OSNOVE ELEKTROTEHNIKE - MAGNETIZAM

4. MAGNETIZAM
Ve su stari Grci znali da eljezna ruda magnetit (Fe3O4) privlai
predmete od eljeza. Ta je pojava nazvana magnetizam, vjerojatno
po nazivu pokrajine (Magnezija) gdje je ta ruda vaena.
Znamo da je u Evropi vjerojatno tek u 12. stoljeu umjetni magnet
koriten kao kompas. Ako se izradi izdueni magnet malih
dimenzija, dobije se tzv. magnetska igla. Kasnije je dogovoreno da
se onaj kraj magnetne igle (magneta) koji se usmjerava prema
sjevernom polu Zemlje nazove sjeverni pol, a onaj suprotni juni
pol.
Znaajna godina u razvoju znanosti o magnetizmu je 1600. godina.
Tada Gilbert upozorava na injenicu da se istoimeni polovi
magneta odbijaju, a raznoimeni privlae. Gilbert je pogreno
zakljuio da, iako su naoko sline, elektrine i magnetske pojave
nisu povezane.
A. Rezi
1

OSNOVE ELEKTROTEHNIKE - MAGNETIZAM

Coulomb je 1785. godine objelodanio relacije koje kvantificiraju

uzajamna mehanika djelovanja elektrinih optereenja i uzajamna
mehanika djelovanja magnetskih masa polova magneta i zapazio
bitnu razliku magnetskih masa i elektrinih optereenja: sasvim je
jednostavno eksperimentom razdvojiti pozitivni od negativnog
naboja elektriciteta, ali nema eksperimenta kojim se moe odvojiti
sjeverni od junog magnetskog pola. Jednostavno, ne postoji
izoliran samo jedan pol.
Prava priroda magnetizma otkrivena je poetkom 19. stoljea. Taj
period je poznat po nizu blistavih otkria kojima je utvrena
najtjenja veza elektrinih i magnetskih pojava.
Oersted je 1819. godine otkrio mehaniko djelovanje elektrine
struje na magnetsku iglu.
A. Rezi

OSNOVE ELEKTROTEHNIKE - MAGNETIZAM

Ampere je 1820. godine pokazao da je zavojnica kojom tee struja,

po svojim osobinama i djelovanju, slina prirodnom magnetu. Pri
tom je izrazio misao da su kod stalnog magneta elektrine struje
koje teku po odreenim elektrinim krugovima u magnetu glavni
uzrok njegovih magnetskih osobina.
U svim navedenim eksperimentima utvreno je da je kretanje
elektriciteta uvijek praeno magnetskim pojavama.
1831. godine Faraday je otkrio pojavu elektromagnetske indukcije.
To je pojava da se u vodiu, koji se kree u odnosu na magnet ili
prema drugom strujnom krugu, javlja elektromotorna sila. Ovim je
otkriem dokazano da elektrine pojave mogu nastupiti kao
posljedica procesa iz oblasti magnetskih pojava.
1833. godine Lenz je otkrio pravilo za odreivanje smjera
inducirane struje. To pravilo izraava osnovni princip
elektrodinamike - princip elektromagnetske tromosti.
A. Rezi

OSNOVE ELEKTROTEHNIKE - MAGNETIZAM

Izmeu vodia kojima teku elektrine struje nastaje uzajamno

djelovanje kao posljedica naroitog fizikalnog procesa u prostoru
oko tih vodia. Prostor u kojemu se odigrava taj proces ima
svojstva magnetskog polja. Magnetsko polje moe se ustanoviti po
nizu njegovih manifestacija, npr. po mehanikim silama koje
djeluju na polove pokusnog magneta ili po induciranim naponima
u pokusnim elektrinim krugovima unesenim u taj prostor.
Prostor u kojem postoje istovremeno i elektrino i magnetsko
polje, dva meusobno povezana polja kao manifestacija
jedinstvenog elektromagnetskog procesa zove se elektromagnetsko
polje.

A. Rezi

OSNOVE ELEKTROTEHNIKE - MAGNETIZAM

Otac teorije elektromagnetskih polja je J. M. Maxwell djelom

"Traktat o elektricitetu i magnetizmu" iz 1873. godine. U tom se
djelu matematiki izraavaju i dalje produbljuju Faradayeve ideje.

Eksperimentima vezanim za nastajanje i irenje elektromagnetskih

valova Hertz je potvrdio i dalje razvio Maxwellovu teoriju.
Slino se moe rei i za radove Nikole Tesle, tvorca radiotehnike.
Zanemarit emo ovdje elektrinu komponentu elektromagnetskog
polja i razmotriti samo magnetsko polje kao to smo posebno
razmatrali elektrino polje.
A. Rezi

OSNOVE ELEKTROTEHNIKE - MAGNETIZAM

4.1. Magnetsko polje

4.1.1. Magnetski tok
Magnetinost prirodnog magneta (slika 67) ili elektromagneta
(slika 68) dogovorno se predstavlja kao skup sreenih magnetskih
silnica, kao linije bez poetka i svretka, zatvorene samo u sebe.

Slika 67. Prirodni magnet

Slika 68. Elektromagnet

A. Rezi

OSNOVE ELEKTROTEHNIKE - MAGNETIZAM

Promatrajmo jedan vodi kojim protjee struja. Ako se takvom

vodiu primakne magnetska igla, ona e se postaviti uvijek u
smjeru strelice na slici 69. Ovdje su magnetske silnice
koncentrine krunice odreenog usmjerenja.
Smjer magnetskog polja odreuje se desnom
rukom: Ako se palac usmjeri kao i struja
(tokom se predstavlja smjer struje iz papira, a
kriiem smjer k papiru), ostali prsti pokazuju
smjer polja.
Slika 69. Magnetska igla
odreuje smjer magnetskog
polja oko vodia kojim
protjee struja
A. Rezi

OSNOVE ELEKTROTEHNIKE - MAGNETIZAM

Ako se dva ili vie vodia nalaze jedan pored drugog, s istim
smjerom struje, magnetske silnice e obuhvatiti oba vodia. Ako se
pak od vodia izradi zavojnica (slika 68), dobit e se
elektromagnet kojega je ponaanje identino stalnom magnetu.
Magnetska igla unutar zavojnice pokazat e smjer silnica svake
zatvorene linije (slika 70).

Slika 70. Magnetski tok

zavojnice
A. Rezi

OSNOVE ELEKTROTEHNIKE - MAGNETIZAM

Skup linija kroz neku plohu povrine S naziva se magnetski tok (ili
samo tok) , kroz tu plohu i oznaava se grkim slovom . Skup
svih silnica kroz popreni presjek magneta je ukupni tok magneta.

Slika 71. Magnetski tok

kroz povrinu ija normala
ne stoji u smjeru gustoe
toka

Slika 72. Magnetski tok

nehomogenog polja
A. Rezi

OSNOVE ELEKTROTEHNIKE - MAGNETIZAM

4.1.2. Magnetska indukcija

Slijedea znaajna veliina prilikom promatranja manifestacija

magnetskih djelovanja je gustoa tih silnica, odnosno gustoa
magnetskog toka koja se oznaava slovom B: B =
ili = B S
S

Kod elektromagneta ili prirodnog magneta najvea je gustoa toka

unutar magneta. Izvan tog prostora, radi razilaenja silnica,
gustoa toka je manja i razliita. Gustoa toka, koja se jo naziva i
magnetska indukcija, ima vektorski karakter.
Ako silnice nisu okomite na promatranu povrinu S (slika 71), a
gustoa toka je homogena, tok kroz tu povrinu e se izraunati iz
= B S cos
jednadbe:
ili openito
kao skalarni umnoak

vektora B i vektora S : = B S
U nehomogenim poljima (slika 72) treba raunati tok s pomou

relacije:
= B dS
S

A. Rezi

10

OSNOVE ELEKTROTEHNIKE - MAGNETIZAM

4.1.3. Jedinice magnetskog toka i indukcije

U pravilu, jedinice se odreuju iz djelovanja promatrane pojave.
Jedinice za tok i indukciju emo izvesti iz principa
elektromagnetske indukcije. Za sada emo navesti da je inducirani
napon prema principu elektromagnetske indukcije brojano
jednak:

e=
t
Budui da znamo jedinice za napon (volt) i vrijeme (sekunda),
izlazi da je jedinica za tok :
[] = [e][t]

Vs

(volt-sekunda)

Dakle, u internacionalnom sustavu jedinica tok se mjeri

voltsekundom. U poast fiziaru Weberu volt-sekunda se naziva
veber i oznaava se slovima Wb.
A. Rezi

11

OSNOVE ELEKTROTEHNIKE - MAGNETIZAM

Iz toga slijedi jedinica magnetske indukcije:

[B]

Wb V s
= 2
2
m
m

U poast Tesli ova jediruca zove se tesla i oznaava se slovom T:

Wb V s
= 2 =T
2
m
m

A. Rezi

12

OSNOVE ELEKTROTEHNIKE - MAGNETIZAM

4.2 Zakon elektromagnetske indukcije

Faraday je eksperimentalno utvrdio da e poprenim presjekom
zatvorene vodljive petlje (slika 73), unutar koje se za vrijeme dt
promijeni magnetski tok za iznos d, proi koliina elektriciteta:
dq =

d
R

, odnosno i dt =

d
R

iz ega izlazi:

iR =

d
dt

gdje je R elektrini otpor cijele petlje.

Slika 73. Induciranje struje

u petlji koja obuhvaa
promjenljivi tok

A. Rezi

13

OSNOVE ELEKTROTEHNIKE - MAGNETIZAM

Iznos i*R je pad napona unutar petlje i prema II. Kirchhoffovu

zakonu on dri ravnoteu induciranom naponu koji je jednak
desnoj strani jednadbe, te se moe napisati:
d
e=

dt

Izlazi da je inducirani napon u jednoj petlji izravno jednak brzini

promjene toka (Faradayev zakon elektromagnetske indukcije).
Predznak minus kazuje da e inducirana struja u promatranoj petlji
imati takav smjer da od nje stvoreni magnetski tok nadoknadi
promjenu toka u petlji i tako poniti uzrok svog nastanka (Lenzov
zakon).
Ako se silnice promatranog toka obuhvaaju sa N zavoja, uvodi se
pojam ulanenog toka koji se oznaava grkim slovom . Tada
zakon indukcije treba pisati kao:
d
d
e = N

A. Rezi

dt

dt
14

OSNOVE ELEKTROTEHNIKE - MAGNETIZAM

Za induciranje napona neophodna je promjena toka. Meutim,

ovaj zakon se moe prikazati i drugaije.
Petlja a b c d (slika 74), koja se giba
brzinom v okomito na silnice toka, u
trenutku kada se nalazi u poloaju 1
obuhvaa tok iznosa: 1 = B S1 .

Slika 74. Induciranje napona u

vodiu koji duinom l sijee

Ako se za vrijeme dt izvede pomak ds

iz poloaja 1 u poloaj 2, u novom
poloaju tok e iznositi: 2 = B S 2 .
Razlika toka u poloajima 1 i 2 1 2
iznosi: d = B l ds

silnice indukcije B brzinom v

A. Rezi

15

OSNOVE ELEKTROTEHNIKE - MAGNETIZAM

Budui da je promjena toka nastala kroz vrijeme dt, tada zakon

indukcije moemo napisati (ne vodei rauna o predznaku) ovako:
e=

B l ds
dt

a kako je ds/dt brzina pomicanja petlje, slijedi:

e = B l v.
Taj je oblik zanimljiv u izuavanju rotacijskih elektrinih strojeva.
Prema ovome, za pojavu napona dovoljno je da vodi duine l
presjeca silnice indukcije B, brzinom v.

A. Rezi

16

OSNOVE ELEKTROTEHNIKE - MAGNETIZAM

4.3. Djelovanje magnetskog polja na naboj u gibanju

Pretpostavimo da se u homogenom magnetskom polju indukcije B,
ije su silnice okomite na ravninu Y-Z i paralelne s osi X (slika
75), giba pozitivni elektrini naboj (+Q) brzinom v okomitom na
smjer polja B.

Slika 75. Meusobni poloaji

vektora sile, indukcije i brzine,

Slika 76. Pravilo lijeve ruke za

odreivanje smjera vektora sa

kada se naboj giba

slike 75
A. Rezi

17

OSNOVE ELEKTROTEHNIKE - MAGNETIZAM

Utvreno je da na tu koliinu
naboja djeluje sila F koje je smjer

okomit na vektore B i v . Modul vektora ove sile je:

F = Qv B

Dakle, vektori F

,
i B meusobno su okomiti. Njihove
smjerove se moe odrediti pravilom lijeve ruke (slika 76):
palac, kaiprst i srednji prst lijeve ruke postave se tako da
pokazuju meusobno okomite smjerove. Tada kaiprst pokazuje
smjer vektora indukcije, srednji prst smjer vektora brzine, a palac
smjer sile koja djeluje na promatrani naboj.

A. Rezi

18

OSNOVE ELEKTROTEHNIKE - MAGNETIZAM

Ako se gibanje ne vri okomito prema B, ve pod nekim kutom ,

moe se pisati:
F = Q v B sin

Vektorski oblik te jednadbe glasi:

F = Qv B
Ako se iz te jednadbe odredi magnetska indukcija B, dobit e se
jedinica za B:
N

[B]

Am

U internacionalnom sustavu jedinica njutn po amper-metru

odgovara veberu po metru kvadratnom, odnosno tesli.
A. Rezi

19

OSNOVE ELEKTROTEHNIKE - MAGNETIZAM

4.4. Djelovanje magnetskog polja na vodi kroz koji protjee struja

Ako se vodi kroz koji protjee struja nalazi u magnetskom polju
indukcije B, na naboje koji se usmjereno kreu unutar vodia
djeluje magnetska sila. Te se sile prenose na materijal vodia koji
kao cjelina trpi silu ili moment sile. Tu se nazire princip rada
istosmjernog elektromotora.
Promatrajmo vodi (slika 77)
poprenog presjeka S, koji se
duinom l nalazi u polju indukcije
B i kojim protjee struja I. Neka je
vodi postavljen okomito na silnice
B. Sila koja djeluje na vodi kao
cjelinu rezultanta je sila koje
djeluju na slobodne elektrone u
Slika 77. Pojava mehanike sile na
kretanju unutar vodia.
vodiu u magnetskom polju, kroz
koji protjee struja

A. Rezi

20

OSNOVE ELEKTROTEHNIKE - MAGNETIZAM

Prisjetimo se: volumen vodia sadri naboj Q = n e S l elektrona.

Ako se ovo zamijeni u izraz za silu, dobije se: F = n e S l v B
U gornji izraz uvedimo struju pa e se dobiti izraz za rezultantnu
silu koja djeluje na vodi:
F = I l B

Vodi prema vektoru B moe, openito, zatvarati kut

treba raunati iz:

, pa silu

F = I l B sin

Za vodi koji nije ravan vrijedi:

ili vektorski:
dF = I dl B

dF = I B dl sin

Vektor dl ima smjer struje, a vektor sile dF slijedi iz vektorskog

umnoka. Iz navedenih izraza izlazi jedinica za silu:

[F ]

V A s
=N
m

koja se po Newtonu, znamo, naziva njutn i

oznaava slovom N.
A. Rezi

21