7.2.6.

Metoda AHP
Metoda se sastoji od etiri dijela: I) strukturiranje problema; 2) prikupljanje podataka; 3) ocjenjivanje
relativnih teina 4) odreivanje rjeenja problema.
Problem odluivanja najprije se rastavlja na niz "manjih", lake rjeivih problema koji se potom
hijerarhijski rangiraju.
Nakon postupka strukturiranja problema, donositelj odluke dodjeljuje "ocjene" svakom pojedinom
paru atributa na svakom hijerarhijskom nivou. Najea Ijestvica ocjena je tzv. Saatyjeva ljestvica
vanosti ocjena
Dodijeljene ocjene obino se zapisuju matrino. Tako se dobiva tzv. Matrica poreenja. Nakon toga se
matrica poreenja "prevodi" u niz problema odreivanja pripadajuih vrijednosti. Rjeenja tih
problema su jedinii pripadajui vektori koji predstavljaju traene relativne teine. Posljednji korak je
odreivanje redoslijeda vanosti alternativa pomou teine kriterija i redoslijeda vanosti unutar
svakoga pojedinoga problema dobivenog u prvom dijelu. Metoda se pokazala relativno uspjenom, pa
je za njezinu primjenu razvijen programski softver Expert Choice
7.2.7. Metoda viekriterijskog kompromisnog rangiranja- VIKOR
Takvo je programiranje prikladno za rjeavanje razliitih problema koji se javljaju u saobraaju i
transportu. Razloga za to je vie, a najznaajniji je taj to se u praksi vrlo esto zbog raznih objektivnih
okolnosti ne moe ostvariti teorijskim proraunima dobiveno (optimalno) rjeenje nekoga problema,
ve se more iznai realno rjeenje "najblie" optimalnom. Tipian je primjer izgradnja neke
saobraajnice. Najtee zbog nedostatka financijskih sredstava nije mogue izgraditi sve sadraje
predviene teorijskim modelom, pa se mora donijeti odluka o tome ta se obavezno mora napraviti, a
to se moe prolongirati. Tada se vri rangiranje poslova prema odreenim kriterijima, pa se trai
kompromisno rjeenje.

8. OPIS I PRIMJENA METODE VIKOR"

8.1. Osnovna naela kompromisnog programiranja
Matematiki gledano, metode viekriterijskog odluivanja mogu se podijeliti u dvije grupe. Prvu tvore
metode viekriterijskog matematikog programiranja, a drugu metode kombinatorne optimizacije.
Upravo se druga grupa metoda esto koristi u problemima odreivanja redoslijeda s obzirom na
odreene kriterije. Prilikom rangiranja najee se koriste dva osnovna pristupa:
1.) Formira se model preferentne ovisnosti kriterija, te se odredi jedinstvena kriterijska funkcija koja
predstavlja ili ukupnu dobit ili ukupan gubitak. Tada je jedna varijanta bolja od druge prema svim
zadanim kriterijima, ako i samo ako donosi veu dobit, odnosno manji gubitak.
2.) Formira se preferencijska struktura zasnovana na preferencijama donositelja odluke.Nakon toga se
rangiranje obavlja na temelju relacije preferencije P (kao npr. u metodama ELECTRE). Ukoliko se
utvrdi da za dvije alternative a i b vrijedi aPb,zakljuuje se da je alternativa a viekriterijski bolja od
alternative b .
Oba pristupa praktino daju gotovo iste rezultate. No, u drugom se pristupu zahtijeva vee
sudjelovanje donositelja odluke, a postoje sluajevi kada se javljaju "teko uporedive" alternative.

Stoga je za probleme saobraaja i transporta prihvatljiviji prvi pristup. Donositelj odluke vrlo esto ne
moe, ne zna iii ne eli uporeivati sva mogua rjeenja prema zadatim kriterijima (ciljevima). Stoga
je skup moguih rjeenja X potrebno "smanjiti". U tu se svrhu kao polazna taka uzima idealno
rjeenje problema viekriterijske optimizacije.To je rjeenje koje vrlo rijetko pripada skupu X, pa se
trai element skupa X "najblii" idealnom rjeenju (udaljenost se rauna pomou Lp - metrike). Takvo
se rjenje tada naziva kompromisno. Samo kompromisno rangiranje zasniva se takoer na L p - metrici.

Nakon izraunavanja vrijednosti veliina Qi, j = 1, 2, ..., m, rangiranje alternativa provodi se obzirom
na njih. Takva rang-lista je kompromis izmeu strategije maksimalne grupne koristi (bolje alternative
zadovoljavaju veinu kriterija) i strategije minimuma maksimalnog odstupanja od idealnog rjeenja.
Ovakav naal odluivanja predstavlja osnovu metode VIKOR.
8.2. Postupak provoenja viekriterijskog rangiranja
Metoda VIKOR razvijena je radi odreivanja viekriterijskog optimalnog rjeenja.Pri tome se
pretpostavlja da donositelj odluke nema izraenu preferenciju alternativa u procesu odluivanja.
Rezultati dobiveni ovom metodom su takvi da istodobno tvore kompromis izmeu elja i mogunosti,
ali i kompromis izmeu razliitih interesa sudionika procesa odluivanja. Kriteriji najee opisuju
maksimizaciju dobiti i minimizaciju trokova.
Meutim, u praksi se mogu vrednovati i druge veliine poput energije, usluga, utjecaja na okoli itd.
Te vrijednosti mogu biti kvantitativne ekonomske (trokovi, dobit), kvantitativne tehnike (vrijeme
trajanja procesa,broj radnih mjesta, pouzdanost), te ostale kvantitativne vrijednosti (utjecaj na zdravlje
Ijudi i okolinu, zadovoljstvo korisnika).
8.2.1.4. Zadavanje teine kriterija (ISPIT)
Zadavanje vrijednosti teine kriterija poseban je problem viekriterijske optimizacije. Njegovo
rjeavanje ovisi o preferencijskoj strukturi donositelja odluke, te naina njezina formuliranja. U sutini
su mogua dva sluaja:
1.) Donositelj odluke je jedna osoba iii grupa osoba u kojoj nema sukoba interesa;
2.) Donositelj odluke je grupa osoba u kojoj postoji barem jedan sukob interesa.
Prvi sluaj je jednostavniji jer se teine mogu jednostavno i precizno odrediti uz punu saradnju
donositelja odluke. Za njegovo rjeavanje openito se koriste dva naina:
1.) analiza preferencijske strukture;
2.) simulacija preferencijske strukture.

Prvi se nain primjenjuje ukoliko donositelj odluke eli sudjelovati u takvom postupku, a jedna od
metoda koja se koristi u analizi jest Delfi metoda. Drugi nain primjenjuje se ukoliko svi lanovi
grupe koja je donositelj odluke ne mogu, ne ele lil nee sudjelovati u analizi preferencijske strukture.
Tada "analitiar" razmatra ve mogue naine donoenja konane odluke i za svaki od njih definira
ulazne vrijednosti teine
.Same teine, openito, nemaju nekakvo ekonomsko znaenje, ve se interpretiraju kao relativne mjere
znaaja pojedinih kriterija. Obino su to nenegativni realni brojevi koji zadovoljavaju uvjete
normiranosti teina. Pri tome treba napomenuti da se radi isticanja odnosa pojedinih kriterija
vrlo esto teine ne zadaju tako da zadovoljavaju uvjete normiranosti, pa ih naknadno treba normirati.
Ako su wi, i= 1, 2, ..., n, "stare" (nenormirane) teina, onda se "nove" (normirane) teine w i, i= 1, 2, ...,
n, dobivaju iz relacije:

8.2.1.5. Zadavanje teina strategije odluivanja (ISPIT)

Znaenje i interpretacija parametara v1 i v2 koji predstavljaju teine strategije odluivanja. Budui da
se pretpostavlja da su i to teine normirane (tj.zadovoljavaju uvjete normiranosti), dovoljno je zadati
samo jednu od njih. Ta se teina oznaava sa v. Neki autori smatraju da v more ovisiti i o ukupnom
broju kriterija, pa predlau ovakvu raspodjelu:

Vrijednost v more ovisiti o postupku donenja konane odluke, i to na sljedei nain:

Ukoliko se odluka donosi "veinom glasova", uzima se v { 0.9, 1 } .
Ukoliko su donositelji odluke meusobno"neovisni", zadaje se v=0

U odluivanju sa pravom veta uzima se v<0.5 jer nije dozvoljeno potpuno neispunjavanje bilo kojeg
kriterija.

8.2.1.8. Odreivanje kompromisnog rjeenja

Uz zadate vrijednosti teine wi, i [ n ]

teine strategije odluivanja v = 0.5, metoda VIKOR, kao

viekriterijski najbolju alternativu predlae onu koja zadovoljava sjedee uvjete:

(U0) prva je na kompromisnoj rang-listi
(U1) ima dovoljnu "prednose' nad altemativom sa sljedeeg mjesta;
(U2) promjenom teine strategije odluivanja "dovoljno vrsto" zadrava prvo mjesto.
Kako bi se mogla vrednovati "prednost", definira se nova veliina

Ta se veliina naziva se prag prednosti. Pomou nje se definira prednost alternative a i, u odnosu na
alternativu aj. Tako ai ima dovoljnu prednost nad aj, ako vrijedi nejednakost:

Ovaj se uslov obino provjerava za alternative neposredno susjedne na rang-listi. Prvorangirana

alternativa na kompromisnoj rang-listi "dovoljno vrsto" zadrava prvo mjesto ako zadovoljava
(barem) jedan od sljedeih uvjeta:
1.) prvorangirana je na kompromisnim rang-listama dobivenim za: v =1/4 i v =1/3;
2.) prvorangirana je na rang-listi dobivenoj rangiranjem vrijednosti QS;
3.) prvorangirana je na rang-listi dobivenoj rangiranjem vrijednosti QR.
U praksi su mogui sluajevi da prvorangirana alternativa ne zadovoljava (barem) jedan od uvjeta (U
1) i (U2). Tada se postupa ovako:
1.) Ako prvorangirana alternativa zadovoljava (U1), a ne zadovoljava (U2), formira se skup
kompromisnih rjeenja kojeg tvore prvorangirana i drugorangirana alternativa, pa se preputa
donositelju odluke da za kompromisno rjeenje odabere jednu od njih.
2.) Ako prvorangirana alternativa zadovoljava (U2) a ne zadovoljava (U1), onda skup kompromisnih
rjeenja tvore prvorangirana alternativa i sve alternative s kompromisne rang-liste nad kojima
prvorangirana altemativa nema dovoljnu prednost. Ako je prvorangirana altemativa a *, onda je skup
kompromisnih rjeenja:

3.) Ukoliko prvorangirana alternativa ne zadovoljava ni (U1) ni (U2), tada ona nije"dovoljno" bolja od
drugorangirane alternative, pa se skup kompromisnih rjeenja podudara sa skupom altemativa.
8.2.1.9. Odreivanje intervala stabilnosti kompromisnog rjeenja
Ovdje se razmatra utjecaj promjene teine kriterija.
Fiksira i

[ n]

i pretpostavi se da je promijenjena teina ite kriterijske funkcije f i, ako je (wi)

nova teina funkcije fi, onda postoji nenegativan realan broj q

0, q

1, takav da vrijedi:

Kako bi uvjeti normiranosti ostati zadovoljeni, nuno je promijeniti i vrijednosti svih ostalih teina.
Bududi da omjeri poetnih teina moraju ostati isti, svaka od njih mnoi se istim realnim brojem r,
ija vrijednost ovisi o broju q: r = r(q)
Tako se dobiva sljedei sistem:

8.2.1.10. Prijedlog kompromisnog rjeenja

Kompromisno rjeenje dobiveno metodom VIKOR moe biti tano jedna alternative lil neki skup
alternativa. Prijedlog toga rjeenja daje se nakon provedenih analiza svih rezultata metode VIKOR. Pri
tome su mogui sljedei sluajevi:

1.) U svim rezultatima VIKOR-a kao rjeenje se pojavljuje tano jedna altemativa. U tome se sluaju
ona predlae donositelju odluke kao kompromisno rjeenje.
2.) Za svaku kombinaciju teine kriterija kao rjeenje se dobije tano jedna alternative, ali razliite
kombinacije teina daju za rjeenja razliite altemative.Tada se donositelju odluke kao kompromisno
rjenje predlau sve dobivene alternative uz "obrazloenje" pod kojim uslovima pojedina alternative
predstavlja kompromisno rjeenje.
3.) U svim rezultatima VIKOR-a kao rjeenje se dobije isti skup alternative. Tada se nositelju odluke
kao kompromisno rjeenje predlau sve alternative koje more taj skup, ali uz jednu od sljedeih
napomena:
a.) sve alternative su meusobno "bliske" pa se preputa donositelju odluke da na temelju svojih
procjena odabere jednu od njih za konano rjeenje
b.) zbog "bliskosti" alternativa u viekriterijskom smislu, donositelj odluke moe proiriti skup
kriterija, te zahtijevati da se za tako dobiveni skup provedea naliza metodom VIKOR.
4.) U svim rezultatima VIKOR-a se, kao rjeenje pojavljuju meusobno razliiti skupovi
altemativa.Ovaj sluaj je najsloeniji obzirom na predlaganje kompromisnog rjeenja. Ukoliko on
nastupi, postoje dvije mogunosti:
a.) Ako je ukupan broj razliitih altemativa koje se pojavljuju u skupovima relativno mali, donositelju
odluke predlau se sve te alternative uz obrazloenje" pod kojim se uvjetima svaka pojedina
alternativa pojavljuje kao mogue rjeenje;
b.) Ako je ukupan broj razliitih alternativa koji se pojavljuju u skupovima relativno velik ili ako
donositelj odluke zatrai smanjenje ukupnog broja alternativa, nuno je analizirati i meusobno
uporediti ve dobivene alternative
8.2.1.11. Konana odluka
Ukoliko prijedlog kompromisnog rjeenja sadri tano jednu alternativu, konana odluka moe biti
donesena glasanjem ili pregovorima. Pri tome se kod glasanja pretpostavlja da se altemativa prihvata,
ako za nju glasa (relativna ill apsolutna) veina, a ako se to ne dogodi, predloeno rjeenje se odbija pa
se cijeli postupak viekriterijskog odluivanja provodi iznova.
Ukoliko je sistem odluivanja takav da jedan od lanova ekipe donositelja odluke uloi "veto" na
konanu odluku, poinje proces pregovora koji zavrava tano jednim od sljedeih ishoda:
1. donesena je konana odluka; 2. ponavlja se postupak viekriterijskog odluivanja, ali uz uvaavanje
predloenih izmjena; 3. nije donesena konana odluka.