolina
Panisher.
Ellis se sjeti da je Jean-F.ierre govorio o Dolini pet lavova. U lanku je takoder bio spomenut Masud, voda ustanika. Ellis se prisjeti da je Jean-Picrre i o njcmu govorio.
92

Gledao je kroz prozor, promatrajui sunce kako zalazi. Nema sumnje, pomisli i osjeti gr straha, da e se Jane
ovog ljeta nai u ozbiljnoj opasnosti.
Ali to nije njegova briga. Sad je udata za drugoga. Uostalom, on tu ionako nita nije mogao uiniti.
Ponovo je svrnuo pogled na asopis, okrenuo stranicu i poeo itati lanak o Salvadoru. Avion je brujei letio
prema Washingtonu. Na zapadu je sunce zalo za horizont i spustila se tama.
Allen Winderman je pozvao Ellisa Thalera na ruak u riblji restoran na obali rijeke Potomac. Winderman je
zakasnio pola sata. Bio je tipian vaingtonski maher: tamnosivo odijelo, bijela koulja, prugasta kravata; gladak
i opasan kao morski pas. Budui da je ruak plaala Bijela kua, Ellis narui jastoga i au bijelog vina.
Winderman je naruio mineralnu vodu perrier i salatu. Sve se u vezi s Windermanom inilo prevrsto i
pretijesno: njegova kravata, cipele, njegova satnica i njegova samokontrola.
Ellis je bio oprezan. Nije mogao odbiti poziv predsjednikova pomonika, ali nije volio ovakve diskretne, neslubene rukove i nije mu se svidao Allen Winderman.
Winderman odmah prijee na stvar. - Potreban mi je va savjet - pone. Ellis ga prekine.
- Prije svega, moram znati da li ste obavijestili Agenciju 0 ovom naem sastanku. - Ako Bijela kua moda
planira neku tajnu akciju mimo znanja CIA-e, Ellis s tim ne eli imati nikakve veze.
- Naravno - odgovori Winderman. - to znate o Afganistanu?
Ellisa odjednom zazebe oko srca. Prije ili kasnije, u ovo e biti uvuena Jane, pomisli. Oni naravno znaju za nju:
ja to nisam tajio. Rekao sam Billu u Parizu da je kanim pitati da se uda za mene. Poslije sam nazvao Billa da
saznam je li doista otila u Afganistan. Sve je to ulo u moj dosje. Sad ovaj kukin sin zna za nju i sprema se
upotrijebiti to svoje znanje.
93
- Znam vrlo malo - oprczno rce, a onda se sjeti jcdne Kiplingove strofe i izgovori je:
Kad si ranjen i ostavljcn na visoravnima Afganistana, 1 kad ene izidu da te dokraja snsijeku,
Okreni se puci i raznesi sebi mozah 1 podi svom Bogu kao vojnik
Po prvi put mu se uini da je Windermanu ncugcxlno.
- Nakon to ste dvije godine izigravali pjesnika, vjerojatno znate mnogo stihova.
- Znaju ih Afganistanci - ree Ellis. - Svi su oni pjesnici, kao to su Francuzi gurmani, a Velani pjevai.
- Stvarno?
- Zato jer su nepismeni. Poczija je usmena umjetnika forma. - Winderman je postajao vidljivo nestrpljiv:
njegova satnica nije predvidala vrijeme za poeziju. Ellis nastavi: Afganistanci su divlji, ilavi, neobuzdani brdani
koji jo ive u plemenskom uredenju i jedva da su izili iz srednjeg vijeka. Navodno su kicno uljudni, hrabri
kao lavovi i nemilosrdno okrutni. I njihova je zemlja divlja, spr3ena suom i gola. to vi znate o njima?
- Afganistanci ne postoje - ree Winderman. - Postoj i est milijuna Patuna na jugu, tri milijuna Tadika na
zapadu, milijun Uzbeka na sjeveru i jo dvanacstak narodnosti s manje od milijun pripadnika. Suvremene
granice njima malo znae: Tadika ima u Sovjctskom Savezu, a Patuna u Pakistanu. Neki su od njih podijeljeni
u plemena. Oni su poput amerikih Indijanac;a koji sebc nikad nisu smatrali Amerikancima, nego Apaima,
Vranama ili Siouxima. I u svakom su trenu spremni pobiti se medusobno, kao to su spremni boriti se protiv
Rusa. Na je problem kako da ujcdinimo Apae i Siouxe protiv bljedolikih.
- Razumijem. - Ellis kimnc glavom. U sebi sc pitao: Ked e u sve to ukljuiti Jane? Ree: - Znai, glavno je
pitanje: Tko e biti Veliki poglavica?
- To je lako. Ahmed Shah Masud, u dolini Panisher, daleko je najsposobniji od svih gerilskih voda.
94
Dolina pet lavova. to to smjera, gadc ljigavi'1 Ellis se; ispitljivo zagleda u Windermanovo glatko izbrijano
lice. Winderman je hladnokrvno podnio njegovo zurcnje. Ellis upita:
- Zbog ega je Masud tako izuzetan?
- Veina pobunjenikih voda se zadovoljava da vladaju svojim plemenima, ubiru poreze i brane vladinim
predstavnicima pristup na njihov teritorij. Masud ini vie od toga. On izlazi iz svog planinskog uporita i
napada. Unutar njegova doma~aja nalaze se tri vane strateke toke: Kabul, glavni grad Afganistana; tunel
Salang na jedinoj cesti koja vodi od Kabula do Sovjetskog Saveza; te Bagram, najva~nija vojna zrana baza. On
je na takvu poloaju da moc nanijeti znaajne ~tete, a to i ini. Osim toga, teme;ljito jc prouio umijee
gerilskog ratovanja. itao jc Maova djela. On je vrlo vjerojatno najbolji i najinteligentniji vojskovoda u zemlji.
Povrh toga, on raspolae i financijskim sredstvima. U njegovoj je dolini rudnik smaragda. Smaragdi se prudaju u
Pakistanu, a Masud ubire deset posto od svake prodajc i tim novcem oprcma svoje borce. Dvadeset osam mu jc
godina i posjeduje karizmatsku linost, ljudi ga obo~avaju. I napokon, on je Tadik. Najbrojnija skupina su
Patuni, kojc svi ostali mrze i prema tome, vrhovni voda ne moe nikako biti Patun. Tadici su druga narodnost
po brojnosti. Postoji ansa da bi ih jedan Tad~ik mogao ujediniti.
- A mi elimo pomoi da dode do toga?
- Tako je. to ustanici budu jai, to e vie tete nanositi Rusima. Osim toga, jedan znaajan uspjch amerikih
obavjetajnih slubi dobro bi nam doao ove godine.

Windermanu i Ijudima njegove vrste nita ne znai to se Afganistanci bore za slobodu, protiv brutalnog
okupatora, pomisli Ellis. U Washingtonu moral nije u modi: jedino je vana igra oko moi. Da se Winderman
sluajno rodio u Lenjingradu, umjesto u Los Angelesu, opet bi bio jednako sretan, jednako uspjean i jednako
moan. I primjenjivao bi istu taktiku borei se na drugoj strani.
- to vi zapravo hoete od mene? - upita Ellis.
95
- Vae znanje i iskustvo. Postoji li nekakav nain na koj bi tajni agent mogao pomoi ostvarivanju saveza izmedi
razliitih afganistanskih plemena.
- Prctpostavljam da postuji - reve Ellis. Uto su donijcl jelo i prekinuli ga, te mu dali nckoliko trenutaka da
razmisli - Trebalo bi biti mogue, uz uvjet da postoji neto to oni el~ od nas, a pretpostavljam da bi to moglo
biti oruje.
- Tako je. - Winderman po~ne jesti, oklijcvajuc`i, popu ovjeka koji ima ir na elucu. lzmedu malih zalogaja
salate ree: - Oni trenutno kupuju oruje preko granice, u Pakis tanu. Jedino to tamo mogu dobiti su kopije
cngleskih, vik torijanskih puaka, odnosno, ak ne samu kopije, neg~ originalne primjerke, koji su stari sto
godina i jo puc:aju Usto jo kradu kalanjikovc od mrtvih ruskih vujnika Meutim, oajniki im je potrebno
malo artiljerijsko oruje protuavionski tupovi i rakcta zcmlja-zrak kojc sc lansiraju i ruke, kako bi mogli obarati
avione i hclikoptcre.
- Jesmo li im mi voljni dati to oru~je?
- Jesmo. Ali ne izravno. eljeli bismo prikriti na angairanje slanjem oruja preko posrednika. Medutim, t~ nije
nikakav problem. Moemo upotrijebiti Saudijce za ta posao.
- U redu. - Ellis proguta zalogaj jastoga. Bio je izvrstan - Dopustite da vam kaem to ja mislim da bi trebao biti
pn korak. U svakoj gerilskoj skupini trebalo bi stvoriti jezgn onih koji poznaju i shvaaju Masuda, odnosno
imaju u njeg povjerenja. Te bi jezgre zatim postale odredi za vezu koj komuniciraju s Masudom. Oni bi trebali
postupno gradi~ svoju ulogu: prvo bi zapocli s razmjenom informacija, zatir bi preli na medusobnu suradnju i
na kraju doli do us klaivanja planova za borbu.
- Zvui dobro - ree Winderman. - Kako bi se to mogl~ postii?
- Ja bih nagovorio Masuda da u Dolini pet lavova vud program vojne obuke. Svaka ustanika grupa poslala t
nekoliko svojih mladih ratnika da se neko vrijeme borc pu Masudovim zapovjednitvom i naue metode koje
njega in tako uspjenim. Ako je on tako dobar vojskovoda kao ~t~
96
kaete, onda bi ih on istodobno nauio da ga potuju i da mu vjeruju.
Winderman zamiljeno kimne glavom.
- To bi mogao biti prihvatljiv prijedlog za one plemenske voe, koji bi odbili svaki plan, ukoliko bi im nametao
obavezu da sluaju Masudove naredbe.
- Postoji li neki konkurentski voda, ija je suradnja bitna za sklapanja bilo kakvog saveza?
- Da. Zapravo, dvojica. Jahan Kamil i Amal Azizi, obojica Patuni.
- Onda bih ja poslao tamo jednog tajnog agenta, iji bi zadatak bio nagovoriti tu dvojicu da sjednu za stol s Masudom. Kad bi se taj agent vratio s komadom papira, na kojem bi bila sva tri potpisa, poslali bismo prvu poiljku
raketnih bacaa. Daljnje bi poiljke ovisile o uspjenom odvijanju programa obuke.
Winderman spusti viljuku i zapali cigaretu. On sasvim sigurno ima ir, pomisli Ellis. Winderman ree:
- Upravo sam tako neto i ja imao na umu. - Ellis je vidio da on ve smilja kako da to prikae kao svoju ideju.
Sutra e rei: Smislili smo to za rukom, a u izvjetaju ~e napisati: Obavjetajni strunjaci ocijenili su da je moj
plnn izvediv. Kakav je na rizik?
Ellis razmisli.
-Ako bi Rusi uhvatili naeg agenta, mogli bi izsvega toga izvui znatnu propagandnu korist. Njihov je problem
trenutno u Afganistanu ono ~to bi Bijela kua definirala kao "prublem imagea". Njihovi saveznici medu
zemljama Trceg svijeta nevoljko gluiaju na njihovu invaziju na jednu malu, primitivnu zemlju. Naroito njihovi
muslimanski prijatelji pokazuju simpatije prema ustanicima. Medutim, Rusi se pravdaju tvrdnjom da su
takozvani ustanici obini banditi koje financira i naoruava CIA. Oni bi bili presretni kad bi to mogli dokazati
hvatanjem pravog, ivog agenta C1A-e usred Afganistana i kad bi ga mogli izvesti pred sud. Pretpostavljam da
bi nam to moglo nanijeti velike tete u okvirima globalne politike.
97
- Kakvi su izgledi da bi Rusi mogli uhvatiti naeg o~ jeka?
- Mravi. Ako ne mogu uhvatiti Masuda, zato bi ond bili u stanju uhvatiti jednog tajnog agenta, poslanog da !
sastane s Masudom.
- Vrlo dobro. - Winderman ugasi cigaretu. - elim da ~ budete taj agent.
Ellis je bio zateen. Shvati da je to trebao naslutiti, ali : bio odve udubio u teoretsko razmatranje problema.
- Ja se vie ne bavim tim poslom - ree, ali mu je gla odjednom zvuao promuklo i nije mogao a da ne pomisl
Vidjet u Jane. Vidjet u Jane!

- Razgovarao sam telefonom s vaim ~efom - rel Winderman. - Njegovo je miljenje da bi vas neki zadatak
Afganistanu mogao dovesti u napast da se vratite radu r terenu.
Znai, namjestili su mu klopku. Bijela kua je eljel postii nekakav dramatian uspjeh u Afganistanu i stoga :
zatraila od CIA-e da im pozajmi jednog svog agenta. CIA; eljela da se Ellis vrati radu na terenu, te je stoga
rekla Bijel~ kui neka mu ponude ovaj posao, budui da su znali i nasluivali da bi za njega mogunost da se
ponovo sretne Jane bila gotovo neodoljiva.
Ellis nije podnosio da netko s njim manipulira. Ali je elio otii u Dolinu pet lavova.
utnja se oduljila. Winderman nestrpljivo upita: - Hoete li prihvatiti?
- Razmislit u o tome - odgovori Ellis.
Ellisov otac tiho podrigne, ispria se i ree: - Ovo je bilo odlino.
Ellis
odgurne
svoj
tanjur
s
pitom
od
treanja
i
tuenu
vrhnjem.
Prvi
put
u
ivotu
morao
je
paziti
na
svoju
teinu.
Stvarno
je
odlino,
mama,
ali
ja
ne
mogu
vie
re~
ispriavajui se.
98
- Nitko vi~e ne jede onako kako se nekad jelo - ree ona i ustane, te pone raspremati stol. - To je zato to ljudi
vie nikud ne znaju otii bez auta.
Otac odgurne stolicu.
- Moram preglc;dati neke raune.
- Ti jo uvijek nema knjigovodu? - upita Ellis.
- Nitko ne vodi rauna o tvom novcu bolje od tebe odgovori mu otac. - Sam e doi do toga, ako ikad bude
imao novaca. - On izide iz blagovaonice i ode u svoju radnu sobu.
Ellis pomogne majci da raspremi stol. Njegova se obitelj preselila u ovu kuu s etiri spavae sobe u Teanecku,
u dravi New Jersey, kad je Ellisu bilo trinaest godina, ali se on jo uvijek sjeao te selidbe kao da je bila juer.
Doslovce su godinama ekali da se usele. Njegov otac je sagradio tu kuu, prvo sam, a kasnije uz pomo radnika
iz svog rastueg gradevinskog poduzea, ali uvijek samo u razdobljima izvan gradevinske sezone, ostavljajui
rad na kui im bi pusao opet krenuo. Kad su se napokon uselili, kua zapravo jo nije bila dovrena: nije radilo
grijanje, u kuhinji nije bilo nikakvog pokustva i nita jo nije bilo olieno. Toplu vodu su dobili odmah drugi
dan jer je mama zaprijetila rastavom, ukoliko se to ne napravi. No, s vremenom je kua ipak dovrena pa su
Ellis, njegova braa i njegove sestre imali svako svoju sobu u kojoj je mogao odrasti. Mami i tati sada nije bila
potrebna tako velika kua, ali se Ellis nadao da je nee prodati. Sve je u toj kui bilo tako prisno i udobno.
Kad su napunili stroj za pranje suda, Ellis ree:
- Mama, sjea se onog mog kovega koji sam ovdje ostavio kad sam se vratio iz Azije?
- Naravno. Tamo je, u ormaru, u maloj spavaoj sobi. - Hvala. Htio bih neto poglc;dati.
- Samo ti idi. Ja u ovo zavr~iti.
Ellis se uspne stubama do male spavae sobe na vrhu kue. Ta se soba rijetko upotrebljavala pa je prostor oko
uskog kreveta bio zatrpan polomljenim stolicama, jednom starom sofom i kartonskim kutijama, u kojima su bile
djeje knjige i igrake. Ellis otvori ormar i izvue jedan mali, crni, plastini kove~i. Poloi ga na krevet,
podesi ~ifrirane
99
bravice i podigne poklopac. Osjeti miris plijesni: kovei j~ stajao zatvoren punih deset godina. Sve je bilo tu:
odlikova nja; oba metka koja su lijenici izvadili iz njega; prirunik z vojnike na fronti, FM 5-31, s naslovom
Minirane zamlce fotografija na kojoj Ellis stoji pokraj helikoptera, svog prvo hueyja, nasmijan, mladolik i (oh,
sranje!) mrav; biljek Frankieja Amalfija: Kukinom sinu koji mi je ukrao nogu ala, iza koje se skrivala velika
hrabrost jer Ellis je paljim razvezao Frankieju vezice i povukao izmu, a s njom i pol~ noge, koju je u koljenu
prerezala elisa rotora; sat Jimmyj; Jonesa, ije su se kazaljke zauvijek zaustavile na pola est Zadri ga ti, sinko,
rekao mu je Jimmyjev otac kroz maglic~ alkoholnih para, ti si mu bio prijatelj, to je nmogo vie od onol to sam
ja bio Jin:myju; i dnevnik.
Listao je stranice. Dovoljno je bilo da proita sam~ nekoliko rijei pa da se sjeti cijelog tog dana, tjedna, bitke
Dnevnik je zapoinjao vedro, s osjeajem pustolovine i dost zbunjeno, a zatim se postupno javljalo razoaranje,
02 biljnost, melankolija, oajanje i na kraju, pomisao n samoubojstvo. Srdite reenice oivljavale su mu u
sjeanj~ ratne prizore: prokleti Arvini, ti latkini vojnici Junog l~ijet nama, nisu uope htjeli izii iz
helikoptera; nko toliko ele spn od komunizma, zato se onda ne bore?, pa onda: Kapt. Johnsoi je,
pretpostavljam, uvijek bio guzica, ali kalcv~a smrt - raznije granatom koju je na n~jega bacio vojnik iz njegove
vlastite ete a zatim, malo dalje: Zene skrivaju puke ispod sukanja, a djec~ na grudima, ispod koulja, nose
rune bombe i to bismo mi sac koji kurac, trebali napraviti -predati se? Posljednje reenice ~ dnevniku glasile
su: Mi smo na laivoj strani, eto to ne valja i ovome ratu. Mi smo loi momci. Zato klinci bjee od regrutacije
zato se Vijetnamci ne ele boriti; zato mi ubijamo ene i djecu zato generali lau politiarima, i politiari
novinarima, novinari javnosti. Njegova su razmiljanja nakon ovog postal odve buntovnika da bi ih stavio na

papir, a osjeaj krivnj~ preteak da bi se mogao okajati rijeima. inilo mu se da 6 ostatak ivota morati utroiti
na ispravljanje zla koje j~ poinio u tom ratu. I danas, nakon svih ovih godina, jo uvijel mu se tako ~inilo. Kada
zbroji sve ubojice koje je otada strpa~
100
.
u
zatvor,
sve
otmiare
ljudi
i
aviona,
sve
podmetae
bombi
koje
je
uhitio,
sve
to
nije
nita
u
usporedbi
s
tisuama
metaka
koje
je
ispalio
i
s
tonama
eksploziva
kojc
jc
bacio
na
Vijct
, nam, Laos i Kambodu.
Znao je da je to potpuno iracionalno. Shvatio je to kad ; se vratio iz Pariza i neko vrijeme razmiljao o tome
kako mu ' je posao uni~tio ivot. Tada je odluio da vi~e ne pukuava
iskupiti
grijehe
Amerike.
Medulim,
UVO...
ovo
jc
neto
drugo.
Ovo
je
prilika
da
se
bori
za
malog
ovjeka,
da
se
bori
protiv
laljivih
generala,
i
meetara
moi,
i
novinara
kojima
su
nataknuli
naonjake.
tovie,
ovo
nije
samo
prilika
da
sud
jeluje
u
borbi
i
dade
svoj
mali
doprinos,
nego
i
ansa
da
stvarno
dovede
do
promjene
situacije:
da
promijeni
tok
rata,
izmijeni
sudbinu
jedne
zemlje
i
uistinu
znaajno
doprinese
= borbi za slobodu.
A zatim, tu je i Jane.
Ve
i
sama
mogunost
da
je
opet
vidi,
probudila
je
u
;
njemu
zapretenu
strast.
Jo
prije
nekoliko
dana
mogao
je
misliti o njoj i o opasnosti u kojoj se ona nalazi, te zatim
, potisnuti te misli iz glave i okrenuti stranicu asopisa. Sad gotovo uope nije mogao prestati misliti na nju.
Razmi~ljao je da li joj je kosa duga ili kratka, je li se udebljala ili je
' smravila, da li je zadovoljna svojim ivotom, da li je Afganistanci vole i, najvie od svega, da li jo uvijek voli
Jean-Pierrea? Posluaj moj savjet, rekla mu je Gill; provjeri to je s njom. Pametna stara Gill.
Na kraju pomisli na Petal. Pokuao sam, ree sam sebi; stvarno sam pokuao i mislim da nisam napravio mnogo
pogreaka, ati moj je pokuaj unaprijed bio osuden na neuspjeh. Gill i Bernard pruaju joj sve to je njoj
potrebno. U njezinu ivotu nema mjesta za mene. Ona je i bez mene sretna.
Ellis zatvori dnevnik i vrati ga u kovei. Zatim dohvati jednu malu, jeftinu draguljarsku kutijicu. U njoj je bio
par malih, zlatnih naunica s biserima. ena, kojoj su te naunice bile namijenjene, kosooka djevojka s malim
grudima koja ga je nauila da nita nije tabu, nije vi~e iva - ubio ju je neki pijani vojnik u jednom baru u
Saigonu, prije nego to joj ih
101
,
je dospio dati. On nije volio tu djevojku: samo mu je bila drag i bio joj je zahvalan. Naunicc su irebalc biti
njegov opro~tajr poklon.
Ellis dohvati komad papira i izvue olovku iz dep koulje. Razmislio je malo i zatim napisao:
Za Petnl
Da, moe ih dati probuiti. S ljubavlju tata.
102
6.
Rijeka pet lavova nikad nije bita topla, ali se inila nekako manje hladnom sada, u blagom veernjem zraku na
kraju pranjavog dana, kad su ene sile na rijeku, na onaj iskljuivo njihov djeli obale, da se okupaju. Jane
stisne zube i ude u rijeku zajedno s ostalim enama, podiui haljinu centimentar po centimetar kako je ulazila
dublje u vodu, sve dok nije stajala u vodi do pasa, a onda se pone prati: nakon mnogo vjebe, uspjcla jc
svladati specifinu afganistansku vje~tinu pranja od glave do pete, bez skidanja odjce.
Kad je zavrila s pranjem, izide iz rijeke, drhlci od hladnoe i stane blizu Zahare, koja je, uz mnogo pljuskanja i
pljuvanja, prala kosu na jednom mjestu uz obalu, gdje je rijeka tvorila mali zaton i istodobno se dovikivala i
alila s ostalim enama. Zahara jo jednom zagnjuri glavu u vodu, zatim posegne za runikom. Gtabila je
naokolo po jednoj udubini u pjeskovitoj zemlji, ali runik nije bio tamo.
- Gdje je moj runik? - zavikala je. - Stavila sam ga u ovu rupu. Tko ga je ukrao?
Jane dohvati runik koji je bio Zahari iza leda i ree: - Evo ti ga. Stavila si ga u krivu rupu.
- To je rekla i mulina ena! - vikne Zahara, a sve ene zavrite od smijeha.
Seoske su ene sada prihvatile Jane kao jednu od njih. Posljednji ostaci suzdranosti i opreza nestali su nakon
rodenja Chantal, koje je za njih, izgleda, bilo potvrda da je Jane ena, nimalo drugaija od bilo koje druge ene.
Razgovori ena na rijenoj obali bili su iznenadujue otvoreni
103

moda zato to su djcca ostajala u selu, sa starijim sestrama bakama, ali je vjerojatnije to bilo zbog Zahare.
Njezin jak glas, blistave oi i raskoan, grleni smijeh dominirali si skupinom kupaica. Nema sumnje, njezino je
ponaanj~ ovdje bilo ju razuzdanije zbog toga to je ostatak dan~ morala potiskivati svoju linost. Zahara je
voljela vulgarn~ ale, ~to Jane nikad nije primijetila kod drugih Afganistanaca bilo mu~karaca, bilo ena, a
njezine prostake primjedbe dvosmislene ~ale esto su otvarale put za ozbiljnu raspravu Tako je i Jane katkad
uspijevala pretvoriti veernje kupanj~ u improvizirani sat zdravstvenog odgoja. Kontrola radanja bila je
najpopularnija tema, iako je ene iz sela Banda viE zanimalo kako da zanesu, nego kako da sprijee zaee
Medutim, pokazivale su stanovito razumijevanje za idej~ koju je Jane pokuavala propagirati - kako ena moe
boljc hraniti svoju djecu i bolje se o njima brinuti, ako rada svakc dvije godine, umjesto svakih dvanaest ili
petnaest mjeseci Juer su razgovarale o menstrualnom ciklusu i pokazalo se da afganistanske ene misle da su
najplodniji dani neposrednc prije i poslije menstruacije. Jane im je objasnila da najpogod nije razdublje traje od
dvanaestog du esnaestog dana i onc su to naizgled prihvatile, ali se Jane nije mogla otresti dojma da one
zapravo smatraju da ona nema pravo, ali su previe pristojne da bi joj to rekle.
Danas su sve ene bile uzbudene. Noas je trebao sti konvoj iz Pakistana. Mukarci e sa sobom donijeti sitne
darove - svileni al, nekoliko naraW i, narukvice od plastike kao i nadasve vano oruje, municiju i eksploziv za
borce.
Konvoj je vodio Zaharin mu, Ahmed Gul, jedan od sinova stare primalje i Zahara je bila vidljivo uzbudena to
e ga uskoro opetvidjeti. Kad su njih dvoje bili zajedno, izgledali su kao svi ostali afganistanski parovi: ona bi
bila utljiva i pokorna, a on nehajno bahat. Medutim, Jane je pu nainu na koji su se gledali znala da se oni vole;
a po Zaharinom slobodnom nainu izraavanju bilo jc jasno da se tu radi c naglaeno tjelesnoj ljubavi. Danas je
Zahara bila gotovo izvan sebe od udnje; trljala je kosu upravo mahnitom, pomamnom energijom. Jane je
suosjeala s njom: ponekad se i ona sama
104
tako osjeala. Nema sumnje, njih dvije su upravo zato postale prijateljice jer su jedna u drugoj prepoznale
srodnu duu.
im je izila iz vode, koa joj se u hipu osuila u toplom zraku koji je mirisao po praini. Bila je sredina ljeta i
svaki je dan bio dug, suh i vru. Lijepo vrijeme e potrajati jo mjesec ili dva, a onda e, sve do idueg ljeta,
opet biti jako hladno.
Zaharu je jo uvijek zanimala jueranja tema razgovora. Prekinula je naas trljanje kose runikom i rekla:
- Neka kae tko to hoe, ali ako hoe zanijeti, jedini ti je siguran nain da one stvari radi svaki dan.
Halima, mrgodna, tamnooka ena Mohammeda Khana, odmah se sloila s njom.
-A tko ne eli zanijeti, jedini mu je siguran nain da niknd ne radi one stvari. - Halima je imala etvoro djece, ali
samo jednog sina, Musu, i veoma se razoarala kad je ula da Jane ne zna nikakav nain pomou kojeg bi se
mogli poboljati izgledi neke ene da rodi muko dijete.
Zahara ree:
- Ali ~to da kae muu kad ti se vrati kui nakon est tjedana putovanja s konvojem?
Jane dobaci:
- Budi kao mulina ena i stavi ga u krivu rupu.
Zahara prasne u grohotan smijeh. Jane se nasmijei. Tu kontracepcijsku tehniku nisu spomenuli na ubrzanom
medicinskom kursu u Parizu, ali moderne metode oito nee ovamo stii jo mnogo godina, prema tome, dobro
e doi i tradicionalna sredstva, potpomognuta, moda, s malo obrazovanja.
Razgovor je preao na etvu. Dolina je bila ustalasano more zlatne penice i brkatog jema, ali velik dio toga e
istrunuti na poljima jer mladi su mukarci najvei dio vremena provodili u borbi, a starijima je bilo teko
obavljati etvene radove po mjeseini. Krajem ljeta obitelji e zbrojiti vree brana i koare suenog voa,
pobrojati koko~i i koze, izbrojati ono malo u~tedevine, te razmisliti o nadolazeoj zimi bez dovoljno jaja i mesa,
nagadajui koliko e ove zime porasti cijena rii i jogurtu pa e neki od njih pokupiti nekoliko najdragocjenijih
stvari i uputiti se na dugo putovanje
105
preko planina do izbjeglikih logora u Pakistanu, da tamo, poput seoskog trgovca, pokuaju zasnovati svoj novi
dom, zajedno s milijunima drugih Afganistanaca.
Jane se bojala da e Rusi tu evakuaciju pretvoriti u svoju politiku, naime da e, budui da nisu u stanju pobijediti
gerilu, pokuati razoriti zajednice u kojima gerilci ive, kao to su to Amerikanci uinili u Vijetnamu,
unitavajui "tepihom" bombi cijela podruja zemlje, pa da e tako i Dolina pet lavova postati nenastanjenom
pustoi, a Mohammed i Zahara i Rabia e se morati pridruiti izbjeglicama u logorima, ljudima bez domova, bez
statusa i bez cilja. Ustanici se ne bi mogli oprijeti jednom masovnom napadu u stilu blickriga, jer praktiki nisu
imali protuavionskog naoruanja.
Poelo se smrkavati. ene su polako kretale prema selu. Jane je hodala pokraj Zahare, sluajui s pola uha
razgovor ena i razmiljajui o Chantal. Njezini osjeaji u vezi s djetetom proli su kroz nekoliko faza.
Neposredno nakon poroda, izmije~ani osjeaji olakanja, likovanja i radosti to je donijela na svijet ivo i

savreno zdravo dijete, izazvali su kod nje jak osjeaj ushita. Kad je nastupila reakcija, osjetila se duboko
nesretnom. Nije se snalazila s djetetom, a suprotno onom to ljudi govore, nije se u njoj probudilo nikakvo
instinktivno znanje. Dijete ju je plailo. Nije osjetila nikakvu provalu majinske ljubavi. Ali su je zato muili
udni, zastraujui snovi i opsjedale su je sulude misli o djetetovoj smrti. Vidjela bi kako joj dijete ispada iz
ruku u nabujalu rijeku, kako gine od bombe ili bi zamiljala kako ga nou odnosi planinski tigar. Jo uvijek nije
Jean-Pierreu nita rekla o tim svojim opsesijama, iz straha da e on pomisliti da je luda.
Dolo je do razmirica izmeu nje i njezine primalje, Rabije Gul. Rabia joj je rekla da ena ne smije prva tri dana
dojiti dijete jer to, to tada izlazi iz dojki, nije mlijeko. Jane je zakljuila da bi bilo smijeno tako neto
vjerovati: priroda nikad ne bi odredila da dojke rodilje lue neto to kodi novoroenom djetetu, te je
jednostavno ignorirala stariin savjet. Rabia joj je takoder rekla da se dijete ne smije prati etrdeset dana, ali je
ona kupala Chantal svaki dan. Onda se Jane naljutila jer je uhvatila Rabiju kako djetetu gura u usta
106
svoj smedi, smeurani prst umoen u smjesu od maslaca i eera. Idueg dana Rabia je otila pomagati nekoj
drugoj rodilji pa je poslala jednu od svojih mnogobrojnih unuica, trinaestogodinju Faru, da pomogne Jane. To
je bilo mnogo bolje rje~enje. Fara nije imala nikakvih predrasuda u vezi s njegom dojenadi i radila je ono to bi
joj se reklo da napravi. Nije traila nikakvu plau: radila je za hranu, koja je ovdje bila mnogo bolja nego u kui
njezinih roditelja, i za povlasticu da naui brinuti o djetetu i tako se pripremi za vlastitu udaju koja ju je
vjerojatno ekala ve kroz godinu-dvije. Jane je takoder mislila da Rabia moda priprema Faru za buduu
babicu, u kojem sluaju bi djevojci bilo od velike koristi to je pomagala njegovati dijete jedne zapadnjake
ene.
Sad, kad mu se Rabia maknula s puta, Jean-Pierre je doao na svoje. Bio je njean, ali siguran sa Chantal, te
obazriv i pun Ijubavi prema Jane. tovie, on je predloio, i to prilino odluno, da se djevojici pone nou
davati prokuhano kozje mlijeko, te se potrudio da od svojih medicinskih potrep~tina improvizira boicu za
hranjenje, kako bi nou on mogao ustajati da je nahrani. Jane bi se, naravno, svaki put probudila kad bi Chantal
zaplakala i ostajala bi budna dok ju je Jean-Pierre hranio, ali to je ipak bilo mnogo manje zamorno pa se
napokon oslobodila onog deprimirajueg osjeaja krajnje, oajnike iscrpljenosti.
Konano je, premda je jo~ uvijek bila napeta i nesigurna, otkrila u sebi strpljivost, vrlinu koju ranije nikad nije
posjedovala i mada to nije bilo ono duboko instinktivno znanje i sigurnost kojima se bila nadala, ipak joj je
pomagalo da se staloenije suoava sa svakodnevnim problemima. Evo i sad, shvatila je, provela je gotovo cijeli
sat daleko od Chantal, a da se nijednom nije zabrinula.
Stigle su do skupine kua koje su predslavljale sredite sela i ene su, jedna po jedna, nestajale iza zidova svojih
dvorita. Jane rastjera jato kokoaka i odgura u stranu mravu kravu, kako bi ula u svoju kuu. Unutra zatekne
Faru kako uz upaljenu svjetiljku tiho pjevui djevojici, Chantal je bila budna i imala je iroko otvorene oi,
oigledno oarana djevojinim pjevanjem. Bila je to uspavanka, s jednostavnim
107
rijeima i sloenom, orijentalnom melodijom. Ona je tako lijepo dijete, pomisli Jane, s tim debeljukastim
obrazima, siunim nosiem i plavim, plavim oima.
Jane poalje Faru da pripravi aj. Djevojka je bila strahovito stidljiva i dola je s mnogo straha raditi za ove
strance, ali je njezina nervoza polako nestajala, a poetna strepnja pred Jane postupno je prelazila u odanost
punu oboavanja.
Nekoliko minuta kasnije u kuu je uao Jean-Pierre. Na uprljanim, vreastim pamunim hlac'`,ama i koulji bilo
je mrlja osuene krvi, a dugaka smeda kosa i tamna brada bile su pune pra~ine. Izgledao je umorno. Cijeli je
dan proveo u Khenju, jednom selu na junom kraju Doline, udaljenom esnaest kilometara od Bande, gdje je
lijeio preivjele nakon nedavnog bombardiranja. Jane se protegne na prste da ga poljubi.
- Kako je bilo? - upita ga na francuskome.
- Gadno. - Kratko je stisne uza se, zatim ode i nagne se nad Chantal. - Zdravo, malena. - Nasmijei se, a Chantal
zagugue.
' - to se dogodilo? - upita Jane.
Radilo
se
o
jednoj
obitelji,
ija
je
kua
bila
izvan
sela
pa
su
mislili
da
su
sigurni.
Jean-Pierre
slegne
ramenima.
Onda
su
donijeli
gerilce
ranjene
u
jednom
okraju
jo
dalje
prema
jugu.
Zato
sam
toliko
zakasnio.
Jean-Pierre
se
spusti
` na jastuke. - Ima li aja?
- Sad e ga donijeti - ree Jane. - Kakav je to bio okraj? On zatvori oi.
- Uobiajena pria. Vojska je dola u helikopterima i upala u jedno selo iz razloga koje samo oni znaju. Seljani
su pobjegli. Mukarci su se pregrupirali, pozvali pojaanje i poeli pucati po Rusima s okolnih brda. Obje su
strane pretrpjele gubitke. Gerilci su na kraju ostali bez municije pa su se povukli.

Jane kimne. Bilo joj je ao Jean-Pierrea: mora biti deprimirajue previjati rtve besmislene bitke. Banda nikad
nije bila napadnuta, ali je ona ivjela u stalnom strahu; progonile su je slike sebe kako tri, tri, sa Chantal u
naruju,
108
dok helikopteri vitlaju zrak iznad njezine glave, a meci iz strojnica tupo udaraju o pranjavo tlo ispred njezinih
nogu.
Fara ude s loncem zelenog aja, nekoliko lepinja koje su ovdje zvali nan i glinenom posudom punom svjeeg
maslaca. Jane i Jean-Pierre ponu jesti. Maslac je bio rijetka poslastica. Inae su obino svoj veernji nan
umakali u jogurt, skutu ili ulje. U podne su obino jeli riu s umakom, u kojem je katkad bilo malo mesa.
Jednom tjedno jeli su kokoje ili kozje meso. Jane je jo uvijek jela za dvoje i doputala si je luksuz da svakog
dana pojede jo i jedno jaje. U to doba godine bilo je u obilju svjeeg voa za desert: marelica, ~ljiva, jabuka i
doslovce, na vree murvi. Jane je prijala takva ishrana i osjeala se vrlo zdravo, mada bi veina Engleza to
smatralo gladovanjem, a neki Francuzi razlogom za samoubojstvo. Ona se nasmijei muu.
- Hoe li jo malo umaka bernaise uz tvoj biftek?
- Ne, hvala. - On joj prui svoju alicu. - Moda samo jo kapljicu ovog Chaceau Cheval-Blanca. - Jane mu ulije
aja, a on se pone pretvarati kao da kua vino, premeui aj po ustima i grgljajui. - Berba 1962. uglavnom je
potcijenjena jer je uslijedila nakon nezaboravne 1961, ali ja sam oduvijek smatrao da relativna srdanost i
besprijekorne manire vina tog godita pruaju isto toliko zadovoljstva, koliko i savrena elegancija koja svojom
strogou odlikuje umiljene predstavnike prethodne berbe.
Jane
se
nasmijei.
Jean-Pierre
se
oigledno
bolje
osjeao.
Chantal
zaplae
i
Jane
osjeti
trenutnu
reakciju
u
svojim
grudima.
Podigne
djevojicu
i
pone
je
hraniti.
Jean-Pierre
je
nastavio jesti.
- Ostavi malo maslaca za Faru - ree Jane.
- Jasno. - On iznese ostatke veere u dvorite i vrati se sa zdjelom punom murvi. Jane je jela murve dok je
Chantal sisala. Djevojica je ubrzo zaspala, ali je Jane ve znala da e se za nekoliko minuta probuditi i opet
htjeti jesti.
Jean-Pierre odgurne zdjelu od sebe i ree: - Danas su mi se opet alili na tebe.
- Tko? - otro upita Jane.
109
Jean-Pierre je izgledao kao da se ograduje od svega, ali u isti mah i tvrdoglavo.
- Mohammed Khan.
- Ali nije govorio za sebe? - Moda nije.
- to je rekao?
- Da ti ui ene iz sela kako da budu jalove.
Jane uzdahne. Nije je ljutila samo glupost ovdanjih mukaraca, nego i susretljivost s kojom je Jean-Pierre
primao njihove pritube. Ona je htjela da je on brani, a ne da se solidarizira s njezinim optuiteljima.
- Naravno, iza toga stoji Abdullah Karim - ree. Mulina je ena esto bila na rijec;i i bez sumnje je izvjetavala
mua o svemu to je tamo ula.
- Moda e morati prestati s tim - ree Jean-Pierre.
- S ime to? - Primijetila je kako joj je glas opasno zazvuio.
- S poduavanjem ena kako da izbjegnu trudnou.
To nije bio toan opis onoga to je Jane pokuavala nauiti seoske ene, ali se Jane nije eljela braniti, ni
ispriavati.
- Zato bih prekinula? - upitala je.
- Zato to to stvara tekoe - odgovori Jean-Pierre strpljivim tonom koji ju je jo vie razdraio. - Ako ozbiljno
uvrijedimo mulu, moda emo morati otii iz Afganistana. to je jo vanije, to bi organizaciju Medecins pour
la Liberte dovelo na lo glas i ustanici bi mogli odbiti da prime druge lijenike. Ovo je za njih sveti rat, shvaa?
Duhovno zdravlje je za njih vanije od fizikog. Mogu odluiti da im nismo potrebni.
Postojale su i druge organizacije koje su slale mlade, idealistiki nastrojene francuske lijenike u Afganistan,
medutim Jane to nije rekla. Samo je hladno odgovorila:
- Morat emo prihvatiti taj rizik.
- Je li? - ree on. Vidjela je da ga poinje hvatati srdba. - A za~to bismo morali?
- Zato to zapravo postoji samo jedna stvar od trajne vrijednosti koju mi moemo dati ovim ljudima, a to je infor
110
macija. Sve je to lijepo i krasno, lijeiti im rane i davati im lijekove da ubiju bacile, ali oni nikad nee imati
dovoljno lijenika, ni dovoljno lijekova. Ako im ucijepimo temeljne pojmoveo ishrani, higijeni i zdravstvenoj
preventivi, moemo rrajno poboljati njihovo zdravstveno stanje. Bolje da uvrijedimo Abudllaha, nego da
odustanemo od toga.

Ipak,
bilo
bi
mi
drae
da
ga
nisi
uinila
neprijateljem.
On
me
udario
tapom!
bijesno
vikne
Jane.
Chantal
se
rasplae.
Jane
se
na
silu
svlada.
Umirila
je
Chantal,
Iju
ljukajui
je
trenutak
u
naruju,
a
zatim
joj
je
opet
dala
da
sisa.
Zar
Jean-Pierre
ne
shvaa
koliko
je
kukaviko
njegovo
dranje?
Kako
moe
dopustiti
da
ga
zaplai
prijetnja
prot
jerivanja
iz
ove
bijedne
zemlje?
Jane
uzdahne.
Chantal
ok
rene
glavu
od
dojke
i
nezadovoljno
zakenjka.
Prije
nego
to
su mogli nastaviti s prepirkom, izvana se zauje udaljena vika.
Jean-Pierre se namr~ti, oslukujui, zatim ustane. U njihovu dvoritu uo se neki muki glas. Jean-Pierre dohvati
~al i prebaci ga Jane preko ramena. Ona preklopi krajeve ala pred grudima. To je bio kompromis: ~al ju nije
dovoljno pokrivao, po afganistanskim mjerilima, ali je ona katcgoriki odbila bjeati navrat-nanos iz kue kao
kakav gradanin drugog reda, svaki put kad neki mukarac naide dok ona doji dijete, a kome to ne odgovara,
objavila je, neka ne dolazi doktoru u kuu.
Jean-Pierre dovikne na dariju: - Udite.
Bio je to Mohammed Khan. Jane je bila u pravom raspoloenju da mu istrese u lice ono to misli o njemu i
ostalim mukarcima u selu, ali se suzdrala kad je vidjela napetost na njegovu plemenitom licu. Ovaj put jedva
ju je pogledao.
- Napali su konvoj iz zasjede - ree Mohammed bez ikakva uvoda. - Izgubili smo dvadeset sedam boraca, i svu
robu.
Jane zatvori oi, potresena. Ona je doputovala u Dolinu pet lavova s jednim takvim konvojem i nije mogla
sprijeiti da joj se sad pred oima ne ukae slika napada: mjeseinom obasjana kolona tamnoputih mukaraca i
mravih konja,
111
razvuena u nepravilnu liniju na uskom, kamenitom putu kroz sjenoviti klanac; lepet helikopterskih elisa u
naglom kreendu; svjetlosne rakete, granate, mitraljeska vatra; panika u konvoju dok ljudi poku~avaju nai
zaklon na golim, stjenovitim planinskim kosama; uzaludni pucnjevi ispaljeni na neranjive helikoptere i, na kraju,
vika ranjenih i krici umiruih.
Odjednom se sjeti Zahare: njezin mu je bio s konvojem. - to... to je s Ahmedom Gulom?
- iv je.
- Oh, hvala Bogu - uzdahne Jane. - Ali je ranjen.
- Tko je poginuo od Ijudi iz ovog sela.
- Nitko. Imali smo sree. Moj brat Matullah se sretno vratio, a isto tako i mulin brat, Alishan Karim. Jo trojica
iz naeg sela su medu preivjelima, dvojica od njih su ranjena.
- Odmah u doi - ree Jean-Pierre. On izide u prednju sobu, onu koja je neko bila trgovina, zatim ambulanta, a
sad je sluila kao skladite medicinskih zaliha.
Jane spusti Chantal u improviziranu kolijevku u uglu sobe i urno se zakopa. Jean-Pierreu e vjerojatno biti
ptrebna njezina pomo, a ukoliko njemu ne bude potrebna, Zahari e sigurno trebati malo prijateljske utjehe.
- Vie gotovo uope nemamo municije - napomene Mohammed.
Jane nije mnogo alila zbog toga. Rat joj je bio odvratan i sigurno se nee rasplakati ako ustanici budu primorani
da neko vrijeme prestanu ubijati jadne sedamnaestogodinje ruske vojnike, bolesne od enje za domom.
Mohammed nastavi:
- Izgubili smo etiri konvoja u godinu dana. Samo su tri uspjela proi.
- Kako Rusima uspijeva da ih otkriju? - upita Jane. Jean-Pierre, koji je sluao razgovor iz druge sobe, dobaci
kroz otvorena vrata.
- Sigurno su pojaali nadzor nad prijevojima iz helikoptera koji se nisko sputaju, ili ak pomou fotografija sa
satelita.
112
Mohammed zatrese glavom. - Patuni nas izdaju.
Jane pomisli da je to sasvim mogue. U selima kroz koje su oni prolazili, ljudi su ponekad u konvojima vidjeli
jedino magnet koji e privui Ruse i stoga nije bilo teko zamisliti da bi neki seljani pokuali kupiti vlastitu
sigurnost izdajom pozicije konvoja, iako joj nije bilo sasvim jasno kako su te podatke javljali Rusima.
Sjetila se onoga to je njoj trebao donijeti napadnuti konvoj. Traila je antibiotike, igle za injekcije i to vie
sterilnih zavoja. Jean-Pierre je takoder ispisao duga~ki popis lijekova. Organizacija Medecins pour ln Liberte
imala je svog ovjeka za vezu u Peshawaru, gradu u sjeverozapadnom Pakistanu gdje su gerilci kupovali oruje.
On je neke od osnovnih stvari moda uspio nabaviti u Peshawaru, ali je za lijekove sigurno morao javiti da mu
ih avionom poalju iz Zapadne Evrope. Kakva teta. Moglo bi potrajati i vie mjeseci dok stigne idua poiljka.
U njezinim oima to je bio mnogo vei gubitak od gubitka municije.

Jean-Pierre se vrati u sobu s lijenikom torbom u rukama. Njih troje iziu u dvorite. Ve je bio mrak. Jane
zastane da kae Fari neka djetetu promijeni pelene, a zatim pouri za dvojicom mukaraca.
Dostigla ih je kad su ve bili blizu damije. To nije bila neka impresivna zgrada. Nigdje na njoj nije bilo onih
raskonih boja i prekrasnih ornamenata poznatih iz luksuznih monografija o islamskoj umjetnost. Bila je to
otvorena gradevina, bez vanjskih zidova, s krovom oslonjenim na kamene stupove i po mi~ljenju Jane, izgledala
je kao malo bolje autobusno stajalite, ili moda, kao veranda neke ruevne kolonijalne palae. Nadsvodeni
hodnik vodio je kroz sredinu zgrade do zidom ogradenog unutranjeg dvorita. Seljani se nisu prema toj zgradi
odnosili s naroitim potovanjem. To je bilo mjesto gdje su obavljali molitvu, ali im je ujedno sluilo i kao
dvorana za sastanke, trnica, kola i konaite. A noas e posluiti kao bolnica.
Uljne svjetiljke, objeene o kuke na kamenim stupovima, osvjetljavale su damiju nalik na verandu. Seljani su
113
bili okupljeni u gomilu lijevo od sredinjeg prolaza. Svi s~ potiteno utjeli, uli su se samo tihi jecaji ena i dva
muka glasa: jedan je postavljao pitanja, a drugi odgovarao. Gomila se razdvoji da propusti Jean-Pierrea,
Mohammeda i Jane.
esto:ica preivjelih iz napadnutog konvoja bili s~ uureni u zasebnu grupu na podu od nabijene zemlje
Trojicu koji nisu bili ranjeni, uali su prljavi, potiteni iscrpljeni, jo uvijek s okruglim chirrali kapicama na
glavi Jane prepozna Matullaha Khana, mlade izdanje svog bran Mohammeda, i Alishana Karima, vitkijeg od
svog brata, mule ali jednako podmukla izgleda. Dva su ranjenika sjedila n~ podu, ledima oslonjeni o zid - jedan
s prljavim, krvlju na. topljenim zavojem oko glave, a drugi s rukom u improvi ziranom povoju. Obojica su joj
bili nepoznati. Automatsk je ocijenila teinu njihovih ozljeda: ovako, na prvi pogled inilo se da nisu teko
ranjeni.
Trei ranjenik, Ahmed Gul, leao je ispruen na no. silima napravljenim od dva tapa i pokrivaa. Oi su mu
bile zatvorene, a lice sivo poput pepela. Njegova ena, Zahara uala je iza njega i drala mu glavu u svom krilu,
milujui ga po kosi i tiho plaui. Jane nije mogla vidjeti njegove rane, al: je odmah znala da moraju biti
ozbiljne.
Jean-Pierre naredi da mu donesu jedan stol, vrue vode i runike, zatim klekne pokraj Ahmeda. Nekoliko
sekundi kasnije, podigne glavu, pogleda ostalu petoricu gerilaca i upita na dariju:
- Je li ranjen u nekoj eksploziji?
- Helikopteri su imali rakete - odgovori jedan od trojice neozlijedenih. - Jedna je eksplodirala pokraj njega. JeanPierre prijede na francuski i ree Jane:
- U loem je stanju. Pravo je udo da je preivic transport.
Jane ugleda osuenu krv na Ahmedovoj bradi: plj uvao je krv, a to je znak unutarnjih povreda.
Zahara se moleivo zagleda u Jane. - Kako je? - upita.
- ao mi je, prijateljice - odgovori joj Jane, ~to je mogla njenije. - Loe je.
114
Zahara rezignirano kimne glavom: ona je to i sama znaIa, ali sad, kad je Jane to potvrdila, lijepo joj se lice
iznova oblilo suzama.
Jean-Pierre zamoli Jane:
- Pogledaj ti ostale, a ja u preuzeti Ahmeda. Ne bih htio izgubiti ni trenutka.
Jane pregleda drugu dvojicu ranjenih.
- Ova rana na glavi je samo ogrebotina - ree malo kasnije.
- Ti to preuzmi - ree Jean-Pierre. On je nadgledao Ijude koji su prenosili Ahmeda na stol.
Jane pogleda ovjeka s rukom u povezu. Njegova je ozljeda bila ozbiljnija: inilo se da je metak smrskao kost.
- Ovo je moralo boljeti - ree mu na dariju. On se naceri i kimne glavom. Ovi su ljudi izgleda napravljeni od
eljeza. Metak je slomio kost - ree Jean-Pierreu.
Jean-Pierre nije skrenuo pogled s Ahmeda.
- Daj mu lokalnu anesteziju, oisti ranu, povadi komadie i stavi ruku u isti povez. Kasnije emo namjestiti
kost.
Jane pone pripremati injekci,~ u. Kad Jean-Pierreu zatreba njezina pomo, pozvat e je. inilo se da e ovo biti
duga no.
Ahmed je izdahnuo nekoliko minuta poslije ponoi i Jean-Pierre se umalo nije rasplakao, ne od tuge, jer on je
Ahmeda jedva poznavao, nego od bespomonog bijesa jer je znao da bi mu uspio spasiti ivot da je imao
anesteziologa, elektrinu struju i operacionu dvoranu.
Pokrio je mrtvom ovjeku lice i poglc;dao njegovu enu, koja je tu satima, ne miui se, stajala i gledala.
- ao mi je - ree joj. Ona kimne glavom. Bilo mu je drago ~to je tako mirna. Ponekad bi ga optuili da nije
pokuao sve ~to moe: oni su, izgleda, mislili da on toliko mnogo zna, da nema stvari koju ne bi mogao izlijeiti
i njemu bi tada dola elja da zavie na njih Ja nisam Bog, ali ovaj je, izgleda, shvaala.
115

Okrene se od mrtvog tijela. Bio je umoran do sri u kostima. Cijeli dan je krpao raskomadana tijela, ali mu je
ovc bio jedini kojega je izgubio. Ljudi koji su ga gledali kako radi uglavnom rodbina umrlog, pridu sada stolu da
pripreme tijelc za ukop. Udovica pone naricati i Jane je odvede u stranu.
Jean-Pierre osjeti neiju ruku na ramenu. Okrene se i ugleda Mohammeda, gerilskog vodu koji organizira
konvoje, Prome ga osjeaj krivnje.
- Allah je tako htio - ree Mohammed.
Jean-Pierre
kimne.
Mohammed
izvadi
iz
depa
kutiju
pakistanskih
cigareta
i
zapali.
Jean-Pierre
pokupi
svoje
in
strumente
i
stavi
ih
u
torbu.
Ne
gledajui
Mohammeda,
upita:
- to ete sada?
- Poslat emo odmah novi konvoj - ree Mohammed. Moramo dobaviti municiju.
Jean-Pierre se odmah razbudi, usprkos umoru. - Hoe li pogledati karte?
- Da.
Jean-Pierre zatvori torbu i njih dvojica izidu iz damije. Zvijezde su im rasvjetljavale put kroz selo do trgoveve
kue. U dnevnoj sobi nadu Faru kako spava na ilimu pokraj Chantaline kolijevke. Djevojka se odmah probudi i
ustane.
- Mo~e sada otii kui - ree joj Jean-Pierre. Ona bez rijei izie.
Jean-Pierre spusti svoj u lijeniku torbu na pod, podigne paljivo kolijevku i odnese je u spavau sobu. Chantal
je nastavila spavati, sve dok nije spustio kolijevku na pod, a onda je poela plakati.
- to ti je sad? - promrmlja. Zatim pogleda na sat i shvati da je dijete vjerojatno gladno. - Mama e brzo doi ree djevojici. Medutim, to nije imalo nikakvog uinka. Podigne dijete iz kolijevke i pone je zibati na rukama.
Djevojica prestane plakati. S djetetom na rukama, Jean-Pierre se vrati u dnevnu sobu.
Mohammed je strpljivo stajao i ekao ga. Jean-Pierre mu ree:
- Zna gdje su.
116
Mohammed kimne glavom i otvori obojenu drvenu krinju. Izvue debeli sveanj karata, odabere nekoliko i
rasprostre ih po podu. Jean-Pierre je ljuljukao Chantal u naruju i gledao Mohammedu preko ramena.
- Gdje ih je doekala zasjeda'? - upita.
Mohammed mu pokae na karti jedno mjesto u blizini Jalalabada.
Staze
po
kojima
su
se
kretali
Mohammeduvi
konvoji
nisu
bile
upisane
na
ovim,
ni
na
bilo
kojim
drugim
kartama.
Medutim,
JeanPierreove
karte
su
pokazivale
neke
od
dolina,
visoravni
i
vododerina,
gdje
su
mogli
postojati
putevi.
Katkad
je
Mohammed
po
sjeanju
znao
kako
izgleda
neki
predio.
Katkad
je
morao
nagadati
pa
bi
Jean-Pierre
i
on
pokuavali
precizno
interpretirati
obrise
reljefa
ili
nekog,
manje
raz
govijetno
naznaenog
terena,
kao
to
su
na
primjer
morene.
Jean-Pierre predloi:
- Mogao bi skrenuti malo vie na sjever i zaobii Jalalabad. - Iznad ravnice, u kojoj je leao grad, u prostoru
izmedu dvije rijeke, Konara i Nuristana, nalazio se pravi labirint dolina, nalik na paukovu mreu.
Mohammed zapali novu cigaretu. Poput veine gerilskih boraca, mnogo je puio. Sumnjiavo zatrese glavom, isputajui dim.
- U tom je podruju bilo previe zasjeda - ree. - Ako nas ljudi tamo jo ne izdaju, uskoro e poeti. Ne, idui e
konvoj zakrenuti juno od Jalalabada.
Jean-Pierre se namrti.
- Ne vidim kako e to biti mogue. Prema jugu nema niega, samo ravnica, sve do prijevoja Khyber. Primijetit
e vas.
- Neemo ii na prijevoj Khyber - ree Mohammed. On stavi prst na kartu i pode njime po liniji afganistanskopakistanske granice prema jugu. - Prijei emo granicu kod Teremengala. - Prstom dode do grada koji je
spomenuo, zatim opi~e rutu od tog mjesta do Doline pet lavova.
Jean-Pierre kimne glavom, skrivajui zadovoljstvo. - Vrlo dobro zamiljeno. Kad polaze odavde? Mohammed
pone slagati karte.
117
- Prekosutra. Nemamo vremena za gubljenje. - Vrativi karte u ~krinju, pode prema vratima.
Jane ude upravo u trenutku kad je on izlazio. On joj odsutno poeli "Laku no" i ode. Jean-Pierreu je bilo drago
to je ovaj zgodan gerilac izgubio elju za Jane otkako je zanijela. Po njegovu miljenju, Janeina je seksualnost
bila apsolutno pretjerana i sasvim bi bila u stanju pustiti se da je on zavede, a to bi izazvalo beskrajne nevolje.
Jean-Pierreova lijenika torba stajala je na podu gdje ju je ostavio i Jane se sagne da je pokupi. Njegovo srce
preskoi jedan otkucaj. Brzo joj uzme torbu iz ruke. Ona ga pogleda, blago zaudena.

- Ja u to staviti na mjesto - ree. - Ti uzmi Chantal. Gladna je. - On joj preda dijete.
Kad se Jane namjestila i poela dojiti Chantal, on ponese svjetiljku i svoju lijeniku torbu u prednju sobu.
Kartonske kutije s medicinskim zalihama stajale su, naslagane jedna na drugu, na zemljanom podu. Sadraj ve
otvorenih kutija bio je poslagan po grubo izdjelanim policama nekadanje trgovine. Jean-Pierre stavi torbu na
plavim ploicama poploenu tezgu i izvadi iz nje nekakvu crnu plastinu kutiju, veliine i oblika prenosivog
telefona, te to stavi u dep.
Potom isprazni torbu, ostavljajui instrumente za sterilizaciju na stranu, a neupotrijebljene stvari vrati na police.
Onda se vrati u dnevnu sobu.
- Idem dolje do rijeke da se okupam - ree. - Ne mogu ovako prljav u krevet.
Jane mu se nasmijei pospanim, zadovoljnim osmijehom, kakav bi joj se esto ukazao na licu dok bi dojila.
- Nemoj dugo - ree. On izie.
Selo je, napokon, tonulo u san. U nekoliko su kua jo gorjele svjetiljke i kroz jedan je prozor uo gorki pla
neke ene, ali je vei dio sela bio tih i mraan. Prolazei pokraj posljednje kue u selu, uo je glas neke ene
kako zapijevajui tuno narie i na tranutak ga teko pritisne teret smrti koje je izazvao, ali se brzo otrese tih
misli.
118
Iao je kamenitom stazom izmedu dvije njive zasijane jemom, stalno se ogledavajui i briljivo oslukujui:
seljani bi sad trebali biti na poljima. S jednog od uskih, terasasto poloenih polja uo je siktanje kose i ugledao
dva mukarca kako kose korov pri svjetlu svjetiljke. Nije ih pozdravio.
Doao je do rijeke, preao preko gaza i popeo se krivudavom stazom uz stijenu na suprotnoj obali. Znao je da je
sasvim siguran, ali je ipak osjeao kako u njemu raste napetost dok se uspinjao uz strminu u blijedom svjetlu
zvijezda.
Poslije deset minuta hoda doao je do vrha stijene. Izvadio je radio iz depa i izvukao sklopivu antenu. To je bio
najnoviji i najsavreniji depni odailja s kojim je raspolagao KGB, ali je ovdje teren bio tako nepogodan za
prijenos radiovalova, da su Rusi morali na jednom brdu uz samu granicu teritorije pod njihovom kontrolom
sagraditi specijalnu relejnu stanicu koja je preuzimala signaie i slala ih dalje.
Jean-Pierre pritisne tipku za govor i izgovori ifrirani poziv na engleskome.
- Ovdje Simplex. Javite se, molim. Priekao je malo, zatim je ponovio poziv.
Nakon treeg pokuaja, stigao je, uz kranje, odgovor na engleskome s izrazitim stranim naglaskom.
- Ovdje Sobar. Govori, Simplexu.
- Vaa je zabava postigla veliki uspjeh.
- Ponavljam: Zabava je postigla veliki uspjeh - stigao je odgovor.
- Dvadeset sedmoro ljudi je prisustvovalo, a kasnije je doao jo jedan.
- Ponavljam: Dvadeset sedmero prisutnih, kasnije doao jo jedan.
- Pripreme za iduu u toku, trebaju mi tri deve. - Ova je ifrirana poruka znaila: "Doite na sastanak za tri
dana."
- Ponavljam: Trebaju ti tri deve.
- Vidjet emo se kod damije. - I ovo je bila ifra: "damija" je bilo jedno mjesto, udaljeno odavde desetak
kilometara, na kojem su se sastajale tri doline.
- Ponavljam: Kod damije.
119
- Danas je nedjelja. - Ovo nije bila ifra, nego mjera opreza: postojala je mogunost da tupoglavac koji zapisuje
poruku moda nije svjestan toga da je ve prola pono pa bi se moglo dogoditi da Jean-Pierreov kontakt stigne
dan ranije na mjesto sastanka.
- Ponavljam: Danas je nedjelja. - Svretak poruke. Prekidam.
Jean-Pierre uvu~e antenu i vrati radio u dep, zatim se spusti niz stijenu do rijeke.
Brzo se svukao. Iz depa na koulji izvadi etkicu za nokte i komadi sapuna. Sapun je bio rijetkost, ali je on
kao lijenik imao prednost.
Oklijevajui ude u rijeku, klekne i ispljuska se ledenom vodom. Zatim nasapuna tijelo i kosu, dohvati etku i
pone se ribati: prvo noge, zatim trbuh, grudi, lice i ruke. Posebno je briljivo ribao ruke i stalno ih iznova
sapunao. Kleei u pliaku, gol, drhturei od hladnoe pod zvijezdama, ribao se i ribao kao da ne kani prestati.
120
- Dijete ima ospice, gastroenteritis i liajeve - ree Jean-Pierre. - Osim toga, prljavo je i neishranjeno.
- Kao i sva ostala - odgovori Jane.
Govorili su francuski, kao to su inae uvijek govorili kad su bili nasamo, a djetetova ih je majka gledala,
paljivo motrei pokrete njihovih usnica, pitajui se to to oni sad govore. Jean-Pierre primijeti njezin nemir,
obrati joj se na dariju i jednostavno ree:
- Ozdravit e ti sin.

Prijee zatim na drugu stranu peine i otvori sanduk s lijekovima. Svu djecu koju bi doveli u ambulantu,
automatski su cijepili protiv tuberkuloze. Dok je pripremao injekciju s preparatom BCG, kutkom oka je
promatrao Jane. Ona je dehidriranom djeaku davala u malim gutljajima napitak koji e mu pomoi da
nadoknadi izgubljenu tekuinu - mjeavinu glukoze, soli, sode bikarbone i kalijeva klorida otopljenih u istoj
vodi, a izmedu gutljaja, njeno mu je brisala prl javo lice. Pokreti su joj bili hitri i graciozni, kao u vjetog
zanatlije, lonara koji mijesi glinu, moda, ili zidara koji barata zidarskom licom. Promatrao je njezine uske
ruke kako njeno, umirujui dodiruju uplaeno dijete. Volio je njezine ruke.
Kad je ruku s injekcijom izvukao iz sanduka, okrenuo se ustranu, kako dijete ne bi vidjelo iglu, zatim ju je sakrio
u rukav i ponovo se okrenuo, ekajui da Jane pripremi dijete. Prouavao je njezino lice dok je prala djeakovo
desno rame i prebrisala ga alkoholom. Bilo je to vragoljasto lice, s krup
121
nim oima, prastim nosiem i irokim ustima koja su se est smijeila. Sad je na tom licu bio ozbiljan izraz, a
donja joj ~ vilica lagano mic:ala lijevo i desno, kao da krgue zubima, t je kod nje bio znak koncentracije. JeanPierre je poznava svaki njezin izraz, ali su mu njezine misli bile totalna nepo; nanica.
esto je, gotovo stalno, pokuavao pogoditi to on misli, ali se nikad nije usudio da je to izravno upita. Takav I
razgovor lako mogao skrenuti na zabranjeno podruj~ Neprekidno je morao biti na oprezu, poput nevjerna mu~
jer se bojao da bi ga neka nesmotrena rije, ili ak izraz liG mogli odati. Stoga je bilo kakav razgovor o istini i
lai, povjerenju i izdaji, o slobodi i tiraniji bio tabu, a isto tako teme koje su mogle dovesti do takvih razgovora,
kao n primjer: ljubav, rat i politika. Bio je na oprezu ak i kad s govorili o sasvim bezazlenim stvarima.
Posljcdic;a toga bio j zaudujui nedostatak intimnosti u njihovu braku. ak je ljubavni in postao nekako
udan. On je ustanovio da n moe dosei klimaks ukoliko ne zatvori oi i ne zamisli da s nalazi negdje drugdje.
Za njega je bilo pravo olakanje t zadnjih nekoliko tjedana nije morao voditi Ijubav, zbo rodenja Chantal.
- Moe~ doi, mi smo spremni - ree Jane i on shvati d mu se ona smjeka.
On uhvati dijete za nadlakticu i upita ga na dariju: - Koliko ima godina?
- Pet.
Kad je djeak progovorio, Jean-Pierre zabode igl~ Djeak je odmah poeo vriskati. Zvuk njegova glasa podsjei
Jean-Pierrea na vrijeme kad je on imao pet godina i kad j pao sa svog prvog bicikla i isto se ovako derao, otro
protes tirajui zbog neoekivane boli. Zurio je u zgreno lice svo petogodinjeg pacijenta, sjeajui se koliko je
njega boljelo kako je bio ljut zbog toga, te se odjednom zatekne kako misl Kako li sam samo od onoga stigao
ovamo?
On pusti dijete i ono otri majci. Jean-Pierre izbroj trideset kapsula od dvjesto pedeset grama griseofulvina i
dad~ ih majci.
122
- Natjerajte ga da svaki dan proguta po jednu dok sve ne potroi - ree joj na dariju, sluei se ~to
jednostavnijim rijeima. - Nemojte ih nikome drugome davati, sve je ovo njemu potrebno. - To e ga rijeiti
liaja. Ospice i gastroenteritis e ii svojim tokom. - Drite ga u krevetu dok osip ne nestane i pazite da pije
puno tekuine.
ena kimne glavom.
- Da li ima brae i sestara? - upita Jean-Pierre.
- Petoro brae i dvije sestre - odgovori ena ponosno.
- On e morati sam spavati, inae e se svi razboljeti. ena ga pogleda u nedoumici: vjerojatno je imala samo
jedan krevet za svu svoju djecu. Tu se nita nije dalo uiniti. On nastavi. - Ako mu ne bude bolje kad popije sve
tablete, dovedite ga opet k meni. - Ornp to je ovom djetetu zapravo trebalo, nisu mu mogli osigurati ni JeanPierre, ni njegova majka: obilje zdrave i kalorine hrane.
Njih dvoje iziu iz peine: mravo, bolesno dijete i krhka, iscrpljena majka. Vjerojatno su preli najmanje
desetak kilometara da bi doli ovamo i majka je sigurno vei dio puta nosila djeaka. A sad ih eka pje~aenje
do kue. I uza sve to, djeak e moda ipak umrijeti. Ali ne od tuberkuloze.
Vani je ekao jo jedan pacijent, malang. Za seljane Bande on je bio sveti ovjek. Polulud i najee polugol,
malang je lunjao kroz Dolinu pet lavova od Comara, etrdeset kilometara uzvodno od Bande, do devedeset est
kilometata udaljenog Charikara na jugozapadu, u ravnici koju su Rusi drali pod svojom kontrolom. Sveti je
ovjek brbljao besmislice i imao prividenja. Afganistanci su vjerovali da im malang donosi sreu, tolerirali su
njegovo suludo ponaanje i davali mu hranu, pie i odjeu.
Malang ue u peinu. Od odjee je imao samo krpu omotanu oko bokova i na gtavi rusku oficirsku kapu. Dr~ao
se za trbuh i mimikom pokazivao da ima bolove. Jean-Pierre istrese aku pilula diamorfina i dade mu ih. Ludak
istri iz peine, steui u ruci tablete sintetikog heroina.
- To ga je dosad sigurno ve uinilo ovisnikom - ree Jane. U glasu joj se jasno osjeao prizvuk negodovanja.
- Naravno - potvrdi Jean-Pierre.
123
- Zato mu onda to daje?

- ovjek ima ir na elucu. to bih trebao uiniti operirati?

- Ti si lijenik.
Jean-Pierre pone pakirati svoju torbu. Ujutro su ga ekali pacijenti u Cobaku, planinskom selu udaljenon
desetak kilometara odavde, i na tom putu trebao se sastati sa svojom vezom.
Pla petogodinjeg djeaka unio je u peinu dal prolosti, poput mirisa starih igraaka ili nekog udnog svjet la
koje ovjeka natjera da pone trljati oi. Kod Jean-Pierre je to izazvalo blagu smuenost. Stalno su mu se pred
oima ukazivala lica Ijudi iz njegova djetinjstva, vidio ih je n~ stvarima oko sebe poput scena iz filma koje
nekakav loc postavljen projektor projicira na lea gledalaca, umjesto n~ ekran. Vidio je svoju prvu uiteljicu,
mademoiselle Mdecin s okruglim naoalama u elinim okvirima; Jacquesa Lafon tainea, koji mu je razbio nos
zato to mu je rekao da je con idiot; svoju majku, mravu, loe odjevenu i vjeno nesretnu te prije svega svog
oca, krupnog, zadriglog i srditog mukarc~ iza tankog pregradnog zida u njihovu stanu.
S naporom se koncentrirao na opremu i lijekove koji e mu biti potrebni u Cobaku. Napunio je uturicu
proienu vodom za pie. Hranu e dobiti od seljana.
Iznio je torbe pred peinu i natovario ih na udljivu staru kobilu koju je koristio za svoje lijenike pohode. Ta
je ivotinja bila u s tanju hodati cijeli dan ravno, ali je krajnje nerado ulazila u zavoje, zbog ega ju je Jane
nazvala Maggie, po britanskoj premijerki Margaret Thatcher.
Nakon to je uvrstio tovar, Jean-Pierre je bio spreman za polazak. Vratio se u peinu i poljubio meke Jancine
usne, Upravo kad se okrenuo da ponovo izie, u spilju ude Fara sa Chantal. Djevojica je plakala. Jane raskopa
koulju i odmah je pone dojiti. Jean-Pierre njeno dotakne rumeni obraz svoje keri i ree:
- Bon appetit. - Zatim izide.
Uhvativi uzde, povede Maggie niz planinu do naputenog sela i uputi se prema jugozapadu, kreui se uz
124
obalu rijeke. Koraao je hitro i bez zamora pod vrclim suncem: ve se bio navikao na ovdanje vruine.
Ostavivi za sobom svoj lije~ni~ki identitet, poeo je razmiljati o predstojeem sastanku i osjeti kako ga
obuzima napetost. Hoe li ga Anatolij ekati na mjestu sastanka? Moda ga neto zadri. Moda je ak i
uhvaen. Ako su ga uhvatili, je li progovorio? Je li izdao Jean-Pierrea ako su ga muili? Hoe li ga na mjestu
sastanka ekati gerilci, okrutni i nemilosrdni, udei za osvetom?
Uza svu svoju poetinost i pobonost, oni su pravi barbari, ti Afganistanci. Njihov je najpopularniji sport
buzkashi, opasna i krvava igra: u sredite polja stavili bi tijelo teleta bez glave, a dvije suparnike skupine jahaa
poredale bi se u liniju i na pucanj iz puke, jurnuli bi svi prema teletu. Cilj je igre pokupiti tele, nositi ga do
unaprijed odredenog okretita, to je znailo da moraju prijei udaljenost od otprilike kilometar i pol, i zatim ga
ponovo donijeti do centra, ne doputajui da ga usput ugrabi netko od jahaa iz protivni~ke skupine. Kad bi
igrai u medusobnom natezanju rastrgnuli krvavi plijen, to se esto dogadalo, sudac bi procijenio koja je
skupina prigrabila vei komad. Jean-Pierre je prole zime naiao na jedan buzkashi koji je ve bio u toku i
promatrao je igrae nekoliko minuta prije nego to je shvatio da plijen ovog puta nije tele, nego ovjek i da je raj
ov jek jo uvijek iv. Uasnut, pokuao je prekinuti igru, ali mu je netko rekao da je taj ovjek ruski oficir, kao
da to sve objanjava. Igrai se jednostavno nisu obazirali na Jean-Pierrea i on niim nije uspijevao svratiti na
sebe pozornost pedeset krajnje uzbudenih jahaa, zanesenih divljakom igrom. Nije ostao da vidi kako e taj
ovjek umrijeti, iako je moda trebao jer mu se otad, kad god bi se upla~io da ne bude otkriven, uvijek javljala
pred oima slika tog Rusa, bespomonog i krvavog, kako ga ivog trgaju na komade.
Jo uvijek su ga pratila sjeanja na prolost i dok je promatrao ukastosmee zidove kanjona kroz koji je
prolazio, pred oima su mu se smjenjivali prizori izdjetinjstva i zastraujue slike muenja koje ga oekuje
ukoliko ga uhvate pobunjenici. Njegova najranija sjeanja odnosila su se na
125
sudenje, te na snaan osjeaj uvrede i nepravde koji ga obuzeo kad su njegovog tatu poslali u zatvor. On je tada
jed~ umio sricati, ali je uspio proitati ime svog oc;a u novinski naslovima. U tim godinama, tada mu je bilo
vetiri godin Jean-Pierre nije znao to to znai biti heroj pokreta otpot Znao je da je njegov otac komunist, kao
to su to bili i oe prijatelji: sveenik, postolar i onaj ovjek to je radio u seo koj poti; ali je mislio da njegova
oca zovu Crveni Roland za to je uvijek bio rumen u licu. Kad je otac bio optuen zbc izdaje i osuden na pet
godina zatvora, njemu su rekli da je u vezi sa stricem .Abdulom, jednim preplaenim ovjeko smede koe koji je
nekoliko tjedana stanovao kod njih i kc je bio iz FLN-a, ali Jean-Pierre nije znao to je to FLN i misl: je da oni
govore o slonu iz zoolokog vrta. Jedino je jasr shvatio i otada uvijek vjerovao da je policija okrutna, da ; suci
nepoteni i da nikad ne treba vjerovati novinama.
S godinama je vie toga shvatio, jo vie patio i osje uvrede je rastao. Kad je poao u kolu, drugi su mu djea
govorili da je njegov otac izdajnik. On im je na to odgovara da se njegov otac hrabro borio u ratu i mnogo puta
stavlja svoj ivot na kocku, ali mu oni to nisu vjerovali. On i njegor majka su se onda odselili u jedno drugo
selo, ali su susje~ nekako otkrili tko su oni i zabranili su svojoj djeci da se igraj sa Jean-Pierreom. Najgore od
svega bile su posjete u zatvon Otac se zamjetno promijenio, postao je mrav, blijed boleljiv, ali je gore od toga
bilo gledati ga zatvorenog, oc jevenog u sivo zatvorenio odijelo, slomljenog i zaplaeno; kako pokorno govori

"gospodine" nadutim straarima pendrecima. Nakon nekog vremena, zatvorski je miris pc eo kod Jean-Pierrea
izazivati muninu i im bi prekorai prag zatvora, poeo bi povraati pa ga je majka prestala vodi sa sobom.
Tek kad se tata vratio iz zatvora, Jean-Pierre je s njim svemu razgovarao i napokon mu je sve postalo jasno, ali j
tada uvidio da je nepravda nanesena ocu jo gora nego to j mislio. Kad su Nijemci okupirali Francusku, vodeu
ulogu pokretu otpora preuzeli su francuski komunisti, budui da s oni ve bili organizirani. Nakon zavretka
rata, njegov se ota
126
nastavio boriti protiv desniarske tiranije. U to je vrijeme Alir bio francuska kolonija. Alirski narod, potlaen i
eksploatiran, hrabro se borio za slobodu. Francuske su mladie mobilizirali i tjerali da se bore protiv Aliraca u
tom okrutnom ratu, u kojem se, po miljenju mnogih Ijudi, zloini i nasilje koje je vrila francuska vojska nisu
nimalo razlikovali od onoga to su radili nacisti. FLN, ime koje e Jean-Pierrea uvijek asocirati na ugavog
starog slona u provincijskom zoolokom vrtu, bilo je kratica za Front de Liberation Nationale, Fronta narodnog
oslobodenja alirskog naroda.
Jean-Pierreov otac je, zajedno s jo stotinu dvadeset drugih uglednih Francuza, potpisao peticiju za oslobodenje
Alira. Budui da je Francuska vodila rat protiv Alira, ta je peticija proglaena izdajnikom jer se mogla
protumaiti kao poziv francuskim vojnicima da dezertiraju. Meutim, tata je uinio jo neto mnogo gore: on je
uzeo koveg pun novca prikupljenog od Francuza za FLN i prenio ga preko granice u vicarsku, te ga tamo
poloio u banku, a usto je jo i pruio zaklon stricu Abdulu koji nije bio nikakav stric, nego alirski borac za
kojim je tragala tajna policija, DST.
To su sve bile stvari koje je on radio i tijekom rata protiv nacista, objasnio je otacJean-Pierreu. Za njega je to jo
uvijek bila ista borba. Neprijatelji nikad nisu bili Nijemci, ba kao ~to sad to nije bio francuski narod:
neprijatelji su kapitalisti, posjednici, bogati i privilegirani, vladajua klasa koja je spremna upotrijebiti bilo
kakva sredstva da se odri na vlasti i zatiti svoje pozicije. Oni su toliko moni da pola svijeta dre pod svojom
kontrolom, ali ipak postoji nada za siromane, bespomone i potlaene, jer u Moskvi je vlast u rukama naroda i
radnika klasa cijelog svijeta rauna na pomo, vodstvo i duhovni poticaj Sovjetskog Saveza u svojoj borbi za
slobodu.
Kad je Jean-Pierre postao neto stariji, ta je blistava slika donekle potamnjela. Otkrio je da Sovjetski Savez ipak
nije radniki raj, ali nita od onoga to je saznao nije ga poljuljalo u njegovu osnovnom uvjerenju da je
komunistiki pokret, pod rukovodstvom Moskve, jedina nada za potlaene narode
127
svijeta i jedini nain borbe protiv sudaca, policije i novinar koji su tako okrutno iznevjerili njegova oca.
Jean-Pierreov je otac uspio predati baklju sinu. I kao d je toga bi svjestan, gotovo se potpuno povukao. Nikad se
vi njegovi obrazi nisu ponovo zarumenjeli. Vie nije sudjelova u demonstracijama, nije vie organizirao
plesove u svrh prikupljanja priloga, niti je pisao pisma lokalnim novinama Jo uvijek je obavljao neke nevane
administrativne dunost Dakako, i dalje je ostao lan partije i sindikata, ali vie nij predsjedavao komitetima, ni
vodio zapisnike, ni priprema~ dnevni red sastanaka. Jo~ uvijek je igrao ah i pio nnisette s sveenikom,
postolarom i ovjekom koji je upravljao seos kom potom, ali je iz njihovih politikih diskusija, neko tak
strastvenih, sada nestalo ara, kao da je revolucija, za koju s se cijelog ivota borili, odgodena na neodredeno
vrijeme Nakon nekoliko godina, tata je umro. Jean-Pierre je tek tad saznao da je otac u zatvoru obolio od
tuberkuloze. Oduzel su mu slobodu, slomili duh i unitili zdravlje. Ali najgore o~ svega to su mu uinili, bilo je
to su ga igosali kao izdajnika Njegov je otac bio heroj koji je bio spreman dati ivot z slobodu svog naroda, a
umro je kao osudeni izdajnik.
Oni bi se sad gorko kajali zbog toga, tata, kad bi znal kakvu im osvetu spremam, mislio je Jean-Pierre vodei
svoj~ mravu kobilu uz strmu planinsku stazu. Zahvaljujui mojin obavjetenjima, komunisti su uspjeli prekinuti
Masudov~ linije opskrbe. Stoga protekle zime pobunjenici nisu mogl nabaviti nove zalihe oruja i municije.
Ovog ljeta, umjesto d~ napada zranu bazu, elektrane i vojne transporte, Masud j~ prisiljen braniti se od upada
vladinih trupa nasvom teritoriju Sam, tata, potpuno s5m, uspio sam gotovo potpuno unitit mogunost borbenog
djelovanja tog barbara koji bi svoj~ domovinu htio vratiti natrag u mrano doba divljatva, neraz vijenosti i
islamskog praznovjerja.
Naravno, nije bilo dovoljno prekinuti Masudove linijf opskrbe. On je ve bio linost s velikim ugledom u narodu
Osim toga, imao je pamet i snagu karaktera potrebnu da i; pobunjenikog voe preraste u zakonitog
predsjednika drave. Masud je bio afganistanski Tito, De Gaulle, Mugabe
128
Njega se nije moglo neutralizirati, on je morao biti uniten. Morao je pasti u ruke Rusima, iv ili mrtav.
Pote~koa je bila u tome to se Masud kretao brzo i tiho, poput jelena u umi; iznenada bi iskrsnuo iz ~ipraja i
isto tako naglo nestao. Ali Jean-Pierre je bio strpljiv, a to su bili i Rusi. Doi e vrijeme, prije ili kasnije, kad e
Jean-Pierre sa sigurnou znati gdje e se tono Masud nalaziti u toku idua dvadeset etiri sata - moda e biti
ranjen ili e se spremati da prisustvuje nekom pogrebu - i tada e Jean-Pierre upotrijebiti svoj radio da poalje
ifriranu poruku. I jastreb e se obruiti na plijen.

elio je da moe rei Jane zbog ega je on zapravo ovdje. Mo~da bi je ak uspio uvjeriti da je to ispravno.
Objasnio bi joj kako je njihov medicinski rad beskoristan jer pomagati pobunjenike znai pomagati da se
produi stanje bijede i neznanja u kojem ovi ljudi ive, znai odlagati trenutak kad e Sovjetski Savez zgrabiti
ovu zemlju za ij u, da se tako izrazi, i uvui je, milom ili silom, u dvadeseto stoljee. Jane bi to mogla shvatiti.
Medutim, instinktivno je predosjeao da mu ona ne bi oprostila to ju je prevario. Dapae, to bi je silno naljutilo.
Lako ju je mogao zamisliti: nemilosrdnu, neumoljivu, ponosnu. Odmah bi ga ostavila, isto onako kako je
ostavila Ellisa Thalera. Pogotovo bi je razbjesnilo to su je na identian~ain prevarila dva mukarca, jedan za
drugim.
I tako, u strahu da je ne izgubi, nastavljao ju je varati, ponaajui se poput ovjeka na rubu provalije, ukoenog i
paraliziranog od straha.
Ona je, naravno, znala da neco nije u redu, on je to vidio po nainu kako bi ga ponekad gledala. Ali ona je
mislila da se radi o problemima izmedu njih dvoje, u to je bio siguran. Uope joj nije padalo na pamet da je
cijeli njegov ivot la i pretvaranje.
Potpuna sigurnost nije bila mogua, ali je on poduzeo sve mjere opreza i uinio sve da ga ne otkriju, ona ili bilo
tko drugi. Kad se sluio radijem, govorio je u iframa, ne zato to se bojao da bi ga mogli prislukivati
pobunjenici, oni nisu imali radioprijemnike, nego zbog afganistanske vojske koja je bila prepuna izdajica, tako
da nije postojala informacija
129
koj u Masud ne bi odmah saznao. Njegov je radio bio dovol mali da ga je lako mogao sakriti u lanom dnu svoje
lijeni torbe, ili u depu koulje ili prsluka, ukoliko nije sa sob imao torbu. Nedostatak je bio u tome to je takav
radio in dovoljno snage samo za vrlo kratko komuniciranje. ifriranu poruku sa svim detaljima o rutama i datumi
prolaska konvoja, trebalo bi mu mnogo vie vremena i mm vei odailja. Jean-Pierre i monsieur Leblond
zajednik odustali od toga. Jean-Pierre se morao sastati sa svoj vezom, kako bi mogao prenijeti te informacije.
Jean-Pierre se uspne do vrha i pogleda dolje. Nalazic na ulazu u malu dolinu. Staza kojom je i~ao sputala s
jednu drugu dolinu koja je leala pod pravim kutem u odm na ovu prvu i sredinom koje je tekla brza planinska
rje~ koja se ljeskala na popodnevnom suncu. Dio doline na dru obali rjeice vodio je prema planinama i
Cobaku, njegc krajnjem odreditu. Na mjestu gdje su se sve tri doline spaja na ovoj strani rjeice, stajala je mala
kamena kuica. Tal su primitivno graene kolibe bile razasute po cijelom ov~ podruju. Jean-Pierre je zamiljao
da su te kuic;e pod nomadi i putuj ui trgovci koji su se u njih sklanjali preko nc
Krenuo je niz brijeg vodei Maggie. Anatolij je vjeroj no ve tamo. Jean-Pierre nije znao njegovo pravo ime, ni i
ali je pretpostavljao da je u KGB-u, a prema jednoj njego~ usputnoj primjedbi o generalima, zakljuio je da je
on puk~ nik. No, bez obzira na in, Anatolij sigurno nije bio ; ministrativac. Od Bagrama do ovog mjesta trebalo
je prij osamdeset kilometara kroz planine, a Anatolij je taj ~ prelazio pjeice za dan i pol. On je bio odnekud iz
isto~ dijelova Sovjetskog Saveza, imao je istaknute jagodic ukastu boju koe, te je odjeven u afganistansku
nonju la mogao proi kao Uzbek, pripadnik mongolske etnil skupine sa sjevera Afganistana. To je objanjavalo
zato ta loe govori dari - Uzbeci su govorili vlastitim jezikc Anatolij je bio hrabar ovjek jer on, dakako, nije zr
uzbeki, te je prema tome uvijek postojala opasnost da otkriju, a znao je da pobunjenici sa zarobljenim ruskim
ofi rima igraju buzkashi.
130
Za Jean-Pierrea su ovi sastanci predstavljali neto manju opasnost. Njegova stalna putovanja do udaljenih scla
radi lijeenja bolesnika, izazivala su tek blago udenje. Medutim, sumnja se mogla javiti ako je netko primijetio
da je on ve vie puta sluajno nabasao na istog lutajueg Uzbeka. I, naravno, ako bi neki Afganistanac koji
razumije francuski nekako uspio prislukivati razgovor izmedu doktora i tog lutajueg Uzbeka, Jean-Pierre se
samo mogao nadati da e brzo umrijeti.
Njegove sandale nisu stvarale nikakvu buku, a Maggiena su kopita gotovo neujno tapkala po pranoj stazi pa je
Jean-Pierre, kad se pribliio kamenoj kolibi, poeo fukati neku pjesmicu, za sluaj da u kolibi nije Anatolij,
nego netko drugi: nije elio da sluajno iznenadi Afganistance, koji su svi bili naoruani i nervozni. Pognuo je
glavu i uao. Na njegovo iznenadenje, ugodno svjea unutranjost kolibe bila je prazna. On sjedne, nasloni se
ledima na kameni zid i pripremi se na ekanje. Nekoliko minuta kasnije, sklopio je oi. Bio je umoran, ali odve
napet da bi zaspao. Ovo je bilo najgori dio toga to je radio: kombinacija straha i dosade to bi ga obuzela za
ovakovih dugih ekanja. Nauio je prihvaati neizbjenost ka~njenja u ovoj zemlji bez runih satova, ali nikad
nije uspio dosei beskrajnu strpljivost Afganistanaca. Stoga je i sada, nehotice, poeo zami~ljati kakve su se sve
nesree mogle dogoditi .Anatoliju. Kakva bi to bila ironija ako je sluajno stao na neku od ruskih nagaznih mina
i ostao bez noge. Te su mine, zapravo, bile pogibeljnije za stoku nego za ljude, ali zato ipak nisu bile nita manje
smrtonosne, jer za neku afganistansku obitelj gubitak krave znaio je jednako sigurnu smrt kao da im je bomba
pala na kuu i sve ih pobila. Jean-Pierre se odavna vie nije smijao kad bi ugledao neku kravu ili kozu s grubo
istesanom drvenom nogom.
Usred razmiljanja, Jean-Pierre osjeti neiju prisutnost i otvori oi, te na samo nekoliko centimetara pred sobom
ugleda Anatolijevo orijentalno lice.

- Mogao sam te orobiti - ree mu Anatolij na tenom francuskom jeziku.

- Nisam spavao.
131
Anatolij sjedne prekrienih nogu na zemljani pod. Bio je onizak i miiav, a na sebi je imao iroku pamunu
koulju i hlae, turban, kariranu maramu i mrki vuneni pokriva, paitu, prebaen preko ramena. Pustivi da mu
marama padne s lica, Anatolij se nasmijei i otkrije zube, pocrnjele od puenja.
- Pa, kako si, prijatelju? - Dobro.
- Kako tvoja ena?
Bilo je neeg neugodnog u nainu na koji se Anatolij uvijek raspitivao o Jane. Rusi su se otro protivili tome da
on povede Jane sa sobom u Afganistan, tvrdei da e mu ona samo smetati. Jean-Pierre im je objasnio da bi
ionako morao voditi sa sobom neku bolniarku, Medecins pour la Liberte je u naelu uvijek slala samo parove,
te da bi on vjerojatno spavao s tom enom, osim ako ba ne bi izgledala kao King I~ong. Na kraju su Rusi,
dodue nerado, ipak pristali.
-Jane je odlino - odgovori. - Rodila je prije est tjedana. Djevojicu.
- estitam! - Izgledalo je kao da je Anatolija iskreno razveselila ta vijest. - Ali zar to nije malo prerano?
- Da. Na sreu, nije bilo komplikacija. Zapravo, kod poroda joj je pomogla seoska babica.
- A ne ti?
- Ja nisam bio tamo. Bio sam s tobom.
- Zaboga. - Anatolij je izgledao uasnut. - Odvukao sam te od ene u jednom tako vanom trenutku...
Jean-Pierreu je bilo drago to Anatolij pokazuje toliko brige, ali to nije pokazao.
- To se nije moglo predvidjeti - ree. - Osim toga, vrijedilo je: napao si konvoj o kojem sam te obavijestio.
- Da. Tvoje su informacije vrlo dobre. I za to si zaslu~io estitke.
Jean-Pierreovo se lice zaari od ponosa, ali je nastojao izgledati hladnokrvno, kao profesionalac.
- ini se da na sistem vrlo dobro funkcionira - skromno odgovori.
Anatolij kimne glavom.
132
- Kakve su bile njihove reakcije na taj napad?
- Rastue oajanje. - Rekavi to, Jean-Pierre pomisli kako je jo jedna prednost ovakvih izravnih sastanaka to to
je svojoj vezi mogao prenijeti i ovu vrst popratnih informacija, osjeaja i dojmova, sve ono to nije bilo
dovoljno konkretno da bi se odaslalo putem radija, u obliku ifrirane poruke. - Sada je n jihov na jvei problem
nedosta tak munici je.
- A kad bi trebao krenuti sljedei konvoj? - Juer su krenuli.
- Stvarno su oajni. To je dobro. - Anatolij posegne rukom ispod koulje i izvue kartu, te je rairi na podu. Na
karti je bilo prikazano podruje izmedu Doline pet lavova i pakistanske granice.
Jean-Pierre se koncentrira i prisjeajui se pojedinosti koje je zapamtio iz razgovora s Mohammedom, pone
Anatoliju na karti pokazivati put kojim e se konvoj kretati na povratku iz Pakistana. Nije tono znao kad e se
vraati jer Mohammed nije znao koliko e se zadrati u Peshawaru, kupujui sve to im je potrebno. Medutim,
Anatolij je imao svoje ljude u Peshawaru koji e ga obavijestiti kad je konvoj iz Doline pet lavova otiao iz
grada pa e on na osnovi toga moi izraunati etape njihova putovanja.
Anatolij nita nije zapisivao, ali je memorirao svaku rije koju je Jean-Pierre izrekao. Kad su zavrili, jo
jednom su sve ponovili tako da je sad Anatolij govorio, a Jean-Pierre je paljivo pratio je li Rus sve dobro
upamtio.
Nakon toga, Anatolij sloi kartu i gurne je pod koulju. - A to je s Masudom? - tiho upita.
- Nismo ga uope vidjeli otkako sam posljednji put s tobom razgovarao - odgovori Jean-Pierre. - Vidio sam
samo Mohammeda, a on nikad nije siguran gdje se Masud nalazi, ni gdje e se idui put pojaviti.
- Masud je lukava lija - primijeti Anatolij uz za njega vrlo rijedak blijesak emocija.
- Ipak emo ga uhvatiti - ree Jean-Pierre.
- Oh, uhvatit emo ga, naravno. On zna da je lov na njega u punom jeku pa prikriva tragove. Ali psi su ga nanj
uili i nee nam moi vjeno izmicati. Nas je mnogo, jaki smo i dovoljno
133
ljuti. - Postavi odjednom svjestan da otkriva svoje osjeaje, Anatolij se nasmijei i ponovo se vrati praktinim
stvarima. Baterije - ree i izvue paket s baterijama iz koulje.
Jean-Pierre izvadi mali radioodailjav-prijemnik iz tajnog odjeljka na dnu svoje lijenike torbe, povadi stare
baterije i zamijeni ih novima. To su inili svaki put kad bi se sastali kako bi iskljuili mogunost da Jean-Pierre
izgubi kontakt jednostavno zbog dotrajalih baterija. Anatolij e stare baterije odnijeti sa sobom u Bagram jer
nije imalo smisla izlagati se opasnosti na taj nain to bi te baterije ruske proizvodnje bacili ovdje, u Dolini pet
lavova, gdje nitko nije posjedovao nikakve elektrine aparate.
Dok je Jean-Pierre spremao radio, Anatolij upita:

Ima
Naglo
je

li

moda
zautio

unutra
ne~to
za
uljeve?
Moje
noge...
mrtei
se,
napregnuto
poeo
oslukivati.
Jean-Pierre se ukoi. Dosad ih jo nitko nikad nije
primijetio zajedno. Medutim, znali su da se to mora jednom dogoditi, prije ili kasnije, i tono su dogovorili to
e uiniti: kako e se ponaati kao dva stranca koji su se sluajno sreli na odmoritu, te da e nastaviti razgovor
kad taj namjernik ode, odnosno, ako ovaj bude pokazivao znakove da kani dulje ostati, njih dvoje e zajedno
otii, kao da sluajno idu u istom pravcu. Sve su to unaprijed isplanirali, ali je Jean-Pierre ipak osjeao kako mu
se na licu sigurno jasno ocrtava osjeaj krivice.
Idueg trenutka zauo je zvuk koraka ispred kolibe i ~um neijeg napornog disanja, a onda se na suncem
obasjanom ulazu uka~e neija sjenka i Jane ue u kolibu.
- Jane! - usklikne Jean-Pierre. Obojica mukaraca skoe na noge.
- to to znai? Zato si ti ovdje? - upita Jcan-Pierre.
- Hvala Bogu da sam te dostigla - ree Jane zadihano. Kutkom oka Jean-Pierre je vidio kako se Anatolij okrenuo
ustranu, kao to bi se svaki Afganistanac okrenuo od neke drske i besramne ene. Taj je Anatolijev pokret pomogao Jean-Pierreu da se pribere od oka. Hitro se osvrne oko sebe. Anatolij ie, nasreu, sklonio kartu nekoliko
minuta
134
ranije. Ali radio... radio je jo uvijek malo virio iz lijenike torbe. Medutim, Jane ga, zasad, jo nije zapazila.
- Sjedni - ree Jean-Pierre. - Predahni malo. - On takoder sjedne, u isti tren kad i ona, te iskoristi taj pokret kao
izliku da pomakne lijeni~ku torbu tako da je otvor pretinca s radijem bio okrenut prema njemu. - O emu se
radi? - upita.
- O jednom medicinskom problemu koji ja ne mogu sama rijeiti.
Jean-Pierreova napetost malo popusti: on se pobojao da je ona neto posumnjala i da ga je zbog toga slijedila.
- Popij malo vode - ree. Posegnuvi rukom u torbu, on drugom rukom brzo gurne radio u tajni pretinac,
pretvarajui se da trai uturicu. Kad je radio bio skriven, on izvue uturicu s proienom vodom i prui je
Jane. Srce mu je polako opet po~elo kucati normalno. Opet je mogao jasno misliti. Vie nije bilo nikakvog
vidljivog dokaza njegove krivnje. to bi jo moglo pobuditi njezinu sumnju? Moda je ula Anatolija kako
govori francuski, ali to nije bilo neobino: ukoliko je neki Afganistanac govorio neki strani jezik, onda je to
najee bio francuski, a neki Uzbek je vrlo lako mogao bolje govoriti francuski, nego dari. to je Anatolij
govorio u trenu kad je Jane ula u kolibu'? Jean-Pierre se sjeti: pitao ga je da li ima neku mast za uljeve. To je
bilo savreno. Afganistanci su uvijek traili lijekove kad bi se sreli s nekim lijenikom, ak i kad bi bili savreno
zdravi.
Jane
popije
malo
vode
iz
uturice
i
zatim
pone
priati.
Nekoliko
minuta
nakon
tvog
odlaska
doni
jeli
su
jednog
osamnaestogodinjeg
mladia
s
runom
ranom
na
bedru.
Zastala
je
i
popila
jo
jedan
gutljaj
vode.
Nije
se
obazirala
na
Anatolija
i
Jean-Pierre
shvati
da
je
ona
toliko
zabrinuta
zbog
tog
ranjenika
da
je
jedva
primijetila
prisutnost
tog
drugog
mukarca.
Mladi
je
ranjen
tijekom
okraja
u
blizini
Rokhe
i
njegov
otac
ga
je
nosio
cijelim
putem
do
Doline,
puna
dva
dana.
Kad
su
napokon
stigli
do
mene,
rana
je
ve
bila
zahvaena
gangrenom.
Dala
sam
mu
~esto
miligrama
kris
taliziranog
penicilina
injekcijom
u
debelo
meso,
a
zatim
sam
oistila ranu.
- Potpuno ispravan postupak - ree Jean-Pierre.
135
- Nekoliko minuta kasnije, oblio ga je hladan znoj i poeo je buncati. Izmjerila sam mu puls: bio je ubrzan, ali
slab.
- Da li je problijedio u licu, ili dobio sivkastu boju i je li imao problema s disanjem?
- Da.
- I to si uinila?
- Sve ono to se radi u sluaju oka: podignula sam mu noge, pokrila ga i dala mu aja, zatim sam pourila za
tobom. - Bila je na rubu suza. - Otac ga je nosio dva dana, ne mogu ga pustiti da umre.
- Ne mora doi do toga - ree Jean-Pierre. - Alergiki ok je rijetka, ali dobropoznata reakcija na penicilin.
Treba mu dati injekcij u adrenalina, pola milimetra, u mii, a zatim neki antihistamin, recimo, est milimetara
diphenhydramina. Hoe da se ja vratim s tobom? - Dok je to govorio, Jean-Pierre kriom pogleda Anatolija, ali
Rus nije pokazivao nikakvu reakciju.
Jane uzdahne.
i

- Ne - ree. - Sigurno te tamo, iza brda, eka netko drugi, iji je ivot u opasnosti. Bolje je da produi~ u Cobak,
kako si namjeravao.
- Jesi li sigurna? - Jesam.
Anatolij zapali ibicu i pripali cigaretu. Jane baci pogled na njega, zatim se ponovo okrene Jean-Pierreu.
- Pola milimetra adrenalina i zatim est milimetara diphenhydramina - ponovi i ustane.
- Tako je. - Jean-Pierre takoder ustane i poljubi je. Sigurna si da e moi sama?
- Naravno.
- Mora pouriti. - Znam.
- Hoe da ti dam Maggie? Jane razmisli.
- Bolje ne. Po ovakvom putu, bre u stii pjeice. - Kako hoe.
- Zbogom.
136
- Zbogom, Jane.
Gledao ju je kako izlazi iz kolibe. Jo neko vrijeme je ostao tako stajati. Ni on, ni Anatolij nisu nita rekli.
Nakon minutu-dvije, Jean-Pierre ode do vrata i pogleda van. Vidio je Jane, oko dvjesta ili trista metara dalje,
sitnu i mravu u tankoj pamunoj haljini, kako se odluno uspinje ura stazu, sama u smedem, pranom krajoliku.
Gledao je za njom, sve dok nije nestala iza brijega.
Potom se vrati u kolibu i sjedne na zemlju, oslanjajui se ledima o zid. On i Anatolij se pogledaju.
- Kriste Boe svemogui - ree Jean-Pierre. - Ovo je bilo opasno.
137
8.
Mladi je umro.
Bio je mrtav ve gotovo cijeli sat kad se Jane vratila, oznojena, prana i na rubu snaga. Mladiev otac ju je
ekao na ulazu u peinu, utuen i prijekorna izraza lica. Po njegovu rezigniranom dranju i smirenom pogledu
njegovih smedih oiju, odmah je znala da je sve gotovo. Ni~ta joj nije rekao. Ona ue u peinu i pogleda
mladia. Bila je odve iscrpljena da bi se ljutila, jedino to je osjeala bilo je duboko raioaranje. Jean-Pierre
nije bio tu, a Zahara je, zatvorena u kuu, tugovala za svojim muem i tako nije bilo nikoga s kime bi mogla
podijeliti svoju bol.
Plakala
je
kasnije,
dok
je
leala
na
svom
krevetu
na
krovu
trgoveve
kue,
uz
Chantal
koja
je
spavala
pokraj
nje
na
i
malenom
madracu,
mrmljajui
s
vremena
na
vrijeme
u
` blaenom snu zadovoljna dojeneta. Plakala je zbog mla
dieva
oca,
jednako
koliko
i
zbog
mrtvog
mladia.
Poput
nje,
'
i
on
se
bio
doveo
do
ruba
krajnje
iscrpljenosti,
pokuavaju
i
spasiti
sina.
Koliko
je
stoga
morala
biti
vea
njegova
atost.
Oima
mutnim
od
suza
gledala
je
zvijezde
prije
nego
to
je
zaspala.
Sanjala je kako je Mohammed doao do njezina kreveta i kako je s njom vodio ljubav dok ih je cijelo selo
gledalo; zatim joj je rekao da Jean-Pierre spava sa Simone, enom debelog novinara Raoula Clermonta, i da se
njih dvoje sastaju u Cobaku, kamo Jean-Pierre toboe odlazi lijeiti bolesnike.
Idueg ju je dana cijelo tijelo boljelo jer je, obuzeta panikom, pretrala vei dio puta do kamene kolibe i natrag.
138
Prava je srea, mislila je obavljajui svoje svakodnevne poslove, to je Jean-Pierre stao kod te kolibe, vjerojatno
da se odmori, jer ga inae nikad ne bi dostigla. Kakvo je olakanje osjetila kad je vidjela Maggie priveranu
ispred kolibe i kad je ugledala Jean-Pierrea u kolibi s onim smijenim, malim Uzbekom. Obujic;a su skoili kao
opareni kad jc ona ula unutra. Bilo je upravo komino koliko su se prepali. Prvi pu t jc vidjela jednog
Afganistanca da ustaje kad u kuu ulazi neka ena.
Popela se do peine sa svojom lijenickom torbom i otvorila ambulantu. Dok se bavila uobiajenim sluajevima
neishranjenosti, malarije, inficiranih rana i crijevnih parazita, razmiljala je o onome to se juer dogodilo. Ona
do juer nikad nije ula za alergiki ok. U normalnim okolnostima, ljude koji su trebali davati injekcije
penicilina sigurno su uili kako da postupe u takvom sluaju, ali njezina je poduka bila tako kratka i na brzinu
obavljena da je mnogo toga bilo jednostavno izostavljeno. Zapravo, na teaju koji su zavrili bili su gotovo
potpuno zanemareni svi medicinski detalji jer se smatralo da e Jean-Pierre, kao kvalificirani lijenik, uvijek biti
uz nju da joj kae to treba uiniti.
Kako su to bili naporni dani, provedeni u uionicama, katkad s drugim djevojkama koje su se kolovale za bolniarke, katkad sama, trudei se da upamti propise i procedure medicine i zdravstvenog odgoja, pitajui se to je
eka u Afganistanu. Neke od lekcija koje je sluala prilino su je uznemirile. Prvo to mora napraviti, reeno joj
je, mora za sebe sagraditi poljski zahod. Zato? Zato to je najbri nain da se pobolja zdravstveno stanje ljudi
u nerazvijenim zemljama taj da ih se odui da kao zahode koriste rijeke i potoke, a to se moe postii jedino

primjerom. Njezina joj je nastavnica, Stephanie, punaka etrdesetogodinja ena s naoalama, odjevena u
radniki kombinezon i sandale, posebno naglasila kako se treba uvati pretjeranog davanja lijekova. Veina
bolesti i manjih ozljeda zalijeit e se i bez medicinske pomoi, ali primitivni ljudi (ali i oni koji nisu ba toliko
primitivni) uvijek od lijenika trae pilule i sirupe. Jane se sjeti da je i onaj mali Uzbek traio od Jean-Pierrea
mast za uljeve. Taj ovjek sigurno pjeai cijeli ivot, ali im se susreo
139
s lijenikom, odmah se po~co aliti da ga bole nogc. Opasnost od pretjeranog davanja lijekova, osim to su se na
taj nain nepotrebno rasipale dragocjene zalihe, bila je u tome da je lijek, uziman zbog trivijalnih oboljenja,
mogao kod pacijenta razviti toleranciju, tako da u sluaju ozbiljne bolesti, lijek vie ne bi djelovao. Stephanie je
takoder savjctovala Jane da pokua suradivati s tradicionalnim vraevima i iscjcliteljima, umjesto da se bori
protiv njih. Jane je to polo za rukom s Rabiom, seoskom babicom, ali ne i s Abdullahom, seoskim mulom.
Najlake od svega bilo je uenje jezika. Jane je u Parizu, jo prije nego to je uope pomiljala o odlasku u
Afganistan, poela uiti farsi, jezik kojim se govori u Perziji, u elji da pobolja svoje poslovne mogunosti
prevodioca i tumaa. Farsi i dari su dva dijalekta istog jezika. Drugi glavni jezik u Afganistanu je pnto, jezik
kojim govore Patuni, ali dari je jezik Tadika, a Dolina pet lavova je podruje Tadika. Oni malobrojni
Afganistanci koji putuju, na primjer nomadi, obino govore oba glavna jezika, pato i dari. Ako govore ncki
evropski jezik, onda je to engleski ili francuski. Onaj Uzbek u kamenoj kolibi govorio sa s Jean-Pierreom na
francuskome. Za Jane je to bilo prvi put da uje francuski govoren s uzbekim naglaskom. Zvualo je isto kao
kad Rusi govore francuski.
Tijekom tog dana misli su joj se stalno vraale na tog Uzbeka. Nikako nije mogla prestati na njega misliti.
Muio ju je osjeaj kakav bi joj se ponekad javio kad bi znala da mora neto vano obaviti, a ne moe se sjetiti
to je to. Moda joj se neto uinilo udno u vezi s tim ovjekom.
U podne je zatvorila ambulantu, nahranila Chantal i promijenila joj pelene, a zatim je skuhala ruak od rie i
mesa, te ga podjelila s Farom. Fara joj je postala neobino odana i trudila se na sve naine da joj udovolji.
Uveer bi je Jane jedva natjerala da ode kui. Jane je pokuavala da se prema njoj odnosi kao prema sebi ravnoj,
ali je to kod nje, ini se, izazivalo samo jo vee oboavanje.
U vrelim satima ranog poslijepodneva, Jane ostavi Chantal s Farom i sie do svog tajnog utoi~ta, sunanog
zaravanka
140
' skrivenog ispod nagnute stijene. Tu je isptva neko vrijeme gimnasticirala, budui da je vrsto odluila vratiti
liniju kakvu je imala prije poroda. Dok je stezala i oputala miie, stalno joj je pred oima bio onaj Uzbek kako
skae na noge u kolibi, s izrazom zaprepatenja na svom orijentalnom licu. Zbog
A nekog nejasnog razloga, ta je slika u njoj i~zivala predusjeaj neke skore tragedije.
Kad je napokon shvatila istinu, to joj se nije otkrilo u iznenadnom blijesku, nego je vie sliilo na lavinu:
poinjui od sitnice i neprekidno rastui do potpune spoznaje.
Nijedan se Afganistanac ne bi alio na uljeve na nogama, ak ni onda ako bi se samo pretvarao, jer uljcvi su za
njih nepoznata stvar - to je bilo isto toliko nevjerojatno kao da neki farmer iz Gloucestershirea kae da ima beriberi. I nijedan Afganistanac, ma kako bio iznenaden, ne bi reagirao na taj nain da ustane kad neka ena ude u
kuu. Ako taj ovjek nije bio Afganistanac, to je onda bio? Njegov naglasak joj je davao jasan odgovor na to
pitanje, iako bi malo ljudi uspjclo prepoznati o kakvom se naglasku radi. Jedino zahvaljujui svom lingvistikom
znanju i injenici da je poznavala oba jezika, ruski i francuski, Jane je mogla odmah prepoznati da on govori
francuski s ruskim naglaskom.
Dakle, Jean-Pierre se sastao s nekim Rusom preruenim u Uzbeka u jednoj kamenoj kolibi u pustoi.
Je li to bilo sluajno? To je bilo mogue, iako jedva vjerojatno, ali kad se sada sjetila njegova lic:a kad je ula u
kolibu, uoila je na njemu izraz koji tada nije zapazila: izraz krivice.
Ne, to nije bio sluajan susret, to je bio tajni sastanak. I moda nije prvi. Jean-Pierre je stalno putovao do
udaljenih sela zbog lijeenja bolesnika. tovie, bio je upravo pretjerano savjestan u tome da se tono dri
rasporeda svojih posjeta, to je bilo prilino glupo u ovoj zemlji, gdje nitko nije vodio rauna o kalendaru, ali
nije bilo toliko glupo ako se radilo o jednom drugom rasporedu, o nizu potajnih sastanaka.
A za.to se sastajao s tim Rusom? To je, takoder, bilo oigledno. Jane osjeti kako joj se oi pune suzama kad je
141
shvatila da svrha tih sastanaka mora biti izdaja. On im je davao informacije, naravno. Prenosio im je
obavjetenja o kretanjima konvoja. Uvijek je tono znao rute po kojima e se kretati jer se Mohammed sluio
njegovim kartama. Mogao je otprilike proraunati i vremenske etape jer bi vidio kad su polazili iz Bande i
ostalih sela u Dolini pet lavova. On je oigledno te informacije prenosio Rusima i zato su Rusi tijekom prole
godine poeli tako uspjeno postavljati zasjede konvojima, zato je sada u Dolini bilo toliko tugujuih udovica i
siroadi.

to je to sa mnom? pomisli Jane, obuzeta naglim osjeajem samosaaljenja i suze joj ponovo poteku niz lice.
Prvo Ellis, zatim Jean-Pierre. Zbog ega ja odabirem takve gadove? Da li me posebno privlae upravo takvi,
tajnoviti mukarci? Da li me privlai izazov da prodrem kroz njihov oklop? Zar sam toliko luda?
Sjetila se kako joj je Jean-Pierre tuma~io da je sovjetska invazija na Afganistan opravdana. U jednom trenutku
odjednom je promijenio miljenje i ona je mislila kako ga je uvjerila da nema pravo. Oigledno se on samo
pretvarao da je promijenio miljenje. Kad je odluio poi u Afagnistan kao ruski pijun, usvojio je antisovjetska
stajalita kao krinku, kao dio svoje uloge.
Je li i njegova ljubav prema njoj bila lana?
Ve je i sama pomisao na to bila bolna. Jane pokrije lice rukama. To je bilo uasno, nezamislivo. Ona ga je
zavoljela, udala se za njega, poljubila njegovu zlovoljnu majku, privikla se na njegov nain voenja ljubavi,
preivjela je njihovu prvu svadu, borila se za njihov brak i rodila mu dijete u strahu i boli. Zar je sve to inila
zbog puke iluzije, zbog mua od kartona, zbog mukarca kojem uope nije bilo stalo do nje? To je bilo jednako
strano kao hodati i trati toliko kilometara da sazna kako moe izlijeiti osamnaestogodinjeg djeaka i zatim,
po povratku, ustanoviti da je on ve mrtav. Jo i gore od toga. Ovako se, zamiljala je, morao osjeati mladiev
otac kad ga je gledao kako umire, nakon to ga je dva dana nosio na rukama preko planinskih bespua.
142
Osjetila je kako su joj grudi nabrekle i shvatila da je vrijeme da nahrani Chantal. Navukla je odjeu, obrisala lice
rukavom i uputila se uz strminu. Kad je prva bol malo uminula i kad je opet mogla jasnije misliti, uini joj se da
je ona tijekom cijelih godinu dana njihova braka osjeala neko neodredeno nezadovoljstvo. Sad joj je bilo jasno
zbog ega se tako osjeala. Na neki nain ona je sve to vrijeme o~jeala da Jean-Pierre neto skriva pred njom.
Zbog tog zida medu njima, oni nikad nisu uspjcli postati uistinu bliski.
Kad je stigla do peine, zatekla je Chantal kako glasno plae i Faru kako je pokuava umiriti zibanjem. Jane
uzme dijete i stavi ga na grudi. Chantal odmah pone sisati. Jane osjeti poetni neugodan osjeaj, neto nalik na
gr u trbuhu, a zatim onu ugodnu i prilino erotinu scnzaciju u grudima.
eljela je biti sama. Rekla je Fari da ode i provede popodnevni odmor u peini svoje majke.
Dojenje ju je smirilo. Jean-Pierreova joj se izdaja poela initi neto manje stranom. Bila je sigurna da se on
nije pretvarao da je voli. Kakvog bi to imalo smisla'? Zbog ega bi je vodio sa sobom ovamo? Ona mu nije bila
ni od kakve koristi u njegovu pijunskom radu. Ne, sigurno ju je doveo zato to je voli.
A ako je on voli, svi se ostali problemi mogu rije~iti. Morat e prestati raditi za Ruse, naravno. U ovom trenutku
nije mogla sebi tono predoiti to e mu rei; hoe li, na primjer, rei: "Sve se otkrilo"? Ne. Ali sjetit e se
pravih rijei kad to bude potrebno. Onda e on morati vratiti nju i Chantal natrag u Evropu...
Natrag u Evropu. Kad je shvatila da e se morati vratiti kui, preplavio ju je osjeaj dubokog olakanja. To ju je
iznenadilo. Da ju je netko pitao kako joj se svida u Afganistanu, odgovorila bi mu da je to to ona ovdje radi
izuzetno zanimljivo i korisno, da se ovdje vrlo dobro snalazi i da ak uiva u svemu tome. Ali sad, kad je pred
njom bila mogunost povratka u civilizaciju, odjednom ju je napustila njezina ilava otpornost i morala je sebi
priznati da su joj ova surova zemlja, otre zime, udni i nedokuivi ljudi, bombardiranja i
143
beskrajne kolone osakaenih i izranjenih mu~karaca i mladia napeli ivce do pucanja.
Ovdje je uasno, pomislila je, to je prava istina. Chantal prestane sisati. Zaspala je. Jane je spusti na pod,
promijeni joj pelene i prenese je na njezin madtac, a Chantal se pritom nije nijednom probudila. to se toga tie,
to je bilo blaeno dijete. Ako je bila sita i suha, nikakva je buka, ni kretanje nisu mogli probuditi. Medutim, bila
je vrlo osjetljiva na majino raspoloenje i esto bi se probudila ako bi Jane bila tuna ili plakala, ak i kad bi se
Jane trudila da bude sasvim tiha.
Jane je sjedila prekrienih nogu na svom madracu, gledajui svoje usnulo dijete, razmiljajui o Jean-Pierreu.
Voljela bi da je on sada ovdje, da to moe odmah s njim raistiti. udila se to ju nije vie naljutilo, dapae,
razbjesnilo, to ~to on odaje gerilce Rusima. Da li je tome razlog to se ona ve pomirila s time da su svi
mukarci laljivci? Ili je poela vjerovati da su jedine nedune osobe u ovom ratu majke, ene i keri na obje
strane? Da li su brak i majinstvo toliko izmijenili njezinu linost da ovakva izdaja nije vie u njoj izazivala
srdbu i bijes? Ili je to jednostavno zato to voli Jean-Pierrea? Nije znala na to odgovoriti.
U svakom sluaju, vrijeme je da razmilja o budunosti, a ne o prolosti. Vratit e se u Pariz, tamo gdje postoje
potari, knjiare, vodovod. Chantal e imati lijepe haljinice, kolica i pelene koje e nakon upotrebe moi
jednostavno baciti. ivjet e u malom stanu u nekoj zanimljivoj etvrti, gdje e vozai taksija predstavljati
jedinu stvarnu opasnost. Jane i Jean-Pierre e sve poeti iznova i ovaj put e uistinu upoznati jedno drugo.
Zajedniki e raditi na tome da svijet uine boljim za sve ljude, sluei se postupnim i zakonitim sredstvima, bez
spletaka i izdaje. Iskustvo steeno u Afganistanu pomoi e im da ih angairaju na poslovima vezanim za
programe razvoja zemalja Treeg svijeta, moda na nekom od projekata Svjetske zdravstvene organizacije.
Obiteljski e ivot biti onakav kakvim ga je ona zami~ljala - njih troje e Ciniti dobro i bit e sretni i sigurni.
144

Fara ude u peinu. Popodnevni je odmor proao. Djcvojka s po~tovanjem pozdravi Jane, pogleda Chantal i
zatim, vidjev~i da dijete spava, sjedne na pod prekrienih nogu, ekajui da joj Jane kae to da radi. Fara je ki
najstarijeg sina babice Rabije, Ismaela Gula, koji je trenutno bio na putu prema Pakistanu, s konvojem...
Jane o~tro udahne. Fara je upitno pogleda. Jane odmahne rukom i Fara ponovo spusti pogled.
Njezin je otac u konvoju, pomisli Jane.
Jean-Pierre je Ruse obavijestio o tom konvoju. Farin e otac poginuti, ukoliko ona ne uini ncto da to sprijei.
Ali to? Mohammed bi mogao poslati glasnika da presretne konvoj na prijevoju Khyber i da ih poalje drugim
putem. Ali Jane bi prvo morala Mohammedu rei otkud zna da e konvoj biti napadnut, a kad bi mu to rekla,
Mohammed bi sasvim sigurno ubio Jean-Pierrea, vjerojatno golim rukama.
Ako ve netko od njih dvojice mora umrijeti, neka onda umre Ismael, radije nego Jean-Pierre, mislila je Jane.
Ali onda pomisli na ostalih tridesetak mukaraca iz Doline koji su bili u konvoju i sa zebnjom se upita: Zarsvi
oni moraju umrijeti kako bi moj mu ostao iv - Kahmir Khan sa svojom rijetkom bradom i Shahazai Gul, starac
izbrazdan oiljcima, i Jusuf Gul koji tako lijepo pjeva, i pastir Sher Kador, i krezubi Abdur Mohammed, i Ali
Ghanim koji ima etrnaestoro djece?
Mora postojati neki drugi nain.
Jane ode do ulaza u peinu i zagleda se u djec:u koja su nakon popodnevnog odmora izila iz peina i nastavila
svuje igre medu kamenjem i trnovitim grmljem. Medu njima je bio i devetogodinji Musa, Mohammedov sin
jedinac, jo razmaeniji otkako je ostao bez jedne ruke. Djeak se hvalisavo razmetao pred drugom djecom
novim noiem ~to mu ga je poklonio njegov otac. Jane ugleda Farinu majku koja se penjala uzbrdo sa sve~njem
prua na glavi. Tu je bila i mulina ena; prala je muevu koulju. Nije vidjela Mohammeda, ni njegovu enu
Halimu. Medutim, znala je da je on ovdje jer ga je jutros vidjela. Sigurno je ruao sa enom i djecom u njihovoj
peini. Gotovo je svaka obitelj imala svoju,
145
zasebnu peinu. Vjerojatno je on sada tamo, ali Jane nije eljela da je vide kako odlazi do njega. To bi
skandaliziralo seljane, a ona je to eljela diskretno izvesti.
to u mu rei? pitala se.
Razmi~ljala je o tome da ga jednostavno zamoli: Uini to za mene, zato to te ja za to molim. To bi bilo dovol j
no za nekog Evropljanina ili Amerikanca koji bi biu zaljubljen u nju, ali muslimanski mukarci nisu izgleda
Ijubav shvaali tako romantino. Ono to je Mohammed osjeao prema njoj vie je bila neka vrst njene pohote.
I sasvim sigurno ga taj osjcaj nije inio ni na koji nain podlonim njoj. Uostalom, nije bila sigurna da li on jo
uvijek tako osjca. Onda, to da mu kae? On joj nita nije dugovao. Ona ga nikad nije lijeila, ni njega, ni
njegovu enu. Ali je lijeila Musu - spasila je ivot njegovu jedincu. To Mohammeda obavezuje na dug asti.
Uini to za mene, zato to sam spasila ivot n~ome sinu. To bi moglo djelovati.
Samo, on e je pitati zato to trai.
Jo je nekoliko ena izilo iz peina. Odlazile su pu vudu, istile peine, hranilc sloku i pripremale vcecru. Jane
je znala da e se Mohammed sigurno uskoro pujaviti.
to u mu rei?
Rusi znaju rutu konvojn. Kako su to saznali?
Ne znam, Mohammede.
Kako onda moe biti tako sigurna?
Ne mogu ti rei. Sluajno sam ula jedan razgovor. Dobila sam poruku od Britanske tajne slube. Imam
predosjeaj. V'tdjela sam u kartama. Usnilo mi se.
To je najbolje rjeenje: san.
Ugledala ga je. Iziao je iz peine, visok i naoit, ud jeven u putnu odjeu: na glavi je imao okruglu kapu
chitrali, kakvu je nosio Masud i veina gerilaca; smedi pattu koji je sluio kao kabanica, runik, pokriva i
kamullaa; te kone izme do koljena koje je skinuo s nekog mrtvog ruskog vojnika. Proao je preko zaravanka
ispred peina korakom ovjeka koji namjerava prijei dobar komad puta prije mraka. Krenuo je stazom niz
planinu, prema naputenom selu.
146
Jane je gledala za njim, sve dok joj njegova visoka prilika nije nestala iz vida. Sad ili nikad, pomisli i krene za
njim. Isprva je hodala polako, nehajnim korakom, kako ne bi bilo previe oigledno da ide za Mohammedom, a
kad je seljani isped peina vie nisu mogli vidjeti, pone trati. Skliui se i spotiui, trala je niz pranu stazu,
mislei: ne bih smjela ovoliko trati tako brzo nakon poroda, tko zna kakve e to posljedice imati. Kad je
ugledala Mohammeda na stazi ispred sebe, zazove ga. On stane, okrene se i saeka da ona dode do njega.
- Bog s tobom, Mohammede Khane - ree Jane kad ga je dostigla.
- I s tobom, Jane Debout - odgovori on uljudno.
Jane nije odmah nastavila govoriti, stajala je i zadihano hvatala zrak. Mohammed ju je gledao s izrazom
podrugljive tolerancije.
- Kako je Musa? - upita Jane.

- Zdrav je, veseo i ui se sluiti lijevom rukom. Jednog e dana njome ubijati Ruse.
To je bila mala ala: lijeva ruka je tradicionalno slu~ila za "prljave" poslove, dok je desnica sluila za jelo. Jane
se nasmijei, pokazujui mu da je razumjela njegovu dosjetku, zatim ree:
- Tako mi je drago da smo mu uspjeli spasiti ivot. Ukoliko se Mohammedu ovo spominjanje vlastitih zasluga
uinilo neuljudnim, on to niim nije pokazao.
- Ostat u vjeno tvojim dunikom - odgovorio je. To je bilo upravo ono to je ona htjela da on kae. - Ima neto
to bi mogao uiniti za mene - ree. Izraz na njegovu licu bio je nedokuiv.
- Ako je to u mojoj moi...
Ona se osvrne oko sebe, traei neko mjesto gdje bi mogli sjesti. Blizu njih stajala je jedna bombom pogodena
kua. Prednji je zid bio sruen, tako da je unutranjost kue bila otvorena pogledu. U kui je od stvari ostao
samo jedan napukli lonac i apsurdna slika cadillaca u bojama, prikucana na zid. Jane sjedne na hrpu ruevina i
nakon kratkog oklijevanja, Mohammed sjedne pokraj nje.
147
- To je svakako u tvojoj moi - ree Jane. - Ali stvorit e ti malo neprilika.
- O emu se radi.
- Moda e ti se to uiniti hirom nerazumne ~ene. - Moda.
- Bit e u napasti da me prevari, da se tobo~e sloi s mojim zahtjevom i da ga zatim jednostavno "zaboravi"
izvtiti.
- Neu.
- Molim te da bude iskren prema meni, bez obzira da li e odbiti moj zahtjev ili ne.
- Hou.
Dosta je okolianja, pomisli ona.
- Hou da poalje glasnika za konvojem i naredi im da promijene povratnu rutu.
Mohammed je bio prili~no zateen. Vjerojatno je oekivao neku trivijalnu molbu.
- Ali zato? - upita.
- Vjeruje;~ li ti u snove, Mohammede Khane? On slegne ramcnima.
- Snovi su snovi - odgovori ncodrcdeno.
Moda sam odabrala krivi pristup, pomisli Jane, moda bi bilo bolje da sam rekla kako mi se neto ukazalo.
- Dok sam se danas, po vruini, odmarala sama u svojoj peini, uinilo mi se da sam vidjcla bijelog guluba.
Mohammed je pozorno pogleda i odmah joj jc; bilo jasno
da je rekla pravu stvar. Afganistanci su vjerovali da u bijelim golubima katkad prebivaju duhovi.
Jane nastavi:
- Ali sigurno sam sanjala jer mi je golub pokuavao neto rei.
_ ~l
On to uzima kao znak da sam doivjela viziju, a ne san, pomisli Jane i produi:
- Nisam razumjela to je govorio, iako sam ga pozorno sluala. Mislim da je govorio pato.
Mohammed je zurio u nju razrogaenih oiju. - Glasnik s teritorija Patuna...
148
- Onda sam ugledala Ismaela Gula, Rabijina sina, Farina oca, kako stoji iza goluba. -Jane polo~i ruku
Mohammcdu na miicu i zagleda mu se u oi, mislei: Ti tata, budalasta mukarino, mogla bih te zapaliti tako
lako kao da palim elektrino svjetlo. - Imao je no u srcu i plakao je krvavim suzama. Pokazivao je rukom na
no~, kao da ~cli da mu ga izvuem iz grudi. Drka no3a bila je ukraena draguljima. Dok je govorila, Jane
pomisli: Gdje sam samo ovo pokupila? - Ustala sam s kreveta i pola prema njemu. Bilo me sirah, ali morala
sam mu spasiti ivot. A onda, kad sam poscgnula za dr~kom noa...
- to se dogodilo?
- On je nestao. Mislim da sam se u tom irenutku probudila.
Mohammed zatvori razjapljena usta, zauzme ponovo dostojanslveno dr~anje i vano se namrti, kao da
napregnuto razmilja o znaenju tog sna. Sad je vrijcme da mu malo ugadam, pomisli Jane.
- Moda su to gluposti - ree i navW c na lice izraz stidlj ive djevojice, spremne da se podvrgne njegovu
superiornom, mukom sudu. - Zato te molim da to uini meni za ljubav. Uini to za osobu koja je spasila ivot
tvome sinu i vrati mi duevni mir.
Njegov je izraz odmah postao pomalo ohol. - Nema potrebe da se poziva na dug asti. - Da li to znai da e
ispuniti moju molbu? On joj na to odgovori pitanjem:
- Kakvi su dragulji bili u drci noa?
Oh, Boe, pomisli Jane, to bi trebao biti ispravan odgovor? Pomislila je da kae: "Smaragdi", ali oni su se
tradicionalno povezivali s Dolinom pet lavova pa bi to moglo znaiti da je Ismaela ubio neki izdajica iz Doline.
- Rubini - odgovori.
Mohammed sporo kimne glavom. - Ismael ti ni~ta nije rekao?
- inilo mi se da mi hoe neto rei, ali nije mogao govoriti.

149
On ponovo kimne glavom, a Jane pomisli: Hajde, odlui se ve jednom. Napokon, Mohammed ree:
- Znamenje je jasno. Konvoj mora promijeniti rutu. Hvala Bogu, pomisli Jane.
- Skinuo si mi veliki teret s due - ree mu ona iskreno. Nisam znala to da uinim. Sad mogu biti sigurna da e
Ahmed biti spaen. - Pitala se to bi jo mogla uiniti da vrsto vee Mohammeda i onemogui mu da se
predomisli. Na kraju odlui da zapeati njegovo obeanje jednom drevnom gestom: nagnula se naprijed i
poljubila ga u usta, njeno ali brzo, ne dajui mu ansu da odbije poljubac, ni da odgovori na njega. - Hvala ti! ree. - Znam da si ti ovjek od rijei. - Zatim ustane. Ostavljajui ga pomalo zbunjenog, ona se okrene i potri uz
stazu natrag prema peinama.
Na vrhu uspona je stala i osvrnula se. Mohammed je ve odmakao komad puta od bombardirane kue, silazei
nizbrdo poletnim korakom i visoko podignute glave, maui u hodu rukama. Sretan je zbog onog poljupca,
pomisli Jane. Trebalo bi me biti sram. Iskoristila sam njegovo praznovjerje, njegovu tatinu i njegovu
seksualnost. Kao feministkinja, nisam smjela tako izrabiti njegove predrasude o vidovitim, pokornim i koketnim
enama, samo zato da ga nevedem da uini ono to hou. Ali uspjelo mi je. Uspjelo mi je!
Jane krene dalje stazom prema peinama. Sljedei je na redu Jean-Pierre. On e se vratiti negdje pred no:
sigurno je ekao do sredine popodneva, da prode ona najgora ega pa je tek tada krenuo na put, ba~ kao to je i
Mohammed uinio. Smatrala je da e razgovor s njim biti laki od razgovora s Mohammedom. Kao prvo, njemu
moe rei istinu. Kao drugo, kriv je pa je prema tome u slabijem poloaju.
Stigla je do peina. U malom je logoru sada vladala ivost. Skupina ruskih mlanjaka preletjela je preko neba.
Svi su prekinuli posao i promatrali ih, iako su avioni bili previsoko i predaleko za bombardiranje. Kad su nestali
s obzorja, djeaci su rairili ruke i rastrali se naokolo, isputajui iz sebe zvukove nalik na zvuk mlaznog
motora. Koga oni bombardiraju dok ovako zamiljaju da su avioni, pitala se Jane.
150
Ona ude u peinu, pogleda to radi Chantal, nasmijei se Fari i zatim uzme dnevnik. Jean-Pierre i ona su gotovo
svakog dana zapisiv~ali svoja iskustva i doivljaje. To su prvenstveno bile medicinske biljeke i namjeravali su
taj dnevnik ponijeti sa sobom u Evropu, kako bi se njihovim biljckama mogli koristiti oni koji e nakon njih
poi u Afganistan. Preporueno im je da takoder zapisuju i osobne osjeaje i probleme, kako bi njihovi
nasljednici znali to ih oekuje pa je tako Jane prilino iscrpno biljeila tok svoje trudnoe i podrobno opisala
porod, ali je izvjetaj u svojim osjeajima ograniila na nekoliko turih, kratkih reenica.
Sjela je uza zid peine, poloila biljenicu na koljena i poela zapisivati priu o osamnaestogodinjem mladiu
koji je umro od alergikog oka. Ponovo preivljavanje tog dogadaja iznova ju je rastuilo, ali je nije
deprimiralo, to je zdrava i normalna reakcija, rekla je sama sebi.
Dodala je nekoliko kratkih biljeki o dananjim sluajevima, a zatim je, polako i dokono, poela listati unatrag,
prema poetku dnevnika. Biljeke, zapisaneJean-Picrreovim nemarnim, neitkim rukopisom, bile su vrlo kratke i
sastojale su se gotovo iskljuivo od simptoma, dijagnoza, naina lijeenja i rezultata: Gliste, zapisao bi, ili
Malarija; a potom: Izlijeen ili Stanje scabilizirano, ili ponekad: Umro. Medutim, Jane je zapisivala reenice,
kao na primjer: Jutrvs se bvlje osjeala ili Majka ima tuberkulozu. Ponovo je proilala svoje biljeke iz prvih
mjeseci trudnoe o osjetljivosti bradavica, o debljanju bedara i jutarnjoj munini. Sa zanimanjem je proitala
biljeku koju je upisala u dnevnik prije gotovo godinu dana: Bojim se Abdullaha. Potpuno je na to zaboravila.
Jane odloi dnevnik. Idua dva sata ona i Fara su provele u ienju i spremanju ambulante, a nakon toga je ve
bilo vrijeme da sidu dolje u selo i pripreme se za no. Dok je silazila niz planinu i kasnije, dok je poslovala po
kui, Jane je razmiljala o predstojeem razgovoru sa Jean-Pierreom. Znala je ~to treba uiniti: pozvat e ga na
etnju, mislila je, ali nije bila sigurna to e mu tono rei.
151
Kad je on nekoliko minuta kasnije stigao, jo se uvijek nije bila odluila. Otrla mu je prainu s lica vlanim ruW
ikom i ponudila mu zeleni c"aj u alici od purculana. Znala je da ga put nije iscrpio, samo ugodno zamorio: un je
s lakoom prc;lazio mnugu vee udaljenosti. Sjedila je kraj njcga duk je pio aj, trudei se da ne zuri u njega,
mislei: Lagao si me. Kad se malo odmorio, ona mu ree:
- Hajdemo se malo proetati, kao neko. Njega je to malo iznenadilo.
- Kamo bi htjela ii?
- Bilo kamo. Zar se ne sjea~ kako smo prolog ljcta znali izii jednostavno zato da uivamo u veeri?
On se nasmije~i.
- Da, sjeam se. - Bio joj je drag kad bi se tako nasmijcio. - Hoemo li uzeti Chantal sa sobom?
- Ne. - Nije htjela da je bilo to ometa. - Njoj e biti sasvim dobro ovdje, s Farom.
- U rcdu - odguvori on, pomalo zbunjeno.
Jane naredi Fari da im pripravi veeru: aj, kruh i jogurt, potom ona i Jean-Pierre izidu iz kue. Vani se ve
sputao sumrak, a veernji je zrak bio blag i mirisan. To je Ijeti bio najugodniji dio dana. Dok su polako ili kroz
polja prema rijeci, Jane se prisjeti kako se na ovoj istoj stazi osjeala prolog ljeta - uznemirena, zbunjena,

uzbudena i odluna. Sad je bila ponosna na sebe i ono to je postigla, ali je u isti mah bila zadovoljna to e se ta
pustolovina ubrzo zavriti.
Medutim, kako se bliio trenutak sueljavanja, poela je osjeati svu jau napetost, iako je stalno samoj sebi
govurila kako nema to skrivati i nema se zato osjeati krivom, niti se ima ega bojati. Pregazili su rijeku na
mjestu gdje je tckla plitka i iroka preko kamcnih ploa, a zatim su se strmom, krivudavom stazom uspeli uz
visoku hridinu na drugoj obali. Kad su stigli do vrha, sjeli su na zemlju i pustili da im nuge vise preko ruba
ponora. Tridesetak metara ispod njih, ustro je tekla Rijeka pet lavova, udarajui o kamene gromade i Ijutito se
pjenei kroz tjesnace. Jane prijede pogledom preko Doline. Obradena je zemlja bila iskriana kanalima za
navodnjavanje i potpornim kamenim zidovima terasasto
152
polocnih polja. Zclena i zlatna, polja su izglcdala kao krhotine obojenog stakla od neke razbi jene igrake. Tu i
tamo sliku su kvarili tragovi bombardiranja: srucni zidovi, zatrpani jarci i blatni krateri usred uzbibane pcnice.
Poneka okrugla kapa ili tamni turban pokazivali su da su neki mukarci ve izili na polja, kako bi iskoristili no,
kad Rusi zaustavljaju svoje mlanjake i odlau bombe, da zavr~e etvu. Sitnije prilike i glave pokrivene
maramama bile su ene i starija djeca. Oni e pomagati dok se sasvim ne smrai. U donjem kraju Doline pulja su
se s mukom uspinjala uz nie obronke u podno~ju planine, ali su brzo uzmic;ala prcd kamenjem i prainom. Iz
skupine kua lijevo od njih, dim nekoliko kuhinjskih vatri dizao se prema nebu uspravan poput olovke dok ga ne
bi rasprio veernji povjetarac. Isti je povjetarac donosio do njih nerazumljive odsjeke razgovora ena koje su
se kupale uzvodno, iza jedne krivine. Glasovi su im bili prigueni i vie se nije uo Zaharin srdaan smijch jer je
Zahara bila u koroti. A sve zbog Jcan-Pierrea...
Ta joj je misao dala hrabrosti.
- Hou da me odvede kui - naglu je rekla. U prvi tren ju je krivo shvatio.
- Pa tek smo do~li ovamo - razdtaeno je odguvorio, a onda ju je pogledao i prestao se mrtiti. - Oh - rekao je.
Glas mu je hladnokrvno zvW ao i Jane se uznemiri,
shvaajui da e se moda morati boriti da postignc ono to eli.
- Da - ree odluno. - Kui.
On je obgrli oko ramena.
- Ova zemlja moe ponekad obeshrabriti ovjeka - ree. Nije gledao u nju, nego u brzu rijeku pod njihovim
nogama. - Ti si trenutno posebno sklona depresijama, to je normalno nakon poroda. Za nekoliko tjedana vidjet
c...
- Nemoj sa mnom govoriti takvim pokroviteljskim tonom! - obrecne se Jane. Nije bila spremna sluati takve
gluposti. - Sauvaj to za svoje pacijente.
- U redu. - On makne ruku s njezinih ramena. - Prije nego to smo krenuli ovamo, odluili smo da cmo ostati
dvije godine. Sloili smo se da krai boravci nemaju smisla, s ob
153
zirom na to koliko se vremena i novca potroi na obuku, putovanje i prilagodavanje. Htjeli smo da na boravak
ovdje urodi nekim stvarnim rezultatima, zato smo se obavezali da emo ostati dvije godine...
- A onda nam se rodilo dijete. - To nije bila moja ideja!
- Bilo kako bilo, ja sam se predomislila.
- Ne moe se predomisliti, nema na to pravo.
- Ja nisam tvoje vlasnitvo! - srdito odvrati Jane.
- To jednostavno ne dolazi u obzir. Nemojmo vie o tome razgovarati.
- Tek smo poeli - ree ona. Razbjesnilo ju je njegovo dranje. Razgovor se pretvorio u prepirku o njezinim
pravima da sama o sebi odluuje, a ona nekako, barem zasada, nije eljela prekinuti prepirku time to e mu rei
da zna za njegovo pijuniranje; eljela je da joj on prizna pravo na samostalno odluivanje. - Ti nema~ pravo ne
obazirati se na mene i prelaziti preko mojih elja - ree. - Ja ~elim otii jo ovog ljeta.
- To ne dolazi u obzir.
Ona odlui da ga pokua urazumiti.
- Ovdje smo ve godinu dana. Postigli smo odredene razultate. Takoer smo podnijeli priline rtve, vee nego
to smo oekivali. Zar nismo dovoljno uinili?
- Dogovorili smo se da emo ostati dvije godine tvrdoglavo odgovori Jean-Pierre.
- To je bilo davno i prije nego to smo dobili Chantal. - Onda vas dvije idite, a mene ostavite ovdje.
Jane razmisli o tom prijedlogu. Putovati s konvojem do Pakistana, s malim djetetom na rukama, bilo bi teko i
opasno. Pogotovo ako on ne bi bio s njom. Ali nije bilo neizvedivo. Ali to bi znailo ostaviti njega ovdje. U tom
sluaju, on bi nastavio davati Rusima podatke o konvojima i svakih nekoliko tjedana poginulo bi jo nekoliko
mueva i sinova iz Doline. Postojao je jo jedan razlog zbog kojeg ga nije mogla ostaviti ovdje: to bi razorilo
njihov brak.
- Ne - ree ona. - Ne mogu otii bez tebe. Mora i ti poi s nama.
154

- Ja ne idem - ree srdito. - Ja ne idem!

Sad ga je n:orala suoeiti s onim to zna. Ona duboko udahne.
- Murat e - zapone.
- Nita ja ne moram - prekine je. Upru je prstom u nju i ona mu pogleda u oi i ugleda u njima neto to jc
prcstrai. - Ne moe me prisiliti. Nemoj ni pukuavati.
- Ali ja to mob~.~...
- Savjetujem ti da to ne ini - rce on, a glas mu je bio zastraujue leden.
Odjednom joj se uinio strancem, potpunim ncznancem. utjela je trenutak, razmiljajui. Promatrala je jednog
goluba kako polijee iz sela i leti prema njoj. Sletio je na hridinu, malo ispod njezinih nogu. Ja ne puznajem tog
eovjeka! pomislila je s osjeajem panike. Nakon cijelc godine dana ja jo uvijek ne znam tko je on zapravo!
- Da li ti mene voli? - upitala ga je.
- Voljeti nekoga ne znaei da mora initi sve to ta osoba eli.
- Je li tu putvrdan odguvur na moje pitanje?
Zagleda sc u nju. Ona mu mirno uzvrati poglcd. li. njcgovih oiju polako se izgubi onaj okrutan, maniW i sjaj i
on se opusti. Napokon se nasmijci.
- Da - ree. Ona se nasloni na njega i on je punuvu obgrli rukom oko ramena. - Da, vulim te - tiho ree i puljubi
je u tjeme.
Jane prisloni lice uz njegove grudi i publeda dolje. Gulub kojeg je maloas promatrala ponovu uzlcti. Bio je tu
bijeli golub, kao onaj u njezinoj izmiljcnoj viziji. Lebdiu jc u zraku, klizei bez napora nadolje, prema
suprutnoj obali. Jane pomisli: Oh, Boe, a to u sad?
Upravo je Mohammedov sin, Musa, kuji je sada nosio nadimak Ljevoruki, prvi spazio konvoj. Dutrao je na
eistinu ispred peina, viui iz sveg glasa:
- Vratili su se! Vratili su se!
Nitko nije trebao pitati ~ko se vratio.
155
Bilo je oko sredine prijepodneva. Jane i Jean-Picrrc su bili u ambulanti. Jane pogleda Jean-Pierrca. Na njcgovu
se licu naas ukae jedva primjctan izraz zbunjenosti: udio se zato Rusi nisu iskoristili podatke koje im je dao
i napali konvoj. Jane brzo okrene glavu, kako on ne bi primijetio radostan osjeaj trijumfa koji ju je proeo. Ona
im je spasila ivot! Jusuf e noas pjevati, Sher Kador c brojati svuje koze, a Ali Ghanim e izljubiti svako od
svoje etrnaestoro djece. Jusuf je jedan od Rabijinih sinova: spasivi mu ivot, oduila se njegovoj majci za
njezinu pomo pri porodu. Sve one majke i keri, koje bi se danas zavile u crno, mogu se sada veseliti.
Pitala se kako li se sada osjea Jc;an-Pierre. Da li je Ijut, ili frustriran, ili razoaran? Teko je bilo zamisliti da bi
netko bio razoaran zbog toga to ti Ijudi nisu pobijcni. Ona ga kri~om pogleda, ali na njegovu se licu ni~ta nijc
muglu vidjeti. Da mi je samo znati to on sada misli, pomislila je.
U samo nekoliko minuta, ambulanta je ostala prazna: svi su njihovi bolesnici oti~li dolje u selo da pozdrave
putnike.
- Hoemo li i mi dolje? - upita Jane.
- Idi ti - odgovori Jean-Pierre. - Ja u prvo ovdje zavriti pa u onda doi za tobom.
- U redu - ree Jane. Trebalo mu je malo vremena da se; pribere, nagadala je, kako bi mogao odglumiti da je
sretan to su se svi vratili kui ivi i zdravi.
Ona uzme Chantal i uputi se strmom stazom prema selu. Osjeala je vrelinu kamenja kroz tanke putplate svojih
sandala.
Jo uvijek nije rekla Jean-Pierreu da zna istinu. Medutim, nee to moi dugo odgadati. Prije ili kasnije, JeanPierre e saznati od Mohammeda da je poslao glasnika s uputama da se konvoj vrati drugim putem. Tada e,
naravno, pitati Mohammeda zato je to uinio, a Mohammed ,~; mu ispriati njezinu "vizij u". Medutim, JeanPierre je znao da ona ne vjeruje u vizije...
Zato se ja zapravo bojim? pitala se Jane. Ja nisam nita kriva, on je kriv. Pa ipak osjeam kao da je njegova
tajna neto zbog ega se ja moram sramiti. Trebala sam udmah s njim o tome razgovarati one veeri kad smo
otili do hridine iznad
156
rijeke. uvajui to tako dugo u sebi, postala sam i ja varaliw. Moda je to ono to me plai. Ili mc moda plai
onaj udni pogled to se ponekad javi u njegovim uima...
Jane nije odustala od udluke da se vrati kui, ali dosad jo nije uspjela smisliti nain kako da Jcan-Picrrca
nagovuri da poe s njom. Padale su joj napamct svakojakc bizarne zamisli, od lanc poruke da mu je majka na
samrti du trovanja jogurta nekim sredstvom koje bi kod njega izazvalu simptome neke ozbiljne bolesti, to bi ga
primoralo da se vrati u Evropu zbog lijeenja. Najjednostavnije i najrealnije bilo bi zaprijetiti da e sve rei
Mohammedu. Dakako, nikad to ne bi stvarno napravila jer bi to bilo isto kao da ga je ubila svojom rukom.
Medutim, da li bi on mislio da e ona ostvariti svoju prijetnju? Vjerojatno ne bi. Morao je biti uistinu nc-

milosrdan i kamena srca pa da povjeruje kako je ona u stanju praktiki ubiti vlastitog mua. A ako je doista
tuliko nemilosrdan i kamena srca, mogao bi jc moda ak i ubiti.
Zadrhtala je, unato vruini. Sve te misli u ubijanju, to je jednostavno apsurdno. Kad dvoje Ijudi tuliko fiziki
uivaju jedno u drugome kao nas dvoje, kako bi uopc mugli pomisliti da jedno nad drugim izvr~e nasilje?
Kad je stigla do sela zaW la je neujednaenu pucnjavu iz puaka koja je pratila svako afganistansko stavlje. Jane
pude ravno prema damiji; sve se uvijek odigravalo ispred damije. Konvoj je bio u dvoritu damije:
mukarc;e, konje i teret okruivale su nasmijane ene i kriava djeca. Jane zastane na rubu gomile, promatrajui.
Vrijedilo je, pumisli, Brige, strah i nelagoda zbog nedostojnog naina na koji je obradila Mohammeda, sve je to
vrijedilo pro~ivjeti da na kraju vidi ovo, ovaj radostan prizor ponovnug susreta ratnika sa svojim enama,
majkama, sinovima i kerima.
Ono to se zatim dogodilo predstavljalo je vjerojatno najvei ~ok koji je Jane ikad doivjela.
Tamo u gomili, izmedu okruglih kapa i turbana, pujavila se jedna glava obrasla plavim kovrama. U prvi tren
nije prepoznala o kome se radi, ali joj se neto uinilo puznato i srce joj je jae zakucalo. A onda su se Ijudi oko
te glave malo
157
razmaknuli i Jane ugleda nevjerojatno bujnu plavu bradu, a iza nje lice Ellisa Thalera.
Koljcna joj klecnu od iznenadne slabusti. Ellis? Ovdje? Nemogue.
On pode prema njoj. Na sebi jc imao siruku pamW nu odjeu Afganistanaca, nalik na pidi.amu, i prljavi
pukriva ogrnul preku ramena. Onaj mali dio lica kuji nije prckrivala brada bio je tako preplanuu od sunca i
vjetra da su sc ncbc;skoplave oi isticale jo vie nego inae, poput razliaka u polju zrelog ita.
Jane se ukoila od zaprepatenja. Ellis je stao pred nju, uzbiljna lic;a. - Zdravo, Jane.
Jane shvati da ga vic ne mrzi. Ju prijc mjcscc dana proklcla bi ga zbog njcgovc izdaje i zbug ~pijuniran ja
njczinih prijatclja, ali sada vie nije osjeala srdbu. On juj nikad vie nee biti drag, ali mugla ga je podnositi.
Osim toga, bilo je lijepo ponovo uti engleski, prvi put nakon vie od godine dana.
- Ellis - ree slaba~nim glasom. - Za ime boje, to ti ovdje radi?
- Istu to i ti - odgovori on.
to je to trebalo znaiti? Jc li mislio na pijuniranje? Ne, Ellis ne zna za Jcan-Pierrea.
Ellis primijcti njezinu zbunjcnost i ree:
- Mislim, ovdje sam da pomognem pobunjenicima. Hoe li on otkriti to radi Jean-Picrre'! Jane se odjednom
uplai za svog mua. Ellis bi ga mogao ubiti...
- ija je tu beba? - upita Ellis.
- Moja. I Jean-Pierreova. Zove se Chantal. - Jane primijeti da se Ellisovo lice iznenada duboko snudilo.
Shvatila je da se on nadao da je ona nesretna u braku. Oh, Boe, pomisli, izgleda da me on jo uvijek vuli. Ona
poku~a promijeniti temu. - Ali kako e ti pumoi pubunjcnicima?
On pudigne svoj u torbu. Bila jc tu vclika torba od ~ukastosmedeg platna, iji je oblik pudsjeao na kobasic:u,
pomalo nalik na staromodne vojnike wrbe;.
158
- Nauit u ih kako e dizati u zrak ceste i mostove ree. - Prema tome, vidi, u ovom smo ratu oboje na istoj
strani.
Ali ne na istoj strani kao Jean-Pierre, pomisti ona. to e se sad dogoditi? Afganistanci nisu ni u jednom
trenutku posumnjali u Jean-Pierrea, ali Ellis je prdfesiunalac. Prije ili kasnije on e naslutiti ~to se dugada.
- Koliko e dugo ostati? - upita. Ako je doao nakratko moda nee imati vremena da ne~to posumnja.
- Preko Ijeta - odgovori on neodredeno.
Moda nee mnogo vremena provoditi u Jean-Pierreovoj blizini.
- Gdje e stanovati? - upita ona. - U ovom selu.
- Oh.
uo je razoaranje u njezinu glasu i ironinu se nasmijeio.
- Pretpostavljam da nisam smio oekivati da e tebi biti drago to me vidi...
Njezin je mozak uurbano radio. Ako uspije natjerati Jean-Pierrea da prekine s onim to radi, onda mu vie ne bi
prijetila nikakva opasnost. Odjednom je osjetila da e sad moi s njim o tome razgovarati. Zatu mi to vie ne
predstavlja problem? pitala se. Zato tu ga se vie ne bojim. A zato ga se vie ne bojim? Zato to je tu Ellis.
Sve dosad nisam bila svjesna da se bojim mua.
- Naprotiv - odgovorila je Ellisu, mislei: Kako mogu biti tako hladnukrvna? - Sretna sam to si ovd je.
Trenutak su oboje utjeli. Ellis oigledno nije znao kako protumaiti njezinu reakciju. Napokon ree:
- Ovaj, negdje meu ovom gomilom su moje stvari i prilina gomila eksploziva. Mislim da e biti pametnije da
to sklonim.
Jane kimne glavom. - Ima pravo.
Ellis se okrene i nestane u guvi. Jane polako izide iz dvorita, jo uvijek donekle omamljena okom. Ellis je
ovdje, u Dolini pef lavova i po svemu sudei jo je uvijek vuli.

159
Kad je dola do trgovc;vc kuc, Jean-Picrrc izide prcd nju. On je svratio u kuu na putu do damijc, vjcrujatnu
da ostavi lijeniku torbu. Jane nije znala to bi mu rckla.
- S konvojem je doao netko koga puznaje - pu~ne. - Neki Evropljanin?
- Da.
- Tko?
- Podi i vidi. Iznenadit e se.
On pouri prema damiji. Jane ude u kuu. to e Jean-Pierre uiniti sad kad je Ellis ovdje? pitala se. Pa,
sigurno e to javiti Rusima. A Rusi e sigurno htjeti ubiti Ellisa.
Ova misao razljuti Jane.
- Vie nee biti ubijanja! - rcc glasno. - Ja to neu dopustiti! - Njczin ljutiti glas rasplae Chantal. Jane je uzme
u naruje i djevojica se smiri.
to da uinim? mislila je Jane.
Morat u ga sprijeiti da dode u vezu s Rusima. Kako?
Njegova veza se ne moe s njim sastati ovdje u selu. Znai, moram ga samo nekako zadrati u sclu.
Rei u mu: Mora obeati da nce odlaziti iz sela. Ako mi to ne obea, rei u Ellisu da si pijun pa c se on
postarati da ne izide iz sela.
Ato
ako
joj
Jcan-Pierre
obea
i
onda
prckri
ubeanje'?
Pa,
ja
u
znati
da
je
iziao
iz
sela,
znat
u
da
je
utiao
na
sastanak s vezom i moi u upozoriti Ellisa.
Da li on moda ima i neki drugi nain komunikacijc s Rusima?
Mora postojati neki nain kako moe stupiti u vezu s njima u sluaju nude.
Ali ovdje nema telefona, ni pote, ni kurirske slube, ni golubova listonoa...
Sigurno ima radio.
Ako ima radio, onda ga neu moi sprijeiti da stupi s njima u kontakt.
to je vie o tom razmiljala, to je vie bila uvjcrcna da mora imati radio. Murao je nekaku dugovoriti one
sastanke u kamenoj kolibi. Teoretski je raspored tih sastanaka mogao
160
biti dogovoren unaprijed, prije nego to su otputovali iz Pariza, ali je u praksi to bilo gotovo nemogue: to bi se
dogodilo ako bi izncnada morao otkar~ti sastanak, ili zakasniti, ili ako bi se trebao hitno sastati sa svojom
vezom? Morao jc imati radio.
to ja mogu uiniti ako on ima radio? Mogu mu ga ociuzeti.
Jane poloi Chantal u kolijcvku i dadc se u potragu. Ode u prednju sobu. Tamo, na keramikim ploicama
oploenoj tezgi, usred prostorije koja je neko sluila kao trgovina, stajala je Jean-Pierreova lijenika torba.
Torba je bila najvjerojatnije mjcsto za ~uvanjc radija. Nikome nije bilo doputeno otvarati torbu osim JcanPicrrca i Jane, a ona za to nikad nije imala razloga.
Jane otvori torbu i pregleda sadr~aj, vadci jednu stvar za drugom.
Nita nije nala.
To ipak nee biti tako lako.
On mora imati radio i ja ga moram nai: ako l;a ne nadcm, onda e Ellis ubiti njega ili e on ubiti Ellisa.
Odluila jc pretraiti cijelu kuu.
Pregledala je medicinske zalihe na policama nckadanje trgovine, zavirujui u sve kutije i pakcte na kojima su
bili slomljeni peati, urei se, strahujui da se on ne vrati prije nego to ona zavr~i s potragom. Nita nije na~la.
Potom je otila u spavau sobu. Traila je medu odjeom i medu zimskom posteljinom, spremljenom u jednom
kutu. Nita. Kreui se sve bre, otila je u dnevnu sobu i poela se panino osvrtai , traei mogua skrovita.
Sanduk s kartama! Ona ga otvori. Unutra su bile samo zcmljupisne karte. Jane Ijutito spusti poklopac. Chantal se
promeko(ji, a(i nije zaplakala, iako e uskoro biti vrijeme da je punovo nahrani. Ti si dobra djevojica, pomisli
Jane, hvala Bogu! Pogleda zatim iza ormaria s hranom i podigne tepih da provjeri ne postoji li moda neka
skrivena rupa u podu.
Nita.
161
Ipak mora biti ovdje negdje. Nije mogla zamisliti da bi se on izloio riziku da ga dr~i negdje izvan kue jer bi
tako postojala velika opasnost da ga netko sluajno nade.
Ponovo se vratila u nekadanju trgovinu. Kad bi samo mogla na~ radio, sve bi se sredilo; on ne bi imao drugog
izbora nego da popusti njezinim zahtjevima.
Njegova je torba bila jo uvijek najloginije skrovite, budui da je on tu torbu nosio sa sobom kamo god je
iao. Jane je podigne. Bila je teka. Ona zavue ruku i pone pipati iznutra. Torba je imala debelo dno.
Odjednom joj sine.
Torba moe imati lano dno.

Ona pritisne dno prstima. Mora biti tu, mislila je, mora. Jane gurne dno nadolje i povue.
Lano dno se bez tekoa odvoji od torbe. Guei se od uzbuenja, ona pogleda unutra.
Tamo, u skrivenom udubljenju, leala je crna plastina kutija. Jane je izvadi.
To je to, mislila je, on komunicira s njima pomou ovog malog radija.
Zato se onda jo i sastaje s njima?
Moda im ne moe slati tajne obavijesti preko radija jer se boji da netko moda prislukujc. Mo~da mu radio
slui samo za dogovaranje sastanaka i za hitne poruke.
Kao na primjer, kad ne mo~e otii iz sela.
Jane zauje zvuk otvaranja stranjih vrata. Prestra~eno spusti radio na pod i brzo se okrene, te pogleda u dnevnu
sobu. Bila je to samo Fara, s metlom.
- Oh, Kriste Boe - glasno ree. Zatim se ponovo okrene, osjeajui kako joj srce udara kao ludo.
Mora se nekako osloboditi radija prije nego to se Jean-Pierre vrati.
Ali kako? Ne moe ga jednostavno baciti, netko e ga nai.
Mora ga smrskati. ime?
Nije imala ekia. Onda kamenom.
162
Ona pouri kroz dnevnu sobu u dvorite. Zid oko dvorita bio je izgraen od grubog kamenja, povczanog pjeskovitom bukom. Jane uhvati jedan kamen u najgornjem redu i pokua ga iupati. Nije ga uspjela ni pomaknuti.
Ona pokua izvui drugi, trei. etvrti se malo klimao. Ona uhvati objema rukama i pone ga drmati. Kamen se
malo pomakne.
- Hajde, hnjde! - povie Jane i povue svom snagom. Gruba povrina kamena urezala joj se u dlanove. Ona se
opre rukama o kamen i gurajui svim silama, otrgne ga iz leita. Zatim brzo odskoi korak unazad i pusti da
kamen padne na zemlju. Bio je otprilike velik kao konzerva graha, upravo onakav kakav joj je odgovarao.
Podigavi ga s obje ruke, Jane pouri natrag u kuu.
Kad se vratila u prednju sobu, podigne radio s poda i poloi ga na tezgu. Zatim zamahne kamenom visoko iznad
glave i spusti ga svom snagom na radio.
Plastina kutija napukne od udarc;a. Morat e jae udariti.
Jane iznova zamahne i jo jednom udari. Ovaj put je uspjela do kraja razbiti plastini omot, tako da se ukazala
unutranjost radija. Jane zapazi otisnutu shemu, stoac zvunika i dvije baterije s ruskim slovima na njima. Ona
izvadi baterije i baci ih na pod, te nastavi udarati kamenom po mehanizmu.
Odjednom osjeti kako je netko odostrag grabi i zauje Jean-Pierrea kako vie:
- to to radi?
Ona se pone otimati, otrgne mu se naas iz ruku i jo jednom udari po radiju.
Jean-Pierre je zgrabi za ramena i odgurne je ustranu. Jane posrne i padne na pod. Tako je nespretno pala da je
bolno izvila runi zglob.
Jean-Pierre se ukoeno zagleda u radio.
- Uniten je! - ree. - To se vie ne da popraviti! Zgrabivi je grubo za koulj u, on je podigne s poda. - Ti uope
ne zna~ to si~apravila! - krikne. Zurio je u nju oima punim oajanja i mahnitog bijesa.
163
- Pusti me! - povie Jane. Nije imao nikakvog prava da se tako ponaa kad joj jc sve vrijeme lagao. - Kako se
usuduje biti tako grub prema meni?
-Kako se usudujem?- On ispusti njezinu kou(ju, povue ruku unazad i udari je akom. Udarac ju je zahvatio
posred trbuha. U jednom djeliu sekunde, Jane je jednostavno bila paralizirana od oka, a onda je dola bol,
duboko unutra, tamo gdje je jo~ uvijck bila osjetljiva od poroda. Vrisnula je i savila se prema naprijed, dr~ei se
s obje rukc ra trbuh.
Oi su joj bile vrsto stisnute pa tako nije vidjela da on ponovo zamahuje akom.
Drugi ju je udarac pogodio u usta. Jane krikne od bola. Jednostavno nije mogla vjerovati da je on stvarno
sposoban da je tako divljaki udara. Ona otvori oi i pogleda ga, strahujui da e je opet udariti.
- Kako se usudujem? - urlao je Jean-Pierre. - Kako se usudujem?
Jane se srui na koljena i pone glasno jccati od boli, uasnuta i u oku. Usta su je toliko boljela da je jedva
uspjela rei:
- Molim te, nemoj me tui. Nemoj me vie tui. - Podigla je ruku ispred lica, pokuavajui se za~tititi.
Jean-Pierre klekne na pod pokraj nje, odgurne joj ruku ustranu i zapilji joj se u oi.
- Kako dugo zna za ovo? - prosike.
Jane oprezno lizne usne. Ve su poele oticati. Ona lagano prisloni usta na rukav koulje i primijeti da je na
tkanini ostala krvava mrlja.
- Otkako sam te nala u onoj kamenoj kolibi... na putu za Cobak - odgovori.
- Ali nita nisi vidjela!

da

Onaj
ima

ovjek
uljeve

je
na

govorio
nogama.

ruskim
naglaskom
i
rckao
je
Nakon
toga
sam
pou;la
razmiljati.
Jean-Pierre ju je utke gledao. Zatim ree:
- Zato sada? Zato nisi ranije razbila radio? - Nisam se usudivala.
- A sada?
- Ellis je ovdje?
164
- I to onda?
Jane prikupi ono malo hrabrosti to joj jc preostalo. -Ako ne prestane s tim... pijuniranjem... rei u Ellisu ; pa
e te on primorati da prestane.
On je zgrabi za grlo.
- A ako te ja sada zadavim, kuko?
- Ako mi se neto desi... Ellis e nastojati saznati zato. On me jo uvijek voli.
Zurila je u njega. Jean-Pierreove su ovi gorjclc od , mrnje.
- Sad ga se nikad vie neu domoi! - rcee. Pitala se na koga to misli. Na Ellisa? Nc. Na Masuda? Jc li to bio
njeguv krajnji cilj? Ubiti Masuda? Njegove su ruke jo uvijek bile ovijene oko njezina vrata. Osjetila je kako se
stisak pojaava.
' Ukoeno je zurila u njega, obuzeta uasom. Tada Chantal zaplae.
Izraz Jean-Pierreova lica naglo se izmijcni. Iz oiju mu nestane mrnje i pogled mu prestane biti onako mahnito,
ludaki ukoen. Na kraju, na njezino zaprepatenje, Jean-Pierre pokrije lice rukama i pone plakati.
Jane je gledala u njega s ncvjericom. Uhvativi samu sebe kako ga poinje aliti, pomisli: Ne budi luda, taj te je
covjek maloas premlatio. Ipak, usprkos svemu, ganule su je njegove suze.
- Ne plai - tiho ree. Glas joj je bio iznenaduj ue njean. Podigne ruku i lagano mu dotakne obraz.
ao
mi
je
ree
on.
ao
mi
je
zbog
ovoga
to
sam
ti
uinio.
Cijeli
moj
ivot,
sve
to
sam
radio...
sve
je
bilo
uzalud.
S iznenadenjem i s blagim osjeajem gadenja nad samom
sobom, Jane otkrije da vie nije Ijuta na njega, usprkos nateenim ustima i bolovima u trbuhu. Preputajui se
osjeajima ganua i saaljcnja, ona ga zagrli i potapa po ledima, tje~ei ga poput djeteta.
- Samo zbog Anatolijeva naglaska - promrmlja Jean-Pierre. - Samo zbog toga.
- Zaboravi Anatolija - ree mu ona. - Otii emo iz Afganistana i vratiti se u Evropu. Poi emo sljedeim konvojem.
165
On spusti ruke s lica i pogleda je. - Kad se vratimo u Pariz...
- Da?
- Kad se vratimo kui... htio bih da i dalje ostanemo zajedno. Moe~ li mi oprostiti? Ja te volim, uistinu te volim,
uvijek sam te volio. Ti si moja ena. A tu je i Chantal. Molim te, Jane, molim te, nemoj me ostaviti. Molim te.
Jane s iznenadenjem ustanovi da u sebi ne osjea nikekve dvojbe. On je mukarac kojeg voli, njezin mu, otac
njezina djeteta, a sad je u nevolji i moli je za pomo.
- Ne boj se, nikud neu otii - odgovori mu.
- Obeaj mi - ree on. - Obeaj mi da me nee; ostaviti. Ona mu se nasmijei svojim bolnim, okrvarenim
ustima. - Ja te volim - ree. - Obeajem da te neu ostaviti.
166
9.
Ellis je bio frustriran, nestrpljiv i ljut. Bio je frustriran zato to je u Dolini pet lavova proveo ve punih sedam
dana i jo se nije sastao s Masudom. Bio je nestrpljiv zato to je za njega bilo pravo muenje gledati kako Jane i
Jean-Pierre ive zajedno, rade zajedno i zajedno uivaju u svojoj draesnoj i uvijek nasmijanoj maloj djevojici.
A bio je ljut zato to ga nitko nije tjerao, sam je sebe doveo u tu munu situaciju.
Rekli su mu da e se danas sastati s Masudom, ali veliki sevoda dosad jo nije pojavio. Ellis je juer pjcaio
cijeli dan kako bi stigao ovamo. Nalazio se na jugozapadnom kraju Doline pet lavova, na ruskom teritoriju. Iz
Bandc je krenuo u pratnji tri gerilca -Ali Ghanima, Matullaha Khana i Jusufa Gula - ali su im se u svakom selu
prikljuila jo dva-tri ovjeka, tako da ih je sada bilo ukupno trideset. Sjedili su u krugu, ispod jedne
smokvevisoko na brdu, blizu sljemena, jeli smokve i ekali.
U podnoju brda na kojem su sjedili, poinjala je prilino prostrana ravnica koja se protezala prema jugu,
zapravo sve do Kabula, iako je glavni grad bio udaljen osamde;set kilometara i nisu ga mogli vidjeti. U istom
pravcu, ali mnogo blie, samo esnaest kilometara daleko od njih, nalazila se zrana baza Bagram: zgrade nisu
bile vidljive, ali su mogli pratiti povremena uzlijetanja mlanjaka. Ravnica je bila plodan mozaik njiva i
vonjaka, ispresijecan potocima koji su se svi ulijevali u Rijeku pet lavova dok je ona tekla, sad ve ira i dublja
ali jednako brza, prema glavnom gradu. Pranjavi je put prolazio uz podnoje brda i nastavljao se dalje, uz
167

Dolinu, sve do grada Rokhe, koji je oznaavao sjevernu granicu ruskog teritorija. Na cesti nije bilo mnogo
prometa: osim malobrojnih seljakih kola, povremeno bi se proverao poneki oklopljeni automobil. Na mjestu
gdje je cesta dolazila do rijeke, nalazio se novi most koji su sagradili Rusi.
Ellis se spremao sruiti taj most.
Obuka rukovanja eksplozivima, koju je vodio kako bi njome to je mogue due maskirao svoj pravi zadatak,
bila je toliko popularna medu gerilcima da je bio prisiljen ograniiti broj polaznika. Popularnosti Ellisovih
predavanja nije smetalo ak ni njegovo ogranieno znanje darija. Sjeao se jo neto malo farsija iz Teherana, a
putem ovamo je od ljudi iz konvoja nauio dosta darija, tako da je mogao s njima govoriti o krajoliku, hrani,
konjima i oruju, ali jo uvijek nije mogao na dariju sroiti takve reenice, kao na primjer: Narezivanjem
eksplozivnogmaterijala moese utjecati na smjer eksplozije. Usprkos tome, ideja o podmetnj u eksplozija toliko
je odgovarala machizmu Afganistanac;a da je uvijek mogao raunati na punu pozornost svojih uenika. Nije ih
mogao nauiti formule za proraunavanje koliine TNT-a potrebne za ruenje odredenih ciljeva, niti im je ak
mogao pokazati kako se upotrebljava njegov, krajnje pojednostavljen proraunski metar, dio standardne opreme
amerikih diverzantskih jedinica, jer nitko od njih nije poznavao ak ni osnove aritmetike i veina ih je bila
nepismena. Ipak ih je mogao nauiti kako e sigurnije razoriti ciljeve i istodobno upotrijebili manje materijala,
to je za njih bilo osobito vano, jer su uvijek raspolagali oskudnim zalihama. Pokuao ih je takoder navesti da
usvoje neke osnovne mjere oprera, ali u tome nije uspio: za njih je bilo kukaviki paziti na vlastitu sigurnost.
U meduvremenu, bio je na mukama zbog Jane.
Kad ju je vidio kako dodiruje Jean-Pierrea, bio je ljubomoran; kad ih je vidio u njihovoj ambulanti kako
uspjeno i harmonino rade, rame uz rame, osjetio je zavist, a kad je u prolazu sluajno ugledao njezinu
nabreklu dojku dok je dojila dijete, obuzela ga je strastvena pouda. Leao bi budan nou ispod svoje vree za
spavanje, u kui Ismaela Gula gdje je
168
stanovao i neprekidno bi se nemirno vrtio, sad okupan znojem, sad drhturei od zime, ne uspijevajui nikako
pronai udoban poloaj na tvrdom podu od nabijene zemlje, pokuavajui ne sluati priguene zvukove iz
susjedne sobe, u kojoj su Ismael i njegova ena vodili Ijubav, a dlanovi su ga svrbjeli od elje da dotakne Jane.
Za sve to mogao je okriviti jedino sebe. Sam se dobrovoljno javio za ovaj zadatak, nerazumno se nadajui da e
moda uspjeti nagovoriti Jane da mu se vrati. Jedino to sad moe uiniti je da se to prije pokupi odavde.
A
nita
ne
moe
uiniti
dok
se
ne
sastane
s
Masudom.
Ellis
ustane
i
pone
se
nemirno
etati
naokolo,
pazei
pritom
ipak
da
ne
izie
iz
sjene,
kako
ga
ne
bi
primijetili
s
ceste.
Nekoliko
metara
dalje,
leala
je
bezoblina
hrpa
metala
ostaci
sruenog
helikoptera.
Ugleda
jedan
tanki
komad
elika,
veliine
i
oblika
tanjura,
i
to
mu
dade
ideju.
Ve
je
dugo
razmiljao
kako
demonstrirati
uinak
oblikovanog
naboja i sad se sjetio zgodnog naina.
Izvukao je iz svoje torbe jedan mali, pljosnati komadi TNT-a i depni noi. Gerilci su se sjatili oko njega.
Medu njima je bio i Ali Ghanim, sitan i gotovo nakazno ruan ovjek, kriva nosa, deformiranih zuba i s malom
grbom na ledima, za kojega su govorili da ima etrnaestoro djec:e. Ellis uree imeAli u TNT, upotrijebivi
perzijsko pismo. Zatim to pokae Ijudima. Ali prepozna svoje ime.
- Ali - ree, zadovoljno se cerei i pokazujui svoje grozne zube.
Ellis poloi eksploziv, okrenuvi stranu s urezanim imenom nadolje, na okrugli komad elika.
- Nadam se da e ovo uspjeti - ree sa smijekom i gerilci mu svi uzvrate osmijeh, iako nitko od njih nije znao
engleski. Zatim izvue smotak fitilja iz svoje iroke torbe i odree komad, neto dulji od metra. Iz kutije s
kapsulama izvadi jednu i uvue kraj fitilja u cilindrinu kapicu. Zatim privrsti kapsulu za TNT ljepljivom
trakom.
Kad je to obavio, pogleda niz brijeg dolje na cestu. Nigdje nije bilo nikoga. Odnese svoj u malu bombu
pedesetak metara
169
dalje i spusti je na zemlju. Zatim zapali ibicom fitilj i vrati se natrag do smokve.
Fitilj je sporo gorio. ekajui, Ellis se pitau da li je Masud naredio gerilcima da ga promatraju i da mu prcnesu
svoj sud o njemu. Da li gerilski voda moda eka potvrdu da je Ellis ozbiljan ovjek kojeg pobunjenici mogu
potovati? Protokol je uvijek vaan u svakoj vojsci, ak i revolucionarnoj. Ali Ellis nee moi vie dugo ovako
okoliati. Ako se Masud ni danas ne pojavi, on e morati prekinuti cijelu tu glupu priu s ek.splozivima, morat
e im otkriti da ga elje Bijcla kua i zahtijevati hitan sastanak s pubunjcnivkim vodom.
Zauo se slabi prasak i na mjestu gdje je leala bumba podigao se mali oblak praine. Gerilci su izglcdali
razovarani takvom slabanom eksplozijom. Ellis ode po clinu ploc`u, te je dohvati rukom omotanom rupcem,
pazei da se ne opee. Ime Ali, ispisano perzijskim pismenima nazubljenih rubova, ostalo je urezano u eliku.

On to pokae gerilcima i oni uzbudeno zaagore. Ellis je bio zadovoljan: ovo je bila oigledna demonstracija
injenice da je eksplozivsnaniji kad ga se zasjee, suprotno od onoga na to nas upuuje zdrav razum.
Gerilci naglo uute. Ellis se osvrne i uglcda skupinu od sedam-osam mukaraca kako im prilazi preko padine. Po
njihovim pukama i chitrnli kapama vidjelo se da su i to pobunjenici. Kad su prili blie, Ali se ukoi kao da se
sprema salutirati. Ellis upita:
- Tko je to?
- Masud - odgovori Ali. - Koji od njih?
- Onaj u sredini.
Ellis se radoznalo zagleda u ovjeka u sreditu grupe. Masud je na prvi pogled izgedao isto kao i svi drugi:
mrav mukarac osrednje visine, odjeven u sivoutu odjeu, s ruskim izmama na nogama. Ellis je prouavao
njeguvo licc. lmao je svijetlu boju koe, rijetke brkove i papcrjestu bradu kao u kakva djeaka. Nos mu je bio
dugaak i zakrivljen. ive, crne oi bile su okruene dubokim borama, to ga je vinilo naj
170
manje pet godina starijim od njegovih dvadeset osam godina, koliko je navodno imao. To nije bilo lijepo lice, ali
ga je izraz ive inteligencije i spokojnog autoriteta izdvajao od ostalih ljudi oko njega.
On pode ravno prema Ellisu, s ispruenom rukom. - Ja sam Masud.
- Ellis Thaler - odgovori Ellis, rukujui se s njim.
- Dignut emo u zrak ovaj most - ree Masud na francuskome.
- elite odmah poeti? - Da.
Ellis pospremi svoj pribor u naprtnjau, dok je Masud za to vrijeme obiao skupinu gerilaca: rukovao se s
nekima od njih, kimnuo glavom drugima, zagrlio jednog ili dvojicu i svakome od njih uputio nekoliko rijei.
Kad su bili spremni, uputili su se nizbrdo ratrkano, bez reda, nadajui se, pretpostavljao je Ellis, da e tako, ako
ih netko vidi, izgledati kao grupa seljaka, a ne kao jedinica pobunjenike vojske. Kad.su stigli do podnoja brda
vie ih se nije moglo vidjeti sa ceste, iako bi ih odozgo, iz helikoptera, svatko lako zamijetio: Ellis je
pretpostavljao da bi oni vjerojatno otrali u zaklon ako bi uli zvuk helikoptera. Kretali su se prema rijeci, idui
stazom kroz obradena polja. Proli su pokraj nekoliko kuica i sad su ih vidjeli Ijudi koji su radili na poljima.
Neki su se od njih pravili da ih ne primjeuju, a drugi su mahali i dovikivali pozdrave. Gerilci su stigli do rijeke i
krenuli uz obalu, zaklanjajui se koliko su mogli iza gromada kamenja i krtog raslinja. Kad su bili na oko tristo
metara od mosta, naiao je mali konvoj vojnih kamiona i poeo prelaziti preko rijeke, te su se svi posakrivali
dok teretnjaci nisu progrmjeli pokraj njih, na putu za Rokhu. Ellis je leao ispod jedne vrbe i odjednom otkrije
Masuda pokraj sebe.
- Ako razorimo most - ree Masud - presjei emo im liniju snabdijevanja prema Rokhi.
Nakon to su kamioni proli, gerilci su sac;kali nekoliko minuta, zatim preli ostatak puta do mosta i okupili se
ispod njega, skriveni pogledima s ceste.
171
Sredinja toka mosta nalazila se oko cst mctara iznad rijeke, koja se na ovom mjcstu inila dubukom oko tri
mctra. Ellis zapazi da je most jcdnostavne konstrukcije - dvije dugake eline traverze podupirale su betonsku
ploW ceste i protezale se od jedne obale do drugc, bez ikakvih potpurnih stupova. Sav tcret betonske ploe
poivao je na ta dva elina nosaa. Ako njih slomi, most e se sruiti.
Ellis pone s pripremama. Njegov TNT bio je pakiran u obliku utih opeka od pola kilograma. Nasla~e deset
takvih opeka i omota ih Ijepljivom trakom. Zatim napravi jo tri takva paketa, upotrijebivi sav eksploziv koji je
imao. Upotrebljavo je TNT jer je to bio eksploziv kuji se najve~e nalazio u bombama, topovskim granatama,
minama i runim granatama, a gerilci su najvei dio svojih zaliha eksploziva prikupljali iz neeksplodiranog
ruskog materijala. Plastini eksploziv bio bi mnogo pogodniji za njihove potrebe, jer se on mogao ugurati u
rupe, obaviti oko potpornih grcda mustova i openito modclirati u bilo kakav oblik prcma potrcbi, ali morali su
raditi s materijalima koje su mugli nai ili ukrasti. Povremeno su uspijevali nabaviti male koliine plastinog
eksploziva od ruskih inenjeraca, u zamjenu za marijuanu uzgojenu u Dolini, ali je ta trampa, kuja jc ukljW ivala
posrednike medu vojnicima regularne afganistanske vojske, bila prilino opasna i na taj se nain nisu moglc
dubaviti vce zalihe. Sve je to Ellisu rckao agent C1A-e u Peshawaru i pokazalo se da je bio u pravu.
eline traverze bile su u obliku slova I, a razmak izmcdu njih iznosio je oko dva i pol metra. Ellis ree na
dariju:
- Neka mi netko potrai tap ove du~ine - pukazujui na razmak izmedu elinih nosaa. Jedan od gerilaca ode
niz obalu i iupa iz korijena jedno mlado stablo. - Treba mi jo jedan, isto takav - ree Ellis.
On postavi jedan paket TNT-a na donji izboeni rub jedne eline grede i pozove jednog borca da ga tu pridri.
Zatim postavi drugi paket na drugu gredu, u slic`nu poziciju, a onda ugura mlado stablo izmedu dva paketa
eksploziva da ih uLvrsti.
172
Potom prepliva rijeku i isto to punovi na drugom kraju mosta.

Opisivao je sve to radi mjeavinom darija, francuskoga i engleskoga, putajui da gcrilci pohvataju iz njc;govog
prianja ono to mogu; najvanije jc bilo da oni vidc to on radi, te da na kraju vide rezultat. Povezao je
eksploziv s primacord fitiljcm, visokoeksplozivnim detonatorom koji gori brzinom od 6.400 metara u sekundi, a
sva etiri eksplozivna naboja povezao je tako da eksplodiraju u istom trenutku. Zalim je napravio prsten, tako da
je u obliku petlje fitilj povezao natrag na fitilj. Uinak koji sc time postic, objasnio je Masudu na francuskome,
sastoji se u tome da fitilj gori prema eksplozivu s oba kraja pa ako je sluajno na jednom mjestu oteen, bomba
e ipak eksplodirati. Prcporuio je to kao rutinsku mjeru opreza.
Osjeao se nekako udno sretnim dok je radio. Bilo je neeg umirujueg u mehanikim radnjama i hladnim proraunima koliine eksploziva i javine udara. A sad kad se Masud napokon pojavio, moi e nastaviti s
izvrenjem svoje misije.
Provukao je primacord kroz vodu kako bi biu manje primjetan - fitilj e bez ikakvih smctnji gorjeti i pud vudum
i iziao s njim na obalu. Tu je privrstio kapicu detonatora na kraj primacordn i zatim dodao komad obinog,
sporogurueg fitilja, proraunavajui duinu tako da gori etiri minute.
- Spremni? - upita Masuda. - Da - odgovori Masud. Ellis pripali fitilj.
Svi se udalje brzim korakom, hodajui obalom uzvodno. Ellis osjeti potajno djeako zadovoljstvo zbog
strahuvitog praska koji e im prirediti. Izgledalo je da su i gerilci uzbudeni i pitao se da li on isto tako loe
prikriva svoje oduevljcnje kao oni. Dok ih je tako promatrao, izraz na njihovim licima dramatino se promijeni
i svi odjednom ponu napcto oslukivati, poput ptica koje oslukuju crve u zemlji, a onda i Ellis zauje ono to
je njih tako uzbunilo - daleki tropot tenkovskih gusjenica.
I73
S mjesta na kojem su se nalazili nije se vidjela cesta, ali jedan se gerilac brzo uspue uz najblie stablo.
- Dva - izvijesti on.
Masud uhvati Ellisa za miicu.
- Moe li razoriti most kad tenkovi budu na njemu? upita.
Oh, sranje, pomisli Ellis; ovo je test. - Da - odgovori nepromiljeno.
Masud kimne glavom i razvue usnice u jedva primjetan osmijeh.
- Odlino.
Ellis se uspue na stablo do onog gerilca i pogleda preko polja. Dva crna tenka sporo su se kretala uskom,
kamenitom cestom iz pravc;a Kabula. Ellis osjeti jaku nervozu: ovo je za njega bio prvi izravni susret s
neprijateljem. Onako oklopljeni i s golemim topovima, tenkovi su izgtedali apsolutno neranjivi, osobito naspram
odrpanih gerilaca i njihovih puaka. No, Dolina je bila posuta ostacima tenkova koje su gerilci razorili
primitivnim minama vlastorune izrade, vjeto naciljanim granatama i ukradenim bazukama.
Nikakva druga vozila nisu pratila tenkove. To nije bila patrola, ni kaznena ekspedicija; tenkovi su se vjerojatno
vraali u Rokhu nakon popravka u Bagramu, ili su moda upravo stigli iz Sovjetskog Saveza.
Ellis pone raunati.
Tenkovi su se kretali brzinom od oko esnaest kilometara na sat, prema tome e stii do mosta za minutu i pol.
Fitilj je gorio manje od minute, znai da je preostalo jo najmanje tri minute. Ako tako ostane, tenkovi e prijei
most i nalaziti se na sigurnoj udaljenosti kad dode do eksplozije. Mora skratiti fitilj.
Ellis skoi sa stabla i pone trati, mislei: Dovraga, koliko je godina prolo otkako sam posljednji put bio u
borbenoj zoni?
Zauje korake iza sebe i baci pogled preko ramena. Ali je trao odmah iza njega, jezivo se cerei, a slijedila su
ga jo dva gerilca. Ostali su se razili po obali, traei zaklon.
174
Trenutak kasnije, Ellis stigne do mosta i klekne na jedno koljeno uz sporogorui fitilj, zbacujui s leda
naprtnjaW u istom pokretu. Nastavio je raunati dok je prtljajui, u urbi, otvarao torbu i nestrpljivo pipao po
njoj, traei depni no. Tenkovi su sad udaljeni jednu minutu. Fitilj gori brzinom od trideset centimetara u
trideset do etrdeset pet sekundi. Da li je ovaj kolut koji je upotrijebio bio spur, prosjeno brz ili brz? inilo mu
se da je bio brz. Recimo, dakle, da gori trideset centimetara u trideset sekundi. U trideset sekundi on moe
pretrati oko sto pedeset metara, dovoljno za sigurnost. Jedva, ali dovoljno.
Otvori depni no i doda ga Aliju koji je kleknuo kraj njega. Zatim dohvati fitilj na trideset centimetara od
kapic;e detonatora i drei ga s obje ruke dade znak Aliju da ga presijee. Drao je odrezani kraj u lijevoj ruci, a
gorui komad u desnoj. Nije bio siguran da li da odmah pripali odrezani kraj. Morao je prvo vidjeti dokle su
stigli tenkovi.
Uspuzao se uz nasip, jo uvijek drei u rukama oba kraja fitilja. Iza njega primacord se gubio pod vodom.
Isturio je glavu preko ograde mosta. Veliki crni tenkovi polako su dolazili prema njemu. Koliko im treba da
stignu do mosta? Nervozno je pokuavao proraunati. Brojio je sekunde, mjerio njihovo napredovanje i onda, ne
ra~unajui vi~c, nego nadajui se da nije pogrije~io, prisloni gorui kraj udrezanog komada fitilja kraju koji je
jo uvijek bio povezan s eksplozivom.
Zatim paljivo spusti gorui fitilj na zemlju i pone trati. Ali i ona druga dva gerilca potre za njim.

Isprva ih je od tenkova skrivala rijena obala, ali kad su tenkovi doli blie, lako su ih mogli vidjeti kako tre.
Ellis je brojio spore sekunde dok se buka tenkova pretvarala u tutnjavu.
Vojnici u tenkovima nisu dugo oklijevali: Afganistanci koji bjee gotovo sigurno su pobunjenici i prema tome
prikladne mete za vjebe iz gadanja. Zauo se dvostruki bum i dvije granate prelete preko Ellisove glave. On
brzo promijeni smjer, potri ustranu, dalje od rijeke, razmiljajui: Sad ispravljaju domet... sad okreu cijev
prema meni... ciljaju...
175
sad. On opct promijcni smjcr, potri prema rijcci i sekundu kasnije opet zauje bum. Granata je pala dovoljno
blizu da ga zaspe zemljom i kamenjem. Idua e me pogoditi, pomisli Ellis, osim ako prokleta bomba ne
eksplodira prijc nego to on ponovo nacilja. Sranje. Zato sam se morao praviti vaan pred Masudom, pokazivati
mu kakav sam ja jebeni n:ncho? Onda zauje pratanje mitraljeia. Nijc lako ciljati ravno iz tenka u pokretu,
pomisli; ali moda e prcstati. A onda zamisli mlaz metaka iz mitraljeza kako skree prema njcmu i pone trati
u cik-caku. Odjednom shvati da moe tono predvidjeti to e Rusi uiniti: oni e raustaviti tenkove na mjestu s
kojeg imaju najbolji pogled na trvee gerilce, a to e biti na mostu. Medutim, hoe li bomba eksplodirati prije
ncgo to mitraljesci pogode svoje mete? On potri jo br~e, osjeajui kako mu srce tue i s mukom hvatajui
zrak. Ne elim umrijeti, ak i ako ona voli njega, pomisli. Onda ugleda kako jedan metak udara u kamen sasvim
blizu njcga. Naglo skrene, ali mitraljez ga je slijcdio. inilo se da nema nade: bio jc potpuno izloen. uo je
kako jc jedan od gerilaca iza njcga kriknuo, a onda osjeti da je pogoden, dva puta, jcdnom pa drugi put: osjetio
je areu bol na boku, zatim sna~an udarac u desnu stranu stranjice. Drugi mu je metak na trenutak paralizirao
nogu i on posrne i padne, udarivi se jako u grudi, zatim se prevrne na leda. Uspravi se u sjedei poloaj, ne
obraajui pozornost na bol i pokua ustati. Tenkovi su se zaustavili na mostu. Ali, koji je stalno bio iza njega,
uhvati Ellisa ispod pazuha i pokua ga dignuti. Njih dvojic;a su sad sliili na glinene golubove na strelitu:
mitraljesci u tenkovima ih juinostavno nisu mogli promaiti.
Onda odjekne detonacija. Bilo je divno.
etiri simultane eksplozije otcijepile su oba kraja mosta, ostavljajui srednji dio, s tenkovima, bez ikakva
oslonca. Taj se dio poeo polako gibati, uz stravinu kripu razruenih krajeva, a onda se oslobodio i
spcktakularno sruio u nabujalu rijeku, tresnuvi u vodu s monstruoznim pljuskom. Voda se razdvoji, otkrije
naas korito rijeke, a zatim se ponovo spoji uz prasak nalik na udar groma.
176
Kad se sva ta buka stiala, Ellis zaW jc oduevljenu viku gerilaca.
Neki su od njih izili iz zaklona i potrali prcma napola potonulim tenkovima. Ali podigne Ellisa na noge. ok
od udarca metka je prestao i on osjcti bol.
- Ne znam da li u moi hodati - ree na dariju. Pokua napraviti jedan korak. Pao bi da ga Ali nijc drao. - Oh,
sranje - ree Ellis na engleskome. - Mislim da sam dobio metak u guzicu.
uo je pucnjeve. Podignuvi glavu, ugleda pre~ivjele Ruse kako poku~avaju pobjei iz tenkova i gerilce kako ih
sistematski likvidiraju, jednog po jednog. Okrutni gadovi, ovi Afganistanci. Spustivi poglcd dolje, Ellis
primijeti da mu jc desna nogavica natopljena krvlju. To jc vjerojatno krv iz povrinske rane na boku,
pretpostavljao je: osjeao je da je druga rana jo uvijek zaepljena metkom.
Masud dode do njega, iroko se smijeei.
- Dobro ste obavili ovo s mostom - ree na francuskome s jakim naglaskom. - Velianstveno!
- Hvala - odgovori mu Ellis. - Ali ja nisam doao ovamo dizati mostove u zrak. - Osjeao se slabim i vrtjclo mu
se u glavi, ali sad je bio trenutak da ka~c zbog vega je doao. Doao sam da zakljuimo pogodbu.
Masud ga znati~eljno poglcda. - Odakle ste doli?
- Washington. Bijela kua. Ja predstavljam predsjednika Sjedinjenih Amerikih Drava.
Masud kimne glavom. Nije izgledao iznenaen. - Dobro. Drago mi je.
Upravo u tom trenutku, Ellis se onesvijesti.
Te je noi iznio Masudu svoj prijedlog.
Geriki su napravili improvizirana nosila i prenijcli ga do Astane, gdje su se zaustavili u sumrak. Masud jc ve
poslao glasnika u Bandu po Jean-Pierrea koji bi trebao stii tijekom sutranjeg dana da Ellisu izvadi metak iz
rane na stra~njici. U meuvremenu su se svi smjestili u dvoritu jedne seljake
177
kue. Ellis vie nije osjeao tako o~tru bol, ali ga je putovanje oslabilo. Gerilci su mu samo previli rane
primitivnim zvojima
Otprilike sat vremena nakon dolaska dali su mu vru, jako zaslaen zeleni aj koji mu je donekle vratio snagu, a
malo kasnije su svi dobili murve i jogurt za veeru. Obino bi tako bilo - Ellis je to ve zamijetio putujui s
gerilcima od Pakistana do Doline: otprilike sat-dva nakon to bi se negdje zaustavili, pojavila bi se hrana. Ellis
nije znao da li su gerilci tu hranu kupovali, rekvirirali ili dobivali na dar, ali je ipak pretpostavljao da su je
seljaci davali besplatno, katkad drage volje, a katkad nerado.

Kad su zavrili s jelom, Masud sjedne kra j Ellisa i u iduih nekoliko minuta veina gerilac;a nenapadno se
odmaknula, ostavljajui Masuda i dva njegova porunika same s Ellisom. Ellis je znao da mora sad razgovarati s
Masudom jer mu se druga ovakva prilika moda nee ukazati iduih tjedan dana. A opet, osjeao se odve
slabim i iscrpljenim za jedan tako osjetljiv i teak zadatak.
- Prije mnogo godina - ree Masud - jedna je strana zemlja zatraila od kralja Afganistana da poalje pet stotina
ratnika. Ta je zemlja ratovala i bila joj je potrebna pomo. Afganistanski je kralj poslao petoricu ljudi iz nae
Doline s porukom kako je bolje imati pet lavova, nego pet stotina lisica. Tako je naa Dolina dobila ime Dolina
pet lavova. Masud zastane i sa smijekom doda: - Ti si danas bio lav.
- Legenda koju sam ja uo - odvrati Ellis - kae da su neko postojali pet velikih ratnika koje su zvali Pet lavova
i svaki je od njih uvao jedan od pet ulaza u Dolinu. I uo sam da tebe zato zovu esti lav.
- Dosta smo govorili o Iegendama - ree Masud sa smijekom. - to mi ima rei.
Ellis je unaprijed zamislio ovaj razgovor i njegovscenarij nije predvidao ovako nagli poetak. Oigledno,
istonjako okolianje nije bilo oznaka Masudova stila.
- Prvo te moram pitati kako ti ocjenjuje ovaj rat? - upita ga Ellis.
Masud kimne glavom, razmisli trenutak i zatim ree:
178
- Rusi imaju dvanaest tisua vujnika u gradu Rukhi, na pristupu u Dolinu. Oni se uvijck dre istog rasporcda:
prvo dolaze minska polja, zatim jcdinice afganistanske vojske, a zatim ruski vojnici koji ne daju Afganistancima
da pubjegnu. Trenutno oekuju pojaanje od jo tisuu dvjcsta ljudi. Za dva tjedna planiraju zapoeti veliku
ofenzivu na Dolinu. Cilj im je unititi nae snage.
Ellis se pitao kako je Masud doao du taku prcciznih informacija, ali nije bio toliko netaktivan da ga tu pita. Umjesto toga upita:
- A hoe li ta ofcnziva uspjcti?
- Nee - odgovori Masud tihim i sigurnim glasom. - Kad oni napadnu, mi se povuemo u brda i jcdnostavno se
nemaju s kim boriti. im se zaustave, mi ih ponemo napadati odozgo, s planine, i prekidamo njihove linije
komunikacije. Tako ih postupno iscrpljujemo. Primoravamo ih da true goleme kuliine municije i ostalog
materijala, samo zato da zadre teritorij koji im nije ni od kakve strategijske kuristi. Na kraju se povuku. Uvijek
je tako.
Ovo bi moglo posluiti kao tekst za prirunik o gerilskom ratovanju, pomisli Ellis. Nema sumnje, Masud bi
mnogo emu mogao nauiti ostale plcmenske vode.
- to misli, kako dugo mogu Rusi nastaviti troiti snagc i municiju na takve bezuspjcne napade?
Masud slegne ramenima. - To je u Bojim rukama.
- Hoete li ih ikad uspjcti istjerati iz zemlje?
- Vijetnamci su istjerali Amerikance - ree Masud sa smijekom.
- Znam, bio sam prisutan - odvrati Ellis. - Zna li knko su to uspjeli?
- Po mom miljenju, jedan od vanih inilac;a bio je taj to su od Rusa dobivali najmodernije orujc, pusebice
prenosive bacae raketa zemlja-zrak. To je jcdini nain kako se gerilske snage mogu boriti protiv aviona i
helikuptera.
- Slaem se - ree Ellis. - A to je jo~ vanije, slae se vlada Sjedinjenih Amerikih Drava. Mi bismo vam rado
pomogli da dodete do modernog oruja. Ali morat etc nam pokazati
179
kako stvarno ne~to postiete s tim orujem. Amerivki narod voli vidjeti to dobiva za svoje novce. to misli,
kaku brzo bi afganistanski pobunjenici mogli zapocti s ujedinjenim, zajednikim napadima na Ruse irom
zemlje, onako kaku su to uinili Vijetnamci potkraj rata'?
Masud sumnjiavo zatrese glavom.
- Ujedinjenje pokreta otpora ju je u po~etnuj fazi.
- Koje su glavne prepreke? - Ellis zaustavi dah, molei se u sebi da mu Masud da oekivani odgovor.
- Glavna je zapreka nepovjerenje izmcdu pojedinih borbenih skupina.
Ellis prikrije uzdah olakanja. Masud nastavi:
- Mi se meusobno razlikujemo, to su razliita plemena, razliiti narodi i svaka skupina ima svog zapovjednika.
Druge gerilske skupine napadaju moje konvoje iz zasjede i kradu moje oruje i hranu.
- Nepovjerenje, znai - ponovi Ellis. - to jo?
- Komunikacije. Potrebna nam je organizirana i redovita kurirska sluba. S vremenom emo morati uspostaviti
radiovezu, ali to je zasad jo daleka budunost.
- Nepovjerenje i loa komunikacija. - To je bilo upravo ono to se Ellis nadao uti. - Daj da porazgovaramo o
neem drugom. - Osjeao je strahoviti umor: izgubio je prilino mnogo krvi. - Vi ste ovdje u Dolini razvili
umijee gerilskog ratovanja bolje od bilo koje druge borbene grupe u Afganistanu. Drugi zapovjednici jo uvijek
trate snagu i municiju branei poloaje u ravnici i napadajui jaka uporita. Mi bismo htjeli da ti obui Ijude iz
drugih krajeva Afganistana, da im objasni suvremenu taktiku gerilskog ratovanja. Da li bi se ti toga prihvatio?

- Da... i mislim da znam na ~to cilja - ree Masud. - Za otprilike godinu dana u svakoj pobunjenikuj zoni
postojao bi mali kadar Ijudi koji su proli obuku u Dolini pet lavova. Oni bi mogli uspostaviti mreu
komunikacija. Ti bi se Ijudi meusobno razumjeli i imali bi povjerenja u mene... - Za~utio je, ali mu je Ellis na
licu vidio da je nastavio razmiljati o daljnjim implikacijama.
180
- U redu - ree Ellis. Osjeao jc kako mu ponestaje energije, ali razgovor se bliio kraju. - Evo to ti mi nudimo.
Ako uspije dobiti pristanak ostalih pobunjenikih voda i zapoeti s programom obuke, Sjedinjene Amerike
Drave e ti dati raketne bacae RPG-7, rakete zemlja-zrak i radioopremu. Ali mora,~ pridubiti za suradnju
Jahana Kamila iz Doline Pich i Amala Azizija, zapovjednika Faizabada.
Masud se snudcno nasmijei.
- Odabrao si dva najtea ovjeka.
- Znam - ree Ellis. - Hoe li ih moi nagovoriti?
- Pusti me da razmislim o svemu tome - ree Masud.
- U redu. - Ellis se iscrpljeno spusti na hladnu zemlju i zatvori oi. Trenutak kasnije ve je spavao.
181
10.
Jean-Pierre je besciljno hodao preko mjeseinom obasjanih polja utonuo u duboku depresiju. Tjedan dana ranije
osjeao se sretnim i ispunjenim, gospodarom situacije, radei koristan posao i ekajui na svoju vcliku priliku.
Sad je sa svim tim bilo gotovo i on se osjeao bczvrijednim, promaenim, osjeao je da je zakazao.
Nije bilo izlaza. Pretrcsao je u glavi bezbroj puta sve mogunosti, ali je svaki put doao do istog zaklju~ka:
morat e otii iz Afganistana.
Kao pijun vic nije bio ni od kakve koristi. Nijc bilo naina da uspostavi kontakt s Anatolijcm, a ak i da Jane
nije razbila radio, ne bi mogao izii iz sela da se s njim sastane jer bi Jane odmah znala kamo ide i rckla bi
Ellisu. Moda bi mogao nekako uutkati Jane (Ne misli na to, nemoj misliti o tome), ali ako bi se njoj neto
dogodilo, Ellis bi sigurno htio znati zato. Sve se na kraju svodilo na Ellisa. Najradije bih ubio Ellisa, samo kad
bih imao petlje za to. Ali kako? Nemam ni pitolj, ni puku. to bih uinio, prerezao mu grlo skalpelom? On je
puno jai od mene, nikad ga ne bih mogao svladati.
Razmiljao je gdje je pogrijeio. Bili su neoprezni. Trebali su se sastati na nekom mjestu odaklc su imali otvoren
pogled na sve strane, tako da odmah vide svakog tko im se pribliava. Ali tko je mogao misliti da e Jane poi
za njim? Upropastio ga je niz groznih pchova: poevi od toga da je ranjeni djeak bio alergian na penicilin pa
prcko toga da je Jane u:a Ar:atol:ja kako govori i bila u stanju prepoznati
182
ruski naglasak, do toga da se iznenada pojavio Ellis, to je njoj dalo hrabrosti. To je stvarno bio peh. Samo,
povijest ne pamti ljude koji su zamalo uinili neto znaajno. Trudio sam se koliko god sam mogao, tata,
pomislio je i gotovo je mogao uti svog oca kako mu odgovara: Mene ne zanima jesi li se i koliko si se trudio,
mene zanima da li si uspio ili nisi.
Pribliavao se selu. Odlui vratiti se kui. Posljednjih dana nije mogao spavati, ali nije se dalo nita uiniti osim
poi u krevet. Uputi se prema kui.
Nekako mu injenica da jo uvijek ima Jane nije predstavljala veliku utjehu. To to je ona otkrila njegovu tajnu
nije ih zbliilo, nego razdvojilo. Udaljili su se, postali nekako rezervirani jedno prema drugom, iako su planirali
povratak kui i ak razgovarali o tome da zaponu novi ivot kad se vrate u Evropu.
Ako nita drugo, barem su jo uvijek spavali zagrljeni. I to je bilo neto.
Jean-Pierre ue u trgovevu kuu. Oekivao je da e Jane vebiti u krevetu, ali na njegovo iznenadenje, ona je
jo uvijek bila na nogama. im je uao u kuu rekla mu je:
- Upravo je bio ovdje Masudov glasnik. Mora ii u Astanu. Ellis je ranjen.
Ellis ranjen. Jean-Pierreu na te rijei zakuca srce. - Kako?
- Nita ozbiljno. Koliko sam shvatila, ima metak u stranjici.
- Otii u sutra u zoru. Jane kimne glavom.
Glasnik
e
poi
s
tobom.
Do
veeri
se
ve
moe
vratiti.
Naravno.
Jane
se
pobrinula
da
mu
onemogui
sas
tanak
s
Anatolijem.
Njezin
je
oprez
bio
izlian:
Jean-Pierre
nije
imao
nikakva
naina
da
zakae
taj
sastanak.
Osim
toga,
Jane
se
osiguravala
protiv
manje
vane
opasnosti,
a
previdjeta
je
pravu
opasnost.
Ellis
je
ranjen.
A
to
ga
je
uinilo
ranjivim.
A to sve mijenja.
Sad ga Jean-Pierre moe ubiti.
183
Jean-Picrre je cijelu no bio budan i razmiljao o tome. Zamiljao je Ellisa kako lei na madracu ispod nckc
smokve, krguui zubima od boli zbog smrvljenc kosti, ili moda napola bez svijesti, blijed i slab od gubitka

krvi. Vidio je sebe kako priprema injekciju. "Ovo je antibiotik... da sprijeimo infekciju", rei e, a onda e mu
ubrizgati prckomjernu dozu digitalisa, to e izazvati srani napad.
Prirodan srani napad nijc neto to sc moe oekivati kud mukarca od trideset ctiri godine, ali nijc ni
ncmogu, posebno ako se taj ovjek izlagao vclikim naporima nakon dugog razdoblja rclalivno mirnug ivuta,
bez mnogu krctanja. U svakom sluaju, nee biti nikakve istragc, ni obdukcije i nitko nee ni~ta posumnjati: na
Zapadu e puvjerovati da je Ellis ranjen u borbi i da je umro od posljcdica rane. Ovdje u Dolini, svi e bez
pitanja prihvatiti Jean-Picrrcuvu dijagnozu. Njemu ovdje vjeruju jednako kao i bilo kojcm od Masudovih
najbliih suburaca, to je pusvc prirudno jcr sc njima mura initi da se on rtvuje isto kao i oni. Nc, jedino e
Jane sumnjati. A to ona moe uiniti?
Jean-Pierre ipak nije bio siguran. Jane je prilino jak prutivnik kad iza sebe ima Ellisa, ali sama nijc opasna.
Moda bi je mogao nagovoriti da ostanu u Dolini jo godinu dana: mogao bi joj obeati da nec odavati
konvoje, a zatim pronai neki nain da ponovo uspostavi vezu s Anatolijem i saeka priliku da Masuda preda
Rusima.
U dva ujutro dao je Chantal njezinu boicu, zatim se vratio u krevet. Nije ni pokuavao spavati. Bio je previe
napet, previe uzbuden i odvie uplaen. Dok je leao u krevetu ekajui izlazak sunca, razmiljao je o svemu
to bi eventualno moglo dovesti do toga da se njegov plan i-r.jalovi: Ellis bi mogao odbiti injekciju, on sam bi
mogao pogrijeiti u odredivanju potrebne doze, Ellisova je rana moda obina ogrebotina i Ellis moda
normalno hoda, a moda su ak Masud i on ve otili iz Astane.
Jane je izgleda neto runo sanjala. Vrtjela se i bacala po krevetu pokraj njega, mrmljajui povremeno neto nerazumljivo. Samo je Chantal mirno spavala.
184
Malo prijc svitanja, Jcan-Picrrc ustanc iz krevcta, upali vatru i ode do rijeke da se okupa. Kad je do~ao natrag, u
dvoritu ga jc ckao glasnik, pijui ~aj koji jc pripravila Fara i jedui kruh koji je prcostao od sinonje veere.
Jean-Pierre uzme aja, ali nita nije mogao jesti.
Jane je gore na krovu hranila Chantal. Jcan-Pierre se popne do njih i pozdravi se s Jane, te ih obje poljubi. Svaki
put kad bi dotakao Jane sjetio bi se kako ju jc udario i zadrhtao bi u sebi od srama. Ona mu je, izglcda, oprostila,
ali on sebi nije mogao oprostiti.
Poveo je svoju staru kobilu kroz sclo do rijeW c obale, te se zatim, s glasnikom pokraj sebe, uputi nizvudno.
lzmcdu sela i Astane postojao je put, odnosno ono to se u Dulini pet lavova moglo smatrati putom: trak
neravne, kamcniti zcmlje, irok dva i pol ili tri metra, pogudan za zaprena kola ili vojne dipove, iako bi se neki
obian automobil raspao na njemu za nekoliko minuta. Dolina pct lavova sastojala se iz niza uskih klanaca koji
su se tu i tamo irili u male, obradene ravnice, iroke dva-tri kilometra i dugake najvie kilometar i pol, na
kojima su seljani s mukom uzgajali povre i itarice, uz mnogo te~kog rada i pomou domiljatog sistema
navodnjavanja. Meutim, put je bio dovoljno dobar da Jcan-Picrrc moe na nizbrdicama pojahati kobilu. (Konj
nije bio dovoljno jak da ga jae na usponima.)
Neko je ovo morao biti idilian kraj, mislio je Jc;an-Pierre dok je jahao prema jugu, uivajui u sunanum
jutru. Rijeka pet lavova osiguravala je stanovnicima obilje vode, visoke klisure s obje strane pruale su zatitu
scljanima koji su ivjeli u skladu s drevnim tradicijama, neometani niim osim dolaskom prodavaa maslaca iz
Nuristana ili nekog pokuarca sa arenim trakama iz Kabula i vjcrojatno se u njihovu nainu ivota nita nije
mijenjalo jo od srednjeg vijeka. Medutim, sad je u Dolinu silovito provalilo dvadeseto stoljee. Nije gotovo
bilo nijednog sela u kojem bombe nisu ostavile tragove: razrueni mlin, livada izrovana kraterima, stari drveni
vodovod poruen i pretvorcn u trijee, zidani, kameni most sveden na nekoliko kamenih ploa u bujici.
Posljedice svega toga na ~ivot u Dolini bile su vie nego
185
oigledne. Ova je kua bila mesnic;a, mislio je Jcan-Pierre ogledavajui se oko sebe, ali na kamenoj klupi ispred
kue nije vi~e bilo mesa. Ovaj komad zemlje, zarastao u korov, bio je neko vrt, ali je vlasnik vrta pobjegao u
Pakistan. U onom vonjaku voe trune na zemlji, umjesto da se sui na krovu kako bi potrajalo cijele duge,
hladne zime: ene i djeca koji su se brinuli o vonjaku sad su mrtvi, a otac obitelji je gerilski borac. Ova hrpa
blata i kamenja neko je bila damija, a seljani su odluili da je ne popravljaju jer e vjerojatno opet biti
razruena. Sve su se te nesree i razaranja dogodila zato to su se ljudi poput Masuda pokuali oprijeti
nezaustavljivu tijeku povijesti i to su zaveli neuke seljane da ih u tome podre. Kad vie ne bude Masuda, sve
e te strahote prestati.
A kad ukloni Ellisa, Jean-Pierre e se moi pozabaviti Masudom.
Kad su se oko podneva pribliili Astani, poco se pitati hoe li mu biti teko zabosti iglu. Ideja ubojstva
pacijenta inila se toliko grotesknom da jednostavno nije znao kako e reagirati. Naravno, on je ve vidio
pacijente kako umiru, ali je svaki put bio obuzet aljenjem to ih nije mogao spasiti. Kad Ellis bude bespomono
leao pred njim i kad bude imao injekciju u ruci, hoe li ga muiti sumnje, kao Macbetha, ili e se kolebati, kao
Raskoljnikov u Zloinu i kazni'?

Proli su kroz Sanganu, s njezinim grobljem i pjcanom plaom, zatim poli dalje putem koji je ovdje obilazio
okuku rijeke. Kad su izili iz zavoja, pred njima su se ukazala obradena polja i skupina kua na uzviici.
Trenutak kasnije, preko polja je dotrao jedan djeak od kojih jedanaest-dvanaest godina i umjesto do sela na
brdu, odveo ih je do jedne velike kue na rubu obradenog zemljita.
Jean-Pierre jo uvijek nije u sebi osjeao dvojbe, ni oklijevanja; samo neku vrst treme, kao sat prije nekog
vanog ispita.
Skinuo je s konja lijeniku torbu, predao uzde djeaku i uao u dvorite.
Dvadesetak gerilaca bilo je ratrkano naokolo po dvoritu. uali su i zurili nekud u prostor, ekajui s pasivnom strpljivou urodenika. Masud nije bio ovdje, primijetio
186
je Jean-Pierre osvrui se uokolo, ali tu su bila dvojica njegovih najbliih adutanata. Ellis jc leao na razastrwm
pokrivau u jednom sjenovitom kuw.
Jean-Pierre klekne pokraj njega. Ellisova je rana oigledno bila bolna. Leao je na trbuhu. Lice mu je bilo
zategnuto, zubi c.'`vrsto stisnuti. Koa mu je bila blijeda, a elo oroeno znojem. umno je disao.
- Boli, ha? - ree Jean-Pierre na engleskome. - Kako si pogodiu? - procijedi Ellis kroz zube. Jean-Pierre povue
u stranu plahtu kojom je Ellis bio
pokriven. Gerilci su izrezali odjeu oko rane i pokrili je improviziranim zavojem. Jean-Pierre odmakne zavoj.
Odmah je vidio da rana nije ozbiljna. Ellis je izgubi dosta krvi, i metak, koji je jo uvijek leao u mi~iu,
ovigledno mu je stvarao jake boli, ali nalazio se daleko od bilo koje kosti ili vee krvne ile i kad ga jednom
odstrani, rana e brzo zarasti.
Ne, nee, podsjeti se Jean-Pierre. Uope nee zarasti. - Prvo u ti dati neto protiv bolova - ree.
- Bio bih ti od srca zahvalan - odvrati Ellis gorljivo. Jean-Pierre odmakne plahtu. Ellis je na ledima imao veliki
oiljak u obliku kria. Gdje ga je samo zaradio, pomisli Jean-Pierre.
Nikad to neu saznati, dometne.
On otvori torbu. Sad u ubiti Ellisa, pomisli. Nikad nikoga nisam ubio, ak ni sluajno. Kako to i-r.gleda, ubiti
ovjeka? Ljudi to ine svakog dana, irom svijeta: muevi ubijaju ene, ene ubijaju djecu, atentatori ubijaju
politiare, provalnici ubijaju stanare, krvnici ubijaju ubojice. On dohvati veliku injekciju i pone je puniti
digitoksinom: lijek je bio pakiran u male 6jale i morao ih je isprazniti ak etiri da dosegne smrtonosnu dozu.
Kakav e to biti osjeaj, gledati Ellisa kako umire? Otrov e ptvo djelovati tako da mu ubrza kucanje srca. Etlis
e to osjetiti i to e ga uplaiti i uznemiriti. Zatim e se ritam poremetiti i javit e e dodatni otkucaji - jedan
kratki otkucaj nakon svakog normalnog otkucaja. Tada e se ve osjeati jako loe. Napokon e kucanje srca
postati sasvim neredovito, gornje i donje komore srca kucat e nezavisno jedne od drugih
187
i Ellis e umrijeti u bolovima i u~asu. tu u uiniti, pomisli Jean-Pierre, kad pone jaukati od boluva i kad poW
c mene, lijenika, muliti da mu pomogncm? Hou li mu otkriti da ja elim da on umre? Hoc li sc on dosjetiti da
sam ga ja otrovao? Ili u ga umirivati blagim rijeima, kao to bih umirivao bilo kojeg drugog pacijcnta,
pokuavajui mu olakati umiranjc? Opusti sc, to jc norntolnn poprntnn pojnvn kod davnnjn srcdsmvn protiv
bolovn, svc c biti u rcdu.
Injekcija jc bila pripremljcna.
Mogu to W initi, shvati Jcan-Picrrc. Mogu ga ubiti. Jedino ne znam kako u se poslije osjcati.
On otkrijc Ellisovu miicu i po navici, prcbrie mjesto uboda alkoholom.
U tom se trenutku pojavi Masud.
Jean-Pierre ga nije uo kako im prilazi, tako da se inilo kao da se odjednom stvorio kraj njcga i poskoio jc od
iznenadenja. Masud mu spusti ruku na rame.
- Uplaio sam vas, n:onsicur le doctcvr - rcvc. Zatim klekne uz Ellisovo uzglavlje. - Razmislio sam o prijedlogu
amcrike vlade - ree Ellisu na francuskome.
Jean-Picrre je ukoeno kle~ao, s injckcijom u ruci. Kakav prijedlog`t to je sad to, dovraga? Masud jc guvorio
otvoreno, kao da je Jcan-Picrrc jedan od njcgovih druguva, to je on, na neki nain i bio, ali Ellis... Ellis bi
mogao zatraiti da ih ostavi nasamo.
Ellis se s mukom pridigne na jedan lakat. Jean-Pierre suzdri dah. Ali Ellis samo ree:
- Nastavi.
Odve je iscrpljen, pomisli Jean-Pierre, i previe ga boli da bi sad mislio na mjere opreza; osim toga, nema
nikakva razloga da sumnja u mene, ba kao ni Masud.
- Prijedlog je dobar - rcc Masud. - Ali pitao sam se kako u ja ispuniti svoj dio pogodbe.
Naravno! pomisli Jean-Picrre. Amcrikanci nisu poslali jednog od najboljih agenata CIA-c samo zato da nckoliko
gerilaca naui kako se diu u zrak mostovi i tuncli. Ellis se do~ao nagoditi s Masudom!
Masud nastavi:
188

- Taj plan obuavanja kadrova iz drugih zona morat e se prvo objasniti zapovjednicima. A to nee biti lako.
Siguran sam da e biti sumnjiavi, naro~ito ako ja izncscm taj prijedlug. Zato mislim da e biti najbolje da im ti
to prcdlu~i i da im kae to im nudi tvoja vlada.
Jean-Pierre se sav retvorio u uho. Plan obuavanja kadrova iz drugih zona? ~to bi to, dovraga, trcbato znaiti'?
Ellis s naporom odgovori:
Drage
volje
u
to
uiniti.
Ali
morat
c
ih
sve
ukupiti.
Znam.
Masud
sc
nasmijci.
Pozvat
u
svc
pobu
njenike
vode
da
za
osam
dana
dodu
ovamo,
u
Dulinu
pct
lavova,
u
selo
Darg,
na
sastanak.
Ju
danas
u
odaslati
glas
nike
s
porukom
da
je
predstavnik
vlade
Sjedinjenih
Ame
rikih
Drava
doao
da
s
njima
prcgovara
o
ispurukama
oru~ja.
Saslanak! Isporuke oruja! Nagodba jc polaku pW cla dobivati oblik. AIi kako bi on mogao iskoristiti tu informaciju? razmiljao je Jean-Pierre.
- Hoe li doi? - upita Ellis.
- Veina e doi - odgovori Masud. - Nee dui drugovi iz zapadnih pustinja, odvie su daleko i ne poznaju nas.
- A ona dvojica do kojih nam je posebno stalo, Kamil i Azizi?
Masud slcgne ramenima. - To je u bojim rukama.
Jean-Picrre je drhtao od uzbudenja. To e biti najznaajniji skup u povijcsti afganistanskog pokreta otpora.
Ellis je traio neto u svojoj naprtnja~i koja je letala na zemlji pored njegove glave.
- Moda bih ti ja mogao pomoi da nagovori~ Kamita i Azizija - rekao je. Izvukao je zatim iz turbc dva mala
paketia i razmotao jedan. Unutra jc bio pljosnati, pravokutni komad utog metala. - Zlato - ree Ellis. - Svaki
od ova dva kumada vrijedi oko pet tisua dolara.
To
je
bilo
pravo
bogatstvo.
Pet
tisua
dulara
bilo
je
vie
nego
to
prosjeW
i
Afganistanac
moe
zaraditi
u
dvije
godine.
Masud uzme zlato i odvagne ga u ruci.
189
- to je ovo? - upita, pokazujui utisnuti znak u sredini pravokutnika.
- ig predsjednika Sjedinjenih Amerikih Drava odgovori Ellis.
Lukavo, pomisli Jean-Pierre. Najbolji na~in da se izazove dojam kod plemenskih voda i da ih se zainteresira za
sastanak s Ellisom.
- Hoe li to pomoi? - upita Ellis. Masud kimne glavom.
- Mislim da e doi.
Moe ruku staviti u vatru da e doi, pomisli Jean-Pierre.
I odjednom je tono znao to treba uiniti. Masud, Kamil i Azizi, trojica najveih pobunjenikih voda, sastat e
se u selu Darg za osam dana.
Mora to javiti Anatoliju.
Onda e ih Anatolij moi odjednom sve pobiti.
Tako je, razmiljao je Jcan-Pierre; ovo je trcnutak na koji sam ekao otkako sam doao u Dolinu. Napokon
mogu izruiti Masuda, i jo dvojicu drugih voda.
Ali kako u to dojaviti Anatoliju? Mora postojati nekakav nain.
- Sastanak na vrhu - ree Masud. Ponosno se smjckao. - To e biti dobar poetak novog jedinstva pokreta
otpora, zar ne?
Moda to, pomisli Jcan-Pierre, a moda poetak kraja. On spusti ruku s injekcijom prcma zemlji i pritisne
potisini ep, praznei injekciju. Promatrao je kako otrov nestaje u praini. Novi poetak, ili poetak kraja.
Jean-Pierre je Ellisu dao anestetik, izvadio je metak, oistio ranu, stavio svje~i zavoj i dao mu injekc:iju
antibiotika da sprijei infekciju. Zatim se pozabavio s dvojicom gerilaca koji su takoder bili lake ranjeni. U
meduvremenu se u selu proulo da je stigao lijenik i u dvoritu se okupila grupica pacijenata. Jean-Pierre je
pregledao jedno dijete s bronhitisom, tri lals~e infekcije i jednog mulu koji je imao gliste.
190
Zatim je ruao. Negdjc oko srcdine poslijcpodncva, spakirao je svoju torbu i uzjahavi Maggic, krcnuo kui.
Ostavio je Ellisa s gerilcima. Bolje mu je da nekoliko dana ostane tamo gdje jest; rana e bre zacijcliti ako bude
mirno leao. Jcan-Picrreu jc sad, paradoksalno, bilo silno stalo do toga da se Ellis to prije oporavi, jer ako bi
Ellis umro, konferencija bi bila otkazana.
Dok jc jahao na svojoj staroj kobili prema Dolini, razbijao je glavu kako da uspostavi vczu s Anatolijcm.
Naravno, mogao je jednostavno okrenuti konja i odjahati do Rokhe, te se tamo predati Rusima. Ukoliko ga ne bi
ustrijclili bez pitanja, mogao bi se jo danas sastati s Anatolijcm. Ali onda bi Jane znala kamo je otiao i rckla bi
Ellisu, a Ellis bi odmah promijenio vrijeme i mjesto sastanka.
Morat e nckako poslati pismo Anatoliju. Ali tko c ga odnijeti?

Kroz Dolinu su stalno prolazili Ijudi na putu do Charikara, grada na teritoriju pod ruskum ukupacijum,
udaljcnog neto preko sto kilometara, ili do Kabula, glavnog grada, udaljenog sto czdcsct kilomctara. To su bili
scljaci iz Nuristana s maslacem i sirom; putujui trgovci koji su prodavali lonce i tave; pastiri koji su gonili na
sajam mala stada dcbclih ovaca i obitelji nomada koje su ile za nckim svojim tajanstvenim nomadskim poslom.
Mogao je bilo koga od njih potkupiti da odnese pismo do prve pote ili da ga jednostavno tutne u ruku nckom
ruskom vojniku. Do Kabula je bilo tri dana puta, do Charikara dva. Rokha, najblii grad u kojem ima ruskih
vojnika, ali nema pote, udaljcn je samo dan putovanja od Doline. Jean-Pierrc je bio prilino siguran da bi
mogao nai nekoga tko bi pristao ponijeti pismo. Dodue, postojala je opasnost da to pismo bude otvorcno i
priitano, to bi za Jean-Pierrca znailo muenjc i smrt. Jcan-Picrrc bi moda ak bio spreman prihvatiti taj rizik.
Ali postojala je jo jedna te~koa. Hoe li taj netko, nakon to uzme novac, doista isporuiti pismo? Nita ga
nijc spre~avalo da ga putcm "izgubi". Jean-Pierre nikad ne bi saznao to se dogodila. Cijela je ta zamisao bila
jednostavno odve nesigurnn.
191
Kad je u sumrak stigao u Bandu, jo uvijek nije uspio rijeiti problem. Jane je sjcdila na krovu trgovcve kue s
djetetom na krilu, uivajui u svjeini vcernjeg puvjetarc:a. Jean-Pierre im mahne, zatim ude u kuu i odlo~i
IijcW iku torbu na tezgu u prostoriji nekadanjc trgovine, Tek kad je poeo vaditi stvari iz torbe i kad jc
uglcdao pilule diamorfina, shvatio je da ipak postoji jedna osoba kojoj mo~c povjeriti pismo za Anatolija.
Naao je u torbi olovku. Skinuo je papirnati omot s jednog paketa vate i otcijepio od njcga uredan pravokutni
komad; u Dolini nije bilo nikakvog papira za pisanjc. Napisao je na francuskome:
Pukovniku Anatoliju iz KGB-a
To je zvualo udno i melodramatski, ali nije znao kako bi drugaije zapoco pismo. Nije znao Anatolijevo
puno ime i prezime, i nije imao nikakvu adresu.
On nastavi:
Masud je sazvao vijee vocta pokretn orpora. Sastaju se za osam dana, u etvrtak 27. kolovoza, u Dargu, pn~om
selu juno od Bandc. I )erojarno e tu no prespavati u damiji i provesti zajedno idui dan, petal~ jer je to
blnydnn. Snstanak je sazvan radi razgovora s agentom CIA-e kojega poznajem pod imenom Ellis Thaler, a koji
je ovamo stigao prije tjedan dana.
To je prilika koju smo ekali!
Dodao je datum i potpisao se ifriranim imenom: Simplex.
Nije imao omotnicu, zapravo, omotnice nije vidio otkako je otiao iz Evrope. Razmiljao je u ~to bi mogao
staviti pismo. Pogled mu zapne za kartonsku kutiju s plastinim tubicama za pilule. Uz njih su u kutiji bile i
samoljepljive etikete koje Jean-Pierre nikad nije upotrebljavao jer nije znao pisati perzijskim pismom. On smota
pismo poput cigarete i stavi ga u jednu plastinu tubicu.
192
Pitao sc kako da je oznai. U jcdnom trcnutku tubica s pismom nai e se u rukama nekog ruskog rcdova. JcanPierre zamisli nekog nervoznog vojnog slu~bcnika s naoalama u hladnom uredu, ili mo~da nekog tupavug,
priprostog vojnika na stra~i ispred ogradc od bodljikavc ~ice. Nije uope sumnjao u to da je umijcc
izhjeEavanja odgovornosti jednako razvijeno u ruskoj vojsci kao ~tu jc to bi(o u francuskoj, u vrijeme kad je on
bio na odslu~enju vujnog roka. Razmiljao je kako da plastinoj tubici dadc dostatno znac'`,ajan izgled kako bi
duspjcla do nekog vieg oficira. Nijc imalo smisla da napie Vano ili KGB ili bilo to na francuskome ili
engleskome pa ak ni na dariju, jer ubian vojnik nee znati proitati latinicu ili perzijsko pismo. Jcan-Pierre
nije znao irilicu. Najvea je ironija bila to to ova cna, koju uje kako iznad njega, na krovu, pjeva uspavanku,
teno govori ruski i mogla bi mu rei kako da napie to god cli, samo kad bi htjela. Jean-Pierre na kraju
napieAnarolij - KGB latinicom i zalijepi etiketu na plastinu tubicu, zatim tubicu stavi u jednu praznu kutiju od
lijekova na kojoj je pisalo Otrov! na petnaest raznih jezika i puvrh toba jc jo bila oznaena s tri medunarodna
simbola. Zatim povee kutiju uzicom.
Potom brzo vrati sve stvari natrag u torbu, nadomje;sti lijekove koje je potroio u Astani i u dcp na koulji stavi
aku tableta diamorfina. Na kraju zamota kutiju s natpisom O~rov! u runik.
Kad je sve to obavio, izide iz kue.
- Idem do rijeke da se operem - vikne prcma krovu. - Dobro - odvrati Jane.
ustrim je korakom proao kroz sclo, kimajui kratko glavom na pozdrav Ijudima koje je susreo i uputio sc
prcko polja. Bio je pun optimizma. Njegov je plan ukljuivao svakovrsne rizike i opasnosti, ali se sad opet
mogao nadati trijumfu. Zaobiao je polje djeteline koje je pripadalo muli i poeo se sputati preko niza terasasto
poloenih njiva. Na oko kilometar i pol od scla, na jednoj kamenitoj uzviici, stajala je usamljena kuica,
pogodena bombom. Ve se poelo mraiti kad je Jean-Pierre doao nadomak te pulu
193
sruenc kue. Polako se pribliavo, pazci kamo stajc, alei to se nije sjetio ponijeli batcrijsku svjctiljku.
Zaustavio se ispred hrpe kamcnja koja jc ncko bila prednji zid. Pomislio je da ude, ali su ga smrad i mrak
odvratili od te namjere. Zazvao je:

- Hej!
Neka bezoblina prilika podignc se sa zcmlje isprcd njegovih nogu i uplai ga. On glasno prokune i odskoi.
Malang se uspravi.
Jean-Pierre se zapilji u mravo lice i zaputenu bradu ludaka. Pribravi se, pozdravi ga na dariju:
- Bog bio s tobom, sveti ovjee. - I s lobom, doktore.
Ulovio ga je u koherentnoj fazi. OdliW o. - Kako tvoj trbuh?
ovjek odglumi bolove u trbuhu: kao i uvijek, traiu je drogu. Jcan-Pierre mu da jednu pilulu ~liamorfina,
dopusti mu da vidi ostale, a zatim ih vrati natrag u dep. Mnlang proguta hcroin i ree:
- Huu jo.
- Moc~ dobiti jo - ree mu Jcan-Picrre. - Jo puno vie. ovjek isprui ruku.
- Ali morat e ne;to napraviti za mene - rec Jean-Pierre.
Malang revnosno zakima glavom.
Otii
e
u
Charikar
i
dati
ovo
nekom
ruskom
vojniku.
Odluio
se
za
Charikar,
prcmda
je
to
znailo
jo
jcdan
dodatni
dan
izgubljcn
na
putovanje
jer
se
plaio
da
bi
u
Rokhi,
pobunjenikom
gradu
koji
su
Rusi
privrcmeno
okupirali,
mogla
vladati
prilina
zbrka
pa
bi
se
pakcti
lako
mogao
izgubiti,
dok
se
Charikar
nalazio
unutar
podruja
koje
su
Rusi
trajno
drali
u
svojoj
vlasti.
I
odluio
se
za
vojnika,
radijc
nego
za
potu,
jcr
bi
za
mnlnnga
moda
bilo
previe
komplicirano
kupiti marku i predati paketi potanskom slubeniku.
Pozorno se zagledao u n:alanb~ovo ncoprano lice. Dolazei ovamo pitao se hoc li on biti sposoban shvatiti ak
i tako jednostavna uputstva, ali izraz straha koji sc pojavio na
194
njegovu licu kad je spomcnuo ruskog vojnika, uvjerio je Jean-Pierrea da ga jc ludak dobro razumio.
Medutim, postoji li ncki nain kako bi se mugao osigurati da e malang doista posluati njcgovc instrukcijc'I On
je takodcr mogao ncgdjc usput baciti pakcti i vratiti se tvrdei kako je obavio zadatak, jcr ako jc bio dovoljno
intcligentan da shvati ~to mora uiniti, mogao bi biti sposoban i lagati.
Jean-Pierreu iznenada sine jedna idcja. - I kupi kutiju ruskih cigareta.
Malang mu pukae prazne ruke. - Nemam novca.
Jean-Pierre je znao da on nema novc;a. Dao mu jc sto afganija. To bi ga trebalo primorati da stvarnu odc u
Charikar. Ali kako da ga nagna da doista preda pakcti.
- Ako napravi sve kako sam ti rekao - ree Jcan-Picrre - dat u ti pilule, koliko god ih budc htio. Ali nemoj me
prevariti, jer ako me prevari, ja u znati da si me prcvario i nikad ti vie neu dati pilule, a tebe e trbuh sve
ja~e buljeti i nadut e se i crijeva e ti se rasprsnuti kao granata i umrijet c u mukama. Jesi li shvatio?
- Jesam.
Jean-Picrre se zapilji u njega. U sve guem sumraku malnngove su bjcloonice ludaki bljeskale. Izgledao je
smrtno prestraen. Jean-Picrre mu dade preostale pilule.
- Pojedi jednu svakog jutra dok sc ne vrati u Bandu. Ludak gorljivo zakima glavom.
- Idi sad i ncmoj pokuati da me prevari.
Malang se ukrene i potri niz neravnu stazu, krcui se udno, poput ivotinje. Gledajui ga kako nestaje u sve
guem mraku, Jean-Pierre pomisli: Budunost ove zemlje lei u tvojim prljavim rukama, bijedna ludo. Bog
neka te prati na tvom putu.
Tjedan dana kasnije, naalang se jo~ uvijek nije vratio iz Charikara.
195
U srijedu, dan prije dul;ovoreno~ sastanka, Jcan-Picrre je ve bio oajan. Svakog je sata sam sebi govoriu kako
c se malang sigurno pojaviti u toku iducg sata. Svake vccri; govorio bi da e sutra sigurno doi.
Napadi iz zraka su se pujawli, kao da Jcan-Picrre i bez toga nije imao dovoljno briga. Cijclol; tog tjcdna
mla3njaci su nadlijetali Dolinu i bombardirali scla. Sclo Banda jc imalo sree: samo je jcdna bomba baena na
sc(o i jcdina jc teta bilavelika rupa u Abdullahovu pulju djetcline, ali stalna buka i opasnost djclovalesu na ljude
i svisu bili krajnjc razdra~ljivi. Stalna je napetost y,Jean-Picrreovu ambulantu dovcla prcdvidljivo poveani broj
bolesnika sa simptomima stresa: purastao je broj pobaaja, nezgoda, ncobjanjivog povraanja i glavobolja.
Glavobolje su se uglavnom javljalc kud djccc. U Evropi bi ih Jean-Picrre poslao psihijatru. Ovdjc ih je slao
muli. No, njima nije mogla pomoi ni psihijatrija, ni vjera, jer glavni je uzrok nevolja ove djece bio rat.
Jean-Pierre je proveo jutro mchaniki obavljajui dunost u ambulanti, postavljajui pacijcntima rutinska pitanja
na dariju, obavjctavajui Jane o dijagnuzama na francuskome, previjajui ranc i dajui injckcije, dijclei plastine tube s tablctama i staklenc boeice sa sirupima u raznim bojama. Malnnbn~ je trebalo dva dana hoda do
Charikara. Recimo da mu je trebao jo~ jcdan dan da skupi hrabrosti da pride nekom ruskom vojniku i jedna no
da sc oporavi ud prctrp(jenog straha. Ako je krenuo iducg jutra, za povratak mu je trebalo jo dva dana. Kad se

sve to zbroji, trebao se vratiti u Bandu prekjuer. to se dugodilo? Jc li moda izgubio paketi pa se ne usudujc
vratiti od straha? Jc li progutao odjednom sve pilule pa mu je pozlilo? Je li pao u rijcku i utopio se? Ili su ga
Rusi upotrijebili kao mctu za gadanje?
Jean-Pierre pogleda na sat. Pola jcdanaest. Malanb~ bi mogao stii svakog trena, nosei kutiju ruskih cigareta
kao dukaz da je bi u Charikaru. Jcan-Pierre se na trenutak zapita kako e objasniti Jane te cigareta jer on nije
puio. Brzo je zakljuio da nema potrebe objanjavati postupke jednog ludaka.
196
Upravo jc prcvijao ruku jcdnog djcvaka koji sc upckao na vatri kad su se ispred pcine zauli brzi koraci i
puzdravi, to je znailo da jc netko doao. Jcan-Picrre sc primora da nastavi s previjanjem. Kad je uo Jane kako
govori, ukrcnc glavu i s dubokim razoaranjcm ustanovi da u peinu nije uao malang, nego dva neznanca.
- Bog bio s tobom, doktore - pozdravi jedan od njih.
- I s tobom takoer - odgovori Jean-Picrre. A zatim, prcskaui duga~ki uvod s razmjenjivanjem uljudnih frara,
upita: - O emu se radi?
- Skabun je teko bombardiran. Ima mnogo mrtvih i ranjenih.
Jean-Picrre pogleda Janc. Jo~ uvijck nijc mogao otii iz Bande bez njezina doputenja jcr se ona bujala da e
nckako stupiti u vezu s Rusima. Medutim, on oiglcdno nijc mogao namjestiti ovaj poziv.
- Da idem ja? - upita je na fancuskome. - lli idc ti? Zapravo mu se nije ilo jer bi to vjcrojatno znailo da mora
ostati tamo preko noi, a sad mu jc bilo najvanijc da vidi malanga.
Jane je oklijcvala s odgovorom. Jcan-Picrre jc znao da ona sad misli kako c morati uzcti Chantal sa sobom, ako
pode u Skabun. Osim toga, znala je da sama nije u stanju obraditi teke rane.
- Odlui - ree Jean-Pierre. - Idi ti - ree ona.
- U redu. - Skabun je bio udaljen nekoliko sati. Ako brzo radi i ako nema previe ranjenih, mogao bi moda
krenuti natrag prije mraka, razmiljao je Jean-Pierre. Glasno ree: Pokuat u jo noas doi natrag.
Jane mu prie i poljubi ga u obraz. - Hvala - ree.
Jean-Pierre brzo provjeri da li u torbi ima sve to mu treba: morfij za bolove, penicilin za sprcavanje infekcija,
igle i kirurki konac, dovoljno zavoja. Dohvati kapu i stavi je na glavu, a preko ramena prebaci pokriva.
197
- Neu uzeti Maggic - rec. - Skabun nijc dalcku, a put jc vrlo lo. - Poljubi Jane, zatim se okrene glasnicima. Idcmo ree.
Spustili su se do sela, zatim prcgazili preku rijcke i uspcli sc uz strme, u kamen usje~ene stube na drugoj strani.
Jcan-Picrre je razmiljao o poljupcu koji je dao Jane. Aku njegov plan uspije i Rusi ubiju Masuda, kako e ona
rcagirati'? Ona e znati da se on krije iza toga. Ali ga nee izdati, u to je bio siguran. Hoe li ga jo uvijek
voljeti'? Nije~ju clio izgubiti. Otkako su zajedno, sve su sc rjcde javljale dubokc depresije od kojih je ranije
rcdovito patio. Vc samim tim to ga je voljela, ona je u njcmu stvarala osjeaj samopouzdanja. Nije to htio
izgubiti. Ali jc isto tako clio uspjcno obaviti ovaj zadatak. Razmiljao je: Pretpostavljam da mi je uspjch ipak
vaniji od sree, inae ne bih bio spreman riskirati da zbog likvidacije Masuda izgubim Jane.
Hodali su stazom prcko litica u pravcu juguzapada, praeni glasnim umom rijenih brzaka. Jean-Picrre upita:
- Koliko je ljudi poginulo?
- Mnogo - odgovori jedan giasnik.
Jean-Pierre je ve bio navikao na takve odgovorc. On strpljivo ponovo pukua:
- Pet? Deset? Dvadeset? e;trdesct?
- Stutinu.
Jean-Pierre mu nije povjerovao: Skabun je bio selo s manje od stotinu stanovnika.
- Koliko ima ranjenih? - Dvije stotine.
Ovo je bilo preglupo. Zar taj ovjek ne zna prave podatke? pitao se. Ili pretjeruje iz straha da e se lijenik
okrenuti ivratiti kui ako mu ne kae dovoljno velike brojke? A moda on jednostavno ne zna brojiti dalje od
deset.
- O kakvim se ranama radi? - upita Jean-Picrre. - Rupe, posjekotine, krvarenje.
To je vie sliilo na ranc iz borbe. Ozljede od bombardiranja bile su lomovi, opekotine i nagnjcenja od sruenih
zgrada. Ovaj ovjek oito ne umije dobro zapaati. Nije imalo nikakvog smisla nastaviti s ispitivanjem.
198
Kad su se od Bandc udaljili nekoliko kilometara, skrenuli su sa staze preko litica i uputili sc prcma sjeveru
stazom kojom Jcan-Pierre jo nikad nije pro~ao.
- Je li ovo put ra Skabun? - pitao je. - Da.
Oito se radilo o preici koju on dosad nije otkrio. Ili su u dobrom pravcu, toliku jc mugao ucijeniti.
Nekoliko minuta kasnijc, uglcdao jc jednu od onih kamenih kuica, sagradenih kako bi sc putnici u njima mugli
odmoriti ili prcnoiti. Na Jcan-Pierrcovo izncnadcnjc, glasnici su se uputili prema toj kuici i ulazu na kojcm
nije bilo vrata.
- Nemamo vrcmena za odmor - razdra~cno jc rekao. Mene ekaju ranjenici.

U tom trcnutku iz kuicc izidc Anatolij.

Jean-Picrre se zapanji. Nije znau da li da se ve;scli to e Anatoliju sada moi rei za sastanak, ili da sc
prcpadne, jcr bi Afganistanci mogli ubiti Anatolija.
- Ne boj sc - rec Anatolij, proitavi mu s lic;a to misli. - Ovo su vojnici redovne afganistanske vojske. Ja sam
ih poslao po tebe.
- Gospode Boe! - Kakva briljantna ideja. Skabun nije bombardiran, to je bila samo varka koju je Anatolij
smislio da Jean-Pierrea izvue iz Bande. - Sutra - ubudeno ree Jean-Pierre - sutra e se dogoditi neto strano
vano...
- Znam, znam, dobio sam tvuju poruku. Zato sam sada ovdje.
- Znai, zgrabit e Masuda...
Anatolij se hladno nasmijci, otkrivajui zubc ute od duhana.
- Mi emo zgrabiti Masuda. Smiri se.
Jean-Pierre shvati da se ponaa poput uzbudena djcteta na Boi. On s naporom svlada svuje oducvljenje.
- Kad se malnng nijc vratio u Bandu, mislio sam...
- Tek je jucr stigao u Charikar - objasni Anatolij. - Sam Bog zna to ga je toliko zadr~alo. Zato nisi upotrijebio
radiu?
199
-Pokvarcnje-rcW Jcan-Picrrc.Nijcscsadhtiouputati u priu o Jane. - Malang bi svc uiniu za mcnc jer od mcne
dobiva heroin bez kojega ne moc ivjcti.
Anatolij sc naas pozorno zaglcda u Jcan-Picrrca, a u oima mu se pojavi neto nalik na divljcnjc.
- Drago mi je da si ti na mojoj strani - rce. Jean-Pierre se nasmijci.
- Hou da mi ka~e sve to zna - rcc Anatolij. Obgrli Jean-Pierrea rukom oko ramena i povede ga u kulibu.
Sjcli su na zemljani pod i Anatolij zapali cigarctu. - Kako si saznao za taj sastanak?
Jean-Pierre mu ispric'~a o Ellisu, o njegovuj rani, o Masudovu razgovoru s Ellisom dok se Jcan-Picrre spremao
da mu da injekciju, o zlatnim polugama i planu za obuku gerilaca, i o obcanom oruju.
- Fantastino - ree Anatolij. - Gdje je Masud sada?
- Ne znam. Ali e vjcrojatno doi u Deng vecras. Ili najkasnije sutra.
- Kako zna?
- On jc sazvao sastanak, kako bi mogao izostati? Anatolij kimnc glavom.
- Opii tog agcnta CIA-c.
- Pa, visok je oko mctar sedamdcsct sedam, tc~ak otprilike czdcset osam kila, plave kusc, plavih oiju, ima
trideset etiri godine ali izgleda neto stariji, zavrio je fakultet.
- Ubacit emo to u kompjutor. - Anatolij ustanc i izide iz kolibe. Jean-Pierre poe za njim.
Anatolij izvadi iz d~cpa mali radioodailja. Izvue antenu, pritisne dugmc i promrmlja u mikrofon ncto na ruskome. Zatim se okrcne Jan-Picrreu.
- Prijatclju moj, uspjeno si obavio zadatak. Istina je, pomisli Jean-Picrre. Uspio sam. Zatim upita:
- Kad e izvriti udar? - Sutra, naravno.
Sutra. Jean-Pierre osjeti divljaku, neobuzdanu radost. Sutra.
200
Ostali su glcdali u ncbo. Jcan-Picrre takodcr podigne glavu i uglcda kako se sputa jcdan hclikuptcr. Anatulij ga
jc vjerojatno maloas pozvao preko svog odailjava. Oeiglcdno, Rus nije vie smatrao potrcbnim nastavljati s
uobivajcnim mjerama opreza: igra je bila gotovo zavrcna, na rcdu jc bio posljednji potez i sad je skrovitust i
preruavanjc trebalo zamijeniti smjclou i brzinom. Hclikopter se uz dosta tekoa spustio na jedan mali
komadi ravnog zemljita oko sto metara dalje.
Jean-Picrrc krene za ostalima prema hclikopteru. Razmiljao je usput kamo da pode nakun njihova odlaska. Nije
imalo smisla ii u Skabun, ali nije se mogao odmah vratiti u Bandu jcr bi tako otkrio da jc vijest o
bombardiranju bila lana. Odlui da c biti najboljc da sacka nckoliko sati u kolibi pa da tek onda krenc natrag.
Isprui ruku da se pozdravi s Anatolijcm. -Au revoir.
Anatulij nijc prihvatio ispru~enu ruku. - Ulazi.
- Molim?
- Ulazi u hclikopter.
Jean-Picrre ga zapanjcno pogleda. - Zato?
- Idc s nama.
- Kamo'? U Bagram. Na ruski teritorij? - Da.
- Ali ne mogu...
- Prestani se uditi i sluaj - rce Anatolij strpljivo. - Kao prvo, tvoj je posao zavrcn. - Obavio si ono to si
trcbao obaviti. Postigao si cilj. Sutra cmo uhvatiti Masuda. Ti se moevratiti kui. Kao drugo, ti sad
predstavlja potencijalnu opasnost za sigurnost naeg puthvata. Upoznat si s naim planom i zbog razloga
sigurnosti ne moc ostati na pobunjenikom teritoriju.

- Ali ja nikome ne bih nita rekao!

- A to ako te ponu muiti? to ako pred tobom punu muiti tvoju ~enu`? to ako ponu trl;ati udove tvojoj
keri pred oima tvoje ene?
201
- Ali to c; biti s njima ako sad odcm s vama? - Mi emo ih sutra pokupiti i duvc;sti k tcbi.
- Meni sve to izgleda prctjcrano. - Jcan-Picrrc jc znao da je Anatolij u pravu, ali idcja da se vie ne vraa u
Bandu bila je toliko neoekivana da sc uope nijc mogao snai. Hoe li Jane i Chantal biti sigurnc? Hoe li ih
Rusi stvarno sutra pokupiti? Hoe li im Anatolij dopustiti da se zajedno vrate u Pariz? Koliko e ih dugo drati?
- Ulazi - ponovi Anatulij.
Dva afganistanska glasnika stali su lijcvo i desnu od Jcan-Pierrea i on shvati da zapravo nema izbora: ako odbijc
ui u helikopter, oni e ga jednostavno zgrabiti i ubaciti unutra.
Jean-Picrre se uspne u letjclicu.
Anatolij i Afganistanci uskoe ia njim i hclikopter se digne sa zcmlje. Nitko nijc zatvorio vrata.
Kad se hclikopter podigao uvis, Jcan-Picrre prvi put uglcda Dolinu pet lavova iz zraka. Bijcla, pjcnuava rijcka
krivudala je utosmedim zemljitcm podsjeajui ga na oiljak od noa na smedem elu Shahazai Gula, brata
scoske babice. Ugledao je Bandu i uto-zelene kockc ukulnih polja. Pozorno je piljio u brdo iznad scla gdje su
sc nalazilc pcine, ali nita nije mogao vidjcti: scljani su dobro odabrali svoje skrovite. Helikopter se podigne
jo vi~e i promijeni pravac. Nije vie mogao vidjeti Bandu. Pogledom je pretraivao tlo ispud sebe, traei
druga mjcsta koja bi mogao prepoznati. Ovdje sam provco godinu dana svog ivota, mislio je, a sad, jo
nekuliko minuta i nikad vic neu vidjcti ovu dulinu. Prepoznao je sclo Darg, s njegovom razruenom d3amijum.
Ova je dolina bila vrsto uporite pobunjenika, pomisli. Sutra e biti jo samo spomenik neuspjele pobune. A
sve to, zahvaljujui meni.
Helikopter naglo skrene na jug, prcleti preko planine i nekoliko sekundi kasnije, Dolina nestane s vidika.
202
11.
Kad je Fara ula da e Jane i Jean-Picrrc otii s iduim konvojem, plakala jc cijeli dan. U protcklih jc gudinu
dana ona postala ncobinu privrcna Janc i njeno jc voljcla Chantal. Jane je to bilo drago, ali pomalu i
ncugodno: katkad se inilo da Fara vie voli Jane od vlastitc majke. No, Fara sc na kraju izglcda pomirila s tim
da Jane odlazi i sljcdccg sc dana opet normalno ponaala: bila je udana kao i uvijek, ali vie nije bila tuna.
Jane je bila zabrinuta zbug putovanja kojc ih uckuje. Od Doline do prijcvoja Khybcr trcbalo jc prijci 24U kilometara. Kad su dolazili ovamo, trcbalo im jc ~ctrnacst dana da prevale tu udaljcnost. Nju su putcm mueili
~uljcvi i proljev, kao i neizbjc~ni bolovi od napurnog pjcaecnja. Sad jc svc tu ponovo trcbalo podnijcti i uz to
jo nositi dvumjcsenu bebu. Dodue, konvoj e voditi sa sobom konje, ali vei dio puta nee moi jahati jer su
se pobunjeniki konvuji uvijck kretali po najuim i najstrmijim planinskim starama, najce nou.
Napravila je neku vrst visce mree od pamunug platna koju e moi prebaciti oko vrata i u njoj nositi Chantal.
Jean-Pierre e morati nositi sve to e im biti potrebno tijekom dana jer, kako je Jane naW ila dok su putovali
ovamo, konji i ljudi ne idu jednako brzo: konji se kreu bre od Ijudi uzbrdo i sporije nizbrdo, tako da su ljudi
esto due vrijeme odvojeni od prtljage.
Ovog pupcxlneva, dok je Jcan-Pierre bio u Skabunu, Jane je bila zaokupljena problemom ~o ponijcti. Kao
prvo,
2U3
moraju uzcti osnovnc medicinske zalihc, antibiotike, zavojc, morfij, ali to e biti Jean-Picrrcuva briga. Zatim,
murat e ponijeti ncto hrane. Na putu ovamo imali su sa subum zapadnjake obrokc visoke kaloriW c
vrijcdnusti, W kuladu, juhu u kuckama i omiljenu hranu istra~ivava svih vremcna Kendnl Mint Cake. Sad e
imati samo ono to mogu nai u Dolini: ri~u, sueno voe, suhi sir, tvrdi kruh i ono to e moi kupiti usput. Sva
srea da se ne moraju brinuti u hrani za Chantal.
Medutim, postujale su drugc te~koe u vczi s djctetom. Majke u Dolini ne upotrebljavaju pclcne, nego dijetc od
pasa nadole ostavljaju golo i peru runik na kojem ono lei. Jane je smatrala da je to mnogo zdraviji nain od
zapadnjakog sistema, ali taj nain nije bio nimalo praktian za putovanjc. Stoga je Jane saila od runika tri
pclenc i improvizirala je nepropusnc gaice od najlonskih vreica u koje su bili umotani lijckovi. Morat e prati
pclenu svakc veveri - u hladnoj vodi, naravno - i pokuati jc osuiti preko nui. Ako se ne osui, ima rezervnu, a
ako sve tri budu vlane, Chantal e dobiti osip. Nijedna bcba jo nije umrla zbog osipa od vlanih pelena,
umirivala je samu sebe. Konvoj sc sasvim sigurno nee zaustavljati zbog toga da dijetc spava, ili jede, ili da joj
promijene pclcne. Prema tomc, Chantal c murati sisati i spavati u pokrctu, a previjat c jc kad se za to uka~c
prilika.
Jane je sada bila izdrljivija nego prije godinu dana. Koa na tabanima joj je otvrdnula i eludac joj jc postao
otporan na obinije vrste lokalnih baktcrija. Dok su je na putu ovamo noge znale uasno boljeti od hodanja, sad
je bila sposobna pjeaiti mnogo kilometara bez zamora. Medutim, nakon trudnoe i poroda esto su je boljela

kria i brinula sc hoe li moi nositi dijete cijeli dan. Inae, inilo se da joj se tijclo oporavilo od poroda.
Osjeala je da bi mogla ponuvo vuditi ljubav, ali nije to rekla Jean-Picrreu, premda nije zapravo znala zato.
Kad je netom stiEla u Dolinu, Jane je snimila mnogo fotografija sa svojim polaroidnim fotoaparatom. Ostavit e
aparat ovdje, to je ionako bila jcftina stvarica, ali je, naravno, htjela ponijeti to vic fotografija. Preglcdavala
ih je,
204
razmiljajui koje da baci. Imala je slike gotovo svih scljana. Tu su bili gerilci, Mohammcd i Alishan i Kahmir i
Matullah, u nemoguim herojskim pozama i ratoborna izraza. Tu su bile i ene: raskono obla Zahara, naborana
stara Rabia i tamnooka Halima, sve su se stidljivo hihotale, snebivajui se poput djevojvica. Tu su naposljctku
bile slike djccc: Mohammedove tri kcri, njegov sin Musa, Zaharina djcvica od dvijc, tri, etiri i pct godina, te
etvoro djcce scoskog mulc. Nijednu od tih slika nije mogla baciti, morat e nckako nai mjcsta za sve njih.
Stagala je odjcu u torbu, dok je Fara mcla pod, a Chantal spavala u susjcdnoj sobi. Danas su rano sile iz pcina
u selo, kako bi stil;le obaviti posao. Mcdutim, pakiranjc nije dugo trajalo: osim Chantalinih pclena, stavila je u
torbu samo jedne iste gaice za sebe i jcdne za Jcan-Picrrca, tc po jcdan rezervni par arapa za oboje. Nije
ponijcla ni~ta od gornje odjce. Chantal ionako nijc imala nikakve odjcc - ona je nou bila umotana u al, a
danju gola. Za Jane i Jcan-Picrrca dostajat e jedne hlae, ku~ulja, marama i parru, pokriva ogrnut oko ramena
za cijclug putovanja, to e vjcrojatno spaliti kad stignu u hotel u Peshawaru, da proslave povratak u civilizaciju.
Ta e joj pomisao dati snage da izdri putovanjc. Nejasno se sjeala kako joj se Dennov horel u Peshawaru ~inio
primitivnim, ali se vie nije mogta sjetiti to ju je to tamo smetalo. Je li mogue da se alila kako je ureda j za
klima tizacij u previe buan? Za boga miloga, hotcl je imao tueve!
- Civiliracija - ree Janc naglas i Fara je upitno pogleda. Jane se nasmijei i ree na dariju: - Vescla sam jer se
vraam u veliki grad.
- Ja volim vcliki grad - rce Fara. - Bila sam jednom u Rokhi. - Zatim nastavi mesti. - Moj brat jc otiao u
Jalalabad - doda zavidnim tonom.
- Kad e se vratiti? - upita Jane, ali Fara odjcdnom stidljivo zanijemi. Trenutak kasnijc, Janc shvati zato: iz
dvorita su se uli zvukovi mukih kuraka i zvi~danje, zatim netko pokuca na vrata i glas Ellisa Thalera rce:
- Ima li koga?
205
- Udi - doviknc mu Janc. On udc u subu, ~cpajui. lako vie nije bila zaljubljcna u njcga, Jane se brinula zbug
njeguve rane. Jean-Picrrc ga je ostavio u Astani da sc oporavi. Sigurnu se danas vratio u Bandu. - Kako se
osjea? - upita.
- Glupo - odgovori on, zbunjcno se smijcei. - Neprilino je biti ranjcn u takvo mjcsto.
- Ako je to jedino to te mui, onda ti je stvarno bolje. Ellis kimne glavom.
- Jc li doktor kod kue?
- Oti~ao je u Skabun - rec Jane. - Sclo jc bombardirano pa su poslali po njega. Mogu li ja ncto pomoi?
- Samo sam mu htio rci da sam se oporaviu.
- Trebao bi se vratiti vecras ili sutra ujutro. - Janc je promatrala Ellisa: s ovom grivom plavc kose i zlaanum,
kov-.~avom bradom, izgledao jc poput lava. - Zato ne odrce kosu?
- Gcrilci su mi rekli neka je pustim da rastc i neka sc ne bri jem.
- Oni to uvijck ka~u. Naime, brada i kosa bi Zapadnjakc trebale uiniti manje uoljivima. U tvom sluaju to ima
suprotan efekt.
-Ja u u ovoj zcmlji uvijck upadati u oi, bez obzira kako sam o~ian.
- To je istina - slo~i se Jane. Palu joj jc na pamct da su njih dvoje sad prvi put sami, bez Jean-Pierrea. Posve su
lako i prirodno poeli opet razgovarati na isti nain kao nekad. Sad joj se inilo udno da je pred godinu dana
bila tako stra~no ljuta na njeba.
On radoznalo pogleda u napula spakiranu torbu. - Sprema se nckuda?
- Vraamo se kui.
- Kako ete putovali?
- S konvojem, kako smo i doli.
- Rusi su u zadnjih nckoliko dana zauzeli velik dio pobunjenikog teritorija - ree Ellis. - Zar ti to nc zna'?
Jane se uznemiri. - to to govori?
206
- Rusi su otpo~cli ljctnu ofcnzivu. Zauzcli su vclike dijelove pudruja prcko kojcg ubi~no prulazc konvuji.
- Da li to znai da je put prcma Pakiswnu zatvorcn?
- Redovitn ruta je zatvorena. Vic sc nc mo~e u Pakistan preko prijevoja Khyber. Ali moda postoje drugi
putevi... Janevidje kako njczin san o povratku kui polako blijcdi. - Meni nitko nita nije rckao! - ree srdito.
- Jean-Picrre to vjerojatno nc zna. Ja sam bio stalno s Masudom, tako da imam najnovijc informacijc.

- Da - ree Jane, ne glcdajui Ea. Muda Jcan-Picrrc stvarno nije znao za to. A mo~da jc i znao, ali juj ni~ta nije
rekao zato to se on ionako ne cli vratiti u Evropu. Bilo kako bilo, ona se nce samo tako pomiriti sa situacijum.
Prvo e tono ustanoviti da li Ellis ima pravu. A onda c razmisliti na koji bi nain mogla rijeiti problem.
Jane ode do Jean-Picrreove krinje i izvadi amerike karte Afganistana. Karte su bile smotane u rolu i
privrene gumicom. Jane nestrpljivo rastrgne gumicu i baci karte na pod. Kroz glavu joj proleti misao: To je
mo~da bila jcdina gumica u krugu od dvjcsta kilometara.
Smiri se, naredi ona samoj sebi.
Zatim klekne na pod i ponc prebirati po kartama. Svc su karte bile tako detaljne da jc morala sloiti nekoliko
njih jednu pokraj drubc kako bi dobila cijclo podrujc od Duline do prijevoja Khyber. Ellis se naviri prcko
njezinol; ramena.
- To su vrlo dobre karte! - rec. - Odakle ti? - Jean-Picrre ih je donio iz Pariza.
- Ove su puno bolje od onih kojc ima Masud.
- Znam. Mohammed sc uvijek slu~i ovim kartama kad planira konvoje. U redu. Pokai mi gdjc su sada Rusi.
Ellis klckne pokraj njc i prstom ocrta na karti granicu napredovanja Rusa.
Jane osjeti srh nade.
- Mcni to ne izgleda kao da smo odsjecni od Khybera ree. - Zato ne bismo mogli proi ovuda? - Ona prstom
ocrta zamiljenu liniju neto sjevernije od ruskih poluaja.
- Ne znam da li je to jedna od ruta - odgovori Ellis. Moda se tuda ne moe proi... mora pitati gerilce. Medu
207
", i
tim,
mora
takodcr
uzeti
u
obzir
da
Masudovc
informacijc
najmanje
dan
ili
dva
kasne
za
pravim
stanjcm
stvari
i
da
Rusi
; ' ju uvijek naprcduju. Dolina, ili prijcvoj, mogu jednug dana
biti otvoreni, a vc sljcdccg dana mo~u biti udsjcW ni.
; - Duvraga! - Jane odlui da sc nec prcdati. Nagnc se nad karte i zapilji se u podruje oko granice. - Glcdaj,
prijcvoj Khyber nije jedini prijelaz.
- Rijcka te~e usporedo s granicom, a planinc su na afganistanskoj strani. Moda bi mogla doi do ovih drugih
prijevoja s ju~ne strane, to znai, s podrW ja koje dr~e Rusi.
' - Nema nikakvog smisla ovako nagadati - rec Jane, G pokupi karte i smota ih u rolu. - Netko to mora znnti.
- Netko vjerojatno zna. i Jane ustane.
- Mora postojati vie od jcdnug puta kojim sc mo~c izii izove prokletc zcmljc-rec. S kartama pod mi~kom,
ona izide iz kue, ostavljajui Ellisa jo uvijck u klcecm polu3~ju na ilimu.
c;na i djeca su se vratili iz pcina i sclu jc o~ivjclu. Dim ' od kuhinjskih vatri dizao se iza zidova dvorita.
Ispred damije
je
petoro
djcce
sjedilo
u
krugu,
igrajui
sc
igre
koja
se iz nekog ncobjanjivog razloga zvala Lubcnica. Igra sc sastojala od prianja pria: jcdno bi dijctc zapoeclu
pri~u i prekinulo
je
prije
kraja,
a
drugo
bi
dijetc
muralo
nastaviti.
Jane spazi Musu, Mohammcdova sina, kako sjuii u krugu, a za pojasom ima iataknuti onaj no3 prilino upasna
izglcda koji
mu
je
otac
poklonio
nakon
ncsrce
s
minom.
Musa
je
priao priu. Jane ga je u prulazu ula kako buvori:
... i onda je medvjed pokuao djcaku odgristi ruku, ali je djeak izvukao no...
Uputila se prema Mohammcdovoj kui. Muhammed moda nee biti kod kuc, ve ga dugu nije vidjcla u sclu,
ali u Afganistanu su ljudi jo uvijek ~ivjcli u obitcljskim
'
zadrugama,
tako
da
su
s
Mohammedom
ivjcla
i
njcgova
braa,
koji
su
takoer
bili
gcrilci
svi
su
se
sposobni
mladi
il
mukarci
borili
u
pobunjenikim
odredima
pa
aku
oni
budu
, tamo, moda e od njih uspjeti saznati ono to jc zanima.
208
Kad je stibla prcd kuu, oklijcvajui zastanc. Obiaj jc nalagao da zastane u dvoritu i razgovara sa ~cnama,
koje sad vjerojatno priprcmaju vecru; a zatim, nakon ~to razmijcne uobiajcne uljudnosti, najstarija bi cna
muda otila u kuu da zapita mukarce hoe li se udostujiti razguvarati s Jane. Uini joj se da W je svoju majku
kako juj govori: "Pona~aj sc pristojno, ncmoj da ti se ljudi smiju!" Jane glasno rcc::
- Majko, ne gnjavi. - Zatim udc unutra i ne osvrui se na ene u dvoritu, ode ravno u prednj u sobu, muku
primau sobu u afEanistanskim kuama.
U sobi su bila tri mukarca: Mohammcduv osamnacstogodinji brat, Kahmir Khan, ljepu~kast mladi rijetke
brade; njcgov urjak Matullah; i sam Mohammcd. Bilo je vrlo neobino da toliko gerilaca budc odjcdnom kod
kue. Sva trojica su se iznenadcno trgnuli kad jc ula.
- Bog s tobom, Mohammcde Khanc - rc~c Janc i ne ekajui na njcgov odgovor, nastavi: - Kad si sc vratiu?
- Danas - odguvori Mohammed automatski.

Jane unc na isti navin kao i oni. Mukarci su bili previc zapanjeni da bi bilo to rckli. Ona rairi kartc po
podu. Trojica mukaraca se gotovo rcllcksno nagnu naprijcd i zagledaju u karte: ve su zaboravili na njezino
krenjc etikc.
- Glcdajte - ree Jane. - Rusi su napredovali du ovc linijc, je li to tono'! - Ona prstom ocrta liniju kuju joj je
Ellis pokazao.
Mohammed potvrdno kimne glavom.
- Znai, rcdovna ruta konvoja je sada blukirana. Mohammed ponovo kimnc.
- Koja je sad najpol;odnija ruta za izlazak iz zcmljc? Sva trojica mukaraca sumnjiavu zatresu glavama. To je
bilo normalno: kad bi se govorilo o tekoama, Afganistanci su se uvijek voljcli praviti va~ni. Jane je smatrala
da oni to rade zato to je poznavanjc tcrena bilo jedino podruje na kojem su se osjeali superiurni strancima.
Ona jc to obino tolerirala, ali danas nije imala strpljcnja za takve igre.
- Zato se ne bi moglo proi ovuda? - upita Jane odluno, crtajui prstom liniju paralelno s linijom ruskug fronta.
- Preblizu Rusima - odgovori Mohammcd.
209
' - Dobro, onda ovuda. - Ona paljivijc odabcre rutu ! ~ pratei konture zemljita.
i - Ne - ponovo ree Mohammed. i ~ - Zato?
- Ovdje.. - On pokae prstom mjcsto na karti, izmedu dvije doline, gdje je Jane jcdnostavno prcla prstom preko
planinskog lanca. - Ovdje nema sedla. - Sedlo jc znailo prijevoj.
Jane ocrta liniju koja jc ila ncto sjevernije. - Ovuda?
- Jo gore.
- Morn postojati jo ncki put! - uzvikne Janc. Imala je osjeaj da oni uivaju u njczinoj frustriranosti. Odlu~i da
ih malo podbode nckom blagom uvrcdom. - Zar je uva zcmlja kua s jednim vratima, odsjcena od ostalog
svijcta samo zato jer se ne moe doi do Khybcra'? - Izraz ~z~n s jednim vrorima bio je eufemizam za zahod.
- Naravno da nije - uko~eno odvrati Mohammcd. - Ljeti je prohodan Put maslaca.
- Pokai mi ga.
Mohammedov prst ocrta kompliciranu rutu koja je zapoinjala istono od Dulinc, nastavljala sc prcko niza
visokih prijevoja i isuenih rijenih korita, zatim je skretala na sjever u Himalaje i napokon prclazila granicu u
blizini ulaza u nenastanjeni koridor Waikhan, te skreui na jugoistok zavravala u pakistanskom gradu Chitralu.
- Tim putem ljudi iz Nuristana nosc u Pakistan na prodaju maslac, sir i jogurt. - Osmjchnuvi se, Muhammcd
dotakne svoju okruglu kapu. - Tim putem dolazimo do naih kapa.
Jane se sjeti da se ta vrsta kapa zove chi~rnli.
- Odlino - ree. - Onda emo poi tim putcm.
Muhammed zatrese glavom. - Ne moete.
- A zato ne?
Kahmir i Matullah se pudrubljivo nasmijce. Janc se drala kao da ih ne primjeuje. Nakon krac stanke, Mohammed ree:
210
- Prvi je problem visina. Ta ruta vodi iznad linijc lcda. To znai da tamo snijcg nikad ne okopni i ncma tekue
vodc, ak ni Ijeti. Drugi jc problem tcren. Planinc su vrlo strmc, a slaze uske i opasne. Orijcntacija jc puscban
problcm, ak se i lokalni vodii katkad izgube. Ali najgori su problcm ljudi. To se podruje zove Nuristan, ali
neko se zvalo Kafiristan jcr su Ijudi koji su tamo ivjcli bili nevjcrnici i pili su vino. Danas su svi pravovjerni,
ali jo uvijekvaraju, pljakaju i katkad ubijaju putnike. To nijc ruta za Evropljane, a pugotovo njume nc mogu
putovati ene. Samo sna~ni, mladi muskaci mugu se usuditi poi tim putem, i unato tomc, mnogi putnici
stradaju.
- Hoc li ti poslati konvcjje tim putcm?
- Ne. ekat emu da sc ponovo otvori juna ruta.
Jane je prouavala njcguvo lijepo, mucvno licc. Vidjcla je da ne pretjerava: iznio joj jc samo suhe injcnice.
Ona ustane i pone skupljati karte. Osjevala je gorko razo~aranje. Povratak kui odgoden je tko zna dokad.
Napor ivota u Dolini odjednom joj se uini neizdrivim i jedva se suzdravala da ne zaplae.
Smotala je karte i primorala se na uljudnust. - Dugo te nije bilo - rekla je Mohammcdu.
- Bio sam u Faizabadu.
-To je dalek put. -Faizabad je biu veliki grad na krajnjem sjeveru. Tamo su pobunjcnici bili vrlo jaki: vojska se
prikljuila gerilcima i Rusi nikad nisu uspjcli punuvo uspustaviti kontrolu. - Zar nisi umoran?
To je bilo formalno pitanjc, neto poput Knko si? na engleskome i Mohammedov je odgovor takoder bio formalan:
- Ostao sam iv!
Jane gurne karte pod ruku i izie.
ene u dvoritu sa strahom su pugledavalc na nju duk je prolazila. Jane kimnc glavom na pozdrav Halimi,
Mohammedovoj tamnookoj ~eni, a ova joj uzvrati puzdrav s nervuznim puluosmijchom.

U posljednje vrijeme gerilci su nckako mnogo putovali. Mohammed je bio u Faizabadu, Farin brat je otiao u
Jalalabad... Jane se sjeti da joj je jedna od njezinih pacijentic;a,
211
j ; jc;dna ena iz Dasht-i-Rewata, rckla da su njczina mu~a posi I lali u Pagman, mjesto blizu Kabula. A Jusuf
Gul, brat
Zaharina pokojnog mu~a, otputovao jc pu zadatku u Dolinu L,ogar, s druge strane Kabula. U sva ectiri s1W aja
radilo se o jakim uporitima pobunjenika.
i ; Oigledno, ne~to se dogada, zakljui Jane.
Zaboravila je naas na svojc razoaranjc dok je pokuavala odgonetnuti ~to bi to moglo biti. Masud jc postao
glasnike mnogim, moda svim, pobunjenikim zapovjcdnicima. Da li to ima veze s Ellisovim dolaskum u
Dulinu, ili je to samo sluajna koincidcncija? Ako nijc, tu tu Ellis smjera? Moda Sjedinjcne Amcrivke Dr~avc
suraduju s Masudom na organiziranju zajcdni~ke ofcnzivc'1 Kad bi sc pobunjenici udruili, mogli bi doista
ncto postii, vjcrujatno bi ak mugli privremeno zauzeti Kabul.
Jane ude u kuu i vrati karte u krinju. Chantal je jo uvijek spavala. Fara je pripremala veeru: kruh, jogurt i
jabuke.
- Zato je tvoj brat iao u Jalalabad? - upita jc Jane.
- Poslali su ga - odgovori Fara tonom osube koja govori f neto to je samo po scbi razumljivo.
` ` - Tko ga je poslao? - Masud.
- Zato?
- Ne znam. - Fara je izgledala iznenadena to joj Jane uope postavlja takvo pitanje: tku mo~e biti tako lud da
misli kako e jedan mukarac rei sestri razlog svog putovanja?
- Nije vano - ree joj Jane s osmijchom. Od svih ena u selu, Fara je vjerojatno bila posljednja koja bi mogla
ne~to znati o tome to se dogaa. A koja bi najvjerujatnije mogla znati neto o tome? Naravno, Zahara.
Jane dohvati runik i uputi se prema rijcci.
Zahara vie nije bila u koroti za mucm, iako je bila mnogo manje buna i vesela nego ranije. Jane se pitala
koliko e vremena protei duk se ponovo ne uda. Zahara i Ahmed su bili jedini afganistanski brani par za koje
je Jane stekla dojam da se stvarno vole. Mcdutim, Zahara jc izrazito senzualna ena i te~ko e moi dugo
izdrati bez mukarca.
212
Ahmedov mladi brat, Jusuf, pjcva, ivio jc sa Zaharom u istoj kui i s navrenih osamnacst godina jo uvijck je
bio neoenjen: medu scoskim enama W la su sc nagadanja o tome kako bi Jusuf mogao o~eniti Zaharu.
Ovdjc su braa ivjcla zajcdno, a sestrc su se uvijek razdvajale. Prema ustaljenom obiaju, enc su nakon udajc
odlazile s muem u kuu njcgovih roditclja. Bio je tu ju jcdan od mnogih naina na koji su mukarci u ovuj
zemlji ugnjetavali svoje ene.
Jane je ustro koraala stazom kroz pulja. Nekoliko je mukaraca radilo na poljima u svjctlu zalazceg sunca.
e;tva je bila pri kraju. Ubrzo e biti prekasno da se pukuaju probiti preko Puta maslaca, pomisli Jane:
Mohammcd jc rckau da je taj put prohodan samo u ljetnim mjesecima.
Stigla je do enske plae. Desctak seoskih ena kupalo se u rijeci ili u mlakama uz rub rijeke. Zahara je stajala u
sredini rijeke i buW o pljuskala, kao i obino, ali sc nijc smijala i alila.
Jane baci runik na zemlju i ude u vodu. Od(ui da e sa Zaharom biti manjc izravna, ncgo ~to je to bila sa
Farom. Naravno, nee je uspjeti prevariti, ali barcm e pokuati ostaviti dojam da'postavlja pitanja iz
radoznalosti, a nc zato da iz nje izvue informacije. Nije se odmah pribliila Zahari.
- Kad su ene izile iz vode, Jane pode za njima minutu ili dvije kasnije, te se, jo uvijek nita ne govorei, osu~i
runikom. Tek kad su se Zahara i nekoliko drugih 3ena uputile polako natrag prema selu, Jane prugovori.
- Kad e se Jusuf vratiti kui'? - upita Zaharu na dariju. - Danas ili sutra. Otiao je u Dolinu Lugar.
- Znam. Jc li iao sam?
- Da, ali rekao je da e moda dovesti nekuba sa sobom. - Koga?
Zahara slegne ramenima. ' - Moda ~enu.
Ovaj odgovor naas skrene Janeine misli u drugom pravcu. Zahara je to previe ravnoduno rekla. Tu znai da je
zabrinuta: ona ne eli da Jusuf dovede kui enu. Izgleda da
213
su seoska govorkanja bila istinita. Jane se ponada da jc tako. Zahari je potreban mukarac.
- Ja ne mislim da je on otiao po enu - ree. - Zato?
- Neto se vano dogada. Masud je odaslao mnogu glasnika. Nisu valjda svi otili traiti ene.
Zahara je i daljc pokuavala zadrati ravnoduan izraz, ali je Jane jasno vidjcla da joj je drago to je Jane to
rekla. Ima li kakvog znaaja u tome, pomisli Janc, to je Jusuf izgleda otiao po nckoga?
Kad su se pribliile sclu, vc se pocla sputati no. Iz damije jc dopiralo tiho brujanje glasova: sablasni zvuk
molitve najkrvolonijih mukarac:a na svijctu. Janc bi taj zvuk uvijek podsjetio na Josefa, mladog ruskog
vujnika koji je preivio pad helikoptera na planini iznad Bande. Ncke su ga ene dovele u trgovevu kuu, to je

bilo pru~le zime, prije nego to su ambulantu prcsclili u peinu, pa su mu Jean-Pierre i Jane previli rane, dok je
jcdan glasnik otiau Masudu da ga pita to bi trcbalo uiniti. Jane jc doznala ~to jc Masud odgovorio kad je
jedne veeri Alishan Karim uau u prcdnju sobu u trgovevoj kui, gdje jc leao ranjeni vujnik, i gurnuvi cijev
puke mladiu u uho, raznio mu glavu. To se zbilo otprilike u ovo doba dana i zvuk molitve mukaraca dupirao
je kroz veernji zrak dok je Jane prala krv sa zida i skupljala mladiev mozak s poda.
ene su se popele uz zadnji, strmi dio staze to je od rijeke vodila do sela i zastale ispred damije da dovre
zapoete razgovore prije nego to se rastanu i svaka pode svojoj kui. Jane baci pogled u damiju. Mukarci su
kleei molili, a u molitvi ih je predvodio mula Abdullah. Njihovo oruje, uobiajena mjeavina prastarih
puaka i modernog, automatskog oruja, stajalo je nagomilano u jcdnom kutu. Molitva je upravo zavravala.
Kad su mukarci ustali, Jane vidje da medu njima ima stanovit broj ncpoznatih lic;a. Ona upita Zaharu:
- Tko su ovi?
- Sudei po turbanima, morali bi biti iz Doline Pich i iz Jalalabada - odgovori zahara. - To su Patuni. U
nurmalnim
214
okolnostima oni su nai neprijatclji. Kako to da su sada ovdje? - Dok je ona to govorila, jcdan sc vrlo visoki
mukarac sa zatitnim ovojcm na jednom oku izdvoji iz gomilc.
- Ovo je sigurno Jahan Kamil, Masudov najvci neprijatclj!
- Ali Masud je tamo i rargovara s njim - ree Jane i doda na engleskome: - Ba zanimljivo!
Zahara ponovi za njom, opona~ajui je: - Pa zamivo!
To je bilo prvi put da sc Zahara naalila otkako joj je umro mu. Jane se nasmijci. Bio je to dobar znak: Zahara
se oporavljala.
Mukarci su poveli izlaziti iz di.amijc i ~enc po~ure kuama, svc osim Jane. inilo joj se da poinjc pomalo
razumijevati to se dogada i eljcla jc da joj to nctko potvrdi. Kad je Mohammed iziao, ona mu pristupi i ree
na francuskome:
- Zaboravila sam te pitati da li je tvoj put u Faizabad bio uspjean.
- Bio je - odgovori joj ne zaustavljajui se: nijc htio da njegovi drugovi ili Patuni vide kako on odgovara na
pitnja jedne ene.
Jane pouri uz njega, dok je on dugakim koracima grabio prema svojoj kui.
- Znai, zapovjcdnik iz Faizabada je ovdje? - Da.
Tono je naslutila: Masud je pozvao ovamo sve pobunjenike vode.
- to ti misli o toj ideji? - upitala je. Jo joj uvijek nije bilo posve jasno o emu sc radi i pokuavala je iz
Mohammeda izvui neke pojedinosti.
Mohammedovo lice postane zamiljeno i dranje mu se promijeni, kao i uvijek kad bi ga zainteresirao razgovor.
- Sve ovisi o tome to e Ellis sutra uiniti - rec. - Ako ostavi na njih dojam da je astan ovjck i ako uspijc
zadobiti njihovo po~tovanje, mislim da c pristati na njegov plan.
- A ti misli da je taj plan dobar?
215
- Oigledno bi bilo dobro da se pokrct otpora ujcdini i da dobijemo oruje od Sjcdinjenih Amcrikih Drava.
Znai, o tome se radilo! Ameriko oruje za pobunjenike, uz uvjct da se svi zajcdno bure protiv Rusa umjesto da
trate vrijeme na medusobne arke.
Doli su do Mohammedove kue i Jane mahne Mohammedu, te skrene prema svojoj kui. Osjeala je kako su
joj grudi nabrekle: bilo je vrijcme za Chantalin vecrnji obrok. Desna joj je dojka bila punija jer je kod zadnjcg
dujenja stavila Chantal prvo na lijevu dojku, a djcvojica bi uvijek bila temeljitije ispraznila prvu dojku.
Stigla je do kue i otila u spavau sobu. Chantal jc leala gola na runiku u svojoj kolijcvci kuja je zapravo bila
kartonska kutija prerezana po srcdini. U toplom zraku afganistanskug ljeta, djctetu nije bila potrcbna nikakva
odjea. Nou bi je pokrili ponjavom i to je bilo sve. Pobunjenici i rat, Ellis, Mohammed i Masud, sve se to
povuklo u puzadin u im je Jane pogledala svoje dijete. Ranije je uvijek mislila da su mala djeca runa, ali joj se
Chantal inila vrlo ljupkom. Dok ju je gledala, Chantal se pomakla, otvorila usta i zaplakala. Jane osjeti kako joj
na zvuk djejeg plaa iz desnc dujkc poinje curiti mlijeko i na koulji se pojavi topla, vlana mrlja. Ona
raskopa koulju i podigne Chantal.
Jean-Pierre joj je rekao da svaki put prebrie dujke alkoholom prije nego to pone hraniti bebu, ali ona to nikad
nije inila jer je znala da se Chantal ne bi svidio okus alkohola. Sjela je na ilim, oslonjena ledima o zid i
puluila Chantal na desnu ruku. Dijete je mahalo debelim ruicama, okretalo glavu s jedne strane na drugu,
nestrpljivo traei bradavicu otvorenih usta. Jane joj pomogne. Bezube vilice vrsto se stegnu oko bradavice i
dijete pone estoko sisati. Jane se bolno trgne na prvi snaan sisaj, zatim na drugi, a onda sisanje pustane blae.
Mala, debeljukasta ruica podigne se u zrak i dotakne oblinu majine nabreklc dojke, pritiui je u slijepoj,
ncspretnoj gesti milovanja. Jane se opusti.
Dojenje je u Jane budilo jaki osjeaj njenosti i clje da za~titi svoje dijete. Na njezino iznenadenje, to je
takoder bio jak erotski doivljaj. Isprva se osjeala krivom to sc kod

216
dojenja seksualno uzbuduje, ali je ubrzo zakljW ila da je to prirodno i da ne moe biti nita loe, te sc opustila i
poela uivati u tome.
Jedva je ~ckala da se pohvali sa Chantal prcd rodbinom i prijateljima, ako se uope ikad vratc u Evropu. JcanPicrrcova majka e joj nedvojbcno rei kako svc radi naopako, a njezina e majka htjeti da se dijete krsti, ali
njezin e otac oboavati Chantal kroz svojc alkohulne maglice, a njczina sestra e biti ponosna i oduevljcna.
Tko jo? Jean-Picrreov otac nije vie bio iv...
S dvorita se zauje uzvik: - Ima li koga?
To je bio Ellisov glas.
- Udi - vikne Jane. Nije imala osjeaj da bi se trebala pokriti: Ellis nije bio Afganistanac, a osim toga ncko jc
bio njezin ljubavnik.
On ude unutra, vidje da ona doji dijete i ustukne. - Da dodem kasnije?
Ona zatrese glavom:
- Nije ti prvi put da mi vidi sise.
- Pa, skoro bih rekao da jcst - odgovori Ellis. - Izgleda da si ih promijenila.
Jane se nasmije.
- Trudnoa svim enama poljcpa dojke. - Znala jc da je Ellis bio jednom o~enjen i da je imao dijetc, iako je
ostavljao dojam kao da vie ne vida ni majku, ni dijete. To je bila jedna od onih stvari o kojima on nije volio
razgovarati. - Zar se ne sjea~ kako je to bilo s tvojom enom kad je bila trudna?
- Propustio sam to - odgovori on odsjeno, tonom kojim bi govorio kad je elio da sugovornik prekine s
pitanjima. Bio sam odsutan.
Jane je bila odve oputena da bi mu uzvratila na isti nain. Zapravo, bilo joj ga je ao. Ellis je napravio prilinu
zbrku od svog ~ivota, ali krivica nijc bila smo na njemu, a `' svakako je po~tcno platio za svoje grijehe, izmedu
ostalog i
time to je nju izgubio. - Jean-Pierrc sc nije vratio? - upita Ellis.
217
- Nije. - Sisanje prestanc kad sc dojka ispraznila. Jane njeno izvuc bradavicu iz djetctovih usta, pudigne je sebi
na rame i potapa je po uskim ledima kako bi juj pomugla da se podrigne.
- Masud bi htio posuditi njcgove kartc - rcc Ellis.
- Uzmi ih. Zna gdje su. - Chantal glasno pudrignc. Bravo - ree joj Jane. Zatim prisloni dijete uz lijcvu dujku.
Ponovo gladna, nakon podrigivanja, Chantal poene sisati. Punescna impulsom, Jane upita: - Zato se ti vic ne
vida sa svojim djetctom?
Ellis uzme kartc iz ~krinjc, zatvori poklupac i uspravi se. - Vidamo se - odgovori. - Ali ne ~esto.
Jane je bila okirana. ivjcla sam s tim ovjekom est mjeseci, a nikad ga zapravo nisam upoznala.
- Djeak ili djevojica. - Djevojica.
- Ona bi ve morala imati... - Trinacst godina.
- Zaboga. - To je ve prakti~ki bila odrasla djcvujka. Jane odjednom postanc radoznala. Zato ga nikad nisam
ispitivala o tome'? Moda je to nije zanimalo ranije, duk ju nije sama imala dijete. - Gdje ona ivi'1
Ellis je oklijcvao.
- Nemoj nita rei - ree Jane. - Htio si mi slagati.
- Pogodila si - odgovori on. - Ali nadam se da shvaa zaco moram lagati?
Ona trenutak razmisli.
- Boji se da bi te tvoji neprijatclji mogli napasti preko keri?
- Da.
- To je dobar razlog za laganje.
- Hvala ti. 1 hvala za ovo. - On mahne kartama i izide. Chantal je zaspala s bradavicom u ustima. Janc je njeno
odmakne i podignc do ramcna. Djcvujvic;a pudrignc, ali nastavi spavati. Kad bi jednum zaspalo, to dijclc se nijc
lako budilo.
Jane pocli da Jean-Pierre ve jednom dodc kui. Bila je sigurna da ne moe napraviti nita tetno, ali bi se bolje
218
osjeala kad bi joj bio pod ukom. Nijc mogao dui u vczu s Rusima jer mu jc ona razbila radio. A nijc pustojao
nikakav drugi nain komunikacije izmedu Bandc i ruskog tcritorija. Masud je mogao slati poruke pu glasnicima,
naravno, ali Jean-Pierre nije imao glasnike i osim toga, ako bi on nekoga nekamo poslao, to bi odmah znalo
cijclo sclo. Jedino to bi eventualno mogao u~initi bilo bi da sam ode du Rokhe, a za to nije imao dovoljno
vremena.
Osim to je bila u brizi zbog njcga, Janc takodcr nije voljela spavati sama. U Evropi bi joj to bilo svejednu, ali
ovdje se bojala brutalnih, nepredvidivih Afganistanaca koji su smatrali da je za mu~karca isto tako normalno
udariti enu, kao to je za majku normalno da udari dijete po zadnjici. A Jane u njihuvim oima nijc bila ubi~na
ena: zbog njezina slobodnog ponaanja, gledanja u oi i samouvjerenog dranja, ona je za njih predstavljala

simbol zabranjcnih scksualnih uilaka. Ona se nijc drala njihovih normi seksualnug ponaanja, a jcdine ene
takvog ponaanja koje su oni poznavali bile su kurve.
Kad je Jean-Picrre bio ovdje, mugla je uvijek ispruiti ruku i dotai ga prijc nego to bi usnula. On jc uvijck
spavao skvrenih nogu, okrenut prema njoj ledima i prcmda jc prilino nemirno spavao, nikad ne bi puscgao za
njum. Jcdini drugi mukarac s kojim je Jane duc vrijcmc dijclila krcvet bio je Ellis, a on se upravo suprotno
ponaao: cijclu bi je no dodirivao, grlio, ljubio, katkad polubudan, a katkad u snu. Dva ili tri puta poku~ao je u
snu prilino grubo voditi ljubav; ona mu je, smijui se, pokuala udovoljiti, ali on se svaki put nakon nekoliko
sekundi svalio ustranu i poco hrkati, a ujutro se uope nije mogao sjetiti to je nou radio. Kako se on
razlikovao od Jean-Picrrca. Ellis ju je znao ganuti svojim nezgrapnim njenostima, nalik na djeaka koji se igra s
voljenim psiem; Jean-Pierrc ju jc milovao poput violinista koji u rukama ima Stradivnrija. Voljcli su jc na
razliite naine, ali su je obojica na isti nain izncvjerila.
Chantal zague. Probudila se. Janc je poloi scbi u krilo, podupirui joj glavicu dlanovima, tako da su mogle
glcdati jedna u drugu i pone joj pri~ati, djclimice tepajui i guui,
219
a djelomice pravim rijeima. Djevujvici se tU svldalo. Nakon nekog vremena, Jane prestanc priati i po~nc
pjevati. Upavo je dola do polovicc pjesme Tata je otiao u London s vlakom, kad je prekine glas s dvorita.
- Udi - zazove Jane i rce Chantal: - Stalno imamo guste, je li ti to vidi'? Kao da ivimo u Nacionalnoj galcriji,
jcl'da? - Usput je brzo zakopala koulju da sakrije prsa.
Mohammed ude unutra i upita na dariju: - Gdje je Jean-Pierre?
- Oti~a je u Skabun. Mogu li ja pomoi? - Kad e se vratiti?
Ujutro,
pretpostavljam.
Namjerava
li
rci
tu
trcba
ili
e
i
dalje
govoriti
sa
mnom
kao
kakav
policajac
iz
Kabula'?
On se naceri. Kad bi Janc tako drsko s njim guvorila,
njemu se to inilo jako seksi, to nijc bio efckt koji jc ona eljela postii.
- Alishan je doao s Masudom - ree on. - Trai ju tableta.
- Ah, da. - Alishan Karim bio je mulin brat i patio jc od angine. Naravno, nije mu padalu na pamct da sc povue
iz borbe pa mu je Jean-Pierrc davao trinitrin da ga popije neposredno prije okraja ili nekog drugog napora. - Ja
u ti dali tablete - ree Jane. Zatim ustane i prcda Chantal Mohammedu.
Mohammed automatski prihvati dijcte, a potom se odmah zbuni. Jane mu se nasmijei i ode u prcdnju subu.
Na~la je tablete na polici ispod trgovake tezge. Istresla je otprilike stotinu tablcta u jcdnu bovicu i vratila se u
dnevnu sobu. Chantal jc oarano zurila u Muhammeda. Jane uzme od njega bcbu i preda mu boicu.
- Reci Alishanu da se vic odmara - rce. Mohammed zatrese glavom.
- On se mene ne boji - rec. - Ti mu to reci.
Jane se nasmijc. S obzirom da ju je izrckao jedan Afganistanac, ta jc ala zvuc"ala gotovo fcministivki.
Mohammed upita:
- Zato je Jean-Pierre otiao u Skabun? - Tamo je jutros bilu bombardiranje.
220
; - Nije.
- Naravno da je... - Jane naglo zauti. Mohammcd slegne ramenima.
- Ja sam bio tamo cijcli dan, s Masudom. Sigurno si se ' zabunila.
Jane se trudila da zadri smiren izraz lica. - Da. Vjcrojatno sam ne~to krivo ula.
- Hvala ti za tabletc. - Muhammcd i~idc.
Jane malaksalo sjcdnc na stolicu. Skabun nijc biu bumbardiran. Jean-Pierre je otiao da sc sastanc s Anetulijcm.
Nije joj bilo posve jasno kako je to uspio dogovoriti, ali uupe nije sumnjala u to.
to da radi?
Ako Jean-Pierre zna za sutranji sastanak i ako uspijc o tome obavijestiti Ruse, onda c Rusi sigurno napasti...
Moi e pobiti sve vode afganistanskih pubunjcnika u jednom jedinom danu.
Mora potraiti Ellisa.
Ona umota Chantal u al, zrak c sada biti ncto svjciji, i izide iz kue, tc krcne prcma damiji. Ellis jc bio u
dvoritu damije, zajcdno s ostalim mukarcima, nadnescn nad Jcan-Pierreove karte, a uz njega su bili Masud,
Mohammcd i onaj ovjek s povczom preko oka. Nckolicina gerilaca su sjcdili u krugu i puili, dodavajui jcdan
drugum hooknh, ostali su jcli. Svi su iznenadeno podigli glave kad je Jane ula u dvoritc, s djetetom na boku.
- Ellise - rce, a on podigne glavu. - Moram s tobom razgovarati. Hoe li malu izii'?
Ellis ustane i oni zajcdno izidu kroz nadsvodcni ulaz i stanu ispred damije.
- O emu se radi? - upita on.
- Da li Jcan-Picrre zna o ovom skupu koji si ti du~ovorio, 0 ovom sastanku svih pobunjcni~kih voda'?
- Da. Kad smo Masud i ja o tomc prebovarali, on mi je upravo vadio metak iz stranjice. Zato?
Jane osjeti kako joj je srce otealo u grudima. Posljednja joj je nada bila da Jean-Pierre nita ne zna. Sad vie
nije imala

221
izbora. Ona sc osvrne naokolo. Nitku nijc bio dovuljno blizu da bi ih mogao uti, a osim toga, govorili su
englcski.
- Moram ti ncto rei - zapoW c ona - ali mora mi obeati da se njemu nita nce dugoditi.
Ellis je na trenutak utke zurio u nju.
- Oh, srnnjc - uzvikne napukun, CSICI SC;. - Jebem mu. On radi na njih. Naravno! Kako mi to nijc palu na
pamct'I U Parizu je sigurno on doveo onc gadovc do mog stana! On im je javljao za konvoje, zato su ih Rusi
tako uspjcno napadali! Kopile... - Naglo zauti i ree bla~im glasom: - To je moralo biti strano za tebe.
- Da - ree Jane. Nije vie mogla izdrati, lice juj se zgri, suze poteku i ona pone jccati. Osjcala sc glupo sto
plac, ali je istodobno osjcala kao da joj jc s lcda spao golem teret.
Ellis ovijc rukc oko njc i Chantal. - Jadna moja Jane - rc~c.
- Da - jecala je Jane. - Bilo je uasno. - Otkad za to zna?
- Od prije nekoliko tjedana.
- Nisi to znala kad si se udala za njega? - Ne.
- Obojica - rec Ellis. - Obojica smo te prcvarili. - Da.
- Druila si se s pogrenim ljudima. - Da.
Ona zarije lice u njcgovu ko~ulju i plakala je bez suzdravanja: za sve lai; izdaje, potraeno vrijcme i izgubljenu ljubav. Chantal se takodcr rasplae. Ellis vre zagrli Jane i pone joj milovati kosu. Tako ju je drao i
milovao sve dok se napokon nije prestala tresti i dok se nije malo smirila. Jane obrie nos u rukav svoje koulje.
- Vidi, ja sam mu razbila radio - ree - i mislila sam da vi~e nema nikakvog naina da stupi u vezu s njima.
Mcdutim, danas su ga pozvali u Skabun da pregleda ranjenike od bombardiranja, ali Skabun danas nije bio
bombardiran...
Mohammed izide iz damijc. Ellis zbunjcno skinc ruke s Jane.
- to se dogada? - upita Mohammeda na francuskome.
222
' - Prepiru se - odgovori Mohammcd. - Ncki kau da jc to dobar plan i da e nam to pomoi da pobijcdimo Rusc.
Drugi pitaju zato se Masuda smatra jedinim dobrim zapovjcdnikom i tko je Ellis Thaler da moe donositi sud o
afganistanskim vodama? Mora se vratiti unutra i jo malo razgovarati s njima.
- ekaj - ree Ellis. - Dolo je do novog razvoja situacije. Jane pomisli: Oh, Boc, Mohammed c
nekoga ubiti kad
ovo uje...
- Procurila je vijcst o sastanku.
- Kako to misli? - prijctci upita Mohammcd.
Ellis je trenutak oklijevao, kao da mu nijc drago da kae to je saznao, a onda je izgleda zakljW io da ncma
izbora.
- Rusi muda znaju za sutranji skup...
- Tko? - otro upita Mohammed. - Tko jc izdajica? - Postoji mogunost da jc to duktur, ali...
; Muhammcd se naglo okrcne prcma Janc. - Kako dugo si znala za to?
- Govori sa mnom pristojno ili neu s tubom razgovarati - otro odvrati ona.
- ekaj - ree Ellis.
Jane nije bilo ni nakraj pameti da dopusti Muhammedu takav optuujui ton.
- Ja sam vas upozorila, zar nisam? Rekla sam ti da promijeni rutu konvoja. Spasila sam ti ivot, dovraga, nemoj
sad upirati prstom u mcne.
j Mohammedova srdba ishlapi i on je pog(cda pomalo zbun jeno.
- Znai zato je promijcnjcna ruta konvoja - rec Ellis. On pogleda Jane s odobravanjcm, gutovo divljenjcm.
Mohammed upita:
- Gdje je on sada?
- Nismo sigurni - odgovori Ellis.
- Kad se vrati, morat emo ga ubiti.
- Ne! - uzvikne Jane.
Ellis joj umirujui poloi ruku na rame i ree Mohammedu:
223
- Zar bi ubio ovjcka koji jc spasio ~ivute tulikih tvojih drugova?
- On mura platiti za to to je uinio - uporno ponovi Mohammed.
Mohammed je govorio kao da suntnja da c sc Jcan-Pierre vratiti i Janc odjcdnom shvati da jc ona stalno
oekivala da e se on vratiti. Ta ncc valjda ostaviti nju i dijete?
-Ako je on doista izdajica - rce Ellis - i ako mu jc uspjclo stupiti u vczu s Rusima, onda im jc rckao za sutra~nji
sastanak. Oni c sigurno napasti i pokuati uhvatiti Masuda.
- To je vrlo loe - ree Mohammed. - Masud mora odmah otii odavdc. Sastanak emo odEuditi...
- Moda to nije nuno - ree Ellis. - Razmisli malo. Mugli bismo to okrenuti u nau korist.

- Kako?
- Zapravo, to vie mislim o tomc, to mi sc vie svida. Moda na kraju ispadne da je ovo najbolje to nam se
muglo dogoditi...
224
12.
Selo Darg je evakuirano u zoru. Masudovi su Ijudi ili od kue od kue, tiho budili stanare i govorili im da c
njihovo selo danas napasti Rusi, te da svi moraju otii u sclo Bandu, nosci sa sobom svu vredniju imovinu. Kad
jc sunce provirilo iza planina, restegnuta kolona ena, djecc, starih ljudi i stuke vijugala se putem koji je uz
rijeku vodio prcma gornjcm dijelu Doline.
Darg je bio drugaijeg oblika od Bande. U Bandi su kue bile grupirane na istonom kraju ravnice, tamo bdjc se
Dolina suavala i tlo bilo kamenito. U Darl;u su sve kuc bilc stisnute na uskom pojasu izmcdu strme stijenc i
rijcnc obale. Ravno ispred damije poinjao je most koji je vodio preko rijeke, a njive su bile na drugoj obali.
Bio jc to sjajan teren za pustavljanje zasjcdc.
Masud je prcko noi razradio plan bitke i sad su Mohammed i Alishan razmjetali ljude. Radili su to tiho i
efikasno. Mohammed visok, naoit i dostojanstvcn, Alishan nizak i opasnog izglcda, izdavali su naredbc tihim
glasom, oponaajui suzdrani stil svog vode.
Dok je polagao eksploziv, Ellis se pitao hoe li Rusi doi. Jean-Pierre se nije pojavio, prema tume sigurnu je;
uspio kontaktirati svoje nalogodavce, a bilu je gutovo nczamislivo da bi oni mogli odoljeti napasti da uhvate ili
ubiju Masuda. Ali sve je to bilo nagadanje. I ako oni nakraju doista ne dudu, Ellis e ispasti glupo jer je naveo
Masuda da pustavlja stupicu za neprijateJja koji se uope nije pojavio. Gerilci sigurno nee htjeti sklopiti savez s
takvom budalom. Ali ako Rusi dodu,
225
razmiljao jc Ellis, i ako zasjeda uspijc, uglcd koji cmo time stei Masud i ja mogao bi biti dovuljan da ih
prikloni mome planu.
Nastojao jc ne misliti o Janc. Kad jc tamu prcd d~amijom zagrlio nju i dijete, kad su mu njezinc suze natopilc
koulju, ponovo je u njemu planula stara strast. Buknula jc poput vatre polivene benzinom. clio je ostati tako
zauvijck, s rukama oko njenih uskih, uzdrhtalih ramcna i s njczinom glavom na svojim grudima. Jadna Jane. Ona
jc tako iskrcna, a njezini mukarci tako nciskrcni.
Ellis polo~i fitilj kroz rijeku do svog puluaja kuji se nalazio u jednoj maloj kolibi od jedne prostorijc uz rijcku,
oko dvjesta metara uzvodno od damije. Upotrijcbio je klije~ta da privrsti kapicu detonatora i sve napusljctku
povezao s jcdnostavnim armijskim upaljaem.
Po njegovu mi~ljenju, Masud jc smisliu dobar plan. U onih godinu dana, izmedu dva dolaska u Aziju, Ellis jc u
Fort Braggu prcdavao postavljanjc zasjedc i protuzasjede. U rasponu ocjena od jedan do deset, on bi Masudovu
planu dao ocjenu devet. Ne bi mu dao desctku zato to nije osigurao svojim borcima put kojim su se mogli
povui s poloaja, ukoliko se bitka okrene protiv njih. Naravno, Masud to moda uope ne bi smatrao
propustom.
Do devet sati sve je bilo spremnu i gerilci punu pripravljati doruak. To jc takodcr bio dio plana: svi su mogli
biti na svojim poloajima u roku od samo nckuliko minuta, moda ak i sekunda, a ovako e selo iz zraka
izglcdati prirodnije, kao da su stanovnici pohitali da se sklone pred hclikopterima, ostavljajui posude, prostirke
i vatre od doruka. Kad ugleda takav prizor ispod sebe, zapovjcdnik ruskih snaga nee imati nikakva razloga da
posumnja u zasjedu.
Ellis pojede malo kruha i popije nckoliko alica zclenog aja, a zatim se pripremi na ekanje. U meduvremcnu
se sunce ve bilo visoko podiglo iznad Doline. Uvijek je bilo mnogo ekanja. Sjeao se kako je to izgledalo u
Vijetnamu. On je tada najee bio drogiran, pun marijuanc, amfctamina, kokaina, i ekanje ga gotovo uope
nije smctalo, dapae,
226
uivao je u njcmu. udno, pumisli Ellis, kako sam nakon rata potpuno izgubio zanimanje; za drobu.
Pretpostavljao je da c Rusi napasti danas popudne ili sutra u zoru. Kad bi on bio na mjestu ruskog
zapovjcdnika, uzeo bi u obzir injcnicu da su se pobunjcnivki vodc okupili juer i da e se razii sutra, te bi
napao dovuljno kasno da uhvati i one koji su moda stil;li kasnijc, ali ne previc kasno, kako neki od njih ne bi
ve krenuli natrag u svoje baze.
Oku sredine prijepodneva stiglo je tcsko naoru~anjc: dvije dnshoke, protuavionski mitraljezi kalibra 12,7 mm,
na dvokolicama koje su vukli gcrilci. Iza njih je iao jedan magarac, natovaren sanducima s kincskim 5-0
mecima koji su s lakoom prubijali uklop tenka.
Masud objavi da e jedan mitraljez prcuuti Jusuf, najbolji pjeva u selu, ra kojeg se u selu prialo da bi trebao
oeniti Zaharu, Janeinu prijateljicu, a drugi je dau jcdnom gerilcu iz Doline Pich, nc:kom Abduru kojega Ellis
nije poznavao. Prialo se da je Jusuf svojim kalnnjikovim oborio ve tri helikoptcra. Ellis je to primio sa
skepsom: on jc upravljao helikopterima u Vijetnamu i znao je da jc gotovo nemogue pukom oboriti helikoptcr.

Mcdutim, Jusuf mu je sa smijekom objasnio kako je tajna u tome da strijclac bude iznad mete, te da na letjelicu
puca oduzgora, s planine, a to u Vijetnamu nije bilo mogue, zbog drugaije konfiguracijc terena.
Iako e danas imati mnogo snanije oruje, Jusuf je kanio primijeniti istu tehniku. Mitraljczi su demontirani s
dvokolica, potom su svaki uprtila po dva borca, te su ih ponijeli uz strme stube usjeene u stijenu to se dizala
iznad sela. Za njima su poli drugi borci s postoljima i municijum.
Ellis ih je odozdo promatrao kako ponovo sastavljaju oruje. Na vrhu stijene bio je mali zaravanak, irok
otprilike tri do pet metara, iznad kojega se, pod nc;to blaim kutom, dizala planinska kosa. Borci su postavili
mitraljeze na toj izboini, na oko tri i pol metra udaljenosti jedan od drugoga i zatim su ih kamuflirali. Piloti
hclikoptera e, naravno, vrlo brzo otkriti gdje se nalaze mitraljezi, ali e ih na tom mjestu vrlo teko moi
pogoditi i uutkati.
227
Kad je to bilo obavljcno, Ellis sc vrati na svoj poloaj u kolibi uz obalu rijeke. U mislima se stalno vraao na
ezdwete godine. On je to desetljee zapoco kao kularac, a zavr~iu ga kao vojnik. Upisao se na Berkclcy
19~7. godinc, uvjcren kako tono zna to ga oekujc u budunosti: clio je postati producent dokumcntarnih
programa na tcleviziji, a kako je bio bistar i dovoljno kreativan, a ivio je u Kaliforniji, gdje svatko moe postati
to hoc, samo ako se putrudi, nije vidio nikakva razloga zato to ne bi mogao ostvariti. A onda ga je obuzeo mir
i mo cvijea, proturatni marcvi i skupovi ljubavi, The Doors i traperice sa zvonolikim nogavicama i LSD; i
ponovo je mislio da zna to jc njcgova budunost: on e promijeniti svijet. Taj jc san takoder bio kratkog vijeka;
ubrzo ga je prckinula brutalnost vojnikog ivota i drogirani uas Vijetnama. Svaki put kad bi razmiljao o tom
vrcmenu, pomislio bi kako ga je ivot najtee udarau upravo onda kad bi se osjeao najsigurnijim.
Podne je prolo bez rW ka. Vjerojatno zato to gerilci nisu imali hrane. Ellis se prilino tcko privikavao na tu u
biti sasvim jednostavnu injenicu da kad nema hranc, nitko ne moe ruati. Palo mu je na pamet da bi to mogao
biti razlog zbog ega su gotovo svi gerilci mnogo puili: duhan smanjuje tek.
Bilo je vrue ak i u sjcni. Sjco je na vrata kolibe, pokuavajui uhvatiti slabi povjctarac. S mjesta na kojem je
sjedio mogao je vidjcti polja, rijcku s lukom jednostavnog mosta od kamenja spojcnog bukom, selu s njeguvom
damijom i strmu liticu koja se nadvijala iznad kuc. Veina gerilaca ve su bili na svojim poloajima kuji su ih
titili od pogleda neprijatelja i ujcdno im pruali zaklon od sunca. Najvei dio boraca nalazio se u kuama uz
samu stijenu, gdje e ih strijelci iz helikoptera teko moi pogoditi, ali su neki, neizbjeno, bili na isturenijim
poloajima, blie rijeci. Na kamenoj, gruboj fasadi seoske damije bila su tri nadsvodena ulaza i u svakom je
otvoru sjedio po jedan gerilac prekrienih nogu. Te tri nepomine prilike podsjetile su Ellisa na straare u
straarskim kuicama. Poznavao je svu trojicu: ispod luka najudaljenijeg ulaza sjedio je Mohammed; u srednjim
je
228
vratima bio Kahmir, njegov brat kojega jc pamtio pu mekuj, rijetkoj bradi, dok se u njcmu najblicm ulazu
nalazio Ali Ghanim, rutan ovjck s iskrivljcnom kimom i ctrnacstoro djece, onaj koj je prilikom miniranja
mosta dolje u ravnic;i bio ranjen zajedno s Ellisom. Sva su trojica imala kalanjikove preko koljena i cigaretu.
Ellis se pitao koji e od njih sutra biti iv.
Njegov prvi pismcni sastav na koledu obradivao je temu ckanja prije bitke kako ju jc prikazao Shakcspcarc u
svojim dramama. Analizirao je dva govora prcd bitku: poticajni govor izHenrika V, u kojem kralj kae: "Jo
jcdnom u pruboj, prijatelji dragi, jo jednom; ili zagradimo zid svojim mrtvim, engleskim tijclima"; i Falstaffov
cinini monolug o asti iz prvog ina Hcnrika IV "Moe li ast namjcstiti slomljenu nogu? Ne. lli ruku'? Ne...
ast, znai, ne -r.na vjeto baratati noem poput ranarnika? Ne... A tko zna'1 Onaj kuji je poginuo u srijedu."
Dcvetnacstogodinji Ellis dubio je najvi~u ocjenu za taj esej, prvu i posljednju jcr je dugu nakon toga biu
zaokupljen dokazivanjcm kako su Shakespcare i cijcli studij engleskoga "irelevantni".
Izsanjarenja su ga trgli povici boraca. Nijc razumio rijei na dariju, ali to nije bilo ni polrebno: po uzbudenom
tonu glasova bilo mu je odmah jasno da su strae na okolnim brdima spazile udaljene hclikuptere i da su
signalizirale Jusufu koji je obavijestio ostale. U selu sprenom suncem nastalo je uzrujano komeanje dok su
gerilci trali na svoje poloaje, povlaili se dubljc u zaklon, provjeravali oruje i palili posljednje cigarete pred
bitku. Tri straara u vratima damije puvukla su se dubljc u sjenu. Sad bi sc sclo, gledano iz zraka, doimalo
naputenim, kao tu normalno izgleda u najtoplije doba dana kad sc vcina scljana udmara.
Ellis oslune i zauje prijeteu huku hclikoptcrskih elisa. eludac mu se zgri: ivci. Tako su se osjcali kosooki,
pomisli, skriveni u vlagom natopljcnoj dungli, kad bi uli zvuk mog helikoptera kako im se pribliava kroz
kine oblake. Svatku anje ono to posije, dragi moj.
On otpusti osigurae na upalja~u.
229
Huka hclikoptcrskih clisa sada sc pribliila, ali ih Ellis jo uvijck nije mobao vidjeti. Pitao sc koliko ih ima: po
zvuku to nije mogao odrcditi. Primijetio je neto kutkom oka i okrenuo se, te uglcdao jednog gcrilca kako na
druEoj obali zaranja u vodu i puinje plivati prema njemu. Kad jc izronio u njegovoj blizini, Ellis prepozna

starog, oiljcima izbrazdanog Shahazaia Gula, brata scoskc babicc. Shahazaijeva specijalnost bile su minc. Stari
gcrilac projuri pokraj Ellisa i ude~u jednu kuu.
lduih nckoliko trenutaka u sclu se ni~ta nijc micalo i nije se uo nikakav drugi zvuk osim zastraujue tutnjave
elisa, a Ellis pomisli: Isuse, koliko su ih to poslali? A onda je prvi bljesnuo u suncu iznad stijcne i spustio sc
doljc, prema selu. Visio je neko vrijeme oklijevajui iznad mosta poput di~ovskog kolibria.
Bio je to Mi-24, na Zapadu poznat kao hind (Rusi su te helikoptere zvali grbavci, zbog dva glomazna
turbomotora na krovu putnike kabine). Mitraljezac je sjedio nisko doljc, u nosu letjelice, ispred i ispod pilota,
tako da su sliili na djecu koja u igri nose jcdno drugo na Icdima, a prozori uokolo kabine izglcdali su kao
ploasto oko nckog monstruoznog kukca. Hclikoptcr je imao stajni trap s tri kotaa i kratka, zdepasta krila ispod
kojih su bile privrenc rakete.
Kako se, zaboga, aica poluirgladnjclih plcmcnskih ratnika mo~e boriti protiv takve mainerije'?
Za prvim se u brzom slijedu pojavilo jo pet hindija. Preletjeli su selo i okolni tercn, izvidajui ncprijatcljske
poloaje, pretpostavljao je Ellis. To je bila rutinska mjera opreza. Rusi nisu imali nikakva razloga da oekuju
estoki otpor pobunjenika jer su vjerovali da e ih njihov napad iznenaditi i zatei nespremne.
Sad su se poeli pojavljivati hclikoptcri drugog tipa i Ellis prepozna Mi-8, poznat kao hip. Vei od hinda, ali
manje zastra~uj ueg izgleda, taj je tip lctjelicc mogao nositi dvadeset do trideset ljudi i glavna mu je svrha bila
transport trupa, a ne napadanje ncprijatclja. Prvi je zastao u zraku iznad scla, zatim se na~lo spustio ustranu i
slctio na jedno polje jcma. Slijcdiio ga je jua pct h;'pova. Sto pedeset vojnika, pomisli
230
Ellis. Kako bi kuji hip slctio, vojnici su iskakali iz Ictjclica i polijegali na zemlju, s pukama upcrcnim prema
sclu, ati nisu pucali.
Da zauzmu sclo, morali su prvo prijci rijeku, a da prijedu rijeku, morali su ptvo zauzcti most. Ali, uni tu nisu
znali. Jednostavno su bili oprczni: prcma njihuvu ockivanju, element izncnadenja trebao im je omoguiti da
tako svladaju eventualni otpor pobunjenika.
Ellis se zabrinuo da sclo moda nc izglcda previe pusto. Bilo bi normalno da se nakon pojavc prvog hclikoptera
vidi barem nekoliko ljudi kako uplacno bje~c. Naprcgnuto je oslukivao da uje zvuk prvog pucnja. Vie ga
nijc bilu strah. Naslojao se kunccntrirati na toliko stvari odjcdnom da jednostavno nije imao vremcna misliti na
strah. Kroz glavu mu pruleti misao: Uvijek je tako kad jednom poW e.
Shahazai je postavio minc u poljc jema, prisjcti sc Ellis. Zato jo ni jedna nije eksplodirala'? Trenutak kasnijc,
dobio je odgovor. Jcdan se vojnik uspravio, vjcrojatno oficir, i uzviknuo naredbu. Dvadesetak vojnika skoi na
noge i putri prema mostu. Odjednom odjekne zagluujui prasak, glasniji ak i od tutnjavc hclikoptcra, zatim
jo jcdan i ju jcdan dok je tlo eksplodiralo pod nogama vujnika koji su trali, a oko njih se dizali oblaci zemlje i
zlatnog jema, zaklanjajui ih pogledu, sve osim jednoga koji je odbaen eksp(uzijom poletio visoko u zrak i
zatim polako padao, okrcui se u padu poput akrobata dok napokon nije udario u zemlju, nalik na polomljenu
lutku. Ellis pomisli: Shrrhazai je pvjcrrro ntine dodatnom koliinom TNT-a. Dok su se polaku utiavali odjcci
eksplozija, javio se nuvi zvuk - muklo bubnjanje tckih mitraljeza s vrha stijene kad su Jusuf i Abdur otvorili
vatru. Rusi su se u neredu poeli povlaiti, a gerilci u selu su poeli pucati na njih preko rijeke iz svojih
kalanjikova.
Element iznenaenja dao je gerilcima golemu poetnu prednost, ali to nee dugo trajati: ruski zapuvjednik e
brzo prestrojiti svoje trupe. No, prije ncgo bilo to uspijc postii, morat e raistiti prilaz mostu.
Jedan od hipova u polju jema plane i cksplodira. Ellis shvati da su ga morali pogoditi Jusuf ili Abdur. Bio je
zadiv
231
ljen, jer iako dashvkn ima domet od iG00 metara, a helikopteri su bili udaljeni manje od 800 metara, ipak je tako
precizan pogodak na tolikoj udaljenosti prcdstavljao pravo umijce.
Hindovi, grbavi borbeni hclikoptcri, jo su uvijck bili u zraku i kru~ili su iznad sela. Ruski jc zapovjcdnik sada
njih poslao u akciju. Jedan je od njih u niskom letu prclctio rijcku i zasuo granatama Shahazaijevo minsko puljc.
Jusuf i Abdur su ga obasuli vatrom, ali bcz uspjcha. Shahazaijcve su mine
; bczopasno eksplodirale jcdna za drugom. Ellis uzrujano pomisli: tcta to mine nisu izbacile iz stroja vei broj
neprijatcljskih vojnika - dvadcsctak od stotinu pcdcset nije
;
mnogo.Hindseponovopodigao,otjcranJusufovompaljbom,
i
ali
se
drugi
spustio
i
poco
rectati
minsko
polje
mitraljcskim
rafalima. Jusuf i Abdur su ga dr3ali pod stalnom vatrom.
i Odjednom, teki sc helikopter zanjie, diu jcdnog krila otpadne i on se nosom zabije u rijcku, a Ellis pomisli:
Dobar pogodak, Jusufe! Ali prilaz mostu je sada bio raicn, a Rusi su jo uvijek imali vie od stotinu vojnika
i dcset hclikoptcra, i uz ledene srhe straha Ellis shvati da bi pobunjcnici mogli izgubiti ovu bitku.
Rusi su se tada osokolili i veina vojnika, oko osamdcset ili neto vie, procijcni Ellis, krcnc prcma mostu,
puzei i neprekidno pucajui. Izgleda da oni ipak nisu tako bczvoljni i nedisciplinirani kako o njima tvrde u
ameri~kim novinama, pomisli Ellis, osim ako ovo nijc neka elitna jcdinica. A onda odjednom shvati da su svi

vojnici izrazito bjcloputi. Medu ovim vojnicima nema Afganistanaca. Isto jc tako bilo u Vijetnamu. Vijetnamski
vojnici, Arvini, kako su ih zvali Amerikanci, nikad nisu sudjelovali ni u jcdnoj vanijoj akciji.
Odjednom je dolo do zatija. Rusi u polj u jema i gerilci ` u selu nastavili su pucati, ali bez nekog rcda: Rusi
su uglav' nom pucali nasumce, a gerilci su nastojali .tedjeti municiju.
Ellis
poglcda
uvis.
Hindovi
su
krenuli
u
napad
na
Jusufov
i
Abdurov
poloaj
na
stijeni.
Ruski
jc
zapovjcdnik
ispravno
, odredio teke mitraljcze kao glavnu metu svog napada.
Kad je jedan hind polctio prcma stijeni, Ellis jc na trenutak osjetio divljenje prema pilotu: vrlo je dobro znao
koliko
i 232
je hrabrosti potrcbnu za takav Ict. Ncpusredno prcd stijcnum helikoptcr skrcne ustranu: obje su strane prumasile
cilj.
I jedni i drugi imaju utprilikc jcdnake sanse, pumisli Ellis: Jusufu je bilo lake ciljati jcr jc staj<tu u mjcstu, dok
se letjelica kretala, ali jc upravo zbog toga bio siburnija mcta. Ellis se sjeti da u hindu raketc ispod krila ispaljujc
pilot, dok mitraljezac puca iz nosa Ictjclice. U ovako zastra~ujuim okolnostima leta, pilot teku mo~c tono
ciljati, procjenjivao je Ellis, a budui da dashoke imaju vci domct od vetvcrocijcvnoggnrlinb~a u helikopteru,
moda Jusuf i Abdur ipak imaju malu prednost.
Nadam se da je tako, pomisli, inavc smo prupali.
Drul;i jc hind krcnuo prcma stijeni puput jastrcba kuji sc baca na zeca, ali su oba teka mitraljcza zabubnjala i
Ictjclic;a se raspala u zraku. Ellis osjcti ~clj u da zaklike od radosti, to je bila prilina ironija, jer je na vlastituj
koi iskusio u~as i jedva kontroliranu paniku posade u hclikopteru pud vatrom.
Slijedei hind krcne prcma stijeni. Gerilci ovaj put nisu bili precizni, ali su uspjeli otkinuti rcp hclikoptcra i pilot
izgubi kontrolu, hclikopter udari o stijcnu i Ellis pomisli: Isuse Kriste, jo bismo ih mol;li sve poskidati!
Medutim, ton muklog bubnjanja mitraljcske vatrc se promijcnio i trenutak kasnije Ellis shvali da puca samo
jedan. Drugi jc biu usuikan. Ellis se zapilji kroz prainu i uglcda kako se gure mi~c chitrali kapica. Jusuf je jo
bio iv. Abdur jc pugodcn.
Preostala tri hinda napravili su krug i promijcnili raspored. Jedan sc digao visoko iznad mjcsta okr~aja: u njcmu
je zacijelo ruski zapovjednik, pomisli Ellis. Ostala dva krcnu na Jusufa svaki sa svoje strane, poput klijeta.
Lukava taktika, uznemireno pomisli Ellis, Jusuf ne moe pucati istodobno na obojicu. Gledao ih je kako se
obruavaju prema stijeni. Duk je Jusuf ciljau na jednoga, drugi sc spustio nie. Ellis primijeti da Rusi Iete s
otvorenim vratima, ba~ kao to su to radili Amerikanci u Vijetnamu.
Hindovi napadnu. Jedan se zaleti na Jusufa i naglo skrene ustranu, ali je pritom dobio dircktan pugodak i planuo;
zatim je drugi krenuo u napad, pucaj ui iz svih oruija i Ellis pomisli: Jusuf nema nikakvih izglcda!, a onda jc
drugi hind odjcdnum
233
zastao u zraku, kao da oklijcva. Jc li pogodcn'? Hclikuptcr odjednom pone padati, padao jc ravno dulje
otprilike desetak metara -Kad vam motor otkae, rckao jc instrukwr u koli leten ja, va e hclikoptcr tresnuti
popcu konccrtnobklavira - i sruio se na zaravanak, samo nckuliko mctara daleko do Jusufa, a onda kao da je
mutur ponovo proradio i na Ellisovo iznenadenje, hind sc po~eo dizati. Vraja maina, pumislio je, izdrljivija
je od naeg huc~ja; helikuptcri su se ueigledo poboljali u posljcdnjih desct godina. Mitraljezac u hindu sve je
vrijeme pucao, ali je sad prestao. Ellis vidje za~to i srce mu otea u grudima. Dashokn se polako prevrnc preko
ruba zaravanka, zajedno s gomilom grmlja i granja koje jc sluilo kao kamuflaa, a odmah za njom slijedio jc
mlitav svc3~nj boje blata - Jusuf. Padajui niz strmu stijenu, na pola puta udario je u jcdan izboeni kamcn i sa
glave mu padne njegova okrugla chitrali kapa. Trenutak kasnijc, ncstao jc Ellisu iz vida. Jusuf je zamalo sam
dobio bitku: za svojc junatvu mrtvi mitraljezac nee dobiti nikavu medalju, ali e sc o njemu priati uz vatre u
hlanim afganistanskim planinama iduih stotinu godina.
Rusi su izgubili ~ctiri od est hindova, jednug hiha i oko dvadeset pet vojnika, ali su gerilci izgubili oba tcka
mitraljeza i vie nisu raspolagali nikakvom obranom od prcostalih hindova koji su sad pocli obasipati selo
koncentriranom paljbom. Ellis se skutri u svojuj kulibi, pricljkujui da je kuica od nekog vreg materijala, a
nc od sasuena blata. Paljba iz helikoptcra bila jc taktiki potez koji jc trcbao oslabiti otpor pubunjenika, jer kao
na zapovijed, vojnici u polju jema podigli su se sa zemljc i potrali prema mostu. .
Gotovo je, pomisli Ellis, ovo je kraj.
Gerilci u selu puc;ali su na vojnike koji su trali, ali su ih ometali helikopteri i malo je Rusa palo. Sad su ve
gutovo svi Rusi bili na nogama; otprilikc osamdesctak vojnika, koliko je Ellis mogao procijeniti, juri~alo je
prema mostu, u trku pucajui naslijepo preko rijeke. Oducvljeno su vikali, ohrabreni slabim otporom
pobunjcnika. Nckoliko sckundi kasnije, prvi su vojnici preli ri jeku, uli u sclo i bacili se u zaklon iza kua.
234
Na mustu i u blizini mosta bilo jc oko ~czdescUvujnika kad je Ellis trgnuo ruicu upaljaa.

Ellis je postavio ekspluziv tako da pobijc tu vi~c Ijudi, a ne samo da srui most i eksplozija jc rasula uokulo
smrtonosne komade kamenja nalik na rafal iz nekug divovskog mitraljeza, pobivi sve vojnikc na mustu i mnogc
ud onih koji su jo bili u polju jema. Ellis se puvukao u dubinu kolibe dok se kia kamenja osula po sclu. Kad
je kamenje prestalo padati, otiao je do vrata i provirio.
Na mjcstu na kujcm sc nalazio most, sad je ustala samo niska hrpa kamcnja izmijcana s mrtvim tijctima. Udar
eksplozije sruio je takodcr dio damije i dvije scuske kue. A Rusi su sc paniW o povlaili.
Promatrao je kako prcostalih dvadesctak ili tridcsctak vojnika u panici uskae kroz otvorena vrata hipovn. Nijc
im to mogao zamjeriti. Da su ostali u polju jcma, bez zaklona, gerilci bi ih polako postrijcljali kau glincne
bolubovc sa svujih zaklonjenih poloaja u selu, a da su pokuali prijei rijcku, u vodi bi predstavljati jo lakc
mctc za pu~ke pubunjcnika.
" ; Nekoliku sekundi kasnijc, tri prcostala hipa pu~igla su se s polja jema i pridruila se hindovima u zraku,
tc su, ne .
ispalivivie
nijednog
pucnja,
svi
zajcdno
odlctjcli
preku
vrha
stijene i nestali.
Kad se izgubila buka njihovih rotora, Ellis zaW je jcdan novi zvuk. Trebalo mu je nekoliko trcnutaka da shvati
kako je taj zvuk pobjedniko klicanje pubunjenika. Pobijcdili smo, pomisli. Dovraga, pobijediti smu. I obuzet
euforijom, Ellis takoder pone klicati. '
235
13.
- A kamo su otisli ostali? - upita Jane.
- Rasprili su se - odgovori
- Ellis. - To je Masudova taktika. On se uvijck povlai u planine prije ncgo to Rusi mogu ponovo doi do
daha. Oni se sad mogu vratiti s pojaanjima, moda su upravo sada u Dargu, ali tamo nce zatei nikoga.
Svi su gerilci otili, osim ovih nekoliko ovdje.
U ambulanti jc bilo sedam ranjcnika. Nijedan od njih nee umrijcti. Jane je prcvila jo dvanacstoricu lakc ranjenih, koji su zatim otili svojim putem. Samo su dvojic:a poginula i zlosretnom igrom slu~aja jedan od njih je
bio Jusuf. Zahara e opet biti u koroti, i ponovo je tome bio kriv Jean-Pierre.
Usprkos Ellisovoj euforiji, Jane je bila dcprimirana. Moram prestati s time, pomislila jc. Jcan-Pierre je utiao i
nee se vi~e nikad vratiti, to je injenica i nema nikakva smisla nad njom tugovati. Moram poeti pozitivno
misliti. Moram prestati misliti o sebi i poeti se zanimati za ivotc drugih Ijudi.
- A to je s tvojim skupom? - upita Ellisa. - Ako su se svi pobunjenici razili...
- Jednoglasno su se sloili s mojim prijedlogom odgovori Ellis. - Toliko su bili oduevljeni uspjehom zasjede
koju smo postavili Rusima da su bili spremni pristati na bilo ~to. Na neki nain, ta je zasjeda potvrdila ono u to
su neki od njih sumnjali: injenicu da je Masud izvanredan voda i da bi ujedinjeni pod njegovim
zapovjednitvom mogli postii
236
znaajne pobjcde. Zasjcda jc, osim tuga, potvrdila i moje macho sposobnosti, to je takoder pomoglo.
- Znai, uspio si.
- Da. Imam ak i ugovor, s potpisima svih pubunjeni~kih voda i mulc, kao svjedoka.
- Sigurno si sada ponosan. - Janc posegnc za Ellisovom miicom i lagano je stegnc, a onda brzo povuc ruku.
Bilo joj je toliko drago to je on tu, to nije sama, da se osjcala krivom tu se tako dugo ljutila na njcga.
Medutim, bojala se da nehotice kod njega ne izazove pogrean dojam kako je njoj jo uvijek stalu do njega
onako kao ranijc, jcr tu nikako ne bi bilo zgodnq.
Okrenuvi se od njega, Janc poglcda pu pcini. Zavuji i injekcije bili su u svim kutijama, a lijekovi u njenoj
torbi. Ranjeni gcrilci udubno su bili smjeteni na ilimima i pukrivaima. Oni e ostati u pcini preko noi jer bi
bilo prcvie te~ko prenositi ih sve uveer dolje u sclo. U peini su imali vode i netu kruha, a dvojica ili trojica
njih bili su duvuljno pokretni da mogu pripraviti aj. Musa, Muhammeduv jednuruki sin, uao je na ulazu i
igrao u pra~ini ncku zagonctnu igru s noem koji mu jc poklonio otac. On e ostati s ranjenicima i ukoliko bi
nekome od njih u tuku noi zatrcbala medicinska pomo, djeak e otrati dolje u sclo i puzvati Jane.
Sve je bilo u redu. Jane poeli ranjcnicima laku no, potape Musu po glavi i izide iz peine. Ellis podc za njum.
Jane osjeti u veernjem povjetarcu dah hladnoe. Bio je to prvi znak da je ljcto na izmaku. Ona pogleda gore,
prema dalekim planinskim vrhuncima I-Iindukua, odakle e doi zima. Snjeni vrhovi arili su se u odsjaju
zalazceg sunca. Ovo je prekrasna zemlja: to se nekako lako zaboravlja, pogotovo kad se cijeli dan provede u
poslu. Drago mi je da sam vidjela ovu zemlju, pomisli Jane, iako jedva ckam da se vratim kui.
Poela se s Ellisom sputati stazom prema selu. Pugledala bi ga s vremena na vrijcme. U rumenom svjetlu zalazeeg sunca njegovo je lice izgledalo duboko preplanulo i
237
puno bora. Jane shvati da on vjerojatno prolc noi nije mnogo spavao.
- Izglcda umorno.
- Mnogo jc vrcmena prolo otkako sam bio u pravom ratu - odgovori Ellis. - Mir omeka ovjcka.

Rekao je to jednostavno, kao ~injenicu. Za razliku od afganistanskih mukaraca, on barcm nije uivao u
ubijanju. Od njega je ula samo to da je digao u zrak most kod Darga, ali joj je zato jcdan od ranjenih gerilaca
ispriao sve detalje, slikovito opisujui krvavc pojcdinosti, objasnivi kako je dobro odabran trenutak eksplozi je
okrenuo tok bitkc u korist pobunjenik.
Dolje, u selu, posvud sc osjcalo slavljenivko raspoloenje. Mukarci i ene stajali su naokolo u skupinama i
ivo razgovarali, umjcsto da se povuku u svoja dvori~ta. Djec;a su se buno igrala rata, napadajui iz zasjede
zamiljene Ruse, oponaajui stariju brau. Negdje je neki mukarac pjcvao uz udaranje bubnja. Pomisao da e
vcvcr provesti sama odjednom ispuni Jane lakvom nepodnoljivom tugom da jc, ponesena impulsom, rckla
Ellisu:
- Dodi sa mnom popiti ~aj... ako te ne smcta to u dojiti Chantal.
- Vrlo rado - odgovori on.
Kad su uli u kuu, doekao ih je djcvji pla i kao uvijek, njezino je tijclo odmah reagiralo: iz jedne je dojke
naglo poteklo mlijeko. Jane brzo ree:
- Sjedni, Fara e ti donijcti aj - a zatim polcti u drugu sobu, prije nego to je Ellis mogao vidjcti mokru mrlju na
njezinoj koulji.
Brzo je raskopala dugmad i podigla dijete iz kolijcvke. Nakon uobiajenog prvog trenutka panike dok je
Chanlal traila bradavicu, djevojica pone sisati, isprva bolnom estinom, a potom njenije. Jane osjeti da joj je
neugodno vratiti se ovako u prvu sobu. Ne budi glupa, ree samoj sebi, pitala si ga i rekao je da je to u rcdu, a
osim toga ncko si praktiki svaku no provela s njim u krcvetu... Ipak je osjetila kako joj se lice blago
zacrvenjelo kad je ula kroz vrata.
Ellis je gledao Jean-Pierreove karte.
238
- Ovo mu jc bila izvanrcdno lukava idcja - rce on. - Tako jcsvaki put tono znao rutu konvoja, jcr je
Mohammcd uvijck koristio njegove karte. - Podigne glavu, ug(cda izraz na njezinu licu i brzo ree: - Ali
nemojmo razgovarati o tome. to ti sad namjcrava uiniti?
Jane sjcdne na jastuk i ledima se osloni na zid; to joj je bio najdra~i poloaj kad bi dojila malu. inilo se da
Ellisa nimalo ne zbunjuju njezine gole grudi i ona se potako pone oputati.
- Morat u ekati - odgovori. - im sc otvori put prcma Pakistanu i konvoji ponovo krenu, vratit u se kui. A ti?
- I ja isto. Obavio sam ono to sam trcbao obaviti. Dakako, trcbat e nadzirati izvravanjc dogovora, ali Agencija
ima svoje Ijude u Pakistanu koji to mogu raditi.
Fara donese aj. Jane se pitala to e biti idui Ellisov zadatak: pripremanje dravnog udara u Nikara~wi, ucjenjivanje nckog sovjetskog diplomate u Washingtunu, ili moda ubojstvo nekog afrikog komunista'1 U vrijcme
kad su bili ljubavnici, pitala ga je zato jc iao u Vijctnam, a on joj je odgovorio kako su svi ockivali da e on
pobjci i tako izbjci regrutaciju, ali on ncvoli ~initi ono to ljudi ud njega oeckuju i zato je postupio suprotno.
Jane nijc bila sigurna da li da mu vjeruje, ali ak i ako je bilo tako, to jo uvijck nc objanjava zato je ostao u
tom poslu nakon to jc iziao iz vojske.
- I to c raditi kad se vrati kui'? - upitala je. - Nastaviti smiljati zgodne naine kako da ubije Castra?
- Ubojstva u naelu ne spadaju u djclokrug Agencije odgovori Ellis.
- Ali ih ona ipak vri.
- Unutar Agencije postoje ludaci, fanatici, koji su nas iznijeli na lo glas. Na nesreu, predsjcdnici ne mogu
oduljeti napasti da se ukljuc u igru s tajnim agentima, a to ohrabruje frakciju ludaka.
- Zato im ti ve jednom ne okrenc Icda i pridru~i se Ijudskom rodu?
- Gledaj. Amcrika je puna ljudi koji vjcruju da druge zemlje, ba kao i njihova vlastita, imaju pravo na slubudu,
ali sve su to Ijudi one vrste koja okree Icda i pridru~uje se
239
ljudskom
rodu.
Posljedica
toga
je
da
Agencija
zaposljava
prevelik
broj
psihopata,
a
premalo
pristojnih,
savjcsnih
gradana.
I
onda,
kad
Agcncija
zbog
hira
nekog
od
prcdsjed
nika
srui
neku
stranuvladp,
svi
oni
pitaj
u
kako
se
ncto
takvo
uope
moglo
dogoditi.
M<>glo
se
dogoditi
jer
su
oni
dopustili
da
se
dogodi.
U
mojoj
zemlji
vlada
demokracija
i
prema
tome
ja
ne
mogu
svaljivati
krivnju
ni
na
koga
drugoga,
mugu
kriviti
jedino
sebc.
Ako
ncto
nije
u
redu
i
ako
neto
treba
ispraviti
i
promijeniti,
onda
to
moram
uiniti
ja,
jcr
je
to
moja
obaveza.
Nije uspio uvjeriti Jane.
- Nee valjda rei da sad svi trebamo postati agenti KGB-a, jer je to jedini na~in da ga sc promijcni'?
- Ne, zato to narod u krajnjoj liniji nema kontrolu nad KGB-om, ali ima kontrolu nad Agencijom.
- Kontrola nijc tako jcdnostavna - odvrati Jane. - CIA lae narodu. Kako moe nckoga kontrolirati, ako nema
naina da sazna ~to on radi?

Ali
na
Mogao

kra
bi

j
u
raditi

je
na

to
ipak
naa
tome
da
se

Agcncija
ona

i
naa
odgovornost.
ukinc,
umjcsto
to
suraduje s njom.
- Ali nama je potrebna jcdna sredinja obavjetajna agencija. ivimo u neprijatcljskom svijetu i potrebne su nam
informacije o naim neprijateljima.
Jane uzdahne.
- Ali poglcdaj kamo to vodi - ree. - Ti sad planira slati Masudu jo vie, jo jaeg oruja kako bi on mogao
bre ubijati to vie Ijudi. Sve to vi iz Agencije radite, uvijek zavrava time.
-Ne radi se samo o tome da Masud bre ubija vic ljudi - usprotivi se Ellis. - Afganistanci se bore za slobodu, i
bore seprotiv gomile ubojica...
- Svi se oni bore za slobodu - prckinc ga Janc. - PLO, kubanske izbjeglice, IRA, bijclci u Junoj Africi i Armija
slobodnog Walcsa.
- Neki od njih su u pravcu, a ncki nisu. - A C1A tono zna koji jcsu a koji nisu? - Trebala bi znati...
- Ali ne zna. Za iju se slobodu bori Masud?
240
- Za slobodu svih Afganistanaca.
- Kojeta - raspaljeno uzvikne Jane. - On je muslimanski fundamentalist i aku se domogne vlasti, prvo to e
ueiniti, oduzet e sva prava enama. Masud im nikad nee dopustiti pravo glasa. Njemu smcta i ovo malo prava
kojc sada imaju. A kako misli da e se odnositi prcma svojim politiekim protivnicima, s obzirom da jc njcguv
politieki idul ajatolah Homeini'? Hoe li znanstvcnici i uitclji dobiti akademsku slobodu? Hoe li
homoscksualni mukarc;i i cne dobiti scksualnu slobodu'? to e biti s Hindusima, budistima, atcistima,
protcstantima?
- Ti ozbiljno misli da e Masudov re~im biti gori od ruskog?
Jane razmisli trenutak.
- Ne znam. Jcdino to je sigurno, to jc da e Masudov re~im biti afganistanska tiranija koja c smijcniti rusku
tiraniju. A nije vrijcdno ubijati Ijude samo zato da bi se strani diktator zamijenio domaim.
- Afganistanci ne misle tako.
- Veinu njih nitko nikad nije pitao to misle.
Ja
mislim
da
je
to
oiglcdno.
Uostalom,
ja
ubi~no
nc
radim
ovakve
poslove.
Moji
su
radaci
vic
dctcktivskug
tipa.
To
je
bilo
neto
to
je
Jane
kopkalo
vic
od
godinu
dana.
- to je zapravo bio tvoj zadatak u Parizu'?
- Misli, kad sam ~pijunirao tvojc prijatclje'? - Ellis se blijedo osmjehne. - Zar ti Jean-Pierre nije rekao?
- Rekao mi je da zapravo ne zna.
- Moda i ne zna. Lovio sam teroriste. - Medu naim prijateljima?
-To je upravo drutvo u kojem sc njih obino moe nai, medu disidentima, studentskim aktivistima i
kriminalcima.
- Je li Rahmi Coskun bio terorist'? - Jcan-Picrre jc rekao da je Rahmi uhapen zbog Ellisa.
Da.
On
je
odgovoran
za
bombu
postavljcnu
u
stan
predstavnika
Turskc
avio-kompanije
u
Aveniji
Flix
Faure.
- Rahmi? Kako ti to zna?
- On mi je to rekao. A u trenutku kad sam mu postavio klopku planirao je postaviti jo jednu bombu.
241
- On ti je i tu rckao?
- Traio je da mu pomoEnem napraviti bumbu. -Zaboga. -Lijcpi Rahmisa zaarcnimoima, kuji je tako
strastvcno mrzio vladu svojc napacne zemlje...
Ellis jo nije zavrio.
- Sjea se Pepca Gozzija? Jane se namrti.
- Misli onog smijesnog malog Korzikanc;a koji je imao rolls- royccn?
- Da. On je dobavljao oru3je i ek.sploziv za svakug ludaka u Parizu. Bio jc spreman prodati svakome tko je
mu~ao platiti cijenu koju je traio, ali se poscbno specijalizirao za "politike" muterije.
Jane je bila zaprcpatena. Prctpostavljala jc da se Pepe bavi pomalo mutnim poslovima, ve samo zbog toga to
jc bio bogat i Korzikanac, ali vjerovala je da je u najgurem slu~aju umijean u neku svakodncvnu, uobiajcnu
kriminalnu djclatnost kao to je krijumarenjc ili prcprodaja droga. Tko bi rekao da je mali Pepe prodavao
oru~jc ubujicama! Jane pomisli kako je cijcli svoj ~ivot proivjcla u nekom snu, nesvjcsna nasilja i intriga kojc
su se odigravale u stvarnom svijetu oko nje. Zar sam ja toliko navina'? pitala sc.
Ellis je nastavio:
- Uspio sam namamiti u klupku i jcdnob Rusa kuji je financirao prilian broj ubojstava i otmica. Poslije je Pepe
u istrazi prokazao pola terorista u Evropi.

- To si ti radio sve vrijeme dok smo bili ljubavnici zamiljeno ree Jane. Prisjeala se zabava, rock koncerata,
demonstracija, politikih diskusija u kavanama, bezbrojnih boca vin rouge ordinaire koje su ispijali po
mansardama... Otkako su njih dvuje raskinuli, ona je neodredeno zamiljala da je on pisao sitne izvjetaje o
radikalima iz njezina kruga, o tome tko je od njih utjecajan, tko je ekstrcmist, tko ima novaca, tko ima najvie
sljcdbenike medu studcntima, tko je povezan s komunistikom partijom, i tako daljc. Sad joj je teko bilo
prihvatiti ideju da je on zapravo gonio prave zloince i da je doista na~au nekc od njih medu njcunim
prijateljima.
242
- Jednostavno to ne mogu vjcrovati - zapanjcno jc rckla. - Ako hoe znali istinu, to je bio vcliki trijumL
- Vjerojatno mi nita od toga ne bi smio rei.
- Ne bih smio. Ali esto sam puta, najblae reeno, poalio to sam ti lagao dok smo bili zajcdnu.
Jane sc zbuni i nije znala to bi rckla. Prcmjcsti Chantal na lijevu dojku, a zatim, uhvalivi Ellisov poglcd,
pokrijc kouljom dcsnu dojku. Razgovor je postajao nczgudno osoban, ali ju je isuvie muila znati~clja da
sazna nc~to vie. Sad je znala kako on opravdava ono to radi, iako sc nije slagala s njegovim argumcntima, ali
jo uvijck joj nije bila jasna njegova motivacija. Ako to sad ne saznam, pomislila je, moda mi se nikad vie
nee pruiti druga prilika.
- Ne shvaam to moe navesti nekoga da cijcli ivot provede na takvom poslu.
Ellis skrene pogled.
-Ja to dobro radim, smatram to puslom koji vrijcdi radili, a osim toga, izvrsno me plaaju.
- Aha. Uz to, pretpostavljam, CIA ima dobru mcnzu i daje velike penzije. Nema veze, ne mora mi objanjavati
svoje motive, ako to ne eli.
Zagleda se u nju, kao da joj pokuava proitati misli.
- Ja elim govoriti o tome - ree. - Ali, jesi li ti sigurna da me eli sluati?
- Da. Molim te.
- Sve je to povezano s ratom - zapone Ellis i Jane je odjednom znala da c joj on sad ispriati neto to jo
nikome nije ispriao. - Jedna od najgorih stvari u Vijctnamu bilo je to to se iz zraka gotovo uope nije moglo
razlikovati vujnike Vietkonga od civila. Svaki put kad smu, rccimo, pruali podrku trupama na zemlji, ili
minirali staze kroz dunglu, ili odredili neku zonu za intenzivno bombardiranje, unaprijed smo znali da emo
pobiti vie ena, djece i staraca ncgo gerilaca. Obino smo govorili da ti civili tite ncprijatclja, ali tko zna? I
kakve to zapravo ima veze? Mi smo ih ubijali. Mi smo tadn bili cerorisri. Pazi, ja sad nc govorim o izoliranim
sluajevima, iako sam se nagledao svakojakih strahota, ja govorim o naoj redovnoj, svakodnevnoj taktici. I za
to nije
243
bilo nikakvih opravdanja, to je bilo ono najgore. Poinili smo sve te uasne stvari u ime neeg to se na kraju
pokazalo kao hrpa lai, korupcije i samoobmanjivanja. Mi smo sc borili na pogrenoj strani. - Ellisovo sc lice
grilu kao ud boli, kao da u njemu postoji neka trajna, nczalijc~cna rana. U trcpcravom svjetlu uljanice, njcgovo
jc licc djclovalo bolesno i izmu~eno. - Ne postoji nikakva isprika za ono to smo inili, shvaa, nema oprotaja.
Jane ga obzirno ponuka da govori dalje:
- Zato si onda ostao? Za~to si sc dobrovoljno javio za drugi rok?
- Zato to mi tada jo nije bilo svc tako jasno, zato to sam se borio za svoju domovinu i ovjck nc moc samo
tako odetati iz rata; zato to sam bio dobar oficir i da sam ja oti~ao kui, na moje mjesto moda bi duao neki
kretcn, zbog ije bi nesposobnosti neki od mojih momaka mogli irgubiti ivut. Ali, naravno, nijedan od tih
razloga nijc dovoljno jak i u jednom trenutku sam se poeco pitati: "to c poduzeti u vezi s tim?" Htio sam...
Nisam to tada shvaao, ali clio sam uiniti ncto da se iskupim. U ezdcsetim godinama to bismo zvali
osjeajem krivnje.
- Da, ali... - Izglcdao jc tako nesiguran i ranjiv da joj je bilo te~ko postavljati mu izravna pitanja, ali njemu je
oito bilo potrebno da govori, a ona je to svakako cljcla saznati i zato je nastavila. - Ali zbog cga ovo?
- Pred kraj tata bio sam prcbaen u obavjetajnu slubu i poslije su mi ponudili da u civilu nastavim s istim
poslom. Rekli su da u moi dobro raditi kao tajni agent, budui da dobro poznajem te krugove. Bila im je
poznata moja radikalna prolost. Meni se inilo da bih sc hvatanjcm tcrorista moda mogao iskupiti za neke od
stvari koje sam poinio. Tako sam postao strunjak za borbu protiv terorista. Kad to ovako pokuavam izraziti
rijeima, sve to zvui jako pojednostavljeno, ali bio sam uspjcan u svom poslu. U Agcnciji me ne vole previe,
jer katkad odbijem prihvatiti ncki zadatak, kao na primjer onda kad su ubili predsjednika 9lea... agenti ne smiju
odbijati zadatke. Mcdutim, mojom su
244
zaslugom neki vrlo upasni lj udi dospjcli iza bravc i mubu rc~i da sam na to ponosan.
Chantal je zaspala. Janc je poloi u kutiju koja jc djctctu sluila kao kolijevka. Zatim rce Ellisu:
- Pretpostavljam da ti trebam rei kako... kako sam tc izbleda pol;reno ocijenila.
Ellis se nasmijci.

- Hvala Bogu da si to uvidjcla.

Na trenutak, Jane osjcti nostalgiju za onim danima - zar je to doista bilo prijc samo godinu i pol? - kad su ona i
Ellis bili sretni i kad se jo nita od svcga ovob~o nije bilo dogudilo: ni CIA, ni Jean-Picrre, ni Afganistan.
- Ipak, neke se stvari ne mogu jcdnostavno izbrisati, zar ne? - ree. - Mislim, sve ono to se dogodilo ... tvoje
la~i, muja ljutnja.
- Ne. - Ellis je sjedio na stolici i gledau gore u nju, duk je ona stajala pred njim i pozorno prouavala izraz na
njegovu licu. U jednom trenutku, on isprui ruke, oklijevajuc`,i zastane, a zatim ih polo~i na njczinc bokove
krctnjom koja jc mogla biti izraz bratskc njenosti, ali i ncto vi~c od toga. A onda Chantal rec:
"Mamamamamammmm...", Jane sc okrenc da je poglcda i Ellis povue ruke. Chantal je bila putpuno budna i
veselo je mahala nogama i rukama. Jane je uzme u naruje i ona odmah glasno podrigne.
S djetetom na rukama, Jane se opet okrene Ellisu. S rukama prekrienim na grudima, on je gledao nju i Chantal i
smjekao se. Jane odjednom shvati kako ne cli da on ude.
- Zato ne ostane i veera sa mnom? Dodue, mo~e~ dobiti samo kruha i sira.
- To je u redu.
Ona mu prui Chantal.
- Priuvaj je malo, dok ja odem javiti Fari. - Ellis uzme dijete, a ona izide u dvorite. Fara je grijala vodu za
Chantalino veernje kupanje. Jane uroni lakat u vodu da provjeri temperaturu i ustanovi kako je voda upravo
onakva kakva treba biti. - Pripremi kruha za dvuje - ree na dariju. Farine se oi ra~ire i Jane shvati kako se
vjerojatno ne dolikuje ~eni
245
bez mua zvati drugog mukarca na vevcru. Dovraga i obziri, pomisli. Zatim dohvati posudu s vodom i vrati sc u
kuu.
Ellis je sjedio na velikom jastuku ispod uljanice, cupkajui Chantal na kuljcnu i govorci tihim glasom ncku
djc;ju pjesmicu. Njcgove vclike, dlakave rukc njc~nu su grlile sitno, ruiasto tijclo djcvojice. Chantal je
gledala u Ellisa, vesclo gukala i mahala bucmastim no~icama. Janc zastanc u vratima, oarana prizorom, a kroz
glavu joj ncnadanu prulcti misau: Ellis je trebao biti njezin otac.
Je li to moguc'? pitala se, duk ih je tako glcdala. Zar stvarno tako mislim'? Ellis jcduvrio pjcsmicu, poglcdao u
nju i zbunjeno se nasmijeio, a Jane pomisli: Da, stvarno tako mislim.
U pono su se uputili u brda. Jane jc vodila, a Ellis je iao za njom, nosei pod rukom svoju veliku vrcu za
spavanjc. Okupali su Chantal, pojcli skroman obrok kruha i sira, ponovo nahranili Chantal i odnijcli jc na krov,
gdjc jc sada vrsto spavala pokraj Fare koja c je tititi svojim ~ivotom. Ellis je htiu odvcsti Jane iz kue u kojoj
je bila ~cna drugog mukarca, a i Jane je osjeala isto, tc je stoga rekla:
- Znam jedno mjesto kamo bismo mogli otii.
Sad je skrenula sa planinskc stazc i povcla Ellisa preko kamenite padine do svog tajnog skrovita, skrivene
izboine u stijeni, na kojoj se tijekom trudnoe gola sunala i mazala trbuh uljem. Mjeseina je bila jaka i lako je
nala put do izboine. Pogledala je doljc, prcma sclu, gdje su u dvoritima dogorijevale vatre na kuhinjskim
ognjitima, a iza prozora bez stakala jo uvijek je treperilo nekoliko uljanica. Nejasno je nazirala obrise vlastite
kue. Kroz nekoliku sati, im svane, moi e vidjeti Chantal i Faru kako spavaju na krovu. Bit e joj drago kad
ih bude mogla vidjeti: ovo je prvi put da nije nou pokraj Chantal.
Jane se okrene. Ellis je do kraja otvorio patent na vrei za spavnje i rairio je po zemlji poput pokrivaa. Jane
obuzme osjeaj nelagode. Struja topline i udnje kuja ju je bila preplavila u kui, dok ga je gledala kako tepa
njezinoj keri, sad je
246
presahla. Na trenutak su joj sc bili vratili svi nckadanji osjeaji: ~udnja za njegovim dodirom, njc~nost koju bi
osjetila kad bi se onako zbunjcno nasmijc~io, ~clja da osjeti njegove velike ruke na svojoj koi, opscsivna ~clja
da ga vidi golog. Nekoliko tjedana prije poroda prcstala jc osjcati ~clju za seksom i nije jc ponovo osjctila svc
du tug trcnutka. Ali sve je to polako hlapilo tijckom iduih nckuliko sati dok su nezgrapno pokuavali srediti
kako da ostanu sami, puput tinejdera koji pokuavaju pobjei od roditclja kako bi se mogli malo maziti.
- Dodi, sjedni ovdje - pozove je Ellis.
Jane sjedne pokraj njega na rastvorcnu vreu za spavanje. Oboje su glcdali u mrano sclo. Nisu se dodirivali.
Nastao je trenutak napregnute utnjc.
- Ovdje nikad nitko nijc bio osim mcne - primijcti June, tek toliko da ncl;tu ka~c.
- to si ovdje radila?
- Oh, jcdnostavno bih lcala na suncu i ni o emu ne bih mislila - odgovori Jane, a mtim pomisli; Ma to, zatv
ne bih rekla istinu? i doda: - Ne, to nije sasvim tono, ponckad sam masturbirala.
Ellis prasne u smijeh, zatim je ogrli rukom oko ramena i privue je k sebi:
Drago
mi
je
da
jo
uvijek
nisi
nauila
uvijeno
govoriti.
Okrene
se
licem
prema
njemu.
On
jc
nje~no
puljubi
u
usta.
Svida
mu
se
to
sam
takva
kakva
sam,
pomisli
Jane:
ne

smetaju

mu

moje

mane,

moj

nedostatak

takta,

moja
plahovita
narav i moja tvrdoglavost.

- Ti me ne eli mijenjati - ree.

- Oh, Jane, tako si mi nedostajala. - On sklopi ui i tiho promrmlja: - Najvei dio vremcna nisam uupe shvaao
da si ti ono to mi nedostaje. - Isprui se i povue nju za sobom, tako da je na kraju bila nagnuta iznad njega.
Ona dotakne usnama njegovo lice. Osjeaj nclagodc brzo se gubio. Pomislila je: Kad sam ga posljednji put
ljubila nijc imao bradu. Osjetila je kako su se njegove ruke pokrcnule: raskupavao joj je koulju. Nije nosila
grudnjak, nije sa sobom donijcla nijedan dovoljno velik, i sad je intenzivno osjcala da su joj
247
grudi golc. Ona zavue ruku pod njcgovu ko.ulju i dutaknc dugake dlakc oko njegove bradavice. Gotovo jc
zaboravila kakav je to osjeaj dodirnuti mukarc;a. Mjcsccima jc njczin ~ivot bio ispunjcn mckim glasovima i
licima ~cna i djccc: sad je odjednom pocljcla osjctiti grubu ko~u, tvrda bcdra i dlakave obraze. Zaplcla je prstc
u njcgovu bradu i otvorila mu usta jczikom. Njcgove ruke nadu njezinc nabrckla dojke i Jane osjeti srh u3itka.
Shvatila jc ~to c sc dugoditi, ali nijc imala snage da to sprijci jcr jo dok sc naglo odmicala od njcga, osjetila
je kako joj se iz objc dojke prolilo mlijcko preko njegovih ruku. Zaarila se od stida i rckla:
- Oh, Boe, ao mi jc. Sigurno ti se to gadi, ali ne mugu to sprijeiti...
On joj stavi prst na usta i prckinc jc.
- Sve jc u redu - ree. Milovao juj jc dujke duk jc govurio i ona osjeti kako su postale skliskc od mlijcka. - To jc
prirudno. Ne treba ti biti ncugodno. To ~C sCICSI.
To ne moe biti scksi, pumisli Jane, ali on promijcni poloaj nagne se nad njezinc grudi i poW e ih Ijubiti i
miluvati u isti mah, i malo po malo, Jane se opusti i pocnc uivati. Osjetila je ponovo sna~an gr uitka kad jc
mlijcko iznova poteklo, ali joj ovaj put nijc bilo zbog toga nugodno. Ellis jekne:
- Aaah - i njegov hrapavi jczik dotakne osjctljive bradavice, a ona pomisli: Ako po~ne sisati, svrit u.
Kao da joj jc proitao misli, Ellis stisnc usnicc oko dugake bradavice, uvue je u usta i ponc sisati, dok jc
drugu uhvatio izmedu palca i kaiprsta i nje~no jc, ritmivki stiskao. Jane se bespomono prcpusti uitku.1 dok je
mlijcko trcalo iz njezinih dojki u njcgova usta i njeguvu ruku, scnzacija koju je osjcala bila je tako udcsna da
je pocla nekontrolirano drhtati i jeati:
- O Boe, o Boe, o Bo~e - dok nije svrila i mlitavo se sru~ila na njcga.
Neko vrijeme nita nijc mogla misliti, samu osjeati: njegov topli dah na svojim mokrim dujkama, njeguvu
bradu na svojoj kui, svjc noni povjetarac na svojim za3.arcnim
248
obrazima, najlonsku vreu za spavanjc i tvrdo tto ispod nje. Nakon slanovitog vremena, njegov prigueni glas
ree:
- Guim se.
Ona se svali ustranu.
- to misli, jesmo li mi nastrani? - Jesmo.
Ona se zahihoe.
- Je li ti to bilo prvi put? asak jc oklijevao, zatim rce: - Nije.
- Kakav... - Jo~ uvijck joj je bilo malo neugodno. - Kakav ima ukus?
- Toplo je i slatko. Kao kondenzirano mlijcko. Jesi li svrila?
- Zar nisi primijetio?
- Nisam bio siguran. Kod cna je to katkad tcko ustanoviti.
Ona ga poljubi.
- Svrila sam. Jedan mali orgazam, ali pravi. Sisalni orgazam.
- Ja sam zamalo svrio.
- Stvarno? - Ona prcde rukom po nje~ovom tijclu. Ellis je na sebi imao tanke pamunc hlae i koulju, kakve
nose svi Afganistanci. Osjeala je ispod tankc tkaninc njcgova rebra i kosti kukova: izgubio je onaj meki sloj
potkonc masnoekoji imaju svi Zapadnjaci, osim onih najmravijih. Ruka joj dode do njegova uspravnog
penisa koji je strao ispod tankih hlaa i ree:
- Ahhh! - Uhvati ga u ruku. - Kakav divan osjcaj. - Takoder i na ovoj strani.
eljela mu je pru~iti isto toliko uilka, koliko jc on njoj pruio. Sjcla je uspravno, razvezala uzicu na hlaama i
izvukla njegov penis. Njeno ga milujui, nagnula se i poljubila vrh. Zatim, potaknuta naglim impulsom,
vragoljasto upita:
- Koliko si ena imao nakon mene? - Samo naslavi to raditi pa u ti rci.
- U redu. - Ponovo ga pone milovati i Ijubiti. On jc utio. - Onda - ree ona malo kasnije - koliko?
249
- ekaj, jo brojim.
- Gadc! - rec ona i blago ga ubrize.
- Joj! Nije ih bilo puno, stvarno... kunem sc! - to radi kad nema nikoga?

- Moe triput pogadati. Jane je bila uporna.

- Kako to radi? Rukom?
- Joj, gospodina Jancy, mcnc sram.
- Znai, rukom - ree Jane zadovotjno. - A to misli dok to radi?
- Nee mi vjerovati ... mislim na princezu Dianu. - Ne.
- Sad me je zbiljn sram.
Jane jc izgarala od znaticlje. - Mora rei istinu.
- Pam Ewing. - Tko ti je to?
- Ti sn~arno nisi u toku. Pam je ena Bobbyja Ewinga iz Dallasa.
Jane se sjcti tclcvizijske scrijc i l;lumicc o kojoj on govori, ali nije mol;la vjerovati.
- Zcza sc?
- Htjcla si da ti ka~cm istinu. - Ali ona je sva od plastike!
- Mi sad govorimo o nmtanju.
- Zar ne moe matati o nekoj pravoj, oslobodcnoj eni? - Ma~tanje ne podlijee politikim idejama.
- okirana sam. - Trenutak je oklijcvala. - A kako to radi?
- to?
- To to radi. To s rukom.
- Otprilike isto kao i ti, samo sna~nije. - Pokai.
Sad
me
nije
samo
sram
ree
on.
Umircm
od
srama.
Molim
te.
Molim
te,
poka~i
mi.
Uvijck
sam
~cljela
vidjeti
nekog
mukarca
kako
to
radi.
Ranijc
se
nikad
nisam
usudila pitati... ako me sad odbije, nikad neu saznati. - Ona
250
duhvati njegovu ruku i puloi je tamo gdjc jc do tada bila njezina.
Ellis jc na trcnutak oklijcvao, a onda pukrcne ruku. Napravio jc nekoliko bezvol jnih pukreta, a onda jc
uzdahnuo, zatvorio oi i poeo uzbiljno onanirati.
- Taku si grub! - uzviknula je Jane. On prcstane.
- Ne mogu to raditi... ako i ti scbe ne dira.
- Dogovorcno - odgovori ona sprcmnu, te brzo smakne hlae i gae. Zatim klekne pokraj njc~a i punc
se miluvati.
- Dodi bli~e - ree on. Glas mu je zvuao pumalo
promuklo. - Ne vidim te dubro.
Leau
je
na
ledima.
Ona
se
primakne
bli~c,
svc
duk
mu
'
nije
kleala
ravno
iznad
glave,
okrenuta
prcma
mjcsecu
kuji
joj
je
srebrnastim
svjetlum
obasjavao
bradavicc
dojki
i
meke,
svijetle
dlake
medu
nogama.
On
se
punovo
pone
trljati,
ovaj
put
ubrzanije,
a
pritom
jc
kao
opvinjen
zurio
u
njezinu
ruku.
- Oh, Jane - ree.
Jane pone uivati u dobro poznatim strclicama u~itka kuje su odailjali vrci njezinih prstiju. Vidjcla je kako se
Ellisuvi bokovi poinju propinjati u ritmu s pukretima njezine ruke.
- Hou da svri - rc~e. - HoW da vidim kako c trcnuti. - Jednim dijclom svijesti osjec~ala jc zgraanjc zbug
vlastitug punaanja, ali je taj dio ubrzo zama~lilo uzbudenjc i ~udnja.
Ellis zastenje. Ona mu pobleda lice. Usta su mu bila otvorena i teko je disao. Pogled mu je bio prikovan za
njezinu ruku. Jane je milovala svojc donje usne srednjim prstom.
.. - Gurni ga unutra - zadihano ree Ellis. - Huu vidjeti kako tvoj prst ulazi unutra.
To je bilo neto to ona normalno nijc radila. Ona gurne prst unutra. Osjetila je sebe kako je glatka i skliska.
Gurnula je prst do kraja. On glasno uzdahne i zato to je tu njcga toliko
a uzbudivalo, uzbudi se i ona. Ponovo se zaglcdala u njegov penis. Vidjela jc kako mu se bokovi trzaju svc bre
i br~e, dok je evio vlastitu ruku. Ona je uvlaila i izvlaila prst iz svoje pizde sa sve veim uitkom. Od
jednom, on se propne visoko
' u zrak, jeei, a mlaz bijele sperme ikne iz njega. Jane
251
nehotice uzvikne: - Oh, Boc! - a zatim, duk jc fascinirano zurila u siunu rupicu na vrhu njegova pcnisa, iz
njcga ikne jo jedan mlaz, pa jo jedan i jo jcclan, trcajW i mjc;scinom obasjanu spermu u zrak i zalijevajW
i njomc njcgovc grudi i njczinu ruku i njezinu kosu, a onda se on izncmoglo srui na zemlju, a ona sc pone
griti od u~itka, pokrcuu ruku sve bre i bre, sve dok se nije napokon iscrpljena sru~ila pokraj njega.
Leala je s glavom na njcgovu bcdru. Njcgov jc pcnis jo uvijek bio nabreknut. Izncmoglo sc nagnc preko njega
i poljubi ga. Osjctila je slankasti okus spcrmc, a u isti mah je osjetila kako joj on gura glavu medu bedra da
uzvrati poljubac.

Neko su vrijeme nepomino le3ali. Jedini su zvuci bili njihovo ubrzano disanje i huanje rijcke u dolini. Jane
pogleda u nebo. Zvijezde su blistale na tamnom svudu i nije bilo oblaka. Zrak je postao prilino hladan. Morat
emo sc ubrzo zavui u vreu, pomisli Jane. Vesclila sc to e zaspati stisnuta uz njcga.
- to kae, jcsmo li nastrani'? - upita Ellis. - O da - odgovori ona.
Njegov se penis sruio ustranu i le~ao jc, omckan, na trbuhu. Ona pomilujc vr~cima prstiju crvcnkastozlatne
dlake u donjem dijelu njcgova trbuha. Vc jc golUVO bila zaboravila kako je to voditi ljubav s Ellisom. On jc
bio toliko drugaiji od Jean-Pierrea. Jean-Pierre je volio vclike priprcmc: ulje za kupanje, parfem, svjetlost
svijca, vino, violinc. On je u ljubavi bio istunac. Traio je od nje da se okupa pri jc vodenja Ijubavi, a sam je
uvijek urio u kupaonicu nakun ljubavne igre. Nikad je ne bi ni dotakao u vrijeme dok bi imala menstruaciju i
sasvim sigurno ne bi sisao i progutao mlijcko iz njezinih grudi kao to je to uinio Ellis. Ellisu se nitn nije
gadilo; moglo bi se rei da je za njega vailo pravilo: to manje higijene, tim bolje. Jane se zadovoljno nasmijei
u mraku. Padne joj na pamet kako nikad nijc mogla do kraja povjerovati da se Jean-Pierreu doista svidn oralni
seks, iako je u tome bio vrlo dobar. to se tic Ellisa, tu nije bilo nikakve sumnje.
252
Ova misao probudi u njuj ~clju. Ona rairi bcdra prcma njemu. Osjctila je kako jc ljubi, kako trlja usnc o
kovravc dlaice, a zatim joj poinjc jczikom dra~iti nabure njezinih donjih usana. Malo kasnijc, on jc pUIU31
na Icda, klcknc mcdu njezina bcdra i podigne joj nogc prcko svojih ramena. Janc se osjeti krajnje izlo~enom,
ranjivom, ali i oboavanom. Njcgov je jezik polako opisivao krivuljc, puinjui od kraja kime Oh, Boe,
pomisli ona, snd sc sjc~m knko on tv rndi - pa kroz usjek izmcdu polutki stranjicc, zastajui prijc ncgo to c
ga gurnuti duboko u vaginu i potum ga izvlaci da bi njeno podraio osjctljivu ko~u s unutarnjc strane usana i
za3.areni klitoris mcdu njima. Nakon scdam ili osam puta, ona mu zadri glavu iznad klitorisa, primoravajui ga
da sc tu koncentrira, te se pone izvijati u bokovima, govorci mu pritiskom vrhova prstiju o sljcpooW icc da li
da jc liic jac ili slabije, vie ili nie, lijevo ili desno. Osjctila jc njcgovu ruku na svojoj pi4ki, a -ratim njegove
prstc kako sc guraju u mokru upljinu i naslutila jc to e on sada uiniti: trcnutak kasnije on povue ruku i
polako gurne mokri prst u njczin anus. Janc se sjcti koliko je bila okirana kad jc on to prvi put napravio i kako
je brzo naW ila u tome uivati. Jcan-Picrre sc na tu ne bi mogao odluiti ni za milijun gudina. Duk su juj sc
miii u tijelu napinjali pred orgazam, una pumisli kako juj jc Ellis nedostajao vic nego to se to ikad usudila
samoj sebi priznati; zapravo, pravi je razlog njczine tako duge Ijutnje na njega bio upravo u tome ~to je ona
njcga i daljc voljcla... i ju~ uvijek ga voli. Kad je to priznala samoj sebi, osjctila je kaku joj je s due pau veliki
teret i poela je svravati, izvijajui se puput stabla na buri, a Ellis, znajui to ona voli, gurne jezik duboko u
nju, a ona se silovito odupre spoluvilom o njcguvo lice.
inilo se kao da tome nikad nee doi kraj. Svaki put kad bi se orgazama stiao, on bi gurnuo prst dubljc u
njezin anus, ili bi joj liznuo klitoris, ili bi je blago ugrirao za usne pike i sve bi poclo ispoetka; svc dok
napokon, potpunu iscrpljena, nije puela moliti: - Prcstani, prestani, ncmam vie snagc, ubit e me - te on
napokon podignc glavu i spusti joj noge na zemlju.
253
Nagnuo se prcko nje, oslanjajui sc na rukc i puljubio jc ' u usta. Brada mu jc mirisala pu njezinim sokovima.
Ona je
Ic3ala ispruena, prcvie umorna da bi otvorila cx~i, odve umorna ak i da mu uzvrati puljubac. Osjctila jc
njcgovu ruku mcdu nogama kako joj iri usnc pikc, zatim njcguv kurac kako se polako uvlaei i pomisli: Brzo se
ponovo uzbudio, a zatim: Kako gn clrryo nisam osjeniln, oh Boc, kako je io divno.
', Ellis sc pukrenc, prvo polako, zatim svc brc. Ona otvori oi. Lice mu je bilo tono iznad njczinug i njeguvc su
jc oi pozorno promatrale. Zatim je izvio vrat i pogledao dulje, tamo gdje su njihova tijcla bila spojena. Oei mu
~c tairc i usta otvore dok je promatrao svuj kurac kako ulazi i izlazi iz njczine pivke, te sc pritom toliku
uzbudio da jc Janc pu~alila
- to i ona to ne moe glcdati. Izncnada jc usporio ritam, gurajui se sve dublje u nju i ona sc sjcti da jc kod
njcl;a to znak da sc pribliava klimaksu. Z~pilji joj sc u oei.
- Ljubi me dok svravam - ree i ona mu privu~c glavu dolje i gurne svoj jczik medu usnc kojc su intcnzivno
mirisalc po njoj. Uvijck jcvoljcla taj trcnutak kad bi on svravao. Leda bi mu se izvila u luk, zabaciu bi blavu i
kriknuo poput div(je ivotinje, a onda bi osjctila kako se u nju izlijcva njcl;ova sperma.
Kad se smirio, spustio je glavu na njczino rame i dodirujui joj njcno vrat usnicama, tiho joj aptao rijci koje
nije mogla razumjeti. Nakon minutu-dvije, ispustio je uzdah dubokog zadovoljstva, podigao se na koljcna i
puljubio joj dojke, prvo jednu pa druEu. Na kraju je poljubi u piku. Njezino je tijclo istog trena rcagiralo i ona
sc bokovima gurne
, prema njegovim ustima. Osjctivi da se ona ponovo uzbudila, on je pone lizati, a nju, kao i uvijck, pomisao da
on li~csvoju spermu s njezine pike totalno izludi i ona Eotovo trenutno pone svravati, viui njegovo ime sve
duk gr orgazma nije popustio.

On se tada, napojcon, iscrpljcno srui pokraj njc. Oboje se automatski namjcste u polo3.aj u kojcm su uvijck
Icali nakon to bi vodili Ijubav: njcl;uva sc ruka ovila oko nje, njczina je glava nala svojc mjesto na njcgovu
ramenu, a jcdna je njezina noga bila preba~ena preko njcgovog boka. On
254
iroko zijcvne i ona mu se nasmijc. Pospano su sc dudirivali. Poigravala se s njegovim mlohavim pcnisom, a on
jc sporo uvlaio i izvlaio prst iz njczine mokrc pike. Ona lizne njegova prsa i okusi slani znoj na njcgovoj
ku~i. Zagledala se u njegov vrat. Mjescina je naglaavala linijc i naburc kuji su odavali njcgove godinc. On je
dcsct godina stariji ud mcne, pomisliJanc. Moda se zato tako dubro evi, rato to jc stariji.
- Zato se ti tako dobro cvi? _ upita glasnu. Nije joj odgovorio, ve je bio zaspao. - Volim te, dragi, slatko
spavaj - ree mu i potom sklopi oi.
Nakon godinu dana provedcnih u Dolini pct lavova, na Jean-Picrrea je Kabul djclovao zbunjujuc`,c i
zastra~ujue. Zgrade su mu se inile previsokc, automobili prebrzi i posvuda je bilo previe ljudi. Morao jc
rukama zapuiti u~i kad bi pokraj n jega prolazio konvoj tekih ruskih kamiuna. Svc je u njemu izazivalo ok
novog, ncobi~nog: stambeni blukuvi, kolarke u uniformama, uliW c svjctiljke, dizala, stulnjaci i okus vina.
Nakon dvadeset etiri sata provcdcnih u gradu jo uvijek se trmo na buku prometa. To jc bilu apsurdno: on je
odrastao u Parizu!
Dali su mu sobu za ncu~cnjcne oficirc. Obcali su mu da e dobiti stan im stigne Janc sa djctetom. U
mcduvrcmcnu, osjeao se kao da ivi u nckom jcftinom hotclu. Zgrada je vjerojatno bila hotcl prije dolaska
Rusa. Ako bi Jane dola sada, a mogla je stii svakog trena, morali bi sc nckaku stisnuti za ovu no. Ne mogu
prigovarati, pomisli Jean-Picrre; jv nisam proglaen herojem.
Stajao jc uz prozor, gledajui svjetla Kabula u nui. Nekoliko sati cijeli grad nije imao struje, navodno zbog
sabotae urbane gcrile, ali jc struja ponovo dola prije nekoliko minuta i na nonom se ncbu vidiu blagi odsjaj
uline rasvjete u centru grada. Jedini su zvuci bili brujanjc mutora vojnikih automobila, kamiona i tenkova, koji
su~prulazili kroz grad, jurei prema ncpoznatim odrcditima. to je to moglo biti tako hitno u pono u Kabulu?
Jcan-Picrre koji je odsluio vojnu obvezu u Francuskoj, pumisli: ako ruska ar
v 255
lav4mija i malo nalikuje francuskoj, onda bi taj hitan punun zadatak mogao biti neto kao prcbacivanje pct
stotina stuliu iz baraka u salu na drugom kraju grada za konccrt koji bi s~ trebao odrati za dva tjedna, a
najvjerojatnijc c biti otkazan
Nije mogao osjetiti miris nonog zraka jcr jc prozor ~ njegovoj sobi biu zakovan. Vrata nisu bila zakljuana, ali
ji na stolici na kraju hodnika, uz zahod, bczizra~.ajna lica sjcdic jedan ruski narednik s pitoljem za pojasom.
Jcan-Picrrc jc slutio da bi ga taj narednik vjcrojatno zaustavio, ako b pokuao izii iz zgrade.
Gdje je Jane? Napad na Darg sigurno je zavrsio prijc sumraka. Helikopteru ne trcba vi~c od nckoliko minuta da
odleti od Darga do Bande i pukupi Jane i Chantal. Udaljenusi od Bande do Kabula hclikopter mo3e prijci za
manje ud jednog sata. Ali moda su sc hclikopteri vratili u Bagram, zranu bazu na ulazu u Dolinu pct lavova, a
u tum slueju Jane mora iz Bagrama do Kabula doi automubilom, bc2 sumnje u pratnji Anatulija.
Njoj e biti toliko drago to ga vidi da c mu lako oprustiti to ju je prevario, uvidjet c ispravnost njcgova
glcdita u odnosu na Masuda i svee mcdu njima opct biti u rcdu, mislio je Jean-Pierre. Na trenutak sc upita nijc
li to mu3da s njcguvc strane samo projckcija onog ~to bi un 3cliu da sc dogudi. Ne, zakljui, on prilino dobro
puznaje svoju ~cnu i ona je u osnovi potpuno u njegovoj vlasti.
to je najvanije, ona e znmi. Samo e nekolicina ljudi biti upuena u tajnu i moi c shvatiti veliinu njeguva
djcla: Jean-Pierreu je bilo drago to c Jane biti jcdna od njih.
Nadao se da je Masud zarobljcn, a ne ubijen. Ako su ga uspjeli zarobiti, Rusi e ga moi izvesti pred sud i tako
e svi pobunjenici ncdvojbcno znati da je s njim gotovo. Pogibija bi bila gotovo jednako dobra, aii samo uz
uvjet da imaju tijclo. Ako nema mrtvog tijcla ili ako jc Ic unakaen do neprepoznatljivosti, pobunjenika c
propaganda u Peshawaru razglasiti da jc Masud jo uvijek ~iv. Dakako, na kraju c ipak postati jasno da je
mrtav, ali e ~ok izazvan einjenicom njegove pogibije ipak biti donckle ublacn. Jcan-Picrre se nadao da su se
Rusi uspjeli domoi njcgova mrtvog tijcla.
256
uo je korake u hodniku. Mu~da jc to Anatolij, ili Janc, ili oboje? Po zvuku mu se inilo da su to muki koraci.
On otvori vrata i ugleda dva krupna ruska vojnika i jednog manjeg mukarca u oficirskoj uniformi. Oito su
du~li da ga vode do Anatolija i Jane. Bio jc razoaran. Upitno jc poglcdao oficira koji napravi pokret rukom.
Dvujica vujnika ncotesano upadnu u sobu. Jcan-Pierre uzmakne korak natrag i pokua protestirati, ali prije ncgo
to jc duspio prul;uvoriti, blii od dvojice vojnika zgrabi ga za ko~ulju i udari u lice golcmom akom.
Jean-Picrre zaurla od straha i bola. Drugi vujnik pudigne nogu i udari ga te~kom izmom u prepone. Bul jc bila
tuliko nesnoljiva da je Jcan-Pierrc pao na koljcna, svjcstan da jc nastupio najuasniji trenutak u njegovu 3ivutu.
Vojnici su ga grubo pudigli na nogc i drali ga svaki za jednu ruku kaku bi ostao stajati, a oficir polako ude u
subu. Kroz maglicu od sura Jcan-Picrrc ugleda niskug, zdcpastog mladia s deformiranim liccm: jcdna mu jc

strana lica bila purpurnocrvcna i otckla, tako da su mu usta bila razvW ena u permanentni sarkastini osmijch.
Mladi jc oficir imao rukavice na rukama, a u jednoj jc ruci dr~ao pendrck.
Sljedcih pet minuta dvojicavujnika pridravalasuJcan-Pierreovo drhtavo tijclo, dok jc uficir udarao drvcnom
palicom po njcgovoj glavi, ramcnima, koljenima, potkoIjenicama, trbuhu i prcponama, uvijek ponovo po preponama. Svaki je udarac bio bri~ljivo naciljan i izvcdcn, a izmedu dva udarca uvijek je bila kratka stanka,
dovuljna da bol od prethodnog udarca malu uminc i da Jcan-Picrre osjeti strah pred iduim udarcem. Napokon jc
nastupila du~.a pau-ra i Jcan-Picrre pone drhtavim glasom zapomagati, nc znajui da li ga oni uope mogu
razumjcti:
- Oh, molim vas, nemojte me tui, molim vas, ncmojte me opet tui, ne, ne vie...
- Dosta! - ree neki glas na francuskome.
Jean-Picrrc otvori oi i kroz krv kuja mu sc slijcvala niz lice pokua vidjcti tko je taj spasitclj koji jc rckao
Dosta. Ugledao je Anatolija.
257
Dvojica vojnika puste Jcan-Picrrca da pulako skliznc na pod. Cijclo mu je tijelo borjclo. Svaki je pokrct izazivao
stranu bol. inilo mu se da su mu sve kosti polomljenc, da su mu muda smrvljcna, a licc otcklo poput bundcvc.
On otvori ustu, a iz njih potcc krv. S mukom proguta i progovori kroz otekle usne:
- Zato... zato su mi to uinili'?
- Ti dobro zna zato - odgovuri Anatulij.
Jean-Pierre polako zatre;se glavom, trudci se da ne utone u ludilo.
- Izlo~io sam se smrtnoj opasnosti zbog vas... svc sam rtvovao... zato'?
- Namjcstio si nam stupicu - rce Anatolij. - Zbog tcbe je danas poginulo osamdesct Ijudi.
Napad se izjalovio, shvati Jcan-Picrrc i zbog ncega oni sad bacaju krivicu na njega.
- Ne - ree - ja ni~ta...
- Mislio si pobjci - nastavi Anatolij. - Ali ja sam te iznenadio, primorao sam le da se ukrca~ u hclikuptcr i da
dode sa mnom. I sad te cka kazna... bolna i dugotrajna kazna. - Anatolij se okrene.
- Ne - ree Jean-Pierre. - ckaj!
Anatolij stane i ponovo se okrene prcma njcmu. Jean-Pierre je svim silama pokuavao misliti, unato bolovima.
- Ja sam do~ao ovamo... stavljao sam ivot na kocku... davao sam ti informacije o konvojima... napadali ste konvoje... nanijcli ste mnogo vee gubitke pobunjcnicima nego to je tih osamdesct Ijudi... nema logike, to nema
logike. Uspio je prikupiti snage za jcdnu suvislu recnicu. - Da sam znao za stupicu, moEao sam tc juer
upozoriti i moliti za milost.
- Kako su onda oni znali da emo napasti? - otro upita Anatolij.
- Naslutili su...
- Kako?
Jean-Pierre je s naporom pokuavao misliti. - Je li Skabun bio bombardiran'?
258
- Mislim da nije.
To je to, shvati Jean-Pierre, nctko jc otkrio da Skabun nije bio bombardiran.
- Trebali ste ga bombardirati - rece. Anatolij ga zamitjenu poglcda.
- Netko tamo izuzetno dobro povezuje stvari.
To je bila Jane, pomisli Jcan-Picrre i na trenutak osjeti estoku mrnju.
Anatolij upita:
- Da li Ellis Thaler ima ncstu pu vcmu ga se muc identificirati?
Jean-Picrre je vie od svega elio utunuti u ncsvijcst, ali se bojao da e ga ponovo tui.
- Da - ree izmueno. - Veliki oiljak na lcdima u obliku kria.
- Onda je to ipak on - ree Anatolij, gotuvo apui. - Tko?
- John Michacl Ralcil;h, star tridesct etiri godine, rodcn u New Yerscyju, najstariji sin zidara. Prekinuo je studij
na Sveuilitu u Berkelcyju i otiao u vojsku. Bio je marinac, kapetan po inu. Agent CIA-c od 1972. gudine.
Braeno stanje: jednom razveden, jcdno dijetc, buravite obitclji strogo uvana tajna. - Odmahne rukom kau da su
to ncvani detalji. - Nema sumnje, on je taj koji mc je nadigrao danas. Izuzetno je inteligentan i vrlo opasan. Kad
bih izmedu svih zapadnih agenata trebao odabrati jednoga kojeg bih se najradije doepao, odabrao bih njega. On
nam je u pusljednjih dc;set godina u najmanje tri navrata nanio nenadoknadivc tete. Prole godine, u Parizu,
razorio nam je mrcu agenata koju smo gradili punih osam godina. Godinu dana prije toga otkrio je jednog
agcnta kojega sam ja ubacio u amerivku tajnu slubu jo 1965, ovjeka koji je jednog dana mogao ubiti predsjednika. I sad... sad je doao ovamo.
Kleei na podu i grlei rukama svojc izudarano tijelo, Jean-Pierre pusti da mu glava klone i zatvori oi,
preputajui se oajanju. Sav je njegov trud unaprijed bio osuden na propast jer se naivno upustio u
neravnopravnu borbu s
259

majstorima ove ncmilosrdne igre. Bio je puput nejakog djeteta medu lavovima.
A nadao se da e uiniti doista vcliko djclo. Mislio jc da e sam samcat zadati afganistanskom pukrctu utpura
takav udarac od kojeg se nikad nee oporaviti. Mislio jc da c on osobno promijcniti tijek povijesti u ovum
dijclu svijeta. I osvetiti se samozadovoljnim vlastodrcima Zapada. Nadao se da e uspjcti nadmudriti i bolno
poguditi establiment koji jc izdao i ubio njegova oca. Ali umjcsto trijumfa, duivio je poraz. Sve emu se nadao
u posljednji tren mu je unitio Ellis.
Obuzet oajanjem jedva jc W o Anatolija kako govori:
- Moemo biti sigurni da jc postigao kod pobunjenika ono to je htio. Ne znamo pojedinosti, ali ono to znamo
dovoljno jasno pokazuje o emu sc radi: pakt o zajcdnikum djclovanju pobunjenikih voda u zamjenu za
amerivko oruje. To bi moglu omoguiti pobunjenicima da nastave ratovati jo nekoliko godina. Moramo to
zaustaviti prijc ncgo to im ponu dostavljati oruje.
Jean-Picrre otvori oi i pogleda ga. - Kako?
- Moramo tog ovjcka uhvatiti prije nego to se vrati u Sjcdinjene Ameri~ke Drave. Ako nam to uspijc, nitko
nee znati da je uspio sklopiti sporazum s pobunjcnicima, oru3je nee biti isporueno i od svega toga nee biti
nita.
Jean-Picrrc je fascinirano sluao, zaboravljajui bolove. Je li mogue da jo uvijek postoji ncka ansa za
ostvarenje njegove osvete?
- Njegovim hapenjcm gotovo bismo sasvim nadoknadili tetu zbog neuspjcha u lovu na Masuda - nastavi
Anatolij, a Jean-Pierreovo sree ispuni nova nada. - Ncutralizirali bismo najopasnijeg agenta kojim raspolau
impcrijalisti. Zamisli samo: pravi, ivi agcnt CIA-e uhvaen ovdje, u Afganistanu... Ve tri godine amerika
propagandna maina tvrdi kako su afganistanski banditi borci za slobodu koji se poput Davida herojski bore
protiv sovjetskog Golijata. Sad konano imamo dokaz da je tono ono to smo mi sve vrijeme govorili: da su
260
Masud i ostali obine sluge amcric`kog impcrijalizma. Moemo Ellisa izvesti pred sud...
- Ali zapadne e novine sve to ne~irati - rec Jcan-Picrre. - Kapitalistika tampa...
- to nas briga za Zapad? Nama su vanc ncsvrstane zemlje, kolebljivci iz Treeg svijeta i posebno muslimanske
nacije.
Mogue je, shvati Jean-Pierre, jo uvijek jc moguc da sc ovo preokrene u pobjedu, a na kraju e to ipak biti
njegov osobni trijumf, jer je on bio taj koji jc Rusc upozorio na prisutnost agcnta CIA-e u Dolini pct lavova.
- A sada - rce Anatolij -gdje c Ellis biti noas?
- On je stalno uz Masuda - rec Jcan-Picrre. Nec biti tako lako uhvatiti Ellisa; njemu jc trebalo cijclih godinu
dana da dode do sigurnih informacija o krctanju Masuda.
- Ne vidim zato bi i daljc bio s Masudom - rcec Anatolij. - Da li je Ellis imao neku bazu'?
- Teoretski, da. Stanovao je kod jcdne obitelji u Bandi. Ali, rijetko kad je bio tamo.
Svejedno,
to
je
oiglcdno
mjesto
od
k~jeb
treba
pW
cti.
Pa
da,
naravno,
pomisli
Jean-Picrre.
Ako
Ellis
nijc
tamo,
netko
u
selu
bi
mogao
znati
kamo
je
otiao...
Na
primjcr,
Jane.
Ako
Anatolij
ode
u
Bandu
traiti
Ellisa,
mogao
bi
istodubno
pokuati
nai
Jane.
Jcan-Pierre
ivne
i
zaboravi
na
bolove
kad
je
shvatio
da
jo
uvijck
moe
ostvariti
svoju
osvctu
kapitalis
tikom
drutvu,
uhvatiti
Ellisa
i
povrh
tob~n,
vratiti
Jane
i
Chantal.
- Hoe li i mene povesti sa sobom u Bandu? - upita. Anatolij razmisli.
- Mislim da bi bilo dobro da budc s nama. Ti poznaje selo i Ijude... mogao bi nam biti od koristi.
Jean-Pierrc se s naporom uspravi na nogc, stiui zube da ne jaukne od bolova.
- Kad kreemo?.
- Odmah - odgovori Anatolij.
261
14.
Ellis je urio da stigne na vlak i hvatala ga jc panika, iako je znao da sanja. Prvo nije mogao nigdjc parkirati
automubil, vozio je Gillinu hodnu, a onda nikaku nijc mugao nai alter za prodaju karata. Odluivi da ude u
vlak bez karte, po~co se gurati kroz gusto zbijenu gomilu ljudi u golcmoj sredinjoj dvorani Crnnd Centraln. U
tom se trenutku sjetio da jc taj isti san sanjao vc nckoliko puta, i to ncdavno, i nijcdnom nije uspio uhvatiti vlak.
Nakon tih snova uvijek sc budio s nepodnoljivim osjeajem da ga je srea zauvijek mimoila i uhvatio ga je
silan strah da e mu se to ponovo dogoditi. Gurao se kroz gomilu sve silovitije i bczobzirnijc, te napokon stigao
do ulaza na peron. Svaki put dosad, kad bi stigao do tog mjcsta, ugledao bi vlak kako nestajc u daljini. Ovaj put
vlak je jo bio u stanici. On potri niz peron i uskoi u vlak upravo kad je krenuo.

Toliko je bio srctan to je uspio uskoiti u zadnji tren da mu se u glavi vrtjclo kao da je ncto popio. Sjco je i
uupe mu se nije inilo udnim ~to je u vrei za spavanjc i ~to je pokraj njega Jane. Pogledao je kroz prozor
vagona i vidio kako zora svie iznad Doline pet lavova.
Nije bilo otre granice izmedu sna i budnog stanja. Vlak se postupno izgubio i ostala je samo vrea za spavanje i
Dolina i Jane i osjeaj sree. U jednom trenutku tijekom kratke noi zatvorili su patent na vrei za spavanje i sad
su leali tijesno priljubljeni jcdno uz drugo, jedva su se mogli pumaknuti. Ellis je osjeao njezin topli dah na
svom vratu i njezine nabrekle dojke pritisnute o njegova rebra. Njczine su ga kosti
262
pritiskale, kuk, koljcno, lakat, noga, ali mu jc to godilo. Oni su uvijek spavali stisnuti jcdno uz drugo, prlsjcli sc
Ellis. Antikni krevet u njezinom stanu u Parizu bio jc toliko uzak da nije ni doputao ncki drugi poloaj. Krcvct
u njegovu stanu bio je iri, ali su se oni i u njcmu stiskali. Janc jc uvijck tvrdila da ju je on napastovao tijekom
noi, ali se on ujutro nikad nije mogao toga sjetiti.
Dugo je vrcmcna prolo otkako je cijclu no spavao s nekom enom. Pokuao se sjetiti koja je bila posljcdnja s
kojom je tako spavao i shvati da je to bila Jane: djcvojkc koje je dovodio u svoj stan u Washingtonu nikac! nisu
ostajalc na doruku.
Jane je bila posljednja i jedina s kojom jc u sck.,u mogao biti tako ncsputan. Prcletio je u mislima sve to su
nuas radili i osjeti kako ga je to ponovo uzbudilo. S njom kao da nije bilo granica njegovim seksualnim
mogunostima. U Parizu su kalkad znali ostati u krevctu cijcli dan, ustajali bi samo da poharaju hladnjak i
otvore novu bocu vina, i on bi svrio po pet ili ~est puta, dok bi ona naposljetku prcstala brojati orgazme. On
inae o sebi nikad nijc mislio kao o nekom seksualnom supermenu. Uostalom, iskustvo s drugim enama
dokazalo mu je da na tom podruju nema natprosjenih sposobnosti, osim s njom. Ona je oslobadala neto to je
s drugim enama ostajalo zabravljeno u njcmu, zbog osjeaja krivnje ili neega. Nijcdna druga ~ena nijc
uspijcvala probiti tc brane u njemu, iako je jedna bila blizu, jcdna Vijetnamka, s kojom je doivio kratku,
nesretnu ljubavnu priu 1970. godine.
Sad je bilo oigledno da on rapravo nikad nijc prestao voljeti Jane. U proteklih godinu dana obavljao jc svoj
posao, udvarao se enama, posjeivao Petal i odlazio u supermarket poput glumca koji igra svoju ulogu,
pretvarajui se da ivi stvarnim ivotom, ali je u dnu du~e znao da to nije istina. Da nije doao u Afganistan,
tugovao bi za njom do kraja ivota.
inilo mu se da jc on esto bio slijcp u odnosu na uistinu vane injenice o njcmu samom. Tako 1968. nije
shvatio da se eli boriti za svoju zemlju; nije shvatio da se zapravo ne eli oeniti sa Gill; u Vijetnamu nije
odmah shvatio da je protiv
263
rata. Svaka je od tih injcnica do~la kau otkric i svaku ga je takvo otkric zaprepastilo i potpunu mu
prcokrenulu ivot. Meutim, samozavaravanjc nc mora uvijck biti ne~tu ncgativno, smatrao je, jcr kako bi bcz
njega prcivio rat i da nije doao u Afganistan, to bi mu drugo preostato ncgo da scbe uvjerava kako ne cli
Jane'?
Da li je ona sad opet moja'? pitao se. Ona mu nita nijc rekla u tom smislu, usim: Volini tc, drnb~i, sla~ko
apnvnj, ba kad je tonuo u san. Pomislio jc kako je to najljcpe ~to je ikad u ivotu uo.
- emu se smjeka?
On otvori oi i pogleda je.
- Mislio sam da spava - odgovori.
- Promatrala sam te. lzgledao si tako sretan.
I
jesam.
On
duboko
udahnc
hladan
jutarnji
zrak
i
pridigne
se
na
laktove
da
pogleda
u
Dolinu.
U
svjetlu
zore
njive
su
bile
gotovo
sasvim
bcz
boja,
a
nebo
je
bilo
biscr
nosivo.
Upravo
joj
je
kanio
rci
zbog
ega
je
tako
sretan
kad
je
zauo
nekakvo
udno
zujanje.
On
nakrivi
glavu
i
oslune.
- to je'? - upita Jane.
Poloi joj prst na usta. Trenutak kasnijc, ona takuder zauje taj udan zvuk. Buka se pustupno pojaavala i ubrzu
je postalo jasno da jc to zvuk hclikuptera. Ellis prcdosjeti opasnost.
- Oh, sranje - uzbueno promrsi.
Letjelice se pomole iznad njihovih glava, prclijeui preko hrpta planinskog masiva: tri grbava hindn, naikana
orujem i jedan hip s vojnicima.
- Uvuci glavu u vreu - otro naredi Ellis. Vrca za spavanje bila je smea i pranjava kao i zcmlja oku njc; ako
se uvuku unutra, moda ih nce mui primijctiti iz zraka. Gerilci su se sluili istom taktikom: pokrivali su se
smeim pokrivaima koje su zvali pattu i koje su svi uvijek nosili sa sobom.
Jane uvue glavu u vreu. Vrea je na otvorcnom kraju imala dodatak predviden za jastuk, iako trcnutno u njemu
nije bilo jastuka. Ako timc pokriju glave bit e potpuno skriveni pogledu. Ellis vrsto stisne Jane uza se i
preokrene

264
se zajedno s vrcom, tako da im je "jastunica" pala prcko glave. Sad su praktiki bili nevidljivi.
Leali su na trbusima, on napola preko nje, i gledali dolje u sclo. Izgledalo je da se helikoptcri sputaju.
- Nee se vnljdn ovdje spustiti? - upita Jane. Ellis polako odgovori:
- Mislim da hoe...
Jane se pone izvlaiti iz vree, govorei: - Moram otii dolje...
- Ne! - Ellis je zgrabi za ramcna, koristci teinu svog tijela da jc zadr~i. - c;kaj... priekaj nekoliko sekundi da
vidim to smjeraju...
- Ali, Chantal... - Priekaj!
Ona se prestane boriti, ali ju je on i daljc vrsto dr~ao. Po krovovima kua, ljudi su se pospano uspravljali,
trljajui oi i zbunjeno zurei u goleme strojeve koji su poput divovskih ptica klcpctali iznad njihovih glava.
Ellis pronade pogledom trgovcvu kuu. Vidio je Faru kako ustaje i kako se omotava plahtum. Na krovu pokraj
njc bio jc mali madrac na kojem je leala Chantal, skrivcna ispod pokrivaa.
Hclikopteri su oprczno kru~ili. Namjeravaju se spustiti, pomisli Ellis, ali su oprezni zbog zasjedc kod Darga.
Medu scljanima jc zavladala panika. Jedni su bjeali iz kua, drugi su trali u kuc. Okupljali su djecu i stoku i
uvodili ih u kue. Nekoliko je ljudi pokualo pobjei, ali sc jcdan hind spuslio nisko nad stazu koja je vodila iz
sela i primorao ih da se vrate natrag.
Panika u selu uvjerila je ruskog zapovjednika da ih ovdje ne oekuje zasjeda. Hip s vojnicima i jedan od tri
hinda nezgrapno slete na jednu njivu. Trenutak kasnije, pojave se vojnici, iskaui iz golemog trbuha helikoptera
poput insekata.
Ne
mogu
vie
ckati
krikne
Jane.
Mora
otii
dolje.
Sluaj
mc!
rec
Ellis.
Njoj
ne
prijcti
nikakva
opas
nost.
Bez
obzira
to
oni
tra~c,
djec;a
ih
sigurno
nc
zanimaju.
Ali moda su doli po tcbe.
- Moram otii do nje...
265
- Prestani paniariti - puvivc on. - Ako ti budc~ pokraj njc, tek onda c za nju postati opasno. Ako ostanc~
uvdjc, nita joj se nce dogoditi. Zar nc shvaa'? Najgurc ~to mutc uiniti je da sad otri du njc.
- Ellisc, ja to nc mo~n~... - Mura!
- Oh, Bu~c! - Ona zatvori Wi. - Zagrli me. On je zgrabi za ramena i vrsto jc stcgnc.
Vojnici su opkulili malcno sclu. Samu jc jedna kua ostala izvan njihovog okru~enja: tu jc bila mulina kua kuja
se nalazila uz stazu prema planini, na oku ctiri-pct stutina metara od scla. Upravo kad je Ellis tu zamijctiu, iz
kuc istrvi jcdan mukarac. Bio jc duvuljno blizu da Ellis zapazi bradu obojenu kanom: to je bio Abdullah. Trujc
djecc, jcdno drugom do uha i ena s dojcnetom u narW ju izletc za njim iz kue i potre uz stazu prema planini.
Rusi su ih odmah zapazili. Ellis i Janc navuku vrcu za spavanje jo vie na glave kad jc jedan od dva
hclikuptcra kuji su ostali u zraku pulctio od sela prema planinskuj stazi. Zapratao je mitraljez, smjc~ten u nosu
hclikuptera i uko Abdullahovih nogu podignu sc oblaii prainc. Mula sc naglo zaustavi, djclujui gotovo
komiW o jcr jc zamalo pao, zatim se okrcne i potri natrag, maui rukama i viui ~cni i djeci da se vrate u
kuu. Kad su se pribli~ili kui, jo jedan opominjui rafal sprijci ih da udu unutra i nakon trenutka zbunjc;nosti,
cijela obitelj potri nizbrdu prcma selu.
Kroz buku clisa hclikuptcra uli su sc pujcdinani hici, ali inilo se da vojnici pucaju u zrak, kako bi natjcrali
scljane na poslunost. Ulazili su u kue i tjcrali ukuane da izidu. Hind koji je potjerao u selo mulu i njegovu
obitclj, sad je poeo vrlo nisko kruiti, kao da trai ima li jo nekuga izvan opkoljenog podruja.
- to namjeravaju uiniti? - upita Janc drhtavim glasom. - Nisam siguran.
- Misli da je to... odmazda? - Bo~e sauvaj.
- A to onda? - inzistirala jc Janc.
266
Ellis juj jc ve htio odgovoriti: Dovrngn, otkud bih ja ro mogno zna~i?, ali se na vrijcmc suzdri i revc:
- Mo~da je to ponovni pukuaj hvatanja Masuda.
-Ali on se nikad ne zadr~ava u blizini popri~ta prcthodne bitke.
- Mo~da se nadaju da je postao ncuprezan, ili da se zalijenio, ili misle da je mo~da ranjcn... - Zapravo, Ellis nije
imao pojma to Rusi smjeraju, ali se plaio masakra u stilu My Laia.
Seljane su sada utjerali u dvoritc d~amije i prcmda su vojnici s njima grubo postupali, Ellis nije mogau
primijetiti nikakve brutalnosti.
Jane odjednom krikne: - Fara!
- to je?
- to to ona radi?
Ellis pogleda na krov trgovcve kue. Fara je kleala pokraj Chantalinog madraca i Ellis raspozna ru~iastu
glavicu kako viri ispod pokrivaa. Irglcda da jc dijcte jo uvijek spavalu. Fara joj jc vjerujatno ncgdje oko

ponoi dala boicu i djcvojica jo nijc bila gladna, ali eudnu da jc nije probudila buka hclikoptera. Ellis se
nadao da c Chantal nastaviti spavati.
Vidio je kako Fara namjeta jastuk pukraj djetctove glave i zatim navlai pokrivac preko lica djcvojice.
- Ona je skriva - ree Jane. - Jastuk pridrava pokrivae, tako da unutra ima zraka.
- Pametna djevojka.
- Trebala sam ja biti ramo.
Fara zguva malo pokrivaa, zatim ncmarno prcbaci jo jednu plahtu preko Chantal. Trcnutak je zastala i
promotrila tu je uinila. Iz daljine je izgledalo kao da je na kruvu samo gomila na brzinu zbaenih pokrivaa.
Fara je; irglcda bila zadovoljna iluzijom jcr je otila do ruba krova i spustila se Ijestvama u dvorite.
- Ostavila ju je - ree Jane.
- S obzirom na okolnosti, Chantal jc tu najsigurnija... - Znam, znam!
267
Faru su gurnuli u dvori~te damijc s ostalim scljanima. Ona je posljednja ula.
- Sve su bebe s majkama - reve Jane. - Mislim da jc Fara trebala uzeti Chantal sa sobom...
- Ne - rce Ellis. - ekaj. Vidjet c. - On jo uvijek nije mogao naslutiti lo e se dugoditi, ali ako dude do
masakra, Chantal je bila najsigurnija tamo gdjc ju je Fara ostavila.
Kad je irblcdalo da su svi scljani unutar ziduva damije, vojnici ponu ponovo prctraivati sclo, utravajui i istravajui iz kua, pucajui povremcno u rrak. Oni uito imaju naprctck municije, pomisli Ellis. Hclikuptcr koji
je ostao u zraku nisko je kruio po rubuvima scla, kao da traga za neim.
Jedan vojnik ude u dvoritc trguW cve kuc. Ellis osjeti kako se Jane ukW ila.
- Sve e biti u redu - tiho joj jc rckao na uho.
Vojnik udc u kuu. Ellis i Jane su zurili u vrata. Nckoliko sekundi kasnije, vojnik izidc i hitro se uspne uz
Ijcstve.
- Boe, spasi je - proape Jane.
Vojnik se popcu na krov, poglcdao na z3uvunc pukrivae, ~aokruio pogledom po okolnim krovuvima i zatim
opct poeo razglcdavati krov na kojcm jc stajao. Farin jc madrac bio najbli3i, a Chantal jc bila odmah ira njega.
On gurne vr~kom irme Farin madrac.
~Iznenada se okrene i stri niz Ijestve.
Ellis ponovo pone disati i poglcda Jane. Ona je bila blijeda poput mrtvaca.
- Rekao sam ti da e sve biti u rcdu - rce on. Ona se pone tresti.
Ellis poglcda prema d.amiji. Mogau je vidjeti samo dio dvorita ira ograde. Scljani su irgleda sjcdili na zemlji u
redovima, ali primjeivalo se neko komcanje. Ellis je poku~avao poguditi to se tamo dugada. Da li ih ispituju
o Masudu i o tomc gdjc se on sada nalazi? Mcdu scljanima su bila samo trujica koji su mugli neto znati o tomc,
tri gerilca koji su bili iz Bande i kuji jW cr nisu otii;li u brda s Masudum: Shaharai Gul, onaj uvjck s oiljkom;
Alishan Karim, mulin brat i Sher Kadur, scoski pastir. Shahazai i Alishan su prcli
268
ctrdesetu i lako su mo~li izigravati upla~cnc starcc. Shcr Kador je imao samo ctrnacst godina. Prcma tome,
sva trojica su mogli tvrditi da nita nc znaju o Masudu i tu jc moglu izgledati sasvim vjcrojatno. Srea to
Mohammcd nijc biu u selu: Rusi ne bi tako lako povjcrovali da on ni~ta ne zna. Oruje gerilaca bilo jc vjeto
skriveno na mjestima, na koje Rusi sigurno nec glcdati: u krov zahuda, u kru~nju duda, duboko u jcdnoj rupi na
obali rijcke.
- Oh, gledaj! - iznenadcno dahne Jane. - Onaj ~ovjck ispred damije!
Ellis pogleda.
- Misli onaj ruski oficir u kapi sa iltom?
- Da. Znam tko jc to... vidjcla sam ga jcdnom ranije. To je ovjek s kojim sam zatckla Jean-Picrrca u onuj
kamcnoj kolibi. To je Anatolij.
- Njel;ova veza - pro~apc Ellis. O~tro sc zapiljio u Rusa, pokuavajui razaznati crtc njcgova lica: ovako iz
daljine inilo mu se da je to orijcntalno lice. Kakav je to uvjek? Usudio se sam ui na pubunjcniki teriturij
kako bi sc sastao s Jean-Pierrcom, prcma tome murao jc biti hrabar. Danas jc sigurno bijcsan, jcr jc on svojc
sunarudnjakc povco u zasjedu kod Darga. Si~urno cli brzo vratiti udarac, kako bi punuvo preuzeo inicijativu...
Ellisovo razmi~ljanje iznenada prekinc pujava jednog drugog mukarca kuji je iziao iz d~amije. Bio jc; to
bradat mukarac u raskopanoj bijcluj koulji i tamnim hlaama, zapadnjakug kroja.
- Isuse Kriste - ree Ellis. - To jc Jcan-Picrre. - Oh! - uzvikne Jane.
- Da.mi je znati koga vraga smjeraju? - promrmlja Ellis. - Mislila sam da ga nikad vie ncu vidjcti - re~c Jane.
Ellis je poglcda. Njezino je lice imato udan izraz.
Trenutak kasnije, Ellis shvati da je to izraz kajanja.
On ponovo skrene pogled prema prizoru u selu. Jean -Pierre je neto govorio ruskom oficiru, maui rukama i
pokazujui prema planini.
- Nekako udno stoji - re~c Jane. - ini mi se da je povrijeden.

269
- Da li on to pukazuje prcma nama? - upita Ellis.
- On ne zna za ovo mjcsto... nitko za njcga ne zna. Misli da nas moe vidjeti?.
- Ne.
- Mi njcga vidimo - reve Janc sumnjiavo.
- Ali on stoji uspravno, a iza njcga jc ravnica. Mi Icimo na zemlji, a iza nas je planinska kusa. Nikako nas nc
mu~e vidjeti, osim ako bi tono znao gdjc trcba glcdati.
- Onda sigurno pokazujc na pcine. - Da.
- Sigurno im govori da odu tamo pogledati. - Da.
-Ali to jeb~ozno. Kako mo3e... - Ona sc prekinc i nakon kratke stanke, doda: - Pa naravno, on sad vini ono istu
tu je inio otkako smu doli ovamo: izdajc ovc ljude Rusima.
Ellis primijeti kako Anatolij govori ncto u vuki-toki. Trenutak kasnije, jedan od dvahindn koji su kru~ili iznad
scla, prcleti preko Ellisove i Jancinc glavc i, kako je zakljuiu po zvuku, jer ga vie nije mogao vidjcti, sleti na
zaravanak isprcd peina.
Jcan-Picrrc i Anatolij su se udaljili od d3amije. Jcan-Pierre je epao.
- Izgleda da je stvarno povrijeden - ree Ellis. - Tko zna to se dogodilo.
Ellisu je izgledalo da je Jean-Pierre pretuecn, a1i joj nije to rekao. Pitao se o emu sad Jane misli. Tamo je duljc
njezin mu, s jednim oficirom KGB-a, pukovnikom, sudei po uniformi. A ovdje jc ona, u improviziranom
krcvetu s drugim mukarcem. Da li sc moda osjca krivom? lli se stidi'I Da li misli da ga je iznevjcrila? Ili sc ne
kaje zbog onog to je uinila? Da li mrzi svog mua ili se samo razuarala u njcga? Ona je nedvojbeno voljela
Jean-Picrrca: da li ga jo uvijek voli?
- to sad osjen u vezi s njim? - on upita.
Pozorno se zagleda u njcga i on na trcnutak pomisli da se naljutila, ali onda shvati da ona samo ozbiljno
razmilja o njegovu pitanju. Na kraju, ree:
- Tugu.
270
Zatim okrenc glavu i ponovo upcri po~lcd prcma sclu. Jean-Pierrc i Anatulij su isli prema trgovcvoj kui, gdje
je na krovu spavala skrivena Chantal. Jane ree:
- Mislim da mene trae.
Ukocno je zurila u onu dvojicu duljc u sclu, a licc joj je bilo blijcdo i uplacno. Ellis je sumnjao da su Rusi
samo zbog Janc prevalili toliki put i dovukli ovamo totiko ljudi i strojcva, ali nita nijc rekao.
Jean-Pierre i Anatolij produ kroz dvori~te trgovcve kue i udu u -r.gradu.
- Nemoj sad zaplakati, djevojice - pruapCe Janc. Pravo je udo da to dijetc jo uvijck spava, pumisli Ellis. A
moda ne spava: moda sc probudila i pla~c, ali je nitku nc uje zbog buke hclikoptcra. Mu~da je onaj vujnik
nijc ~uo zato ~to je upravo u tom trcnutku jcdan hclikupter lctio ravno iznad njeguvc glave. Moida e osjctljivijc
u~i njezina uca uti zvukove koji su izmakli pozornosti nezaintcresirana tudinca. Moda...
Dvojica mukaraca izidu iz kue.
Stajali su trenutak u dvuritu, udubljcni u razgovor. Jean-Pierre odepa preko dvurita do drvenih ljestava kojc
su vodile na krov. Uspeo se na prvu prcku s oiglcdnim naporom, zatim ponovo siao. Nakon kratkc rasprave,
Rus se pone uspinjati ljestvama.
Ellis zaustavi dah.
Anatolij je doao do vrha ljcstava i zakoraio na krov. Kao i onaj vojnik prije njega, bacio jc poblcd na
zguvane pokrivae, pol;ledao naokolo po drugim krovovima i ponovo se zagledao u hrpu postcljinc pred
sobom. I on je nogom gurnuo Farin madrac. Zatim jc klcknuo.
Polako, njenim pokretom, povukao jc plahtu.
Jane krikne kad se ispod plahte pomulilo Chantalino ru~iasto lice.
Ako stvarno trae Jane, pomisli Ellis, uzet c Chantal, jer znaju da e se ona odmah prcdati kako bi bila sa
svojim djetetom.
271
Anatolij je nekoliko sekundi zurio u siuni zaveljaj
pred sobom.
- Oh, Boe, ja to ne mogu podnijeti, ja to ne mogu podnijeti - zajaue Jane.
Ellis je ju vrc stegne i rc~e:
- Priekaj, priekaj da vidimo to c uiniti.
Upinjao se da razazna izraz na djetetovu licu, ali udaljenost je bila prevelika.
Izgledalo je da Rus neto razmilja.
A onda je, ini se, naglo donio odluku.
Vratio je plahtu na mjestu, zaukao je oku djeteta, ustao i krenuo prema rubu krova.
Jane brizne u pla.

Odozgo, s krova, Anatolij je doviknuo ncto Jean-Pierreu, nijeno tresui glavom. Zatim se spustio ljestvama u
dvorite.
- Pitam se, zato je to uinio? - ree Ellis, mislei naglas. Nijeni pokret glavom jasno je pokazivao da je Rus
lagao Jean-Pierreu, da mu je rekao: "Na krovu nema nikoga." To je jedino moglo znaiti da bi Jcan-Pierre htiu
ponijeti dijcte sa sobom, a da Anatolij to ne eli. A to opet znai da Jean-Picrre eli nai Jane, ali da Rusa ona ne
zanima.
Ato ga onda zanima?
Odgovor na to pitanje bio jc oigledan. Njcga zanima ' Ellis.
- Mogao sam sve zajebati - ree Ellis, govurei sam scbi. Jean-Pierre je elio nai Jane i Chantal, ali Anatulij je
traio
' njega. Anatolij se htio osvetiti za jueranje ponienje, elio je sprijeiti Ellisa da se vrati na Zapad s ugovorom
koji su potpisali pobunjeniki zapovjednici i elio je izvesti Ellisa pred sud kako bi cijelom svijetu dokazao da
se ira afganistanske pobune krije CIA. To mi je trebalo jo juer pasti na pamet, pomisli Ellis gorko, ali ja sam
se prepustiu zadovoljstvu zbog uspjeno obavljenog posla i mislio sam samo na Jane. Osim toga, Anatolij nijc
mogaoznnri da sam ja ovdje, mogao sam biti u Dargu, ili Astani, ili u brdima s Masudom. Prema tome, on je
samo mogao nagadati da bih ja mugao biti u Bandi. Ali je malo nedostajalo da me uhvati. On oigledno
272
ima dobar instinkt. Anatolij je opasan prutivnik - bitka jo~ nije zavrena.
Jane je plakala. Ellis ju je gladio po kosi i umirivao je, promatrajui Jean-Pierrea i Anatolija kako se vraaju do
helikoptera koji su jo uvijek stajali na njivama s upaljcnim motorima.
Hind koji se spustio isprcd spilja ponovo uzleti i pojavi se iznad njihovih glava. Ellis se pitao to se dugodilo sa
sedmoricom ranjenih gerilaca: jesu li ih ispitivali ili povcli sa sobom kao zarobljenike, ili i jedno i drugo.
Sve se vrlo brzo zavrilo. Vojnici su istoali iz d~amije i ukrcali se u hip isto onako brzo kau to su iz njcga
iskuc`,ili kad su doli. Jean-Pierre i Anatolij uli su u jedan od hindova. Ru~ne letjelice uzlete jedna za drugom,
njiui se dok se nisu uspele vie od planinskog lanca, a zatim su poveale brzinu i letei u liniji, odlctjcle prema
jugu.
Znajui to je Jane na pameti, Ellis re~e:
- Priekaj jo~ samo malo, dok helikoptcri ne odu... ncmoj sad sve pokvariti.
Uplakana, Jane utke kimne glavum.
Seljani su polako povcli izlaziti iz d~mije, jo uvijek prestraeni. Pusljednji helikoptcr uzleti i poleti za ostalima
prema jubu. Jane se iskobclja iz vree za spavanjc, navue hlae, prebaci koulju preko glave i poleti nizbrdo,
skliui se, posrui i zakopavajui koulju u hodu. Ellis ju je promatrau, osjeajui da ga je ona nekako
odgurnula od sebe, svjestan da je taj osjcaj iracionalan, ali ga se svejedno nije mogao osloboditi. Odluio je da
nee krenuti odmah za njom. Bolje je da bude sama u trenutku kad dode do Chantal.
Jane zade iza muline kuc i ncstane mu iz vida. Ellis pogleda dolje u sclo. Ulice i dvurita su o~ivjcli. uo je
uzbudene povike seljana. Djeca su tr~ala naukolo, oponaajui helikoptcre, pucajui iz zamiljcnih puaka i
tjerajui kokoi u dvorita da ih podvrgnu ispitivanju. Veina odraslih, jo~ uvijek pod okom, pokunjcno su se
vraali svojim kuama.
Ellis se sjeti ranjenih gerilaca i jcdnorukog djeaka u peini. Odlui otii gore i pogledati to je s njima. Brzo se
273
obukao, sloio vreu za spavanje i uputio se stazom prcma peinama.
Sjetio se Allena Windermana, u sivom odijclu i prugastoj kravati, kako je nabadajui salatu u jednom restoranu
u Washingtonu upitao: "Kakvih izgleda imaju Rusi da uhvate naeg ovjeka?" I~rlo malih, odguvorio je Ellis.
Ako nisu u stanju uhvatiti Masuda, zato bi im polo zn rukom da uhvate jednog tajnog agenta kojr je tamo
doao da se sas~ane s Masudom? Sad jc znao odgovor na to pitanje: Zato to imaju Jcan-Pierrea.
- Proklct bio Jcan-Pierre - ree Ellis glasno.
Stigao je do istine ispred peina. Iz peine u kojoj je bila smjetena ambulanta nije se uo nikakav zvuk. Nadao
se da Rusi nisu povcli djeaka Musu, ako su odveli gerilce Mohammeda bi to te~ko pogodilo.
Uao je u peinu. Suncc je sad vc bilo visuku i jasno ih je mogao vidjeti. Svi su jo uvijek bili tu, le~ali su tihi i
nepomini.
- Je li sve u redu? - upita Ellis na dariju.
Nije bilo odgovora. Nitko se nije pomaknuo. - Oh, Boe - proape Ellis.
Kleknuo je pokraj najbli~eg gcrilca i dotaknuo bradato lice. ovjek je lc~ao u lokvi krvi. Hitac koji je dobio u
glavu bio je ispaljen iz najvee blizine.
Kreui se hitro, Ellis provjcri svakog od njih. Svi su bili mrtvi.
Djeak takoer.
274
15.

Jane je trala kroz selo obuzeta slijcpom panikom, gurajui ljudc ispred sebe, nalijeui na zidovc, spuli~ui se,
padajui, ponovo se di~ui, jecajuci, daui i jaW ui, sve u isti mah.
- Sigurno je iva i zdrava - govorila je sama sebi, ponavljajui to kao litaniju, ali su joj istodubno u blavi odjekivala pitanja: Znto se Chnntal nije probudiln? Sto joj je Anntolij uinio?Je li povrije:dena?
Posrui je uletjela u dvorite trgovevc kue i grabci po dvije preke odjednom, uspcla se na kruv. Pala jc na
koljena i svukla plahtu s malog madraca. Djcvujica jc leala zatvorenih oiju. Jane pomisli: Da li di~e'? Da li
dic2 A onda se djetetoveoi otvore,ona poglcda majku i nasmijci se-prvi put u svom kratkom ~ivotu.
Jane zgrabi dijete i estoko je stisne uza se, osjeajui se kao da e joj srce prepui od radosti. Chantal zaplae
zbog njezinog snanog stiska i Jane takoder brizne u pla, preplavljena osjeajima sree i olakanja to je
njczina djevojic;a jo uvijek iva, topla, to plae i to joj se po prvi put nasmijeila.
Nakon stanovitog vremcna, Jane se smiri, a Chantal, osjeiivi promjenu, prestane plakati. Jane ju jc nje~nu
njihala u naruju, tapui je po Icdima i ljubei meko, jo uvijek elavo tjeme. Kad se napokon pribrala, Jane se
sjcti da na svijetu postoje i drugi ljudi i pone sc pitati to se dogadalo u damiji i jesu li svi seljani ivi i zdravi.
S djcvojicom na rukama, ona side u dvorite i ugleda Faru.
275
Jane ju je na trenutak utkc gledala: ta tiha, plaha Fara, tako stidljiva i naivna... gdjc je samo nala hrabrusti i
prisutnosti duha, odaklc joj toliko smjclosti da sakrije Chantal ispud zguvanih pukrivaa, dok su samo nekoliku
metara dalje slijetali ruski helikopteri i praskale pukc i mitraljezi'?
- Ti si je spasila - ree Jane.
Fara je pogleda prestra~eno kao da ju je Jane zbog neveg optuila.
Jane prebaci Chantal na lijcvi bok i zagrli Faru dcsnom rukom, te jc privue k sebi.
- Ti si spasila moje dijete! - ree. - Hvala ti! Hvala ti! Fara na trenutak zasja od sree, a onda brizne u pla. Jane
je smirivala djevojku, tapui je po ledima kao to
je malo prije tapala Chantal. im se Fara malo umirila, Jane upita:
- to sc dogodilo u damiji'? to su vam uinili`? Je li netko ozlijeden?
- Da - zbunjeno udgovori Fara.
Jane se nasmijei: zaboravila je da Fari ne smije odjednom postaviti vie od jednog pitanja ako cli dubiti
pamctan odgovor.
- to je bilo kad su vas otjerali u d~amiju? - Pitali su gdje je Amerikanac?
- Koga su pitali'?
- Svakuga. Nitko nije znao. Doktor je mcne pitau gdje ste vi i dijete, a ja sam rekla da ne znam. Onda su odabrali
trojicu mukarac;a: prvo moga ujaka Shahazaia, zatim mulu i na kraju mulinog brata, Alishana Karima. Onda su
njih opet ispitivali, ali nita nisu doznali, jer oni nisu znali kamo je oti~ao Amerikanac. Onda su ih poeli tui.
- Jesu li teke ozlijeeni? - Samo pretueni.
- Pogledat u to je s njima. - Alishan ima slabo srce, zabrinuto pomisli Jane. - Gdje su oni sada?
- Jo uvijek u damiji.
- Dodi sa mnom. - Jane ode u kuu i Fara pode ra njom. U prednjoj sobi Jane nade svoju bolniarsku torbu na
staroj trgovakoj lezgi. Brzo ubaci u torbu neto tableta ni
276
troglicerina i izidu iz kue. Dok su ile prcma damiji, Jane upita Faru: - Jesu li tebe tukli'?
- Ne. Doktor je izgledao ljut, ali me nisu tukli.
Jane se pitala nije li Jcan-Pierrc bio lj ut zatu tu je slutio da je ona s Ellisom. Palo joj je na pamet da vjerujatno
cijelo selo zna da je ona provela no s Amerikanecm. Pitala se kako e seljani rcagirati. To bi za njih mogao biti
konani dukaz da je ona bludnica.
Ipak, znala je da se jo nce okrenuti prutiv nje, barem dok su tu ranjeni ljudi koje treba njegovati. Stigla je do
damije i ula u dvori~te. Abdullahova ena ju jc prva ugledala i pourila do nje, te je odvcla du svug mua koji
je leao na zemlji. Na prvi poglcd, on nije bio u tako loem stanju, a kaku je Jane bila zabrinuta zbug Alishanuva
bolesna srca, ona ostavi mulu, ne obazirui se na uvrijcdene prutcstc njeguve ene, i ode do Alishana koji jc
lcao malo datjc.
A,lishan je bio siv u licu, tc~ko je disau i jc;dnom sc rukum drao za grudi: ba kao to sc plaila, batine kuje jc
dubio izazvale su napad angine. Ona mu prui tablctu i revc:
- Pregrizi je, nemoj je progutati.
Zatim Jane preda Chantal Fari i brzo pregleda Alishana. Bio je pun modrica, ali nijedna kost mu nije bila
slomljena. - ime su vas tukli? - upitala ga jc.
- Kundacima - odgovori on promuklo.
Jane kimne glavom. Imao je sree: jedino ime su mu stvarno nakodili bio je stres, zbog njegova srca, ali ve se
polako oporavljao. Ona mu namae jodom pusjekotine i naredi mu da se ne mie i ostane tu leati jo~ jedan sat.
Zatim se vrati do Abdullaha. Medutim, kad ju je mula ugledao, srdito uzvikne i zamac rukom ncka mu ne
prilazi. Jane je znala da je bijesan na nju zato to je prvo otila k Alishanu jer jc smatrao da on, kao mula,

zasluuje prioritet. Jane mu se nije kanila ispriavati. Ona mu je ve ranije jednom objasnila kako se ona u
lijcenju ravna prcma hitnosti, a ne prema statusu. Zato se sad bez rije;i okrenula. Nije imalo nikakvog smisla
inzistirati da joj stara budala dopusti da ga pregleda. Ako ima snage vikati na nju, onda e ve preivjeti.
277
Ona ode do Shahazaia, starog borca isaranog oiljcima. Njega je ve preglcdala njeguva sestra Rabia, scuska
babic;a, koja mu je sad prala posjekotine. Rabijini lijckuvi od trava nisu bili ba sasvim antiseptiki, ali su
vjcrujatno vie kuristili nego tetili, pomisli Jane i zadovolji sc time da od starc;a zatrai da pukua micati
prstima na rukama i nogama. Sve je bilo u redu.
Imali smo sree, pomisli Jane. Samo su tri ~ovjeka pretrpjcli manje ozljcde. Hvala Bogu. Moda sc sad moemo
nadati da e nas Rusi neko vrijcme ostaviti na miru; muda sve dok prijelaz preko Khybera ne postane opet
pruhudan...
- Je li duktor Rus? - iznenada upita Rabia.
- Nije. - Prvi put Jane se upita to je zapravo Jcan-Picrre imao na umu. Da me je naao, pomisli, to bi mi rekao?
- Ne, Rabia, on nije Rus, ali je izgleda prcao na njihovu stranu.
- Znai da je izdajica.
- Da, pretpostavljam da sc tako moe rei. - Pitala se to se to vrzma starici po glavi.
- Moe li se kranka razvesti od mua zbog toga to je izdajica?
U Evropi se moe razvesti i za mnogo manje od toga, pomisli Jane i odgovuri:
- Da.
- Jesi li se zato sad udala za Amerikanca?
Jane shvati Rabijin nain razmiljanja. Nu pruvcdena s Ellisom doista je putvrdila Abdullahovu optubu da je
una zapadnjaka kurva. Stara Rabia, koja jc uvijek bila na njezinoj strani, oigledno kani pobijati tu optubu
tvrdnjum da se Jane naprasno razvela od izdajice - u skladu s W dnim kranskim zakonima o kojima
pravovjerni nita ne znaju - te da je sad udata za Ellisa. Neka bude tako, pomisli Jane.
- Da - odgovori - zato sam se udala za Amcrikanc;a. Rabia zadovoljno kimne glavom.
Zapravo, Jane se osjeala kao da mulina optuba ipak nije posve neopravdana. Ona je doista nepristojno brzo
prela iz kreveta jednog mukarc;a u krevet drul;oga. Pustidjela se, ali se on~!a bszo prenula: nikad dosad nije
doputala
278
da joj pona~anje odreduju ovckivanja drugih Ijudi. Ncka misle to hoe, rekla je samoj sebi.
to se nje osobno tie, nije se smatrala udatum za Ellisa. A da li se osjeam razvedenom od Jcan-Picrrca'1
upitala se. Odgovor na to pitanje glasio jc: nc. Ilmk, osjcata je da prcma njemu nema vie nikakve obaveze.
Nakon onuga tu je u~inio, pomislila je, doista mu vie nita ne dugujcm. inilu joj se da bi zbog toga trebala
osjetiti ulakanje, mcdutim, osjcala je samo tugu.
Jane sc trgne iz razmiljanja. Kod ulaza u damiju dolo je do nekog komeanja i ona sc okrenc da vidi to se
dogada. Ugledala je Ellisa kako ulazi, nosei ncto na rukama. Kad je doao blie, vidjela je da mu je lice
skamenjcno od srdbe i sjeti se kako je jcdnom ranije vidjela Ellisa u takvom stanju: kad je neki bezobzirni
taksist naglo skrenuu i sru~io jednug mladia na motoru. Mladi je zadubio prilic`,no tcke ozljede. Ellis i Jane
su bili svjcdoci nezgude i pozvali su hitnu pumo, tada ona jo nita nije znala o medicini, a Ellis je sve vrijeme
srdito ponavljao: "Tako nepotrebno, to je bilo tako nepotrebno."
Jane razazna oblik onoga to je Ellis nusio u naruju: to je bilo neko dijete, a po njegovu izrazu bilo joj je jasnu
da je dijete mrtvo. Prva reakcija, zbug kuje ju je kasnijc bilo stid, bila je: Hvala Bob~u, to nije mojc dijete, a
zatim, kad jc buljc pugledala, vidje da je to upravu ono dijete za kujc joj sc katkad inilo kao da je njezino Musa, jcdnuruki djcak kujem je spasila ivot. Obuzco ju je straan usjcaj razuaranja i gubitka, osjeaj kakav
bi joj se javio kad bi neki pacijcnt umro, nakon to bi se Jean-Pierre i ona dugo borili za njcgov ivot. Samo ~to
je ovaj gubitak bi osobito bolan, jcr je Musa tako hrabro podnosio gubitak ruke i njegov je otac bio toliko
ponosan na njega. Zato ba on? pomisli Jane i oi juj se ispune suzama. Zato ba on?
Seljani su se okupili oko Ellisa, ali je on gledao u nju.
- Svi su mrtvi - ree Ellis na dariju kako bi ga svi razumjeli. Nekoliko ena pone glasno plakati.
- Kako? - upita Jane.
- Rusi su ih ustrijelili, sve do jednoga.
279
- Oh, Boe. -Jo prije nckoliko sati, protekle vecri, rckla je: Nijedan od njih nee umrijeti, mislei, dakako, na
njihove rane, predvidajui da e se svi oporaviti, netko bre, netko sporije, te da e se uz njezinu njegu svima
vratiti snaga i zdravlje. A sad su svi mrtvi. - Ali zato su ubili djcvaka'? uzvikne.
- Mislim da ih je razljutio. Jane se zbunjeno namr~ti.
Ellis malo pomakne mrtvog djevaka, tako da sc ukar.~tla Musina ruka. Mali su prsti bili vnto obavijeni uko
drke noa koji mu je poklonio otac. Na otrici jc bilo krvi.

Odjednom zauju straan vrisak i Halima sc progura kroz okupljenu gomilu. Ona uzme tijclo svoga sina iz
Ellisova naruja i srui se na zemlju s mrtvim djetetom na rukama, zazivajui njegovo ime. ene se skupc oko
nje. Jane se okrene.
Klmnuvi Fari da je slijedi, Jane izide iz damije i pulako krene prema svojoj kui. Ju prijc nckuliko minuta
mislila je kako je sve sretno prolo. A sad su sedmorica odraslih mukaraca i djeW k bili mrtvi. Nijc vic imala
suza, odvie je danas plakala: samo je osjeala kako jc hvata slabost od tuge i bola.
Ula je u kuu i sjcla da nahrani Chantal.
- Kako si ti strpljiva, mala moja - rekla joj je, dok ju je namjetala na prsima.
Minutu-dvije kasnije ude Ellis. Nagne se nad nju i poljubi je.
- Izgleda kao da si ljuta na mene. Jane shvati da se doista ljuti.
- Mukarci su stvarno prokleti - ree ogoreno. - Taj je djeak oigledno pokuao napasti naoru~nc ruske
vojnike. Tko ga je nauio da bude tako nerazuman'? Tko mu je ulio u glavu da je njcgova glavna uloga u ivotu
ubijati Ruse'? Kad se bacio na vojnika s knlanjikovom, tko mu je u tumc bio uzorom? Sigurno ne njegova
majka. Oponaao je oca. Mohammed je kriv za njegovu smrt, Mohammed i ti.
Ellis je zapanjeno pogleda. - Zato ja?
280
Jane je znala da jc prcvic otra prcma njcmu, ali se nije mogla zaustaviti.
- Rusi su pretukli Abdullaha, Alishana i Shahazaia kako bi ih natjerali da im kau gdjc si ti - re~c. - Oni su traili
tebe. Zbog tebe su doli ovamo.
- Ja to znam. Zar je zato moja krivica sto su ustrijclili djeaka?
- Do svega je toga dolo zato to si ti ovdje, kamo ne spada.
- Moda. Uostalom, rnj sc problem lako moc rijeiti. Moja prisutnost izaziva nasilje i krvoprolic, kako si mi ti
to upravo objasnila. Ako ostanem ovdje, ncu sc samu izloiti opasnosti da me uhvatc, jer jutros sam
jednostavno imao sree, nego e se ujedno raspasti i cijcli muj krhki maii plan o ujedinjenju ovih plemena u
borbi protiv zajednikog neprijatelja. Dapae, u pitanju je jo ncto gorc ud toga. Rusi bi me izveli pred sud i
tom bi sudenju dali najvci mogui publicitet: "Gledajte kako CIA pokuava cksploatirati unutranje probleme
jedne nerazvijene zcmlje." lli ncto tome slino.
- Tko bi rekao da si ti tako vana linost. - udno je bilo misliti kako ovo to se dogodilu uvdje u Dulini pct
lavova, medu ovom malom skupinom Ijudi, moe imati taku zama~ne posljedice svjclskih razmjera. - Medutim,
ne moc ulii. Put preko prijcvuja Khyber je blukiran.
- Postoji jo jedan put: Stara maslaca.
- Oh, Ellise... to je strano te;ka ruta... i opasna. - Zamislila ga je kako se uspinje tim strmim stazama, borei se
s ledenim vjetrovima. Mogao bi se izgubiti i smrznuti u snijegu, ili postati rtvom razbojnika. - Molim te, nemoj
ii tim putem.
- Ako ne budem imao drugog izbora, morat u.
Znai opet e ga izgubiti, opet e ostati sama. Ta ju je pomisao duboko rastuila. Izncnadila se. Napukun,
provcla je s njim samo jednu no. to je oekivala'? Nijc bila sasvim sigurna. U svakom sluaju, ne~to vie od
ovako naglog rastanka.
- Nisam mislila da u te tako brzo opet izgubiti - ree. Zatim premjesli Chantal na drugu dojku.
281
Ellis klekne pred nju i uhvati je za ruku.
- Ti nisi jo o svemu dobro razmislila - rce. - Misli na Jean-Pierrea. Zar ne zna da on eli da mu se vrati?
Jane razmisli o tome. Ellis jc u pravu, zakljui. Jcan-Pierre se sigurno osjea ponienim i na neki na~in ukopljenim: jedino to bi mu sad moElo zalijcc`.iti rane bio bi njezin povratak, spoznaja da je ponovo ima u svom
krcvetu i u svojoj vlasti.
- to misli, to bi W inio sa mnom? - upita.
- Vjerojatno e htjeti da ti i Chantal odcte ivjeti u neki rudarski grad u Sibiru, a on e i delje pijunirati po
Evropi i dolaziti svake dvijc-tri godine da s vama provcde dopust izmedu dva zadatka.
- to mi moe ako ja to odbijem'? - Moe te prisiliti. lli ubiti.
Jane se sjeti kako ju je Jean-Picrre tukao i osjeti muninu.
- Misli da e mu Rusi pomoi da me nade? - upita. - Hoe.
- Ali zato`? to je njih briga za mcne?
- Prije svega, oni su mu to duni uiniti. Drugo, smatraju da e uz tebe biti sretan i zadovoljan. I trcc, ti previe
toga zna. Intimno poznaje Jean-Picrrca i vidjcla si Anatolija, prema tome, ako te puste da se vrati u Evropu,
moEla bi dati dobar opis njih obojice za kompjutorsku arhivu CIA-e.
Znai, nasilje e se nastaviti, pomisli Jane; Rusi e nastaviti s racijama po selima, ispitivat e, tui i muiti ljude,
kako bi saznali gdje se ona skriva.

- Ruski oficir... on se zove Anatolij. On je vidio Chantal. - Sjetivi se onih nekoliko stranih trenutaka, Jane
vre privine djetece uza se. - Mislila sam da e je uzeti. Zar on ne shvaa da bih se ja odmah predala, im bih
saznala da je dijete kod njih?
Ellis kimne glavom.
- I mene je to zaudilo u ptvi mah. Medutim, ja sam im sada vaniji od tebe i zato mislim da je zakljW io kako
tebe moe uhvatiti kasnije, a meduvremenu mu moe biti od koristi.
282
- Kako to misli? Kakve koristi moe on imati ud mene? - Mo~e mene usporiti.
- Tako to u tc primorati da ostane uvdjc? - I~(e, tako to e poi sa mnom.
im je Ellis to rckao, Jane shvati da jc un u pravu i teak, sudbinski predosjeaj spusti se na nju poput
mrtvavkug pukrova. Morat e poi s njim, ona i njezino dijete; to jc jcdino rjeenje. Pa ako nam je sudeno da
umremo, umrijct cmo, fatalistiki zakljui. Neka bude to bude.
- Pretpostavljam da imam vie ansc pobjei s tobom odavde, ncgo to bih imala bjeei sama iz Sibira - ree.
Ellis kimne glavom.
- Otprilike, tako nekako.
- Odmah u pocti pakirati - rcc Jane. Nije bilo vrcmena za gubljenje. - Najbolje e biti da krcnemo sutra u
zoru. Ellis zatrcse glavom.
- Hou da krencmo za jedan sat.
Jane spopadne panika. Bila je spremna otii odavde, naravno, ali ne ovako iznenada i sad joj se vinilo da jcdnostavno nema vremena misliri. Pocla je juriti pu kui, bacajui u torbe bez reda odje;u, hranu i lijekove, pla~ei
se da e zaboraviti ncto bitno, ali odve obuzcta panikum da bi zastala i razmislila.
Ellis je shvatio to se s njom zbiva i zaustavio ju je. Uhvatio ju je za ramena, puljubio u elo i smircnim glasom
upitao:
- Reci mi ne~to. Da li moda zna koja je najvis'e planina u Velikoj Britaniji?
Jane ga pogleda kao da je poludio.
- Ben Nevis - odgovori. - U kotskoj. - Koliko je visoka?
- Preku tisuu dvjesta metara.
- Neki od prijevoja preko kojih emo morati prijei visoki su oko pet tisua mctara, znai c~iri pma vii od na
jvie planine u Velikoj Britaniji. Iako trebamo prijei samo dvjesta etrdeset kilometara, neemo taj put moi
prevaliti za manje
283
od dva tjcdna. Prema tome stani, razmisli, planiraj to treba ponijet. Ako se ne uspijc~ spakirati za jedan sat,
~to moemo... bolje da kasnimo, ncgo da odcmo bcz antibiotika.
Jane
kimne
glavom,
duboko
udahne
i
poW
e
iz
poetka.
Imala
je
dvije
torbe
kojc
su
zapravo
bile
bisagc,
ali
su
se
mol;le
nositi
i
kao
naprtnjave.
U
jcdnu
je
stavifa
odjcu:
pelene
za
Chantal,
rczervno
donje
rublje
za
sve
njih,
Ellisovu
skijaku
jaknu
ispunjenu
pcrjem
i
ki~nu
kabanicu
s
krznenom
podstavom
koju
je
ona
donijcla
iz
Pariza.
Drubu
je
torbu
upotrijebila
J.a
lijekove
i
hranu,
cljeznu
rczcrvu
za
sluaj
nude.
Naravno,
nije
vie
imala
Kendnl
Mint
Cake,
ali
je
uspjela
pronai
odgovarajui
nadomjestak:
kola~
ud
sucnih
dudinja
i
oraha,
gotovo
neprobavljiv,
ali
nabijen
kon
centriranom
energijom.
Imali
su
takoder
dovoljno
rie
i
vcliki
komad
tvrdog
sira.
Jedina
uspomcna
koju
je
odavdc
ponijela
bile
su
polaroid
fotografije
scljana.
Ponijcli
su
takodcr
vrce
za
spavanje,
jednu
tavu
i
Ellisovu
vojnivku
torbu,
u
kojoj
je
bilo
neto
eksploziva
i
oprema
za
miniranjc,
to
im
je
bilo
jedino
oruje.
Ellis
je
svu
prt(ja~u
privczao
na
tcda
Maggie,
njihove stare, tvrdo~lave kobile.
Njihov uurbani opro.taj od scljana nijc proao bezsuza. Zahara, stara Rabia pa ak i Mohammcdova cna,
Halima, plaui su brlile Jane. Jedino je Abdullah, prosavi mimo neposredno prije nihova odlaska, pljunuo na
zcmlju i utjcrao svoju obitelj kui, ali jc njegova cna nekoliko sekundi kasnije dotrala natrag, uplaena ali
odluna, i tutnula Jane u ruku poklon za Chantal: jednostavnu krpenu lutku s minijaturnim alom i koprenom.
Jane zagrli i poljubi Faru koja je ncutjeno plakala. Djevojica je navrila trinacst godina: uskuro e dubiti mua
kojeg e moi oboavati. Za godinu dana, najvic dvije, udat e se i prescliti u kuu muevih roditelja. Rudit c
osmoro ili desetoro djcce, od kojih e najvjcrojatnije polovina umrijcti prije nego to navr~c pet gudina. N
jczinc e se keri puudavati i otii od kue. Ne;ki c od njczinih sinova poginuti u borbama prije nego to

durastu do enidbc, a oni kuji preive, oenit e se i dovesti ene u kuu. S vremcnom, kad se obiteljska
zajednica povca i postane prcvclika, ncki od sinova i unuka
284
c otii i zasnovati vlastite obitcljskc zadru3c. A kad ostari, Fara e pustati scoska babica poput svoje bakc, stare
Rabije. Nadam se da e zapamtiti neto od unoga tu sam jc ja naucila, pomisli Jane.
Alishan i Shahazai su zagrlili Ellisa i zatim su krcnuli, praeni povicima:
- Bog neka vas prali!
Djeca su ih ispratila do rijene okuke. Jane je tu zastala na trenutak i pogledala jo~ jednum malu skupinu kua
buje zemlje kuja je godinu dana bila njezinim domom. Znala jc da se nikad vi~e nce vratiti ovamo, ali ako
poiivi, sigurno e svojim unW iima priati prie o sclu Banda.
Krenuli su ustrim korakom uz rijeku. Jane se zatekne kako oslukuje pokuavajui razaznati ujc li sc odnckud
zvuk helikoptera. Koliko e vrcmena trebati Rusima da zaponu hajku? Hoe li poslati samo nekuliko
hclikoptcra koji e manje-vie nasumice tragati za njima ili e rtvovati neto vremcna da organiziraju temcljitu
putragu? Janc nije znala emu bi se od toga dvojc trcbala nadati.
Trebalo im je manje od sata da stignu do Dasht-i- Rewata, "Ravnice s tvrdavom", Ijupkog scla uz sjevernu obalu
rijeke.
Ovdje je kolski put - uski, izlokani put koji jc va~iu kao cesta u Dolini pet lavova - prestajao i sva zaprcna
vozila koja su bila dovoljno vrsta da izdre neravnu cestu morala su se ovdje zaustaviti, tako da je u sclu bila
razvijena trgovina konjima. Tvrdava kuja se spominje u nazivu scla, nalazila se u pokrajnoj dolini i sad je sluila
gerilcima kao zatvor za zarobljene vladine vojnike, ponckog Rusa i povremcno, za nekog lopova. Jane je
jcdnom bila u toj tvrdavi da odncse lijekove za nekog jadnog nomada iz zapadnc pustinje kojega su silom
unovaili u vladinu vojsku i koji jc, obuljcvi u hladnom Kabulu od upale plua, dezertirao. On je u tvrdavi
prolazio pcriod "preodgajanja" prijc nego ~to mu bude doputeno da se prikljui gerilcima.
Bilo je podne, ali nisu se htjcli zaustavljati zbog rueka. Htjeli su prije noi stii do Saniza, mjesta na kraju
Doline, udaljenog esnaest kilometara i premda tu ne bi bila velika
285
udaljenost na ravnom tercnu, u uvjetima koji su njih oekivali, to bi moglu potrajati satima.
Posljednji dio ccste krivudao je medu scoskim kuama na sjevernuj ubali. Juna je obala bila strma stijena,
visuka oko ~ezdeset metara. Ellis je vodio konja, a Jane jc nosila Chantal u povezu koji je smislila kako bi je
mogla dojiti u hodu. Selo je zavravalo kod vodenice blizu ulaza u postranu dolinu Riwat, u kojoj se nalazio
zatvor. Kad su proli vodenicu, nisu vi~e mogli brzo hudati. Slaza sC pucla uspinjati, prvo postupno, a zatim
pod otrijim kutom. Polako su se uspinjali pod vrclim podnevnim suncem. Janc jc pukrila glavu smedim
pokrivaem zvanim pn~rcr, ubavcznim dijelom opreme svih putnika. Chantal je bila zaticna od sunc:a
povezom. Ellis je na glavi imao chitrnti. kapu kuju mu je poklonio Mohammed.
Kad su stigli na vrh prijevoja, Jane sa zadovoljstvom ustanovi da se uupe nije zadihala. Jo nikad u ~ivotu nije
bila u ovako sjajnoj kondiciji - i vjcrojatno to vie nikad nce biti. Eilis je, za razliku od nje, dahtao i znojio se.
On je bio u prilino dobroj kondiciji, ali nije bio navikao na dugotrajno pjeaenjc po ovakvim stazama kao to
je bila ova. injcnic:a da je izdrljivija od njega, ispunila je Jane osjcajcm samozadovuljstva, svc dok se nijc
sjctila da jc on prije samo devet dana le~ao nepokretan zbog dvijc rane od mctaka.
S druge strane prijevoja, staza je vodila preko planinske kose, visoko iznad Doline pet lavova. Zaudo, ovdje je
rijeka tekla vrlo sporo. Na mjestima gdjc je bila duboka i mirna, imala je blistavu zclenu boju, poput smaragda
koje su ovdanji stanovnici nalazili posvud oko Dasht-i-Riwata i nosili ih u Pakistan na prodaju. Jane je
prctrpjela strah kad su njezine preosjetljive ui uhvatile zvuk neke dalcke letjelice: na ovom dijclu staze nije bilo
nikakvog zakluna i u napadu panike, ona je osjctila ncodoljivu clju da se baci sa stijene u rije;ku, s visine od
preku trideset metara. Mcdutim, to su bili samo mlanjaci, a oni su Ictjeli odve visoko da bi ih mogli zapaziti.
Ipak, Jane je otada stalno poglcdom pretraivala teren, traei stabla, grmlje ili udubljenja u zemlji gdje bi sc
mogli sakriti. Glas ncastivog u njoj aptao
286
joj je: Nemorct nastaviti pcrt, n:ogla hi sc vratiti, predrrti Rcrsinut i biti sn svojim moieni, ali tu jc nckaku
ir.glcdalo kau puko akademsko pitanje, ista tcurija.
Sta-r_a se jo uvijek uspinjala, ali ncstu blaic, tako da su mogii prili~no brzo napredovati. Svakih kilumctar i pul
iti dva zadr~ao bi ih prijclaz preko neke od prituka glavnc rijeke koje su tekle kroz postrane doline. Staza bi se
spustila do musta od brvana ili gaza i Ellis bi morao vui Magbic u vudu, duk bi je Jane odostrag podsticala
vikom i bacanjem kamenja.
Cijelum duiinom jcdnog planinskog klanca, visoko iznad rijcke, tekao je kanal za navodnjavanje. Svrha mu je
oigledno bila proirenje obradivih povrina, Jane se pitala koliko je vremena prolo otkako je Dolina imala
dovuljno vremena i Ijudi i mira da se posvcti jednom tako vclikum gradevinskom projektu. Moda i vi~e od
stotinu godina, zaklj ui.

Klanac se suzio, a rijeka ispud njih bila jc puna granitnih blukova. Stijcnc od vapnenca bile su na mnugu mjcsta
izlukane u vee ili manje peine: Jane ih zapazi kau mugua skrovita. Krajolik je postao surov i sumoran, a niz
Dulinu je zapuhao hladan vjetar, pod ijim jc naletima Jane zadrhtala od zime, unatu jakom suncu. Kamcnjar i
strmc stijcnc predslavljali su idcalan teren za ptice: posvud uku njih lctjcla su jata azijskih svraka.
Napokun iziQu iz klanca ponuvo na ravnicu. Dalcko prema istuku Jane razazna lanac visokih brda, a iznad njih
snjene planine Nuristana. Oh, Bo~e, tamo mi idcmo, pomisli i srce joj se stisne od straha.
Usred ravnice stajala je mala skupina kua koja je prilino jadno izgledala.
- Pretpostavljam da smo stigli - ree Ellis. - Dobro dola u Saniz.
Krenuli su prcma mjcstu traici pogledum damiju ili neku od kamenih kuliba za putnike. Kad su duli do prve
kue, netko izide iz nje i Jane prepozna naoitu pojavu Mohammeda. Bio je isto tako iznenadcn kao i ona.
Medutim, kod nje je osjeaj uasa brzo smijenio iznenadcnjc, jcr je shvatila da e mu morati rei za smrt
njcgova sina.
287
Ellis joj je dao vremcna da se pribcrc obrativi se Mohammcdu na dariju:
- Odaklc ti ovdje?
- Masud je ovdje - odgovori Mohammcd. Jane zakljui da je ovo jedno od pobunjcnikih skrovista. Mohammed
nastavi: - Odaklc vi ovdje?
- Idemo u Pakistan.
- Ovim putcm'~ - Mohammcdovo se lice nablo uozbilji. to se dogudilo?
Jane je znala da mu ona to mora rei, jer ga puznaje due od Ellisa.
-Donosimo loevijcsti, prijatelju. Rusi su dusli u Bandu. Ubili su sedmoricu mukaraca... i jedno dijctc... Odmah je naslutio to mu ona pokuava rci i izraz boli na njegovu licu bio je toliko ganutljiv da sc Jane gotovo
rasplakala. - To dijete... to je bio Musa - zavri.
Snagom volje, Mohammed sc uspio svladati. - Kako je umro moj sin?
- Ellis ga je naao - rec Jane.
S mukom traei rijei na dariju, Ellis mu odguvori: - Umro je... s noem u ruci, krv na nou. Mohammcdove se
oi raire.
- Sve mi recite.
Shvaa j ui da Ellis ne zna kako bi to rckao na darij u, Jane ponovo preuzmc rije.
- Rusi su doli u zoru - zapone. - Traili su Ellisa i mene. Mi smo bili u planini, tako da nas nisu uspjcli nai.
Pretukli su Alishana, Shahazaija i Abdullaha, ali ih nisu ubili. Onda su nali peine. Sedmorica ranjcnih
mudahedina leali su u ambulanti, a Musa je ostao s njima kako bi mogao otrati u selo po mene, ukoliko njima
budc luije u toku noi. Ked su Rusi otili, Ellis je obiao pcine. Svi su bili mrtvi, ranjenici i M usa...
- Kako? - prekine je Muhammcd. - Kaku su ga ubili? Jane pogleda Ellisa. Ellis rce:
- Kalanjikov - upotrijcbivsi rije koju nije trcbalu prevoditi. Pritom je rukum pokazao na srce, da pokac gdje
je djeaka pogodio metak.
288
Jane nadoda:
- On je izgleda pokuao braniti ranjenike jer je bilo krvi na otrici njegova noa.
Mohammed se ponosno uspravi, iako su mu oi bile pune
suza. - Napao ih je, odrasle mukarce naoru~ane pukama,
napao ih je svojim noem! Noem koji mu je dao njcgov otac! Jednoruki djeak je sada sigurno u raju s
ratnicima. Umrijeti u svetom ratu najvea jc mogua ast za jednog
muslimana, sjeti se Janc. Mali Musa e za ovc ljudcvjcrojatno postati ne~to kao svetac. Bilo joj je drago to
Mohammui ima barem tu utjchu, ali nije se mogla suzdrtati da ciniki ne pomisli: Na taj nain ratoborni
mukarci umiruju savjcst prianjem o slavi.
Ellis ozbiljno, bez rijei zagrli Mohammcda.
Jane se odjednom sjeti svojih fotografija. Imala je nekoliko Musinih slika. Afganistanci obo~avaju fotografijc i
Mohammed e biti sretan da ima sliku svug sina. Otvurila je jednu od torbi na Maggicnim ledima i kopajui
medu lijekovima, pronala kartonsku kutiju s polaroidnim snimkama. Nala je Musinu sliku, izvadila je i ponovu
zatvorila torbu. Zatim je pruila fotografiju Muhammcdu.
Jo nikad nije vidjela nckog afganistanskog mukarc;a tako duboko dirnuta. Nije mogao govoriti. Na trenutak je
izgledalo kao da e briznuti u pla. Okrenuo se, pokuavajui se svladati. Kad se ponovo okrenuo prema njima,
lice mu je bilo pribrano, premda mokro od suza.
- Podite za mnom - pozvao ih je.
Odveo
ih
je
kroz
malo
selo
do
obale
rijeke,
gdje
je
skupina
od
dvadesetak
gerilskih
boraca
uala
oko
vatre.
'
Mohammed
je
otiao
do
njih
i
bcz
ikakva
uvoda
poco
im
, priati o Musinoj smrti, plaui i ivo gestikulirajui.

Jane se okrene ustranu. Vidjela je ve previe tuge. Zabrinuto se osvrtala. Gdje e se sakriti ako Rusi dodu?
pitala se. Uokolo nije bilo niega, samo polja, rijeka i
I
nekoliko
koliba.
No,
Masud
je
izgleda
smatrao
da
je
ovdje
siguran.
Moda
je
selo
bilo
odve
maleno
da
bi
privuklo
, panju vojske.
289
Nije vie imala energije da sc i daljc brinc. Sjcla je na zemlju i oslonila se lcdima o stablo, sretna to mo~c malo
odmoriti nogc, te je poela hraniti Chantel. Ellis jc privezao Ma~;ie i skinuo joj torbe s lcda, te je kubila poecla
pasti bu jnu zelenu travu pokraj rijeke. Kakav dugi dan, pomisli Jane, i kakav straan dan. A noas sam tako
malo spavala. Ona se potajno nasmijei, sjetivi se prutekle noi.
Ellis je izvukao Jean-Pierrcove kartc i sjco pokraj Jane da ih proui u sve slabijem svjctlu rane vecri. Jane
poglcda preko njegova ramena. Ruta kuju su sebi racrtali nastavljala se uz Dolinu do sela Comara, Edjc e
skrcnuti prcma jugoistuku, u jednu od postranih dulina koje vode du Nuristana. Ta se dolina tekoder zvala
Comar, a tako se zvao i prvi visuki prijevuj s kojim e se susresti.
- etiri tisue petsto ezdeset mctara - ree Ellis, pokazujui na prijevoj. - Tu e poeti biti hladno.
Jane zadrhti.
Kad se Chantal zasitila, Jane joj stavi svje~u pclenu i opere u rijeci onu koju joj je skinula. Kad se vratila, na~la
je Ellisa udubljenog u razgovor s Masudom. Ona une pokraj njih.
- Ispravno ste odluili - govorio jc Masud. - Morate to prije otii iz Afganistana, s na~im ugovorom u d~epu.
Ako vas Rusi uhvate, sve je irbubljcno.
Ellis kimne glavom u znak slabanja. Jane pomisli: Jo nikad nisam vidjela Ellisa ovakvog: on se prema Masudu
odnosi s iskrenim potovanjem.
Masud nastavi:
- Medutim, ovo je izuzetno teak put. Velik dio puta nalazi se iznad granic;a leda. Na nekim mjcstima, stazu je
teko odrediti ispod snijega, a aku se tamo izgubite, umrijet ete.
Jane se pitala kamo sve to vodi. inilu joj se luim znakom ~to se Masud obraa isktjuivo Ellisu, a nc njoj.
- Ja vam mugu pomoi - nastavi Masud. - Ali slino kao i vi, i ja traim neto rauzvrat.
- Nastavite - ree Ellis.
290
- Dat u vam Mohammeda ra vodia, da vas provcdc kroz Nuristan do Pakistana.
Kad je to ula Jane, srce joj poskovi u grudima ud radosti. Mohammed e poi s njima kao vodi! To bi znatno
povealo njihove anse.
- A ~to bi trebao biti moj dio pogodbc? - upita Ellis.
Da
podete
sami.
Doktorova
~ena
i
dijcte
ostaju
ovdje,
Jane
se
srce
stezalo
od
tuge,
ali
joj
je
bilo
potpuno
jasno
da
e
morati
na
to
pristati.
Bila
bi
prava
ludost
poku~ati
se
probiti
bez
vodia,
vjerojatno
bi
oboje
stradali.
Ovako
barem
moe Ellisu spasiti ivot.
- Mora pristati na to - rckla mu je. Ellis joj se nasmijei i poglula Masuda. - To ne dolazi u obzir - ree.
Masud ustane, vidljivo uvrijeden i ode do gerilac;a oko vatre.
- Oh, Ellise, je li to bilo pamctno? - upita Janc.
- Nije - ree on. Zatim je uzme za ruku. - Ali nc namjeravam te ponovo izgubiti.
Ona mu stisne ruku. ' - Ja... nisam ti nita obeala.
- Znam - odgovori on. - Kad se vra timo u civili;cacij u, imat e punu slobodu da postupi kako god ~eli.
Moc nastaviti ivjeti sa Jean-Pierreom, ako to ~cli i ako ga uspije pronai. Ja u se zadovoljiti s idua dva
tjcdna, ako je to sve to mogu dobiti. Uostalom, moda ni ti, ni ja neemo poivjeti tako dugo.
To je bila istina. emu se sad muiti mislima o budunosti, kad je vjerujatno neemo du~ivje;ti'?
Masud se vrati do nih. Ponovo je bio nasmijc~cn.
-Ja nisam dobar trgovac - ree. - Ipak ete dobiti Mohammeda.
291
16.
Uzletjcli su pola sata prijc zore. Jcdan po jcdan, helikopteri su se dizali s betonske piste i ne;stajali u noi, iza
granice dometa aerodromskih reektora. Hind, u kojem su bili Jcan-Pierre i Anatolij, s mukom se odlijepi od
zemlje poput kakve nezgrapne ptice i pridrui se konvoju. Ubrzo su svjctla zrane baze nestala s vidika, a JeanPicrre i Anatolij su ponuvo letjeli preko planinskih vrhova prcma Dolini pct lavuva.
Anatolij je napravio pravo udo. U manjc ud dvadc;set etirisata pokrenuo jevjerojatno najveu opcraciju u
puvijcsti afganistanskog rata i za sebe izborio ulogu glavnog zapovjednika.
Vei dio jueranjeg dana proveo je u tclefonskim razgovorima s Moskvom. Morao je pokrenuti tromu
birokraciju sovjetske armije objanjavajui, prvo svojim pretpostavljenima u KGB-u, a potom cijclom nizu

vojnih glaveina, koliko je vano da uhvate Ellisa Thalera. Jean-Pierre ga je sluao i premda nije razumio ni
rijei, divio se savrenoj mjeavini autoriteta, smirenosti i upornosti u tonu A.natolijeva glasa.
Slubeno odobrenje dobiveno je kasnu poslije pudne i Anatolij se tada naao pred zadatkum da ga provede u
praksu. U nastojanju da dobije potreban broj hclikoptera, Anatolij je preklinjao, pozivao se na stare dugove i
razbacivao se obeanjima i prijetnjama od Jalalabada do Moskve. Kad je jedan general u Kabulu odbio dati
svoje letjelice bez pismene naredbe, Anatolij je nazvao KGB u Moskvu i nagovorio jednog svog starog prijatelja
da zaviri u generaluv osobni
292
dosje, a zatim je nazvao generala i zaprijetiu mu da c prcsjci vezu preko kojc iz Njemake dobavlja djcju
purnografiju.
Sovjeti su u Afganistanu imali ukupno est stotina helikoptera: do tri sata ujutru, pet stotina Ictjelica bilo jc na
pisti u Bagramu, pod Anatolijcvom komandum.
Jean-Picrre i Anatolij pruvcli su zadnji sat prije polijetanja nagnuti nad kartc, odluujui prccizno za svaki
helikopter kamo treba poi i izdajui odgovarajuc narcdbe oficirima. Sve su narcdbe bile vrlo prccizne,
zahvaljujui Anatolijevoj opsesivnoj brizi za detalje i Jcan-Picrrcovu odlinom poznavanju terena.
Iako Ellis i Jane juer nisu bili u sclu, kad su Jcan-Pierre i Anatolij doli tamo da ih trac, ipak jc bilo gotovo
sigurno da su uli za raciju i da se sada skrivaju. Vie sigurno nisu u Bandi. Moda ~ive u damiji u nekom
drugom sclu, putnici u prolazu obino bi prcspavali u diamiji, ili su zakljuili da sela nisusigurna i usclili u jednu
od kamcnih koliba, namijenjenih za sklonite putnicima, kojih je bilo posvucla. Mogli su se nalaziti bilo gdje u
Dolini pet lavova ili pak u nekoj od brojnih malih postranih dolina.
Anatulij je uzeo u obzir sve mogunosti.
Helikopteri e sletjeti u svako sclo u Dulini i uz svaku utvrdu u postranim dolinama. Piloti e nadlijctati svc
puteve i staze. Vojnici, kojih je bilo vie od tisuu, dobili su naredbe da pretrae svaku zgradu, te da zavire
ispod veih stabala i u svaku peinu. Anatolij je vrsto odluiu da mu ovaj put Ellis nee umai. Danas e ga
sib~rno nai.
Ellisa i Jane.
Unutranjost hinda bila je neudobna i bez ikakvih suvinih stvari. U putnikoj kabini nijc bilo nicga osim jedne
klupe, privrene za trup helikoptera nasuprot vratima. Na njoj su sjedili Jean-Pierre i Anatolij. Sa svojih su
mjesta mogli vidjeti pilotsku kabinu. Sjedalo pilota bilo je povieno na oko metar od poda i s lijeve je strane
imalo jednu stepenicu zbog lakeg pristupa. Na ovim je lctjclic;ama sav novac bio utroen na poboljanje
naoruanja, brzine i manevarskih spusobnosti. Na udobnost nije bilo potrocno ni pare.
293
Dok su letjcli prema sjcvcru, Jcan-Picrre je natmureno sjcdio, utonuo u misli. Ellis se prctvarao da jc njcgov
prijatclj, a zapravo je sve vrijcme radio za Amerikancc. Iskoristio je Jean-Pierrcovo prijateljstvo da uniti njegov
plan za hvatanje Masuda i tako mu upropastio godinu dana strpljivog rada. I na kraju je, pomisli Jean-Picrrc,
zaveo moju ~enu.
Misli su mu se stalno vrtjcle u krugu, neprestano se vraao na to zavodcnje. Zurio je vani u tamu, pratci svjetla
drugih helikoptera i zamiljao njih dvojc kako lcc negdje u polju na prostrtim pokrwaima, kako su vjcrojatno
provcli proteklu no, i kako se prcdaju Ijubavnoj igri apui jedno drugom njene rijei. Pitao se kakav jc Ellis
u krcvctu. Jednom je prilikom pitao Jane koji jc od njih dvojic;c bolji ljubavnik, ali mu je ona odgovorila kako
nijcdan od njih nije bolji, nego su jednostavno drugaiji. Da li je isto rckla i Ellisu? Ili mu je aptala: Ti si
najbolji, ljubavi, najbolji na svijetu? Jean-Pierre osjeti kako i nju poinje mrziti. Kako se samo mogla vratiti
mukarcu koji jc devet godina stariji od nje i usto je neotesani Amerikanac i pijun C1A-e.
Jean-Pierre pogleda Anatolija. Rus je sjedio nepomino, bezizraajna lic;a, poput kamene statue kineskog
mandarina. Iako gotovo uope nije spavao tijekom proteklih etrdeset osam sati, na njemu se uope nije vidio
umor, samo tvrdoglava odlunost. Jean-Picrre se sada susrco s jcdnom, njemu posve nepoznatom stranom
Anatolijcvc linosti. U ovih godinu dana otkako jc radio za njega, Anatolij je uvijek bio srdaan i oputen, a sad
je bio napet, bez emocija i neumoran, nemilosrdno tjerajui sebe i sve oko sebe do krajnjih granica izdrljivosti.
Bio je ledeno miran i opsjednut.
Kad se razdanilo mogli su vidjeti ostale helikoptere. Bio je to zastraujui prizor: izglcdali su poput golcmog
jata divovskih pela iznad planinskih vrhunac:a. Buka njihovih elisa morala je biti zagluujua dolje na zemlji.
Kad su se pribliili Dolini, helikopteri su se poeli razdvajati u manje skupine. Jean-Pierre i Anatolij bili su u
grupi koja je letjcla u Comar, selo na sjcvernom kraju Doline. Posljednji dio puta helikopteri su slijcdili rijcku.
U jarkom jutarnjem suncu ukazali su se uredni nizovi stogova na itnim
294
poljima: ovdje, u gornjem dijclu Dolinc, bombardiranja ipak nisu potpuno unitila poljoprivredu.
Kad su se pocli sputati prema Comaru, sunc;c; im je udaralo u oi. Selo je bilo skupina kua naikanih uz
planinsku kosu, skrivcnih iza debclog zida. Poglcd na ovo selo podsjetio je Jean-Picrrea na planinska scla na

jugu Francuske. Preplavio ga je val nostalgije. Kako bi bilo lijepo otii kui i uti opet pravilan francuski, jesti
svjei kruh i ukusnu hranu, ili sjesti u taksi i otii u kino!
Nelagodno se promekoljio na tvrdom sjedalu. Ovog trena bi bilo dovoljno samo izii iz hclikoptera. Stalno su
ga muili bolovi otkako su ga pretukli. Ali gorc od bulova bilo je sjeanje na poni~enje koje pretrpio, na to kaku
jc vikao i plakao, kako je molio za milost: svaki put kad bi sc toga sjctio, zgrio bi se od stida i poclio se negdje
skriti. eznuo je za osvetom. Osjeao je da nec moi mirnu spavati svc duk ne izravna raune. Asamo ga je
jedno moglo zadovoljiti. Htio je vidjeti kako tuku Ellisa, kako ga tuku ona ista dva brutalna vojnika, na isti nain
kao to su njega tukli - sve dok ne zaplae, ne krikne, ne pone moliti za milost. Samo to e u Ellisovu sluaju
postojati jo jedan rafinirani dodatak: sve e se to odigravati pred oima Jane.
Negdje oko sredine popodneva jo~ jcdnum su se nali suoeni s neuspjchum.
Pretraili su sclo Comar, sve utvrde oko njcga, sve postrane doline na tom podruju i svaku od kua koje su
stajale zasebno, u krtim poljima otetim od kamenjara, sjeverno od sela. Anatolij je preko radija stalno bio u vezi
sa zapovjednicima drugih odreda. Svi su oni jednako temcljito pretraili komad po komad Duline. Nahli su
ne;to skrivenog oruja u nekoliko peina i po kuama; dolo je do nekoliko okraja, vjerojatno s gerilskim
skupinama, osobito u brdima oko Saniza, ali su ti okraji bili znaajni jedino pu tome to su Rusi izgubili vie
ljudi nego obino zbog nuvosteene vjetine gerilaca u baratanju s eksplozivom. Vojnici su svim enama skinuli
ferede i provjerili boju koe svakog malog
295
djeteta, ali unato svim naporima nisu nali ni traga Ellisu, Jane i Chantal.
Jean-Pierre i Anatolij su se na kraju potragc nali kud stanice za zamjcnu konja u brdima iznad Comara. Mjesto
nije imalo imcna: tu je bilo samo nckoliko kamcnih kuliba i jcdna pranjava livada, na kojoj su mrave rage
paslc rijetku travu. Jedini muki stanovnik, jedan bosonogi starac u dugavkoj koulji s velikom kapuljaom koja
ga je titila od muha, biu je izgleda trgovac konjima. Osim njega su nali jo nekoliko mladih ena i jato
uplaenc djcce. Muevi su oc';igledno bili gerilci i sad su bili negdje u brdima s Masudom. Nije im trebalo
mnogo vremena da pretra~e ovaj zasclak. Kad su zavrili, Anatolij sjedne na zemlju uz jcdan kameni zid i
zamiljeno se osloni na njega. Jcan-Picrre sjcdne du njeba.
U daljini, preko brda, mogli su vidjcti snjeni vrh Mesmer, visok gotovo cst tisuEa metara, koji je nekoc`.
privlaio alpiniste iz Evrope.
- Pogledaj da li mo~e dobiti malo aja - rc~c Anatolij. Jean-Pierre se osvrne oko sebe i ubleda starc;a u
kapuljai kako ui malo dalje od njih.
- Skuhaj aja - vikne mu na dariju. Starac pouri prcma kuama. Trenutak kasnije, Jean-Pierre zauje starca
kako vie na ene. - aj sti~e - ree Anatoliju na francuskume.
Ljudi iz njihovog odreda, vidjevii da e se ovdjc zadrati neko vrijeme, ugase motore helikoptcre i posjedaju
naokulo u prainu, strpljivo ekajui.
Anatolij jc zurio negdjc u daljinu. Na njcgovu irukom, istonjakom licu jasno se vidio umor.
- Loe nam se pie - ree.
Jean-Pierreu se nije svidalo to on govori u prvom licu mnoine.
Anatolij nastavi:
- U naem je poslu uvijek prcporuljivo umanjivati znaenje nekog zadatka, sve duk ovjek nije potpuno siguran
u uspjeh. To je trenutak kad trcba pueti prcuvclic"avati. Da bih dobio pet stotina helikoptera i tisW u vojnika,
morao sam svoje pretpostavljene uvjeriti kako je hvatanje Ellisa Thalera zadatak od izuzetne vanosti. Morao
sam im jasno preduiti
296
kakvoj se opasnosti izlacmu, ako dopustimo da nam pobjegne. Uspio sam ih uvjeriti.1 sad e tim e;i biti
njihov bije;s na mene jer ga nisam uhvatio. Jasno, tvoja je budunost vezana za moju.
Jean-Pierre nije dosad o tome mislio na taj navin. - to e uiniti?
- Moja e se karijera jednostavno prekinuti. Plaa e mi ostati ista, ali u izgubiti sve privilegije. Nee vie biti
sco~chn za mene, ni francuskih parfema za moju cnu, gotuvo jc s Ijetovanjima na Crnom moru, gotovo jc; s
traperic:ama i ploama Rolling Stonesa za moju djccu... ali to se mcne tie, ja mogu bez svega toga. Ono cga
se ja u3asavam, to je beskrajna dusada koja me eka na postu koji se obino daje neuspjclim agentima. Poslat e
me u neki mali gradi na Dalekom istoku, gdje sluba sigurnosti zapravo nema nikakva posla. Dobro znam kako
nai Ijudi provodcvrijeme na takvim mjestima i ime opravdavaju svoje polo~aje. Jedino ~to ti preostaje, to je
da se sprijatclji s nezaduvuljnicima, da ih navede da steknu u tebe povjerenje, a zatim ih podstie; da kritiki
govore o vladi i partiji, kako bi ih mogao uhapsiti zbug subverzivnog djclovanja. isto traenjc vremcna... Anatolij shvati da sc raspriao i zauti.
- A ja? - upita Jean-Pierre. - to e biti sa mnom?
- Ti e postati nitko i nita - odgovori Anatolij. - Nee vie raditi za nas. Mu~da e ti dopustiti da ostane u
Moskvi, ali najvjerojatnije e te poslati natrag kui.
- Ako Ellis uspije pobjei, ja se vie ne mogu vratiti u Francusku... oni e me sigurno ubiti.

- Ti nisi poinio nikakav zloin u Francuskoj.

- Nije ga poinio ni moj otac, a ipak su ga ubili.
- Moda bi mogao otii u neku neutralnu zcmlju, recimo, Nikaragvu ili Egipat.
- Sranje.
, - Ali nemojmo klonuti duhom - nastavi Anatolij ncto ivahnije. - Ljudi ne mogu jednostavno ispariti. Nai
bjegunci moraju neb~dje biti.
- Ako ih nismo uspjcli nai s tisuu ljudi, sumnjam da emo ih nai s deset tisua - sumorno dobaci Jean-Pierre.
297
- Neemo imati ni tisuu, a kamoli deset tisua - odvrati Anatolij. - Od sada pa nadalje moramo se osloniti sami
na sebe i na nae mozgove. Potroili smo sav krcdit koji smo imali. Pokuajmo s drugaijim pristupom.
Razmisli: nctko im je morao pomoi da se sakriju. To znai da netko zna gdje se nalaze.
Jean-Pierre razmisli.
- Ako im je netko pomogao, onda su to najvjcrajatnije bili gerilci, a od njih nita neemo saznati.
- Netko drugi moda znn za to.
- Moda. Ali da li e taj nama rci to to zna?
- Nai bjegunci moraju imati bar jcdnob~ neprijatclja uporno je nastavljao Anatolij.
Jean-Pierre zatrese glavom.
Ellis
nije
ovdje
bio
dovoljno
dugo
da
stvori
sebi
neprijatelja,
a
Jane
je
za
njih
junakinja,
oni
se
prema
njoj
odnose
kao
da
je
Ivana
Orle;anska.
Svi
je
vole...
oh!
Upravo
kad
je
to
izgovorio,
Jean-Pierre
shvati
da
to
ipak
nije
istina.
- No?
- Mula. - Aaah.
- Njemu se Jane, zbog neega, silno zamjerila. Jedan od razloga mogao bi biti u tome to je njezino lijeenje bilo
djelotvornije od njegova, ali to nikako nije sve, jer sam i ja lijeio uspje~nije od njega, a prema meni nikad nijc
pokazivao neku osobitu antipatiju.
- Vjerojatno ju je proglasio zapadnjakom kurvom. - I~akU Sl pU~odlo?
- Oni to kau za svaku enu sa Zapada. Gdje taj mula ivi?
- Abdullah ivi u Bandi, njegova je kua na oko pUla kilometra izvan sela.
- Hoe li on biti spreman da govori?
- Mislim da je njegova mrnja prema Janc dovoljno jaka da ga navede na izdaju - zamiljeno odgovori JeanPierre. Ali to nitko ne smije vidje~i. Ne mo~emo jednostavno sletjeti u selo i pokupiti ga; svi bi znali to se
dogada i on se sigurno ne bi usudio nita rei. Ja bih se nekako morao s njim tajno
298
sastati... - Jean-Picrrc se zapita u kakvu bi opasnost mogao sam sebe dovesti ako nastavi razvijati misao o tom
pravcu. A onda se sjeti punienja koje je do~ivio: vrijedilo je izlpiti se opasnosti, ako mu tu omogui da se
osveti. - Ako mc izbaci tecgdje blizu sela, mogao bih pjcke dui do njegove kue i tamo se sakriti dok on ne
naide.
- A to ako on ne "naide" cijeli dan? - Eh, da...
- Nita, morat emo se pubrinuti da sigurno naide - ree Anatolij i namr~ti se. - Ponovo emo provcsti raciju i
utjerati sve seljane u damiju, a zatim cmo ih jednostavno pustiti. Abdullah e gotovo sigurno krenuti udmah
prcma kui.
- Ali da li e biti sam?
- Hmmm. Recimo da prvo pustimo ene i naredimo im da se vrate kuama. Potom, kad pustimo mukarec, oni e
sigurno pouriti da vide to je s njihovim cnama. Da li Abdullah ima nekog bliskog susjeda?
- Ne.
- Onda bi n:orao biti sam. Ti c istupiti pred njega na stazu...
- I on e mi prerezati grlo ud uha do uha. - Zar on ima no~?
- A zar si ikad upoznao nekog Afganistanca koji ga nema?
Anatolij slegne ramenima. - Moe uzeti muj revolver.
Jean-Pierre je bio pulaskan, i pumalo iznenaden, ~to Anatolij ima toliko povjercnja u njega, iako nijc imao
pujma o rukovanju revolverom.
- Pretpostavljam da bi mi dobro doao da mu njime zaprijetim-zabrinutoree. -Trebao bihse prcobui u njihuvu
odjeu, za sluej da me vidi ju netko osim Abdullaha. to e biti ako se sretnem s nekim tko me poznaje.
Muram nekako sakriti lice.
- To je lako - ree Anatolij. Zatim puvie netu na ruskome i tri vojnika skoe na noge. Uli su u jcdnu kuu i
nekoliko sekundi kasnije vratili se sa starim trguvcem konjima. - Mo~e uzeti njegovu odjeu - ree Anatolij.
299
- Odlino - ree Jean-Picrrc. - Mo~i u licc sakriti kapuIjaom. - Zatim dovikne starcu na dariju: - Skidaj se.

Starac se pobuni: za Afganistance jc golotinja vclika sramota. Anatolij vikne otru naredbu na ruskome i vujnici
srue starca na zemlju, te mu svuku dugaku koulju. Svi su se poeli grohotom smijati kad su ugledali stareve
tanke noge kako poput dva tapa vire iz njcgovih irokih gaa. Vojnici ga puste i starac otrvi, pokrivajui
rukama spolovilo, to je kod vojnika izazvalo jo jai smijeh.
Jean-Pierre je bio previe ncrvoran da bi mu to bilo smijeno. Brzo je svukao svoju evropsku odjeu i navukao
starevu dugaku ko~ulju s kapuljaom.
- Smrdi na konjsku pialinu - ree mu Anatolij. - Iznutra jo gore smrdi - odgovori Jean-Pierre.
Popeli su se u helikopter. Anatolij uzme od pilota njegove slualice i zatim pone neto nairoko priati na
ruskome u radiomikrofon. Jean-Pierre se sa strepnjum pitao u to se to upustio. Pretpostavimo da se odnekud iz
planine iznenada pojavc iri gerilca i uhvate ga kako dr~i upercn pi~tolj na Abdullaha? Svi su u Dolini znali tku
je un. Vijcst da je doktor doao u Bandu s Rusima sigurno se brzo pruirila me;du stanovnicima Doline. Bez
sumnje su sad vev gotovo svi znali da je on pijun. Vjerojatno u njemu vidc svug najgoreg neprijatelja.
Rastrgnut e ga ivog, ako ga uhvate.
Moda pokuavamo biti previc lukavi, pumisli. Moda bismo trebali jednostavno sletjeli, uhvatiti Abdullaha i
tui ga dok ne kae sve to zna.
Ne, juer smo to pokuali i nita nismo postigli. Ovo je jedini nain.
Anatolij vrati slualice pilotu, a ovaj se pupne u sjedalo i pone zagrijavati motore. Dok su ekali, Anatolij
izvu~e svoj revolver i pokae ga Jean-Pierreu.
- To je mnkarov, 9 mm - vikne, nadglasavajui buku rotora. Zatim otpusti zaponac u dnu drke i izvuc magazin.
Unutra je bilo devet metaka. On gurne magazin natrag u pitolj i poka~e jedan drugi zaponac na lijevoj strani
pi~tolja. - Ovo je osigura. Kad je ova crvena tuc'~ka pokrivena, zapunac je u sigurnosnoj poziciji. - Drei
pitolj u lijevoj ruci, on
300
desnom rukom povW e jedan klizni dio iznad drke. - Ovako se pitolj napinje. - On pusti zaponac i on se vrati
natrag. Kad ispali metak, mora dobro povui okidav da ponuvo napne pi~tolj. - Anatolij pruii oru~jc JeanPicrrcu.
On doista ima povjerenja u menc, pomisli Jcan-Pierre i topao osjcaj zadovoljslva potisne na trenutak Icdcni gr
straha.
Helikoptcri urlete. Krcnuli su niz Dolinu pre;ma jugozapadu, slijedci tok rijeke. Jcan-Pierre pomisli kako su on
i Anatolij dobar tim. Anatulij ga je podsjcao na oca koji je islo tako bio pamctan, odluan i hrabar vovjck, nepokolebljivo odan ciljevima komunizma. Ako uspjeno obavimo ovaj zadatak, pomisli Jcan-Picrre, vjerojatnu
emo moi nastaviti raditi zajedno, na nekom drugom boji~tu. Ta ga je pomisao W inila neobino sretnim.
Kod Dasht-i-Rewata, nakon kojega je poinjao ravniji dio Doline, helikopter okrcne prema jugoistuku, slijcdci
pritoku Rewat uzvodno prcma brdima, kako bi u Bandu doao odostrag, iza planine.
Anatulij se ponovo poslu~i pilotuvim slualicama s ugradcnim mikrofunom, a zatim se vrati Jcan-Picrrcu i vikne
mu u uho:
- Vesu svi u damiji. Koliko vremena trcba mulinoj eni da dode do svoje kuc?
- Pet, moda de;sct minuta - viui odgovuri Jcan-Pierre. - Gdje hoe da te iskrcamo?
Jean-Pierre razmisli.
- Kae~ da su svi seljani u d~amiji? - Da.
- Jesu li provjerili peine.
Anatolij ode do pilota i raspita se preko radija. Onda se vrati i ree:
- Provjcriti su.
- U redu. Iskrcajte me tamo.
- Koliko ti vremena treba od peina do mjesta na kojem se misli sakriti?
- Dajte mi deset minuta, a onda pustite enu i djecu pa priekajte jo deset minuta i onda pustite mukarce.
301
- U redu.
Helikopter se spusti ni~e i zadc u sjcnu planinc. Bilo je ve kasno puslijepodne, ali je jo uvijek ostalo utprilikc
sat vremena do sumraka. Sletjcli su iza jednog grcbena, nekuliko metara dalcko ud pcina. Anatolij uhvati JcanPicrrca za ruku:
- Nemoj ju~ izlaziti. e;kaj, da jo jednum provjcrimo peine.
Kroz otvorena vrata, Jcan-Picrre ugleda drugi hind kako slijee. estorica vojnika iskoe iz helikoptera i otr~e
prcma spiljama.
- Kako u ti signalizirati da dodete po mcnc - upita Jcan-Picrre.
- ekat emo tc ovdje.
- A to ako netko od scljana dodc ovamu prije ncgo se ja vratim?
- Likvidirat cmo ga.

To je bila jo jedna Anatolijcva osobitost kuja je Jean-Pierrea podsjeala na njcgova oca: nemilosrdnost.
Izvidnica se vrati preko grebcna i jedan od vojnika
pokae rukom da je sve u rcdu. - Krei - re~e Anatolij.
Jean-Pierre otvori vrata i skoi iz hclikoptcra, jo uvijek drei u ruci Anatolijev pitolj. Protrao je ispod
rotirajuih elisa pognute glave. Kad je duao du grebena, okrenuo se: obje su letjclice jo uvijek bile tu.
Pre~ao je preko dobro poznate istinc isprcd njegove nekadanje ambulante i pugledao dulje u sclo. Mugao je
vidjeti dvorite d~amije, ali nije mogao raspozneti nijedan ud Ijudskih likova u njemu. Ipak, postojala je
mogunost da netko od njih poglcda ovamo i uglcda ga, njihov je vid mugao biti o~triji od njegova, stoga JcanPicrre brzo puvuc kapuljau jo vie prema naprijcd, da sakrijc lice.
Src:e mu je sve jae kuc;alo to se vie udeljavau od sigurnosti ruskih hclikoptera. Po~urio je niz brdu i proao
mulinu kuu. Usprkos uvijck prisutne huke s rijcke i udaljenog mrmora helikoptera, Dolina se inila nekako
udno
302
tiha. Jean-Picrre od jcdnom shvati u cmu je stvar: nis u se uli djeji glasovi.
Skrenuo je iza zavoja i ustanuvio da ga se vie ne moe vidjeti iz muline kue. Pokraj puta je rastao vcliki busen
devine trave i grmlje borovicc. On ude iza grmlja i uc`,ne. Bilo je to dobro mjesto: zelenilu ga je skrivalu od
poglcda prolaznika, a on je imao pregled nad cijclim ovim dijelum staze. Jean-Pierre se pripremi na ekanje.
Razmiljao je to e rei Abdullahu. Mula je histerino mrzio ene; moda bi bilo najbolje zaigrati na tu kartu.
Iznenadna galama visokih glasova odozdo, iz scla,
upozorila ga je da su iz damije pustili enu i djccu. Scljani e se vjerojatno uditi zbog ega je sve to bilo
putrebno, ali e na kraju to pripisati notornuj Iudosti svake vujskc na svijetu.
Nekoliko minuta kasnije, na putcljku se pujavi mulina ena s dojcnetom na rukama, a za njom je ilu trujc
starije djece. Jean-Pierre se zabrine: da li ga stvarno ne mugu vidjeti kroz grmljc'? Moda e djeca pueti trati
naokeflu i nabasati na njega u njegovu skrovitu'? Kakvo bi tck to bilo ponienje - da sve propadne 2bog djecc.
On se sjeti da u ruci ima pitolj. Da li bih mogao pucati u djccu'? pitau se.
Mulina ena i djeca produ pokraj njega i nestanu iza zavoja, idui prema svojoj kui.
Ubrzo potom ruski helikopteri ponu se dizati u zrak: to je znailo da su pustili i mukarce. Tono kako su
Anatolij i Jean-Picrre predvidjeli, Abdullah sc pujavi, radihan od brzog hoda: debeljukasta spodoba u turbanu i
engleskum sakuu s tankim prugama. Jean-Pierre jc odavna zakljuio da izmcdu Evrope i Istoka mora postojati
dubro uhodana trgovina rabljenom odjeom jer su ovdjc toliki Ijudi nosili odjcu kuja je nedvojbeno bila
saivena u Parizu ili Lundunu i zatim odbaena, moda zato to jc izila iz modc, davno prije nego to je postala
iznoena. Sad ili nikad, pomisli Jcan-Pierre kad se komina spodoba starog mulc pribliila njegovu skrovi~tu.
Ovaj klaun u sakou burzovnog meetara muda dri u ruci klju moje budunosti. On se uspravi i izidc na stazu.
Mula se trgne i prestraeno uzvikne. Zatim pogleda bulje Jean-Picrrea i prepozna ga.
303
- Ti! - rce. Ruka mu pode prcma pujasU. Jcan-Picrrc mu pokae pitolj. Abdullah ga prestraeno poglcda.
- Ne boj se - ree mu Jean-Pierre na dariju. U glasu mu se jasno osjeala nervoza. On se napregne i poku~e
Eovoriti smireno. - Nitko ne zna da sam ovdje. Tvoja ~cna i djeca proli su pokraj mene, ali me nisu vidjcli. Nc
brini sc za njih, oni su kod kue, ivi i zdravi.
Abdullah ga je sumnjivavo glcdau. - to hoe?
- Moja ena je preljubnic;a - reve Jcan-Pierre i premda je svjesno iao na to da iskoristi muline predrasude,
njegova je srdba bila ista gluma. - Uzela je moje dijcte i ostavila me. Otila se kurvati s Amerikancem.
- Znam - ree Abdullah i Jean-Picrre uoi kako se mula poinje nadimati od pravednikog gnjcva.
- Tragao sam za njom, kako bih je vratio i kaznio. Abdullah oduevljeno zakima glavom, a u oeima mu zasja
zloba: svidala mu se ideja o kanjavanju prcljubnic;a.
- Ali to dvoje razbludnika se ncgdje skriva. - Jcan-Pierre je govorio polako, briljivo birajui rijcei: u ovom je
trcnutku svaka nijansa bila va~na. - Ti si boji ovjck. Rcci mi gdje su oni. Nitko nikad nce znati kako sam
doznao za njihuvo skrovite, nitko osim tebe, mene i Buga.
- Otili su - srdito prasne Abdullah, a kapljice sline mu poprskaju bradu obojenu kanom.
- Kamo? - upita Jean-Pierre, suzdravajui dah. - Otili su iz Doline.
-Ali kamo su o~ili? - U Pakistan.
U Pakistan! Kakve to gluposti pria ova stara budala?
- Svi putevi ra Pakistan su zatvoreni! - iznervirano vikne Jean-Pierre.
- Ali ne i Put maslac;a.
- Mon Dieu - proape Jean-Pierre. - Put maslac;a. - Divio se njihovoj hrabrosti, ali je u isti mah bio gorko
razoaran jer je to znailo da ih sad vie nee moi nai. - Jesu li uzeli dijete sa sobom?
- Jesu.
304
- Onda nikad visc neu vidjcli moju kcr.

- Svi troje e umrijeti u Nuristanu - izjavi Abdullah s oiglcdnim zadovoljstvom. - e;na sa Zapada i dijcte nee
izdrati napor i hladnou, a Amcrikanac e umrijcti zato ~to e se truditi da ih spasi. Tako Bog ka~njava onc
kuji izbjcgnu ljudskoj pravdi.
Jean-Pierre shvati da bi se trebao po~uriti natrag do helikoptera.
- Idi sada kui - naredi Abdullahu.
- Ugovor e umrijeti zajcdno s njima jer Ellis ima papir s potpisima - nastavljao je Abdullah. - Taku je najbolje.
Koliko god nam jc potrebno amcrivko oru3je, uvijek je upasno sklapati savcz s nevjernicima.
- Idil - ponovi Jcan-Picrre. - Ako ne ~cli~ da mc tvoja obitelj vidi, naredi im da nc izlaze iz kue nckuliko
minuta. Abdullah je na trenulak izglcdao uvrijcdcn to mu Jcan
-Pierre izdaje naredbe, ali je; izgleda pravudobnu shvalio da se nalazi na pogrenom kraju pitolja, te da mu je
bolje da se ne buni i urno se udaljio.
Jean-Pierre se pitao hoe li oni doista svi pomrijeti u Nuristanu, kako im je tu Abdullah s uitkom prorekao. To
nije bilo ono ~to je on eliu. On je ~clio osvctu i satisfakciju. e;lio je svoju ker. c;lio je da Jane budc ~iva i u
njcgovoj vlasti. elio je da Ellis prctrpi boli i puni~cnje.
Dao je Abdullahu vrcmena da ude u kuu, a zatim je navukao kapuljau na lice i s gorkim osjeajcm puraza
pune se uspinjati prema pcinama. Dok jc prolaziu pukraj muline kue, okrenuo je lice ustranu, za sluaj da
neko dijete viri iza vrata.
Anatolij ga je ekao na istini ispred pcina. Pru~io je ruku, traei nazad svoj pi~tulj i rekao:
- Onda?
Jean-Pierre mu vrati pitolj.
- Pobjegli su nam - ree. - Otili su iz Doline.
- Nisu nam mogli pobjei - srdito ree Anatolij. - Kamo su otili?
- U Nuristan. - Jean-Pierrc poka~e rukom prema helikopterima. - Zar ne bi bilo bolje da krenemu?
305
- U helikopteru ne mocmo razgovarati. - Ali ako naidu Ijudi iz scla...
- Dovraga! Prestani se ponaati kao da je sve izgubljenu! to rade u Nuristanu?
- Namjcravaju sc probiti do Pakistana putcm koji ovdje zovu Put maslaca.
- Ako znamo rutu kojom se krcu, mucmo ih nai.
- Ne vjerujem. To nije vrsto odredcna ruta, postoji vie mogunosti.
- Sve ih mo~emo provjeriti iz hclikoptcra.
- Nemogue je te staze slijediti iz zraka. Zapravo, teko ih moe nai i sa zcmdje, ukoliko nema vodia.
- Moemo se slu~iti kartama...
- Kakvim kartama? - odvrati Jcan-Picrrc. - Vidio sam tvoje kane. Nisu nita bolje od mojih amerivkih, a te su
najbulje koje postoje. Ni na jednima, ni na drugima ncma tih puteva i prijcvoja. Zar ti nc zna~ da na zcmlji jo
uvijck postoje podruja za koja ne postoje pouzdane zcmljopisne karte? Ako to nisi znao, sad se nalazi na
jednom takvom podruju!
- Znam to. Ja radim u obavjetajnoj slu3bi, sjea se? Anatolij snizi ton glasa. - Ti se odve lako prcdaje,
prijatelju. Misli malo. Ako Ellis mo~c nai lokalnog vodiva da mu pokae put, onda to mogu i ja.
Je li to zaista mogue'? pitao se Jean-Pierre.
- Ali rekao sam ti da zapravo postoji vi~e puteva.
- U redu, recimo da postoji desct mogunosti. To znavi da nam treba deset vodia koji e voditi desct naih
grupa. Jean-Picrre se naglo oduevi kad jc shvatiu da ju uvijek
postoji nada da dode do svojc ~ene i djeteta i da Rusi uhvate Ellisa.
- To moda nije tako lo~a idcja - uzbudcno jc rekao. Usput se moemo raspitivati. Kad jednom izidemo iz ove
proklete Doline, Ijudi e moda biti govorljiviji. Nuristancima nije toliko stalo do rata kao ovim Ijudima ovdje.
- Vrlo dubro - odsjeeno zakljuei Anatolij. - Sputa se mrak. Noas jo imamo mnogo posla. Krcnut emo sutra
u zoru. Idemo sada!
306
17.
Jane se probudi presiraena. Nije znala gdje je, ni s kim je, ni jesu li je Rusi uhvatili. Trenutak jc zurila u
ncobukani slrop od iblja i blata, mislci:Je li ovo zcrtvor? A onda se naglo uspravi u sjedei polo~aj, ugleda
Ellisa kako otvorenih usta spava u svojoj vrei za spavanje i sjeti se: Izili sn:o iz Doline. Uspjeli smo pobjei.
Rusi ne znajtt gdje smo i ne mob~u nns nni.
Zatim se ponovo ispru~i i saeeka da joj srce pone opet normalno kucati.
Nisu ili putem koji je Ellis u po~etku udabrau. Umjesto da iz Comara krcnc prema sjevcru, te zatim skrenu na
istuk uz dolinu Comar i u Nuristan, vratili su se iz Saniza natrag dio puta i krenuli prema istoku kroz dulinu
Aryu. Muhammcd je predloio da krenu tim putem jer e tako mnobo brc izii iz Doline pet lavova i Ellis se
slo~io.

Krenuli su prije zore i cijeli su se dan uspinjali. Ellis i Jane su naizmjenino nosili Chantal, a Muhammcd je
vodio Maggie. U podne su se zaustavili u se;lu Aryu, u kojem su sve kue bile od blata i gdje im je kruh donio
jedan sumnjiavi staracsa psom koji je stalno reiao. To jc selo bilu zadnja tuka do koje je dopirala civilizacija:
nakon tuga kilumetrima i kilometrima nije bilo niega osim rijeke, posute kamenim gromadama i visoke, gole
planine boje bjclokosti, sve duk neposredno prije sumraka nisu stigli du ovog mjcsta.
Jane ponovo sjedne. Chantal je leala kraj nje, di~ui ujednaeno i irei oko sebe toplinu poput malog
termofora. Ellis je leao u svojoj vrei za spavanje: mogli su spujiti obje vree u jednu, ali se Jane bojala da bi
se Ellis nou mogao
307
prevaliti na Chanta( pa su tako spavali odvojcno i zadovoljili su se time to su blizu i to svakog trcna mogu
pru~iti ruku i dotaknuti jcdno drugo. Mohammed je spavao u susjcdnoj sobi.
Jane paljivo ustane, trudei se da ne probudi Chantal. Dok je navlaila koulju i hlae, osjctila jc bol u lcdima i
nogama: iako je proteklih godinu dana csto i mnogo pjeaila, nikad se nije uspinjala uz planinu cijcli dan, bez
odmora, i to po ovako iscrpljujuem terenu.
Obukla je cipele, ne vezujui vezice i izila prcd kuu. mirkala je u jakom, hladnom planinskom svjetlu. Stajala
je na jednoj planinskoj livadi, irokom zelenom polju kroz koje je tekla brza rijeka. Na jednoj strani livade
planina se strmo dizala uvis, pruajui zaklon aici kamenih kua i tala ovdje, u podnoju stijene. Kue su bile
prazne i u talama nije bilo stoke: ovo je bila Ijetna ispaa i pastiri su otjerali krave u dolinu, gdje e prezimiti. U
Dolini pet lavova jo je uvijek
'
trajalo
ljeto,
ali
na
ovim
visinama
jesen
poinje
ve
u
rujnu.
Jane
ode
do
rijeke.
Kue
su
bile
dovoljno
dalcko,
mogla
t se svui i oprati, bcz straha da e uvrijediti Mohammuia.
Utrala je u rijeku i hitro uronila cijclim tijclom. Voda je bila uasno hladna. Jane odmah izidc, c,vokoui od
zime.
- Dovraga i pranje - glasno je rckla. Zaboravit e na istou dok se opet ne vrati u civilizaciju, odlu~ila je.
Ponovo je navukla od jcu; imali su, dodue jedan runik, ali je on bio rezerviran za Chantal, i potrala prema
kui, skupljajui usput komade drveta. Sloila je drva prcko 3ara od noanje vatre i poela puhati, sve dok se
vatra nije razgorjela. Drala je smrznute ruke iznad vatre, ekajui da joj krv ponovo pome kolati u prstima.
Zatim je stavila lonac vode da se ugrije, kako bi mogla oprati Chantal. Dok je ekala, ostali su se pocli buditi,
jedan po jedan: prvo je Mohammed iziao da se opere, zatim Ellis, koji se po~alio kako ga cijelo tijclo boli, te
na kraju Chantal, koja je odmah zatraila jesti i Jane udovolji njezinu zahtjevu.
Zaudo, Jane je bila euforino raspoluena. Trebala bih umirati od brige, pomisli, to sam se uputila u ovu
divljinu s dvomjesenom bebom. Medutim, osjeaj srec; nadjaao je
308
brigu i strah. Zbog eega sam tako sretna? pitala se i istog trena joj se u glavi javi odgovor: zato to sam s
EIIisom.
Chantal je takoder izgledala vesela, kao da je pila srcu s majinim mlijekom. Sino nisu mogli nabaviti hranc
jer su pastiri ve bili otili, a ovdje nije bilo nikoga drugog od koga bi neto mogli kupiti. Medutim, imali su
ncto ri~c i soli pa su za veeru skuhali riu, to nije bilo lako, jer na ovim visinama treba ekati beskrajno dugo
da voda zakuha. Sad su za doruak imali hladnu riu, ostatke od sinonje vevcre. To je malo ohladilo njezinu
euforiju.
Pojela je svoj dio rie dok je dojila Chantal, a zatim ju je oprala i presvukla. Rezervna pelena, koju je jW er
oprata u rijeci, osuila se kraj vatre preko noi i Jane je sada omota oko Chantal, a prljavu pelenu odnese do
rijcke da je ispere. Rairit e je preko prtljage pa e se do vevcras osuiti na vjetru. to bi njezina majka rekla da
zna kako joj unuka cijcli dan provede s jednom pelenom? Uasnula bi se. Nije vano...
Ellis i Mohammed natovare konja i usmjerc ga u~p ravcu kojim treba ii. Danas e biti jo tee nego juer. eka
ih prijelaz preko planinskog lanca koji ve stoljeima, poput zida, odvaja Nuristan od ostalog svijcta. Prijci e
ga preko prijevoja Aryu, na visini od ctiri tisue dvjc;sto metara. Vei dio puta morat e se probijati kroz snijeg
i lcd. Nadali su se da e do mraka stii u selo Linar u Nuristanu. Du njega je zranim putem bilo samo esnacst
kilometara, no oni mogu biti sretni ako tamo stignu prije noi.
Bilo je vedro i sunano kad su krenuli, ali je zrak bio hladan. Jane je navukla debcle arape i rukavice, a ispod
krznom podstavljenog kaputa imala je impregnirani, nepropusni demper. Nosila je Chantal u povezu, izmcdu
dempera i kaputa. Gornja dva gumba na kaputu ostavila je nezakopana, kako bi dijete imalo zraka.
Poli su uzvodno uz rijeku Aryu i im su oslavili livadu za sobom, teren je ponovo postao neravan i naporan za
hodanje. Na hladnim stijenama oko njih nije bilo nikakvog zelenila. Jednom je Jane u daljini spazila skupinu
nomadskih atora: nijeznala da li da seveseli zbog prisutnosti drugih ljudi u ovoj pustoi, ili da se boji tih ljudi.
Jedini drugi ~ivi stvor
309
kojeg je vidjela bio je jedan leinar koji je rairenih krila putao da ga nosi lcdeni vjctar.

Na kamenitom, neravnom tlu uope se nijc moglo raspoznati gdje je zapravo put. Jane je u sebi zahvaljivala
Bogu to je tu Mohammed. On je isprva slijcdio rijeku, ali kad se ona nakon nckog vremena suzila i nestala, on
je nastavio dalje s nesmanjenom sigurnou. Jane ga upita kako raspoznaje put, a on joj odgovori da je staza
oznacna hrpicama kamenja, postavljenim u razmacima. Jane te oznake uope nije primijetila, dok je on nijc na
njih upozorio.
Uskoro su zali na teren pokriven tankim slojem snijega i unato debelim arapama i vrstim cipclama, Jane jc
poela osjeati kako joj mrznu noge.
Chantal je, zaudo, najvci dio vremena spavala. Svaka dva sata su se zaustavljali da se odmure nckoliko minuta
i Jane je koristila priliku da je nahrani. Bulno bi se trgnula svaki put kad bi osjetljivu dojku izloila Icdenom
zraku. Rekla je Ellisu kako misli da je Chantal neobino dobra, a on ree:
- Nevjcrojatno. Nevjerojatno.
U podne su se zaustavili nadomak prijcvuja Aryu i odluili da se ovdje odmaraju pola sata. Janc je ve bila
umorna i boljela su jc leda. Osim toga, bila je u3asno gladna. Halapljivo je gutala komad kolaa od dudinja i
oraha, ~to je bilo jedino to su tog dana imali za ru~ak.
Prilaz prijevoju izgledao je uistinu zastraujue. Gledajui strmi uspon, Jane se obeshrabri. Mislim da u jo
malo sjediti ovdje, pomisli, ali bilo je toliko hladno da je poela drhtati. Ellis je to primijetio i ustao.
- Idemo, prije nego to se pretvorimo u santc leda na~alio se, a Jane pomisli: Kad bih barem ja mogla biti tako
vesela.
Snagom volje prisilila je samu sebe da se pokrene. - Daj da ja malo nosim Chantal - rec joj Ellis.
Jane
mu
zahvalno
preda
dijete.
Mohammcd
krcne
prvi,
'
vodei
Maggic
za
uzde.
Jane
umorno
pode
za
njim.
Ellis
je
ostao na zaclju.
310
Uspon je bio slrm, a tlo sklisko zbog snijeba. Ve nakon nekoliko minuta Janc je bila umornija nego to je to
bila prije odmaranja. Dok je posrtala za Mohammedom, daui i osjeajui kako je boli svaki mii, sjetila se
kako je rekla Ellisu: Pretpostavljan: da s tobom imam vie nnse neb~o kad bih sama bjeala iz Sibira. Mo~da ni
za jcdno, ni za drugo nemam dovoljno snage, pomisli sada. Nisam znala da e to biti ovako teko. A onda samu
sebe ispravi. Naravno da si znala, prckori se u mislima, i zna da e biti jo te~c. Hajde, trgni se malo, eno
boja. U tom irenutku, noga joj se oklizne na ledu i ona pone padati. Ellis je hodao odmah iza nje i brzo je
uhvati za ruku, te je zadr~i na nogama. Jane shvati da on sve vrijeme pazi na nju i preplavi je topao osjeaj
ljubavi prema njemu. Ellis je u svemu bio toliko razlivit od Je;an-Pierrea. Jean-Pierre bi iao ispred nje,
smatrajui da e ona zatraiti pomo ako joj bude potrebna, a ukoliko bi se ona poalila zbog toga, pitao bi je da
li eli da jc on smatra ravnopravnom ili ne.
Ve su bili blizu vrha. Jane se nagne naprijed, kako bi lake svladala uspon i pone ponavljati u sebi: Joi; malo,
jo samo malo. Osjeala je kako joj se muti u glavi. lspred nje, Maggie se oklizne na kamenju i zatim prijede u
trku zadnjih nekoliko metara, primoravajui Mohammeda da tri pokraj nje. Jane se umorno vukla, brojei
korake. Napokon je dola na ravno tlo. Stala je. Vrtjelo joj se u glavi. Ellisova joj se ruka ovije oko struka. Ona
sklopi oi i nasloni se na njega.
- Odsad emo cijeli dan ii samo nizbrdo - ree joj on. Jane otvori oi. Nikad ne bi mogla zamisliti ovako surov
krajolik: svud naokolo bio je samo snijeg, vje;tar, planine i pusto.
- Kakvo samotno mjesto - ree.
Neko su vrijeme promatrali krajolik, a onda Ellis ree: - Moramo dalje.
Nastavili su hodati. Put kojim su se sputali bio je jo strmiji od onog kojim su se uspeli. Mohammcd je cijelim
putem do vrha vukao Maggie za uzde, a sada joj se morao objesiti za rep, pokuavjui djelovati poput konice,
kako bi sprijeio da se konj oklizne i skotrlja niz strminu. Hrpic;e
311
kamenja koje su sluile kao oznake puta bile su zatrpane nanosima snijega i gotovo ih je bilo nemogue uoiti.
Me;utim, Mohammed se nimalo nije kolebao kuda treba ii.
' Jane pomisli kako bi se trebala ponuditi da sad ona nosi , Chantal i pusti Ellisa da se malo odmori, ali znala je
da ne bi , mogla nositi dijcte niz ovu strminu.
to su se vie sputali, snijega je bilo sve manje i napokon ga je sasvim nestalo, a put jc ponovo postao vidljiv.
Stalno se uo neki udan, zvidukavi zvuk i Jane na kraju prikupi snage
, da Mohammeda upita to je to. On izgovori jednu rije na dariju koju ona nika nije ula. Mohammcd nije znao
kako se to kae na francuskome. Malo kasnije, on je zazove i pokae neto rukom. Jane ugleda malu ivotinjicu,
nalik na vjevericu,
y kako hitro pretrava preko snijega i nestaje mcdu kamenjcm: svizac. Kasnije ih je vidjela jo nekoliko i pitala
se gdje oni ovdje nalaze hranu.

Ubrzo su poeli slijediti jedan potok koji je tekao nizbrdo i beskrajne sivobijcle stijene napokon jc smijenila
niska, otra trava i nekoliko malih grmova uz rjceicu, ali je vjetar jo uvijek o~tro zvidao niz klanac i probijao
im kroz odjeu poput sitnih iglica leda.
Ba~ kao to je uspon stalno postajao sve tei, tako je silazak postajao sve laki: put vie nijc bio pun kamenja,
zrak je bio topliji, a krajolik pitomiji. Jane je jo uvijek bila iscrpljena, ali vie nije bila potitena. Nakon
nekoliko kilometara stigli su do prvog sela u Nuristanu. Mukarci su nosili debele dempere bez rukava, s
upadljivom crno-bijelom arom i govorili su narjejem koje je Mohammed jedva uspijevao razumjeti. Ipak,
uspio je kupiti kruha Ellisovim afganistanskim novcem.
Jane je bila u napasti da zamoli Ellisa da ostanu ovdje preko noi jer je bila neopisivo umorna, ali jo~ uvijek je
ostalo nekoliko sati do veeri, a dogovorili su se da e pokuati danas stii do Linara. Tako je na kraju stisla
zube i primorala svoje bolne noge da nastave hodati.
Na sreu, preostalih sedam ili osam kilomctara pula bili su manje naporni, tako da su u Linar stigli dobar sat
prije mraka. Jane se skljokala na zemlju ispod jednog duda i neko
312
je vrijeme samo tako sjedila. Mohammed jc zapalio vatru i poeo pripremati aj.
Mohammcd je nekako uspio razglasiti da jc Jane bolniarka sa Zapada i kasnije, dok je ona hranila i presvla~ila
Chantal, okupila se mala grupa pacijcnata koji su strpljivo ekali. Jane skupi snage i pregleda ih. Radilo se o
uobiajcnim te~koama: inflciranim ranama, crijcvnim parazitima i bronhijalnim upalama, ali je Jane zamijetila
da ovdje ima manje ncishranjene djece nego u Dolini pct lavova, vjcrojatno zato to rat nije mnogo utjccao na
ivot u ovom zabitom kraju.
Za ove njezine usluge u improviziranoj ambulanti, Mohammed je u sclu dobio koko, koju je skuhao u loncu.
Jane bi naj radije odmah pola spavati, ali se prisilila da saeka dok jelo budc gotovo i navalila jc na meso kad
im ga je Mohammed podijclio. Meso je bilo ilavo i bczukusno, ali je ona bila uasno gladna.
Ellis i Jane su dobili sobu u jcdnoj od seoskih kua. Unutra je bio jedan madrac za njih dvojc i grubo izdjcljana
kolijevka za Chantal. Spojili su vree za spavanje i s umornom njenou vodili Ijubav. Jane je gotovo isto
toliko uivala u tome to lei i to joj je toplo, koliko i u seksu. Ellis je poslije odmah zaspao. Jane je jo
nckoliko minuta leala budna. inilo joj se da je mi~ii jo vie bole sad kad se opustila. Sanjarila je o pravom
krevctu u udobnoj spavauj sobi, o svjetlu ulinih svjetiljaka koje prodire kroz zastore, o zvuku automobilskih
vrata koja je netko vani zalupio i o kupaonic:i i zahodu, u kojem se moe pustiti voda, o slavini s tuplom vodom
i o trgovini na uglu, u kojoj se mo~e kupiti vata, pclene Pampers i dje;ji ampon Johnson. Pubjcgli smo
Rusima, pomislila je dok je polako tonula u san, moda emo se stvarno uspjcti vratiti kui. Moda emo
stvarno uspjeti.
Jane se probudi im se Ellis probudio, osjetivi kako se on iznenada napeo. Ellis je trenutak ukueno leao, ne
diui, oslukujui lave dva psa. Zatim hitro sklizne s let.aja.
313
U sobi je bio mrkli mrak. Jane zaW jc zvuk paljcnja ibice, zatim jedna svijea zatrcpcri u ublu. Ona pogleda
Chantal. Djevojvica je mirno spavala.
- to se dogada? - upitala je Ellisa.
- Ne znam - proape Ellis. On obue hlae, navue izme, ogrnc; kaput i izide.
Jane brzo stavi neto na sebe i izide za njim. U susjcdnoj sobi je mjescvina koja je ulazila kruz otvorcna vrata
osvjetljavala krevet s etiri djeje glavice kojc su iruko otvorenih oiju virile preko ruba zajednikog pokrivaa.
Njihovi su roditelji spavali u drugoj sobi. Ellis jc stajao u otvorenim vratima i gledao selo obasjano mjcscinom.
Jane stane pokraj njega. U svjetlu mjcscine jasno je vidjela na uzvisini iznad sela nekog ovjcka kako tr~i
prema njima.
- Psi su ga uli - proapc Ellis. - Ali tko je on? - upita Janc.
Odjednom osjcti da jo netko stoji pukraj njih. Trgnula se, a zatim prepoznala Mohammeda. U njegovoj ruci
bljesne otrica noa.
Onaj je ovjek sada bio blie. Neto u nainu na koji je trao uini joj se poznato. Iznenada, Mohammcd ncto
progunda i spremi no.
- Ali Ghanim - ree.
Jane sada prepuzna karakteristian navin trc'`anja. Ali je tako trao zbog toga to mu je kivma bila blago
iskrivljena.
- Ali zato? - proaptala je.
Mohammed izide pred kuu i mahnc rukom. Ali ga ugleda, uzvrati mahanjem i putr~i prema kui ispred koje su
njih troje stajali. Mohammed i on se zagrle.
Jane je nestrpljivo ekala da Ali povrati dah. Napokon on zadihano propenta:
- Rusi su vam za petama.
Jane klone. Ona je ve mislila da su im pobjegli. to se dogodilo?

Ali
-

je
Masud

jo
me

nekoliko
trenutaka
hvatao
dah,
a
onda
nastavi:
je
puslao
da
vas
upozorim.
Istug
dana
kad
ste vi otili, oni su pretraili cijelu Dolinu pct lavova, doli su

314
sa stotinama hclikoptera i tisuama vojnika. Kako vas nisu uspjeli nai, danas su poslali potjerc u sve doline kujc
vode prema Nuristanu.
- to kae? - prekine ga Ellis.
Jane podigne ruku i poka~c Aliju da prieka, zatim prevede Ellisu ono to je Ali rekao.
- Kako oni znaju da smo mi otili u Nuristan? - upita Ellis. - Mogli smo se negdje sakriti.
Jane prenese to pitanje Aliju. Ali odgovori da ne zna. - Jesu li i u ovoj dolini? - upita Jane Alija.
- Da. Pretekao sam ih malo prije prijevoja Aryu. Do noi su vjerojatno stigli do prvog sela.
- Oh, ne - izusti Jane, obuzeta o~ajanjem. Zatim to prevede Ellisu. - Kako mogu biti toliko bri od nas? - ree.
Ellis slegne ramenima, a ona sama odgovori na svoje pitanje: - Zato to nemaju sa sobom ~enu s malim
djetctom. Oh, sranje.
-Ako krenu u zoru, sutra e nas sustii - napomcne Ellis. - to emo u~initi?
- Moramo odmah krenuti.
Jane pri samoj pomisli na to obuzme smrtni umor i potpuno iracionalna srd~ba na Ellisa.
- Zar se ne bismo mogli negdje sakriti'? - razdra~eno upita.
- Gdje? - ree Ellis. - Ovuda vodi samo jcdan put. Rusi imaju sa sobom dovoljno ljudi da prctresu sve kue,
iunako ih nema mnogo. Osim toga, ne mo~emo biti sigurni da su ovi ljudi ovdje na naoj strani. Mogli bi lako
odati Rusima gdje se skrivamo. Ne, jedina nam je nada da pokuamo zadrati razmak izmedu nas i njih.
Jane pogleda na sat. Bilo je dva sata ujutro. Ona pomisli kako bi bilo najbolje odustati od svega.
- Ja u natovariti konja - ree Ellis. - Ti nahrani Chantal. - Zatim prijede na dari i dobaci Mohammedu: - Hoe
li skuhati aj? I daj Aliju ne~to da pojede.
Jane se vrati u kuu, dovri odijevanje i zatim nahrani Chantal. Dok je dojila dijcte, Ellis joj doncsc zdjelicu
slatkog zelenog aja. Ona zahvalno ispije okrepljujui napitak.
315
Dok je Chantal sisala, Jane je razmi~ljala kuliko Jcan-Pierre ima veze s ovom nemilosrdnom putjerom za njom i
Ellisom. Znala jc da je on Rusima pomagao u raciji na Bandu, jer ga je vidjela vlastitim oima. Sigurno im je
njeguvo puznavanje terena pomoglo i tijekom potrage u drugim dijelovima Doline pet lavova. On mora znati da
Rusi gone njegovu enu i dijete poput pasa koji gone ~takore. Kako im onda moe pomagati? Od ogorvenja i
ljubomore, njegova se ljubav morala u meduvremenu prctvoriti u mr~nju.
Chantal se rasitila. Kako to mora biti ugudno, pomisli Jane, ne znati nita o strastima, ljubomori i izdaji, ne
osjeati nita osim topline ili hladnoe, sitosti ili gladi.
- Uivaj duk moe, mala moja djevojicc - njcno ree Jane usnulom djetetu.
Zatim brzo zakopa koulju i navuc teki, imprcgnirani demper preko glave. Potum prcbaci povez oko vrata,
namjesti udobno Chantal, obue kaput i izide.
Ellis i Mohammed su uz svjctlo fcnjcra proW avali karte. Ellis joj pokae rutu kojom e ii.
- Ii cmo uz Linar do mjcsta na kujcm se ulijcva u rijeku Nuristan, zatim emo opet skrenuti u brda, pratci
rijcku Nuristan prema sjeveru. Onda emo ui u jcdnu od ovih pokrajnih dolina, Mohammed e znati koju tck
kad stigncmo do nje, i zaputiti sc prema prijevoju Kantiwar. Ja bih htio da jo danas izidemo iz Nuristana, tako
bi nas Rusi te~e mogli slijediti, jer nee znati u koju smo pokrajnu dolinu uli.
- Koliko je to daleko? - upita Janc.
- Samo dvadeset etiri kilometra, ali ovisi o terenu hoe li biti lako ili teko.
Jane kimne glavom.
- Krenimo - ree. Bila jc ponosna na scbe to jc uspjcla da joj glas zvui vedro, iako se nije tako osjeala.
Krenuli su u no obasjanu mjescinom. Muhammed im je nametnuo brzi korak i ncmilosrdno je ibao konja kad
bi poeo zastajati. Jane je osjeala blagu glavobolju i muninu. Medutim, nije bila pospana, samo nervoznonapeta i beskrajno umorna.
316
Staza joj se nou inila zastraujuom. Katkad su hodali po rijetkoj travi uz rijcku i to jc bilo u rcdu, ali bi onda
poele serpentinc uz planinu i put bi vijugao po rubu gutovo okomite stijene iznad provalije duboke i do stotinu
mctara, a na toj je visini bilo snijega i Jane je stalno bila u smrtnum strahu da se ne oklizne i ne padnc u dubinu
zajedno s djetctom.
Ponekad su imali izbor: put bi se ravao u dvijc stazc, od kojih je jedna vodila uzbrdo, a druga nizbrdo. Kako
nitko od njih nije znao kojim putem treba poi, prepustali su Mohammedu da nagaa. On se prvi put odluio za
donju stazu i pogodio je: ta ih je staza dovcla do jednc malc pla~c, gdje su morali gaziti kroz trideset centimctara
dubuku vodu, ali im je utedjcla mnugo vrcmena. Mcdutim, kad su sc drugi put trebali odluiti, po~li su uz obalu
rijcke; i po~alili: nakon otprilike kilometra i pol nasli su sc pred okomitum stijenom koju bi mogli zaobii jcdino

plivanjcm. Umorno su se vratili do mjesta na kojem se put rac.'`vao i krcnuli drugim krakom koji je vodio u
planinu.
Kod sljedceg rac,"vanja opet su sc spustili na obalu rijeke. Ovaj put ih je staza dovela na usku izboinu uz
strmu stijenu, otprilike tri metra iznad rijeke. Konj je pustao ncrvoran, vjerojatno zato to je staza bila tako uska.
Jane se takodcr uplaila. Svjetlost zvijezda nije bila dovoljna da osvijetli rijeku ispod njih, tako da jc kanjon
rijckc izbledao kao crni bezdan kraj njczinih nogu. Maggie bi svaku malo stala i ukopala se na mjestu, te ju je
Mohammed morao vui za uzde kako bi jc pokrenuo.
Kad ih je staza dovela do jedne izbocnc stijcnc oko koje je otro skretala, Maggie je odbila ui u zavoj i poela
se ritati. Jane ustukne nekoliko koraka, plaei se da je kobila ne udari stranjim nogama. Chantal je poela
plakati, vjerujatno zato to je osjetila njihovu napctost ili zato tu nakon dujenja u dva sata ujutro vie nije
zaspala. Ellis prcda Chantal majci i pode naprijed da pomogne Mohammcdu smiriti konja.
Ellis se ponudi da on uhvati uzde, ali ga Muhammed naprasito odbije: napetost je i na njega pu~cla djcluvati.
Ellis se zadovolji time da gura konja odustraga i uzvikuje b~ija i gistaha. Jane je upravo pomislila kako je prizor
bio gotovo
317
komian kad se Ma~ie propcla i krcnula natrake: Mohammed je bacio uzde i posrnuo, a kobila je natrake udarila u Ellisa i oborila ga s nogu, te sc nastavila puvlaiti.
Na srcu, Ellis jc pao lijcvo, prcma stijeni. Medutim, kad je kobila gurnula Jane, ona se nalazila na pogrenoj
strani, s nogama na rubu provalije. Jane se uhvatila za torbu privezanu za sedlo, drei se grevito ra sluaj da je
konj odgurne preko ruba staze.
- Glupa ivotinjo! - vrisnula je. Chantal, zgnjeena izmedu Jane i kobile, takoder je pucla vriskati. Jane je
pustila da je kubila nosi metar i pul ili dva, plaSCl sc pustiti torbu. Zatim, skupivi hrabrost, ona skine desnu
ruku s torbe i duhvati uzde, napipa nogama c.'`vrsto upuriste i progura se uz konjske slabine tako da je stajala uz
Maggienu glavu. Zatim o~tro povue uzde i glasno vikne:
- Stani!
Donekle se iznenadila kad je Maggie zaista stala.
Jane se okrene. Ellis i Mohammed su se upravo dizali na noge.
- Jeste li itavi? - upita na francuskome. - Manje vie - odgovori Ellis.
- Ja sam izgubiu fenjer - ree Mohammed.
- Jedino se nadam da jebeni Rusi imaju iste prubleme ree Ellis na englcskume.
Jane shvati da njih dvojica uopc nisu vidjcli kako je nju konj zamalo sruio u rijeku. Odlui da im nita ne kae.
Prebirui prstima u mraku, ona pronade uzdu-vodilicu i pre;da je Ellisu.
- Hajdmo dalje - ree. - Kasnije emo brojiti kuliko nam je itavih kostiju ostalo. - Zatim prode pokraj Ellisa i
ree Mohammedu: - Vodi nas.
Mohammed se razvedrio ve nakon nekoliko minuta hoda bez Maggie. Jane se pitala da li je njima zapravo
potreban taj konj i zakljui da ga ipak trcbaj u: imali su prcvie prtljage da bi je sami nosili, a sve im je to bilo
apsolutno nuno. Zapravo, bilo bi dobro da su punijcli vic hrane.
Brzo su proli kroz jedan tihi, uspavani zasclak, tek nekoliko kuica uz vodopad. Jedan je pas poeo histerino
318
lajati, sve dok ga nctko nije uliao psovkom. Zatim su se ponovo nali sami u divljini.
Nebo je poclo polako blijcdjcti i vic nijc bilo zvijezda: danilo se. Jane se pitala to sad rade Rusi. Moda
upravo u ovom trenutku oficiri bude vojnike, viui da ih probudc i udarajui nogom tvrdokorne pospance.
Kuhar vjcrojatno kuha kavu, dok zapovjcdnik prouava kartc. Ili su moda ve ustali, jo prije jednob sata, za
mraka i nakon nckoliko minuta krenuli u koloni po jedan uz rijcku Linar; moda su vc proli kroz selo Linar;
moda su kod svakog rac.'`vanja poli pravim putem i ve im se pribliili na samo kilometar-dva.
Jane pone bre koraati.
Uska je slaza vijugala uz strmu stijcnu i zatim se spustila do obale rijeke. Nigdje nije bilo nikakvog znaka da se
zcmlja obraduje, ali su padinc planine s objc strane bilc gusto obrasle umom i kad se malo vie razdanilo, Jane
ustanovi da su to hrastove ume. Ona pokae umc Ellisu i upita:
- Zato se ne bismo mogli sakriti u ovim umama'?
- U krajnjem sluaju mogli bismo to uiniti - odgovori Ellis. - Ali Rusi bi brzo shvalili da smo sc raustavili jcr bi
ispitivali scljane i uli od njih da nismo proli pa bi sc ukrcnuli i zapoeli intenzivnu potragu.
Jane rezignirano kimne glavom. Ona je samo traila neku izliku da prestanu hodati.
Malo prije izlaska sunc:a zali su r_a jednu krivinu i stali kao ukopani: odron je ispunio klanac zemljom i
kamenjem, te ga potpuno blokirao.
Jane bi najradije sjela na zemlju i briznula u pla, Preli su gotovo pct kilometara uz obalu i po onoj uskoj stazi:
vraati se znailo jc dodatnih dcvct ili dcset kilometara uzalud prijedenih, ukljuujui onaj dio stazc koji jc
toliko uplaio Maggie.
Sve troje su nekoliko trenutaka utke stajali i zurili u odron.

- Moda bismo se mogli popeti prcko toga? - ree Jane. - Konj ne bi mogao - ree Ellis.
Jane se naljuti na njega to je upozorava na neto to je samo po scbi jasno.
319
- Jedan od nas bi se mogao vratiti natrag s konjem strpljivo objasni. - Drugo dvojc bi se mol;li odmoriti dok
ekaju da ih onaj s konjem dostigne.
- Mislim da ne bi bilo pamctno da sc razdvajamo.
Jane se nije svidio ton njcEova glasa koji kao da je upozoravao: moja-je-odluka-konana.
- Zbog cl;a pretpostavlja da cmo svi uvijck raditi ono to se tebi ini pnntetno? - otro je odbrusila.
Ellis je izl;lcdao zatecn.
- U redu. Ali ja mislim da bi se to brdo zcmljc i kamcnja moglo pomaknuti ako bi sc netko pokusao pcnjati
prcko njega. Zapravo, mogu to ba~ i rei, ja sc ne kanim penjati, bez obzira ~to ctc vas dvoje odluiti.
- Znai nce ak ni diskutirati o tome? Naravno. - Jane se bijesno okrcne i pone se vraati, ne ekajui da vidi
da li oni idu za njom. to je to, pitala se, to svc mukarcc navede da se ponu ponaati zapovjcdniki i
superiorno ~im sc pojavi neki fiziki ili mchaniki prublcm?
Ni Ellis nijc bcz mana, razmi~ljala jc. On takudcr zna brkati pojmove: koliko pria o tome kako je strunjak za
borbu protiv terorizma, a radi za C1A-u, vjcrojatnu najveu teroristiku grupaciju na svijctu. Jedan dio njcguvc
linosti ncdvojbeno voli opasnost, nasilje i lukavstvo. Ako ~cli mu~karca koji e te potovati, pomisli Jane,
ncmoj odabrati nekog macho romantiara.
Jedno se mora priznati Jean-Pierreu: on se nikad nije superiorno odnosio prema enama. On te mo~e zanemariti,
prevariti ili ignorirati, ali nikad nee prema tebi biti snishodljiv. Mo~da je to zboE toga ~to je mladi od Ellisa.
Ona prode dio staze na kojcm je Maggie krenula natrake. Nije ckala mukarce: ncka sc ovaj put sami nateu s
tom glupom kobilom.
Chantal jc bila gladna, ali jc Janc odluila da moc jo malo priekati. Nastavila jc hodati, sve dok nijc stigla do
jedne toke, Edje joj se vinilo da jcdna staza vodi uzbrdo. Tu je sjela na zemlju i jednostrano proglasila odmor.
Ellis i Mohammed stignu nckoliko minuta kasnije. Mohammed iz
320
vadi iz torbe komad kola~a od dudinja i oraha, razlomi ga i podijeli. Ellis nije uputio Jane ni jednu jedinu rijcv.
Nakon odmora, poeli su sc uspinjati uz stijenu. Kad su stigli blizu vrha, uli su u suncc i Janc osjeti kaku juj
srdba popu~ta. Nakon nckog vrcmena, Ellis je ubgrli uku ramena i ree:
- Ispriavam se to sam preuzco zapovjedni~tvo. - Hvala - ukoeno odvrati Jane.
- Ne misli~ da si moda malice pretjerano rcagirala? - Vjerojatno jcsam. Oprosti.
- Stvarno si pretjerala. Daj sad malo mcni Chantal. Jane mu preda dijete. Kad je nestalo teine kuja joj je visjela
o vratu, ona shvati da je bole Icda od noenja djcvojice. Chantal joj se nikad nije inil~t tcka, ali sad, kad ju je
morala tako du~o nositi, shvatila jc da jc tu ipak prilian teret. Neto slino kao da vreicu sa ivenim
namirnicama mora nositi esnaest kilomctara.
Kako se sunce dizalo na jutarnjcm nebu, tako jc zrak postajao topliji. Janc raskopa kaput, a Ellis ga svW e.
Jedino je Mohammed zadrao na sebi ruski vojniki injcl s tipinom ravnodunou Af~anistanca prcma
svakoj, osim onoj najotrijoj promjeni vrcmcna.
Pred podne su iz uskog kanjona rijekc Linar izili u prostranu Dolinu Nuristan. Ovdje jc put opct bio prilino
jasno oznaen i gotovo isto tako dobar kao kolska cesta u Dolini pet lavova. Okrenuli su prcma sjeveru, idui
uzvodno i uzbrdo.
Jane je bila uasno umorna i obcshrabrena. Ustala je u dva ujutro i hodala punih desct sati, a preli su samo
sedam-osam kilometara. Ellis je htio da danas prijedu jo esnaest kilometara. Za Jane je to bio trei uzastupni
dan napornog hodanja i ona je znala da nce moi nastaviti hodati du mraka. ak je i Ellis imao na licu srditi
izraz, a Janc jc znala da to kod njega znai da je umoran. Samo je Muhammcd, ini se, biu neumoran.
U Dolini Linar nisu vidjcli nikoga izvan scla, ali su ovdje ve susreli nekoliko putnika, veinom odjevcne u
bijcle halje i bijele turbane. Nuristanci su radoznalo zurili u dvuje
321
blijedih, iscrpljcnih Zapadnjaka, ali su paljivo i s pu~tovanjem pozdravljali Mohammeda, bez sumnje zbog
kalnnjikova na njegovu ramenu.
Duksu se umorno uspinjali uz rijcku Nuristen, prcstigao ih je jedan mladi crne brade i sjajnih oviju, kuji je
prcko ramena nosio tap na kojcm jc bilo nabudcno dcsct svjcih riba. On se obratio Mohammedu na mjeavini
raznih jezika, Jane je raspoznala neto darija i puncku rijc na jcziku pato, i njih dvojica su se uspjeli dovoljno
dobro spurazumjcti da Mohammed od njcga kupi tri ribc.
Ellis izbroji novac i ree Jane:
- Pet stotina afgana po ribi... koliko je to?
- Pet stotina afgana jc pedcset francuskih franaka, pct funti.
- Deset dolara - ree Ellis. - Skupa riba.

Jane pocli da Ellis ve jcdnom prestanc brbljati: ona je jedva imala snage da stavlja nogu pred nogu, a on
guvori o cijeni ribe.
Mladi, kojcmu je ime bilu Halam, rec da jc ribu uhvatio u jezeru Mundol, u donjem dijclu dolinc, iako ju
jevjcrojatno kupio, jer nijc izglcdao kao ribar. Halam je uspurio korak i prikljuio se njihovoj grupi, tc je
ncprekidno brbljao ne marei mnogo da li ga oni razumiju ili ne.
Poput Doline pet lavova, Nuristan jc zapravo bio stijenoviti kanjon koji se svakih nckoliko kilometara irio u
male, obradene ravnice s terasastim poljima. Najuoljivija razlika bila je hrastova uma koja je gusto pokrivala
planinc poputovjcg runa i koju jeJanc prumatrala kao svojc mogue skrovite, ukoliko sve ostalo propadne.
Sad su bre napredovali. Vie nije bilo iscrpljujuih zaobilaznica preko planine, zbog cga je Jane osjeala
duboku zahvalnost. Na jednom je mjcstu ccsta bila zatrpana odronom, ali su ovaj put Ellis i Jane mogli prijevi
preko odronjene zemlje, a Mohammed je s konjem pregazio rijeku i ponovo im se prikljuio nekoliko metara
daljc uzvodno. Neto kasnije, jedna je izboena stijena sjekla cestu i zadirala u rijeku, a oko stijene je vodio
most od pletenog iblja koji se prilino ljuljao i na koji Maggie nije htjela ni stupiti kopitom.
322
Mohammcd jc ponovo rijcio problcm tako da jc si~ao s konjem do rijeke i zaobiao stijcnu kroz vudu.
Jane je sad vc bila toliko iscrpljena da joj sc inilo da e se svakog trena sruiti. Kad im se Mohammcd ponovo
prikljuio, ona ree:
- Ja moram malo stati i odmoriti se.
-Jo malo pa cmo stii u Gadwal -odvrati Mohammcd. - Koliko jo ima do tamo?
Mohammed sc posavjetuje s Halamom na dariju i na francuskome, a onda rce:
- Jo pola sata.
Jane se to vinilo cijcla vjcnost. Ma tu, mvgu valjda ; hodati jo pula sata, rekla je u sebi i puku~ala misliti na
neto
drugo, a ne na bul u ledima i ncodoljivu ~clju da Icbnc. Medutim, kad su doli do idueg zavuja, ubledali su
sclo. Bio je to dobrodo~ao i iznenadujui publcd: drvene su
kuice bile poslaganc jedna iznad drugc na planinskuj kosi poput djcce koja su se popcla jcdno drugum na
ramcna, tako da se stjecao dojam kako bi bilo dovuljno da popusti samo jedna kua u donjcm nizu pa da se
cijclo sclo skutrlja nizbrdo u rijeku.
im
su
doli
do
prvc
kuc,
Janc
jcdnostavno
stanc
i
sjedne
na
obalu
rijeke.
Tijclo
ju
je
buljclu
i
jedva
je
imala
( snage da preuzme Chantal od Ellisa koji je sprcmno sjeo
pokraj
nje,
po
emu
se
moglo
zakljuiti
da
je
i
on
iscrpljen.
Iz
'
kue
je
radoznalo
provirila
jedna
ena
i
Halam
je
odmah
poeo priati s njom, govorei joj vjerojatno sve to jc znao 0
' Jane i Ellisu. Mohammed sapnc Maggie prcdnje nogc, ostavljajui je na mjestu gdje je bilo neto otre trave, te
une uz Ellisa.
- Moramo kupiti kruha i aja - rec Mohammed.
Jane pomisli kako bi im svima sada bilo potrebno nc;to " krepkije od toga.
- A riba'? - upita.
- Predugo bi trajalo da sad idemo istiti i kuhati ribe ree Ellis. - Ostavit emo ih za veeru. Nc bih htio da ovdje
ostanemo due od pola sata.
323
- U redu - ree Jane, iako nije bila sigurna hoc li biti u stanju nastaviti put nakon samo pola sata odmora.
Mo~da e se bolje osjeati kad neto pojede, zakljuei.
Halam ih zazove. Jane podignc glavu i vidje kako ih on mahanjem ruku poziva da dudu tamo. I ona ena je
mahala: pozivala ih je da udu u kuu. Ellis i Muhammcd ustanu. Janc spusti Chantal na zcmlju, ustane, zatim se
sagnc po djevojicu. Odjednom joj se zamuti pred ovima i u~ini joj se da je izgubila ravnoteu. Trenutak se
borila da ne padne, zurei kroz neku maglicu u Chantalino siuno lice, a onda joj kuljena popuste, ona se srui
na zemlju i sve oko nje utone u mrak.
Kad je otvorila ovi, vidjcla jc iznad scbc krug zabrinutih lica: Ellisovo, Mohammedovo, Halamovo i lice one
cne. Ellis je upita:
- Kako se osjea~?
- Glupo - odgovori ona. - to se dugodilo? - Onesvijeslila si se.
Ona se uspravi u sjedci puluaj.
- Ne brinite, sa mnom e biti sve u redu.
- Nee - rec Ellis. - Ti danas vic nc mu~e dalje.
Jane se polako bistrilo u g(avi. Bilo joj je jasnu da je Ellis u pravu. Njezino tijclo jcdnostavno nije vie bilo
spremno suradivati, bez obzira na snagu volje. Ona pone govoriti francuski, kako bi i Mohammed mogao
razumjcti to govori.

- Ali Rusi e sigurno danas stii do ovog sela. - Morat emo se sakriti - odgovori Ellis. Mohammed tiho dobaci:
- Poglcdaj te ove ljude. Mislite li da su oni sposobni uvati tajnu?
Jane pogleda Halama i enu. Oni su ih glcdali, pozorno sluajui njihov razgovor, iako ni~ta nisu mogli
razumjeti. Dolazak dvoje stranaca vjerojatno je za ovo selo bio najuzbudljiviji dogadaj u posljednjih godinu
dana. Za nekoliko minuta ovdje e se okupiti cijclo selo. Jane pogleda Halama. Rei ovom mladiu da ne govori
o njima bilo bi isto kao rei nekom psu da ne laje. Ako netko od ovih ljudi vidi gdje su se sakrili, tona pozicija
njihova skrovita bit e poznata svim
324
stanovnicima Nuristana prijc nego to zanoi. Jc li uupe mogue umaknuti nekako ovim ljudima i u~uljati sc
neprimijeeno u neku postranu dolinu'? Moda. Ali nee moi dugo izdrati bez pomoi lokalnog stanovnitva:
uskuro e ostati bez hrane, a to bi se moglo dugoditi upravo u vrijeme kad Rusi shvatc da su se oni zaustavili i
kad po~nu prctreivati ume i kanjone. Ellis je bio u pravu kad jc neto ranijc rekao kako je njihova jedina nada
u tome da odr~e razmak izmedu sebe i svojih progonitelja.
Mohammcd je duboko uvlaio dim cigarcte i zamiljeno zurio pred sebe. Zatim se obrati Ellisu:
- Ti i ja emo morati sami dalje, a Jane emo ustaviti ovdje.
- Ne - ree Ellis.
- Taj papir kuji ti ima~, na kojem su putpisi Masuda, Kamila i Azizija, vaniji je od lvola svakuga od nas - rce
Mohammed. - Taj papir predstavlja budunost Afganistana, slobodu za koju je umro moj sin.
Ellis e morati nastaviti bcz nje, shvati Janc. Tako c sc barem on spasiti. Bilo ju je stid to joj se srce steglu od
oajanja na pomisao da e ga izgubiti. Morala bi misliti o tome kako da mu pomogne, a ne kako da ga zadri uza
se. Iznenada joj padne na pamet dobra ideja.
- Ja bih mogla skrenuti Ruse s vaeg traga - rec. - Mo~la bih se predati i zatim, nakon izvjesnog nekanja, dati
Jean-Pierreu pogrene informacije o tome kamo ste se uputili i kojim putem idete... Ako ih uspijcm zavarati, to
bi vama moglo dati nekoliko dana prednosti... duvoljno da izidcte iz zemlje! - Dok je govorila, poela sc svc
vie uduevljavati tom zamisli, iako je u srcu _stalno ponavljala: Ne os~ovljoj me, molim te, ne os~avljaj me.
Mohammed pugleda Ellisa. - To je jedini nain - ree.
- Zaboravi - ree Ellis. - Nita od toga. - Ali, Ellise...
- Ni~ta od toga - ponovi Ellis. - Zaboravi to. Mohammed zauti.
- Ali to emo onda? - upita Janc.
325
- Rusi nas nee danas sustii - odgovori Ellis. - Mi smo
jo uvijek u prcdnosti zato to smo krenuli jo u toku noi. ; Ostat emo ovdje noas i krcnuti rano ujutro.
Zapamtite,
nita
nije
gotovo,
sve
dok
nije
gotovo.
Svata
sc
mo~c
desiti.
Netko
u
Muskvi
moc
odjednom
zakljW
iti
da
je
Anatulij
lud
` i obustaviti potragu.
- Sere - ree Jane na engleskome, ali joj je potajno bilo drago to je on odbio nastaviti bez njc, iako je znala da
je to nerazumno.
E - Ja imam jedan drugi prijedlog - ree Mohammed. - Ja u se vratiti natrag i uputiti Ruse na pogrean put.
Jane se trgne. Da li on to moe izvesti? - Kako? - upita Ellis.
- Ponudit u im se kao vodi i tuma, a onda u ih povcsti na jug kroz dulinu Nuristan do jezera Mundul.
Jane se dosjeti slabe toke ovog prijedluga i obeshrabri se.
- Ali oni sigurno ve imaju vodiva - ree.
- Mo~da je to neki dobar ovjek iz Doline pet lavova kojega su oni prisilili da pode s njima protiv svojc vulje. U
tom sluaju, porazgovarat u s njim i sve e biti u redu.
- A to ako on ne bude htio suradivati?
Mohammed razmisli.
- Onda nije dobar ovjck kuji im prisilno puma~e, nego izdajica koji dobrovoljno, iz koristoljublja suraduje s
neprijateljem. U tom u ga sluaju ubiti.
- Ne elim da zbog mene bilo koga ubije - usprotivi se Jane.
- To ne bi bilo zbog tebe - muklo ree Ellis. - On bi ubio zbog mene, ja sam inzistirao da ostanemu zajedno.
Jane zauti.
Ellis je razmiljao o praktinim stvarima. - Ti nisi odjeven kao Nuristanac.
- Zamijenit u odjeu s Halamom. - Ne govori dobro njihov jezik.
- U Nuristanu se govori vie jczika. Rei u da dulazim iz pcd.;:ja na k~jem se govori drugaije. Rusi ionako ne
326
znaju nijedan od tih jezika, prema tome nita nee posumnjati.
- to e s automatom? Mohamme;d razmisli trenutak. - Hoc~ li mi dati tvoju torbu'? - Nije dovoljno velika.
- Moj kakinjikov ima kundak koji sc moe sklupiti. - Pa, naravno - rce Ellis. - Moe. uzcti torbu.

Jane se upita nec li to izazvati sumnju kud Rusa, ali zakljW i da nec: Afganistanci nosc svakujakc turbe, ba
kao i odjeu. Ipak, prije ili kasnije Muhammed e sigurno pustati sumnjiv.
- to e biti kad otkriju da su na pogrenum putu'?
- Prije nego to se tome dusjetc, ja u pubjci jedne noi i ostaviti ih u nekom bcspuu.
- Svc jc to strano opasnu - rec Janc.
Mohammed se nastojao drati herujski ravnuduno. Popul veine gerilskh boraca, on je doista bio hrabar, ali i
bcskrajno tat.
- Ako krivo prucijcni trenutak za bijeg - rcc Ellis - i ako oni posumnjaju u tebe dok jo bude s njima, sigurno
e te muiti kako bi im odao kojim smo putcm otili.
- Nikad me nee uhvatiti ivoga - odgovori Mohammed. Jane je znala da se on nce dati iv zarobiti.
Ali
onda
mi
vie
neemo
imati
vodia
napomene
Ellis.
Nai
u
vam
drugog
vodia
ree
Mohammed,
tc
se
okrene
Halamu
i
pone
mu
ncto
ustru
guvoriti,
sluei
se
s
nekoliko
razliitih
jezika.
Jane
shvati
da
Mohammed
pred
lae
Halamu
da
ga
unajmi
kao
vodia.
Njuj
mladi
nije
bio
osobito
simpatian,
bio
je
udvc
dobar
trguvac
da
bi
mu
se
moglo
vjerovati,
ali
oigledno
jc
dosta
putovao
ovim
krajcm
i
predstavljao
jc
logivan
izbor.
Veina
ovdanjih
stanovnika
vjerojatno nikad nije zakoraila preko granica nj ihove doline.
- On kae da zna put - ree; Mohammcd, govorci opet francuski. Janc je naas osjetila nelagodu zbog rijcei: On
kae. Mohammed nastavi: - On e vas odvesti do Kantiwara i tamo ete nai drugog vodiva koji c vas odvesti
do sljcdceg
327
prijevoja. Na taj nacin ete nastaviti sve do Pakistana. On za scbe trai pct tisua afgana.
- To ne zvui prctjerano, ali koliko emo vodia na taj nain morati unajmiti dok ne stigncmo u Chitral'~ - upita
Ellis.
- Pet, moda esl - odgovori Mohammed. Ellis zatrese glavom.
- Nemamo trideset tisua afgana. A jo emo morati kupovati i hranu.
- Jane e morati dobavljati hranu lije~enjem - ree Mohammed. - A kad uete u Pakistan, put je mnogo laki.
Moda vam za zadnji dio puta nee trebati vodi.
Ellis sumnjiavo zakima glavom. - to ti misli? - upita Jane.
- Jo uvijek postoji alternativa - odgovori ona. - Vas dvojica moete nastaviti bez mene.
- Ne - ree Ellis. - To nije nikakva alternativa. Ti i ja ostajemo zajedno.
i ~,
~t
328
18.
Cijeli prvi dan potjera nije naila ni na kakav trag Ellisa i Jane.
Jean-Pierre i Anatolij sjcdili su na tvrdim drvenim stolicama u spartanski namjcstcnum uredu bcz pruzora u
zranoj bazi u Bagramu, prou~avajui izvjctaje kuji su ~tizali preko radija. Ljudi koji su sudjclovali u pcrijcri
punovu su krenuli prijc zore. Poslali su za poetak cst skupina: po jcdnu za svaku od pet glavnih i postranih
dulina kojc su vudile na istuk od Doline pet lavova i jednu koja je slijcdila rijcku Pet lavova na sjcver do izvora i
dalje. U svakoj je skupini bio barem jedan oficir afganistanskc vojske kuji jc govoriu dari. Helikopterima su se
prebacili do est razlivitih sela u Dulini i nakon pola sata, svih est skupina su javile da su nale vodie.
- To je brzo ilo - ree Jean-Pierre kad se javila esta skupina. - Kako su to samo uspjeli?
- Jednostavno - odgovori Anatolij. - Pitaju nekuga da li hoe biti vodi. On kae da nee. Oni ga ubiju i pitaju
nekoga drugoga. Obino ne treba dugo ekati da se javi neki dobrovoljac.
Jedna je skupina pokuala pratiti svoju dionicu iz zraka, ali eksperiment nije uspio. Staze su bile te~ko
raspuznatljive i sa zemlje, a iz zraka je to bilo sasvim nemogue. Osim toga, nijedan od vodia nikad ranije nije
letio u hclikopteru i kad bi se nali u zraku, potpuno bi izgubili osjeaj za orijentaciju. Tako su sve skupine na
kraju krenule pjeke, a neke su od seljana rekvirirale konje za noenje prtljage.
329
Jean-Picrre nije oekivao ncke daljnje vijcsti tijckom jutra, jer su bjcgunci imali puni dan prednosti. Medutim,
vojnici e se sigurno moi krctati bre od Jane, s obzirom na to da ona mora nositi Chantal...
Svaki put kad bi pomislio na Chantal, Jean-Picrre bi osjetio grinj u savjesti. Bio je bijcsan na svoj u cnu zbog
onog to ini, ali to se nije odnosilo na dijete, a ipak je ono trpjelo, u to je bio siguran, budui da je zajedno s
majkom bilo izloeno naporima hodanja bez odmora, hladnoi na visokim prijevojima, ledenom vjetru...
Ponovo je poeo razmiljati, posljednjih nekoliku dana to mu se stalno vrtjclo po glavi: to e biti ako Jane
umre, a Chantal ostane iva. Zamiljao je kaku Ellisa hvataju samog, a Jane nalaze mrtvu, s djetetum u naruju,

kuje je nekim udom jo uvijck ivo. Vratio bih se u Pariz i svi bi u meni gledali traginog, romantinug junaka,
sanjario je JcanPierre, uduvca s kerkicom od nekuliku mjcscci, vctcrana iz Afganistana... Kako bi mi se divili!
Ja bih sc sasvim sigurno mogao sam brinuti o djctetu. Kakav bi to biu divan, prisan odnos izmedu mene i nje kad
bi malo narasla. Naravno, morao bih nai ncku dadilju, ali bih se pOSlarao da Chantal nikad u njoj ne pone
glcdati svoju majku. Nc, ja bih joj bio i otac i majka.
to je vie mislio o tome, tim je vei bio njeguv bijes na Jane to stavlja na kocku djetctov ivot. Takvim svojim
postupkom ona je ncosporno proigrala sva svoja roditeljska prava na Chantal. Jean-Pierre je smatrao kako bi na
osnovu toga vjerojatno mogao na sudu dubiti pravo starateljstva nad djetetom...
Kako su protjecali sati, Anatulij se pueo dusadivati, a Jean-Pierre je postao napet. Obujica su bili razdraljivi.
Anatulij je vudio dugc razgovorc na ruskome s oficirima koji su ih dolazili posjetiti u njihuvu malom uredu bez
prozora i njihovo je beskonano brbljanje ilo Jean-Pierrcu na ivce. Isprva mu je Anatolij prevodio izvjetaje
koji su stizali preko radija, ali sad bi samo rekao: "Nita." Jean-Picrre je ucrtavao u karte napredovanje potjere,
oznaavao pozicije pojcdinih skupina, ali pred kraj popodneva oni su pucli slijediti stazc
330
i presuena korita rijeka kojih nije bilu na kartama, a ukuliko su u svojim izvjetajima obavjetavali o tume gdje
sc nalaze, Anatolij mu to nije prenosio.
Do noi, nijedna skupina nije mogla izvijestiti o bilo kakvu tragu. Sve su skupine imale uputstva da sc raspituju
o bjeguncima kod stanovnika sela kroz koja prolaze. Dosad su od seljana uvijck dobivali odgovor da nisu vidjcli
nikakve strance. To nije bilo nita udno, jcr se potjcra ju~ uvijek nalazila na podruju Doline pet lavova, s ove
strane visokih prijevoja kuji su vodili u Nuristan. Ljudi kojc su ispitivali bili su openito lojalni Masudu i za njih
je svaka suradnja s Rusima znaila izdaju. Sutra, kad potjcra prijede u Nuristan, narod u selima bit e spremniji
za suradnju.
Ipak, kad su te vecri izili iz urcda i uputili se prcma kantini, Jean-Picrre je bio potitcn. Pujcli su gruznu
vec`cru od konzerviranih kobasica i instant pirca od krumpira, a zatim je Anatolij otiao piti votku s nekim
oficirima, ostavivi Jean-Pierrea s jednim narednikom koji je govorio samo ruski. Njih dvojica su odiErali jednu
partiju aha, ali narednik je bio daleko nadmoniji ~ahist, to je Jcan-Picrrea samo jo vie razdrailo. Otiao je
u krevet i dugo se vrtio na tvrdum vojnikom madracu, zamiljajui Jane i Ellisa keku vude ljubav.
Kad ga je idueg jutra prubudio, Anatolijevo istW njako lice sjalo se ud osmijeha i nije vie bilo ni traga
razdra~ljivosti. Jean-Pierre se osjeao kao dijete kojemu su oprostili, iako, barem koliko je njemu bilo poznato,
nijc bio nita zbrijcio. Zajedno su dorukovali u kantini. Anatolij je ve razgovarao sa svih est skupina
hajkaa, koji su u zoru nastavili putjeru.
- Danas emo uloviti tvoju enu, prijatelju - veselo je rekao, a Jean-Pierrea te njegove rijei ispune vedrim
optimizmom.
im su doli u ured, Anatolij ponovo pozove preko radija svoje izvidae. Traio je od nj ih da mu opiu sve tu
vide oko sebe, a Jean-Picrre je na temelju njihovih opisa rijeka, jezera, uleknua i morena pokuavao odrcditi
gdje se oni nalaze. Ako se gledalo na broj prijedenih kilometara u jednom satu, inilo se da strano sporo
napreduju, ali, naravnu,
331
oni su se kretali uzbrdo po vrlo tckom tcrenu, a osim toga, isti e faktori usporiti Ellisa i Jane.
$vaka je skupina imala po jednog vodia, a kad bi do~li do mjesta gdje se staza rava i oba puta vode u
Nuristan, zavrbovali bi u najblicm sclu jo jednog vodiva i pudijclili se u dvije grupe. Do podneva je JcanPicrrcova karta bila sva posuta crvenim tokicama kao ospicama.
Negdje oko sredine popudncva privremcnu ih jc umco nepredvideni dugadaj. Jedan gcneral s naoalama, koji je
putovao pu Afganistanu s ciljcm da prucijeni situaciju, sletiu je u Bagram i odluio provjeriti kako Anatolij troi
sredstva koja su mu odobrena. Jcan-Pierre jc to saznao od Anatulija nekoliko sekundi prije nego to je gcncral
upao u njihov mali ured, praen skupinom uzbudenih oficira nalik na paie kuji tre za majkom.
Jean-Picrre je bio fasciniran supcriorno~u s kojom jc Anatolij zadrao kontrolu nad situacijum. Skoio je na
noge, kreui se ~ustro, ali potpuno smireno; rukovao se s generalom i ponudio mu da sjedne; otro viknuo kruz
vrata nekoliko naredbi; porazgovarao s gcneralum brzo, ali s puno potovanja oko jednu minutu, a zatim sc
isprieao i poeo razgovarati preko radija s tragaima, prevodci Jcan-Picrrcu odgovore koji su, praeni
umovima, stizali iz Nuristana, te je usput predstavio generalu Jean-Pierrea na francuskome.
General je poeo postavljati pitanja i Anatulij je odgovarao, pokazujui pritom crvene pribadae na Jean-Pierreovoj karti. A onda, usred svega toga, jedna sc grupa sama javila, uo se jedan uzbudcni glas koji je neto brzo
govorio na ruskome i Anatolij uutka gcnerala u pola re~cnice.
Jean-Pierre je nervozno sjedio na rubu stolice i nestrpljivo ekao prijcvod.
Glas uuti. Anatolij postavi jedno pitanjc i dobije odgovor.
- to su vidjeli? - upita Jean-Picrre, gurei od nestrpljenja.
Anatolij mu nijc odmah odguvorio, nego sc prvo ubratio generalu. Napokon se okrenuo prema Jean-Pierreu.
332

- Nali su dvoje Amerikanaca u sclu Atati, u dolini Nuristan.

- Divno! - uzvikne Jean-Pierre. - To su oni!
- Pretpostavljam - ree Anatolij.
Jean-Pierre nije shvaao zbog e~a je on tako hladan.
- Naravno da su to oni! Tvoji vojnici ne mogu razlikovati Amerikance od Englcza.
- Vjerojatno ne mogu. Ali kau da ncma nikakvog djeteta.
- Nema djcteta! - Jean-Pierre sc namrti. Kako je to mogue? Zar je Jane ostavila Chanta( u Dolini pct lavova da
je podi~u Rabia, Zahara ili Fara? Nije to mogau vjeruvati. Moda je sakrila dijete kod ncke obitelji u tom sclu,
Atati, malo prije nego to su je uhvatili? To mu se takoder inilo nevjerojatnim. Jane bi instinktivnu nastojala
zadrati dijete uza se u trenutku opasnosti.
Da nije Chantal umrla?
Ne, to je vjcrojatno neka grcka, zakljuei, nctko jc neto pogreno prenio ili su smetnjc prekrile taj diu izvjetaja
ili zapovjednik skupine jednostavno nije primijetio bcbu.
- Nemojmo na~adati - ree Jean-Picrre Anatoliju. - Hajdemo sami pogledati o emu se radi.
- Hou da ti ode tamo - rce Anatulij.
- Pa, naravno - ree Jcan-Picrre, a onda mu se W ini udno kako je to Anatolij rekao. - Da li to znai da ti nee
ii?
- Tono. - Zato?
- Zato to sam potreban ovdje - odgovori Anatolij i pogleda generala.
- U redu. - Oeigledno, radilo se o nekim zakulisnim igrama oko vlasti unutar vojne birukracijc. Anatolij ne eli
otii iz baze dok general njuka naokulo, kako ne bi nekom suparniku pruio priliku da ga okleveta iza njegovih
leda.
Anatolij dohvati telefon i izdiktira niz naredbi na ruskome. Dok je on jo uvijek govorio u slualicu, u sobu ude
jedan vojnik i kimne Jean-Pierreu da pode s njim. Anatolij pokrije dlanom mikrofon i ree:
333
- Dobit e topao kaput, u Nuristanu jc vc puc`cla zima. tl bientot.
I ; Jean-Pierre izide s vojnikom. Proli su prcko betonske i piste. Dva helikoptera su ekala s upaljenim
motorima: jcdan
hind
s
raketama
ispod
kratkih
krila
i
jcdan
hip,
neto
vei,
s
;
i
nizom
prozoria
na
trupu.
Jean-Pierre
se
zaudi
to
e
im
hip, a unda se sjeti da e dovesti natrag ljude iz patrule. Kad
; ! su doli do letjelic;a, jedan vojnik dutri du njih sa injclom i C . preda ga Jean-Picrreu. On ga prebaci preko
ruke i popne se i;
u hind.
; Odmah su uzletjeli. Jcan-Pierre je gorio od ncstrpljcnja. Sjedio je na klupi u putnikoj kabini, zajcdno sa est
vojnika. Letjeli su prema sjevcroistoku.
Kad su odmakli od zranc baze, pilot pozove Jcan-Pierrea. Jean- Pierre ode naprijed i stane na stepenicu uz
pilotsko sjedalo, kako bi pilot mogao s njim razgovarati.
- Ja u biti va prevodilac - rcee pilot na pomalo nesigurnom francuskome.
- Hvala. Vi znate odredite?
- Da, gospudinc. Dobili smo koordinate i imamo radiovezu s naim Ijudima tamo.
- Odlinu - ree Jean-Pierre, donckle iznenadcn to mu se pilot obraa kao pretpostavljenom. Izglcda da jc kao
suradnik pukovnika KGB-a stekao poasni in.
Vrativi se na svoje sjedalo na klupi, pitao se kako e Jane reagirati kad ga uglcda. Hoc li ga do~ckati s olakanjem? Ili prkosno'? Ili e jcdnostavno biti iscrpljcna'! Ellis e, dakako, biti srdit i osjeat e se poni~cnim.
Kako bih ja trebao nastupiti? pitao se Jean-Pierre. Htio bih oboje natjerati da se preda mnom svijaju od straha,
ali moram pritom ostati dostojanstven. to da kacm?
Pokuao je zamisliti taj prizor. Nai c ih vjerujatno u dvoritu neke damije, ili kako sjcde na zcmljanom podu
neke kolibe, moda svezane i pod paskom stra~ara s kalanjikovima. Vjcrojatno e biti promrzli, gladni i
potiteni. Jean-Pierre e ui unutra, u ruskom injclu, samouvjeren i autoritativan, u pratnji mladih oficira. Prvo
e se zagledati u njih dugim, prodornim pogledom, a onda e rei...
334
r
Sto e rei? Opct smo sc srcli, zvW alo jc uasno meluclramatski. Zarste stvarno mislili dn nam moete
pobjei?, zvucalo je odve retoriki. Mornli ste znnti dn nen:nte nikakaih ansi, bilo je neto bolje, ali je imalo
prizvuk popustljivusti.
Kad su zali medu planine, temperatura jc naglu pala. Jean-Pierre obue injel i stane kraj utvorenih vrata,
blcdajui dolje. Letjeli su iznad doline kuja je donekle sliila Dulini pet lavova, budui da je i ovdje srcdinom

dulinc tekla rijeka, a s obje su strane bile visoke planinc. Pu okolnim je vrhuncima bilo snijega, ali ga u dolini
jos nije bilo.
Jean-Pierre ode do pilota i reee mu na uho: - Gdje smo sada?
- Dolina Sakardara - odgovori pilot. - Dalje prcma sjeveru dolina mijenja ime i zove se Dolina Nuristan. Selo
Atati nalazi se na nejzinu sjcvernom kraju.
- Koliko nam jo treba do tamo'? - Dvadeset minuta.
Jean-Picrreu se to W ini bcskrajno dugo. Svladavajui ncstrpljivost, vrati se do klu,j~c i sjcdne medu vujnikc.
Oni su svi ~utke sjedili i gledali ga. Cinilo se kao da ga sc bojc. Moda misle da pripada KGB-u.
to je meni, pa ja doista pripndnm KGB-u, odjcdnom pomisli Jean-Picrre.
Pitao se o emu vojnici razmiijaju. O djevojkama i enama koje; su ostavili u dumovini? Njihova e domovina
odsad biti i njegova domovina. ivjet c u Moskvi, imat e svoj stan. Pitao se da li je jo uvijek moguc da on i
Jane ive zajedno u sretnom braku. On bi elio nju i Chantal smjcstiti u tom stanu pa da ga one tu ekaj u duk se
on bori za pravcdnu stvar u drugim zemljama i poput ovih vojnika sanjari o lume kako e se vratiti kui za
dopust, kako c upet spavati sa svojom enom i vi~jeti koliko mu je ki purasla. Ja sam iznevjerio Jane i ona je
iznevjerila mcnc, razmiljao je;, muda emo moi jedno drugome oprostiti, makar samu zbog Chantal.
to se dogodilo sa Chantal?
Uskoro e to saznati. Helikopter se povcu sputati. Blizu su. Jean-Pierre ustane i opet pugleda kroz vrata.
Sputali su
335
se prema jednoj livadi, na mjcstu gdje sc prituka ulijcvala u glavnu rijeku. Kraj je slikovito iz3ledao, a selo se
sastojalu ud samo nekoliko kua, navivkanih jedna iznad druge na padinama planine, to je bilu karaklcristino
za scla u Nuristanu. Jean-Picrre se sjeti da jc vidau fotol;rafije ovakvih scla u knjigama o Himalaji.
Helikopter se spusti na zemlju.
Jean-Picrre iskovi. Na drugoj strani livade, iz najnie drvene kue, izide grupa ruskih vojnika. Jcan-Pierre je
nestrpljivo ekao pilota, svog tumaa. Napokun, pilot sidc iz hclikoptera.
- Hajdcmo! - ree Jean-Picrre i krcne prcku livade. Jedva se suzdravao da ne potri. Ellis i Jane su vjcrojatno u
kui, iz koje su izili vojnici, pomisli i brzim se koracima uputi u tom smjeru. Pocu jc osjeati srdbu: u njemu
je kuhalo od dugo potiskivanog bijcsa. Dovraga i dostojanstvo, pomislio je, rei u tim gadovima otvorcno to
mislim o njima.
Kad je priao grupi vojnika, uficir koji je stajao na clu grupe pone govoriti. Ne osvrui se na njega, JcanPierre naredi pilotu:
- Pitaj ga gdje su oni.
Pilot upita i oficir poka~c na kuu i-r_ kuje su izili on i njegovi vojnici. Bez rijei, Jean-Pierre prode pukraj
vujnika i ode prema kui.
Kad je upao u kuu njcgova je srd~ba ve dosegla toku vrenja. U jednom kutu stajalo jc jo nekoliko ruskih
vujnika. Oni svi pogledaju u Jean-Pierrea, a Tatim se razmaknu.
U
kutu
je
bila
klupa,
za
koju
je
bilo
privezanu
dvuje
Ijudi.
Jean-Pierre
je
zgranuto
zurio
u
njih.
Zinuo
je
od
zaprepatenja,
a
sva
mu
se
krv
puvukla
iz
lica.
Pred
njim
je
bio
mravi
djeak
od
osamnacst-devctnaest
godina,
ane
minog
izgleda,
duge,
prljave
kosc
i
objcenih
brkova,
te
jedna
prsata
plavokosa
djevujka
s
cvijeem
u
kusl.
Djcak
pogleda
Jean-Pierrea
s
izrazom
dubokug
olakanja
i
rce
na
engleskome:
- Hej, uvjee, hoe li nam pomoi? U gndnom smo sosu.
336
Jean-Pierre je mislio da e ekspludirati. Ovu dvuje su obini hipiji na putu za Katmandu, pusebna vrsta turista
kuji nisu prestali dolaziti, usprkos ratu. Kakvo razW aranjc! Zato su se oni morali tu zatei upravo sada kad svi
tragaju za odbjeglim parom Zapadnjaka?
Nije mu padalo na pamet da pumac tom paru drogiranih degenerika. Okrene se na peti i izide.
Pilot je upravo bio na vratima. Kad je ugledao izraz na licu Jean-Pierrea, upita:
- Neto nije u rcdu?
- Uhvatili su pogrene ljude. Dodi sa mnom. Pilot pouri za njim.
- Pogrene ljude? Zar to nisu Amerikanci'?
- Jesu Amerikanci, ali nisu oni koje traimo. - to ete sada uiniti?
- Razgovarat u s Anatolijem i zato trcbam tebe da mi ga pozove preko radija.
Preli su preko livade i uspeli se u hclikopter. Jcan-Pierre je sjeo na mjesto mitraljesca i stavio slualice.
Nestrpljivo je lupkao nogom po metalnom podu dok je pilot dugo s nekim priao na ruskome. Napokon je uo
Anatolijev glas koji je bio prilino slab i popraen umovima.

-Jean-Pierre, prijatclju, ovdjeAnatolij. Gdjc si ti?

- U Atatiju. Amerikanci koje su uhvatili nisu Ellis i Jane. Ponavljam, nisu Ellis i Jane. Samo dvoje glupe djec;t;
u potrazi za nirvanom.
-Ja sam tako neto i oekivao - odgovori Anatolij.
- to? - prekine ga Jean-Pierre, zaboravljajui da ga Anatolij ne moe uti dok govori.
... dobili nekoliko izvjctcrja da su Ellis i Jane primijeeni u dolini Linar. Nisu jo ttspjcli doi u kontakt s njima,
ali su im za petama. Kraj poruke.
Jean-Pierreova srd~ba zbog hipija naglo nestane i on ponovo ivne.
- Dolina Linar... gdje je to? Kraj poruke.
- Nije daleko od mjesta na kojem se sadn nalazi. To je jedno od pokrajnih dolina, oko dvadesetak kilon:etura
juno od Atatija. Kraj poruke.
337
Tako blizu!
- Jesi li siguran'l Kraj poruke.
- Nai su ljudi dobili inforntncije o njima u nekoliko sela kroz koje su proli. Opis se slae. Osim toga, seljani su
spominjali dijete. Kraj poretke.
Onda su to sibmrno oni.
- Moemo li proraunati gdje su sada? Kraj poruke.
- Jo ne. Ja sam sad na putu tamo. Kad sti~~em, snznnt u vie detalja. Kraj poruke.
- Znai, nisi u Bagramu? A to je bilo s onim... posjetiocem? Kraj poruke.
- Otiao je - odgovori Anatolij kratko. - Sad sam u helikopteru i za koju minutu u se sastati s patrolom u selu
Mundol. To je u dolini Nurismn, nizvodno od mjesta gdje se Linar ulijeva u Nuristan, pokraj jednog velikog
jezera koje se takoder zove Mundol. Ti dodi tnn:o. Preapavcct emo u selu i sutra ujutro nadzirati potrnyu. Kraj
poruke.
- Dolazim! - poletno uzvikne Jean-Picrre. Odjednom se sjeti. - to emo s ovim hipicima? Kraj.
- Morat u ih odvesti u Kcrbul radi iapitivanja. Mi inmno tamo ljude koji e ih podsjetiti na stvarnost
nuuerijalnogsvijetn. Daj mi sad pilota. Kraj poruke.
- Vidimo se u Mundolu. Kraj poruke.
Anatolij pone razgovarati s pilotom na ruskome, a Jean-Pierre skine slualice. udilo ga je -r.ato Anatolij ~eli
troiti vrijeme na dvoje bezopasnih hipija. To dvuje mladih oigledno nisu bili pijuni. Ali mu onda padne na
pamet kako je on, Jean-Pierre, zapravo jedina osoba kuja doista zna jesu li ovaj mladi i djevojka Ellis i Jane, ili
nisu. Postojala je mogunost, iako prilino nevjerojatna, da su Ellis i Jane nagovorili Jean-Pierrea da ih pusti, a
da Anatuliju kae kako su vojnici uhvatili par obinih hipija.
Sumnjiavo kupile, taj Rus.
Jean-Pierre je ncstrpljivo ekao da Anatulij zavri razgovor s pilutom. Izgledalo je da se ona grupa dulje, u Mundolu, prilino pribliila bjeguncima. Ellis i Jane e moda ve sutra biti u njihovim rukama. Njihov pokuaj
bijcga nije od poetka imao mnogo izgleda za uspjeh, ali Jean-Pierre se ipak
338
nije moga prestati brinuti i znao jc da ta napctust u njcmu nee popustiti sve dok ih ne vidi, svezanih ruku i nugu,
u cliji ruskog zatvora.
Pilot skine slualice i ree:
- Odvcst cmo vas u Mundol u ovom hclikoptcru. Hip se sa ostalima vraa u bazu.
- U redu.
Nekoliko minuta kasnije vc su bili u zraku. Ostalima, koji su se trebali vratiti u bazu, nije sc ~urilu i oni su
ostali u Atatiju. Ve se gotovo sasvim smravilo i Jean-Picrrc se pitao hoe li uspjeti pronai selo Mundol.
No se brzo sputala dok su letjcli nizvodno. Krajolik ispod njih utonuo je u mrak. Pilot jc stalno bio u radiovezi
i Jean-Pierre je zakljuio da ga ljudi u Mundolu vjcrujatno vode sa zemlje. Nakon deset ili petnacst minuta,
ispod njih su se upalila jaka svjetla. Otprilike kilometar dalje, iza svjctala, ljeskala se na mjeseini povrina
vclikog jezera. Helikoptcr se pone sputati.
Sletio je nedaleko jednog drugog hclikoptera. Jcdan je vojnik doekao Jean-Pierrca i povco ga prcko travc do
scla na brijegu. U svjetlu mjeseine ocrtavali su sc obrisi drvenih kua. Vojnik odvcde Jean-Pierrea u jednu
kuu. Tamo, u platnenoj stolici na sklapanje i ogrnut golemom bundom od vujeg krzna, sjedio je Anatolij.
Bio je sjajno raspoloen.
-Jean-Pierre, moj francuski prijatelju, blizu smo uspjcha - glasno ga je doekao. Bilo je udno vidjeti tog
suzdranog Istonjaka tako srda~nog i bunog. - Popij kavu... staviu sam unutra malo votke.
Jean-Pierre uzme papirnatu au od neke Afganistanke koja je izgleda posluivala Anatolija. Zatim sjedne na
drugu sklopivu stolicu, poput one na kojoj jc sjedio Anatolij. Te su stolice oito potjecale iz vojnih skladita.
Ako su Rusi nusili sa sobom toliku opremu - sklopive stulic;e, kavu, papirnate ae i votku, mo~da se na kraj u
ipak nisu kretali bre ud Ellisa i Jane.

Anatolij mu je proitao misli.

339
- Priutio sam si luksuz i donio sa sobom u hclikoptcru nekoliko stvarica - rekao jc sa smijekom. - Napokon,
moram paziti na dostojanstvo KGB-a.
Jean-Pierre nije znao kako da protumavi izraz na njegovu licu i nije bio siguran da li se on to ali ili nc. Stoga
promijeni tcmu.
- Kako glase najnovije vijcsti?
- Nai su bjegunci dcfinitivno danas pro~li kroz sela Bosaydur i Linar. Nai su ljudi danas popodne iznenada
izgubili svogvodia, jednostavno je nestao. Najvjcn>jatnije je otiao kui. - Anatolij se namr~ti kao da ga
pomalo mui taj nerazjanjeni detalj, a onda zavri. - Nasreu, vrlu brzo su nali novog vodia.
- Bez sumnje, zahvaljujuCi primjcni tvoje vrlo djclotvorne metode - rce Jean-Pierre.
- Zapravo, ne. Ovaj je bio autentian dobrovoljac, barem mi oni tako kau. Tu je negdje, u sclu.
- Normalno jc da ovdje, u Nuristanu, bude dobrovoljaca - ree Jean-Pierre. - Za ove ljude rat kao da i ne postoji,
a osim toga, oni su na glasu kao ljudi bez ikakovih skrupula.
- Taj ovjek tvrdi da je danas vidio bjegunce, malo prije nego to nam se prikljuio. Mimoiao se s njima blizu
mjesta gdje se rijeka Linar ulijeva u Nuristan. Vidio je da su krenuli na jug, a to znai prema ovom selu.
- Odlino!
- Kad su nai ljudi stigli veeras ovamo, u Mundol, raspitali su se kod scljana i doznali da je dvoje stranac;a s
malim djetetom prolo kroz selo danas poslije podne, te da su nastavili prema jugu.
- Onda vie nema nikakve sumnje - zadovoljno ree Jean-Pierre.
- Izgleda da nema - sloi se Anatolij. - Sutra e biti u naim rukama. Sasvim sigurno.
Jean-Picrre se probudi na gumenom madracu - to je bila jo jedna od "stvarica" koje je Anatolij donio sa sobom
- na podu od nabijene zemlje. Vatra se tijekom noi ugasila i bilo
3~0
je hladno. Anatolijev je krcvct na drugom kraju malc sobe bio prazan. Jean-Pierre nije znao gdje su vlasnici
kuicc provcli no. Nakon to su im priprcmili veeru i posluili ih, Anatolij im je naredio da odu iz kue.
Anatolij se u Afganistanu ponaao kao da je to njcgovo kraljcvstvo. Moda je imao pravo to se tako ponaa.
Jean-Pierre sjedne i protrlja oi, a onda ugleda Anatulija kako stoji u vratima i zamiljeno ga gleda.
- Dobro jutro - pozdravi ga Jean-Pierre.
- Jesi li ti ikad ranije bio ovdje? - upita ga Anatolij iznebuha.
Jean-Pierre se jo uvijek nije bio do kraja razbudio. - Gdje?
- U Nuristanu - nestrpljivo odgovori Anatolij. - Nisam.
- udno.
Jcan-Pierre je bio iritiran ovakvim zagonetnim stilom razgovora rano ujutro.
- Zato? _ razdraeno je pitao. - Zato je to ~udnu?
- Razgovarao sam prije nekoliko minuta s novim vodiem.
- Kako mu je ime?
-Mohammed, Muhammad, Mahomct, Mahmoud, jedno od tih imena koja ovdje daju svakom drugom djetctu.
- Na kojem si jeziku razgovarao s tim Nuristancem?
- Na francuskome, ruskome, dariju i engleskume, uobiajenoj mjeavini. Pitao me je tko jc to stigao noas s
drugim helikoptcrom. Rekao sam: "Jedan Francuz koji moe identificirati bjegunce", ili neto slino, a on me
nato upitao kako se ti zove i ja sam mu rekao. Htio sam nastaviti razgovor dok ne ispipam zbog ega ga sve to
zanima. Medutim, on me vie nita nije pitao. Reagirao je gotovo kao da te poznaje.
- Nemogue.
- To sam i ja pomislio.
' - Za~to ga nisi pitao? - Prilino je ncobino za Anatolija da se tako ustee, pomisli Jcan-Pierre.
341
i
- Nema nikakvog smisla postavljati nckumc pitanja duk ne ustanovi da li taj ima nekog razloga da ti la~e. Rckavi to, Anatolij izide.
Jean-Picrre ustane. Spavao je u koulji i donjem rublju. Sada navue hlae i izme, prebaci injel preko ramena i
pude za Anatolijcm.
Kad je iziao kroz vrata naao se na drvcnoj vcrandi, s koje se pruao pogled na cijclu dolinu. Dulje, ispod
njega, rijeka je vijugala kroz polja, iroka i spora. Neto dalje prema jugu ulijevala se u dugako, usko jezero,
opkoljeno sa svih strana planinama. Sunce jo nijc bilo izilo. Maglica iznad vode skrivala je pogledu drubi kraj
jezcra. Bio je to lijcp i ugodan prizor. Jean-Pierrc se sjeti da je ovo najpludniji i najgue naseljen dio Nuristana.
Ostali su dijclovi uglavnom divlji i slabo napucni.

Rusi su iskopali poljski zahod, primijeti Jcan-Picrre s odobravanjem. Afganistanski obiaj da u tu svrhu koriste
rijeke iz kojih uzimaju vodu za pie bio jc glavni uzrok njihovih tegoba s crijevnim parazitima. Rusi e uvesti
rcda u ovoj zemlji kad se jednom uspiju rije~iti pobunjcnika, pomisli Jean-Pierre.
On side do livade, upotrijcbi puljski zahud, upere sc u rijeci i popije kavu sa skupinom vojnika kuji su stajali
oko vatre.
Grupa je bila spremna za polazak. Anatolij je noas odluio da e njih dvojic;a upravljati potragom odavde,
putem radija. Helikopteri e ekati spremni da njega i Jean-Pierrea prebace do ekipe tragalaca im im oni jave
da su ugledali bjegunce.
Dok je Jean-Pierre pio kavu, Anatolij dode preko livade iz pravca sela.
- Jesi li vidio tog prokletog vodia? - otro upita. - Ne.
- Izgleda da je nestao. Jean-Pierre uzdigne obrve. - Ba kao i onaj prije njega.
-Kakvi su to ljudi. Morat u ispitati seljane. Dodi, mora mi prevoditi.
342
I - Ja ne govorim njihov jczik. - Moda e razumjeti dari.
Jean-Picrre pode s Anatolijem natrag prcko livade do sela. Dok su se uspinjali uskim putcm izmedu kua, netko
zovne Anatolija na ruskomc. Oni stanu i okrenu se. Dvanacstak ljudi, Nuristanaca u bijclim haljama i Rusa u
uniformama,
,
stajali
su
ukupljeni
na
jednoj
verandi
i
gledali
u
ncto
na
podu.
,
Grupa
se
razdvuji
i
propusti
Anatolija
i
Jcan-Picrrca.
To,
u
lo su svi oni gledali, bio je neki mrtvac.
Seljani su Ijutito agorili, pokazujui na mrtvu tijclo. ovjeku je bilo prerezano grlo: rana je odvratno zjapila, a
glava je neprirodno lcala, gotovo odvojcna od tijcla. Krv je bila sasuena ... ovjek je vjcrojatno ubijcn jW cr.
- Je li to taj vodiv, Mohammed? - upita Jcan-Pierre.
- Ne - odgovori Anatolij. Zatim netu upita nckug vojnika i ree: - Ovo je prethodni vodi, onaj koji jc odjcdnom
nestao.
Jean-Pierre se obrati seljanima, govorci pulako na dariju:
- to se to dogada?
Nakon krae utnje, jedan naborani starac s mrenom na desnom oku odgovori na dariju.
- On je ubijen! - uzviknuo jc uptuujui.
Jean-Pierre ga pone ispitivati i malo-pumalo izvue iz njega cijelu priu. Ubijeni je bio jedan seljak iz duline
Linar kojega su Rusi regrutirali kao vodi~a. Pas scoskog pastira otkrio je mrtvo tijelo skrivcno u grmlju. Obitclj
ubijenog zakljuila je da su ga Rusi ubili i jutros su donijcli ovamo njegovo mrtvo tijelo, zahtijevajui da im se
kae zato je ubijen.
Jean-Pierre objasni Anatoliju:
; - Oni su ljuti i uvrijedeni jcr misle da su ga ubili tvoji ' ljudi.
' - Ljuti? - ree Anatolij. - Zar oni ne znaju da je rat? Ljudi ginu svakog dana, to je u ratu normalna pujava.
, - Oigledno, ovdje nisu vidjcli mnogo od rata. Jcste li ga vi ubili?
343
- Vidjet u. - Anatolij sc obrati vojnicima. Nekoliku njih mu istodobno odgovori uzbudenim tonom. - Mi ga
nismu ubili - prevede Anatolij.
- Tko je to onda uinio, pitam sc? Misli da to muda ovdanji stanovnici ubijaju nae vodic zbug suradnje s
neprijatcljem'?
- Ne - ree Anatolij. - Kad bi toliko mrzili kolaboratere, ne bi se toliko uzbudivali to jc ovaj ubijen. Rcci im da
mi to nismo uinili. Umiri ih.
Jean-Pierre se obrati onom jednookom starcu.
- Stranci nisu ubili ovog ovjeka. Oni clc saznati tko je ubio njihova vodia.
Starac to prevede ostalima i scljani sc zaprcpa5teno zgledaju.
Anatolij zamiljeno ree:
- Moda je Mohammed ubio ovog ovjcka kako bi dobio posao vodia.
- Koliko plaate vodie? Mnol;u? - upita Jcan-Picrre.
- Sumnjam. - Anatolij upita narednika i prcvedc odgovor. - Pet stotina afgana na dan.
- To je dobra plaa za jcdnug Afbanistanca, ali ipak ne tolika da bi zbog nje vrijedilu ubiti, iako kau da su
Nuristanci u stanju ubiti ovjeka zbog sandala, ako su nuvc.
- Pitaj ih da li oni znaju gdje je Muhammcd. Jean-Picrre upita seljane. Scljani poW u raspravljati medu sobom.
Veina ih je tresla glavama, ali jedan ovjek pone neto govoriti povienim glasom i pritum jc uporno
pokazivao prema sjeveru. Jednouki starac rec Jean-Picrrcu:
- Jutros je rano otiao iz sela. Abdul ga jc vidio kako odlazi prema sjeveru.
- Je li otiao nakon to su donijcli ovog mrtvaca'? - Prije.
Jean-Pierre prevede to Anatoliju i duda: - Pitam se, zbog ega je onda oti~ao'?

- U svakom sluaju, punio se kao ovjek koji se zbog neeg osjea krivim.
344
` - Izglcda da je otiao ncposredno nakun to si ti s njim razgovarao. Gutovo bi se rcklo da je oti~ao zatu sto sam
ja ovdje.
! Anatulij zami~ljcno kimne glavom.
Bez
obzira
zbog
ega
jc
otiao,
cini
mi
se
da
on
zna
neto
'
to
mi
ne
znamo.
Najbolje
e
biti
da
krcncmu
za
njim.
Ako
zbog
toga
izgubimo
neto
vremena,
nijc
vanu,
muemu
si
to
priutiti.
- Koliko je vremena prolo otkako si s njim razgovarao? Anatolij poglcda na sat.
- Neto vi~e od jednog sata.
- Onda nije mogao daleko odmaknuti.
!
Tako
je.
Anatolij
se
okrene
i
pone
ustro
izdavati
I
naredbe.
Vojnici
su
se
hitro
pokrenuli.
Dvojica
su
uhvatili
za
ruke
jednookog
starca
i
odvcli
ga
dulje
na
livadu.
Drugi
su
potrali
prema
hclikopterima.
Anatolij
uhvati
Jcan-Picrrca
za
miicu
i
njih
dvojica
krenu
hitrim
koracima
za
vojnicima,
Povest
emo
jednuokog
da
nam
poslui
kao
tuma,
ukoliko
to bude potrcbno - ree Anatolij.
Kad su njih dvojica doli na livadu, clisc hclikoptcra ve su se okretale. Anatolij i Jean-Picrre udu u jcdan
hclikopter, Jcdnooki starac ve je bio unutra, izgledajui u isti mah oduevljen i smrtno prestra~cn. On e o
ovome priati dok bude iv, pomisli Jean-Pierre.
Nekoliko trenutaka kasnije, digli su se u zrak. Anatolij je sa Jean-Pierreom stajao blizu otvorenih vrata i gledao
dolje. ~rsto utabana staza, jasno vidljiva, vudila je iz scla do vrha brda, a zatim se gubila mcdu drvecm.
Anatulij pune govoriti u pilotov radio, zatim objasni Jean-Picrrcu:
- Puslao sam nckoliko vojnika da pretrae ovu umu, za svaki sluaj. Moda je odlu~io da se tu sakrije.
Sigurnu nijc ostao tako blizu scla, pomisli Jean-Picrre, ali Anatolij, kao i obino, nita nije proputao.
Letjeli
su
ju
otprilikc
dva
kilumetra
paralclno
s
rijckom,
`
a
onda
su
doli
do
ua
Linara.
Da
li
je
Mohammcd
nastavio
prema gornjem kraju doline i hladnom sreditu Nuristana ili
, je skrenuo na istok, u dolinu Linar koja bi ga duvela do Doline ! pet lavova?
345
Jean-Pierre upita jednookog starca: - Odakle je bio Muhammed?
- Ne znam - odbovori starac. - Ali bio jc Tad~ik.
To je znailo da je vjcrojatno iz duline Linar, a ne iz Nuristana. Jean-Pierre prenese to Anatoliju, a Anatolij
uputi pilota da skrene lijcvo i slijedi Linar.
Sad se jasno vidi zato sc za Ellisom i Janc nijc muglo tragati iz hclikoptcra, pomisli Jcan-Pierre. Mohammcd je
imao samo jcdan sat prednosti, a moida su mu ve izgubili trag. Kad netko ima cijcli dan prcdnosti, kao to je to
bio sluaj s Ellisom i Jane, potjera je suovena s jo mnogo vie alternativnih ruta i mjesta na kujima se bjegunci
mogu skrivati.
Ako je postojao put kroz dolinu Linar, unda nijc bio vidljiv iz zraka. Pilot je jednostavno slijediu rijcku. Okolna
brda su bila gola, bcz vcgctacije i ju~ nisu bila pukrivena snijegom, tako da se bjegunac, ukoliko je bio dolje,
nije imao gdje sakriti.
Ugledali su ga nekoliko minuta kasnije.
Njegova bijcla udjea i turban jasno su sc isticali na sivosmedem tlu. Hodao je ujednac`enim korakom
Afganistanaca, naviklih na dugotrajna pjeaenja, a preko ramcna jc imao prebaenu torbu. Kad je uo buku
hclikoptcra, stao je i pogledao uvis, a zatim nastavio hodati.
- Je li to on? - upita Jean-Picrre.
- Mislim da jest - ree Anatolij. - Ubrzo emo saznati. On uzme pilotove slualice i porazguvara s pilotum
drugog helikoptera. Ovaj pulcti naprijcd i spusti se otprilike sto metara ispred pje;aka. Ovaj je bezbrino
nastavio hudati.
- Zato i mi nismo sletjeli? - upita Jean-Pierre. - Uobiajcna mje;ra opreza.
Vrata na helikopteru su se otvorila i est vojnika iskoi na zemlju. ovjek u bijclom nastavio jc hudati prema
njima, skidajui u hodu torbu s ramena. Bila je to dugaka torba, poput vojnike vree i pogled na nju pudsjeti
Jcan-Picrrca na neto, ali prije nego to se mogao sjetiti na ~to ga podsjea, Mohammed podigne torbu i uperi je
na vojnike. Jcan-Pierre shvati to on namjerava i otvori usta da upozori vojnike.
346
Bilo je to kao kad pokuava vikati u snu, ili pod vodom; sve se inilo nekako usporeno, ali su njegove rcakcije
bile jo sporije. Prije nego to je uspio viknuti, ugledao je cijev

a automata kako proviruje iz torbe.

Buka
hclikoptera
prckrila
je
zvuk
pucnjeva,
to
je
stvaralo
udan
dojam
da
se
sve
odigrava
u
potpunoj
tiini.
Jedan
od
ruskih
vojnika
uhvati
sc
za
trbuh
i
padne
na
lice;
drugi
digne
ruke
u
zrak
i
padne
na
lcda;
lic~a
trecga
cksplodira
,
u masu krvi i mesa. Ostala trojic;a uspjcla su podii oruje. Jedan je od njih pao mrtav prije nego ~to jc uspio
pritisnuti obara, ali druga dva su pucali kao ludi i dok je Anatolij vikao
i u mikrofon: - Njct! Njct! Njet! Njct! - Mohammcdovo sc tijelo pod udarom mcaaka prvo podigne u zrak, a
zatim odbacno unatrag, padne na zemlju, pretvoreno u krvavu, bczubliW u masu.
Anatolij jc i dalje bjesomuno vikao u mikrofon. Njihov se helikopter brzo sputao. Jcan-Picrre ustanovi kako
sav drhti od uzbudenja. Prizor koji se odigrao pred njegovim oima opio ga je poput kokaina - osjcao je
ncobuzdanu clju da se smije, da jebe, da trvi, da ple;e. Na trenutak mu kroz glavu proleti misao: Ja sam neko
elio lijciti ljude.
Helikopter dotakne zemlju. Anatolij strgne s glave slu~alice, govorei s gadenjcm:
- Sad nikad nccmo saznati zatu je zaklan onaj ovjck. - Zatim iskoi iz helikoptcra, a Jean-Picrrc iskoi za
njim, Otili su do mrtvog Afganistanca. Prednja strana tijela i
vei dio lica bili su pretvorcni i masu iskidanog mesa, ali Anatolij ree:
- To je on, siguran sam. Visina sc slae, boja kose se slae i prepoznajem torbu. - Sagnuvi se, on oprezno
podigne automat. - Ali za~to je ovo nosio sa sobom?
Komad papira je ispao iz torbc i odlctio na zcmlju. Jean-Picrre ga podigne i pogleda. Bila je to polaroid
fotografija Muse.
' - Gospode Boe - ree. - Mislim da mi jc sve jasno. - to je lo? - upita Anatolij. - to ti je jasno?
- Ovaj je ovjck iz Dolinc pet lavova - re~c Jean-Picrre. -Jedan od Masudovih najbliih suradnika. Ovo jc
futugrafija
347
njegovog sina Musc. Tu jc futugrafiju snimila Jane. A sad prepoznajem i torbu. To jc Ellisuva torba.
- I to? - nestrpljivo ree Anatolij. - tu iz toga zakljuuje?
Jean-Picrreov mozak je ubrzano izvodio zakljukc, bre nego to je on to mugao izraziti rije~ima.
- Mohammcd jc ubio va~cg vodiva kaku bi -r.auzco njegovo mjesto - zapone. - Nitku od vas nije mogau znati
da on nije onaj kojim se predstavlja. Nuristanci su znali da on nije njihov, ali to nije nita znailo jer: prvo, oni
nisu znali da se on pretvara da je odavde i drugo, ak i da su to znali, nc bi vam to mogli rei jer je on bio va~
tuma. Zapravo, postojao je samo jedan ovjck koji bi ga moda mogao raskrinkati...
- Ti - ree Anatolij. - Jcr si ga ti puznavao.
- On jc, dakako, bio svjcstan te opasnosti i motrio jc da li u se ja odnekud pojaviti. Zatu te je jutrus pitao tko je
to doao nou s drugim helikoptcrum. Ti si mu rekao mojc ime. On je nakon toga odmah otiao. - Jcan-Picrre sc
namrti: neto se ipak nije sasvim slagalo. - Ali zato je ostau na otvorenom? Mogao se sakriti u ncku pcinu, ili
ostati u ~umi: trebalo bi nam mnogo vie vremcna da ga nademo. Ovako izgleda kao da nije oekivao da cmu
krenuti za njim.
- A zato bi to oekivao? - rce Anatulij. - Kad je prvi vodi nestao, nismo nikoga poslali u putragu za njim,
jednostavno smo unajmili drugog vodi~a. Nije bilo nikakve istrage, nikakve potjere. Jedino to nas je uvaj put
navelo da drugaije postupimo bio je zapravo puki sluaj: scljani su nali mrtvo tijelo prethodnog vodia i
optuili nns da smu ga ubili. tovie, mi smo ak i tada pumiljali na to da zaboravimo Mohammeda i
jednostavno nastavimo s naom putragom. Ukratko, nije imao sree.
- Njegov je peh u tome to nije znao s kako oprcznim ovjekom ima posla - ree Jean-Pierre. - Jo jedno pitanje:
Koji je bio njegov motiv? Zbog ega se tuliko trudio da zamijeni prethodnog vodic'`,a'?
- Vjerojatno zato da nas navedc na krivi put. Vjcrujatno je sve to nam jc rekao ista la. On nije vidio Ellisa i
Jane juer na ulazu u dolinu Linar. Oni nisu krenuli juno u
348
Nuristan. Stanovnici scla Mundul nisu rckli kaku jc dvuje stranaca s djctctom prolo ju~cr kruz njihuvu sclu i
nastavilo prcma jugu, Muhammed ih vjerujatnu nijc ni pitao za njih. On jeznao gdje se nalaze bjcgunci...
- I vodio nas jc u suprotnom smjcru, naravnu! - Jcan-Pierre je ponovo bio pun puleta. - Prcthodni jc vudiv ncstao
odmah nakon to je potjera napustila sclo Linar, jc li tako?
- Tako jc. Prema tomc, mocmu pretpustaviti da su do tog trenutka svi izvjetaji toW i, to rna~i da su Ellis i
Jane doista proli kroz to sclo. Nakon toga je do~ao Muhammcd i poeo nas voditi prcma jug~.i...
- Zato to su Ellis i Janc otili prcma sjcveru! - pubjedonosno dovri Jcan-Pierre.
Anatulij namrteno kimnc glavum.
- Dao im je jedan dan, to je sve - zamiJjcno rce. - Za to je ~rtvovao ivot. Zar je vrijedilo za to dati ivot'I
Jean-Pierrc ponovo poglcda futoi;ral'iju Muse. Pod

naletom
Zna

hladnog
re~e

vjetra,
ja

fotografija
mislim

da

zalepr~a
bi

u
ti

njcguvuj
ruci.
Muhammed
odgovorio:
"Da, vrijedilo je."

349
19.
Otili su iz Gadwala u dubokom mraku, prijc zore, nadajui se da e na taj nain ukrasti nekoliko sati prednosti
Rusima. Ellis je znao kako jc tcko i najsposobnijcm oficiru pok~enuti vojnike prije zore: kuhar mora pripraviti
dorW ak, intendant mora spakirati atore i opremu, tclc3rafist sc mora javiti glavnum tabu i konano svi moraju
jcsti, a za sve to treba vremena. Ellis je imao tu prednost pred ruskim zapovjednikom to je on trcbao samo
natovariti Magbic duk bi Jane hranila Chantal i zatim prubuditi Halama.
Pred njima je bio dug, naporan uspon - prvo pctnacstak kilometara uz Nuristan, a zatim jednom pukrajnom
dolinom. Prvi dio puta, kroz dolinu Nuristan, nc bi smiu biti osobito teak, iako e ga dijclom prijei po mraku,
razmi~ljau je Ellis, jer tu jo postuji kakva-takva cesta. Ako samo Janc izdri, trebali bi stii do ulaza u postranu
dolinu ne~djc tijekom poslijepudneva, te do mraka prijei jo nekoliko kilometara. Kad jednom izidu iz doline
Nuristana, Rusima e biti mnogo tce da im udu u trag jer nee znati u koju su postranu dolinu uli.
Halam je i~ao naprijcd, odjeven u Muhammedovu odje:u, ukljW ujui chitrali kapu. Jane je ila za njim, nusei
Chantal, a Ellis i Magbie su bili na zaclju. Kunj je sada nosio jednu torbu manje: Mohammed je uzeo vojniku
vrcu, a Ellis nije uspio pronai mjesta u drugim turbama za stvari koje su bile u vrei. Tako je bio primoran
ostaviti u Gadwalu gotovo sav svoj minerski pribor i opremu. Ponio je ipak neto TNT-a, vie metara
primacorda, nckoliko kapica za upaljae
350
i jedan detonator, to je sve rasporedio po vclikim depovima svoje alpinistike parke.
Jane je bila dobro raspoloena i puna cncrgije. Odmor je obnovio njezinc rezerve snage. Njczina jc izdrljivost
doista bila zadivlj uj ua i Ellis je bio ponosan na nju, iaku kad je buljc promislio, nije vidio otkud njcntu pravo
da bude punusan na njezinu snagu.
Halam je nosio fenjcr, u kojem je bila upaljena svijea. Treptavo svjetlo bac;alo je grutcskne sjcnke pu stijenama
uko njih. Mladi je izglcdao zlovoljno. Juer se stalno smjc~kao i inilo se da je zadovoljan to sudjcluje u ovuj
bizarnuj ekspediciji, ali jutros je bio utljiv i namrten. Ellis zakljui da je tome uzrok rani polaJ.ak.
Staza je vijugala uz stijcnu, zaobilazila isturcne gromade koje su strale nad rijekom, katkad se drala samog
ruba obale, a katkad se uspinjala du vrha stijcne. Nakon manje od kilometra i pul, duli su do mjesta gdje ~c
slaza jcdnustavnu nestala: lijevo je bila okomita stijena, a desnu rijcka. Halam objasni da su kie izlokale stazu i
da e morati privckati da se razdani kako bi pronali zaobilazni put.
Ellis nije clio gubiti vrijeme. Skinuu jc ~izme i svukao hlae, te zagazio u ledenu vodu. Na najdubljem dijelu
voda mu je dopirala samo do pojasa i bez tekoa je stigao na drugu obalu. Vratio se natrag i prevco Maggie, a
zatim se ponovo vratio po Jane i Chantal. Halam je krenuu posljednji, a kako ga je bilo stid da se svue, ak i u
mraku, morao je put nastaviti u mokrim hlaama, to je jo~ vie pojaalo njcgovu zlovolju.
Pro~li su u mraku kroz neko sclo, praeni nakratko nekolicinom mravih pasa kuji su lajali na njih sa sigurne
udaljenosli. Ubrzo potom, zora je rasvijetlila nebu na istoku i Halam je ugasio svijeu.
Morali su jo nekoliko puta pregaziti rijeku na mjestima gdje je put bio otplavljen ili zatrpan odronom. Halam je
naposljetku popustio i podigao hlae iznad koljena. Prigodom jednog takvog prelaska prcko rijeke susrGi su se s
jednim putnikom koji je dolazio iz suprotnog smjera, nekim sitnim, mravim ovjekom. ovjek jc vodio na uzici
jednu debelu ovcu koju je na rukama prenio preko rijeke. Halam se
351
s njim upustio u podui razguvor na nckum od nurislanskih jezika i po njihuvu mahanju rukama, Ellis je
zakljuc`.io da govore o putcvima prcko planine.
Nakon to su se oprostili od ovjcka s ovcum, Ellis ree Halamu na dariju:
- Nemoj govoriti ljudima kamo idcmo. Halam se pretvarao kao da ga nc razumije.
Jane ponovi ono to je Ellis rekao. Ona je tenije govorila dari i pritum je gestikulirala i kimala glavom kao to
su to inili Afganistanci.
- Rusi e ispitivati sve putnikc - tumavila mu je. Uinilo im se da je Halam shvatio, ali jc opet napravio istu stvar
kod susreta sa sljcdcim putnikom, nckim mladiem opasna izgleda, naoruanog starom lee-enfield pukom. lz
njihova razgovora Ellis je razabrao rije "Kantiwar", ime prijevoja prema kujem su ili: prvo ga je izguvuriu
Helam, a onda je, trenutak kasnije, mladi s pukum punoviu tu rije~. Ellis se rasrdi: Halam se poigravao s
njihuvim ivutima. Medutim, teta je bila poinjena i to se vise nije moglo popraviti. Stoga je potisnuo clju da
se umijea i strpljivo priekau duk nisu opet ostali sami.
im se mladi s pukom udaljiu, Ellis rcc`c:
- Rekao sam ti da ne pria ljudima kamu idemo. Ovaj put, Halam se nijc pretvarao da nc razumije. - Nisam mu
nita rekao - uvrijedeno je ud~uvurio.
- Jesi - prasne Ellis. - Odsad ne smije~ vie ni sa kime razgovarati, jesi li razumio'?

Halam ni~ta nije odgovorio. Jane ponovi:

- Ne smije ni sa kimc razgovarati, razumije'?
- Razumijem - ncvoljko prucijedi Halam kroz zube. Ellis je smatrao da je vano sprijciti ga da guvori.
Nasluivao je za~to Halam nastuji razguvarati s tim Ijudima: od njih je mo~ao saznati za cvcntualne odrone,
lavine ili poplave u planinama, zbog kojih bi trcbalo odabrati ncku alternativnu rutu. Halam izgleda nijc shvatio
da Ellis i Jane bjee pred Rusima. injenica da postuje alternativne rute bila je njihov najvei adut jer su Rusi
morali provjeravati svaku
352
r
mogunost. Stoga c se sigurno truditi da ispitivanjcm ljudi, osobito putnika, eliminiraju ncke ud tih mugunosti.
to manje informacija budu mogli prikupiti na taj na~in, tu e potraga due trajati i tim e vee biti anse
bjcgunaca da im umaknu.
Malo kasnije susreli su jednog mulu u bijcluj halji i crveno obojene brade. Na Ellisovo zaprepastenjc, Halam
odmah zapuc`,ne s njim razguvor na potpuno isti nain kao ~to je to uinio s prethodnim putnicima.
Ellis nije dugo oklijevao. Otiao je do Halama, bolno mu savio ruke iza leda i natjerao ga da krene dalje.
Halam se malo otimao, ali je brzo prestau jer ga je boljelo. Neto je viknuo, ali je mula samo stajao utvorenih
usta i zurio za njima. Ellis poglcda prcko remcna i vidje da je Jane dohvatila uzde i vodci Magl;ic, krenula za
njima.
Nakon otprilike sto metara, Ellis pusti Halama i rcvc: -Ako me Rusi nadu, ubit e me. Zato ne smijc~ ni sa kim
razgovarati.
Halam je uvrijedeno ~utio.
Nakon to su neko vrijcme utkc hodali, Janc re~c: - Bojim se da e nam se on osvctiti z5u~ ovoEa.
- Pretpostavljam da hoe - odvrati Ellis. - Ali morao sam ga nekako uutkati.
- Samo mislim da si to moda mogao izvesti na ncki bolji nain.
Ellis se razdraeno trgne, ali se svlada. Htio joj je odgovoriti: "Znto onda ti nisi neto napravila kad si tako
pametnar', ali sad nije bilo vremena za svade. Halam je kraj sljedeeg putnika proao samo s uobieajcnim
uljudnim pozdravom i Ellis pomisli: Ako nita drugo, moja se metoda pokazala djelotvornom.
Isprva su napredovali sporije nego to jc to Ellis oekivao. Krivudanje stazc, ncravno tlo, strmi nagib puta i esta
zaobilaenja, sve je to doprinijelo da su sredinom prijepodneva odmakli tek nekih osam kilumetara zrane linije,
koliko je Ellis mogao procijeniti. Medutim, nakon tuga je put postao ncto IakSi. U tom je dijclu vodio kroz
umu, visoko iznad rijeke.
353
Jo uvijek su puslije svakih dva-tri kilometa nailazili na neko sclo ili zasclak, ali sad to vie nisu bile klimavc
drvcne kuice, naslaganc jcdna iznad drugc uz padinu rbijcga, nalik na sklopivc stolice nabacane bez reda na
hrpu, negu vrste kamene kue kockasta oblika, sagradcne od istog kamcna od kojeg su bile i stijcne s kojih su
stralc poput galcbuvih gnijezda.
U podne su se zaustavili u jednom sclu i Halam se postarao da ih pozovu u jcdnu kuu, gdjesu ih punudili ajcm.
Kua je bila jednokatnica, a prize;mljc jc sluilo kao spremite, ba~ kao u srednjuvjekovnim kuama u
Engleskoj, sjetio se Ellis ~kolskih lekcija iz povijesti. Jane je domaici poklonila boicu ruiastog sirupa protiv
glista i zauzvrat je od nje dobila hljcb kruha i izvanrcdno ukusan kozji sir. Sjcdili su u krugu oko otvorene vatre,
na podu od utabane zemlje zastrtom ilimima, ispod nepokrivenog krovita od grcda i plctera. Kue nisu imale
dimnjake, ncgo se dim dizao pod grede i postupno izlazio kroz prepletcno ibljc: zato valjda ove kue nemaju
strupova, pretpustavljao je Ellis.
On bi rado bio ostaviu Jane da se odmori nakun jcla, ali se nije usudio toliko riskirati jcr nije znao koliko su im
Rusi blizu. Jane je izgledala umorna, ali ne iscrpljena. Osim toga, ako odmah odu, Halam nce imati prilikc
razguvarati s mjctanima.
Ipak, paljivo je motriu Jane kad su se nastavili uspinjati uz dulinu. Dao joj je da ona vodi Maggic, a on je
prcuzeo Chantal, ocjenjujui da jc zamornije nusiti dijete.
Svaki put kad bi doli do neke postranc duline koja je vodila prema istuku, Halam bi zastao i nekuliku bi je
minuta pozorno prouavao, zatim bi stresao glavom i pruduio. Ovigledno nije bio siguran kojim bi putem
trcbali pui, iako je to uvrijedeno porekao kad ga je Janc izravno upitala. Ellis se jedva suzdravao da ne prasne,
jer je s nestrpljenjem ~ekao da ve jednom izidu iz doline Nuristana, ali se tjeio time da e i Rusima biti
jednako teko pogoditi kojim su putem otili bjegunci.
Ve se poco pitati nijc li Halam moda promaiu mjesto na kojem Lrebaju skrenuti ked, napokon, Halam stane
kraj
354
ua jedne planinske rjeice u Nuristan i ubjavi da put dalje vodi uz tu dolinu. Izgledalo je kau da bi Halam htio
tu stati i odmoriti se, kao da mu se nije dalo otii s puznatog terena, ali je Ellis pourivao da krenu dalje.

Ubrzo su zali u brezovu umu i vie nisu mogli vidjcti glavnu dolinu iza sebe. Isprcd njih se uzdizao planinski
lanac koji su morali prijei. Snijegom pukrivcne planine stajale su pred njima poput divovskog zida, skrivajui
ectvrtinu ncba i Ellis se nije mogao osloboditi misli: ak ako nam i uspije umai Rusima, kako mo~cmo prijei
ove planine'1 Jane se spotakne jednom ili dvaput i glasno opsuje, to je za Ellisa bio znak da ona naglo gubi
snagu, iako se nije tuila.
U sumrak su izili iz ume i nali se na surom, golom, nenastanjenom kamenjaru. Ellis zakljui da tu nee moi
nai nikakav raklon i predloi da prcnoc u jcdnoj naputenoj kamenoj kolibi, pokraj koje su pruli prije
otprilike pula sata. Jane i Halam su se odmah sloili.
Ellis je zatraio od Halama da zapali vatru unutar kolibe, a ne vani, na otvorenom, jer bi plamen i dim lako
mogli biti uoeni iz zraka. Neto kasnije, njegov se oprez pokazao opravdanim. Odjednom su uli buku
helikuptera negdjc iznad svojih glava. To je znailo da Rusi nisu daleko, pomisli Ellis, ali u ovoj zemlji
udaljenosti su relativne: put kuji se zaas moe prijei helikopterom, moe potrajati satima i danima, ako ga se
pokuava prijei pjcice. Rusi su moda s druge strane neke neprolazne planine, ili tek kilometar-dva iza njih.
Sreom se staza nije mogla raspoznati iz zraka i nigdje nije bilo pogodnug mjesta za slijetanje pa su goniuci
morali ii z.~t njima pjeice.
Ellis dade konju ne~to zobi. Jane nahrani i presvue Chantal, te potom odmah zaspe. Ellis je probudi i natjera da
ude u vreu ra spavanje, zatim uzme prljavu pclenu, side do rijeke, opere je i rairi kraj vatre da se osui. Leao
je neko vrijeme budan pokraj Jane, promatrajui je u treperavu odsjaju vatre, duk je Halam hrkao u drugum
kraju kulibe. Izgledala je totalno iscrpljena, lice joj je bilo mravu i napeto, kosa prljava, obrazi umrljani blatom.
Nemirno jc spavala, trzajui se, grei lice i miui usnicama u bezglasnom guvoru.
355
Pitao se koliko e ona jo moi izdrati. Ono to jc nj u ubijalo bio je tempo. Kad bi mogli malo usporiti,
sigurno bi izdrala. Kad bi bar Rusi odustali od potjere, ili kad bi ih opuzvali zbog neke velike bitke u nekom
drugom dijclu ove jadne zemlje...
Razmiljao je o helikoptcru koji jc proao iznad njih. Moda je bi na nekom zadatku koji nema vczc s njima. To
je, naalost, bilo malo vjerojatno. Ako je pak pripadao potjeri, onda Mohammed nije mnogo postigao svojim
pokuajem da ih skrene s njihova traga.
Dopustio je sebi da pone misliti o tom to e biti ako ih uhvate. Njega e izvesti prcd sud i od tog c sudcnja
napraviti veliku predstavu, kako bi skeptine nesvrstanc zemlje uvjerili u to da su afganistanski pobunjenici
plaenici C1A-e. Sporazum izmedu Masuda, Kamila i Azizija e propasti. Pohunjenici nee dobiti ameriko
oruje. Otpor obeshrabrenih pobunjenika e oslabiti i moda sasvim prcstati do druaog ljeta.
l~lakon javnog sudenja, Ellisa e predati KGB-u. U poetku e se pretvarati da unato muenju ni~ta nec rei,
a onda e se slomiti i sve e im ispriati, samo to e sve to biti lai. Dakako, oni s tim unaprijed ra~unaju i
mucnjc e se nastaviti, a onda c on pokuati uvjerljivije odigrati slom i ispriat e im mjeavinu istine i lai
koju e ~ni tcko moi provjeriti. Nadao sc da e na taj na~in uspjeti preivjeti. Ako ostane iv, poslat e; ga u
Sibir. Nakon nekoliko go~lina, moi e se nadati razmjeni za nckog sovjctskog agcnta uhvaenog u Sjedinjenim
Dravama. Ako ga ne izvuku na taj nain, umrijet e u nekom sibirskom logoru.
Najbolnije od svega bit e rastanak s Jane. Naao ju je, izgubio i ponovo naao; jo~ uvijek nije mogao vjerovati
vlastitoj srei. Ako bi je po drugi put morao izgubiti, to bi bilo nepodnoljivo. Dugo je leao uz nju i gledao je,
trudei se da ne zaspc, jer se bojao da ona moda nee biti tu kad se probudi.
; i.
Jane je sanjala da je u hotelu Georgc V, u Peshawaru. George V je u Parizu, naravno, ali njoj se to u snu nije
inilo 356
j
nimalo udnim. Nazvala je rcstoran i naru~ila da juj u sobu donesu fillet mibmon, srednje pevcn, s pircum od
krumpira i uz to bocu vina ChnteauAusone iz 1~71. Bila je uasnu gladna i nikako se nije mogla sjetiti zato je
tako dugu ckala i nije ve odavno naruila veeru. Odluila je da sc u mcduvremenu okupa. Kupaonica je bila
topla i pud je bio zastrt nekim tapisonom. Otvorila je slavine i usula u kadu suli za kupanje, uivajui u mirisnoj
pari. Nije mogla shvatiti kako je tu scbi dopustila da bude tako prljava: pravo je udu to su je uupe pustili u
hotel! Upravo se spremala ui u kadu kad je eula kako je netko zove. Vjerojatno konobar, pumislila je, ba
nezgodno, morat e jesti prljava ili pustiti da joj sc ve~cra ohladi. Odluila je da e jednostavno ui u kadu i
praviti se da nijeula. Uostalom, nije pristojno da je zovu "Jane", trebali bi je zvati "madame", ali glas jc bio
uporan i nckako puznat. Zapravo, to nije bio konobar, nego Ellis kuji ju je tresao za ramena, i s dubokim
osjeajcm razW aranja ona shvati da je hotel bio san i da se zapravo nalazi u hladnoj kamcnuj kolibi u
Nuristanu, milijun kilomctara daleko od tople kupke.
Ona otvori oi i ugleda Ellisovo lice.
- Mora se probuditi - govorio joj je on.
Jane je bila toliko umurna i pospana da je osjcala kao da je paralizirana.
- Zar je ve jutro? - Ne, jo je no.

- Koliko je sati? - Pola dva.

- Piku materinu. - Ljutila se na njcga to ju jc probudio. - Zato si me probudio? - razdraeno je upitala.
- Halam je otiao.
- Oti~ao? - zbunjeno je ponovila, jo uvijek napola spavajui. - Kamo? Za~to? Hoe li se vratiti?
- Nije mi nita rekao. Probudio sam se i vidics da ga nema. - Misli da nas je ostavio.
- Da.
Oh,
zaboga.
Kako
cmo
bez
vodia?
Jane
se
uasno
bojala
da
se
ne
izgubi
negdje
u
snijegu,
sa
Chantal
na
rukama.
- Bojim se da bi moglo biti jo gore od toga - ree Ellis.
357
- Kako to misli'?
- Rekla si da e nam sc osvctiti zbog toga tu smo ga ponizili pred onim mulom. Mo~da e mu se initi da se
dovoljno osvetio time to nas je napustio. Nadam se da je tako. Ali otiao je natrag, istim putcm kojim smo
doli. Moda e nabasati na Ruse. Ne vjerujem da e se morati dugo truditi da iz njega izvuku tonu informaciju
gdje nas je ostavio.
- Samo nam je to trebalo - ree Jane i osjetio kako je hvata tuga. Kao da se nekakvo zlo boanstvo urotilo protiv
njih. - Previe sam umorna - ree. - Ostat u ovdje Ieati i spavati dok ne dou Rusi i zarobe me.
Chantal se bila tiho mckoljila, vrtei glavicom i mljacp kajui ustima, i sad jc poc;la plakati. Janc sc uspravi
u sjede
i poloaj i podigne je na ruke.
t - Ako udmah krenemo, mogli bismo jo uvijck pobjci ree Ellis. - Ja u natovariti Maggie dok ti
nahrani Chantal.
- U redu - ree Jane. Zatim raskop~a koulju i prui
djetctu dojku. Ellis ih je neko vrijcme gledao, blago se smijeei, a zatim izide. Jane pomisli koliko bi im bilo
lake da nema Chantal. Pitala se da li to Ellis koji put pomisli. Napokon, djevojica nije bila njegovo dijete.
Medutim, inilo se da njemu to ne smeta. Za njega je Chantal jcdnostavno bila ciio Jane. Ili je moda skrivao to
stvarno usjea'?
Da li bi njemu bilo drago da djevojici zamijeni oca? r
pitala se. Pogledala je maleno lice i krupne plave oi koje su je pomno motrile. Tko bi mogao odoljeti ovoj
bespomunoj maloj djevojici?
Odjednom osjeti kako vi~e ni u ~to nije bila sigurna. Nije vi~e bila sigurna da li doista voli Ellisa, nije znala
to zapravo
, osjea prema Jean-Pierreu, ocu njezina djeteta koji je
progoni, nije vie tono znala ~to je njezina dunost prema djetetu. Plaila se snijega, planina, Rusa i odvie je
dugo
; - osjeala samo umor, napetost i hladnou.
i'
'
Automatski
je
promijenila
djetctu
pclenu,
uzimajui
istu
pelenu
s
kamena,~okraj
vatre.
Nije
se
mogla
sjetiti
da
li
''
ju
je
sino
presvukla.
Cinilo
joj
se
da
jc
zaspala
odmah
nakon
, ~to ju je nahranila. Mrtila se, pokuavajui rekonstruirati
358
jueranju veer, a onda se sjetila da ju jc Ellis probudio i pomogao joj da ue u vreu za spavanje. Znai da jc
on aisao do rijeke, oprao prljavu pelenu i stavio je da se sui pukraj vatre. Jane se rasplae.
! Osjeala se prili~no glupo, ali nije se mogla zaustaviti i nastavila je oblaiti dijete dok su joj se niz lice
slijevale suzc. Ellis ue u kolibu upravo kad je ona namjetala dijete u pw ~z u kojem ju je nosila.
- Prokleta kobila, ni ona se nije htjcla probuditi - re~e i onda ugleda njezino lice. - to ti je'I
Ne
znam
zato
sam
te
ikad
ostavila
rce
Jane.
Ti
si
',
najbolji
ovjek
kojcg
sam
ikad
upoznala
i
nikad
te
nisar~
prestala voljeti. Molim te, oprosti mi.
On obgrli rukama nju i Chantal.
- Samo me nemoj ponovo ostaviti, to je sve - rcre. Neko su vrijeme stajali tako zagrljeni.
' Onda Jane ree:
- Ja sam sprcmna. - Odlino. ldcmo.
Izili su iz kolibe i uputili se uzbrdo kroz sve rji;du umu. Halam je odnio sa subom fenjer, ali je mjeseina bila
dovoljnu jaka da mogu jasno razaznati stazu. Zrak je bio tako hladan da ih je boljclo u grudima dok su ga
udisali. Jane se zabrW e za Chantal. Dijcte je dodue bilo ispod njczina krznom podstavljenog kaputa i Jane se
nadala da se zrak koji Chantal udie dovoljno ugrije od topline njezina tijcla. Moe li malom djetetu na~koditi
ako udie hladan zrak? Jane o tome nije imala pojma.
Pred njima je bio uspon na Kantiwar, k~ji je sa svujih etiri i pol tisue metara bio znatno vii od prcthodnog
prijevoja koji su pre~li, Aryua. Jane je znala da je eka zamor i hladnoa kakve jo nije doivjela. Bilo ju je
strah, ali nije klonula duhom. Osjeala je da je negdje duboku u sebi donijela konanu odluku. Ako preivim,
pumislila jc, clim ivjeti s Ellisom. Jednog u mu dana rei da sam to odluila zato to je oprao prljavu pclenu.

Uskoro su izili iz ume i krcnuli preko visuravni koja je sliila na krajolik na Mjesecu, posuta gromadama
kamenja,
359
izbuena kratcrima i mjestimiW o pokrivcna snijegom. Slijedili su niz golemih kamenih ploa, nalik na tragove
stopala nckog diva. Jo~ uvijek su se uspinjali, iako trcnutno nagib nije bio osobito strm, a tempcratura je stalno
padala i krpe snijega su bile sve e~e, sve duk tlo nije pW clu sliiti na nekakvu suludu ahovsku plou.
ivana napetost davala je Jane snage tijckom prvog sata hoda, ali ju je onda ponovo obuzco umor. Stalno se
morala suzdravati da ne zapitkuje Ellisa; Koliko jo moramo hodati? i Jesmo li ve blizu? kao to je to neko
kao dijete inila kad bi joj dosadila vonja u oevom automobilu.
U jednom trenutku preli su liniju vje~nog Icda. Jane postane svjesna nove opasnosti kad se kobila okliznula,
prestraeno zanji~tala, gotovo se sruita i s mukom punovo vratila ravnoteu. Tada primijcti da se kamenje
Ijcska na mjeseini kao da je od stakla: stijene su blistale kao da su naikane dijamantima. Njezine su izme
bolje prianjalc za tlo od Maggienih kopita, ali se malo kasnijc ipak okliznula i zamalo pala. Od tog trenulka nije
se mogla osluboditi straha da e pasti i prignjeiti Chantal, te je stoga hudala pretjcrano oprezno, a ivci su joj
bili toliko napeti da juj se inilo da e prepui.
Nakon neto manje od dva sata hoda stigli su du kraja visoravni i nali sc pred strmum stazom koja jc vodila uz
snijegom pokrivenu planinu. Ellis pode prvi, poteui Maggie za sobom. Jane je ila za njima na sigurnom
udstujanju, za sIuaj da se konj otklie unatrag. Staza se penjala uz planinu u cik-caku.
Put nije bio jasno oznaen. Oni su pretpostavljali da je staza tamo gdje je tlo nie od okolnog pudruja. Jane je
eznula za tim da vidi neki sigurniji znak: ostatke vatre, kokoje kosti, ili samo odbaenu kutiju ibica, bilo to
po emu bi vidjeli da jc ovuda pro~lu neko drugo Ijudsko bie prije njih. Proganjala ju je misao da su se
izgubili, odlutali od puta i da e danima besciljno lutati kroz snijcg i led, sve dok im ne ponestane hrane,
energije i volje, te svi troje ne lcgnu u snijeg da zajedno doekaju ledenu smrt.
360
fI
Leda su je nesnoljivo boljela. Iako nerado, prulala je Chantal Ellisu i dohvatila uzde, da malo prebaci napor na
druge miie. Jadna je kobila sada stalno posrtala. U jednom trenutku, okliznula se na jedan kamen i pala. Jane
je morala nemilosrdno potezati uzde kako bi je natjerala da stane na noge. Kad je napokon ustala,Jane primijeti
na snijegu tamnu mrlju: krv. Pogledala je bolje i vidjela posjekotinu na Maggienu lijevom koljenu. Rana nije
izgledala ozbiljna i ona natjera Maggie da poe dalje.
Sad kad se ona nalazila na clu, morala jc sama odluivati gdje je staza i njezin strah da e se izgubiti postao je
jo jai. Katkad se inilo da se put rava i onda bi morala pogadati da li da krene lijevo ili desno? esto bi tlo
oko nje izgledalo posvud jednako ravno i tada bi jednostavno ila naprijed, sve dok se opet ne bi pojavilo neto
nalik na stazu. Juinom je zapala u duboki nanos snijega pa su je Ellis i konj morali otuda izvlaiti.
S vremenom ju je staza dovela na usku izbo~inu koja je vijugala visoko uz planinu. Ve su se bili visoko popeli:
kad je pogledala dolje, visoravan je bila tako duboko ispod njih da joj se zavrtjelo u glavi. Prijevoj vaijda ne
moe vie biti daleko?
Staza je sada bila strma, zaledena i jedva metar iroka, a iza ruba izboine bila je duboka provalija. Jane je
oprezno koraal, ali je ipak nekoliko puta posrnula, a je;dnom je ak pala i nabila koljena. Medutim, cijelo ju je
tijelo toliko boljelo da gotovo uope nije osjeala taj novi bol. Maggie se stalno sklizala, tako da se Jane vie
nije ni okretala kad bi ula zvuk sklizanja kopita, nego bi samo jae povukla za uzde. Pomiljala je na to da
prebaci torbe na ledima konja vie naprijed, to bi ivotinji pomoglo da bude stabilnija na usponu, ali na uskoj
stazi nije bilo dovoljno mjesta za to, a osim toga, bojala se da nee vie imati snage nastaviti hodati, ako jednom
stane.
Izboina se jo vie suzila na mjestu gdje je zaobilazila jednu izboenu stijenu. Jane je oprezno stavljala nogu
pred nogu, ali usprkos opreza, ili zato to je bila odve nervozna, noga joj se odsklie. Za trenutak je bila sigurna
da e pasti
361
preko ruba u provaliju, ali je pala na koljena i zadr~ala se s obje ruke. Krajikom oka vidjela je snjene padine
nekoliko stotina metara ispod sebe. Poela se tresti i jedva se svladala.
Polako je ustala i okrenula se. U padu je ispustila uzde i one su sad visjele nad provalijom. Maggie je stajala i
gledala je, ukoenih nogu, drhtei, oigledno smrtno prestraena. Kad je Jane posegla za uzdama, konj panino
korakne unatrag.
Stoj!
krikne
Jane,
zatim
se
prisili
da
govori
smirenim
glasom
i
tiho
ree:
Ne
ini
to.
Dodi
k
meni.
Sve
e
biti
u
redu.
Ellis povie s druge strane zavoja:
- to se dogodilo?

- Tiho - upozori ga Jane. - Maggie se uplaila. Ne idi za nama. - Stalno je mislila na to da Ellis nosi Chantal.
Nastavila je tiho mrmljati kobili i pritom joj je polako prilazila. Maggie je zurila u nju, razrogaenih oiju i
rairenih nozdrva iz kojih su se dizali oblaii pare. Kad joj je prila na dohvat ruke, Jane posegne za uzdama.
Konj naglo trgne glavom, zakorakne unatrag, posklizne se i izgubi ravnoteu.
Kad je konj trznuo glavom, Jane je uhvatila uzde, ali u tom trenutku kobila se posklizne i padne udesno, uzde
odlete Jane iz ruku i, skamenjena od uasa, vidje kako konj klizi prema rubu staze i strahovito njitei, pada
preko ruba. Ellis se pojavi.
- Prestani! - zavie i Jane shvati da vriti. Naglo ratvori usta. Ellis klekne i proviri preko ruba, vrsto pritiui
Chantal uza se. Jane svlada napad histerije i klekne do njega.
Oekivala je da e vidjeti tijelo konja duboko dolje u snijegu, ali je Maggie leala na boku, s nogama u zraku,
samo metar-dva ispod ruba staze, na jednoj izboc;noj stijeni.
- iva je! - krikne Jane. - Hvala Bogu!
- I sve nae torbe su jo uvijek tu - trijezno doda Ellis. - Ali kako emo je vratiti na stazu?
Ellis je samo pogleda i nita ne ree.
Jane
shvati
da
njih
dvoje
nikako
nee
moi
izvui
konja.
Ali
ne
moemo
je
samo
tako
ostaviti
da
se
smrzne!
uzvik.t.,.
362
- ao mi je - ree Etlis.
- Oh, Boe, ja to neu moi podnijeti.
Ellis otvori svoju parku i skine povez sa Chantal, te preda dijete Jane, a ona ga odmah stavi pod svoj kaput.
- Idem prvo po torbu s hranom - ree Ellis.
Legao je potrbuke uz rub izbiine i zatim polako prebacio noge. Snijeg koji je gurnuo nogama zaleprao je
preko leeeg konja. Ellis se polako sputao, traei stopalima oslonac. Kad je provjerio vrstinu uporita,
odmaknuo je laktove s ruba i oprezno se okrenuo.
Jane ga je promatrala, ukoena od straha. Izmedu konjskih slabina i stijene nije bilo dovoljno mjesta za Ellisove
noge da ih stavi naporedo, nego je morao stajati s jednom nogom iza druge, kao likovi na zidnim slikarijama iz
starog Egipta. Polako je savio koljena i spustio se u uanj, a zatim posegnuo za konim remenjem koje je
pridravalo torbu s hranom.
U tom trenutku Maggie odlui ustati.
Savila je prednje noge i nekako ih uspjela podvinuti ispod prsa. Zatim je, s onim zmijolikim pokretom kunja koji
se uspravlja na noge, podignula prednji kraj i pokuala vratiti stranje noge na izboinu.
Zamalo je uspjela.
A onda se stranje noge okliznu, konj izgubi ravnoteu i padne stranjim dijelom ustranu. Ellis zgrabi torbu s
hranom. Centimetar po centimetar, kobila je klizila s izboine, borei se i udarajui kopitima. Jane se bojala da
ne udari Ellisa. Polako, ali neizbjeno, klizanje se nastavilo. Ellis je vukao torbu, ne pokuavajui vie spasiti
konja, ali jo uvijek u nadi da e remenje popucati i da e uspjeti sauvati torbu. Toliko je u tome bio uporan da
se Jane pobojala da e zajedno s konjem pasti u provaliju. Konj je poeo bre kliziti i povukao je Ellisa do
samog ruba. U posljcdnjem trenutku, s krikom razoaranja, Ellis pusti torbu, a konj ispusti ne~to poput vriska i
sklizne preko ruba, prevrui se u zraku dok je padao u ponor, odnosei sa sobom svu njihovu hranu, lijekove,
vreu za spavanje i Chantalinu rezervnu pelenu.
Jane brizne u pla.
363
Nekoliko minuta kasnije, Ellis se popne na rub staze i klekne pokraj nje. Privukao ju je u naruje i kleao tako
uz nju neko vrijeme, dok je ona plakala zbog Maggie, zbog izgubljenih stvari, zbog svojih bulnih leda i
smrznutih nogu. Zatim Ellis ustane i njeno je podignc na noge.
- Ne smijemo se zadravati - ree.
- Ali kako emo sada dalje'? - krikne Jane. - Nemamo vie to jesti, ne moemo ugrijati vodu, nemamo vreu za
spavanje, nemamo lijekova...
- Imamo jedno drugo - prekine je Ellis.
Ona ga vrsto zagrli i s uasom se sjeti kako je bio blizu rubu. Ako ovo preivimo, pomisli, ako umaknemo
Rusima i vratimo se zajedno u Evropu, nikad ga vi~e neu pustiti od sebe, kunem se.
- Ti podi prva - ree on, izvlaei se iz njezina zagrljaja. - Hou da te stalno imam pred oima. - Nje~no je gurne
i ona automatski pone hodati. Ubrzo je osjetila kako je ponovo poinje hvatati oajanje. Odlui da se mora
koncentrirati jedino na to da nastavi hodati, sve dok ne padne mrtva. Malo kasnije, Chantal zaplae. Jane je pusti
da plae i nakon nekog vremena, dijete uuti.
Kasnije, Jane vie nije mogla odrediti da li je prolo nekoliko minuta ili nekoliko sati, upravo kad je ulazila u
jedan zavoj, Ellis je dostigne i uhvati za ruku.
- Pogledaj - ree, pokazujui rukom naprijed.

Staza se sputala u iroku kotlinu, okruenu visokim, snjenim planinama. Isprva Jane nije shvaala to joj to
Ellis pokazuje, a onda odjednom shvati da se staza sputa.
- Je li ovo vrh? - tupo upita.
- Da - ree on. - Ovo je prijevoj Kantiwar. Preli smo najgori dio puta. Iduih nekoliko dana stalno emo se
sputati nizbrdo i postat e toplije.
Jane sjedne na jedan zaledeni kamen. Uspjela sam, mislila je, uspjela sam.
Dok su njih dvoje gledali planine, nebo iza njih poelo je mijenjati boju: bisernosiva boja polako je prelazila u
ruiastu. Svitalo je. Zajedno s danjim svjetlom, u Janeino je
364
srce opet ulo malo nade. Idemo nizbrdo, pomisli, i bit e toplije. Moda emo im ipak pobjei.
Chantal ponovo zaplae. Na sreu, njezina zaliha hrane nije otila u nepovrat s Maggie. Sjedei na zaledenom
kamenu na krovu svijcta, Jane nahrani dijete, a Ellis otopi u rukama snijeg i prui joj dlanove da se napijc.
Staza koja je vodila dolje, u dolinu Kantiwar, sputala sc pod relativno blagim nagibom, ali je u poetku bila
prckrivena slojem leda. Unato svemu, bilo je pravo olakanje to se ne moraju brinuti o konju. Ellis je nosio
Chantal i nijednom se nije okliznuo.
Nebo ispred njih preobrazilo se iz ruiastog u plamenocrveno, tako da se inilo kao da je tamo iza planina cijcli
svijet u plamenu. Jane jo uvijek nije osjeala noge, ali joj se nos odmrznuo. Odjednom je postala svjesna da je
uasno gladna. Meutim, morat e jednostavno nastaviti hodati dok ne naidu na neke ljude. Jedino ime su sad
mogli trgovati bio je TNT u Ellisovim depovima. Kad to potroc, morat e se pouzdati u tradicionalnu
afganistansku gostoljubivost.
Nisu vie imali ni vreu za spvanje. Morat e spavati u kaputima, s izmama na nogama. Medutim, Jane je
nekako osjeala da e uspjeti rijeiti sve probleme. Sad je ak postalo lako pronai stazu, jer su visoke stijene
koje su s obje strane zatvarale dolinu sluile kao putokaz i ograniavale su prostor na koji su mogli odlutati sa
staze. Uskoro je pokraj njih opet zauborio potoi - si~li su ispod granice leda. Tlo se prilino izravnalo i da su
jo uvijek imali konja, sad bi mogli jahati.
Nakon daljnja dva sata hoda, zastali su da se udmore na ulazu u jedan klanac i Jane tu preuzme Chantal od
Ellisa. Staza ispred njih opet je postala neravna i strmo se sputala, ali kako vie nije bilo leda, kamenje nije bilo
sklisko. Klanac je bio prilino uzak i neka prepreka bi ga lako mogla blokirati.
- Nadam se da neemo naii na neki odron - ree Jane. Ellis je gledao u drugom smjeru, iza njih. lznenada se
trgnuo i proaptao:
- Isuse Kriste.
- to je, zaboga? - Jane se okrene i pode za njegovim pogledom. Srce joj se spusti u pete. Iza njih, otprilike na
365
kilometar i pol udaljenosti, stajala je grupa od est Ijudi u uniformama i jedan konj: ruska patrola.
Nakon svega, pomisli Jane, nakon svega to smo proli, ipak su nas uhvatili. Bila je previe oajna da bi
zaplakala. Ellis je zgrabi za ruku.
- Brzo, idemo - dovikne joj. Zatim pouri dolje, u klanac, poteui je za sobom.
- Kakvog to ima smisla? - umorno upita Jane. - Sigurno e nas uhvatiti.
- Imamo jo jednu ansu. - urei niz stazu, Ellis je pozorno ogledavao strme, stjcnovite zidove klanca.
- A to je?
- Odron kamcnja.
- Oni e ve nai naina kako da prijedu preko odrona ili da ga zaobidu.
- Nee, ako budu ispod njega.
On se zaustavi na mjestu gdje dno kanjona nije bilo ire od jednog metra, a jedna se strana dizala visoko i
gotovo okomito.
- Ovo je idealno - ree. Zatim iz depova povadi paket TNT-a, kalem kabla za detoniranje, na kojcm je pisalo
primacord, jednu malu metalnu kapicu nalik na kapicu naliv-pera i neto to je sliilo na metalnu pricu
injekcije, samo to je na kraju bio prsten koji se potezao, a ne uobiajeni ep koji se potiskuje. Sve je to
poslagao ispred sebe na zemlju.
Jane je zurila u njega kao opinjena. Nije se usudivala nadati.
Ellis privrsti metalnu kapicu na jedan kraj primacorda, priteui je zubima, a zatim uz kapicu privrsti otri kraj
one price. Potom sve to preda Jane.
- Evo to mora uiniti - objasni. - Podi dalje niz klanac i usput otputaj kabel. Nastoj ga prikriti. Moe ga
slobodno spustili u vodu, on gori i ispod vode. Kdd odmota cijelu duinu kabla, izvuci ove osigurae. - On joj
pokae dva osiguraa na debelom dijelu price. Izvue ih i ponovo ih uvue. - Zatim gledaj mene. Kad me vidi
da ovako maem rukama iznad glave... - on joj pokae kako - povuci ovaj
366
prsten. Ako dobro proraunamo trenutak eksplozije, moemo ih sve pobiti. Kreni!

Jane je slijedila njegova uputstva bez razmiljanja, poput robota. Pola je niz kanjon, otputajui kabel. Prvo ga
je skrivala iza niskog grmlja, a zatim ga je spustila u rijeku. Chantal joj je spavala na grudima, nji~ui se blago u
svom povezu u ritmu majinog kretanja, tako da je Jane imala obje ruke slobodne.
U jednom trenutku, Jane pogleda natrag. Ellis je gurao TNT u jednu pukotinu u stijeni. Jane je uvijek mislila da
svaki eksploziv eksplodira sam od sebe ako se s njim grubo rukuje; oigledno je pogreno mislila.
Nastavila je hodati sve dok joj se kabel nije napeo u ruci, a onda se ponovo okrenula. Ellis se penjao uz stijcnu,
vjerojatno traei najbolji polo.aj s kojeg e moi promatrati Ruse kako ulaze u stupicu.
Jane sjedne pokraj rijeke. Chantal joj je leala u krilu. Povez se olabavio i nije joj vi~e natezao ledne miie.
Njoj su stalno u glavi zvonile Ellisove rijei:Ako dobro proraunnmo trenutak eksplozije, moemo ih sve pobi~i.
Hoe li uspjeti? pitala se. Hoe li uistinu svi poginuti?
A to e onda uiniti ostali Rusi? Glava joj se malo razbistri i ona pone zamiljati mogui slijed dogadaja. Kroz
otprilike jedan sat, moda dva, netko e primijetiti da se ova patrola ne javlja i pokuat e ih dozvati putem
radija. Kad taj pokuaj ne uspije, mislit e da je patrola u nekom dubokom klancu ili im se pokvario radio. Kad
ni u iduih nckoliko sati ne uspiju uhvatiti vezu s patrolom, poslat e helikopter da ih trai, pretpostavljajui da
e zapovjednik patrole biti toliko priseban da zapali vatru ili na neki drugi nain oznai njihov poloaj tako da
bude uoljiv iz zraka. Kad i taj pokuaj propadne, ljudi u glavnom ~tabu e se zabrinuti. Prije ili kasnije, odluit
e poslati ljude u potragu. Nova patrola e morati ii istim putem kao i prethodna. Danas sigurno nee stii
prevaliti cijeli put, a nou nee moi nastaviti potragu. Prema tome, kad nadu mrtva tijela, Ellis i Jane e imati
najmanje dan i pol prednosti, vjerojatno ak i vie. To bi nam moglo dostajati, pomisli Jane; kroz to e vrijeme
Ellis i ona
367
proi ve toliko ravanja puteva i toliko postranih dolina i alternativnih ruta da e Rusima postati gotovo
nemogue da im udu u trag. Pitam se, umorno je razmiljala. Pitam se da li bi ovo doista mogao biti kraj. Kad bi
bar vojnici pourili. Ne mogu podnijeti ovo ekanje. Tako me je strah.
Jasno je vidjela Ellisa kako na rukama i koljenima pue po vrhu stijene. Vidjela je i patrolu kako silazi niz
dolinu. ak i ovako iz daljine, izgledali su prljavi, a nain na koji su hodali i oputena ramena jasno su
pokazivali da su umorni i bezvoljni. Jo je nisu primijetili - njezin je prljavi kaput bio iste boje kao okolno
kamenje.
Ellis je unuo iza jedne stijene i, oprezno virei, pratio napredovanje patrole. Stijena ga je skrivala od Rusa, ali
ga je Jane mogla vidjeti, a usto je jasno mogla vidjeti mjesto na kojem je postavio eksploziv.
Vojnici su stigli do ulaza u klanac i poeli se sputati. Jedan je od njih jahao na konju i imao je brkove:
vjerojatno je to bio zapovjednik. Jedan drugi je na glavi imao chitrali kapu. To je Halam, pomisli Jane, izdajica.
Nakon onoga to je Jean-Pierre uinio, njoj se izdaja inila neoprostivim zloinom. Osim ove dvojice, u patroli
je bilo jo~ pet vojnika. Oni su svi imali kratku kosu, vojnike kape i mlada, glatko izbrijana lica. Dva mukarc:a
i petoric;a djeaka, pomisli Jane.
Ona pogleda Ellisa. Sad e joj svakog trena dati signal. Vrat ju je poeo boljeti od gledanja uvis, prema njemu.
Vojnici je jo uvijek nisu primijetili: svi su gledali pred sebe, u kamenitu stazu, pazei da se ne spotaknu.
Napokon se Ellis okrene prema njoj i polako, ne urei se, zamae obim rukama iznad glave.
Jane ponovo pogleda vojnike. Jedan od njih isprui ruku i dohvati uzde konja da mu pomogne sii niz neravnu
stazu. Jane je drala detonator u lijevoj ruci, a kaiprst desne ruke ve je savila oko prstena. Jedan trzaj bi upalio
htilj. TNT bi eksplodirao i stijena bi se sruila na njezine progonitelje. Pet djeaka, mislila je. Oti~li su u vojsku
zato to su bili siromani ili naivni, ili i jedno i drugo, ili zato to su ih regrutirali. Doveli su ih ovamo, u ovu
hladnu, neprijateljsku zemlju, gdje su ih svi mrzili. Natjerali su ih da danima pje~ae kroz ove planine,
368
kroz snijeg i Icd. 1 naposljetku e zavrsiti pod udrunom kamcnja, razmrskanih glava i plua punih zcmljc,
slumljcnc kime i zgnjeenih rebara, vri~tci i gusei se, iskrvarit e pod kamenjcm u bolovima i uasu. Pct
pisama e stii punosnim oevima i zabrinutim majkama: sa aljenjcm vas obavjetavamo, poEinuo na zadatku,
historijska burba prutiv snaga reakcije, herojska smrt, posmrtna medalja, dubuka suut. to e majci znaiti te
rijcei kad se bude prisjeala kuliku je bulova i straha pretrpila dok ga jc radala, s kuliko ga je muke othranila,
kako ga je u~ila da se dri uspravno i da pcrc ruke i da zna rei svoje ime, kako ga je slala u kulu i glcdala ga
kako raste, sve duk jc nije prcrastao, svc dok nije postao gutov ovjek, sposuban da sam zaraduje za ivot i
duvuljno zrco da se oeni i zasnuje vlastitu obitclj. Tko moc izraziti tugu majke kad shvati da je.sav trud i muka
i sva njczina briga, da je sve to bilo uzalud, jer su njezina sina, to W do prirode, ubili bezobzirni Ijudi u jednom
glupom i ncpotrebnom ratu. Tko moe razumjeti taj ncopisiv osjeaj gubitka. Osjcaj gubitka.
Jane zauje Ellisa kako vie; i poglcda l;ure. On je stajao uspravno, nije vie ~u~ao iza stijcne i ne marci visc
hoc li ga Rusi vidjcti, mahau jc rukama i vikao:
- Sada! Sada!
Ona oprezno spusti dctonator na zcmlju pokraj brze planinske rijcke.

Vojnici su ih sad oboje ugledali. Dva vojnika sc po~nu penjati prema Ellisu. Ostali opkole Jane, ni~anei
pukama na nju i dijete, izgledajui pritom zbunjeno i postidenu. Ona se nije osvrtala na njih, motrila je Ellisa.
On je silazio u klanac. Vojnici koji su krenuli prema njemu, stanu i sackaju da vide ~to e W initi.
Ellis je siao do dna kanjuna i polako priao Jane. Stao je ispred nje i upitao:
- Zato? Zato nisi povukla prsten?
Zato to su tako mladi, pomisli ona; zato to su tako mladi i bezazleni i zato to me oni ne ele ubiti. Zato to bi
to bilo ubojstvo. Ali najvie od svega...
- Zato to i oni imaju majke - rckla je. *
369
Jean-Pierre otvori oi. Anatolij jc W au pukraj poljskog kreveta. Iza Anatolijeve glave, sunce jc ulazilo u
bljctavu mlazu kroz rastvorene krajeve atora. Jean-Picrre na trenutak osjeti paniku: nijc znao za~to je taku
kasno jo~ u krevetu i to je propustio. A onda se sjeti dugadaja protekle noi.
Ulogorili su se nadomak prijevoju Kantiwar. Prubudili su ih oko pola tri ujutro, kapctan patrolc i vojnik koji je;
bio na strai. Neki mladi Afganistanac po imenu Halam nabasao je na njihov logor, rekao im je kapetan.
Govorci mjeavinom engleskoga, ruskoga i pato, Halam im je rekao da jc bio vodi odbjeglim Amcrikancima,
ali da su ga oni uvrijcdili i da ih je zato napustio. Kad su ga upitali gdje su ti "Amerikanci" sada, ponudio se da
e ih odvcsti do kamcne kolibc, u kojoj oni sada, ne slutei nita, jo uvijck mirno spavaju.
Jean-Pierre je odmah htio uskoiti u hclikopter i ktenuti. Anatolij je, kao i uvijek, bio oprezniji.
- Mi u Mongoliji imamo jednu pusluvicu kuja kae: Ne dii ga dok ti kurva na rairi nogc - upozorio je JcanPicrrca. - Halam moda lae. ak i ako nc lac, moda vic ncc mcx`,i nai tu kolibu, pugutovo je nec moi
nai nuu i ju iz helikoptera. A ak i ako je nade, moda oni nisu vi~c tamo.
- Dobro. I ~to ti onda predlac?
- Poslat emo izvidnicu: jednog kapetana, pct vujnika i jednog konja. Halam e poi s njima, naravno. Oni mogu
odmah krenuti. Mi se moemo ovdje odmarati duk oni ne otkriju bjegunce.
Njegov se oprez pokazao opravdanim. Izvidnic:a se javila preko radija oko pola etiri ujutro i izvijestila ih da je
kolibu zatekla praznu. Medutim, napomenuli su, u kolibi je jo uvijek gorjcla vatra, po emu se moc zakljuiti
da je Halam vjerojatno govorio istinu.
Anatolij i Jean-Pierrc su prctpustavljali da su se Ellis i Jane tijekom noi prubudili, vidjcli da ih je vudic`,
napustio i odmah odluili bjeati. Anatulij je narcdio izvidnici da krene za njima, oslanjajui se na Halama da im
pokae najvjerojatniju rutu.
370
kog Jean-Pierre se nakon toga vratio u krcvet i zaspao avu dubokim snom, te se zato nije probudio u zoru. Sad je
na pogledao Anatolija oima mutnim od sna i upitao:
~ u - Koliko je sati?
:kle - Osam. I uhvatili smo ih.
Jean-Picrreu posko~i srce u grudima, a onda se sjeti da dili se ve jednom uzalud veselio.
bio - Sigurno? - upita.
sao - Mocmo otii i provjcriti, ~im ti obue hlae.
om Ipak nisu tako brzo krcnuli. Hclikoptcr-cisterna doao ~di je upravo kad su se spremali ukrcati i Anatolij
ocijeni da je ~ je pametnije priekati nekoliko minuta i napuniti rezervoare da, gorivom pa je tako Jcan-Picrre
morao malo due obuzdavati oni svoju nestrpljivost.
Uzletjeli
su
nekoliko
minuta
kasnijc.
Jcan-Picrre
jc
kroz
uti.
otvorena
vrata
motrio
krajolik
ispod
njih.
Kad
su
za~li
medu
planine, Jcan-Picrre shvati da je to najsurovijc pudrueje koje
Ne
je
dosad
vidio
u
Afganistanu.
Zar
je
Jane
uistinu
pru~la
ovuda
.ca.
s
djetetom
na
rukama?
Mora
da
me
uasno
mrzi,
pomisli
oi
Jean-Pierre,
kad
je
sve
to
podnijcla
samo
zato
da
pobjebne
od
;
iz
mene.
Sad
e
shvatiti
da
je
sve
bilo
uzalud.
I
da
zauvijek
pripada meni.
o. Ali, da li su doista nju uhvatili? Plaio se ponovnog razoaranja. Kad slete, hoe li otkriti da je izvidnica opet
:a
i
uhvatila
neki
par
hipija,
ili
par
fanatinih
alpinista,
ili
ak
neki
nomadski
par,
za
koje
se
vojnicima
uinilo
da
bi
mogli
biti
ne prcodjeveni Evropljani?
Anatolij pokae na prijcvoj Kantiwar dok su prclijetali ~ila prcko njega.
Lbu
Izgleda
da
su
izgubili
konja
viknc
Jcan-Picrrcu
u
uho,
pokuavajui
nadglasati
buku
motora
i
vjctar.
I
doista,
Jean
~m ~ -Pierre uglcda obrise konjskog tijcla u snijegu ispod prijcvo
ja. Pitao se da li je to Maggie. Nadao se da je ta tvrdoglava beis i tija napokon slomila vrat.

Spustili su se nisko nad dolinu Kantiwar, pretraujui :ne tlo ispod sebe ne bi li uglcdali izvidaki odred. Ncto
kasniat- je primijete dim: netko je upalio vatru da im pukac put.
Sputali su se prema komadu ravnog zemljita ispred ulaza u
371
klanac. Jean-Picrrc jc napeto prctraivao pogledum pudruje oko signalne vatre: vidio je tri-etiri ruska vojnika,
ali nigdje nije vidio Jane.
Helikopter sleti. Jcan-Picrrcu jc srcc bilu u grlu. Iskoeio je iz helikoptera, osjeajui mW ninu od napctosti.
Anatolij iskoi za njim. Kapctan ih povcde u klanac.
I tamo su, napukon, bili oni.
Jean-Picrre se osjeao kao netko koga su mueili, a sad ima muitelja u svojoj vlasti. Janc je sjedila na zcmlji,
uzobalu rijeke, a Chantal juj je leala u krilu. Ellis jc stajao iza njc. Oboje su izgledali iscrpljeni, poraeni i
obeshrabreni. Jean-Pierre stane.
- Dodi ovamo - rce, gledajui Janc.
Jane ustane i pode prcma njemu. Jcan-Picrre primijeti da ona nosi Chantal u nekoj vrsti poveza koji juj visi oko
vrata i ostavlja joj objc ruke slobodnc. Ellis krene za njum.
- Ne ti - ree Jean-Picrre. Ellis stane.
Jane se zaustavi prcd njim i poglcda ga. Jcan-~icrre zamahne desnom rukom i pljusne je svom snagom. Nikad u
~ivotu nije nikoga udario s vcim zadovoljstvom. Jane se zalj ulja i posrne unatrag, taku da jc on navas mislio da
c pasti, ali uspjcla jc odrati ravnotcu i ostala jc prkusnu stajati, dok su joj se suzc, izazvane bolum od udarca,
pulako slijcvalc niz lice. Preko njezina ramena, Jcan-Picrre zapazi kako je Ellis naglo zakoraio prema njima, a
onda sc svladao. Jean-Pierre osjeti blago razoaranje: da ga je Ellis pukuao napasti, vojnici bi skoili na njega i
pre;tukli ga. Ali nije vano: Ellisa ionako ekaju batinc.
Jean-Picrre podigne ruku u namjcri da ponovu udari Jane. Ona se trgne i zatitni~ki pokrije Chantal rukama.
Jean-Pierre se predumisli.
- Bit e za to dovoljno vrcmena i kasnije - ree, sputajui ruku. - Vie nego dovoljno.
Jean-Pierre se okrenc i pode natrag prcma helikopteru. Jane pogleda Chantal. Djevojvica ju je gledala, budna,
iako nije bila gladna. Jane je privine uza sc, kao da je Chantal ta
372
uje
kuju treba tje~iti. Na ncki navin, bilo juj jc drago ~to ju jc
gdjc
Jean-Pierre udario, iako joj jc obraz jo~ uvijck ario od bola
i ponienja. Taj je udarac bio poput prcsudc u brakorazvodW io
noj parnici: oznaio je konaan, slubcn, dcfinitivan kraj
tolij
njezina braka i ona vie nije imala nikakvih obavcza. Da je
Jean-Pierre plakao, ili traio neka mu oprosti, ili je molio da
ga ne mrzi zbog onog to je napravio, Janc bi se osjeala
sad
krivom. Udarac je sve to razrijeio. Vi~e ni~ta nijc osjeala
~alu
prema njemu: u njoj vie nije ostalo ni mrvice ljubavi, ni
njc.
potovanja, ni suosjcanja. Kakva ironija, pomislila je, osjetila se potpuno slobodnom u odnosu na njega upravo u
trenutku kad ju je on napokon uhvatio.
Dokoni nisu doli, naredbc je izdavao kapctan, onaj koji
ijeti
je jahao konja, ali sad je Anatolij prcuzco zapovjednistvo.
rata
Dok je davao naredbc vojnicima, Janc shvati da ga razumije.
Prolo je vic od godinu dana otkako nijc ~ula ruski i premda
joj je trebalo nckoliko minuta da sc priviknc, ubrzu je shvati~rre
la da razumije svaku rijc. U tom trenutku, Anatulij je
id u
naredivao jednom vojniku da Ellisu svcc ruke. Vujnik je
y se
oigledno oekivao tako neto jcr je odmah izvukau par lisica.
~sti,
Ellis mirno isprui ruke ispred scbe i vujnik mu namakne
duk
lisice.
niz
Ellis jc izglcdao klonulu i obcshrabrcno. Gledajui ga
?Ilis
tako u lancima, poraena, Jane osjeti kako joj se srce stec od
~rre
saaljenja i oajanja. Oi joj se ispune suzama.
Vojnik upita da li da i njoj stavi lisice.
lisa
- Ne treba - odgovori Anatolij. - Ona ima dijete.
Potjerali su ih prema helikopteru.
lari
- Oprosti - ree joj Ellis. - Ovo sa Jean-Picrrcom. Nisam
ma.
ga mogao sprijeiti...
Ona zatrese glavom, govorci mu na taj nain kako nema

jui

potrebe da se ispriava, ali nije mol;la izgovoriti ni rijei.

Ellisova totalna podlonost izazvala jc u njoj srdbu, ne na
njega, nego na sve ostalc koji su ga takvim napravili: na
Jean-Pierrea i Anatolija, na Halama i na sve Ruse. Gotovo je
poalila to nije povukla dctonator.
Ellis uskoi u hclikopter, zatim se sagne da njuj pomogne. Ona pridri Chantal lijevom rukom, a njemu prui

~ru.
ako
1 ta
373
desnu. On jc puvu~c gore. U trcnutku kad mu jc bila najblic, Ellis tiho promrmlja:
- im uzletimo, pljusni Jean-Picrrca.
Jane je bila tuliko zaprcpatena da uupc nije mugla reagirati, to je vjerojatno bila srea. Izglcda da nitko osim
nje nije uo Ellisa, prcmda nitko od njih nijc dovuljnu znao englcski da bi ga mogao razumjcti. Jane se
koncentrira na to da pokua izbledati nurmalno.
Putnika kabina bila jc mala i niska, tako da su mukarci morali pognuti glave. U njoj nijc bilo ni~cg usim jcdnc
uskc klupe za sjedenje, privr~enc za trup hclikuptcra nasuprot vratima. Jane zahvalno sjednc. Sa svug je
mjcsta jaanu vidjcla u pilotsku kabinu. Pilotovo je sjedalo bilo puvi~eno gutuvo metar od poda i imalo je sa
stranc jcdnu ste:pcnicu, zbug lakeg pristupa. Posada nije izlazila, pilot jc jus uvijck biu u svom sjedalu, i clise
su se jo uvijck ukrctale. Buka je bila jedva podnoljiva. _
Ellis une uz Jane, u prosturu izmcdu klupc i pilutskog sjedala.
Anatolij se popne u hclikoptcr, zajedno s jcdnim vojnikom. Zatim ree neto vojniku i pokac na Ellisa. Jane
nije mogla uti ~to jc rekao, ali je po vojnikuvuj reakciji bilu oito da je dobio narcdbu da pazi na Ellisa: skinuo
je puku s ramena i drao je leerno u rukama.
Jean-Picrre je posljcdnji u~ao. Dok jc hclikupter uzlijetao, on je stajao pokraj utvorenih vrata i gledao van. Jane
uhvati panika. Lako je Ellisu rei neka udari Jcan-Picrrca kod uzlijetanja, ali kako da ona to sad izvedc'I JeanPicrre je okrenut ledima prcma njoj i stuji kraj otvurcnih vrata. Ako bi ga sad pokuala udariti, vjerojatno bi
izgubila ravnutcu i ispala van. Ona poglcda Ellisa, nadajui se da e juj on dati neki znak. Ellisuvo je lice bilu
blijedu i napctu, ali je nije gledao.
Helikopter se pudigau otprilikc dva du tri mctra, zatim se zadrao na trenutak na toj visini, a onda kau da je uzcu
zalet i nastavio se penjati veom brzinum.
Jean-Pierre sc okrenuo od vrata, zakoraviu u kabinu i vidio da nema gdje sjesti. Oklijcvao jc. Janc je znala da bi
sad
374
c~
trebala
ustati
i
pljusnuti
ga,
iako
nijc
imala
pujma
za~to,
ali
je
sjedila
kao
zaledena,
paralizirana
od
straha.
A
onda
Jcan
-Pierre
trzne
palcem
i
pokae
joj
ncka
se
dignc
i
ustupi
njemu
;la svoje mjesto.
im Za Jane je to bila ona poslovina kap od kuje sc prclije ao aa.
to Bila je tako smrtno umorna i sve ju jc buljclu, bila jc gladna i nesretna, a on je traio od nje da ustane i da
stuji s djetetom u rukama, kako bi on mobao sjesti. Taj njegov
ke prezirni pokret palcem kao da je u sebi saco svu njeguvu ~t okrutnost, zlobu, laljivost i izdaju. Jane
pobijcsni. Ustala je, ~la pu~tajui Chantal da se slobodno ljulja u povezu, i unijcla mu v se u lice, vritei:
u~ ~ u - Gade! Gadc! - Njczini su se krici izgubili u buci motora, ila ali je izraz njezina lica oigledno ukirao
Jcan-Picrrca, jer je
iznenadeno koraknuo unazad. - Mrzim ie! - vrisnula je Jane, jurnula prema njemu s ispruenim rukama i silovito
ga gurnula kroz otvorena vrata.
Rusi su napravili jednu gre~ku. Bila je to vrlo mala greka, ali u tome je bila jedina Ellisova ansa i on ju je
namjeravao to bolje iskoristiti. Njihova je grcka bila tu su mu ruke svczali naprijed, a ne iza lcda.
On se bio nsdao da ga uope nec svezati, zbo~ toga se s nadljudskim naporom suzdrao da bilo to uini kad jc
Jean-Pierre udario Jane. Postojala jc ansa da bi ga mugli ustaviti slobodnog, bez lisica: napokon, to jc mogao
u~initi sam protiv toliko njih i jo k tomc ncnauruan'? Mcdutim, Anatolij je, izgleda, oprczan uvjek.
Sreom, nije mu Anatulij stavljau lisice, nego jcdan od vojnika. Vojnici su znali da je jednostavnije sprovoditi
zarobljenika ako su mu ruke svezane naprijed - manje je vjerojatno da e pasti i moc se sam, bez iije pumoi,
popeti u kamion ili hclikopter ili sii iz njega. Tako, kad je Ellis pokorno ispruio ruke ispred sebe, vojnik mu jc
bez prcdomiljanja namaknuo lisice.
375
Ellis nikako nijc mogao sam svladati tn~jicu ljudi, od kojih je najmanje jcdan naoruan. Ako sc upusti u
otvorcnu borbu, njegovi su izglcdi ravni nuli. Jedina mu je nada bila da pokua sruiti hclikopter.
U letjelici su se svi na trenutak ukoili duk je Jane stajala kraj otvorenih vrata, s djetctom koje juj sc njihalo u
puvezu oko vrata i s uasnutim izrazom na licu zurila u Jcan-Picrrca kako pada prema zcmlji. Ellis pomisli: Digli

smo sc najvie etiri, etiri i pol metra. Vjcrojatno e ostati iv, kakva ~teta. A onda Anatolij skoi i zgrabi Jane
za ruke, te juj ih savije iza leda. Sad su Anatulij i Jane stajali izmedu Ellisa i onog vojnika s pukom na drugom
kraju kabine.
Ellis se hitro okrene, sko~i na stepcnicu pukraj pilotovog sjedala, prebaci mu ruke sapete lisicama preko glava,
slegne lanac izmedu lisica oko ovjekova vrata i svom snagom ga nastavi pritezati.
Pilot se nije uspanivio.
Zadravi noge na papuicama i lijcvu ruku na ruici upravljaa, posegnuo je desnom rukom prema vratu i
zgrabio Ellisove rune zglobove.
Ellis osjeti gr straha. Ovo jc bila njcgova jcdina ansa i potrajat e samo sekundu-dvijc. Vojnik c u prvi tren
oklijevati da uputrijebi puku iz straha da nc pugodi piluta; a islo e tako reagirati i Anatolij, ukuliko jc
nauruan. Meutim, obojic:a e vrlo brzo shvatiti da nemaju sto izgubiti, jer ako ne pucaju u Ellisa, hclikopter e
se ionako sruiti pa je prema tome bolje riskirati da rane pilota.
E Ellis osjcti kako ga netko odostraga hvata za ramcna. Bacivi kratak pogled prema ramenu, uglcda tamnusivi
rukav
'
i
shvati
da
je
to
Anatolij.
U
tom
se
trenutku
mitraljezac
u
nosu
helikoptera
okrene,
vidje
tu
se
dugada
i
pune
se
izvlaiti
iz
, svog sjedala.
~` Ellis divljaki trgne lanac. Pilot ipak nije izdrao, podigao je obje ruke u zrak i ustao sa sjedala.
im
je
helikopter
ostao
bez
kontrole,
poco
sc
Ijuljati
i
!,
trzati
na
vjetru.
Ellis
je
to
o~ckivau
i
uspio
se
zadrati,
osla
'i'
njajui
se
na
pilotsko
sjcdalo,
ali
je
Anawlij
izgubio
rav
noteu i pustio ga.
f It ,
j 376 Ik
Ellis povue pilota izvan sjcdala i baci ga na pud, zatim dohvati ruicu upravljaa i gurnc je dolje.
Helikoptcr pone padati poput kamena. Ellis se okrcne i pripremi za udarac o zemlju.
Pilot je leao na podu kabine, prcd njegovim nogama, drei se za vrat. Anatolij je pao na leda posred kabine.
Jane je uala u kutu, titei Chantal rukama. Vojnik je takoder pau, ali je uspiu povratiti ravnuteu i sad je
klcc`au na jcdnom koljenu i podizao cijev svob kalanjlkov~ prema Ellisu.
Kad
je
povukao
obara,
hclikopter
je
trcsnuo
o
zemlju.
Udarac
je
bacio
Ellisa
na
kuljena,
ali
sc
on
pripremio
za
to
i
nije
izgubio
ravnoteu.
Vojnik
se
zaniu
u
stranu,
meci
su
pro~li
kroz
trup
helikoptera,
mctar
dalje
od
Ellisuvc
glave,
a
zatim
se
sruio
naprijed,
bacajui
pusku,
kaku
bi
se
rukama
zadrao da ne udari blavom o pod.
Ellis se nal;ne naprijed, dohvati kalanjikov i uperi ga na njih, drei ga nesprctno u rukama sape;tim lisicama.
Osjetio je kako mu se srec iri od radosti.
Borio se. Bjeao je, bio uhvaen i ponicn, prctrpiu je hladnou, glad i strah, i bespomono je glcdao dok je
Jcan-Pierre tukao Jane, ali sad je, napokon, imao ansu da stane uspravno i da se bori.
Uspio je prstom doi do obaraa. Lanac izmcdu 1lslca bio je prekratak da bi mobao normalno drati
kalunjikov, ali je podmetnuvi lijevu podlatkicu pod mal;azin kuji se nalazio odmah ispod obaraa, uspijevao
drati cijev u vodoravnom puloaju.
Motor helikoptera se pueo l;uiti i elise su se sve sporije okretale. Ellis pogleda u pilotsku kabinu i ugleda
mitraljesc:a kako iskae iz hclikoptera kroz vrata za pilota. Morao je brzo uspostaviti kontrolu nad situacijom,
prije nego to se Rusi uspiju pribrati.
On se pomakne tako da je Anatolij, kuji je ju uvijek leao na podu putnike kabine, bio izmedu njega i vrata,
zatim prisloni cijev puke na Anatulijev obraz.
Vojnik je prestraeno zurio u njcga.
- Izlazi - ree mu Ellis i trzne glavom prema vratima. Vojnik shvati i iskoi van.
377
Pilut je jo uvijck Ieo i muc`io sc s disanjem. Ellis ga gurne nogom, da privue njcgovu puzornost, a zatim i
njcmu pokae glavom da izide. Pilut s mukom ustane i drei se za vrata, iskoi iz helikuptera.
Ellis se obrati Jane:
- Reci ovom momku da lZlde 1Z hclikoptcra, ali da ostane to blie, i to ledima okrenut prema mcni. Brzu, brzo!
Jane viui ispali rafal ruskih rijei prcma Anawliju. Anatolij ustane, dobaci Ellisu poglcd pun mrnjc i pulako
side iz helikoptera.
Ellis mu prisloni cijev pu~kc na zatiljak i ree: - Rec;i mu neka ostalima naredi da se ne miW .
Jane prevcde i Anatolij dovikne naredbu svujim Ijudima. Ellis pogleda naokolu. Pilot, mitraljczac i onaj vojnik
kuji je bio u helikopteru, stajali su nedaleko sruene letjelice. Odmah iza njih bio je Jcan-Pierrc: sjedio je na

zemlji i drao se rukom za noni zglob. Izglcda da je sprctnu pao, pumisli Ellis, nita mu nije. Malo dalje stajali
su jo trojica vojnika, kapetan, konj i Halam.
Ellis dobaci Jane:
- Reci Anatoliju da otkopa kaput, polako izvue pitolj i preda ga tebi.
Jane to prevede na ruski. Ellis javc pritisnc cijcv puke o Anatolijev zatiljak i on izvuc pi~wlj iz opasaW i prui
ga iza sebe.
Jane uzme pitulj iz njcgove ruke.
-Je li to nmknrov? - upita Ellis. - Da. Vidjct e na lijevoj strani osigura. Pomakni ga taku da prekrije crvcnu
toku. Kad hoe pucati, prvo povuci prcma sebi pumini dio iznad drke, a zatim povuci obara. O.K.?
- O.K. - odgovori ona. Lice joj jc bilo blijedu i drhtala je, ali su joj usta bila odluno stisnuta.
Ellis nastavi:
- Sad mu reci neka naredi vojnicima da jedan po jedan donesu oruje ovamo i ubace ga u hclikoptcr.
Jane to prevcde i Anatolij vikne naredbu.
- Uperi taj pitolj u njih kad se priblie - doda Ellis.
378
Jedan po jedan, vojnici su prilazili hclikoptcru i predavali oruje.
- Petoric;a mladia - rce Jane. - O emu to govori?
- Bili su kapetan, Halam i pctorica miadia. Sad vidim samo etvuricu.
- Reci Anatoliju da mora nai pctoga, ako mu je ivot mio.
Jane ponc vikati na Anatolija i Ellisa iznenadi estina njezina glasa. Anatolijev glas je zvuao prcstraeno kad
je pozvao petog vojnika da izide iz svog skrovita. Trenutak kasnije, peti vojnik se pokae iza repa hclikoptera i
posluno preda svoju pu~ku.
- Bravo - pohvali Ellis Jane. - On jc mogao sve pukvariti. Sad ih natjeraj da legnu na zemlju.
Minutu kasnije svi su Ic.ali licem prcma zemlji. - Morat e mi metkom razbiti lisice - rec Ellis.
On spusti puku i prui rukc prema vratima. Jane napne pitolj i prisloni cijev uz lanac. Oboje su sc pustavili
tako da metak izleti kroz otvorena vrata.
- Nadam se da mi udarac nce slomiti zglub - reve Ellis. Jane zatvori oi i potegne obarac.
Ellis zaurla:
- Aaah, jcbem ti! - Isprva je bol u zglubuvima bila jedva podnoljiva. Medutim, nakon minutu-dvije, Ellis
razazna da nita nije slomljeno, samo lanac.
On dohvati pu~ku.
- Sad hou da mi predaju svoj radio.
Anatolij izda naredbu i kapetan pone odvezivati remenje s kojim je jedna velika kutija bila privrena na
konjskim ledima.
Ellis se pitao da li bi ovaj hclikupter mogao ponovo uzletjeti. Stajni trap je sigurno smrskan, ali moturi i svi
l;lavni uredaji za upravljanje nalazili su se u gornjem dijclu trupa. On se sjeti kako je u bici kod Darga vidio
jcdan ovakav hind kako se sruio s visine od dcset metara i ratim ponovo uzletio. Akoje on uspio uzletjeti, onda
bi i ovo kopile moralo jo
379
uvijek biti sposobno za lct. Ako ga nc budcm mugao pokrenuti...
Nije znao to e uiniti ako se pukac da je hclikupter definitivno uniten.
Kapetan donesc radio i stavi ga u hclikoptcr, zatim se vrati k ostalima.
Ellis za trcnutak odahne. Sve dok je radio kod njcga, Rusi ne mogu pozvati zra~nu bazu. To zna~i da ne mogu
pozvati pojaanje, niti mogu bilo kuga obavijestiti o ovome to se dogodilo. Ako uspije hclikopter dignuti u
zrak, nee se morati bojati potjcre.
-Dri taj pitolj upcren na Anatulija - upozori Ellis Jane. - Ja idem vidjeti da li ovo udo jo mue letjeti.
Jane se izncnadila koliko jc pitolj teak. Ciljajui u Anatolija, ncko ga jc vrijemc drala u ispruenuj ruci, ali je
ubrzo morala spustiti ruku, da jc malu udmori. Lijcvom je rukom tapala Chantal po Icdima. Chantal jc u zadnjih
nekoliko minuta pocla malu plakati, ali jc sad prcstala.
Motor helikoptera se pokrene, zaka5lje i stane. Oh, molim te, upali se, molila je Jane u sebi, molim te, kreni. Uz
zaglu~nu buku, motor proradi i ctise sc puc`nu polako okretati.
Jean-Pierre podigne glavu.
Samo se usudi, pomisli Jane. Ne mii se!
Jean-Pierre se pridigne iz Icceg poloaja i sjedne, pogleda u nju i s mukom se uspravi na noge.
Jane uperi pitolj prema njemu.
On pone hodati prema helikopteru.
- Nemoj me tjerati da pucam na tebe! - vikne Jane, ali se njezin glas izgubi u buci motora.

Anatolij je izgleda primijetio Jcan-Picrrca jcr se prevrnuo na leda i sjeo. Jane brzo uperi pitolj u njega. On podigne ruke u pokretu predaje. Jane ponovo okrcne pitolj prema Jean-Pierreu. Jean-Picrre je uporno nastavljao
hudati.
Jane osjeti kako se hclikopter zatresao, poku~avajui se odvojiti od zemlje.
380
Jean-Pierre je sad ve bio blizu. Jane mu je jasno vidjcla Iice. Ruke su mu bilc ra~irene u gesti molbe, ali su mu
se ex`i ludaki arile. Poludio je, pomisli Janc. A muda je ve odavna lud.
- Misli da neu pucati? - viknula je, iako je znala da je on nee uti. - Pucat u!
Helikopter se odlijepi od zemljc. Jean-Pierre pone trati.
Dok se letjelica polako podizala u zrak, un skuc"i i padne na platformu isprcd vrata. Jane se nadala da c punuvu
pasti, ali se on uspio odrati. Pogledao ju je s mrnjom u cxima i pripremio se za skok.
Jane zatvori oi i povue obara. Pitolj grune i poskoi joj u ruci.
Ona otvori oi. Jean-Pierre je stajao uspravno, a na licu mu se vidio izraz zaprepatcnja. Na grudima mu je kruz
kaput probila tamna mrlja koja se brzo irila. Obuzeta panikum, Jane opet povue ubara, i ju jednum, i treCi
put. Prva dva metka su promaila, ali ga je trci pugodio u rame. Jean-Pierre se zanese, okrene prema van i
padne kroz vrata.
Zatim ga vie nije vidjcla. Ubila sam ga, pomisli Jane.
U prvi mah osjctila je nekakav ludaki zanos. On ju je pokuao uhvatiti i zatoiti, uiniti je svojom robinjum.
Gonio ju je poput divlje zvijeri. Izdao ju je i tukao je. A ona ga je ubila.
Zatim je odjednom preplavi tuga. Sjela jc na pod kabine i gorko zaplakala. Chantal takudcr ponc plakati i Jane
je pone njeno ljuljati na rukama. Neko su vrijeme tako obje plakale.
Jane nije znala koliko je dugo ostala tako, sjedei na podu i plaui. Napokon prestane plakati, ustane i poe
naprijed, te stane uz pilotsku sjedalo.
- Je li sve u redu? - povi~e Ellis.
Ona kimne glavom i pukua se nasmijeiti.
Ellis joj uzvrati osmijeh, pukae na pukar~tclj goriva i vikne:
- Gledaj! Rezervoari su puni!
381
Ona ga poljubi u obraz. Jcdnog e mu dana rei da je ubila Jcan-Picrrca, ali ne sada.
- Koliko ima do granice? - upita.
- Manje od sata. I ne mogu nikoga puslati za nama jer mi imamo njihov radio.
Jane pogleda kroz prozor. Ravnu ispred njih dizali; su se snijegom pokrivene planine uz koje bi se morala
pupcti. Ne znam da li bih to izdrala, pomisli u sebi, mislim da bih prije ili kasnije jednustavno legla u snijcg i
umrla.
Ona pogleda Ellisa i primijeti eznutljiv izraz na njcgovu licu.
- O emu misli - upita ga.
- Razmiljao sam kako bi mi sada prijao sendvi od govee peenke i raenog kruha, s puno salate, rajice i
majoneze - odgovori on i Jane se nasmijei.
Chantal se ponovo promekolji i zaplW c. Ellis skine ruku s upravljaa i pogladi je po rumcnom obraeiu.
- Gladna je - ree.
- Idem u kabinu da jc nahranim - rce Jane. Zatim se vrati u putniku kabinu i sjedne na klupu. Pulako raskupa
kaput, zatim koulju i pone dojiti svuje djetecc dok jc hclikupter letio prema izlazeem suncu.
382
TREI DIO
1983
20.
Jane se osjeala zadovoljnom dok je silazila niz prilazni put i sjedala na mjesto suvoza~a u Ellisovim kolima.
Bilo je to uspjelo popodne. Pizze su bile ukusne, a Pctal je ovigledno uivala u filmu Flnshdance. Ellis je s
priliW om nervozom dogovorio ovaj SUSCCt lZnlCdil SVUjC keri i svoje prijatcljice. Medutim,
cstomjcscna Chantal odmah jc osvojila Petal i poslije jc sve bilu lako. Ellis je zbug tuga biu wliko sretan da je
predloio, kad su Petal dovczli natrag kui, da Janc dodc s njim u kuu i upozna sc s Gill. Gill ih je punudila da
sjcdnu i oduevila se sa Chantal pa je tako Jane u isto popodne upoznala njegovu kcr i njeguvu bivsu cnu.
Ellis (Jane se nikako nijc mogla nauiti na to da se on zapravo zove Juhn i odlu~ila je da e ga i daljc zvati Ellis)
smjcsti Chantal na stranje sjcdalo i sjc~lne u vozaeko sjcdalo, pokraj Janc.
- Onda, to misli`l - upita jc kad su krcnuli. - Nisi mi rekao da je lijepa - ree Jane.
- Misli, Petal je lijepa?
- Mislim na Gill - nasmije se Jane. - Da, lijepa je.
- Obje su jako drage i nisu zasluilc da imaju takvog tipa kao ~to si ti u svojoj obitelji.
Jane se alila, ali je Ellis ozbiljno kimnuo glavom. Jane isprui ruku i pogladi ga po bedru.

- Nisam to ozbiljno mislila. - ree. - Znam da nisi, ali je to ipak istina.

385
Neko vrijcme su se utke vozili. Pru~lu jc tueno i;est m~eseci otkako su pubjegli iz AI'ganistana. Ju~ uvijck sc
puvremeno dugadalo da Jane iznenada briznc u pla, bez nckog vidljivog razluga, ali vie je nisu mu~ile nonc
morc, u kujima je iznova pucala u Jcan-Picrrca. Nitko osim nje i Ellisa nije znao to se dogodilo. Ellis jc ak i u
svom izvjetaju lagao 0 tome kako je Jean-Pierre puginuo, a Jane je odlW ila da e Chantal rei kako je njezin
tata puginuu u afganistanskom ratu: samo to i nita vie.
Umjeslu da vozi natrag u grad, Ellis je skrenuo u sporedne uliice i zaustavio se ispred jednog praznug komada
zemljita s kojeg sc pruao pogled na rijeku.
- to e;mo ovdje'? Ljubiti se u kolima kao tinejderi'? upita Jane.
- Moemo, ako hoe. Zapravo, clim s tubum razgovarati.
- U redu.
- Danas je bio lijcp dan. - Slaem se.
- Petal je danas bila nckako opu~tenija sa mnum, vie nego ikad dosad.
- Pitam se za~to?
- Ja mislim da znam zato - rce Ellis. - Zbug tcbe i Chantal. Sad kad i ja imam obitclj, vie ne prcdstavljam
opasnost za njezin dom i njezinu stabilnost. ini mi se da je to razlog.
Zvui
prilinu
lugino.
3csi
li
o
tume
clio
razguvarati'?
Ne.
Oklijcvao
je
trcnutak,
a
onda
ree:
tii
u
iz
Agencije.
Jane kimne glavom.
- To mi je drago - zadovoijno ree. Ovekivala je tako n~eto. Njegovo ponaanje nakun povratka kui jasno je
pokazivalo da je on odlu~io srediti svoj ivot.
- Ono ~tu je trcbalo obaviti u Afganistanu, praktiki je zavreno - nastavi Ellis. - Masud je zapoco sa svojim
programom obu~avanja i prcuzco jc prvu poiljku oruja. On je sada tako jak da je mugao ui u pregovore s
Rusima i izboriti se za primirje preko zime.
.3~
- Izvrsno! - ree Jane. - Ja sam za sve to vudi du prekida
vatre. - Dok si ti bila u Londunu, ja sam biu u Washingtonu i
tamo su mi ponudili jedan novi posao.
- Kakav posao'? - zaintercsiranu upita Janc.
- Da radim u vladinom odsjeku ~a burbu prutiv organiziranog kriminala.
Jane se prcstrai. - Je li to opasno'?
- Za mene nec biti. Ja sam prcstar za rad na terenu. Ponudili su mi da rukovodim Ijudima koji radc na tcrcnu.
Jane jc naslutila da joj un nc govuri putpunu istinu.
- Ne lai - rckla mu je.
- U rcdu. Pusao je mnugo manjc opasan ud onuga to sam dosad radio. Ali sigurnu se ne moc uspurcditi s
puslom odgojitelja u djcvjem vrtiu.
Jane se nasmijei. Znala je to e sada dui i src:c joj se irilo od sree.
- Osim toga - rce Ellis - ured e mi biti ovdjc, u Ncw Yorku.
To ju je izncnadilo. - Stvarno'?
- Zato te je to tako zapanjilu'?
- Zato to sam ja prcdala mulbu za pusao kod Ujcdinjenih naroda. Ovdje, u New Yurku.
- Nisi mi rekla da e to uiniti! - ree un, a u glasu mu se osjealo da je povrijcden.
- Ni ti meni nisi pri~ao u snojim planovima - udbrusi una otro.
- Sad ti govorim o njima. - I ja tebi sada guvorim.
- Ali... zar si me mislila ostaviti'?
- Zato bismo morali ~ivjcti u gradu u kojcm ti radi'? Zato ne bismu mogli ivjcti u gradu u kojcm ja radim'?
- U ovih mjesec dana, kuliku nismo bili zajcdnu, sasvim sam zaboravio kako si ti proklew osjetljiva - rce un.
- Tako je, osjetljiva sam. Oboje su zautjcli.
387
Nakon nekog vremena Ellis rec:
- No, u svakom sluaju, sad kad cmo ubuje biti u New Yorku...
- Mogli bismo zajedno ivjcti i dijeliti troskove'? - Da - odgovori on nesigurno.
Jane odjednom poali to je taku razdraljivu reaSirala. Ellis nije stvarno bio neobziran, on samo nekc stvari
jcdnostavno ne razumije. Zamalo ga nije iz~ubila, tamo u Afganistanu i otada se nikad vie nije mogla dugo
ljutiti na njcga jer nikad nee zaboraviti kako se bujala da e ih razdvujiti i kako je poslije bila ncopisivo sretna
to su ipak ustali zajcdno i ~to su oboje ostali ivi.
- U redu - rckla je mekim glasom. - Imat emo zajcdniko kuanstvo.

- Zapravo... ja sam mislio da to slubeno sredimo. Ako si ti za to.

To je bilo ono na to jc ona vekala.
- Slubeno - ponovila jc, kau da tuboe ne razumije.
- Pa, da - odvrati on nespretno. - Mogli bismo se vjenati. Ako hoe.
Jane se nasmije ud srce.
- Mora to rei kako treba, Ellise! - re~e. - Zaprusi me! On je uhvati za ruku.
- Jane, draga, volim te. Hue~ li se udati za mene'?
- Huu! Hou! - odgovori ona. - to prijc! Sutra! Danas! - Hvala ti - ree on.
Ona se nagne i poljubi ga. - I ja tebe volim.
Sjedili su zatim u ti~ini, drei se za ruke i glcdajui sunce kako zalazi. udno, pomisli Jane, Afganistan mi se
sada ini nekako nestvaran, kao ruan san, san kojeg se dubro sjeam, ali me vie ne plai. Zapravo, dubro se
sjeala Ijudi: mule Abdullaha i babice Rabije, naovitog Muhammeda i senzualne Zahare i odane Fare, ali bumbe
i hclikopteri, strah i napuri, sve je to polako blijcdjelo iz njezina sjeanja. Ovo jc prava pustolovina, osjeala je:
udati se, odl;ajati Chantal i truditi se da svijet u kojem e ona ivjeti bude bolji.
- Idemo? - upita Ellis.
388
- Da. - Ona mu jo jednom stisne ruku i unda jc pusti. cka nas jo mnogo posla.
Ellis pokrene kola i oni sc udvezu natrag u gra~i. ~ ~AGREB
389