Sebe upoznaj, Gospodara priznaj, a ovjeku budi na usluzi

Prikaz knjige
Sulejman Bugari, Mi smo jedan drugom najbolji poklon, Sarajevo, Connectum, 2007,
349.
Ovo je druga knjiga popularnog sarajevskog imama i vaiza hafiza Sulejmana Bugarija.
Hafiz je inae porijeklom iz prelijepog kosovskog grada Prizrena za koga Noel
Malkolm kae da je jedno od najfascinantnijih osmanskih mjesta sauvanih bilo gdje
u svijetu. Prva autorova knjiga je bila zbirka njegovih hutbi dok je ova zbirka nastupa
na elektronskim i u pisanim medijima. Iako anrovski i tematski heterogena knjiga ini
mi se ipak ima vrlo kratku i jasnu poruku. Ona bi mogla glasiti: Sebe upoznaj!
Gospodara dragog priznaj! A ovjeku budi na usluzi da bi se Gospodaru oduio za sve
blagodati to ti ih je darovao.
U fokusu Hafizove panje je ovjek-pojedinac. On je mjera stvari, u
pozitivnom, afirmirajuem smislu rijei. On ne govori mnogo o ummetu, dravi,
drutvu, islamu, On govori o ovjeku. I svakako da je u pravu: jer u Boga je gore
uznemiriti ovjeka nego Kabu (str. 6).
Autor, jasno je, ima poruku, ali on nije jedinstven po tome. Tajna njegova
uspjeha je to on zna kako tu poruku da prenese da ga svi razumiju. Mnogima od nas
veinu vremena pojmovi poput grijeha i istigfara su daleki, a da ne govorimo o
transcendenciji, Boijim atributima, melekima, itd. Ali zato nam nisu strani pojmovi
prehlade, virusa, andola i tableta, sirupa i antibiotika. Autor nas, naprimjer, poziva da
pokrenemo 'duhovnu proizvodnju', Ramazan je u njega 'sajam Allahove milosti', naa
tijela su 'skafanderi', Allah nas 'reklamira kod meleka', do Denneta vodi makadam a
do Dehennema autoput, musafirski namaz je 'sendvi-namaz', damije su 'restorani s
hranom za duu', u nama ivi kompletan zooloki vrt kroz ivotinjske osobine koje
nosimo u sebi, dragi Bog nagrauje ali daje i 'stimulaciju i regres', ejtan nam 'uvaljuje
viruse', itd. Eto to je rjenik koji hafiz koristi da nam priblii tajnovite duhovne
mehanizme i procese u nama i oko nas.
No nije samo ni jezik posrijedi. Hafiz povrh svega toga ima kredibilitet
potreban za uvjerljivog savjetnika. Ne slua se ovaj autor primarno zbog onoga to
govori i kako govori ve zbog onoga to ini i kako se s ljudima ophodi. On ivi svoje
rijei. On ide putem na koji ljude alje. Uostalom on ljudima i ne govori koliko s njima
razgovara i za njih ini. Svi mi koji smo u slubi islama znamo da je sevap sresti brata
i sestru s osmijehom na licu pa ipak smo uglavnom namrteni. Mi jako dobro znamo
da je sluiti ovjeku najvei oblik ibadeta, pa ipak izabiremo da inimo nafile ili
jednostavno da ostanemo u komforu svoga toplog doma ne inei nita. Mi znamo
kakvo je droga zlo i kolika je opasnost i naim porodicama ali nas to nae 'znanje' ne
pokree da neto poduzmemo. Za razliku od toga, Hafiz se daje, on nam se daruje
bez predumiljaja. To vjernika publika osjeti i cijeni. I zato su njegove knjige
bestseleri a njegova pojavljivanja medijski dogaaji. Zato ovdje osjeam potrebu
zahvaliti autoru to je svojim angamanom na svoja lea natovario dobar dio i mog
tereta i tereta mojih kolega.
Hafiz prakticira i poslaniku preporuku: obradujte, nemojte rastuivati! On nije
lovac na greke, kako je lijepo primijetio Emir Hadihafizbegovi na promociji knjige.
To ne znai da on svome sluaocu i itaocu podilazi. On ga samo blago vodi do cilja

do koga eli stii i na tom putu tedi sluaoca a ne sebe. Zato on i kad nas kritikuje ini
to majstorski tako da nam izmami osmijeh dok ga itamo i sluamo. On kae da su
nai pokloni poahkad mito, ponekad kredit, a esto samo adet. (Podsjeti me na izjavu
Avde Sidrana da u Sarajevu nema nita daba. Ja 'l si platio ja 'l e platiti)
Na stranicama ove knjige autor nas vjeto raskrinkava. Evo jednog primjera.
Kae, zato govorimo: kad vidim ko ide u damiju ja vala neu a nee niko da kae
kad vidim ko sve studira ja vala neu (88). On se udi nekim nesretnim ljudima u
moru Boijih blagodati. udi se kako je mogue da su 'suvremeni, obrazovani, struni
i moderni' a ne umiju da ive (5). I tako dok nas analizira on pogaa u sridu: nai
problemi su: krtost, oholost, zavist i pakost. On nam kazuje priu o ovjeku koji je
mogao zamolit od Boga ta hoe ali je komija sve dobivao duplo. I ovjek se na kraju
dosjetio pa zamolio Bog da mu uzme jedno oko samo da komija oslijepi (str. 240)!
Naalost, vrlo smo inventivni kad treba drugome nauditi. Podsjeti me to na priu o
Muji koji je od zlatne ribice traio prvo da komiji crkne krava a onda i njemu samome
samo da komija ne bi imao gdje mlijeko kupovat.
Dvije stvari su me posebno obradovale dok sam itao ovu knjigu. Prva je to to
se autor ne koristi sumnjivim hadisima i izvorima spoznaje uopte. Autorovi izvori su
neupitni: Kur'an, hadis, prve generacije muslimana, mudri ljudi i njegovo neposredno
iskustvo ivota. I drugo, to nas autor ne dijeli i ne zavaa. On nas miri i okuplja. On
ne krije svoje duhovne sklonosti ali mu to ne smeta da se divi Ibn Kajjimu, selefiji par
excellence. ak i kad ga neko eli navesti da neto runo kae o drugome on vjeto
izbjegava zamku. Kad ga novinar pita: a ima razmimoilaenja i unutar IZ? On mu
kae: Ima, vala, i izmeu mua i ene (str. 225)!
Na kraju, ako ima neka zamjerka koja se da uputiti ovoj knjizi onda je to njen
naslov. Na nedavnoj promociji profesorica Minka Memija ga je umjesto u mukom
rodu sluajno ili namjerno - proitala kao Mi smo jedni drugima najbolji poklon.
Bilo kako bilo, nema sumnje da je ova knjiga izvanredan poklon onima koje volite, a
prije svega vama samima.

Ahmet Alibai