DAYTON

Pregovori u Daytonu su voeni od 1. Do 21. Studenog 1995. Godine. Glavni

su sudionici bili Alija Izetbegovi (predsjednik Republike BiH), Slobodan
Miloevi (predsjednik Republike Srbije, Srbija i Crna Gora, ondanja SR
Jugoslavija) i Franjo Tuman (predsjednik Republike Hrvatske), predstavnici triju
drava nastalih iz bive Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije, te glavni
ameriki pregovara, veleposlanik Richard Holbrooke i general Wesley Clark.
Voeni su po naelu ''zakljuati sviju dok ne postignu sporazum''. Iako je
meunarodnoj zajednici ( Americi) bilo jako stalo da se konano zaustavi
rat, pregovori su bili iznimno teki i morali su se postizati brojni
kompromisi. Za razliku od Europe, Amerika je uvidjela da se do eljenog
sporazuma moe doi samo velikom prisilom. Nakon punih dvadeset dana
mukotrpnog pregovaranja dolo se do sporazuma. Kao rezultat tih
konstitutivnih i tekih pregovora, strane su postigle sporazum o sadraju
Opeg okvirnog sporazuma i sljedeih njihovih aneksa:
Aneks 1-A : vojni aspekti mirovnog rjeenja
Aneks 1-B : regionalna stabilizacija
Aneks 2 : granice meu enitetima
Aneks 3 : izbori
Aneks 4 : ustav Bosne i Hercegovine
Aneks 5 : arbitraa
Aneks 6 : ljudska prava
Aneks 7 : izbjeglice i raseljene osobe
Aneks 8 : Odbor za zatitu nacionalnih spomenika
Aneks 9 : javne korporacije Bosne i Hercegovine
Aneks 10 : civilna primjena

Aneks 11 : meunarodne policijske snage

UNPROFOR, snage Ujedinjenih naroda zamjenile su meunarodne snage
IFOR. Radilo se o 60 tisua vojnika iz preko 40 zemalja koji su bili zadueni
za osiguranje civilnog dijela Daytonskog mirovnog sporazuma.
Organizacija za europsku sigurnost i suradnju bila je zaduena za provedbi
izbora. Aneksom 10. Uspostavljena je institucija OHR-a i Visokog
predstavnika, dok su Aneksom 11 uspostavljene meunarodne policijske
snage koje su trebale pomagati domaim policijskim snagama u obuci,
edukaciji i ukupnim poslovima.
Daytonski sporazum je zaustavio etverogodinji rat na prostorima bive
Jugoslavije, koji je imao stravine posljedice: preko 100 tisua ubijenih,
preko 2,5 izbjeglih i raseljenih, tete na materijalnim dobrima preko 150
milijardi amerikih dolara. Bosna i Hercegovina je u Daytonu izgubila
status republike, izgubila je svoju cjelovitost i podijeljena je na dva
entiteta: Federaciju Bosne i Hercegovine s 51% teritorija i Republiku
Srpsku s 49% teritorija BIH. U Federaciji Bosne i Hercegovine postojale su
sljedee institucije: Parlament koji se sastojao od dva doma, zastupnikog i
Doma naroda u kome su se titili nacionalni interesi, Vlada Federacije
sastavljena od 15-ak ministarstava, predsjednik Federacije, 10 upanija u
kojima je takoer bio upan, najmanje po desetak ministarstava i vlada. U
Republici Srpskoj: predsjednik Republike, Vlada, Narodna skuptina.
Analizirajui Daytonski sporazum, dolazi se do zakljuka da je on zapravo
revidirani plan o Uniji Bosne i Hercegovine iz 1993. Godine s malim
izmjenama. Naime, umjesto tri strane, Dayton govori o dvije strane i dva
entiteta. Implementacija Daytona bi zapravo znaila potpuno nestajanje
Bosne i Hercegovine u pravnom-politikom smislu. Mostar je ostao
nerijeeno pitanje, kao i Brko. Najvie je pogodilo Hrvate u BIH.
Ukidanjem Hrvatske Republike Herceg Bosne, kao krovne zatite
institucije, Hrvati nisu vie bili u stanju ostvarivati svoja, ustavom
zagarantirana prava, kao jednog od tri suverena i konstitutivna naroda u
BiH, jer su stalno preglasavani u Parlamentu Federacije. Srbima u BiH je
Daytonski sporazum osigurao ono to su osvojili ratom: Republiku Srpsku.

Daytonskim mirovnim sporazumom dat je i mandat meunarodnim

civilnim i vojnim snagama za njegovu neposrednu implementaciju koja se
treba odvijati uz pomo domaih vlasti. OESS se brine za organizaciju i
provedbu izbora, UNHCR se brine za povratak izbjeglih i raseljenih, a
Meunarodni sud za ratne zloine za podruje bive Jugoslavije istrauje
ratne zloine i stara se o uhienju osumnjienih.
Daytonski ustroj BiH nije bio dobar i na zadovoljstvo svih konstitutivnih
naroda ove zemlje. Njime su najzadovoljniji bili Srbi. Najnezadovoljniji su
bili Hrvati. ivjeti i graditi Federaciju, zajedno s Bonjacima dojueranjim
ratnim protivnicima koji su to je vrlo relevantno tri puta brojniji, bilo je
neshvatljivo. Tri naroda, dva entiteta- Hrvati u najslabijoj poziciji.
Dayton se morao provoditi jer je meunarodna zajednica to izriito traila
od njegovih potpisnika. Na drugoj strani, njegovi potpisnici, a i drugi
njegovi implementatori, su ''svom narodu'' predoavali samo ono to je
pozitivno iz Sporazuma, ne elei praktino ni spomenuti ono to tom
istom narodu ne odgovara. Takoer, ni meunarodna zajednica nije u
poetku u tome prepoznala opasnost za realiziranje Daytonskog
sporazuma, ili nije, zbog razliitih okolnosti, htjela intervenirati. Prvi ''veliki
pad'' Dayton je doivio u Sarajevu nakon uestalih poziva paljanskog
vodstva bosanskih Srba da trebaju napustit Sarajevo jer je crta
meuentitetskog razgranienja ila na ruku Muslimanima. Neodlunost
meunarodne zajednice, poverenim joj mandatom, takoer je, ohrabrivala
domae lidere da Dayton tumae onako kako im odgovara. Posebno
opstruiranje u implementaciji Daytona ogleda se u usklaivanju entitetskih
Ustava s Ustavom Bosne i Hercegovine, koje su entiteti trebali obaviti u
roku od tri mjeseca. Meutim, ni poslije vie od godinu dana ova obveza
nije bila ispunjena.
Holbrooke smatra da je najozbiljnija pukotina u Daytonskom sporazumu
ona koja je ostavila dvije suprotstavljene vojske u jednoj zemlji, vojsku
Srba i vojsku hrvatsko-muslimanske federacije. Kako NATO nije razoruao
strane kao obveznu zadau, nije bilo mogue stvaranje jedinstvene ili

razoruanje BiH. Drugi problem je bio naa suglasnost da srpski dio Bosne
zadri ime ''Republika Srpska''.
Iz godine u godinu BiH se sve vie pretvarala u protektorat meunarodne
zajednice i pored svojih institucija, a to predstavnici meunarodne
zajednice u ovoj zemlji odluno odbijaju. Daytonski mirovni sporazum
doivaljava svoju krizu, o emu posljednjih godina sve vie govore i sam
Visoki predstavnik i europski parlamentarci i Sjedinjene Drave i drugi
relevantni meunarodni politiari. ak i domai politiari sve vie, u
posljednje vrijeme, govore da je Daytonski sporazum konica napretku i
putu Bosne i Hercegovine u euroatlantske integracije.