Professional Documents
Culture Documents
3.talasno Kretanje
3.talasno Kretanje
111
B
A
1
dA
dB
A
1
Do fazne razlike dolazi nakon razdvajanja talasa Talas 1 nakon razdvajanja pree geometrijski
put 2 d A do ponovnog spajanja, a talas 1 poto se odbija od sredine koja ima vei apsolutni
indeks prelamanja ima negativnu vrednost amplitude to odgovara promeni faze za
( sin ( + ) = sin ).
Kako se taka A nalazi u oblasti konstruktivne interferencije (svetla pruga) iz (7.174) sledi da
je a = 2 z , tako da se relacija (7.188) svodi na:
0 .
(7.189)
2n d B ,
(7.190)
d A = (2 z + 1)
Za taku B imamo da je:
B =
4n
(7.191)
d B = (2 z + 3)
0 .
4n
(7.192)
(7.193)
Ako je rastojanje izmeu dve najblie svetle pruge L (a to je i rastojanje izmeu dve najblie
tamne pruge) onda je:
(7.194)
d B d A = L sin .
112
7 TALASNO KRETANJE
Kako je mali ugao sin . Uzimajui u obzir navedenu aproksimaciju, (7.193) i (7.194)
dobijamo
L=
0 .
2n
(7.195)
broj pruga
. Tada L
jedinici duine
0
1
R
1
A
r
1
= k 2d + =
4d
2d + =
+ 1 .
0
0
(7.196)
(7.197)
d
d
d
<< 1 << .
R
R
R
r = R (R d )
2
(7.198)
0 .
4
Iz (7.198) i (7.199) dobijamo izraz za poluprenik svetlog prstena:
r svz =
(2 z 1) R 0 ,
2
zN.
(7.199)
(7.200)
0 .
2
113
(7.201)
zR 0 ,
zN.
(7.202)
A
sin (t kr )dy .
a r
(7.205)
114
7 TALASNO KRETANJE
A
sin (t kr )dy .
a 2 a r
a 2
P =
y
a
2
r
r0
y + dy
y
a
2
(7.206)
U izrazu u (7.206) figuriu dve
promenljive y i r . Da bi reili
P
integral potrebno je nai vezu
izmeu njih. Ako je D >> d , tada je
rastojanje od centra proreza do
mesta preseka normale, povuene iz
uoene zone na pravac r 0 , sa
pravcem r 0 jednako razlici r 0 r .
Sa slike 7.28b ta razlika je:
r 0 r = y sin , (7.207)
gde su r 0 i rastojanje take P od
centra proreza i ugao pod kojim se
taka P vidi iz centra proreza u
odnosu na simetralu koja prolazi
kroz centar proreza, respektivno.
Kako je:
D
,
(7.208)
r0 =
cos
iz (7.207) i (7.208) dobijamo:
r=
r0 r
D
y sin . (7.209)
cos
Da bi pojednostavili reavanje
integrala
primeniemo
izvesne
aproksimacije. Kako je D >> a i
ugao veoma mali moemo u
imeniocu podintegralne f-je za r
uzeti da je r D .
a
<< D . U
2
A a2
sin (t k r 0 + k sin y )dy .
a D a 2
(7.210)
Pri reavanju treba imati u vidu da ugao ne zavisi od y , jer je taka P fiksna.Kao to vidimo
problem smo znaajno pojednostavili i treba reiti tablini integral sinusne f-je.
P =
A
1
a D ka sin
ka
ka
(7.211)
115
A
1
ka
(7.212)
Poto u izrazu za talas sve ono to nije vremenski zavisno predstavlja njegovu amplitudu,
amplituda rezultujueg talasa u taki P je:
A
1
ka
sin sin .
ka
D
sin 2
2
A =
(7.213)
Ako se izabrana taka P nalazi na simetrali koja prolazi kroz centar otvora, odnosno za = 0 :
A =
A
D
lim
sin
A
a D
ka
sin .
2
(7.214)
sin sin
2
.
(7.215)
A = A0
ka
sin
2
Kako je intenzitet talasa proporcionalan kvadratu amplitude, to je intenzitet talasa u taki P :
ka
sin 2 sin
2
.
I = I 0
2
ka
sin
2
(7.216)
Minimalni intenzitet se dobija kada je izraz u brojiocu (7.216) jednak nuli, odnosno kada je:
ka
sin = z , z Z .
2
(7.217)
(7.218)
Kako ugao raste, (0, 2 ) izraz u imeniocu ima sve vee vrednosti, a to znai da i
maksimalne vrednosti amplitude opadaju (vidi sliku 7.29 ).
I
I0
sin
Slika 7.29 Raspodela intenziteta rezultujueg talasa pri difrakciji na uzanom prorezu
116
7 TALASNO KRETANJE
irinu centralnog lika (centralnog difrakcionog maksimuma), koja predstavlja meru difracije,
moemo odrediti preko poloaja minimuma I reda ( z = 1 ). Uglovi pod kojima se vide prvi
minumumi su odreeni u (7.218):
z =1
sin 1 = .
(7.219)
a
1
Y
1
Y
(7.220)
tg 1 = ,
D
D
z = 1
gde je Y poluirina centralnog lika.
Za male uglove 1 : tg 1 sin 1
tako da iz (7.219) i (7.220) dobijamo da je irina centralnog lika
2Y = 2 D
.
(7.221)
a
Graninu vrednost talasne duine, pri kojoj moe doi do difrakcije, dobijamo iz (7.221)
2
a
stavljajui da je 2Y = a i ona iznosi
.
D
7.11.7.2 Difrakcija svetlosti na krunom otvoru
Kada umesto uzanog proreza na sl. 6.28a imamo kruni otvor prenika a , otvor delimo na
elementarne krune zone koje predstavljaju izvore elementarnih sfernih talasa. U difrakcionoj
slici imaemo centralni lik krunog otvora oko koga se naizmenino smenjuju tamni i svetli
prstenovi. Analiza rezultujueg talasa je znatno sloenija nego u prethodnom sluaju i koristi
specijalne f-je koje studenti ne izuavaju na I godini studija. Iz tog razloga neemo je ni
sprovesti. Reavanje problema kazuje nam da se prvi tamni prsten vidi pod uglom u odnosu na
simetralu koja prolazi kroz centar otvora
sin 1 = 1,22
.
(7.222)
a
Skoro celokupna energija upadnog talasa je rasporeena u oblasti izmeu prva dva maksimuma i
iz tog razloga distribucija energije u ostalim pravcima moe se zanemariti.
7.11.7.3 Difrakciona reetka
Difrakcionu reetku ini sistem od N proreza koji se nalaze du jednog pravca na meusobnom
rastojanju d (vidi sl. 6.30). Paralelni zraci nakon prolaska kroz reetku bivaju fokusirani
sabirnim soivom u ijoj se inoj ravni postavlja ekran na kome se dobija difrakciona slika.
Sa slike 7.30 uoavamo (na osnovu Talesove
teoreme) da je razlika puteva izmeu bilo koja dva
susedna zraka:
g = d sin .
(7.223)
g
2 g
3g
Slika 7.30 Difrakciona reetka
sin z = z
, zZ.
(7.224)
d
Raspodela intenziteta na difrakcionoj slici je
oblika:
sin 2 N
2
I = I 0
kd sin
sin 2
117
(7.225)
2 d
2 d
sin
118
7 TALASNO KRETANJE
Posmatramo dvodimenzionalnu kristalnu reetku, iji atomi lee u paralelnim ravnima koje se
nalaze na rastojanju d . Paralelan snop X -zraka pada pod uglom na kristalografske ravni
(vidi sliku 7.32). Razlika geometrijskih puteva dva X -zraka je:
2 g = 2d sin .
(7.226)
(7.227)
(7.228)
P = I
c vP
.
c
(7.230)
P = I
c vP
,
c
(7.231)
gde se gornji znak "+" upotrebljava kada se prijemnik pribliava izvoru a donji znak "-" kada se
prijemnik udaljava od izvora.
II Izvor se kree ( v I 0 ), a prijemnik se miruje ( v P = 0 )
a) Izvor se pribliava prijemniku. Frekvencija koju registruje prijemnik data je relacijom:
P = I
c
,
c vI
(7.232)
P = I
c
.
c + vI
(7.233)
P = I
c
,
c m vI
119
(7.234)
gde se gornji znak "-" upotrebljava kada se izvor pribliava prijemniku, a donji znak "+" kada se
izvor udaljava od prijemnika.
Ako objedinimo I i II sluaj dobijamo optu relaciju:
P = I
c vP
,
c m vI
(7.235)
gde se gornji znaci u brojiocu i imeniocu koriste u sluaju pribliavanja, a donji u sluaju
udaljavanja.
Razmotrimo sada specijalan sluaj kada je brzina kretanja izvora daleko manja od brzine
kretanja zvunog talasa.
Pribliavanje
c + vP
v
= I 1 + P .
a) Prijemnik se pribliava izvoru P = I
c
c
<<
c
v
c I
vI
b) Izvor se pribliava prijemniku P = I
I 1 + .
c vI
c
Udaljavanje
c vp
v
= I 1 p .
c
c
c v I << c v I
b) Izvor se udaljava od prijemnika P = I
I 1 .
c + vI
c
P I (1 u c ) .
(7.237)
Kao to vidimo dobijeni izraz je identian izrazima kod zvunih talasa kada je brzina izvora
daleko manja od brzine prostiranja zvuka.