BIBLIOTEKA M E M O R I A

Urednik

Petar Poar

Recenzenti

Milan Basta
Iko Mirkovi

Jovo Popovi

VJEALA
ZA GENERALE

STVARNOST
ZAGREB

Mojoj majci Zorki,

koja nikad nije ula u dvadesetosmu godinu ivota;
mojoj babi Boji i djedu Rackovu.
Ovdje se govori o vremenu u kome su i oni
ubijani, onda kad smo sestra, brat i ja zajedno imali
18 godina.

Optueni

Bila je srijeda, 5. veljae 1947. godine.

Prostrana dvorana Izvrnog narodnog odbora Beograda u
Uzun-Mirkovoj ulici broj 1 u starom dijelu Beograda, bila je privremeno pretvorena u sudsku vijenicu. Tu su odravani procesi
ratnim zloincima kojima je sudio Vojni sud za grad Beograd.
U srijedu, 5. veljae, u privremenoj vijenici u Uzun-Mirkovoj
ulici trebalo je da pone, kako se oekivalo, jedan od
najdramatinijih procesa. Proces je prije najavljen i u tampi i
preko radio-stanice, pa je u vijenicu Izvrnog narodnog odbora
grada Beograda stiglo toliko ljudi da za sve nije bilo mjesta;
stotinjak graana ostalo je na ulici.
Prije ovoga procesa bilo je ve sueno mnogim glaveinama
okupatorskog i kvislinkog sistema. Procesi u pojedinim zemljama
antifatistike koalicije odravani su, uglavnom, po uzoru na
niirnberki proces glavnim njemakim nacistikim ratnim zloincima. Za kanjavanje ratnog zloina antifaistiki saveznici su se
izjasnili jo u ratu. U Jugoslaviji se o tome govori ve na Prvom
zasjedanju AVNOJ-a; tada je odlueno da se osnuju komisije za
prikupljanje podataka o ratnim zloinima i zloincima.
Meunarodni vojni sud u Nrnbergu osnovan je na osnovi
saveznikog Sporazuma o gonjenju i kanjavanju glavnih ratnih
zloinaca evropske Osovine od 8. kolovoza 1945. godine. Taj sud
je kao i sudovi koji e ratnim zloincima suditi u Jugoslaviji za
zloine poinjene u zemljama Jugoslavije bio nadlean za
suenje ratnim zloincima za krivina djela protiv mira, ratnih
7

zloina i zloina protiv ovjenosti. Osim pojedinaca, osuene su i

neke zloinake organizacije: rukovodstvo Nacionalsocijalistike
partije, Tajna dravna policija (Gestapo) i Sluba sigurnosti
(Sicherheitsdienst), SS jedinice (Schutzstaffeln) i SA odredi
(Sturmabteilungen).
Na smrt vjeanjem Meunarodni vojni sud osudio je Gringa,
Ribbentropa, Keitela, Kaltenbrunnera, Rosenberga, Franka,
Fricka, Streichera, Sauckela, Seyss-Inquarta, Jodla i Bormanna (u
odsustvu). Vea grupa zloinaca osuena je na vremenske kazne
zatvora u Spandauu, pod zajednikom upravom SSSR-a, SAD,
Velike Britanije i Francuske.
Osim procesa glavnim zloincima, u Nrnbergu je, pred
Amerikim vojnim sudom, od listopada 1946. do travnja 1949.
godine odrano jo dvanaest takozvanih naknadnih procesa:
pred sud je izvedeno 185 funkcionara Treeg Rajha; na smrt su
osuena 24 zloinca, 126 na kazne zatvora, a 35 ih je osloboeno.
U nekima od tih naknadnih procesa sueno je i mnogim
pripadnicima Wehrmachta koji su poinili zloine na jugoistoku
Evrope; od tih samo su dvojica osuena na doivotnu robiju.
Prema Statutu Meunarodnog vojnog suda iz Nrnberga, kao
[ratni zloini^k vali fici rani su ovi prestupi:
ubojstva, zlostavljanja ili deportacije civilnog stanovnitva
okupiranog teritorija na prisilni rad ili u bilo koju drugu svrhu;
ubojstva ili zlostavljanja ratnih zarobljenika;
ubijanje talaca, pljakanje javne i privatne imovine,
namjerno razaranje gradova, sela ili pustoenje koje nije
opravdano vojnom potrebom.
Na bazi tih kriterija jugoslavenski sudovi su osudili oko dvije
tisue ratnih zloinaca, iako je meunarodno utvreno da ih je
bilo vie od etiri tisue. Zbog krajnje nategnute, hladnoratovske
meunarodne situacije poslije rata, onih godina kad je na novu
Jugoslaviju vren teak pritisak sa Zapada, Jugoslaviji nisu
izruene stotine i stotine ratnih zloinaca, a nije im sueno ni u
zemljama gdje su se sklonili poslije rata.
U Njemakoj su, to u istonoj, to u zapadnoj okupacionoj
8

zoni, savezniki vojni sudovi izrekli poslije rata oko 15000

presuda; od toga su vie od dvije treine presuda izrekli sudovi u
istonoj zoni. Sudovi Savezne Republike Njemake osudili su do
1956. godine zbog ratnih zloina 5426 osoba; samo trojica su
osuena na smrt.
Kriterij suda u naknadnim niirnberkim procesima, kao i u
kasnijim suenjima u angloamerikoj i francuskoj zoni, bio je
nevjerojatno blag. Sud je prelazio ak i preko zloina
najkrvolonijih nacista. Tako se i moglo dogoditi da su generalfeldmarali barun Maximilian von Weichs i Wilhelm List,
komandanti Jugoistoka, generali Hermann Foertsch, naelnik
generaltaba Jugoistok, Walter Kuntze, zastupnik komandanta
Jugoistoka, vitez Kurt von Geitner, naelnik taba vojnoupravnog
komandanta Jugoistoka, Lothar Rendulic, komandant 2. oklopne
armije Wehrmachta, Ernst Dehner, komandant 69. armijskog
korpusa, Ernst von Leyser, komandant 15. brdskog armijskog
korpusa, Hellmuth Felmy, komandant 68. armijskog korpusa,
Franz Bhme, komandant Srbije, Otto Whler, komandant
Grupe Jug, na procesu sto dvadeset sedmorici u Landsbergu od 8.
srpnja 1947. do 19. veljae 1948. godine, proli gotovo
nekanjeno; samo su neki meu njima dobili do deset godina
robije. Stari barun Weichs puten je iz zatvora ve 3. studenog
1948. godine, a tri godine kasnije i Lothar Rendulic, organizator
zranog desanta na Drvar, jedan od onih koji su u svojim
knjigama pokuali dokazati nezakonitost jugoslavenskih presuda
ratnim zloincima zbog tobonje nezakonitosti naeg rata protiv
okupatora.
Presuda amerikog suca Charlesa Wenerstruma u Landsbergu
izazvala je u Jugoslaviji zaprepatenje i ogorenje. ak je i u
zapadnoj tampi bilo uenja. Pomonik ministra vanjskih
poslova FNR Jugoslavije dr Vladimir Velebit obrazloio je stav
jugoslavenske vlade u izjavi dopisniku Reutera Peteru Fersu.
Oigledno, rekao je Velebit, Wenerstrumova presuda je zasnovana
na ove dvije toke:
1. Ubijajui taoce i vrei druge represalije protiv civilnog
stanovnitva, njemaka vojska nije krila meunarodno pravo, jer
9

nema meunarodnopravne norme koja bi ovakve akte zabranjivala.

2. Ni ubijajui zarobljene partizane njemaka vojska nije krila meunarodno pravo, jer partizani nisu bili 'legalna borbena
grupa' i, prema tome, nisu zatieni meunarodnim konvencijama.
Ova gledanja, rekao je dr Velebit, ne samo da su neodriva,
kako sa politike tako i sa pravne strane, nego predstavljaju
neuveni nasrtaj na moralne tekovine ovjeanstva.
Velebit je meunarodnu javnost upozorio kako s pravne
strane treba gospodu sudije podsjetiti na slijedee:
Da su SAD i Njemaka potpisale etvrtu konvenciju sa Druge
hake mirovne konferencije od 1907. godine, u ijem lanu 50 se
izriito zabranjuje svaka kolektivna kazna nad stanovnitvom
okupirane teritorije. Taj je lan specijalna komisija Parike
mirovne konferencije 1919. godine protumaila tako da se
ubijanje talaca smatra zloinom. Prema tome, priznanje prava
Nijemcima da masovno streljaju i vjeaju taoce patriotsko
stanovnitvo okupiranih krajeva monstruozno je s moralnog
gledita, a protivno jasnim i prihvaenim principima meunarodnog prava...
Najcininije je odricanje borcima Narodnooslobodilake
vojske i partizanskih odreda Jugoslavije svojstva boraca. Notorno
je da je to bila dobro i vrsto organizirana vojska s gvozdenom
disciplinom, koja je neprekidno vodila borbe na itavoj teritoriji
nae zemlje, nosila oruje otvoreno, ponosila se svojim
znakovima, uniformom, zastavom, potovala meunarodne ratne
propise i obiaje... Pratajui hitlerovskim zloincima, ameriki
vojni sud osudio je u stvari demokratski, oslobodilaki rat
rodoljubivih naroda protiv zavojevanja i intervencije...
Tako su sudili Wenerstrumi.
A u Beogradu je sudskom vijeu predsjedao mladi kapetan
Jugoslavenske armije, koji bi po godinama sucu Wenerstrumu
mogao biti sin: blistav pravnik, doktor pravnih znanosti, potomak
stare dubrovake gosparske porodice, partizan Vuko Gozze
Gueti. I prije 5. veljae 1947. godine sudio je ratnim zloincima.
10

Nepuna dva tjedna poslije izricanja presude generalima, suenim

od 5. do 16. veljae 1947. godine, dr Vuko Gozze Gueti e voditi
proces protiv petnaestorice njemakih smrtovoa kako ih je
u pjesmi nazvao zagrebaki pjesnik Stanislav imi: dvanaestoricu
je osudio na smrt (prvog: Harolda Turnera), a trojicu na
vremenske kazne zatvora. Neto kasnije, u Zagrebu je sueno
ustakom vojskovoi Slavku Kvaterniku i Hitlerovom poslaniku kod Pavelia SA generalu Siegfriedu Kascheu, a u Sarajevu
bivem andarmerijskom majoru bive andarmerije Jezdimiru
Dangiu, za kojeg je Politika onih dana pisala da je jedan od
najkrvolonijih ljudi koji su ikad stali na zemlju Bosne, gdje je on
1941. godine komandovao etnicima.
Uoi februarskog procesa u Beogradu voena su jo dva
procesa ratnim zloincima: u Skoplju je sueno balistima, a u
Banjoj Luci Viktoru Gutiu.
Jugoslavenski sudovi su zloine mjerili pravom mjerom.
Mi se ne svetimo, samo primjenjujemo odredbe meunarodnog prava, izjavio je poetkom veljae zastupnik vojnog tuioca
potpukovnik Zvonimir Ostri, ali nema kazne koja je ravna
poinjenim zloinima optuenih...
U procesu od 5. do 16. veljae 1947. godine zapravo do 13.
veljae, jer tada je zavrena rasprava, a 16. veljae izreena
presuda optuene je branila trojka branitelja po slubenoj
dunosti. Oni su prvog dana, s nekoliko pomonika, ve u 7.50
sati zauzeli mjesta lijevo od dugog, neto istaknutijeg stola
prekrivenog zelenom ohom, za koji e sjesti tri suca i tajnik
sudskog vijea. Istovremeno s braniteljima uli su prevodioci i
stenografi. Nekoliko asaka prije osme ure u sudnicu je, s
pomonicima, uao zastupnik tuioca Jugoslavenske armije
potpukovnik Zvonimir Ostri; sjede desno od sudakog stola.
Tono u 8.10 sati u vijenicu su uli suci. Predsjednika vijea dra
Vuku Gozzea Guetia prate major Milan Radovanovi i kapetan
dr Fridrih David. Sasvim lijevo sjest e sekretar sudskog vijea
kapetan Todor Popadi.
Svi u dvorani stoje dok suci zauzimaju svoja mjesta; branitelji i
tuioci, u uniformama, u stavu mirno. Publika dugo pljee, klie i
11

 prijeti. Veina je dola traei osvetu. Svatko od ovdje

prisutnih osjetio je i doivio bestijalnost terora to su ga provodili
optueni, sami ili preko jedinica kojima su komandovali.
U 8 sati i 12 minuta dr Vuko Gozze Gueti uspio je smiriti
usplahirenu publiku. Prestaju pljesci i povici. Predsjednik je
pozvao komandira strae:
Drue potporunie, dovedite optuene.
Ulazak osmorice optuenih meu kojima samo dvojica nisu
generali, to se sada po vanjskim znacima i ne vidi, jer svi su oni u
pohabanim uniformama, bez epoleta i zlatnih irita publika u
dvorani prati povicima srdbe. Predsjednik dr Gozze Gueti
intervenira:
Molim publiku da se umiri a morao bi, zapravo, rei:
molim publiku da ne iskazuje mrnju. Dvorana je zaista bila
nabita eruptivnom mrnjom. U opisu atmosfere, jedan od naih
izvjestitelja e napisati: dvorana svjee mrnje.
Trenutak kasnije, kad povici Na vjeala, Gadovi, to
sudite koljaima, namah ubijte! postaju sve glasniji i kad se
sve uzbuenija publika poinje nadvikivati u oitovanju gorine,
dr Vuko Gozze Gueti, sudaki pribran i tada, kao to e biti i
sve vrijeme procesa, sposoban da nametne osobni autoritet i
sudionicima procesa i publici u sudnici, uzima zvonce; glasu daje
boju suspregnutog nezadovoljstva.
Ne bih htio da budem prisiljen protiv publike upotrebiti
disciplinske mjere... tek tada se dvorana poinje smirivati, biva
sve tia i tia, gotovo do suzdranog disanja, pa se ovaj put
nepovieni, sasvim smireni glas predsjednika sudskog vijea jasno
uje sve do hodnika:
Otvaram glavnu raspravu protiv Alexandera Lohra,
Johanna Hansa Fortnera, Augusta Schmidthubera, Fritza
Neudholdta, Josepha Kblera, Gnthera Tribukeita, Adalberga
Lontschara i Paula Gercharda zbog krivinog djela ratnog
zloina. Ova rasprava e biti javna. Sadraj rasprave e biti
stenografski zapisan i pri tome se dr Gueti jedva vidljivo
naklonio sedmorici stenografa: dr Maiu, Aleksiu, Jankoviu,
Markoviu, Mladenoviu, Niniu i Pajiu. Trenutak kasnije
12

proziva optuene, koji sjede u prvom redu, ispred sudskog vijea.

Ustajali su nijemo, odluni da preuju i previde, da ostanu
uoljivo uzoholjeni. Kako su novinari zapadnih agencija ustvrdili,
Lohr i drugovi su pred sudom stajali puni samouvjerenja,
dosljedni sebi i, prema rijeima jednog sovjetskog izvjestitelja,
kao konzekventni sistem iji je princip oneovjeeni svijet.
Prozivajui optuene, dr Gueti je prozivao i njihove imenovane
branitelje, odreene reda radi, kako to Gueti ree.
Ustanovivi identitet optuenih, uz konstataciju da se svih
osam optuenih nalazi u istranom zatvoru vojnog suda u
Beogradu, dr Vuko Gozze Gueti dao je rije zastupniku
optunice, vojnom tuiocu potpukovniku Jugoslavenske armije
Zvonimiru Ostriu.
Ovdje je suvino ponavljati sadraj opirne optunice: bit e
kazana u pitanjima optuenika i u njihovoj obrani. Ostri je
optunicu itao oko dva sata, bez pauze. Po Ostrievim navodima
narednih dana bit e voen krajnje dinamian i esto kontroverzan dijalog sud optueni. U rekonstrukciji procesa, u
neto skraenom, ali sadrajno neizmijenjenom obliku, nastojat
emo itaocu vjerno reproducirati taj dramatini dijalog sudaca,
optuenih, tuioca i obrane.
Podaci o optuenima:
Alexander Lohr, general-pukovnik, Oberbefehlshaber
Sdost und gleichzeitig Oberbefehlshaber Heeresgruppe E*,
zapovjednik Balkana i istonog dijela Sredozemlja, Hitlerov
vojnopolitiki zastupnik na evropskom jugoistoku; roen 20.
svibnja 1885, u Rumunjskoj;
Johann Hans Fortner, general-lajtnant, komandant 718.
divizije, jedne od divizija iz prve okupacione grupe, komandant
istone Bosne, organizator i rukovodilac prvih akcija ienja u
Bosni; roen 20. studenog 1874. u Zweibriickenu;
August Schmidthuber, Brigadirfhrer i SS general-major,
najkrvoloniji oficir 7. SS divizije, do 1944. komandant 14. SS
puka, koji je popalio dio Korduna, dvadesetak bosanskokrajikih
* Vrhovni zapovjednik Jugoistoka i, istodobno, komandant grupe armija E.

13

sela, te sela nikike i pivske upe i izvrio pokolj ranjenika na

Sutjesci; od 1944. komandant 7. SS divizije; roen 8. svibnja 1901.
godine u Augsburgu;
Fritz Neudholdt, general-lajtnant, nekadanji savjetnik u
tabu generalisimusa ang Kaj eka, zapovjednik 369. legionarske vraje divizije; roen 16. studenog 1887. godine u
Sleizingenu;
Josef Kbler, general-lajtnant, komandant 118. lovake
divizije, koja se po zloinima proslavila na Sutjesci i na
srednjejadranskim otocima, na Peljecu i u selima sinjske Zagore,
kasnije komandant korpusne grupe na srijemskom frontu, brat
komandanta 97. armijskog korpusa; roen 6. travnja 1896. u
Mnchenu;
Gnther Tribukeit,
pukovnik,
Kommandeur des
Jgerregiments 750 der 118 Jgerdivision*, naredbodavac i,
ujedno, izvritelj niza bezonih zloina; roen 29. svibnja 1909.
godine u Greifswaldu;
Adalberg Lontschar, general-major, u okupaciji Jugoslavije i u pokolju Kragujevana i Kraljevana, u listopadu 1941.
komandant 724. puka 704. divizije, a potom komandant
beogradske feldkomandanture 599; roen 10. rujna 1885. u
Mariboru.
Osmi optueni, Paul Gerchard iz Bea nee biti predmet nae
panje: tokom procesa on je iz ove Lhrove grupe izdvojen;
sueno mu je zasebno i bio je osloboen od optubi.

* Komandant 750. lovakog puka 118. lovake divizije.

14

Lhr

poslije itanja optunice, neto iza 10 sati, dana je pauza. U 10.30

svi sudionici procesa su ponovo na svojim mjestima. Optuenika
klupa je prazna, dok straa, na poziv dra Guetia, ne uvede
prvooptuenog Alexandera Lohra.
Bio je to nizak, gotovo sitan, u se urastao, ruan ovjek.
Mravo mu lice s prosijedim, potkresanim, ekinjastim brkom,
kojem bi trebalo malo vie panje. To blijedo lice vojskovoe, za
kojeg je u Njemakoj pisano da je imao izuzetan autoritet u
Hitlerovom najuem krugu, isjeeno je dugim i dubokim,
nejednako usmjerenim brazdama. A smiren je i u hodu, i kad sjedi
i kad stoji; sputene mu ruke gotovo nikad ne gestikuliraju. Vlada
sobom u svakoj prilici, jai od svih poraza. Bio je vojnik i general
habsburki, austrijski i hitlerovski; najugledniji zrakoplovni
komandant u Treem Rajhu; zapravo jedini od zrakoplovnih
generala kojima je povjerena komanda jednim frontom i grupom
armija.
Meu optuenima sjedi uoljivo drugaije od ostalih, drugaiji
autoritet. Ne ali se, ne moli, ali i ne izaziva. Pokuava ostaviti
dojam ovjeka nad kojim i dalje vijori zastava osobnog i
nacionalnog dostojanstva. Svakako, bilo bi krajnje zanimljivo
saznati koliki je u njemu, pred sudom skutrenim u lukavo
smiljenoj samoobrani, udio ovjeka (ako je uope, komandujui
itavog ivota, mogao misliti na sebe kao ovjeka!), koliki je udio
sistema demonske efikasnosti. U odgovoru na to pitanje ostat
c imo prikraeni: s Lhrom naprosto nije bilo mogue uspostaviti
17

dijalog u kojem bi istina bila mjerena barem priblino istim

arinom. Znamo samo za jedan trenutak Lhrove male snage:
kad je, zarobljen i razoruan u dvorcu razbatinjenog mariborskog industrijalca Huntera, gdje se u svibnju 1945. nalazio tab 3.
armije generala Koste Nada, umjesto da zamoli generala Nada za
brigu o zarobljenim Nijemcima, molio je za brigu o psu. Nad
nam je o tome priao:
... Razoruan, tek to je sjeo, iznenadio me pitanjem:
Herr general, volite li pse? Pitanje me je u prvi mah
zaudilo. Ba tada su ponudili kavu. Lohr je gledao u olju, i mali
oblaak kavinog kajmaka koji je plutao sve blie rubu. Kad je pio,
srkao je polako, oito eljan i mirisa i okusa prave kave. Moda
je, pomislio sam, na kavu navikao jo onda kad je, poetkom
stoljea, kao mladi porunik, sluio u viegradskom austrougarskom garnizonu. Zabavljen kavom, nastavljao je razgovor o psu:
Herr general, imam vrlo lijepog, vrlo dragog, izvanredno
dobro dresiranog psa. Takvih je malo. Zove se Lux.
eljeli biste znati da li e vam biti doputeno da zadrite
psa?
Znam da to propisi ne dozvoljavaju. Zarobljenik sam...
Nema iznimki. Ni vi ih niste pravili.
Znam. Zato vas i pitam: volite li pse?
Pas je dobra ivotinja, moe biti drag...
Bilo bi mi milo da upravo vi zadrite moga Luxa.
Vidjet emo. U svakom sluaju, na psa emo paziti, bio on
kod mene ili kod nekog drugog obeao sam razoruanom
generalu, a kasnije, kad sam vidio Lhrovog Luxa, prekrasnog
vujaka pametnih oiju, bio sam oduevljen. Bio je to udesan
pas. Poletio je prema meni diui desnu apu ve prilikom prvog
susreta; kao da se oduvijek znamo. Godinama poslije rata bio je
uza m e . . .
O zarobljenicima je Lohr govorio tek onda kad sam obeao da
emo brinuti o Luxu. Spomenuo sam mu Hake konvencije:
uvijek smo se pridravali normi meunarodnog ratnog prava. Mi
ni u ratu, ni onda kad smo po shvaanju okupatora bili
najstranija banda, bez ikakvih prava regularne vojske, okupator18

ske zarobljene vojnike nismo muili ni ubijali. Pitam Lohra znade

li da nikad nismo ubijali ni muili zarobljenike. Zamiljen, kao da
govorim o neemu to ga ne zanima, odsutno kae:
To znamo...
Sve to je kasnije govorio pred pobjednicima, bilo da su to oni
koji su ga zarobili, ili oni koji su vodili istrani postupak, kao i
ono to je u zatvoru pisao, bilo je zidanje obrambene kule,
pomno razraen i u istrazi, i u procesu jo razraivan sistem
izbjegavanja odgovornosti. ak i kad je navodio, u izjavama ili
piui, injenice od objektivne vrijednosti, on je nalazio naine da
sakrije istinu o sebi i svoje istine. Ne bi se pri tome moglo rei da u
Lhrovim injenicama, u nainu kako ih je iznosio, objanjavao i
branio, nije bilo izvjesne odlunosti, no prevario bi se onaj tko bi
pomislio da je posrijedi ljudska hrabrost. On je od samoobrane
odustajao tek u definitivno izgubljenim situacijama. U vie
navrata je pisano kako je taj Oberbefehlshaber Sdost ispoljio
veliku hrabrost odluivi da se konano, po drugi put, poslije
bijega k Englezima iz zarobljenikog logora u sanatoriju
Topolica, preda naim jedinicama: elim dijeliti sudbinu svojih
armija! Ali, ne! On je tako postupio, on je prihvatio da dijeli
sudbinu u Jugoslaviji zarobljenih armija Jugoistoka tek onda kad
je shvatio da e ga zapadni saveznici predati Titovim partizanima.
Tada je pred svojim generaltabom odigrao ulogu junaine:
Gospoda mogu birati: tko eli sa mnom, a tko ostaje u
zarobljenitvu kod Anglo-Amerikanaca?
U procesnom dijalogu takoer je bilo prividne odlunosti,
povremeno ak i s elementima ohole superiornosti i samoljubive
drskosti^ ali samo tada kad je optuba ostajala bez dokumenata,
bez formalnih dokaza. Tada je imao hrabrosti da porie i ono to
su svi u sudnici znali, ali nisu imali argumente da bi neupuene
uvjerili. Njegova obrana, kao to e se vidjeti iz ovog raporta o
procesu, pri emu emo se vrsto drati sudskog stenograma, bila
je, sve vrijeme, smjesa lukavog opreza i priznanja o postojanju
zloina, iz kojeg je sebe, kao izvritelja i naredbodavca,
izostavljao. On e, na primjer, rei i dokazivati nepotrebno, jer
se to znalo da nikad nije bio lan Hitlerove Nacionalsocijali19

stike partije (lanstvo u partiji nacista Hitler od svojih generala

nije ni traio, jer je smatrao, to e napisati i u Mein Kampfu
1924, da je dio genija velikog voe postii da ak i vrlo razliiti
protivnici izgledaju kao da pripadaju samo jednoj kategoriji) i
uvjeravat e neuvjerljivo kako je najsporije napredovao u
hitlerovskom generalitetu, esto liavan zasluenih ordena. A ipak
je to mu tuilac Jugoslavenske armije nije ak ni spoitavao
kao element zloina samo est dana prije kapitulacije, zapravo
onda kad su mnoge armije Wehrmachta ve bile poloile oruje
pred zapadnim saveznicima, u Polzeli kod Celja u svojoj
drugosvibanjskoj zapovijedi trupama Jugoistoka i Grupe armija E
poruivao, s lanim podatkom o tome kako je Hitler umro:
Fhrer Adolf Hitler poginuo je danas na svom komandnom
mjestu. Veliki admiral Dnitz, shodno posljednjoj volji poginulog,
primio je funkcije Fhrera. Poloena zakletva Fhrern sada je
zakletva Dnitzu. ( . . . ) To to nas ovoga trenutka najdublje
potresa, treba da nae svoj izraz jedino u naem vojnikom
dranju i u naoj hrabrosti. Vi stojite na izvanredno ugroenom
mjestu, daleko od domovine. I samo ako neprijatelj bude i dalje
osjeao strah od otrice vaih maeva, vi ete se vratiti u
domovinu. Izvravajte i dalje moja nareenja vjerno kao i do
sada. Uz takvu bezuvjetnu poslunost i mogu i elim da vas vodim
do kraja nae herojske borbe, onako kako to sada u dvostrukoj
mjeri od svakoga od nas zahtijeva asni zavretak ove borbe i
dobro nae domovine.
Taj general za kojeg je posljednji naelnik njegovog
generaltaba Erich Schmidt-Richberger 1955. pisao da je bio
jedan od najsposobnijih staroaustrijskih oficira, odnosno (to je
bilo Hitlerovo uvjerenje) oficir s jedinstvenim poznavanjem
cjelokupnog kompleksa tekih pitanja drava nasljednica Austrougarske monarhije, kao i openito svih istonih zemalja,
poznavalac historijskih, etnikih, duhovnih i politikih naela i
razvoja jugoistonog prostora izveden je, dakle, 5. veljae
1947. godine pred sud. Neki e pomisliti, a neki i napisati, kako su
generalovi teki oni kapci krili oi zamuene ponienjem, a
uistinu krile su oi vrlo lukavog ovjeka, koji je, u konanom
20

porazu, traio bilo kakav izlaz. Ostao je samo goli ivot ezdeset
dvogodinjaka, ali on se i za nj, premda ponien zbog potpunog
poraza onoga i onih to je predstavljao, ilavo borio. Konano,
mnogi e to razumjeti, ako ne i odobriti: ovjek se u veini
sluajeva odlunije bori da bi preivio nego da sauva vrijednosti
koje je posjedovao.
U svakom sluaju, jadno je izgledao Lohr toga dana u 10.30
sati u velikoj dvorani Izvrnog narodnog odbora Beograda.
Optunicu je, kae, dobio, ali bez poetka i kraja. (Taj dio i nije
bio namijenjen Lhru: ne odnosi se na njega, kae mu predsjednik
Vijea.) Krivim se ne osjea.
Ni u jednoj toki optube?
Ni u jednoj!
Slijedi kratak razgovor o karijeri u tri poretka: habsburkom,
austrorepublikanskom i hitlerovskom. Hitler je, rei e Lohr,
okupiravi i pripojivi Austriju, veinu austrijskih oficira primio u
Wehrmacht. Kako je tada proao Lohr?
Ostao sam na dotadanjem poloaju: komandujui general
zranih snaga u Beu.
Dvije godine kasnije, kad je napadnuta Poljska, Lohr je u
agresiji zapovijedao Zranom flotom IV, koja je operirala u junoj
Poljskoj podravajui grupu armija Jug. Ve u tom dijalogu
Lohr poinje da se pred sudom ne sjea. Tako: ne zna koje su
armije u grupi armija Jug; ak: ne zna koje su divizije bile u
sastavu njegove Zrane flote IV. Ako je suditi po onome to je
tada rekao, poslije Poljske sve do napada na Jugoslaviju nije
bio u ratnim operacijama.
Dr Vuko Gozze Gueti razgovor vodi smireno, superiorno.
Puta optuenog da se izvlai, da lae, da luta i vrluda, ali ga
onda, svim onim injenicama koje ima na raspolaganju (a
moramo sada priznati: mnoge kljune injenice nisu mu tada bile
dostupne, jer nismo imali njemaku dokumentaciju), vraa na
sutinu pitanja:
Da li je optueni sudjelovao u pripremama zranog rata na
Balkanu?
,,
Da.
21

 Kad su te pripreme poele?

Krajem 1940. Po prilici u sijenju 1941. ukljuen sam u te
pripreme.
Predsjednik Gozze Gueti povremeno optuenog pita
izravno, a povremeno se obraa prevodiocu, tako da su pitanja
vrlo esto u treem licu:
On je trebao da vodi zrane operacije protiv Grke i na
Balkanu uope?
Prvobitno samo protiv Grke.
Kada je saznao da treba voditi zrane operacije i protiv
Jugoslavije?
Ja sam bio tada, poslije krenja pakta, sa svojim tabom u
Sofiji. (kae poslije krenja pakta, iako Simovieva vlada od
27. oujka nije odustala od Bekog protokola i prihvaanja
Trojnog pakta.)
Zato je bio u Sofiji? Zar je trebalo da pone akcija protiv
Grke?
Jeste, trebalo je da Grku napadnemo s bugarskih
aerodroma.
A kad je, kako rekoste, prekren pakt, pozvani ste u
Berlin?
Da.
."" : \
Kod koga?
Kod Gringa.
ta mu je Gring saopio?
Da e zbog prekraja pakta biti izvren napad na
Jugoslaviju.
Da li mu je dao direktive kako treba da izvri neposredni
zadatak njegova Zrana flota IV?
Dobivena je zapovijed.
Pismena?
Najprije usmena. Kasnije su to telegrafski prenijeli.
ta je reeno u toj zapovijedi?
Obeane su mi nove snage. Trebalo je da budu razmjetene
na najbliim austrijskim i rumunjskim aerodromima sa zadata22

kom da unite jugoslavenske zrane snage i da vre udar na

Beograd s naznakom ciljeva.
Koji su to ciljevi bili?
Kraljevski dvor, skuptina, vojno ministarstvo, generaltab, elektrina centrala, eljeznika stanica i radio-stanica.
Da li je u tome nareenju stajalo da se ima unititi itav
Beograd ili da se u Beogradu bombardiraju samo ti odreeni
ciljevi?
Nije reeno da se Beograd tedi. Navedeni su konkretni
ciljevi, i to je bio glavni zadatak.
Je li bilo govora o tome da treba unititi Beograd kao
grad?
Ni govora. Nismo za to imali ni dovoljno sredstava.
Predsjednikov glas se prijetei utiao. Gleda optuenog, a
govori prevodiocu:
Smatrao sam da je u sluaju ovog optuenog suvino da ga
upozorim da pred sudom mora da govori istinu. Sad ga
upozoravam. Bilo bi nezgodno ako bi se kasnije pronali
dokumenti to govore drugaije od optuenog.
Lohr je i prije punog prijevoda shvatio primjedbu, povisuje
glas, a ruke, sputene niz tijelo ne pomie:
Govorim samo istinu. Rado bih vidio svaki dokument koji
bi neto suprotno dokazivao.
Pa postoji nareenje Vrhovne komande njemakih oruanih snaga i u tom nareenju stoji da Beograd treba unititi.
Nisam vidio takav dokument. Osim toga, struno gledano,
to je nonsens. Sredstvima koja sam imao na raspolaganju morao
bih etiri dana razarati Beograd da bih to postigao.
Je li mu poznato da je Beograd bio bombardiran prije
objave rata?
To nisam znao. Ja sam morao izvriti nareenje. Nisam
pitao da li je rat objavljen.
Da li zna da je Beograd proglaen otvorenim gradom?
Ne, to nije mogue; u drugom svjetskom ratu samo je jedan
grad bio otvoreni grad, Rim. Da bi neki grad mogao biti
proglaen otvorenim gradom po meunarodnom pravu, mora biti
23

ispranjen od svih vojnih ustanova i da ne bude branjen. To nije

sluaj s Beogradom. Tamo se nalazilo ministarstvo rata.
Beograd je Simovieva vlada, 3. travnja 1941. proglasila
otvorenim gradom, isto kao i Ljubljanu i Zagreb, ali po
meunarodnom pravu nije bilo dovoljno i tu Lohr unekoliko
ima pravo jednostrano proglaenje. Njemaka komanda nije
potovala ni francuske ni jugoslavenske izjave o tome koje se
gradove proglaava otvorenima.
S kojih aerodroma je bio napadnut Beograd?
Bombardirale su ga dvije grupe; jedna je bila u prostom
Bea i Bekog Novog Mjesta, a druge oko Arada i juno od
Arada.
Je li on osobno rukovodio tim operacijama?
s Izdavao sam nareenja.
Je li mu poznat efekt bombardiranja?
, , O tome je bio napisan izvjetaj.
Je li mu poznato da nijedan od vojnih ciljeva nije pogoen i
da je Beograd, kao otvoreni grad, bombardiran bez plana?
Ne, to mi nije poznato. A i nije tono. Vidio sam da je
kraljevski dvor razoren, elektrina centrala je sigurno pogoena,
jer je Beograd bio bez struje i nije bilo mogue telefonirati,
eljeznika stanica je takoer bila teko pogoena, tramvaji nisu
radili...
Tramvaj nije ni mogao ii, jer su sve ulice bile razrovane
sistematskim, iako neplanski izvedenim bombardiranjem Beograda kao grada.
To je u potpunoj suprotnosti s meni predoenim
izvjetajima.
Da li on zna, i da li vjeruje, da je, nekoliko dana poslije
bombardiranja Beograda, s njegovih ulica i trgova pokupljen dvije
tisue dvjesta sedamdeset i jedan les?
To bi moglo odgovarati istini, budui da graani nisu bili
alarmirani.
Da li, kao zrakoplovni strunjak, i bivi komandant
Zrane flote IV, vjerujete da se u jednom planskom napadu na
24

neki grad s precizno odreenim vojnim ciljevima moe postii

tako velik broj rtava?
Mogue je, uz nesretni stjecaj okolnosti. Tako je, na
primjer, bilo prilikom kasnijih napada vaih saveznika na
Beograd.
Koliko je nama poznato, tada nije bilo ni stotinu mrtvih.
Sami saveznici su javljali da je prilikom uskrnjih
bombardiranja Beograda 1944. bilo 6000 rtava.
Lohr je, po svoj prilici, pamtio podatak njemake komande
Beograda, koja gaje 18. travnja 1944. godine obavijestila d a j e od
s a v e z n i k i h bombardiranja, 16. i 17. travnja, poginulo 700
njemakih vojnika i 1160 graana, no namjerno je uveavao
brojku. Vuko Gozze Gueti nije se elio zadravati oko toga
podatka. On je htio da se razjasni Lhrov odnos prema nainu
bombardiranja Beograda 6. i 7. travnja 1941. godine: da lije to
teroristiki nain, ili je bilo uobiajeno, to bi znailo da su
gradovi i do tada na taj nain razarani?
Ne, kae Lohr, odjednom ljut. Bio je to neoekivano
bijesan uzvik. Sud je, kao i Lohr, znao da dotad nijedan grad nije
takvom estinom napadnut u jednom danu: 484 bombardera su
Beograd razarala u pratnji 250 lovaca. Ba kad je predsjednik
vijea zaustio da kae neto o tome, Lohr se, suspreui gnjev,
odluio da objasni:
I ' Teroristiki napadi su u sluaju kad se avijatiarima daju
i zapaljive bombe i bombe koje stvaraju silne potrese. Moji su piloti
I imali samo bombe za razaranje tvrdih ciljeva.
Lohr je s dosta uvjerljivosti govorio o tome, iako je, dakako,
pamtio podatak sudu tada nedostupan: sam je 31. oujka 1941. u
Beu potpisao nareenje u kojem je 2. zrakoplovnom puku
naredio da u zajednikom masovnom napadu na Beograd u
prvom valu upotrebljava bombe: 75 posto razorne, 25 posto
zapaljive, a popodne, u drugom valu, da upotrebljava bombe:
40 posto razorne, 60 posto zapaljive; u treem, nonom napadu
2. zrakoplovni puk je dobio bombe: 50 posto razorne, 50 posto
zapaljive. I 51. zrakoplovni puk Zrane flote IV u prvom je
napadu po nareenju generala Lohra od 31. oujka
25

upotrebljavao bombe: 75 posto razorne, 25 posto zapaljive, u

drugom napadu 40 posto razorne, 60 posto zapaljive, a u
treem napadu 50 posto razorne, 50 posto zapaljive. 12. i 51.
puk su za tako velik postotak zapaljivih bombi dobili Lhrovo
objanjenje: Namjera je da se zapaljivim bombama stvore to
vei poari da bi olakali predvieni noni napad. A cilj nonog
napada bio je Grad-sredina. etvrti zrakoplovni puk je
upotrebljavao bombe: LMA weiss, a Osmi zrakoplovni korpus
je imao zadatak da razara Beograd upotrebljavajui bombe: 40
posto razorne, 60 posto zapaljive.
Sud o tome u veljai 1947. godine nita ne zna. Gueti i dalje
govori o planskom i neplanskom napadu na grad, inzistira na
odgovoru optuenog: misli li optueni da i onda, kad je neki grad
razaran redom, sistematski, kad nisu na udaru samo vojni ciljevi,
to nije teroristiki napad?
Kad bi bilo kako vi kaete, bio bi to teroristiki napad.
Sam Hitler je izjavio da se vodi integralni rat u kojem nema
mjesta za vitetvo. U govoru je rekao: nikoga ne treba tedjeti.
To je Hitler izjavio mnogo kasnije.
Ali tako ste postupali od poetka rata.
Konkretno, molim?
Beograd je konkretan sluaj. Tu je voen rat protiv djece,
protiv svih civila, a ne protiv ratnih objekata...
Lohr ni u glavnoj raspravi ni u dokaznom postupku, uza sve
tada znane i iznoene injenice, nije prihvatio tvrdnju da je
Beograd 6. i 7. travnja 1941. godine teroristiki razaran. Lohr se
vrsto drao lukavo smiljenog plana: poricati sve to ima
elemente optube. To generalovo gotovo fobijsko laganje iritiralo
je ak i neke optuene, a branitelj generalov ga je pokuao uvjeriti
da e sud imati vie sluha za njegove razloge ako prizna barem
ono to je oigledno. Sudac dr Fridrih David, prokuani pravnik,
uvijek posebno oprezan u ocjenjivanju veliine prestupa, ljudski
sklon da shvati dok je to shvatljivo razloge optuenoga, rei
e poslije procesa da je samo u rijetkim sluajevima sretao takve
manijano neiskrene optuenike. Meutim, koliko god nam sada
26

sa

znanjem o postojanju elementarnih dokaza o Lhrovom

zloinu njegova obrana izgleda u svojoj lai naivna, za vrijeme

procesa to je drugaije shvaano. Ondanje Lhrovo laganje
pokazalo se kao razborit pritisak na svijest sudaca. Nije bilo
formalnih dokaza za optube. Preispitujui svoje pamenje, ne
posebno bogato, ali ni toliko siromano da se ne bi sjetio kako je
u Beu 31. oujka 1941. godine u komandi svoje Zrane flote
potpisao prethodno pomno razraenu naredbu za operaciju
Strafgericht (Kazneni sud), istovremeno je ne bez dovitljivog
plana punog sitnog lukavstva u razgovoru s istraiteljima, a i s
braniteljem, utvrdio da im je takav dokument nepoznat i, uope,
da im je vrlo, vrlo malo njemakih dokumenata o zloinima
dostupno. Shvativi to, general je ugledao svoju ansu: oma, ve
pripremljena, mogla bi se izbjei, ak i svaka smrtna presuda.
Branei se, imao je odvanosti da se pozove na sve Beograane:
to vi sada govorite o pogibiji djece i civila? Beograd je,
godinama bio okupiran, a ja nijednom nisam uo da se netko
poalio kako smo grad teroristiki bombardirali.
A nepunih est godina ranije, diktirajui zapovijed za voenje
zranog rata, jasno je naredio bombarderima i lovcima Zrane
flote IV da im 6. i 7. travnja predstoji razaranje Beograda velikim
napadom. Originalni dokument, s Lhrovim potpisom, uva se u
njemakom Saveznom vojnom arhivu. Ve i sam naziv operacije
Strafgericht (kazna) jasno odreuje nakanu. Lohr tu
kae, kao to e biti reeno u svim njemakim zapovijedima za rat
protiv Jugoslavije, da ih dranje jugoslavenske vlade prisiljava da
primjenom oruane sile napadnemo i zauzmemo Jugoslaviju.
Prilikom napada avijatiari su imali zadatak da izbjegavaju jedino
unitavanje ureaja za snabdijevanje i industriju, jer je trebalo da
se zemlja prisvoji za nae vlastite svrhe.
Da bi se Lhrova zapovijed za operaciju kazna, odnosno
kaznena ekspedicija, potpuno shvatila, evo malih objanjenja:
dan D to je dan napada, prvi dan agresije, 6. travanj; x je
vrijeme prvog velikog zranog napada na Beograd, 6.30 sati 6.
travnja; y je vrijeme drugog velikog napada na Beograd rano
poslijepodne 6. travnja 1941. godine. Ustvrdivi da je zadatak
27

zrakoplovstva pod tokom b razaranje Beograda velikim

napadom, Lohr je pisao:
IV Upute za voenje borbe (snage za napad)
1) Zrakoplovni puk 2.
a) Prvi napad: prije podne dana D. Skupni (masovni) napad
na Beograd. Vrijeme napada iznad cilja: x + 40 do 50 minuta...
b) Drugi napad: poslije podne dana D. Skupni masovni napad
na Beograd. Vrijeme napada cilja: y + 40 do 55 minuta...
Namjera je da se zapaljivim bombama stvore veliki poari, to e
nam pomoi da u predvienom nonom napadu lake pronalazimo ciljeve...
c) Trei napad: noni pojedinani uznemirujui napadi na
Beograd. Vrijeme iznad cilja: od 00.30 do 03.00 sata. Cilj: grad
sredina...
d) Raunati s napadima na Beograd i sutradan...
2) Zrakoplovni puk 51.
a) Prvi napad: prije podne dana D. Skupni masovni napad na
Beograd...
b) Drugi napad: poslije podne dana D. Skupni masovni napad
na Beograd...
c) Trei napad: noni. Pojedinano uznemiravanje Beograda.
Vrijeme napada iznad Beograda: od 22.30 do 24.00 sata...
d) Raunati s nastavkom bombardiranja Beograda narednog
dana...
4) Zrakoplovni puk 4.
a) Prvi napad: prije podne dana D. Masovni napad na
Beograd. Vrijeme napada cilja: x + 60 do x + 70 minuta... Upad
preko Maarske Arada Dete...
b) Drugi napad: poslije podne dana D. Skupni napad na
Beograd. Vrijeme napada cilja: y + 75 do y + 85 minuta...
c) Trei napad: noni. Neprekidan napad na Beograd
(Rollender Angriff auf Belgrad!) poevi od 03.30 sati...
d) Raunati s novim napadima na Beograd narednog d a n a . . .
5) Zrakoplovne snage Arad
A) 'tuka' jedinice
28

a) Prvi napad: prije podne dana D. Masovni napad na

Beograd. Vrijeme napada cilja: x + x + 15 minuta...
b) Drugi napad: poslijepodne dana D. Masovni napad na
Beograd. Vrijeme napada cilja: izmeu vremena x i vremena y
(koja e biti data posebno) i prema blioj uputi zrakoplovne
komande iz Arada...
c) Trei napad: poslije podne dana D. Skupni napad na
Beograd...
d) Raunati s nastavljanjem napada na Beograd i sutradan...
B) Lovake jedinice i grupe za razaranje
) Osvajanje zranog prostora nad Beogradom za vrijeme
skupnih masovnih napada od x do x + 70 minuta i od y do y + 85
minuta...
) Osmi zrakoplovni korpus
A) S poetkom operacije VIII zrakoplovni korpus pomae u
prvom redu svojim snagama 12. armiji...
C) Za veliki napad na Beograd predvidjeti I/L.G.l: za skupni
napad prvog dana poslije podne. Vrijeme napada cilja: od y + 60
do y + 70 minuta. Bombe: 40 posto razorne, 60 posto
zapaljive...
Tako Lohr 31. oujka 1941. godine; a 5. veljae 1947:
Moji piloti imali su samo bombe za razaranje tvrdih
ciljeva... i: Djeca i ene nisu stradali, da jesu, netko bi mi se
poalio za vrijeme viegodinje okupacije...
Sm Lohr je proao kroz Beograd u proljee 1941. godine i
mogao je vidjeti da su razoreni stambeni blokovi, a ne kasarne i
drugi vojni ciljevi. O tome kako je tada Beograd izgledao u ono su
vrijeme pisali mnogi njemaki vojnici. Sud, oito, u veljai 1947.
godine nije imao te dokumente. Jedno od tih pisama iz Beograda
pisao je major Wehrmachta Hellmuth (pismo je u Arhivu
Vojnoistorijskog instituta JNA: . . . Grad je razoren i spaljen. Eh,
nesentimentalne tuke!... Oko nas pogledi mrnje i izazivanja. To
nije udno, jer smo ih bombardiranjem strano udesili...
Sud sve to znade, ali Lohr sve porie:
Napad nije bio teroristiki. Svakako, nije bio namjerno
teroristiki.
29

 A kad bi se utvrdilo da je bombardiranje izvreno ba po

vaem nareenju, bi li to bio teroristiki napad?
Ako bi se naredilo da se bombardira itav grad...
Predsjednik Gueti je, oito, zadovoljan.
Optueni, zapamtite tu izjavu!
Lohr za to vrijeme neto govori prevodiocu; ustro objanjava.
Publika se uznemirila. Iz srednjih redova uje se glas, na
njemakom, oito Lhru upueno:
Sve ste redom tukli, nasumce, po planu zloina!
Beograd je 6. travnja u prvom naletu 234 bombardera razaran
od 6.30 do 8 sati. Bombe su baene na eljezniku stanicu,
Elektrinu centralu, zgradu PTT, na ministarstvo vojske i
mornarice, glavni generaltab i Vojnu akademiju, na dvor na
Dedinju i kasarne u Topideru, na Komandu andarmerije i
zemunski aerodrom, na Uiteljski dom, Dorol, Kalenia pijacu,
gimnazijske i pukokolske zgrade, na bolnice, stambene etvrti,
sklonita po parkovima... Tokom dana jo su tri puta bombaderi
r ju velikim grupama nadlijetali Beograd. U drugom naletu jedan od
! 250 bombardera je zapalio Narodnu biblioteku u kojoj je bilo
pohranjeno oko 350000 knjiga i 500000 raznih svezaka s
mnotvom unikata. Sa zemljom je sravnjeno oko 700 zgrada, a
vie od 8000 zgrada je teko oteeno. Optuba je podatke
uveliavala: govori se ak i o desetak tisua mrtvih. Lohr to
porie, pokuava porei ak i taan podatak (2271 rtva), porie
da su razarani stambeni objekti, bolnice i kole, tvrdi:
1

Da je na vrijeme dana uzbuna, mogle su se ljudske rtve

izbjei!
A kako je bilo mogue na vrijeme dati uzbunu kad je rat
poeo bez najave? Lohr o tom kae 5. veljae:
Vojni jugoslavenski atae u Berlinu upozorio je Beograd!
Trenutak kasnije iznosi detaljniji podatak: Vojni atae je
telegrafirao 1. travnja da e 6. travnja biti r a t . . .
Lohr je, ovaj put, bio u pravu, iako su mu tada ba najmanje
vjerovali. Vlada generala Duana Simovia je poetkom travnja sa
vie strana upozorena da je rat neminovan, ak: da e napad
uslijediti 6. travnja. etiri jugoslavenska vojna izaslanika (Berlin,
30

Rim, Lisabon i Bukuret) i engleska vlada su Simoviu javili da

predstoji njemaki napad. Pukovnik Vladimir Vauhnik, atae u
Berlinu, slao je najpreciznije podatke. Prva njegova vijest je
uslijedila odmah poslije sjednice kod Hitlera, 28. oujka. Od tada,
depee iz Berlina stiu neprestano, svaka s tonim podacima.
Sami Nijemci su kasnije, otkrivi Vauhnikovo djelovanje, bili
zaprepateni njegovim podacima. Admiral Wilhelm Canaris, ef
Kancelarije za inozemnu i kontraobavjetajnu slubu njemake
Vrhovne komande, obavjetavao je ini se Vauhnika preko
svog pomonika general-majora Hansa Oster. U noi 1. i 2.
travnja Vauhnik je od svojih izvora obavijeten da je napad na
Jugoslaviju definitivno odreen za 6. travanj, kad e uslijediti
opkoljavajui napadi iz Bugarske, s istoka, i Maarske, sa
sjevera, to je odmah prenio Beogradu. Zaudo, ondanji vojni
ministar u Simovievom kabinetu, general Bogoljub Ili, kasnije je
tvrdio da Vauhnikovu depeu nikad nije vidio, niti je za nju u ratu
uo. No, kako god mu drago, Lohr je znao za Vauhnika.
Beograanima nitko nita nije rekao. Atmosfera jeste bila
ratna, ali o ratu se neprestano govorilo otkako je poeo, od 1.
rujna 1939. Politika je u subotu 5. travnja objavila kraljev ukaz
da se sva vojna sila Kraljevine Jugoslavije stavi u pripravno
stanje, ali inilo se od pripravnog stanja do stvarnog rata
dalek je put. Politika je uoi napada Lhrovih bombardera
pisala kako je Beograd mirno i s humorom doekao prvo
zamraenje. Mnogi su se pitali: emu, uope, zamraenje, kad je
Beograd (kao i Zagreb i Ljubljana) 3. travnja proglaen
otvorenim gradom? Uza svu ratnu atmosferu, u Beogradu se
uoi 6. travnja mnogo vie govorilo o predstojeem, uskrnjem,
otvaranju novog stadiona Jugoslavije nego o pripravnom
stanju. Graanska tampa je na svaki nain davala do znanja da
Jugoslaviji od Njemake ne preti nikakva opasnost. Sve je u
najboljem redu, ta upravo je potpisan novi ugovor za izvoz drva u
Hitlerov Rajh; cijene su utvrene do 30. lipnja. Uope, sve izgleda
dobro, i gospoda se naprosto ude to to neke inozemne novine
stalno hukaju Hitlera na Jugoslaviju izvjetavajui lano o
tobonjim progonima njemake nacionalne manjine u Kraljevini.
31

Njemaki konzul u Ljubljani, dr Hans Brosch, u naoj tampi

demantira takve vijesti. Dr Janko Seepp, voda njemake
nacionalne manjine u Jugoslaviji, posjetio je generala Simovia;
ba se slatko napriae, prijateljski. Pa, jasno, piu novine, sve e
biti dobro, emu panika! Vlada je, kae se u tampi, uvjerena da je
Jugoslaviji osiguran mir: jeste da je stara vlada u puu djelomino
izmijenjena, ali i ova priznaje Trojni pakt! Eto, stari gospodin
Maek, potpredsjednik one i ove vlade, upravo je stigao iz
Zagreba u Beograd; Petar II i Maek, prvi put zajedno, daju
smirujue izjave... U kinima su optimistiki filmovi: Vesela
srca i Sunce nikad ne zalazi. Dr Maek je otkopao lajbek pred
novinarima: Ni jedna rtva ne smije biti teka da se narodu i
zemlji spasi mir! Odmah su se javili Kouti i Krnjevi, iz
Maekovog gospodskog haesesovskog vodstva, zahvalni bogu
to im je dao vou kakav je Maek, koji spaava zemlju od rata.
A bolje bi bilo i Simoviu, i Maeku, i Petru II i svemu onome
to su oni predstavljali, da su posluali pukovnika Vauhnika:
Lohr e poeti razarati Beograd ujutro 6. travnja, i to Rollender
Angrift auf Belgrad! Nikog nije bilo da to kae Beograanima.
Mnogi od njih, oni koji su bili skloni da uju glas komunista, izili
su, ili su se u rano jutro prve travanjske nedjelje pripremali da
iziu, na Kalenia pijacu: tu je partijsko rukovodstvo Srbije
zakazalo veliki narodni miting, da pozdrave upravo potpisani
pakt sa Sovjetskim Savezom. Miting nije odran; prije nego su se
Beograani okupili, pojavile su se tuke uz junkerse i mesermite.
Nekoliko sati ranije Dunav su, kod Sipa, prele trupe puka
Brandenburg, a u 5.20 sati uslijedio je, pod komandom generala
Lista, opi napad 12. njemake armije, od planine Bjelasice do
Krive Palanke. U vrijeme kad su Lhrovi bombarderi poletjeli na
Beograd, preko njemake radio-stanice javio se Hitler s hrpom
lai: pu od 27. oujka nazvao je ispadom, koji predstavlja
sramotu u ivotu naroda, to njemaki imperij, kao velika sila,
nije voljan strpljivo podnositi. Lagao je da je u Beogradu
njemaki poslanik vrijean, njemaki vojni poslanik napadnut,
pomonik vojnog izaslanika povrijeen, mnogi inovnici, zastupnici naih firmi, zlostavljani... I, tada je najavio rat: njemaki
32

imperij se od danas ujutro nalazi u borbi protiv beogradskih

u z u r p a t o r a . Tako je govorio A d o l f H i t l e r ujutro 6. travnja.
Lohr je u procesu malo govorio o napadu na Jugoslaviju;
o n o l i k o koliko je pitan u vezi s bombardiranjem Beograda: da se
dokae je li ili nije posrijedi teroristiki napad. Inae, ima
n e k o l i k o Lhrovih izjava o poetku rata Njemake protiv
Jugoslavije. U jednoj od tih izjava istraiteljima je rekao:
. . . 1. 3. 1941. su prve njemake trupe preko Dunava ule u
s a v e z n i k u Bugarsku. 25. 3. Jugoslavija je pristupila Trojnom
paktu uz posebnu klauzulu: da njemaki transporti nee prolaziti
preko njenog teritorija. Narednog sam dana sa svojim tabom
odletio u Sofiju da pripremim zrane operacije protiv Grke. Moj
8. zrakoplovni korpus s komandantom generalom von Richthofenom bio je ve otprije na prostoru Petri, Dupnica, Plovdiv. Tu je
bila i 12. armija general-feldmarala Lista... Uoi poetka
planiranih operacija dolo je u Jugoslaviji do prevrata. Operacije
su zaustavljene. S naelnikom moga taba i komandantom
pozadine odmah sam se morao javiti u Berlinu rajhsmaralu
Gringu. Usmena obavjetenja i zapovijedi primljene od njega
imaju ovaj sadraj:
to prije protjerati Engleze iz Grke i istodobno unititi
Jugoslaviju;
razvijene snage vojske i zrakoplovstva u Bugarskoj
djelomino mijenjaju front, da bi njihovo nastupanje moglo to
prije uslijediti prema Skoplju i Niu.
Improviziranim stratekim razvojem stvoren je raspored:
a) Od vojske: kod eljeznih vrata pionirska grupa;
u prostoru Temivara: SS divizija Das Reich;
juna tajerska: 2. armija general-pukovnika baruna
Weichsa.
b) Od zrakoplovstva:
zona Temivara i sjeverno: zrakoplovna grupa Arad
ojaana eskadra bombardera razaraa i tuka 8. korpusa i lovci
zrakoplovne komande Afrika;
zona Wien-Wiener-Neustadt: dvije eskadre bombardera 3.
zrane flote s Atlantika potinjene mojoj floti;
33

zona Graza: zrakoplovna komanda tajerska jedna eskadra

tuka i lovaca zrakoplovne komande Afrika...
etvrta zrana flota dobila je zadatak da na najbri nain
onesposobi jugoslavensko zrakoplovstvo i da s najjaim snagama
u samom poetku rata uniti u Beogradu one vojne ciljeve to su
Jugoslaviji neophodni za voenje rata, da bi potom, prema
prilikama, potpomagala operacije kopnene vojske.
... Odletio sam u Be, kako bih odatle rukovodio improviziranim strategijskim planom. (Operacijama 2. i 12. armije rukovodio
je osobno Alfred Walther Brauchitsch, glavni komandant
kopnenih snaga, sa tabom u Bekom Novom Mjestu, a Gring
je, u prisustvu Lohra, obrazovao svoje istaknuto komandno
mjesto u Semeringu, gdje im se 11. travnja pridruio Adolf Hitler,
s kojim su proslijedili u Graz. pr. J.P.) Potom je stigla i
pismena zapovijed vrhovnog zapovjednika zrakoplovstva (Oberbefehlshaber der Luftwaffe) kojom su utvreni ciljevi u
Beogradu...
Operacije zrakoplovstva su mogle otpoeti po planu. Snani
napadi tuka 8. korpusa na Rupelski prijevoj nisu imali uspjeha.
Bilo je vrlo teko pogoditi utvrenja... Ve spomenuti napad na
Beograd trebale su izvriti dvije eskadre avijacije iz Bea i Bekog
Novog Mjesta, i to u naletima rano izjutra i u ranim
popodnevnim satima. Grupa Arad imala je zadatak da svojim
napadima, malo poslije polijetanja dviju gore spomenutih
eskadra, vezuju jugoslavensku avijaciju...
Beograd su 6. i 7. travnja razarali junkersi, dornijeri i tuke.
Lohr o tome u procesu 5. veljae govori kao da je u svemu tome
tek nevani svjedok. Kad tuilac Ostri zatrai od predsjednika
vijea da mu dopusti da on malo ispituje optuenog, Lohr je
duboko uzdahnuo:
Kao da sam ja kriv to jugoslavenska vlada nije alarmirala
Beograd, a znala je da poinje r a t . . .
Razgovor tuilacoptueni u poetku je izgledao kao
miroljubiva razmjena obavjetenja. Vuko Gozze Gueti imao je
dojam da je to puko traenje vremena, ali ga je neto suspregnuto
u Ostrievom glasu upozoravalo da taj dijalog ne prekida. Ostri,
34

naime, nije bio od ljudi koji bi isprazno askali. Gueti je to

dobro znao. Puta majora da vodi igru. Ostri odjednom povisi
glas:
Kako biste vi kao vojnik, kao komandant, shvatili
nareenje za razaranje?
Lohr je do tog trenutka oputeno odgovarao na gotovo naivna
pitanja, a onda se uobiajeno spreman svakog trena za
samoobranu vidljivo nakostrijeio. Ostriu je bilo jasno da mu
je otkrio nakanu. Lohr se istinski trudio da se sjeti pravih
dimenzija svih relevantnih injenica: ne da ih, kako ih je shvatio i
zapamtio, prenese sudu, nego da ih ako su imalo optuujue
izbjegne, odnosno, ako su i drugima znane, da ih protumai tako
da sebe izuzme iz odgovornih. Uope, Lohr je cijelo vrijeme krio
svoje istine. I kad bismo sada pokuali da ga predstavimo kao
ovjeka, sa svim onim to ga je karakteriziralo, ne bismo uspjeli.
To ni sudu nije polo za rukom; konano, sud nije utvrivao
Lhrov znaaj, nego samo Lohra u funkciji zloina.
Nadasve oprezan, Lohr sporo odgovara tuiocu, trai
uvjerljive rijei:
Izvriti ruenje, znai: baciti teke bombe da se razori neka
graevina.
Ostri se tada okrenuo jednom od svojih pomonika: uzima od
njega nekoliko sloenih listova papira, oito dokument. Ovaj
smo akt dobili od Foreign Officea, kae Lohra gotovo
povjerljivo, a zatim dokument pokazuje sudu:
Ovo je biljeka o toku sjednice odrane 27. travnja kod
Hitlera...
Sjednica kod Hitlera je odrana netom je iz Beograda stigla
vijest o puu. Voa Rajha, utvreno je u zapisniku sa te
sjednice, odluan da poduzme sve pripreme da razbije
Jugoslaviju i vojniki i kao dravu, ne ekajui moguu izjavu
lojalnosti nove jugoslavenske vlade, pozvao je na konferenciju
komandanta zrakoplovstva marala Gringa, efa taba Vrhovne
komande oruanih snaga general-feldmarala Wilhelma Keitela,
efa operativnog odjeljenja Vrhovne komande oruanih snaga
general-pukovnika Alfreda Jodla, general-lajtnanta Karla Bo35

denschitza, pukovnika Rudolfa Schmundta, kapetana fregate

Karla Putkamera von Jeka, pukovnika Waltera Scherfa, majore
Belowa i Christiana, te neto kasnije ministra vanjskih
poslova von Ribbentropa s poslanikom Waltherom Hewelom,
vrhovnog komandanta kopnene vojske Brauchitscha, efa
generaltaba kopnene vojske general-pukovnika Franza von
Haldera, te grupu pukovnika iz generaltaba kopnene vojske.
Jugoslavija je nesiguran faktor, ustvrdio je voa Treeg
njemakog imperija: treba je napasti im za to budu spremljena
odgovarajua sredstva i trupe. Rat nee biti najavljen.
Vanjskopolitiki se nee postavljati nikakva pitanja ni ultimatumi. Vrlo je vano udariti na Jugoslaviju nemilosrdnom
estinom. Zrakoplovstvo e u predstojeem ratu, govorio je
Hitler 27. oujka 1941. godine, i to tuilac Ostri posebno
naglaava itajui zapisnik dobiven od engleskog ministarstva
vanjskih poslova, imati zadatak da to je mogue prije razbije
jugoslavenske zrakoplovne baze i da uzastopnim napadima razori
glavni grad Beograd.
Ostri je sjeo, zadovoljan. Preputa ispitivanje Guetiu, a
Gueti, mjerei ispod oka Lohra, trai od prevodioca:
Upitajte optuenog: ta kae na ovaj dokument?
U prvi mah uzbuen, Lohr se brzo snaao. Kao da se budi,
prelazi dlanom preko lica. Kad progovori, glas mu izraava
krajnje nezadovoljstvo:
To je za mene neto sasvim novo. Trebalo je da znam za
postojanje takvog dokumenta, a vi ste mi to zatajili. Inae, to to
ste proitali, u potpunoj je suprotnosti s onim to je meni rekao
Gring... Dakako, dok to govori, Lohr se nada da sudu nee
biti dostupna njegova zapovijed za operaciju Kazna: Razaranje Beograda velikim napadom...
No, 5. veljae 1947. nitko ne kae Lhru: lane su vae rijei,
generale! Dapae, glas dra Guetia je veoma blag i tih:
Vi znate postupnost u donoenju nareenja?
Dakako, kae Lohr.
Znate, dakle, da se stav vlade, u vaem sluaju: stav vaeg
Fhrera, prenosi na vojnog komandanta, u vaem sluaju na
36

Gringa, a zatim na izvrioce, dakle na vas, i nije vam moglo biti

preneseno drugaije nego to ga je Hitler odredio. Zar to nije
jasno i logino?
To je jasno. Sad Lohr mora priznati da je naprosto bilo
nemogue da i njemu ne bude prenesen stav Adolfa Hitlera:
naprosto nije bilo mogue da Gring 1941. godine izmijeni
Hitlerovo nareenje. Ali u tom sitnom, malom ovjeku ima
nevjerojatno mnogo volje da se brani: To to je Fhrer traio,
neizvodljivo je. Nije bilo nikakvih neprekidnih napada, i
nijedanput nije bio izveden noni napad...
Vjerojatno bi razgovor dobio sasvim drugaiji tok da su mu
tada predsjednik vijea Gueti, ili tuilac Ostri, mogli proitati
dio njegove zapovijedi od 31. oujka: Trei napad: noni
pojedinani uznemiravajui napadi na Beograd od 00.30 do 03.00
sata s tim da je cilj napada: centar grada. Lohr je izriito
naredio 4. zrakoplovnom puku da u noi 6. i 7. travnja, odmah
poslije povlaenja 2. zrakoplovnog puka, koji je napadao do 3
sata u noi, izvri Rollender Angriff auf Belgrad, dakle:
neprekidan napad na Beograd. I 5. puk je imao zadatak da
Beograd napada nou: od 22.30 do 24 sata 6. travnja. Beograd je,
znai, neprekidno napadan od 22.30 sati 6. travnja do jutra 7.
travnja. Ali, kako Ostri ne zna za takav dokument, on,
ukljuujui se u dijalog GuetiLohr samo kae:
injenica je da je vaih 600 aviona napadalo Beograd.
Srueno je ili oteeno deset hiljada zgrada, a uniteno je isto
toliko ivota...
Svi moji avioni nisu bili bombarderi.
Gueti na to inzistira da mu Lohr odgovori: je li mu jasno da
mu je moralo biti preneseno Hitlerovo nareenje?
Da. Ali nisu postojala sredstva da se takvo nareenje izvri
sad je toliko morao priznati, premda je trenutak ranije i to
poricao: Gring je njemu, rekao je, govorio sasvim drugaije od
onog to je utvreno u zapisniku od 27. oujka.
Da li je rezultat bombardiranja Beograda odgovarao
Hitlerovom nareenju?
Ne, jer Beograd nije razoren.
37

 Ali namjeravalo se?

Hitler je to namjeravao.
Uinilo se ono to je bilo mogue?
Ne, ni toliko.
Zar ste mogli i jae razoriti Beograd?
Jasno. Mogli smo ga jo vie unititi.
Zatim je uslijedio razgovor o ratu protiv Grke (operacija
Marita) i protiv Sovjetskog Saveza (operacija Barbarosa), Na
Istonom frontu Lohr je ostao do ljeta 1942. godine. Gueti je
vodio razgovor:
ta se tada dogodilo?
Poslan sam na Balkan.
Tko vas alje?
Fhrer i oni s njim u vezi.
Predsjednik se optuenom obraa preko prevodioca:
Upitajte ga da li je, prije odlaska na Balkan, bio kod
Fhrera?
Da, bio je, kae Lohr; ukupno, za vrijeme rata, bio je
tridesetak puta kod Fhrera.
U lipnju ili srpnju 1942, je li ga Hitler pozvao u Vinicu?
Da, u Vinicu, tamo je bio Fhrerov glavni tab.
Kakve mu je direktive dao?
Rekao mije da u dobiti 12. armiju i dao mi upute kako da
osiguram svoj transport iz Njemake u Afriku. Nije, rekao je,
zadovoljan prilikama na Balkanu. Zato me tamo alje, jer ja sam,
kao austrijski oficir, navikao postupati i sa Nenijemcima. Mislio
je da u raditi bolje od Nijemaca iz Rajha, jer oni znadu postupati
samo sa svojim ljudima.
Alexander Lohr je za komandanta 12. armije imenovan 3.
srpnja 1942. godine. Prvi komandant Jugoistoka i 12. armije,
Wilhelm List, prekomandovan je na sovjetski front za komandanta jedne od grupa armija, a njegov nasljednik, general inenjerije
Walter Kuntze, povuen je u rezervu komandnog kadra OKH
(Vrhovna komanda kopnene vojske). Lhru je istovremeno
povjerena i komanda oruanih snaga na Jugoistoku. U izvjetaju
te komande od 31. kolovoza 1942. godine nalazimo podatak o
38

Lhrovom dolasku u Solun, gdje je bio tab Jugoistoka, 8.

kolovoza:
U 12.30 sati avionom stigao komandant oruanih snaga na
Jugoistoku, general-pukovnik Lohr, koji e istovremeno komandovati i 12. armijom. U 17 sati general inenjerije Kuntze predao
poslove general-pukovniku Lhru. U 18 sati oprotaj generala in.
Kuntzea od taba i ljudstva Komande 12. armije pred zgradom
Komande u Arsakliju. U 18.20 sati tab i ljudstvo Komande
pozdravio general-pukovnik Lohr. U 18.40 sati prvi razgovor
general-pukovnika Lohra s rukovodiocima pojedinih odjeljenja.
Na procesu 5. veljae 1947. Lohr e rei da mu je Hitler
povjerio i politiku misiju na Balkanu. Jedan od onih koji su u
ratno vrijeme pisali o Lhrovom dolasku na Balkan, naelnik
operativnog odjeljenja (Ia) pukovnik Schipp von Branitz, rei e
da ih je Lohr podsjetio na Zaratustru:
Ja sam, eto, glasonoa groma i teka kaplja iz oblaka: a taj se
grom zove bermensch.
Kau da je ovjek koji je naredio razaranje Beograda te
Nietzscheove rijei, pripisane Zaratustri, izgovorio u ali, s
mnogo duha, ali i sa eljom da budu ozbiljno shvaene. No, 5.
veljae 1947. godine, pritisnut pitanjima predsjednika vijea i
tuioca Ostria, vjerojatno nije imao volje da se sjea, dragih mu
inae, Nietzscheovih misli. Uvee, kad se nade s drugim
optuenicima, najmlaem meu njima, pukovniku Tribukeitu e
nieovski otro, na gotovo naivno pitanje o tome kako je najbolje
da se dre pred sudom, odgovoriti povienim glasom (kako ga je
straar uo):
Sjetite se Zaratustrinih savjeta. Svojim ponaanjem recite
ovima koji su sebi uzeli pravo da nama sude, recite im svojim
ponaanjem: Nije mi stalo do vae hladne pravednosti. Ja znam
da me iz oka vaih sudaca uvijek gleda krvnik i njegov hladni
ma.
Suci ga, zaista, gledaju hladno. Predsjednik vijea eli da mu se
razjasni:
Hitlerovo opredjeljenje za Austrijanca, nije li stoga to su
Austrijanci u mnogonacionalnoj Austro-ugarskoj imali gospoda39

rei poloaj, te su znali metode i naine podjarmljivanja drugih

naroda?
Ako gospodin predsjednik tako sudi, onda ne pozna
Austro-ugarsku monarhiju.
Dobro, optueni, kaite nam onda: zato ste ba kao
Austrijanac poslani na Balkan, i zato je Hitler ba vama, kao
Austrijancu, suprotno svom stavu da generalima ne povjerava
politike misije, povjerio politiku misiju na Jugoistoku?
Budui da sam sluio u pukovima u kojima je bilo Rutena,
Rumunja i Maara, znao sam poneto od njihovih jezika, a
upoznao sam i mentalitet tih naroda.
Ali Ruteni, Rumunji i Maari uope nisu pod komandom
komandanta Jugoistoka intervenirao je tuilac, to Guetia
nije obradovalo. Poluglasom kae prevodiocu:
Prevodite samo ono to ja pitam. Mora biti reda. Inae,
poet e i publika da ispituje okrivljenog. Zatim se obraa
Lhru: Izgleda da je bio obiaj da Hitler na Balkan prije svega
alje Austrijance?
Ne. Moji prethodnici su bili Nijemci iz Rajha.
Ipak: naglaava se da vas Hitler alje kao Austrijanca?
Nije bio zadovoljan Nijemcima iz Rajha. U Beogradu su,
na primjer, svi zapovjednici bili Nijemci i nijedan nije uspio.
I onda ste vi sve to trebali dovesti u red?
Da. To je Hitler oekivao.
Hitlera je Lohr po svjedoenju jednog od njegovih
najbliskijih suradnika, generala Schmidt-Richberga, koji o tome
pie poslije povratka iz zarobljenitva, 1955. godine
predstavljen u Slovakoj u proljee 1939. godine. Lohr je tada bio
general-potpukovnik. Hitler je, poslije nekoliko pitanja o
njegovoj vojnikoj prolosti, shvatio da je u sluaju Lohra naiao
na rijetkog oficira s jedinstvenim poznavanjem cjelovitog
kompleksa tekih i vrlo zapetljanih pitanja drava nasljednica
Austro-Ugarske, a isto tako i svih istonih zemalja. U razgovoru s
Lhrom Hitler se toliko zadubio u naeta pitanja da je gotovo
zaboravio svrhu svog putovanja. Vrijeme odreeno za taj posjet
gotovo je cijelo posvetio razgovoru s Lhrom... Lohr, obdaren
40

otrim umom i snagom da objektivno prosuuje, kasnije mi je,

kad sam s Istonog fronta poslan za naelnika njegovog taba u
Solun, i poslije rata, na kraju svog ivotnog puta, u zarobljenitvu,
priao o svom prvom razgovoru s Hitlerom. Postavljanje za
glavnog komandanta jugoistonog prostora dovodio je u vezu s
tim prvim susretom. Bio je jedan od malog broja vojnika koji je
tada i kasnije mogao pred Hitlerom iznositi svoje politike
stavove. Uz vojne, povjeravani su mu i politiki zadaci. Dodue,
njegova miljenja i prijedlozi nisu uvijek prihvaani niti provoeni
u djelo, ali je redovno pitan i Hitler je njegov politiki sud redovno
sasluao. To je bio rijedak izuzetak meu njemakim oficirima ...
to je taj oficirski izuzetak najprije uinio stigavi 8. kolovoza
1942. godine u Solun?
Obiao sam obalni front... Zatim je uslijedio kruni let
BeogradZagreb. U tim sam gradovima razgovarao s najvanijim linostima.
Bili ste i u Sofiji?
Da.
Je li optueni tada razgovarao s Borisom?
S Borisom sam razgovarao u oujku 1941. godine.
U Beogradu, s kim je optueni razgovarao?
Sa zapovjednikom Srbije, s Nediem...
Tko je tada bio zapovjednik Srbije?
Bader.
S kim je optueni jo razgovarao?
S Neuhausenom, s Benzlerom...
As Meysznerom?
Da.
Lohr je bio na putu od 28. kolovoza do 1. rujna.
Opunomoeni komandant u Srbiji (der bevollmchtigter kommandierender General in Serbien) Paul Bader, koji je na toj
dunosti naslijedio generala Franza Bhmea 16. rujna 1941.
godine, bio je u vrijeme Lhrovog dolaska na Balkan ovlaten da
rukovodi akcijama za uguivanje narodnooslobodilakog pokreta
u Hrvatskoj, Bosni, Srijemu i Srbiji. Njemu su bile tada potinjene
41

sve njemake i kolaboracionistike snage i ustanove na tom

podruju. Drugi Lhrov subesjednik, Gruppenfhrer Franz
Neuhausen, generalni opunomoenik Rajha za privredu
(Generalbevollmchtigter fr die Wirtschaft), Gringov ljubimac
(a Gringu je Hitler dao iskljuivo pravo odluivanja o
privrednim pitanjima na Jugoistoku), rukovodio je privrednim
interesima Njemake na Balkanu sve do 1944. godine, kad e biti
uhapen zbog sumnje da je sudjelovao u antihitlerovskoj zavjeri.
Poslije rata je osuen na dvadesetogodinju robiju, ali je puten
ve poslije osam godina. Trei subesjednik je bio Felix Benzler,
opunomoenik ministarstva inozemnih poslova kod opunomoenog komandanta u Srbiji, jedan od onih koji su se zauzimali za
bliskiju suradnju s etnicima, posebno s Jezdimirom Dangiem.
Zatim, razgovarao je s dravnim savjetnikom drom Haroldom
Turnerom, koji je od okupacije u travnju 1941. godine do 9.
studenog 1942. godine bio ef Upravnog taba generala Badera, s
generalom Lontscharom, efom feldkomandanture 599, s pukovnikom Braumillerom... Sauvana je zabiljeka o referiranju
komandanta SS i policije u Srbiji SS Gruppenfhrera i generalpotpukovnika policije Augusta Meysznera: bio je od onih koji su
najdoslovnije provodili u ivot berlinske direktive, Hitlerove,
Hitnmlerove ili Gringove, u kojima se potinjenima objanjava
da na Balkanu ovjeji ivot ba nita ne vrijedi i da je tu mir
mogue postii samo zastraujuim djelovanjem, odnosno
samo izvanrednom okrutnou. Sistem to ga je provodio u
Srbiji, takav je rei e Meyszner Lhru da on ne vidi
opasnost za Srbiju, uvjeren je da su njemake snage dovoljne da
ne dopuste da se razvoj nepovoljnih zbivanja u Hrvatskoj prenese
u Srbiju. Dakako, treba biti oprezan: Srbi redovno stavljaju
uloge na dvije karte. O sutini razgovora u Beogradu Lohr nije
ispitivan. _ O svemu tome su sauvani zapisnici, sudu 1947.
nedostupni. Neto vie je o tome rekao u svojim zatvorenikim
zapisima. Pie daje u vrijeme njegovog posjeta Beogradu stanje u
Srbiji bilo mirno, samo su Titovi odredi iz Fruke gore stalno, i
vrlo osjetno, ometali etvene radove u Srijemu. Neuhausen ga je
obavijestio da se sakupljanje itarica po etverogodinjem planu
42

provodi uz vrlo velike tekoe pri emu sve to izaziva bijedu kod
stanovnitva. To, o narodu, Neuhausen je rekao usput, jer rei
e na suenju u Beogradu 1947. godine Gring ga je u
Beograd poslao sa savjetom:
Hvala bogu, vi ne idete tamo da radite za blagostanje
potinjenog naroda, nego da oduzmete sve to je mogue
oduzeti... A bit e mi savreno svejedno javite li mi da e narod
pod vaom upravom skapati od gladi!
Lohr je u Beogradu 28. kolovoza 1942. poslije izlaganja
njemakih predstavnika, dao potinjenima pismene upute; meu
drugima i ovu: Izraavam miljenje da stanovnitvo koje gladuje
prolazi volja za ustankom. No, za taj Lhrov stav se 1947. nije
znalo i o tome nije govoreno na procesu. Uope nije iznesen
podatak da je Lohr tada putovao i u Srijem. Ima o tome saet
izvjetaj u pregledu mjesene aktivnosti komandanta Jugoistoka:
29. 8.: putovanje u Rumu, tamo razgovori o situaciji u tabu
borbene grupe Borowski, obilazak jedinica.
Trebalo je, zapravo, 5. veljae na procesu u Beogradu pitati: a
ta je Lohr savjetovao general-majoru Heinrichu Borowskom,
komandantu 704. njemake pjeadijske divizije, koji je tada u
Srijemu, uz svoju diviziju, komandovao 4. domobranskim
gorskim pukom, 16. ustakim bataljonom, dvjema etama
Einsatzstaffela i maarskom Dunavskom flotilom? Borowski,
vjerojatno, nije bez odobrenja, odnosno bez naloga generala
Lohra i Badera naredio svojim trupama da u brdskim selima
treba uhapsiti sve stanovnike Srbe mukog roda izmeu 17 i 50
godina starosti i prebaciti ih u zarobljeniki sabirni logor u
Rumu, odnosno da svakoga tko se zatekne s pukom u ruci ili je
pomogao partizane, na licu mjesta strijelja. Tada je, osim 60
poginulih i ranjenih partizana, koji su se probijali s Fruke gore,
zvjerski ubijeno vie od 6000 civila, a oko 10000 ih je odvedeno u
logore.
Ne spominjui obilazak Srijema, o emu nije ni pitan, Lohr je
izjavio da je iz Beograda otputovao u Zagreb. Putovao je 30.
kolovoza, to se vidi iz izvjetaja naelnika njegovog taba
generala Hermanna Foertscha od 31. kolovoza 1942: Put
43

avionom u Zagreb, prijem u Zagrebu kod efa drave Pavelia,

dodjela komandantu odlikovanja Veliki kri Zvonimira, posjet
generalu zrakoplovstva Uzelcu, poslaniku Kascheu, ministru
vanjskih poslova Lorkoviu, ministarstvu domobranstva, naelniku hrvatskog generaltaba generalu Laxi, dravnom sekretaru
Begiu, generalu Pereviu i razgovori kod marala Kvaternika.
31.8: razgovori kod njemakog generala u Zagrebu Glaisea von
Horstenaua. Referiranja: general Stahl, general-major Kossack
(feldkomandant), pukovnik von Funk (naelnik taba njemakog
generala u Zagrebu), potpukovnik Schffer (ratna organizacija),
potpukovnik Schardt (vojnoprivredni oficir), potpukovnik Sachs
(patrolna sluba kopnene vojske), major Mhrung (obavjetajni
oficir Wehrmachta), major Hffner (komandant transporta).
Posjet zamjeniku naelnika talijanske vojne misije, vojnom ataeu.
Razgovori kod njemakog generala u Zagrebu.
Na Guetievo pitanje o zagrebakim razgovorima, Lohr je
rekao da je razgovarao s Paveliem, Kvaternikom, Kascheom,
Glaiseom i jednim talijanskim generalom kojemu sam zaboravio
ime. Poslije toga, 1. rujna, vratio se u Solun.
ta ste u vezi s tim putovanjem referirali Hitleru?
Za odnose u Srbiji sam javio da su nepovoljni. To mi je
rekao Nedi, predsjednik srpske vlade. Tamo smo imali etiri
uprave, i svaka je vukla na svoju stranu, a trebalo je sve to staviti
pod jednu kapu. Hitleru sam takoer rekao da samim pritiskom
na stanovnitvo neemo omoguiti napredovanje. Predlagao sam:
tamo gdje je stanovnitvo lojalno, gdje izvrava svoje obaveze,
gdje nam predaje ivene namirnice, dobro bi bilo da popustimo
uzde.
A gdje stanovnitvo nije u toj mjeri lojalno, tamo gdje
potpomae partizane?
O tome nije bilo govora. Bila je rije samo o upravi.
Da li je uope bilo govoreno o pokretu otpora?
Tada ne. Obavijeten sam da je na tom podruju bio
relativni mir. Imao sam dojam da je prolo vrijeme borbi... U
vezi s Hrvatskom, Hitleru sam referirao da. je Paveliev kurs
nemogu. Predloio sam da bude smijenjen, ili da ga primoramo
44

da se osloni na ire slojeve naroda. Hitler je oba prijedloga odbio.

to se tie Lhrovog izvjetaja o Paveliu, vjerojatno je toan:
on je u ocjeni Pavelia bio suglasan sa svojim kolegom i
prijateljem iz Bea generalom Glaiseom von Horstenauom.
Veina oficira koji su Lohra prilikom dolaska u Zagreb
izvjetavali o prilikama u Bosni i Hrvatskoj mogli su samo da
ponove rijei general-majora Friedricha Stahla o tome kako je u
Hrvatskoj jo u punom toku borba sa brojno jakim partizanskim
bandama i da se na cjelokupnom teritoriju hrvatske drave
pokazalo stanje dravne nemoi, to je pobuivalo najcrnja
stahovanja. Komandant 714. divizije je Lohra obavijestio:
Opa pravna nesigurnost otjerala je u partizanski tabor ak i
one dijelove stanovnitva iz nekoliko rajona koji su bili na strani
NDH, jer su smatrali da partizani imaju stvarnu vlast...
Hrvatska drava nije bila u stanju da vlastitim snagama uspostavi
red i mir. Morale su se angairati njemake jedinice...
To za sud nije bilo relevantno: eljelo se utvrditi tko je sve
Lhru potinjen. Na sudu Lohr nee precizno navesti sve
komande kojima je bio nadreen, ali to se znade:
general Joseph Bruner, komandant tvrave Kreta;
general Hellmuth Felmy, zapovjednik june Grke;
general von Erdmannsdorf, zapovjednik Soluna;
general Marinov, komandant 2. bugarskog okupacionog
korpusa Tracije;
general Wili Schneckenburger, njemaki general u Bugarskoj;
general Paul Bader, komandant u Srbiji, sa 704, 714, 717,
718. divizijom, SS brdskom divizijom Prinz Eugen i 1.
bugarskim okupacionim korpusom pod komandom generala
Asena Nikolova;
general dr. h. c. Edmund Wilhelm Hugo Glaise von
Horstenau, njemaki general u Zagrebu;
komandanti 11. i 12. talijanske armije (od poetka 1943) u
Grkoj general Gelaso i admiral Campione.
Nisu, rekosmo, nabrojena sva ta imena, ali jesu osnovna
45

podruja, u prvom redu: Srbija, Makedonija, Bosna, Hrvatska,

Srijem...
Sve jedinice na tim podrujima su pod vaom komandom?
Pod mojim vojnikim rukovodstvom Lohr nastoji
ostaviti dojam ovjeka sklonog najpotpunijoj preciznosti.
I sve to se dogaalo, sva nareenja Vrhovne komande,
uglavnom sve ide preko vas?
Ono to je slao Generaltab, to ide preko mene:
rukovodea nareenja. A ono to se, na primjer, tie vojne uprave
u feldkomandanturama, to je generalni kvartirmajstor Vrhovne
komande kopnene vojske (naelnik za pozadinu) slao izravno u
Srbiju.
U kratkom sukobljujuem dijalogu s predsjednikom sudskog
vijea, Lohr je ustvrdio da je za vrijeme Listovog komandovanja
na Jugoistoku vojna uprava bila Listu potinjena, a kad je on,
Lohr, preuzeo komandu Jugoistoka, upravne stvari nisu ile
preko Soluna, nego direktno iz OKH za Srbiju. Gueti nije
inzistirao na utvrivanju injenice; vjerojatno nije imao relevantne
dokaze. Meutim, sauvani su dokumenti u kojima se izrijekom
kae da komandant Jugoistoka ima izvrnu vlast naroito nad
lokalnom civilnom upravom na teritorijima koje su okupirale
njemake trupe. A u specijalnim uputama za vrenje potpune
vojnoupravne vlasti utvreno je (dokument je dobiven iz
amerikih arhiva i pohranjen u Arhivu Vojnoistorijskog instituta
u Beogradu):
Izvrna vlast je u rukama komandanta Jugoistoka. Komandant Jugoistoka izvrnu vlast provodi preko potinjenih mu
komandanata... Izvrnu vlast u dijelovima Srbije koju su
okupirali Bugari vri komandant Jugoistoka... U dijelovima
Hrvatske u kojima njemake trupe izvode operacije komandant
Jugoistoka ima izvrnu vlast... Uz to je reeno da izvrna vlast
obuhvaa cjelokupnu najviu dravnu vlast, to znai da
predstavlja zbir svih ovlatenja koja uiva njemaka okupaciona
vlast s obzirom na vojnu hegemoniju u odnosu na vladu dotine
teritorije, ustanove i stanovnike okupiranih podruja. Ona
obuhvaa zakonodavstvo, sudstvo i upravu.
46

Komandant Jugoistoka je, po Hitlerovom nareenju, imao

neogranieno pravo izdavanja pravnih propisa, dok feldkomandanti to pravo imaju samo u okvirima koja su im data od
komandanata, a svi ti komandanti su opet potinjeni komandantu Jugoistoka. Istovremeno komandant Jugoistoka neprekidno
kontrolira pokrajinske uprave.
Da se to utvrdilo 5. veljae, bilo bi lake doi do istine. Lohr
bi, naime, morao preuzeti odgovornost za bezbrojne odmazde. On
e rei da je nareenje za odmazdu slao generalni kvartirmajstor
preko vojnog zapovjednika Srbije. Pri tome izbjegava da potvrdi
bezbroj puta utvrenu istinu u njemakim dokumentima:
Komandujui general i komandant u Srbiji je vrhovni
predstavnik Wehrmachta i vojne uprave na svojem teritoriju. On
je u svemu potinjen komandantu Jugoistoka.
Budite konkretniji, optueni traio je dr Gozze Gueti
od Lohra: Tko je odreivao pojedine sluajeve odmazde, tko je
potpisivao nareenja za izvrenje odmazde? Da li je to bio posao
zapovjednika Srbije?
Da.
Nareivao je on ili njegovi potinjeni?
Ne znam kako je to bilo u pojedinostima. Svakako, jedna
lokalna ustanova dobivala je poetkom rata od 12. armije
nareenja, a kasnije je to bilo u djelokrugu generalnog
kvartirmajstora iz OKH.
Kao komandant 12. armije i Jugoistoka, smatrate li se
odgovornim za nareenja podreenih organa o odmazdama?
Izvrena su bezbrojna masovna strijeljanja...
Nisam odgovoran.
Jeste li bili o tome obavijeteni?
Nisam dobivao nikakve izvjetaje. Da je bilo strijeljanja u
Srbiji, o tome sam uo u privatnim razgovorima.
T morali su glavnom komandantu Jugoistoka neto
javljati i o masovnim strijeljanjima?
To je javljano kvartirmajstora u Berlin.
Otkud onda optuenom podaci koje unosi u svoje
47

izvjetaje: tamo se tono navodi koliko je ljudi strijeljano za

odmazdu?
Lohr je zaprepaten, a glumi.
U dvorani potpuni tajac.
Predsjednik vijea lista hrpu papira. Pokazat u vam to ste
pisali, kae Lhru, a u glasu je vie mrzovolje nego slavodobiti.
Zatim nonotono ita, kao da nije rije o ljudskim ivotima. Tek
kasnije e postati jasno kako predsjednik vijea ulae silan napor
da kontrolira svoj glas i postupke. Prvi je izvjetaj o etrdesetorici
strijeljanih u Srbiji. Po nareenju komandanta Jugoistoka.
Moj potpis?
Potpis je od onoga tko je 19. studenog 1942. komandant
Jugoistoka. Jeste li to vi?
Da, tiho kae Lohr, zagledan preko predsjednikog stola.
I 22. veljae 1943. ste komandant Jugoistoka?
Da.
Toga dana javljate: kod Poarevca 400 uhapenih. U
Banatu 24 komunista ubijena prilikom pokuaja bijega. Radi
odmazde strijeljano 55 komunista. Potpis je stalno isti:
Komandant Jugoistoka...
Kod nas se uvijek potpisuje imenom. Tu nema moga
imena...
Predsjednik i dalje ita ravnomjerno, naoko neuzbudljiv:
11. oujka 1943: u Beogradu 14 uhapenih. Kod unisa
napad na glavnu prugu BeogradNi. Zbog toga to je saobraaj
prekinut 8 sati, taoci e biti strijeljani. U Tesliu 119 uhapenih...
9. oujka: 30 komunista strijeljano radi odmazde. 23. oujka: zbog
napada na rudnik, strijeljano za odmazdu 50 komunista. Izvjetaj
od 14. oujka: neprijateljski, to jest partizanski gubici: 5394 mrtva,
616 zarobljenih, koji su odmah strijeljani. To vas izvjetava 718.
divizija,, to jest general Fortner, iz Bosne. Va izvjetaj je upuen
Berlinu...
Ne znam otkud takvi dokumenti. Tu mog potpisa nema...
Potpisan je va oficir za vezu kod Talijana.
Pa on je u Rijeci, kod 2. talijanske armije.
48

 Tono, ali redovno prenosi izvjetaje primljene od glavnog

komandanta Jugoistoka.
Ja ipak naglaavam: tu moga imena nema. Lohr je znao
da u Jugoslaviji nema dokumenata komande Jugoistok; samo ono
to je otkriveno meu talijanskim arhivama. Ja ipak
naglaavam: tu moga imena nema.
Idemo dalje, optueni. Evo jo jednog dokumenta. Ve ste
rekli da ste 17. veljae 1943. komandant Jugoistoka. Evo
dokumenta od toga dana: general Horstenau trai da se, zbog
partizanskog napada na Blinski Kut, strijelja 140 komunista u
Blinskom Kutu, 170 u Okuanima, 180 u Putincima, 10 u Kutini,
60 u Banovoj Jaruzi, 130 u Draganiu. Budui da ustake vlasti
nisu imale toliko talaca, Horstenau kae da e kod vas, radi
intervencije, doi SA general Siegfried Kasche, poslanik kod
Pavelia.
Kasche je bio civil, ta on ima sa mnom.
Sve on ima s vama, optueni. Budui da su se ustake vlasti
nekale da predaju onoliko talaca za odmazdu koliko je po vaoj
procjeni trebalo strijeljati, poslanik Kasche je intervenirao kod
najglavnijeg ovjeka njemake komande na Balkanu...
Nikad takve intervencije nije bilo.
Sud onda nije bio u prilici da optuenom pokae dokument
kopija kojeg je od Amerikanaca dobivena mnogo godina poslije
rata: izvjetaj taba njemakih jedinica za osiguravanje saobraaja
u NDH od 17. veljae 1943: tu je jasno napisano da su ustake
vlasti, poslije intervencije komande Jugoistok, isporuile njemakim jedinicama 740 osoba (kau: komunista) da bi bile strijeljane
za odmazdu zbog napada na eljeznika postrojenja.
Gotovo sat vremena predsjednik sudskog vijea i optueni
Lohr, neskloni da se razumiju, raspravljaju o odmazdama: da lije
Lohr uope za njih znao? Uporno tvrdi da je tek poneto uo u
privatnim razgovorima. Uzaludno je pokazivati mu nareenja za
odmazdu. Pokazano mu je uptstvo da e za svakog ubijenog
njemakog vojnika ili folksdojera biti strijeljano sto zatvorenika
ili talaca (mukaraca, ena i djece), a za svakog ranjenog
F 2deset zatvorenika ili talaca. Predsjednik navodi crni podatak:
49

za vrijeme prva tri mjeseca Lhrovog komandovanja na

Jugoistoku, vie od 900 lica je strijeljano za odmazdu. Na
predsjednikovom stolu su objave o strijeljanju...
Lohr je, uza sve to, uporan:
Slubeno o strijeljanjima nita nisam znao.
Optueni je maloprije rekao da mu je Hitler na Balkanu
povjerio i vojniku i politiku funkciju. A sada nastoji dokazati da
se bavio samo vojnim operacijama, odnosno da s vojnom
upravom nije imao nikakve veze iako je jasno da je on nadreen i
vojnoj upravi.
Moja se politika uloga sastojala u tome da Hitleru aljem
izvjetaje i prijedloge. Prijedloge Hitler nije prihvaao, a kasnije ih
nije elio ni uti.
udno se brani stari general. On sam nita nije inio. Hitler ili
drugi mogu biti krivi, on ni u kom sluaju. Odbija svaku
odgovornost, ak i to daje samo znao za odmazde. Ne priznaje da
je o odmazdama obavjetavan i da je odgovoran za rad
podreenih. Odgovaram samo za ono to sam naredio! List,
kae, jeste nareivao da se vre odmazde, to on dobro znade, ali
on, Lohr, sauvaj boe, nikada!
U vremenu kad ste vi komandant Jugoistoka jedinice koje
su vam bile podreene vrile su razliita teroristika zlodjela. Pale
sela, u kuama pale stanovnike, stanovnitvo progone ili
ubijaju...
Za sve to sam saznao iz optunice.
Za vrijeme rata nita o tome niste uli?
O spaljivanju sela nikad nita nisam uo.
Kakav je, optueni, vojni komandant kad nema pojma to
se dogaa na podruju kojim komanduje!
Tu sam bio da ratujem, prvenstveno da sprijeim englesku
invaziju na Balkan.
Tko zna po koji put upitan o tome da li je i na jedan nain
slubeno obavijeten (barem obavijeten) o mjerama odmazde, o
strijeljanjima za odmazdu, Lohr je kategorian:
Nita o tome ne znam.
50

Dokumenti, esto s Lhrovim potpisom, potpuno pobijaju

Lhrove izjave.
Dva dana poslije preuzimanja komande u Solunu, Lhru je
naelnik generaltaba Jugoistok general Hermann Foertsch to
se vidi iz Lhrova izvjetaja referirao o prilikama na podruju
komandanta oruanih snaga Jugoistok pri emu je izneseno i
ovo:
Gubici na itavom podruju od 23. 7. do 3. 8. 4 2 . . . Gubici
ustanika: 2268 mrtvih, 152 ranjenih, 4817 jo zarobljenih ili
uhvaenih, 677 strijeljanih za odmazdu, meu kojima su i 3
Britanca.
Dvadeset dana poslije toga, kad se vrati s puta po Jugoslaviji,
Lohr e Vrhovnu komandu Wehrmachta obavijestiti: Ukupan
broj od 24. 8. 1942. u borbi ubijenih i za odmazdu strijeljanih
ustanika: 42 724. A 9. rujna e potpisati izvjetaj u kojem se kae:
Ukupan broj ubijenih u borbi i strijeljanih za odmazdu: 52 362.
Da je Lohr zaista znao za sve vanije akcije i rezultate tih
akcija, za sve vee odmazde i masovna strijeljanja, pokazuje i
njegova direktiva komandantu njemakih trupa u Hrvatskoj od
28. listopada 1942:
Za akcije u jaini veoj od jaine puka, izuzev sluajeva
prijetee opasnosti, potrebno je dobiti prethodnu dozvolu
komandanta oruanih snaga na Jugoistoku.
Mi, dakako, nemamo mnogih izvjetaja o odmazdama. Ali,
eto, za procjenu o Lhrovoj obavijetenosti ima ih dosta. Pri ruci
nam je, na primjer, Ratni dnevnik 104. lovake divizije.
Dnevnik su vodili porunik dr Steinkopf, prvi ordonans, i njegov
zamjenik porunik Hahnel. Podaci iz dnevnika redovno su
dostavljani Lhrovom tabu:
1. 4. 1943, Poarevac: kao mjera odmazde strijeljanje 25
uhapenih, koji su pripadali komunistima.
4. 4. 1943, Poarevac: kao mjera odmazde za ubojstvo
jednog vojnika Organizacije Todt strijeljano 25 talaca.
16. 4. 1943, Poarevac: kao mjera odmazde za ubojstvo
predsjednika opine Sirakovo strijeljano 30 talaca.
25. 4. 1943, Poarevac: kao mjeru odmazde za strijeljanje
51

tri njemaka vojnika od strane komunista 23. 4. kod Binovca,

diviziji nareeno:
1) mjesto Binovac iseliti i spaliti, mukarce od 16 do 60 godina
uputiti na prisilni rad u Njemaku;
2) na mjestu prepada strijeljati 150 komunista iz mladenovakog i smederevskog sreza, koji su u beogradskom zatvoru.
6. 5. 1943, Poarevac: kao odmazda za ubojstvo
predsjednika opine i djelovoe iz Voanca strijeljano 27
komunista.
14. 5. 1943, Poarevac: za odmazdu za prepad na prugu
kod stanice Draanjepin, diviziji nareeno da strijelja 125
komunistikih talaca i da iseli sela Kamendo i Dubonu.
20. 5. 1943, Poarevac: diviziji je odobreno da za odmazdu
zbog prepada 19. 5. 1943. zapadno od Valjeva zapali kue u
okolini mjesta gdje je izvren prepad i da strijelja mukarce
tamonjeg stanovnitva starije od 18 godina.
26. 5. 1943: u Malom Poarevcu je vod divizijske
feldandarmerije strijeljao 125 komunista, koji su dovedeni iz
Beograda.
28. 5. 1943: iz srezova Smederevo, Mladenovac, Aranelovac, Palanka i Sopot u Beogradu 14. 5. strijeljano 150 komunista.
1. 6. 1943: zbog smrtnog ranjavanja porunika Kniga u
Mladenovcu, strijeljano jo 25 komunistikih talaca.
Komandanta te divizije, generala von Ludwigera, Lohr je
primio poetkom srpnja 1943. godine da bi mu predao orden za
zasluge u smirivanju narodnooslobodilakog pokreta u Srbiji.
Prethodno, 30. lipnja, Ludwigeru je u Sofiji car Boris III predao
bugarski Orden za vojne zasluge.
Nije Lohr mogao ne znati za odmazde.
Konano, vidjet e se: on je sm pisao nareenja kako da se i
nad kim da se provode odmazde. Na primjer, 7. prosinca 1942.
godine je potinjenim komandama poslao instrukciju u kojoj je
pisao tu je njegov potpis kako ih situacija primorava na
pootreno voenje borbenih akcija, to iziskuje efikasne mjere
odmazde (taoci). U toj instrukciji Pojaano savlaivanje
bandi u toku zime 42/43 Alexander Lohr, u strahu od
52

jednog novog fronta u Evropi na sektoru gdje je on

odreuje: Sve je pravilno to slui jaini borbenih
snaga i to izgleda da odgovara rjeenju postavljenog zadatka.
Da bi to bilo provedeno onako kako je Lohr zamislio, obavijestio
je podreene da e se vie nego do sada mijeati u djelokrug
p o j e d i n i h komandanata. A da bi mogao da se na koristan nain
mijea u djelokrug pojedinih komandanata, svi komandanti se
brinu o tome da komandant oruanih snaga na Jugoistoku stalno
ima toan uvid u situaciju. Nema sumnje, Lohr je znao sve
r e l e v a n t n e podatke o postupcima svojih trupa. A odmazde su
jedna od uobiajenih mjera, jedna od kljunih karika u sistemu
zloina. O tome se nije aptalo. Mogue je d a j e Alexander Lohr o
tome vodio i privatne razgovore; ali nesumnjivo je d a j e slubeno i
nareivao i kontrolirao izvrenje odmazdi. Na procesu sud i
tuilac nemaju pregledne dokumente o tome. Mi, na alost ni sada
jo nemamo toan uvid u broj poinjenih zloina, pa tako
nemamo ni pregled svih odmazda okupatorske vojske u
Jugoslaviji. No, znade se mnogo. Jedan od Lhrovih ljudi, njegov
vojni historiar pri tabu Jugoistoka, sistematian i u domeni
vojne povijesti izuzetno vjet ovjek, Ernest Wisshaupt, s titulom
vieg vojnog arhivskog savjetnika u tekstu pisanom i za potrebe
Komande a i za budunost, (Borba protiv ustanikog pokreta na
podruju Jugoistoka) dao je dosta podataka o odmazdama. Ako
je kapetan Wisshaupt, Lhrov, a prije toga Listov i Kuntzeov
arhivar, znao za te podatke (dokumenti, to jest izvjetaji upueni
komandantu Jugoistoka), nevjerojatno je da ih ne bi znali
komandanti. Podaci iz Wisshauptovog teksta pisanog 1942.
godine:
20. listopada 1941. zapoela je 342. pjeadijska divizija
nastupati prema Krupnju... Gubici 342. divizije iznosili su 10
mrtvih i 44 ranjena. Kao gubici Srba naveden je velik broj od 1800
strijeljanih.
17. listopada bio je kod Kraljeva opet uspostavljen mir.
Kao odmazda za prepad na ovom je mjestu strijeljano 1736
mukaraca i 19 ena.
Da bi se ponovo uspostavio mir u ovom ustanikom
stvaranja

komandovao,

53

podruju, ukupno 529 bandita bilo je strijeljano i sva mjesta na

cesti i eljeznikoj pruzi KruevacKraljevoaakValjevo su
raseljena.
Prema izvjetaju opunomoenog komandanta u Srbiji od
30. 10. 41. uhapena su 3853 Srbina. U Beogradu je bilo strijeljano
405 talaca (do tada ukupno 4750), a u apcu 90 komunista; u
Kragujevcu 2300 talaca, a u Kraljevu 1700 talaca...
9. studenog zavrene su operacije jugoistono od
Koceljeva... Strijeljano je 130 talaca za odmazdu.
Za vrijeme operacije Uice (25. 11. do 4. 12.)... visoki su
bili gubici ustanika: 1415 mrtvih, od toga 389 strijeljanih za
odmazdu...
Operacija ienja 342. divizije... Gubici u vremenu od 6.
do 25. prosinca... ustaniki: 763 mrtva, od toga 409 strijeljanih za
odmazdu.
Broj strijeljanih talaca od poetka ustanikog pokreta do
5. 12. 41. naveden je: 11164, a u logorima 558 strijeljanih.
Krvavi gubici ustanika... samo u Srbiji od 1. IX 41. do
15. I 42. iznosili su 7904 palih u borbi i 12196 strijeljanih za
odmazdu.
O neprijateljskim gubicima javljeno je: od 1. rujna 1941.
do 15. sijenja 1942. ukupno 20000 mrtvih ukljuujui i strijeljane
za odmazdu. Od 26. prosinca 1941. do 5. sijenja 1942: 504 mrtva
i 50 zarobljenih. Od 16. veljae 1942. do 20. oujka 1942:
poginulih u borbi 1983, za odmazdu strijeljanih 1557 (ukljuena i
Hrvatska).
Na Kozari u vremenu od 7. do 23. lipnja 1942... gubici
ustanika: 1748 poginulih, 15 ranjenih, 713 zarobljenih, 275
strijeljanih za odmazdu.
18. srpnja s velikim uspjehom zavrena operacija na
Kozari i Prosari... Gubici ustanika: mrtvih 1626, ranjenih 273,
zarobljenih 8849, strijeljanih za odmazdu 431.
U Hrvatskoj od 9. do 24. kolovoza... strijeljanih radi
odmazde 212.
Dokumenti e pokazati da je osnovno naelo postupanja
njemakog okupatora u Jugoslaviji, uporno neizmijenjeno sve
54

vrijeme okupacije, zasnovano na Hitlerovom shvaanju: Gruba

sila ostaje i dalje kao posljednje sredstvo. Za vrijeme
komandovanj a general-feldmarala Lista i generala pionira
K u n t z e a , Vrhovna komanda je upozoravala:
Izvjetaji komandanta oruanih snaga na Jugoistoku jo ne
daju nadu da s proljea nee ponovo otpoeti ustanci veih
r a z m j e r a . Gubici ustanika i broj likvidiranih su i suvie maleni, a
broj zarobljenih je prevelik. Dosad nije uspjelo da se ustanicima
s l o m i kima drakonskim mjerama...
A Lohr, potena naivina, nita o svemu tome ne zna.
Ni tuilac ni sudsko vijee tada nisu imali dokument kojim bi
odmah Lohra dokazali da je njegovo tvrenje najordinarnija la. I
makar e on u jednom trenutku na procesu uzviknuti kako mu
nije ao da umre, jer hvala bogu, poivio sam dosta, ipak je
pokuao na sve naine izvui vrat iz ve spletene ome. Od Lohra,
starog vojnika, jednog od najviih uglednika vojne hijerarhije
Treeg Rajha i, prije toga, Austrije, oekivalo se vie dostojanstva,
vie ponosa, bar malo izraza uvene kaundkaovske oficirske asti.
Ali, nema vie ni traga ponosu. Samo tjeskoba strepnje;
ponovljeni poraz. Generalska ast se poljuljala i ponos dostojanstva je poremeen jo u razdoblju dane kapitulacije. Zapravo, nije
se ni oporavio od onog svibanjskog jutra kad ga je general Na u
svom tabu u Maribora najprije ukorio:
Ponaajte se kako to nalau odredbe ratovanja, a ne kao
Hitlerov ideoloki titonoa, inae u biti primoran da protiv vas
poduzmem disciplinske mjere!
Kota Na je to rekao zbog Lhrovog pozdrava na ulasku u
tab: poraeni zapovjednik Jugoistoka je rimski ispruio desnicu i
uzviknuo Heil Fhrer, umjesto da oficirski pozdravi.
Trenutak kasnije, kad su ve sjedili za istim stolom i pili crnu
kavu, Na ovoga puta tih i uljudan kao da je u razgovora sa
starim znancem kojega ponovo sree, ustvruje i ta misao
Lohra prati stalno odonda, od Maribora:
Nije zloinac samo onaj tko to eli da bude. U traenju
casti (ili je, moda, rekao: slavohleplja) ovjek esto ue u zloin i
prihvati ga kao smisao. Na je tada podsjetio Lohra na stara
55

istinu da ne moe biti slobode naroda, ni jedinstva, ni mira, ni

sree, bez potpunog, nemilosrdnog unitenja zloinaca, bez pravde
koja ukljuuje i osvetu.
Ja nisam zloinac. Ja nikad nisam naredio razaranja
naselja. Ja nikad nisam odobravao mjere odmazde. Ja znam to je
ratni zloin!
Rekosmo, sud tada nije bio u prilici da mu proita da ga
podsjeti kako je u kolovozu 1943. svojeruno potpisao
nareenje podreenim komandantima:
Mjere odmazde, kako je to ve nareeno... provoditi na
najstroi nain, kao i do sada, u sluaju neprijateljskog dranja
stanovnitva... Za prepade na njemake vojnike i nanoenje tete
njemakoj imovini mora se u svakom sluaju odgovoriti
strijeljanjem ili vjeanjem talaca, razaranjem okolnih naseljenih
mjesta...
Dokument, sada citiran, u veljai 1947. godine sudu nije bio
poznat. Logikom odnosa sud je u dijalogu s Lhrom htio
primorati generala da prizna svoje sudionitvo u zloinu:
Kakav ste vi komandant Balkana ako ne znate ta se tamo
deava?
Ja sam tu bio da ratujem. U prvom redu: da sprijeim
oekivanu englesku invaziju na Balkan.
Optueni je iskusan vojnik predsjednik vijea sad govori
prevodiocu, iako Lohra pita: Zna d a j e u voenju operacija i te
kako vaan faktor i zemljite i stanovnitvo, gdje se operacije
vode. Ako on ne zna dranje stanovnitva zapravo, predsjednik
je ovoga puta rekao: odnos puanstva! ako ne pozna politiku
konstelaciju prilika, ako ne zna opu situaciju i vrenje u masama,
zar moe biti dobar komandant armija?
O raspoloenju se govorilo u mjesenim izvjetajima. O
tome sam bio obavijeten.
Ipak, generale, vi ste kao komandant, uvjeren sam, morali
biti obavjetavani i smijeno je to poricati o svakom
atentatu na teritoriju vae komande.
To je bilo nemogue, zbog mnotva atentata.
Lohr je i ovog puta dosta smjelo lagao. Sad kad znamo sve
56

dokumente (ili barem: mnoge dokumente) komande Jugoistok,

jasno nam se otkriva i ova Lhrova izjava kao la. Jer on je
obavjetavan, svakodnevno, o svakom vojnom manevru njegovih
(i talijanskih) trupa od Rijeke do Soluna, o svakom zapaljenom
selu, o svakoj mjeri odmazde. Sada emo citirati samo neke od
telegrama Lhrovog taba Vrhovnoj komandi u Berlin. Lohr je
stigao 8. kolovoza. I to je tamo zapisano. Sve je konstatirano,
milimetarski, sekundno.
Sutradan je, na konferenciji naelnika odjeljenja, obavijeten o
gubicima na cijelom podruju od 24. srpnja 1942. Tu jasno pie:
677 strijeljano za odmazdu.
Drugi podatak iz izvjetaja o situaciji na podruju
komandanta Jugoistoka zakljuen 28. 8. 1942:
Ustanici: poginulo: 1031
ranjeno 273
zarobljeno ili uhapeno: 2168
strijeljano za odmazdu: 212.
Ukupan broj do 24. 8. 1942. u borbi ubijenih i za odmazdu
strijeljanih ustanika 42724.
Potpis: Lohr.
Zatim, izvjetaj za razdoblje od 28. 8. do 8. 9. 1942:
... Strijeljano za odmazdu: 37...
Od poetka okupacije do rujna 1942. godine Nijemci su u
jugoslavenskim zemljama strijeljali (a zatim u mnogo sluajeva ve
strijeljane vjeali) 52 362 osobe. No, taj podatak, uzet iz jednog
njemakog izvjetaja, nije definitivan. U vrijeme suenja Lhru
nije bilo dokumenata ni za to. Naao bi se tek poneki izvjetaj.
Predsjednik sudskog vijea jedan takav dokument pokazuje
Lhru:
Evo jednog dokumenta: va poslanik Kasche iz Zagreba
predlae vaem potinjenom, generalu Glaiseu, da se s podruja
NDH iseli do 15 000 ljudi u koje se sumnja da potpomau
partizane. Kasche predlae da se te ljude on kae: pravoslavce
iseli u okupiranu Srbiju ili u Rajh. Tu su i ene i djeca. Mogli bi
ponijeti samo najnunije; sve ostalo im se oduzima.
To prvi put ujem. U optunici se kae da sam zapovijedao
57

na prostoru od Rodosa do Rijeke, a sad hoete da znam za svu

korespondenciju potinjenih.
Smatrate li vi da je strijeljanje talaca ratni zloin?
To da.
Smatrate li se odgovornim to vai potinjeni sistematski
vre taj ratni zloin?
Ne, ako to ine po nareenju jedne, od mene vie,
ustanove.
Zar zaista niste krivi ako cijelo vrijeme na teritoriju gdje ste
vi vrhovni komandant vai potinjeni sistematski vre zloine, ako
ratni zloin pretvaraju u sistem?
Odgovoran sam samo za vojna pitanja.
Vojna pitanja su za vrijeme rata primarna?
Kad se bori.
I na okupiranom podruju?
Ako se radi o borbi.
I za to vrijeme vojni zapovjednik je glavni zapovjednik: ni
civilne vlasti nita ne mogu bez njegova odobrenja?
Nije bilo tako. To sam predlagao Hitleru. Da se sve
podredi vojnoj komandi.
Pa i bilo je sve podreeno!
Ne.

Primjer: vii voa policije je bio podreen.

Nije istina!
"
Meyszner, SS general, to u svojoj izjavi tvrdi. Ovdje imamo
shemu svih podreenosti. Oito: i vojna uprava je podreena
vojnom zapovjedniku.
To se moe rei samo u sluaju voenja zajednikih
operacija.
U zajednikim operacijama Meyszner je podreen Baderu,
a Bader optuenom Lhru. Upravo otud vaa odgovornost za
zloine ucpolicije i vojske.
Samo ako bih neto, to je zloin, ja naredio.
Ali akcije je nareivao vama podreeni organ, a vi ste znali
da su te akcije ratni zloin, da je taj zloin pretvoren u sistem. To
je injeno s vaim znanjem.
58

 To to gospodin predsjednik zove sistemom, to su

koja su dobivali izvrioci bez moga znanja: Meyszner
od rajhsfxrera SS Himmlera, a Bader od generalnog kvartirmajstora.
Da je bilo mogunosti pa da mu sud tada pokae zapovijed
koju je on osobno potpisao u prosincu 1943.. (ovoga puta u
funkciji zamjenika feldmarala Weichsa) svako selo iz kojeg je
pruen otpor treba spaliti i za odmazde koje treba u svakom
sluaju vriti, odgovaraju komandantu divizija... tko zna ta
bi tada izmislio!
Jesu li to zloini?
. . Zloini!
Ne vidi li optueni da je upravo u tome razlika izmeu
njemake i drugih operativnih armija: njemaka vojska je voenje
operacija pretvorila u zloin. Operativni zadaci su izmijeani sa
zloinom. Odravanje sigurnosti za vas je strijeljanje talaca,
deportiranje stanovnitva, genocid, koncentracioni logori, strijeljanje zarobljenika...
To je jasno. U ovom ratu je bilo mnogo toga to nisam
odobravao. To se ne moe promijeniti. Ne moemo okrenuti
oruje protiv vlastitih starjeina.
Nije li va zakljuak: u cilju dobivanja rata opravdan je i
zloin?
Ne. Samo kaem: zloin, nareen od meni nadreenog
foruma morao bih snagom spreavati.
A to ne biste smjeli?
?
Ne za vrijeme rata.
Morali biste zloin provesti?
Osobno, posluh moete odbiti. Ali druge ne mogu silom
spreavati da izvravaju nareenja, iako ine zloin.
Jeste li odbili da izvravate zloine?
Takva nareenja ja nisam ni dobivao lae uporno
ovjek za kojeg se kae daje u samom vrhu generalske elite Treeg
Rajha. Sud toga trena, ini se, nema potrebe da mu odmah
pokae njemu, preko Keitela, upueno nareenje Adolfa Hitlera
od 16. prosinca.
nareenja

59

Ova borba nema nita zajednikog s vitetvom i odredbama

enevske konvencije.
Ako ova borba protiv bandi, kako na Istoku tako i na
Balkanu, ne bude voena najbrutalnijim sredstvima, onda se u
dogledno vrijeme vie nee imati raspoloivih sredstava da se ovoj
kugi stane na put.
Stoga trupe imaju pravo i dunost da u ovoj borbi upotrebe
svako sredstvo bez ogranienja, takoer i protiv ena i djece, samo
ako to vodi uspjehu.
Obziri bilo kakve vrste su zloin prema njemakom narodu i
prema vojnicima na frontu koji moraju da podnose udarce bandi,
i zato ne treba imati nikakve obzire prema bandama ili njihovim
pomagaima.
Ovim naelima treba takoer da budu proete 'Upute za
borbu protiv bandi na Istoku'.
2) Nijedan Nijemac, angairan u borbi protiv bandi, ne smije
biti pozvan na disciplinsku ili sudsku odgovornost zbog svoga
strogoga dranja u borbi protiv bandi i njihovih pomagaa.
Komandanti trupa angairani u borbi protiv bandi odgovorni su:
da svi oficiri podreenih im jedinica budu na najuvjerljiviji
nain poueni u smislu ovog nareenja,
da njihovi savjetnici odmah prime na znanje da ne moe
biti potvrena nijedna presuda suprotna ovom nareenju.
Lhrovo lice poprima izraz zgraanja; hoe rei: bilo je
naprosto nemogue da u vojsci u kojoj je on bio elita vrhovna
komanda izda nareenje koje inzistira na zloinu. Dok tuilac
Ostri takvo ponaanje komentira dovoljno glasno da ga uje i
sud (Bogamu, to prelazi sve granice!) pa dr Gueti kretnjom
ruke upozorava majora na procesni red, Lohr gotovo ljutito
ponavlja:
Zaista, nepoznata su mi takva nareenja. Ali mogao bih
vam priati o tome kako sam u Beu titio neke idove iako sam
zbog toga mogao biti degradiran.
A dopustili ste strijeljanje talaca u Jugoslaviji?
Mogu samo ponoviti: to nije bio moj resor. Ako su to moji
60

pretpostavljeni nareivali, nisam mogao sprijeiti.

Bilo je ve 12.30. Predsjednik je tada prekinuo suenje
odmor do 12.55. Rije je tada zatraio tuilac i naredni sat
vremena Lohr je odgovarao na njegova pitanja.
Kvaternika ste poznavali potpukovnik Ostri je govorio
o Slavku Kvaterniku, austrougarskom oficiru, Pavelievom
vojskovoi, onome koji je 10. travnja, zatien njemakim
tenkovima, preko zagrebake radio-stanice proglasio Endehaziju.
Znao sam ga jo iz stare armije. Posjetio sam ga kad sam
bio u Zagrebu.
Jeste li sluili s njim u austrougarskoj vojsci?
Istovremeno, i u istoj jedinici.
Koja jedinica?
85. pjeadijski puk. Zatim u vojnoj akademiji.
Gdje je bio taj puk?
Slovaka. Tamo sam bio dvije godine. Zatim dvije godine
kod detairanog bataljona u Viegradu.
A u prvom ratu, na kojim ste bojitima ratovali?
Srpsko bojite, pa rusko, pa talijanski front...
Rekoste da Nijemci iz Rajha nisu znali postupati s drugim
narodima?
To je rekao Hitler.
Znai da Nijemci nisu na jugoslavenskim podrujima
zadovoljili?
To kod Hitlera nije reeno. Samo: da se nisu snalazili.
Da nisu bili efikasni?
Da.
Nisu poznavali teren i psihologiju naroda?
Da.
A vi, jer ste sluili u Slovakoj i Viegradu, vi ste to znali?
Ja sam i roen na Balkanu, u Rumunjskoj.
I znali ste postupati s tim narodom?
Da.
'0
Glaise Horstenaua ste takoer znali otprije?
Dok je jo bio kod najvieg rukovodstva, s njim sam
razgovarao.
61

 I on je Austrijanac?
Bio j^ ef vojne arhive u Beu.
Lohr nije rekao da je Glaise Horstenau, inae autor nekoliko
znaajnih povijesnih knjiga, bio u Schuschnigovoj vladi ministar
vojske, da je on ugovarao njemaku invaziju i da je, zatim, u
Seyss-Inquartovoj vladi (onoj koja je pripremala pripojenje
Austrije Njemakoj, za to se Glaise Horstenau godinama
zalagao) bio vicekancelar. Hitlerovom je odlukom 12. travnja
1941. godine postao Deutscher General in Agram.
Glaise Horstenau je bio kao pomo Pavelievoj vladi?
Da.
I on kao strunjak za balkanska pitanja?
Da.
to ste Kvaterniku predlagali?
Ne sjeam se.
Da ne uzima rezerviste bive jugoslavenske vojske nego
samo novomobilizirane?
Ne sjeam se.
Ima to u vaoj izjavi.
Ne sjeam se.
Sjeate li se da ste izjavili da je uz Pavelia bio samo tanak
sloj pristaa?
Da.
Zbog toga ste i predlagali Hitleru da ukloni Pavelia ili bar
da ga primora da se u vlasti osloni na iru bazu?
Da.
Moete li biti precizniji?
Mislio sam na masovne partije, na bive socijaldemokrate
u gradovima i selima, pa na Maekovu stranku.
Mislili ste da Maek ima narod uza se?
Tako mi je reeno.
Tko se to onda tako snano borio protiv vas, protiv
okupatora?
Dio seljaka i proleteri.
A tanak sloj ostaje uz Pavelia?
Vlada nije bila jedinstvena. Kvaternik je, na primjer, imao
62

drugaije nazore od Pavelia. Ni ostali ministri se nisu slagali.

Sauvana je dokumentacija sudu u veljai 1947. nedostupna
o Lhrovim prijedlozima Hitleru da smijeni Pavelia. Lohr je
tvrdio da politika situacija Hrvatske pokazuje kao najvanije to
to je Hrvatska nesposobna da zasad sama sobom upravlja.
Pisao je u nekoliko navrata Hitleru: Vlada i uprava, zbog ravog
gazdovanja i ustakog kursa, ne samo da su izgubile pristalice
medu pravoslavcima i muslimanima, ve i kod svog hrvatskog
stanovnitva...
Na procesu Lohr je rekao da je Hitleru predlagao
jedinstvenost komande i uprave na Jugoistoku. Predlaui izmjene
u NDH, pie: Cilj je reforma: 1) Vlada kojom e se upravljati iz
Njemake, koja e znati da razumnim mjerama uspostavi
povjerenje, mir i r e d . . . Poslije ukidanja ustakog reima, koji je
omraen kod svih narodnih slojeva, a naroito kod seljaka,
predstoji obrazovanje vlade strunjaka... Kao refren, u svakom
poglavlju izvjetaja, jadikovka: Suvie velika zaraza komunizmom!
Eto, tako je Lohr mislio o nezavisnoj Hrvatskoj. A o
kvislinkoj, Nedievoj Srbiji?
Nedi mije priao da je jedan dio seljaka umoran od rata i
htjeli su samo da mirno rade dok mi ne odemo.
Srpski je narod bio siguran da ete otii?
Da.
Kakvu silu je predstavljao Draa Mihailovi?
S njim su bili situiraniji seljaci, neto graanstva i neki
intelektualci.
Mislite da je situacija u Srbiji bila mirnija nego u
Hrvatskoj?
Da.
Zato onda onako okrutne odmazde: 1 naprema 100?
Uvijek je bilo atentata.
Znai: bilo je otpora okupatoru?
Ne bih htio rei da je ovdje bio potpuni mir, ali nije bilo
razloga za vee vojne operacije.
63

 A postojao je razlog za krvave odmazde, za unitavanje

sela, za paljenje kua, za pljaku?
Ne bih htio tvrditi da li je bilo potrebno da se izvre takva
kanjavanja. Ali stalno je bilo atentata.
I zato je trebalo vriti odmazde?
Tako je bilo odlueno.
Tko je odluio?
Fhrer.
Preko koga?
Najprije preko 12. armije, zatim preko OKH.
Za tren se u razgovor umijeao i predsjednik:
Kako ste obavijeteni o tim odmazdama?
Kad sam prvi put obilazio Beograd, priali su mi o
situaciji.
,
Tuilac nastavlja:
:
Samo priali?
Da.
I nikakvih drugih obavjetenja?
Mene nitko o tome nije obavjetavao.
Kakva je to vojna organizacija koja se zasniva na reklakazala?
Upravo stoga sam i predlagao Hitleru da vlast na
Jugoistoku koncentrira u jednoj ruci.
Kad je Weichs postao zapovjednik Jugoistoka, kad su
ustanovljene grupe armija E i F, da li je Weichs imao civilnu
upravu?
Ne direktno. Imao je pod sobom vojnog zapovjednika
Srbije generala Felbera. Tada je uinjeno ono to sam ranije
predlagao Hitleru.
Kad ste bili u Zagrebu, Paveliev ministar vojske Begi vas
je molio da se za Endeha ivene namirnice dobavljaju iz
Njemake?
Da.
Vi ste, znai, na svom putovanju raspravljali sva vojna,
politika i privredna pitanja.
64

 To je bilo jedino privredno pitanje, inae samo vojna i

politika.
S ispitivanjem je tada nastavio dr Gueti:
Kad ste postali komandant Jugoistoka, koliko ste
talijanskih divizija dobili pod komandu?
24.
Kada ste preuzeli tu dunost, je li bilo govora o ienju
Balkana od ustanika?
Da, u jesen 1942.
Da osigurate zalee u sluaju invazije?
Da.
S kim ste o tome govorili?
Bio sam pozvan kod Hitlera. Tada mi je to naredio. Zatim
sam razgovarao s generalom Roattom. Mario Roatta je bio
komandant 2. talijanske armije sa tabom u Suaku.
Paveli je bio s vama kod Hitlera?
Ne prvi put. Drugi put sam iao s Paveliem.
Tada je dogovoren plan o ienju Balkana?
Da.
Vi ste to trebali ostvariti?
Trebalo je da jo jednom otputujem u Rim i da se s
Talijanima dogovorim za njihovo uee.
As Roattom ste jo prije razgovarali u Zagrebu?
U prosincu 1942.
Poetkom sijenja 1943. ste u Rimu. Na konferenciji je i
Mussollini?
To nije bila konferencija. Samo sam o tome razgovarao s
Mussollinijem.
As kim ste konferirali?
Cavaliere (Ugo, maral, ef glavnog generaltaba), Ambrosio (Vittorio, general, Cavallerov prethodnik), Roatta (Mario),
Pirzio Birolli (guverner okupirane Crne Gore).
Tada je donesen konani plan ienja?
Da.
Tko je izradio operativni plan?
65

 OKW Oberkommando der Wehrmachte, to jest

Vrhovna komanda njemakih oruanih snaga. A kad je
dogovoreno koji sektor preuzimaju Talijani, a koji ja, tada sam ja
izradio njemaki dio operativnog plana. Predloio sam ga Hitleru
i Hitler je odobrio. To je ilo dalje generalu Liitersu (Rudolf,
general-major, zapovjednik njemakih trupa u Hrvatskoj od
studenog 1942) kao nae nareenje.
Lters neposredno rukovodi operacijama?
Da, po mom operativnom nareenju.
A plan je proveden po Ltersovom nareenju, ono to mi
nazivamo etvrtom i petom ofenzivom?
Da. Po naemu: Weiss I i II, do Neretve. Izmeu Neretve
i Crne Gore Talijani su imali izvesti Weiss III, ali do toga nije
dolo. Dolo je do operacije Schwarz.
U Weiss I koje njemake snage sudjeluju?
369. divizija, 7. SS i 717. divizija, dijelovi 187. divizije,
etiri-pet domobranskih bataljona.
To je sve?
I tri talijanske divizije.
Potom tee razgovor o planu zimskih operacija protiv NOV.
Adolf Hitler je posljednjih mjeseci 1942. godine u nekoliko
navrata inzistirao na velikim ofenzivnim operacijama protiv
Titovih snaga u Jugoslaviji. Sam je mislio da bi ofenzivu trebalo
izvesti poetkom 1943. godine. Prvi, naelni dogovori o ofenzivi
utanaeni su kod Hitlera u Vinici, kad su ga posjetili Alexander
Lohr i Ante Paveli. U to vrijeme, u studenom 1942, Talijani nita
nisu znali o Hitlerovim namjerama, ali su pokazali sklonost da ih
prihvate jer su od Nijemaca oekivali glavnu pomo u slamanju
narodnooslobodilakog pokreta. Komandant 2. talijanske armije
u Jugoslaviji, general Roatta, ocjenjivao je da na naem podruju
ustanici mogu da rade to hoe ili gotovo tako. Smatrao je da
talijanske snage nisu dovoljne da dre u pokornosti okupirano
podruje. Ni Hitler nije vjerovao da su Talijani sposobni drati u
pokornosti okupirano podruje. Nije u njih imao povjerenja, ni
vjere u njihovu vojniku sposobnost, ali je znao da ne moe bez
njih planirati ofenzivu na jugoslavenskom ratitu. I kad se
66

definitivno odluio za ofenzivu, pozvao je, dakako, uz svoje ljude i

Talijane. Taj sastanak je odran 18. i 19. prosinca u
Hitlerovom glavnom stanu u Gerlickoj umi kod Rastenburga, u
istonoj Pruskoj. Bili su prisutni ministri vanjskih poslova,
Ribbentrop i Ciano, i naelnici tabova vrhovnih komandi Keitel i
Ambrosio. Sad znamo da je u tim razgovorima Hitler izjavio da
postoji mogunost engleskog iskrcavanja u Jugoslaviji, i da se
po svaku cijenu mora izbjei mogunost da prilikom
eventualnog iskrcavanja u Dalmaciji plane u zaleu, na Balkanu,
ustanak i da u njemu izgore sve veze s pozadinom, jer bi u tom
sluaju Balkan bio izgubljen za Osovinu. U nekoliko navrata
Hitler je naglaavao da s bandama treba obraunati najbrutalnijim sredstvima. Svjedoci su kasnije pisali da je na sastanku u
Gerlickoj umi 18. prosinca Fhrer izjavio da srpski zavjerenici
moraju biti uniteni i da se pri tome ne smiju koristiti nikakve
blage metode, odnosno da svako selo u kome bi se pronali
partizani mora biti spaljeno do temelja. ef Hitlerovog taba
feldmaral Keitel izjavio je talijanskoj gospodi da se hrvatski
teritorij mora oistiti zajednikim njemakim i talijanskim
trupama, i to jo u toku zime zbog jakog engleskog utjecaja na
tom podruju. Ribbentrop je tada, u razgovorima s grofom
Cianom, i kasnije, u razgovoru s talijanskim ambasadorom u
Berlinu Alfierijem, ustvrdio da bande moraju biti unitene, i to
redom: mukarci, ene i djeca.
Dogovore utvrene u Gerlickoj umi u konkretne planove je
pretakao general Alexander Lohr, ovjek s mnogo znanja o
Balkanu, posebno o Bosni, gdje je uoi balkanskih ratova bio na
slubi kao mladi oficir crno-ute monarhije, pod majinim
utjecajem sklon pravoslavlju, jedan od onih Austrijanaca koji su
prije nego to e upoznati Hitlera razbuktavali aveti antisrbizma,
u sebi i drugima, uzimaju u obzir Hitlerove stavove (ne smije se
rizikovati i nai se s jednim neprijateljem s lica, a s drugim s lea,
pa stoga treba uspostaviti apsolutni mir na Balkanu).
Alexander Lohr je tim operacijama dao naziv Bijelo
(Weiss), Kad je Lhru povjerena dunost pripremanja zimskih
antipartizanskih operacija, Hitler mu je ujedno dao i ovlatenje
67

najvieg teritorijalnog komandanta na Jugoistoku Evrope

Direktiva broj 47 za nadlenost komandiranja i obranu podruja
Jugoistoka. Naznaujui mogunost (situacija omoguava) da
u dogledno vrijeme snage antifaistike koalicije izvre napad
na Kretu, na njemake i talijanske baze u Egejskom moru i na
Balkanski poluotok, Hitler je nareivao:
Fhrern Treeg Rajha neposredno potinjeni komandant
Jugoistoka je duan da (1) pripremi obranu grkih otoka; (2)
osigura konano smirivanje pozadine, unitenje ustanika i svih
vrsta bandi u suradnji s 2. talijanskom armijom; (3) pripremi
sve mjere potrebne u sluaju neprijateljskog napada na Balkan.
Lohr kao vrhovni predstavnik Wehrmachta na Jugoistoku, neposredno potinjen Fhrern, preuzima i izvrnu vlast, u
oblastima koje su okupirale njemake jedinice. Uz ovlatenja
teritorijalnog zapovjednika nad sva tri vida oruanih snaga,
generalpukovniku Lhru su potinjene i sve jedinice u dijelovima
Hrvatske, Srbije i Grke pod njemakom okupacijom, ukljuujui
i grke otoke. Na okupiranim podrujima Lohr provodi izvrnu
vlast preko potinjenih komandi.
Po Hitlerovoj direktivi: u ratu protiv ustanika i svih vrsta
bandi, sve jedinice potinjene Lhru bile su ovlatene i dune da
u toj borbi, bez ogranienja, ne izdvajajui ene ni djecu, upotrebe
svako sredstvo samo ako ono pridonosi uspjehu. Neovisno o
veliini mogueg zloina u borbi protiv bandi i njihovih
pristalica, nijedan njemaki vojnik ne smije biti pozvan na
disciplinsku ili vojnosudsku odgovornost.
Nijemci su tada, pod komandom generala Rudolfa Ltersa, u
Bosni i Hrvatskoj imali est divizija (714, 717, 718, 369.
legionarska, vraja. 187. rezervna i 7. SS), nekoliko samostalnih
Jaudesschutzen bataljona, bataljon 202. tenkovskog puka, tenkovsku etu za specijalnu upravu, 521. puk za vezu, tab 499. korpusnog bataljona za vezu s motoriziranom etom i 672. radio-telegrafsku etu. Pjeadijske divizije 714, 717. i 718. imale su
17221 vojnika, podoficira i oficira. U 187. diviziji bilo ih je 10430,
a u 369. legionarskoj 9988. Najbrojnija je bila 7. SS brdska divizija. Formacijski, trebalo je da ima oko 30 000 ljudi; poetkom
68

studenoga, prije nego to je ta divizija odreena za uee u

operacijama Bijelo, imala je 21 851 vojnika, podoficira i oficira.
Landesschtzen (zatitni) bataljoni imali su po 500 vojnika, a
bataljon 202. tenkovskog puka 750. Svega skupa, sudei po
zahtjevima za dnevno sljedovanje, Lters je pod komandom imao
75 000 ljudi. Izravno e u operacijama uzeti uee 65 800
njemakih vojnika, podoficira i oficira. Osim tih snaga, Nijemci su
na podruju Jugoslavije poetkom 1943. godine drali 406. i 438.
diviziju, te est samostalnih pukova i odreda. U studenom 1942. u
sjevernoj su Africi imali samo 4. divizije. Talijani su na
jugoslavenskom ratitu drali 20 divizija, 2 brigade i 25
samostalnih pukova; Bugari: 5 divizija i 4 brigade. Maari: 2
divizije i 2 puka. Ukupno je u Jugoslaviji u sijenju 1943. bilo
580000 okupatorskih vojnika. Uz njih je bilo i oko 300000
kolaboracionista. Tito je tada na itavom jugoslavenskom ratitu
imao oko 150000 boraca svrstanih u dva korpusa, 9 divizija, 37
brigada i 34 partizanskih odreda.
Veliko Lhrovo savjetovanje o pripremama sveobuhvatne
operacije uoi leta u Rim, na dogovor s Talijanima, odrano je u
Beogradu 30. prosinca. Na savjetovanju su bili komandujui
general i komandant u Srbiji general Paul Bader, komandant
njemakih trupa u NDH general Rudolf Lters, njemaki
opunomoeni general u NDH Edmund von Glaise Horstenau,
naelnik Lhrovog taba general Herman Foertsch, komandant
187. divizije Josef Brauner von Haydringen i jo nekoliko oficira.
Lohr je, kao to se vidi iz pisma Glaise Horstenaua od 4. sijenja,
obrazlaui svoju direktivu za pojaane operacije protiv
partizana, utvrdio neophodnost rigoroznog postupka prema
stanovnitvu. Lohr je naredio da svako arite ustanka mora u
samom zaetku biti uniteno. Gdje god se pojave partizani,
odmah moraju biti likvidirani. Prilike na jugoslavenskom ratitu,
ocijenjeno je u Lhrovom tabu, primoravaju okupacione trupe
da ratne operacije vode s najveom opreznou. Borbu je
trebalo prilagoditi borbenim metodama naih neprijatelja. U
takvom ratu, kae Lohr, nema milosti: Ispravno je sve to je u
funkciji uveavanja borbene snage i izvravanja povjerenog nam
69

zadatka. Lohr je odredio da prvi udarac u predstojeim

operacijama treba uslijediti u drugoj polovici sijenja Bijelo I.
Dvije pjeadijske divizije 714. i 717, 369. legionarska, 7. SS
Prinz Eugen, dvije gorske brigade domobrana i dvije brigade
ustaa s linije Banja LukaPrijedorPetrinjaKarlovac napredovat e dolinama Vrbasa, Sane i Une u pravcu srednjeg toka
Neretve. Istone pravce e kod Travnika i na Ivan-Sedlu zatvoriti
718. divizija, a juno od Ivan-Sedla e se utvrditi Talijani s
etnicima. Za slamanje Titove drave predvieno je 150 aviona
u 14 eskadrila.
Osnovna operativna ideja u prvom dijelu operacije Bijelo
ila je za tim da okupatorsko-kvislinke snage (oko 100000
vojnika) opkole i u obruu unite jedinice NOVJ na prostoru
Karlovac, Ogulin, Gospi, Knin, Bosanski Petrovac, Sanski Most,
Glina. Brzim nastupanjem 7. SS divizije iz Karlovca i 717. iz
Sanskog Mosta, Lohr je oekivao da e slobodni teritorij Titove
drave biti presjeen ve drugog dana, kad bi se 7. SS i 717.
divizija elnim kolonama trebale sresti na jugozapadu Grmea,
kod Vrtoa. Za to vrijeme sve ostale snage, njemake i ustake,
talijanske i etnike, trebale su na slobodni teritorij nastupati
koncentrino, sabijajui nae divizije na to ui prostor, u obru
unitenja. U drugoj fazi operacija, Bijelo II, Lohr je zamislio
opkoljavanje i unitavanje snaga koje se izvuku iz prvog obrua.
U Bijelom II, oekivano je stezanje obrua izmeu Bosanskog
Petrovca, Bosanskog Grahova, Livna, Jajca i Kljua.
Na bazi Lhrovih instrukcija iznesenih na savjetovanju 30.
prosinca i zapovijedi za operaciju Weiss od 26. prosinca 1942.
godine (na alost, ta zapovijed za operaciju Bijelo generala
Lohra nije poznata naoj historiografiji) der Befehlshaber der
deutschen Truppen in Kroatien Rudolf Lters je 1. sijenja 1943.
godine uputio svim predvienim jedinicama nareenje za
koncentraciju snaga, a 12. sijenja je SS brdskoj diviziji Prinz
Eugen, 369, 714. i 717. diviziji naredio da, u suradnji sa 5.
talijanskim korpusom, moraju razbiti partizansku dravu na
prostoru KarlovacOgulinGospiKninPetrovac i istrebljivanjem bandi, kao i svih nepouzdanih elemenata, stvoriti osnove
70

za sigurnost i uredno upravljanje tim podrujem. Lters je istog

dana 12. sijenja, slijedei Hitlerovu naredbu od 16. prosinca,
pouen 30. prosinca od Lohra kako da je provodi u ivot,
potpisao zapovijed za voenje borbe na hrvatskom teritoriju, to
jest na podruju dravnog teritorija nezavisne Hrvatske:
1. Opa ratna situacija zahtijeva smirivanje hrvatskog
prostora. Proirenje sadanjeg arita nemira prema sjeveru moe
dovesti do opasnog ugroavanja glavne eljeznike linije, do
prekida dopreme za itav Balkan i Kretu, a time i do sloma
cjelovitog poloaja Osovine na Jugoistoku.
2. Zbog toga su potrebne brze i stroge mjere. One moraju biti
otre...
3. Stoga na hrvatskom prostoru vae ove upute:
a) Opravdana je svaka mjera potrebna za osiguranje trupa,
nuna za smirivanje. Na operacionom podruju otpadaju, ako to
situacija nalae, prava suvereniteta hrvatske drave. U interesu
stvarnog smirivanja, ovo posljednje upotrebiti samo u izuzetnim
sluajevima. Poeljna je dalekosena i osobno odgovorna suradnja
hrvatskih vojnih i civilnih ustanova.
b) Nitko ne smije biti pozvan na odgovornost zbog preotrog
postupanja...
4. Postupanje sa stanovnitvom:
Objesiti ili strijeljati svakog tko sudjeluje ili je sudjelovao u
borbi protiv okupacionih trupa ili hrvatske drave. U ove spadaju
i svi stranci u mjestima i svi zateeni na popritu borbe. Uhapsiti
sve sumnjive uesnike. Voe zadrati kod divizija kao zarobljenike
za razmjenu, a ostale sumnjive ostaviti za strijeljanje radi odmazde
(taoci)...
5. Razoriti naselja koja su teko pristupana, kao i druga
mjesta za koja je utvreno da su partizanska uporita... Na isti
nain postupiti i s naseljima iz kojih je pucano. Inae, unitavati
naselja samo ako to bude posebno nareeno od komandanta
divizije kao mjera odmazde...
Svakome mora biti jasno da se samo najotrijim mjerama
konano moe opet uspostaviti mir i red...
71

Takvu zapovijed Lters nije mogao izdati bez Lhrovih uputa.

A konano, Hitler je svojim nareenjem od 16. prosinca (Ova
borba nema nita zajednikog s vitetvom...) obavezao Lohra
da svi oficiri podreenih mu jedinica budu na najuvjerljiviji nain
poueni u smislu ovog nareenja.
Lohr na procesu o tom nareenju nije ispitivan; tuilac nije
imao dokument. A bilo bi krajnje zanimljivo vidjeti izraz lica
ovjeka koji s tolikom nevjerojatnom upornou porie ak i da je
znao za odmazde, a kamoli da je nareivao zloine, u trenutku
kad bi mu bio pokazan dokument o tome!
to se tie Lhrovog neposrednog uea u stvaranju
programa sistematskog zloina na podrujima kojim e prolaziti
njemake jedinice odreene za sudjelovanje u pothvatu Bijelo
(Unternehmen Weiss), o tom najizravnije svjedoi prepiska Lohr
Glaise v. Horstenau. General Glaise je Lhru pisao iz Zagreba
4. sijenja. Vidjeli su se nekoliko dana ranije, na konferenciji u
Beogradu, ali Glaise nije na toj konferenciji rekao sve to je rei
trebalo (nisam elio produavati savjetovanje), a sada mu kae
sve to je rei trebalo (pie Lhru kako mu naknadno, padaju na
pamet i neke dobre misli. Pisao je zbog planiranog zloina nad
civilnim stanovnitvom Titove drave; on kae: zbog planova
istrebljenja, to znai da su ti pojmovi upotrebljeni ili u
Lhrovom nareenju od 26. prosinca ili u Lhrovom izlaganju na
beogradskoj konferenciji uoi nove, 1943. godine. Ne brine Glaise,
kako bi se moglo pomisliti, iz humanih razloga, nego ga brinu
posljedice: moe biti vie izgubljeno nego dobiveno. U situaciji u
kakvoj se nalazi Endehazija, odnosno okupator u Hrvatskoj i
Bosni, humanizam naprosto nije dozvoljen, pisao je Glaise,
utoliko prije to i partizani, kad im njemaki vojnici padnu u
zarobljenitvo, ne postupaju s njima milostivo. Ali sumnjajui u
uspjeh totalnog ienja, dakle u uspjeh mira groblja (Lhrov
pojam), Glaise podsjea pretpostavljenog: U ljeto smo podruje
Kozare oistili, tako rei, sve do posljednjeg mukarca, ak do
posljednje ene i posljednjeg djeteta, a danas tamo opet sve vrvi od
sumnjivih osoba, i vie od toga.
Lohr je Glaiseu odgovorio 11. sijenja: doi e, kae, u Zagreb
72

uoi pothvata Weiss I, 18. sijenja, i tad e, uz zadravanje kod

vodeih mjesta i jedinica, problem istrebljenja detaljnije
razmotriti. to se tie operacije Bijelo: Bez sree, nee ii. O
odmazdi i taocima: Osiguranje potrebnog broja talaca u okviru
operacije krajnja je nuda. Zamolio je Glaisea da to prigodice
spomene Liitersu ili njegovom tabu, a inae e i sam to unijeti
u jednu od instrukcija.
Lohr se u inspekciji trupa i komandi u nezavisnoj Hrvatskoj
zadrao od 18. do 23. sijenja. To nije bio protokolarni posjet,
nego posjet glavnog komandanta jedinicama od kojih se oekivalo
da e stvoriti mir, pa makar to bio mir groblja to je Lohr
uvee 18. sijenja izjavio poslaniku Kascheu, a ovaj unio u svoj
slubeni dnevnik.
O tome koliko je Lohr izravno sudjelovao u konstruiranju
sistema zloina i da li je on naredio da se zloin sistematski
provodi na novookupiranim podrujima, da li je upravo on
stvarao, kako to Glaise ree, planove istrebljenja, 5. i 6. veljae
1947. godine na glavnoj raspravi u procesu optuenom Lhru nije
bilo govora. inilo se da bi moglo biti dovoljno ve i to da Lohr
prizna da je znao za zloine potinjenih jedinica. Mnogo vie je
govoreno o toku zimskih operacija, o bitki na Neretvi, to jest o 4.
okupatorsko-kvislinkoj ofenzivi. Lohr je i prije toga, u istrazi, i
na procesu, u glavnoj raspravi, ustvrdio da zimske operacije nisu
uspjele onako kako smo eljeli: partizani su kliznuli; sve njihovo
ljudstvo, zajedno s ranjenicima spasilo se odlazei preko Neretve.
Odmah potom prelo se na ispitivanje o narednoj
okupatorsko-kvislinkoj ofenzivi, o najteoj operaciji voenoj
protiv partizana u Jugoslaviji, o bitki na Sutjesci. Ta operacija je u
Lhrovom tabu dobila naziv Crno (Schwarz) i po prvim
planovima bila je usmjerena protiv etnika, u uvjerenju da e
partizanska glavnina biti tuena ve na Neretvi. No, kad je
Udarna grupa divizija Vrhovnog taba prela Neretvu, u istonoj
Hercegovini silovito razbila Mihailovieve etnike, pa zatim prela
i Drinu, s nakanom da preko Sandaka, ili ako to situacija
bude zahtijevala preko Albanije izbije u Srbiju i presijee
kljune komunikacije prema Grkoj u dolini Morave, svi planovi
73

protiv etnika su ponovo odgoeni i operacija Crno e biti

voena uglavnom iskljuivo protiv partizana.
Zna se da je, po Lhrovom nareenju, u operaciji Schwarz
sudjelovalo oko 110000 njemako-talijanskih i bugarskoendehakih vojnika, a jo ih je etrdesetak tisua na osiguranju
zalea trupama na sutjekim frontovima. Lohr je na suenju o
tome opirno govorio. Govorio je i o etnicima: o prvotnom planu
da ih se razorua, a zatim o odustajanju od neprijateljstva protiv
njih.
Jedinice Udarne grupe Vrhovnog taba etiri divizije i etiri
samostalne brigade, 14 626 boraca bile su iscrpljene
neprestanim borbama voenim od 20. sijenja. S operativnim
jedinicama kretala se i Centralna bolnica sa 4500 ranjenika i
bolesnika. Tifus je mahnitao. U razdoblju izmeu operacije
Weiss i operacije Schwarz - od sredine oujka do 15. svibnja
poginulo je vie od 2000 boraca, a od tifusa ih je umrlo vie od
4000. Na poloaj u Crnoj Gori i Sandaku pisao je vrhovni
komandant Tito nimalo nije bio zavidan. Neprijatelj je izvrio
pripreme za ofenzivu dok su bile u toku nae borbe s
etnicima...
Uoi ove, kao i uoi prethodne, sijeanjske ofenzive, Lohr je
avionom iz Soluna letio u Zagreb na konferenciju s Ltersom,
Glaise Horstenauom i talijanskim generalima. Ltersu je naredio
to pie sam Lters 20. lipnja 1943. da koncentrinim
napadom uniti neprijateljske snage koje se nalaze u crnogorskohercegovakom prostoru. Prema Lhrovim uputama Lters je
naredio da etnike treba razoruati i s njima postupati kao s
ratnim zarobljenicima, a partizane ukoliko nisu u borbi
uniteni, smatrati sunjima, a ne ratnim zarobljenicima.
Bili ste u maksimalnoj mjeri zainteresirani za uspjeh te
akcije. To je tada jedina velika akcija na Balkanu. Vi preko
Ltersa rukovodite operacijom?
Dobivao sam dnevne telegrame o situaciji. Da sm
sudjelujem, nije bilo potrebno. Lters je rukovodio taktikom
izvedbom. Po njegovim izvjetajima mogli smo u karte unositi
74

situaciju. Morao sam intervenirati samo jednom: kad su se

partizani probili preko Pive.
Kada se partizani probijaju preko Pive, uz Vuevo, odakle e
se spustiti u dolinu Sutjeske i, razbijajui obrue na Zelengori, izii
iz okruenja preko komunikacije FoaKalinovik, Lohr je
osobno iziao na bojite: Hitler ga je uinio odgovornim za ishod
bitke. A prije toga je gotovo svakodnevno intervenirao, ak i za
sitnice. Najznaajnija intervencija komandanta Jugoistoka je
uslijedila na poetku ofenzive kad ga je krajnje zabrinuo uspjean
pohod nekih partizanskih jedinica preko Bioa, desetak kilometara istono od Podgorice. Ima o tome podatak u Ltersovom
izvjetaju od 20. lipnja 1943:
U toku operacije, po nareenju komandanta Jugoistoka,
upuena je prema Nikiu, i pored slabljenja ostalog napadnog
fronta, jedna jaka borbena grupa iz SS divizije 'Prinz Eugen' da bi
sprijeila izvlaenje neprijateljskih snaga prema jugu.
A o tome koliko se Lohr neposredno uplitao u borbena
rjeenja govore i izvjetaji nekih komandanata divizija; u
izvjetaju 369. divizije od 15 lipnja ima, na primjer, podatak: Na
dan 9. 6. u 11 sati naelnik taba je naelniku operativnog odjeljenja divizije saopio da komandant Jugoistoka ne doputa cijepanje snaga radi napada na neprijateljske dijelove koji su se probili, ve eli to skorije ponovno zatvaranje obrua...
Lohr dobro zna kakvi su sve zloini poinjeni za vrijeme bitke
na Sutjesci. Otud elja da svu odgovornost prebaci na jednog od
svojih potinjenih komandanata, u ovom sluaju na Ltersa. Sudu
je to jasno, ali teko je bez dokumenata lisca savladati. Dr Gueti
najprije pokuava dokazati Lhrovu odgovornost za zloine
poinjene u zimskim operacijama:
Kad je za sve odgovarao Lters, zato ste u vrijeme
operacije Bijelo odlazili u Karlovac i u Livno?
Bio sam tri dana tamo. Letio sam avionom. Zanimalo me
kako akcija napreduje. Osim toga, elio sam upoznati nae
generale i dati im karakteristike. Htio sam znati kako pojedina
gospoda izvravaju svoje zadatke. S najvanijim komandantima, i
s Ltersom, govorio sam po nekoliko sati.
75

 U Zagrebu ste izvrili smotru 7. SS divizije?

Ne. Samo sam razgovarao s komandantom divizije
generalom Arthurom Phlebsom. Tada sam ga upoznao.
Jeste li obili i 369. diviziju?
Odmah poslije razgovora s Phlebsom. Komandanta sam
posjetio kod Petrinje. Iz njegovog taba kolima sam se odvezao na
poloaje jednog bataljona. To je bio prvi dan operacije i ja sam
elio imati jasnu sliku.
Kasnije?
Za vrijeme Weiss II iz Soluna sam velikim avionom
doao u Sarajevo, a onda jednim malim avionom otiao na
poloaje 369. divizije kod Gornjeg Vakufa. Vrativi se u Sarajevo,
obiao sam Ivan-sedlo i Konjic.
I Livno?
Iz Vakufa sam iao u Livno, pa u Sarajevo. '
Ne izgleda li, kad sve ovo znamo, da ste vi bili vie od
tvorca operacionoga plana: da ste neposredno preko Ltersa i
rukovodili operacijama?
Ta dva dana! to je to!
Komandant, rukovodilac jedne operacije, ne rukovodi
operacijom sjedei samo kod jedne divizije.
Da. Mora biti tamo gdje e svakodnevno dobivati sve
izvjetaje.
Jeste li dobivali svakodnevne izvjetaje?
Krae telegrame.
Jeste li intervenirali kad je to ustrebalo, na primjer, kad se
partizani probijaju kod Mratinja preko Pive?
U onom sluaju da. To je bilo mijenjanje operativnog
plana.
Operacija Weiss i Schwarz, jesu li samo vojne akcije ili
i teroristike?
Samo vojnike. Zadatak je zarobljavanje partizanskih
jedinica.
Predsjednik se krto osmjehnuo, i zagonetno. Netko e kasnije
rei: kao daje elio optuenog ostaviti u snu o samom sebi, lien u
76

onaj mah potrebe da mu objanjava, kad se ve sam ne sjea,

njegovo, optuenikovo, vlastito djelovanje.
Ali kae samo: dobro. Tada je ve kazaljka na satu
pokazivala da je minula i druga popodnevna ura. Dr Gueti je
naglo prekinuo pretres i zakazao nastavak za sutradan u 8 sati.
To je za Lohra bio krajnje naporan dan. Od trenutka kad je,
16. svibnja 1945. godine, doveden u tab generala Nada, gdje je
definitivno razoruan, tako muno se nije osjeao. Svom braniocu
je rekao:
Smeta me ovaj svijet. Gledaju me kao da sam zloinac.
Branilac (po slubenoj dunosti) pokuao mu je sugerirati
drugaiju obranu. Jer, rekao je, gotovo je smijeno: krivi su vii od
njega, oni u Berlinu, i njegovi potinjeni, oni na terenu; ako je pak
tab Jugoistoka kriv kriv je za razdoblje kad Lohr nije tamo.
Samo Lohr nije kriv!
Dio odgovornosti morate preuzeti! Ima previe dokaza...
Za sve ovo sam saznao tek iz optunice ostao je uporan
stari general. Objanjavao je: Mene se moe ubiti, poivio sam,
hvala bogu, dosta. Ali ne mogu priznati ono to nije moja krivica.
Tako dosljedan u poricanju odgovornosti ostao je i drugog
dana procesa, u etvrtak, 6. veljae 1947. godine. Bio je neispavan,
s modrim podonjacima, uoljivim i ispod cvikera, iscrpljen, ali:
uporan.
Rasprava je poela u 8 sati i 15 minuta.
Od osmorice optuenih u sudnici je samo Lohr.
Prvi je govorio predsjednik vijea dr Gueti: o operativnim
planovima operacija Bijelo i Crno, o zarobljenicima, o tome
da li se s njima postupalo kao s pobunjenicima ili kao s
pripadnicima regularne vojske. Lohr naglo reagira:
Na to nisam odgovorio...
Izvolite!
Bilo je nareeno od OKW da treba uhvatiti to vie
zarobljenika. To je kazano i na sjednici u Zagrebu, kad smo s
Ltersom diskutirali o prvom dijelu operacija. Raunalo se na
60 000 zarobljenika, to etnika, to partizana. Bio je pripremljen i
logor, u tajerskoj.
77

 Taj logor, ili logori, je li to bilo za zarobljenike ili za

internirce?
Za ratne zarobljenike. Pavelieva drava je imala preko
sebe internirce.
Prema tome: njemaka vojna sila partizane smatra
regularnom vojskom i tako s njima postupa?
Bila je izdana direktiva da se s partizanima postupa kao s
regularnom vojskom, iako je nama bilo poznato da jo tada
partizani nisu bili priznati od vaih saveznika. Lohr je daleko
od istine kad kae da su jedinice njemu podreene imale direktivu
da s partizanima postupaju kao s regularnom armijom. Svim
jedinicama je strogo nareeno: Strijeljati, poslije sasluanja,
onoga tko otvoreno sudjeluje u borbi protiv njemake vojske i kao
takav bude zarobljen. A onda kad Lohr izie na bojite, gdje se
odluivao ishod operacije Crno, trupama korpusa Kroatien e
biti nareeno: Nijedan ovjek sposoban za vojnu slubu ne smije
iv izii iz obrua. Lhru je bilo jasno da jugoslavenske vlasti
nemaju te dokumente.
Jesu li partizani ispunjavali sve uvjete da bi, po odredbama
Hake konvencije, bili smatrani regularnom armijom? pitajui
0 tome dr Gueti je vjerojatno imao na umu odredbe lana 1.
etvrtog pravilnika II hake konvencije. Tim propisom je 1907.
godine u Hagu odreen pojam borca u ratu: Ratni obiaji, prava
1 obaveze ne primjenjuju se samo na vojnike regularne armije ve i
n dobrovoljaku miliciju ili narodnu vojsku, na sve dobrovoljake odrede koji ispunjavaju ove uvjete:
1. da imaju jedinstvenog rukovodioca koji odgovara za sve
potinjene;
2. da imaju odreen znak za razlikovanje i taj znak mora biti
raspoznatljiv;
3. da javno nose oruje;
4. da se u svojim operacijama pridravaju ratnih zakona i
obiaja.
Te su odredbe od 47 drava, meu kojima su i Njemaka i
Jugoslavija, potvrene u enevi 1929. godine.
78

Lohr je poricao injenicu da su partizani ispunjavali propise

Hake konvencije:
Bili su, gotovo bez izuzetaka, u civilu, i nisu imali
zajedniku oznaku. Ali iz toga nismo izvodili zakljuke.
Civilna odijela Haka konvencija doputa. Samo mora
postojati vidljiva zajednika oznaka. Partizani su, svi od reda,
nosili petokraku.
Ne kod manjih akcija.
Ta nastupale su itave divizije, itavi korpusi, i svi imaju na
kapama petokraku. Imaju jedno, zajedniko, vodstvo. Imaju
regularne vojne formacije.
Znam. Kaem: nismo iz toga pravili pitanje. Postupali smo
s njima kao s regularnom vojskom.
Znai, tako ste postupali u operacijama koje mi nazivamo
etvrta i Peta ofenziva?
Takvo je bilo nareenje. Moda se neki ljudi nisu drali
toga nareenja.
Doputate iznimke?
Naravno. Na primjer: neki seljak ore, dolazi njemaka
izvidnica, seljak iz grma vadi puku i puca... S njim se nije
postupalo kao sa zarobljenikom, nego kao sa Lohr kae:
Freischrler, a prevodilac: s franc-tireurom*.
Te dvije operacije traju od sijenja do sredine lipnja. Pet
mjeseci. U njima sudjeluje od 70000 do 120000 vaih vojnika.
Borba je voena protiv itavih divizija, a ne protiv nekoliko
seljaka koji oru, pa potajice vade puke...
Iza fronta su bile goleme linije veza. Tamo su se dogaali
takvi sluajevi.
A inae su vama potinjene jedinice postupale po
propisima?
Svakako. Nemam drugaijih podataka. Vidio sam u
optunici da su pojedine divizije krile nareenje. To je za mene
novost. To je suprotno mojim uputama.
.
* Slobodan strijelac, gerilac.

45

79

 Vama nije bilo poznato da su zarobljenici ubijani, da su

ranjenici redovno ubijani?
Radi razumijevanja, jo jednom podsjeamo na Hake konvencije. Konvencija o zakonima i obiajima rata na kopnu
odreuje ve citirana svojstva uesnika u ratu, utvruje zatitu
zarobljenika, a posebno bolesnika i ranjenika, zabranjuje ubijanje
i ranjavanje zarobljenog neprijatelja, zabranjuje prisiljavanje
neprijateljskih dravljana da uestvuju u operacijama protiv svoje
zemlje, zabranjuje bombardiranje nebranjenih gradova, zabranjuje svaku pljaku. Lohr je dobro znao te odredbe i znao je da mora
dokazivati kako ih je zastupao. Tvrdi:
Da sam saznao za neki takav sluaj, poveo bih sudsku
istragu.
Dobro, optueni. A da li vam je poznato da su vae
jedinice na terenu gdje su izvoene operacije sistematski unitavale
civilno stanovnitvo.
S civilima vojska nije imala nikakvog posla. Ako je bilo
potrebno jedan dio stanovnitva internirati, to su ureivali
komesari ustake vlasti: pri svakoj diviziji bio je jedan takav
komesar. Vojska protiv civila nije smjela istupati.
Ako bi se to ipak dogodilo, to bi bio zloin?
Da, zloin.
U redu. Vojska kojom ste komandovali, njemaka vojska,
poznata je po disciplini. uvena je pruska disciplina!
U ovom ratu nije bila kao prije a juer je rekao kako
ne bi mogao shvatiti da se ne izvravaju nareenja vie komande.
Ipak, nije bilo mogue da se vre ispadi i da se ne
izvravaju nareenja pretpostavljenih?
U osnovi, tako je. Ali sve nije mogue kontrolirati...
Ako jedan vama podreen komandant uini ispad, jedan
ispad, ili ako se u nekoliko mjeseci dogodi nekoliko ispada, onda
je taj komandant prekrio obiaje, pravila i zakone voenja rata.
Razumljivo je da vi kao vrhovni komandant ne moete za to
odgovarati. Ne morate za to ni saznati. Ali, ako se utvrdi da je
krenje pravila, obiaja i zakona voenja rata postalo sistem, daje
uobiajeno kod svih njemakih trupa, od ete do grupe armija,
80

redovno i na svim sektorima, to onda, uzevi u obzir ono to smo

prije rekli o vrstoj njemakoj disciplini, ne moemo drugaije
tumaiti nego kao sistem, kao neto to su pretpostavljeni traili.
Slaete li se, optueni Lohr?
Ne, gospodine predsjednie, ne slaem se. Ako pregledate
sva moja nareenja, neete nai nita to bi me moglo teretiti.
Trenutak kasnije, poslije razmiljanja:
Moete pitati i svjedoke!
Ali, ako bi se uzmimo: ako bi se nali dokumenti
vama potinjenih komandanata, Liitersa, Schmidthubera ili nekih
drugih generala koji su izdavali nareenja za pokolje, da li bi se i u
tom sluaju moglo pretpostaviti da su svi ti generali to inili
samovoljno, da su na svoju ruku ubijali civilno stanovnitvo?
Sedmu SS diviziju morate uzeti kao izuzetak. Lohr se
odmah zakaio za esesovce. Ime Liitersa je preuo. Ta
divizija od mene dobiva samo direktivne upute. U voenju
operacija bila je podreena Ltersu; u svemu drugom podreena
je direktno Himmleru.
No, dobro. Nego, da li vi kao visoki njemaki vojni
funkcionar moete vjerovati da bi general, vama potinjen, mogao
itavih pet mjeseci postupati suprotno vaim nareenjima? I to ne
jedna divizija, nego sve koje su u operacijama? Vi ste nareivali
ne rekoste li! da se sa zarobljenicima ima postupati po
odredbama Hake konvencije. Zar je onda mogue da ti vai,
vama potinjeni, generali neprekidno pet mjeseci kre vae
nareenje na svakom koraku?
Mogue je, ako je to od njih. traio Lters.
A kome je podreen Lters?
Meni.
Da li je Lters mogao izdati nareenje suprotno
direktivama svog glavnokomandujueg?
Naelno, ne. Imao se drati mojih zapovijedi. Dakako,
odreenu slobodu izlaganja imao je svaki general. Dodue, kad
sam izdao nareenje da treba to vie zarobljenika, to ve u sebi
ii a smisao da ih se ne smije ubijati.
81

 Govorite o odreenim slobodama generala u tumaenju i

prenoenju zapovijedi. U ovom sluaju, u sluaju Ltersa, moglo
se sa zarobljenicima postupati kao s frantirerima, iako ste vi
izriito traili da se sa zarobljenicima postupa po odredbama
Hake konvencije?
Mogao je postupati tako u pojedinim sluajevima. U
cijelosti ne.
U istrazi je rekao kako je bilo neophodno slijediti nareenja
vie komande. Njemaki generali su bili svojevrsni prijepisi
Hitlerovih direktiva: u nareenja su mogli unositi samo neznatne
inaice. To je lako uoiti ako usporedimo, na primjer, Hitlerovo
nareenje o prijeko potrebnoj brutalnosti od 16. prosinca 1942. s
nareenjima svih drugih koji su do komandanata bataljona
odreivali postupke u 4. i 5. ofenzivi.
Da je rije o pojedinim sluajevima, prebacili bismo to na
neodgovornost pojedinaca. Ali ako to mahom rade sve jedinice,
onda se moe zakljuiti da je to stav vie komande.
Kategoriki izjavljujem da s moje strane takvo nareenje
nikad nije izdano.
Lhrove ruke se diu k licu, a onda naglo padaju. Razmilja
nekoliko trenutaka. Jasno mu je: sad e sud poeti pokazivati
dokumente. Duboko je uzdahnuo:
Poslije operacija Weiss I i Weiss II pitao sam kako to da
je tako malo, da gotovo uope nema zarobljenika. Odgovoreno mi
je da su se svi partizani probili iz obrua.
Optueni, tko je bio komandant na Balkanu, tko je vodio
cjelokupnu operaciju?
Ja sam bio komandant, gospodine predsjednie. Ali, akciju
je vodio general Lters.
Predsjednik, gotovo odsutno:
Juer smo utvrdili da je Lters rukovodio trupama po
direktivama optuenog. Pri tom se predsjednikov pogled samo
letimino zadra na Lhru, okrznu ga, proeta niz guste redove
dvorane, upitno odmjeri tuioca. Ostavljao je dojam ovjeka
kojemu je sve to ispitivanje dosadno, a uistinu on se sav udubio u
nj, gotovo da je uivao. Postavljao je stupicu po stupicu starom
82

generalu, i premda je Lohr, vie tvrdoglavo, nego vjeto,

izbjegavao zamke, kapetan dr Gueti je imao ve potvrenu sliku
zloina. Neto je, za druge nerazgovjetno, rekao sekretaru vijea,
kapetanu Todoru Popadiu i Popadi mu doda ovei fascikl.
Predsjednik vijea rastvori fascikl, izvue materijale povezane u tri
hrpe. Glas mu ivnu: Htio bih da pokaem neke dokumente o
zloinima nekih divizija podreenih optuenom. Odmah ete
vidjeti daje u etvrtoj i Petoj ofenzivi sistem ubijanja zarobljenika
i ranjenika bio uobiajen postupak, ba kao to je uobiajeno bilo
ubijanje civilnog stanovnitva ili paljenje sela. Vojni tuilac je
priloio gomilu dokumenata iz kojih se vidi da je svako selo kroz
koje su u ofenzivama prolazile njemake trupe bilo spaljeno, a
civilno stanovnitvo ubijano. Tu su i dokumenti o ubijanju
zarobljenika. Imamo ovdje, i to je samo jedan primjer, spiskove,
po selima, o ubojstvima u Bosanskoj krajini za vrijeme 4.
ofenzive: Nijemci su ubili 5568 civilnih lica. Tu su imena
strijeljanih. Tu su i popisi jedinica koje su izvrile zloine.
Tek to je suevo izlaganje Lhru prevedeno, general prui
ruke kao da bi htio uzeti sve te dokumente, a onda se smiri, vrati
se na svoje mjesto:
Znate li razloge za strijeljanja?
Nema razloga. isti terorizam. Ako strijeljate ene, ako
strijeljate, optueni, djecu od nekoliko godina, zar mogu postojati
razlozi?
Ipak, ne razumijem. Naprosto: ne shvaam kako se to
moglo dogaati.
Predsjednik se vratio dokumentima:
Najprije da vidimo kako je pripreman logor za pedeset
ezdeset tisua zarobljenika. Evo slubene zabiljeke o sastanku
odranom 16. sijenja 1943. Prisutni: von Ponnpoi, Rotmister i
Wagner. Hrvatske vlasti se iskljuuju. Zarobljenici se kod divizija
koje ih zarobe svrstavaju u grupe: 150 istaknutijih za zamjene, 300
za represalije... Optueni, molim vas: kako to tumaite?
Lohr kae da ne shvaa pitanje.
Ne razumijete da je po 300 ljudi trebalo strijeljati za
odmazdu?
83

 To je neto potpuno novo za mene. Represalije protiv

ratnih zarobljenika su zabranjene. Ali, svi narodi imaju praksu da
u izvjesnim sluajevima vre represalije. Ako su nai zarobljenici
bili strijeljani od partizana, i mi smo partizane strijeljali.
Dobro, optueni. Evo drugog dokumenta: zloini 7. SS
divizije na atoru. urica Trnini je izjavio da je tamo Prinz
Eugen divizija ubila 25 staraca i djece. Od Banije do Neretve,
svuda kuda su prole vae divizije, ostajali su leevi ubijenih ljudi,
ena, djece...
Dopustite jedno pitanje...
Molim, optueni.
Kad se to dogodilo? Ja, naime, o tome nita ne znam.
etvrta ofenziva, operacija Bijelo. Lhru nije trebalo
rei da su njemake trupe zloine na atoru poinili 6. i 7. oujka
1943. godine. Evo svjedoenja Mirka Karanovia o tom kako
je 7. SS divizija iz sela Vrtoe i Drini pobila 80 starijih
mukaraca, ena i djece i sve opljakala. A 369. vraja divizija je
istovremeno spalila Sanu i Bravsko i ubila sve tamo zateene
stanovnike, od djeteta u kolijevci do starca, oko 200 ljudi. Vai
avioni su tada na Grmeu unitili bolnicu sa 130 ranjenika. Za
tren je, ispod oka, pogledao Lohra, koji u nekoliko navrata,
nujan, brie elo. Da nastavim: evo podataka o silovanju
djevojaka, o ubijanjima drvarskih izbjeglica, o muenju naroda
Banije. Jedan njemaki vojnik je majci oteo sedmomjeseno dijete
i nabio ga na bajunet, a majku su zatim silovali i ubili. U Drvaru:
ubijaju petogodinje dijete, a unakaeni le vraaju majci. U
Beriji: najprije kolju petnaest lanova jedne porodice, a zatim ih
pale u kui...
To je strano. To je jeziv opis. Sve to ja ne razumijem...
Tuilac je ponudio tisue ovakvih svjedoanstava.
Lohr je zanijemio: kao ovjek koji je naprosto zgromljen
novinom stranih podataka, ili kao onaj koji je, iako upoznat,
oekivao da mu se istina nee svaliti na plea.
Sad jo malo o 369. diviziji. Izjava Steve Zeljkovia:
Nijemci su postavili zasjedu partizanima, ali kad je naila vea
partizanska jedinica, nisu je napali. Tek kad je vojska prola i
84

naila duga kolona zbjega, Nijemci su otvorili estoku vatru.

Ubijeno je oko 400 djece, staraca i ena. Partizani su se brzo
vratili. Nijemci su pobjegli ostavljajui leeve... Ili, iskaz
Mihovila Markovia. Bio je legionar, pripadnik 369. divizije. Ta
divizija je krajem oujka 1943. zarobila kod Prozora 50 partizana:
20 ih je odmah ubijeno, a 30 odvedeno. Dalje: iskaz Jakova
Mandia, borca 1. dalmatinske brigade. Zna, kae, da je vraja
divizija u Zlopolju zarobila vie od 370 tekih ranjenika. Mandi
je bio sa svojim bataljonom na Vrani planini. Izvrili su napad na
njemaku jedinicu da bi spasili nae ranjenike. Na alost, s
napadom se zakasnilo. Na mjestu gdje je ostala bolnica zatekli su
samo ubijene ranjenike 360 leeva. Svim partizanima su oi bile
izvaene. Desetak drugova se spasilo bijegom. Mandi je od njih
saznao kako su zarobljeni i mueni. To, o klanju 360 ranjenika,
iznosi u svojoj izjavi i Simo Ostoja iz Kljua. Kako su oficiri i
vojnici optuenog postupali prema ranjenicima vidimo i iz izjave
Ilije Ravnia. On govori o Petoj ofenzivi: o ealonu tekih
ranjenika, meu kojima se i sm nalazio. Proitat u vam:
Sputali smo se nou niz neke litice, a u zoru su se pojavili
Nijemci. Ja sam se zavukao u neku rupu i ostao sam neprimjeen.
Odatle sam vidio straan zloin. Nijemci su iz automata ubijali
nae drugove koji nisu mogli pruiti nikakav otpor. Mnoge su
zaklali. Nekima su na grudima palili vatre, tako da su ti drugovi
ivi gorjeli...
Dugo predsjednik ita izjave i dokumente o zloinima.
Lohr sve to vrijeme uti, a onda kae tiho, naoko preneraen:
Nevjerojatno!
Prva brdska divizija je bila pod vaom komandom?
Da, u operaciji Schwarz.
Na ovom procesu nije optuen nijedan pripadnik te"
divizije, pa emo stoga malo s vama o njoj. Na kom sektoru se
nalazila?
Nastupala je iz jugoistone Crne Gore prema Kolainu.
Komandant?
General von Stettner.
85

Walter Stettner von Grabenhofen je s 1. brdskom divizijom

stigao s Istonog fronta. On je 14. svibnja potpisao divizijsku
zapovijed za uee 1. brdske u operaciji Crno. Treba da trupe
postupaju bezobzirno i strogo sa stanovnitvom, pisao je von
Stettner, i da razaranjem naputenih mjesta i unitavanjem svih
zaliha onemogue neprijatelju svaku priliku za ivotni opstanak.
To je bila alpska, lovaka divizija?
Brdska i lovaka.
Sastavljena od Austrijanaca?
Uglavnom od Bavaraca. Austrijanaca je moglo biti do 5
posto.
Vi, ini se, ne znate nita o zloinima te divizije? Lohr
nijemo nijee glavom, dok predsjednik zamiljenog izraza na licu
lista snop listova: Pa onda u vam ja neto rei. Najprije: izjava
Drage Zarubice. On je iz onog dijela Crne Gore gdje je harala 1.
brdska divizija. Narod se iz svojih sela sklanja u ume i kreve.
Kad su se neki vratili kuama da uzmu neto stvari, svi su ubijeni.
Sva sela su opljakana. Mnoge kue i katuni su spaljeni. Dosta je
ena silovano. Zatim: izjava Milovana Saratlia o pokolju u
Poviu. Jednoj eni, Jeki Saratli, glavu su odsjekli i bacili u
zapaljenu kuu. U avniku su uhvatili deset staraca, strpali ih u
jednu zgradu i zapalili. Ili, izjava Radivoja Dakia: kako su
vojnici 1. brdske u Zavoju (kanjon Suice) ubili i unakazili 30
ranjenih partizana. Na nosilima je ubijeno 6 partizana. Sam je
vidio, kae Daki, kako su Nijemci, u kanjonu Suice, ubili tri
starca i etvoro male djece...
I tako se redaju izjave: zloin po zloin. Redovno: kue
spaljene, ene silovane, porodice izgorjele, mnogo civila pobijeno,
ranjenici mueni...
Optueni, kakav zakljuak izvodite iz svega ovoga? Pet
mjeseci tako divljaju sve jedinice kojima ste vi glavni komandant.
Najprije: jedan dio svjedoenja treba odbiti na psihozu
mrnje prema nama.
Moe biti. Ali zar vi moete umanjiti brojku od 500
ubijenih civila o kojima imamo sve podatke? To su precizni
dokazi. To nema veze s psihozom mrnje.
,tr

86

Lhrove su ake zgrene; aka u aci. Bore se produbile. Oi

siku:
Ovdje moram rei da sam vrlo sputan u svojoj obrani.
Podaci iz optunice za mene su novost. A optunica mi je uruena
tek prije tri dana.
Da ste optunicu dobili i mjesec dana ranije, bilo bi isto. Vi
ste optueni da se kao glavni komandant niste pridravali zakona
i obiaja voenja rata. Prije ste, ovdje, izjavili da ste naredili
svojim trupama da se prema zarobljenicima postupa po propisima
Hake konvencije. Meutim, ovdje su dokumenti tuioca: dokazi
da su jedinice, vama potinjene, neprestano pet mjeseci, tokom 4. i
5. ofenzive, postupale drugaije. Moemo izvesti samo dva
zakljuka: ili u vaoj vojsci nije uope bilo discipline, ili je
postojalo nareenje za zloine.
Gospodin predsjednik je proitao i jedan dokument iz
kojeg se vidi da je zarobljenike trebalo slati u tajersku.
I taj dokument vas optuuje. Ja sam vas prije pitao da li su
zarobljenici trebali biti poslani u te logore kao ratni zarobljenici ili
kao internirci. Vi ste ustvrdili: kao ratni zarobljenici. A iz
dokumenta se vidi da je broj od 300 zarobljenika odreen za
represalije. Dakle: suprotno hakim propisima. A i oni koji bi
imali biti poslani u logore, vidljivo je iz spomenutog dokumenta,
slani su kao internirci, bez statusa ratnih zarobljenika.
To je bila samovolja.
Hoete rei, a to se i iz dokumenta vidi, da su se Nijemci
pridravali meunarodnih propisa samo onda kad je to njima
odgovaralo. Logori u tajerskoj nisu bili pripremljeni za ratne
zarobljenike, ve samo za radnu snagu potrebnu Njemakoj.
Ranjenike ste, redovno, bez iznimke, ubijali: ranjenici su
nesposobni za rad.
to se mene tie, iz toga to ste vi predoili nije vidljivo da
sam se drao samo tako kako je meni konveniralo. Izdao sam
nareenje da se to vie partizana zarobi i sprovede u tajersku.
Vratimo se mom prethodnom pitanju: da li su zloini
posljedica nediscipline, ili je zloin posljedica plana?
Radi se o nedisciplini! Lohr je to rekao naglo, ljut.
87

Trenutak poslije premiljanja: Po zavretku operacije

Schwarz Balkan je jo jednom bio razdijeljen. U Grkoj sam bio
toliko zaokupljen da nad trupama u Jugoslaviji nisam mogao
voditi strogoga nadzora. U Beogradu je postavljeno posebno
vojno zapovjednitvo. Novi vrhovni zapovjednik je doao u
Beograd...
Da li je Hitler mislio da su partizani regularna vojska?
Ne.
Da li ste dobivali nareenja od Hitlera?
to se tie postupka?
'
U odnosu na partizane.
Osobno nisam dobivao nikakva nareenja.
Dr Fridrih David, kapetan JA, sudac vojnog suda, zapiljio se u
generala Lohra. Glas mu je kao kod ovjeka koji vreba:
Ne izjavi li optueni kako je bio u audijenciji zajedno s
poglavnikom Endehazije kod Hitlera i ne ree li da su tom
prilikom razgovarali o postupku prema narodu i prema
partizanima?
O tome nije bilo govora.
Nego?
Paveliu je bilo reeno da Hitler namjerava poduzeti velike
zimske operacije u Jugoslaviji i samo ga je pitao u kojoj mjeri eli
sudjelovati.
O regularnosti ili neregularnosti partizana kao armije nije
bilo govora?
O tome posebno nije razgovarano.
Po emu zakljuujete Hitlerovo miljenje o tome?
Naredio je da u izvjetajima o partizanima uvijek govorimo
kao o banditima.
Ispitivanje opet preuzima predsjednik dr Vuko Gozze Gueti:
Zato ste vi postupali suprotno svom vrhovnom komandantu Hitleru?
Nisam postupao protiv njegovog nareenja. On sm je
traio osnivanje logora u tajerskoj za zarobljene partizane.
Ipak, suprotno od Hitlera, vi ste partizane smatrali
regularnom armijom?
88

\
\

Da.
Vojni tuilac potpukovnik Ostri se u nekoliko navrata htio
obratiti optuenom, ali predsjednik vijea nije dozvoljavao
uplitanja. Tek sad mu je glavom dao znak:
Izvolite! i major, tuilac, estoko se oborio na biveg
generala, koji je zbunjeno mirkao uvlaei se u se.
Optueni je, kae, nezadovoljan optunicom. Rekao je,
zapravo, da je iznenaen. U rujnu prole godine je nekoliko puta
sasluavan. Ja sam bio kod njega sa zapisniarima. Reeno mu je
da ga je preuzelo vojno tuilatvo. Zapisnike sasluanja smo mu
ostavili; na njemakom, dakako. Sve te zapisnike optueni je
potpisao. U svom iskazu je rekao: Odluke saveznika o tome
kako e postupati s ratnim zarobljenicima i ratnim zloincima bile
su poznate vodeim krugovima u Njemakoj, a irim krugovima
samo saopenja i komentari tampe. Te odluke su bile poznate i
optuenom. Prema tome, on je ve u rujnu, lani, znao da mora
odgovarati za zloine. Njemu potinjeni komandanti su porekli da
su izdali nareenja za strijeljanja zarobljenih partizana i ranjenika.
Mi smo obavezni i duni da prikupimo dokaze. Dokaze imamo, i
protiv optuenog i protiv podreenih mu generala.
Ovdje je odjednom iznesen itav niz dokumenata, a u
prethodnim sasluavanjima nikada nije bilo govora da bih ja bio
odgovoran za nedjela mojih trupa.
Tuilac, sad smiren, objanjava:
Naela odgovornosti utvrdili su saveznici. Po tim naelima
optueni odgovara. Za njegovu odgovornost ima dovoljno
dokaza.
Pola sata kasnije, nakon pauze, kad je komandir strae uveo
generala Lohra, ispitivanje je nastavio dr Gueti. Kad je ve bio
upitan (rije je bila o organizacionim promjenama u njemakoj
komandi za vrijeme zimsko-proljetnih operacija 1943. godine)
Lohr je zamolio da najprije odgovori na prethodno, prije pauze,
iznesen stav vojnog tuioca. Predsjednik mu je to odobrio.
Lohr: Nisam uope protestirao to sam pozvan na odgovornost na osnovi jednog jednostranog meunarodnog propisa. Alija
nemam mogunost obrane! Ako se protiv mene iznosi tako golem
89

/
optuujui materijal, mora mi se dati mogunost da osmislim
obranu.

Predsjednik vijea je htio biti siguran:

Tvrdite d a j e meunarodna krivina odgovornost, koju su
proglasili saveznici i Ujedinjeni narodi, jednostrana?
Da.
Da me optueni shvati: o tome neemo diskutirati. Ali da i
ovo shvati: sve suverene, civilizirane drave svijeta, osim njih
nekoliko, meu kojima je i pobijeena Njemaka, pristupile su
Ujedinjenim nacijama i priznale su meunarodnu odgovornost,
meunarodni sud i meunarodne zloine. I neki kriminalac moe
zakonsku odredbu o kazni proglasiti jednostranom. Ali, veina
ljudi smatra to zloinom. Prema tome, meunarodni zloin je
pravno formuliran. to ga optueni ne priznaje, to ga smatra
jednostranim, to je njegov problem.
Lohr ovoga puta jedva ujno:
Ja ne protestiram.
Zemlje antifaistike koalicije od 1941. godine postupno
utvruju mjere koje e nakon pobjede biti poduzete protiv ratnih
zloinaca. Najprije je dolo do Izjave 26 nacija. Iza toga dolazi
do Izjave palae St. Jamesa, kad je 9 okupiranih evropskih
drava, meu kojima su bili i predstavnici Jugoslavije, zauzelo
stav o tome kako je jedan od najvanijih ratnih ciljeva Saveznika
upravo kanjavanje odgovornih za ratne zloine, neovisno o tome
da li su poinitelji zloinakih djela sami odgovorni, ili
suodgovorni, jesu li osobno naredili, izvrili zloin ili sudjelovali u
djelima zloina. Devet mjeseci kasnije, 7. listopada 1942. godine
Roosevelt i britanski lord kancelar Simon su se dogovorili da
saveznike vlade oforme komisiju Ujedinjenih naroda za
ispitivanje ratnih zloina. Godinu dana kasnije 17 drava, meu
kojima je i Jugoslavija, formirale su takvu komisiju (UNWCC).
Nekoliko dana kasnije, 30. listopada 1943, u Moskvi su
predstavnici vlada SSSR, SAD, Velike Britanije i Kine potpisali
izjavu u kojoj je vodstvo njemakog nacistikog imperija
upozoreno: vojnici, oficiri i svi drugi Nijemci, odgovorni za
poinjene strahote, za klanja, vjeanja, ubijanja i teror bit e
90

vraeni poslije rata u one zemlje u kojima su te zloine poinili da

bi tamo bili izvedeni pred sud i kanjeni prema zakonima tih
zemalja. Kasnije, 1945, dolo je do osnivanja Meunarodnog
vojnog suda. Strunjaci saveznikih velesila izradili su tekst
Statuta Meunarodnog vojnog suda, koji je prihvatila i vlada
Jugoslavije. Na bazi tog Statuta dignuta je optunica protiv Lohra
i ostalih nacistikih generala.
Optueni je odgovoran za konkretne prestupe predsjednik je oratorski raspoloen: Jedan od njih je bombardiranje,
razaranje Beograda. Drugi: njegovo rukovoenje operacijama
poznatim kao 4. i 5. ofenziva, kada su izvreni brojni prestupi, po
meunarodnom pravu okarakterizirani kao ratni zloini: ubijanje
ranjenika, ubijanje zarobljenika, ubijanje civila, razaranje naselja,
nepotovanje tjelesnog integriteta i imovine civilnog stanovnitva . . . Za sve to optueni je odgovoran kao glavni komandant,
optuen da je u tom smislu izdao nareenja podreenim mu
starjeinama. Odjednom se glas dra Guetia stiao. inilo se
kao da govori samo Lhru, kao da razgovara s njim: Sud
mora utvrditi jesu li ti, u optunici navedeni, zloini poinjeni, jeste li vi, kao vrhovni komandant, izdavali takva nareenja, jesu li
se zloini dogaali s vaim znanjem, ili bez vaeg znanja, kao
posljedica nediscipline, samovolje, nekontroliranosti vaih komandanata . . .
Lohr, ohrabren:
Ovdje je pravda nemogua. Sud optunicu uzima kao
dokaz.
Predsjednik, i dalje raspoloen za razgovor:
Sud ocjenjuje izneseni materijal. A ne mislite, valjda, da
treba utvrivati jesu li zlodjela poinjena za vrijeme 4. i 5. ofenzive
ili prilikom bombardiranja Beograda meunarodno utvreni
zloini. To je notorno. Tu se nema ta dokazivati. Meutim,
uzronu vezu izmeu tih dogaaja i vas, optueni Lohr, sud
utvruje i zato imamo ovaj sudski proces. Na vama je da dokaete
da nema uzrone veze izmeu vaeg komandovanj a i izvrenih
zloina. Tuilac tu uzronu vezu utvruje vaom funkcijom i
dokumentima koji otkrivaju odnose izmeu vas i potinjenih
91

komandi. I tu ne vidim razlog za vau albu: kako vam nije dana

mogunost obrane. Ako mislite predloiti neke svjedoke za neke
irelevantne injenice iz Njemake, ne vidim kakvu to vezu ima s
optubom.
Rekao sam, na primjer odgovarao je Lohr, nervozan
d a j e postojao slubeni telegram od 1. travnja 1941. godine da e
Beograd biti bombardiran 6. travnja. Taj materijal sud moe
dobiti. Ali, gospodin predsjednik nije odluio da pribavi taj
materijal.
Predsjednik se osmjehnuo, od jutros prvi put:
U optunici vas okrivljuju to je napad na Beograd bio
teroristiki, to je izveden na otvoreni grad. A da li je netko u
kraljevskoj vladi bio o napadu obavijeten, nevano je. Inae, vi
dokazni materijal moete predlagati. Sud e odluiti da li jest, ili
nije potreban. Nego, optueni: kakva je bila reorganizacija poslije
4. i 5. ofenzive?
to je bilo u Grkoj, podreeno je meni. S Jugoslavijom
vie nisam imao posla.
Feldmaral barun Weichs je komandu Jugoistoka, ujedno i
komandu nad novoosnovanom grupom armija F, preuzeo 28.
kolovoza 1943. Tako je Lohr, kao komandant Grupe armija E
dobio mjesto drugog po rangu na Balkanu; po mnogim
dokumentima se vidi da se i potpisivao kao zastupnik
komandanta Jugoistoka.
Do kada ste ostali u Grkoj?
Do 1. rujna 1944.
Poslije toga je poelo povlaenje iz Grke?
Da.
. . "
I vraate se u Jugoslaviju?
Da.
Kad ste po drugi put postali zapovjednik Jugoistoka?
Mislim: 20. travnja 1945. godine.
Lhrov prethodnik, barun Weichs, na sasluanju s amerikim
isljednicima kae da gaje Lohr zamijenio 26. oujka 1945. godine.
Naelnik Lhrovog generaltaba general-major Schmidt-Richberg
pak pie da je glavni komandant Grupe armija E preuzeo 27.
92

oujka u Zagrebu funkcije glavnog komandanta Jugoistoka. Iz

dokumenata se vidi da je u pravu feldmaral Weichs: Lohr je
komandu Jugoistoka preuzeo 26. oujka. Lohr je znao da e biti
ispitivan o zloinima poinjenim u oujku i travnju 1945. godine,
pa je htio da tu odgovornost prebaci na lea prethodnika. Zato
tvrdi na sudu:
Komandu sam preuzeo nekoliko dana prije kapitulacije.
Tada ste, znai, ponovo zapovjednik svih jedinica
zateenih na Balkanu?
Da.
Komandujete i trupama koje se povlae iz Grke; konano
to je vaa Grupa armija?
To u vezi s komandvanjcm nije ba tako jednostavno kao
to vi pretpostavljate. Komande su izmijeane. Povjerene su mi i
jedinice koje se izvlae iz Albanije, a zatim i one s podruja
Slovenije i Istre.
Uoi povlaenja iz Grke, pod Lhrovom komandom su bila
tri armijska korpusa (68. pod komandom general-lajtnanta
zrakoplovstva Hellmutha Felmya, 22. korpus generala planinskih
trupa Lanza i 91. korpus general-lajtnanta von Erdmansdorfa),
Komanda istonog Egeja (general-lajtnant Kleemann), Komanda
tvrave Kreta (general-lajtnant Chania), Komanda Egeja (viceadmiral Lange), Komanda zrakoplovstva u Grkoj (zrakoplovni
general Fink) i jedinice SS i policije u Grkoj (SS general-lajtnant
Schimann). Lohr je nareenje za povlaenje dobio poslije
Hitlerovog odugovlaenja tek 1. rujna. A krajem oujka 1945.
godine, kad je zamijenio starog general-feldmarala, snage pod
Lhrovom komandom su se poveale zapravo za jo jednu itavu
grupu armija. Meu ostalim, tada mu je potinjena 2. oklopna
armija generala Maximiiiana Angelisa, policijske, SS i kvislinke
jedinice pod komandom vieg voe SS i policije u Ljubljani
Erwina Rsenera, snage komandanta SS i policije u operativnoj
zoni Jadransko primorje SS voe grupe i general-lajtnanta
policije Odila Globocnicka, 97. armijski korpus generala Ludwiga
Kiiblera, 69. armijski korpus generala Auleba, tri Pavelieva
korpusa (Mokov u Varadinu, Hereni u Karlovcu i Luburi u
93

Sisku), korpusne grupe pod komandom generala Fischer i

Kiihnea, nedievski Dobrovoljaki korpus, ruski bjelogardijski
Zatitni korpus, 21. armijski korpus generala Ludwigera, 34.
armijski korpus generala Felmya, zatim divizije 141. generala
Hauzera, 188. dopunska divizija generala Maldeckera, 181. i 369.
divizija, 15. kozaki konjiki korpus generala von Panvica, 11.
zrakoplovna divizija general-lajtnanta Kohlera, 135. tvravska
generala Klepea, 10. lovaka generala Stefana, 373. divizija
generala Gravensteina, 297. divizija generala Beibera, 117.
lovaka generala Wittmanna, 118. lovaka generala Lamaga...
Tu je jo bilo i etnikih grupa i raznih plavo-bijelih slovenskih
izdajnika...
Sve te trupe su se u proljee 1945. godine valjale preko
Jugoslavije; glavni pravac je vodio u smjeru sjeverozapada, a
sporedni u smjeru sjevera i sjeveroistoka. Razbijeni korpusi,
okupatorski i kvislinki, bit e u ratu, koji je trajao jo sedam
dana nakon njemake kapitulacije, opkoljene u tajerskoj i
Korukoj; tu e zajedno s njima i Lohr poloiti oruje.
Znate li koliko su tete i razaranja uinile jedinice u
povlaenju?
Nemam pojma.
Smatrate li da su ta razaranja bila opravdana, iz vojnih
potreba?
Imao sam u to malo uvida. Razaranja su izvrena od tri
razliite grupe. Bila je vojnika grupa, koju sam ja vodio.
eljezniki sistem je bio u nadlenosti OKH. Industrija je bila u
nadlenosti Gringovog etvorogodinjeg plana. Svatko je davao
svoje direktive.
Znai, industrija nije bila pod vaom komandom?
Ne. etvorogodinji plan, Gring.
Odgovarajui dru Guetiu, Lohr je ispriao kako je zarobljen
i kako je tekla kapitulacija, a onda ga je ispitivao sudac major
Milan Radovanovi:
Neka optueni ponovi koja je sve mjesta posjetio za
vrijeme 4. i 5. ofenzive?
94

 Karlovac, Sarajevo, Gornji Vakuf, onda, mislim, Konjic,

front u blizini Ivan-Sedla, pa Fou.
Kad ste stigli u Fou?
Kad je poela borba na Sutjesci. Tada su se partizani
probili preko Pive, kod Mratinja.
tab koje divizije je bio u Foi?
tab 118. divizije.
Da li se optueni tada zanimao za zarobljenike?
Tamo ih nije bilo.
Prije ste naglaavali kako ste naredili da treba uhvatiti to
vie zarobljenika?
Da.
Je li mogue da do tada jo nije bilo zarobljenika? (Kad je
Lohr stigao u Fou, ofenziva je trajala ve preko tri tjedna.)
Naravno. Obru jo nije bio zatvoren. Tamo, na drugoj
strani, u Sandaku, zarobljenika je ve vjerojatno bilo.
Od najblieg mjesta gdje su voene borbe do Foe kolika je
razdaljina?
Najblie mjesto borbi bilo je Hum, ue Pive i Tare u
Drinu.
Od Foe dvadesetak kilometara. Borba se mogla uti i u
Foi?
Nisam uo.
udno! No dobro. A da je bilo ranjenika, bili bi
prebacivani na lijeenje u Fou?
Moda u Hum.
.
To je ve prva borbena linija.
Uope nije bilo mogue da imamo partizanske ranjenike.
Malo kasnije, poslije nekoliko nebitnih razjanjenja, objanjava:
Nismo mogli u Foi imati vae ranjenike, jer se tadanji
front ve djelomino povlaio i stajao uz klance od 800 metara.
Preko tog kanjona zarobljenici uope nisu mogli prijei.
Major Radovanovi pokazuje generalu kartu:
To to kaete ne stoji. Vidite, desna obala Drine ima
komunikaciju i prolazni put.
95

 Ne razumijem.
Pa desna obala je prolazna, sve do ehotine, gdje se vodi
borba.
Svejedno. Ranjenih partizana nije bilo.
Dobro. Nego jo jedno informativno pitanje: koje jedinice
su na probijenom dijelu obrua kod Mratinja?
Dijelovi 118. divizije.
Poslije nekoliko pitanja o tome kako su partizani probili front
118. divizije kod Mratinja, rije je dobio sudac dr Fridrih David:
Optueni Lohr, molim vas, recite: da li je prilikom brojnih
sasluanja na vas vrena fizika ili psihika presija?
Lohra je pitanje iznenadilo. Odgovara polagano: nejasno mu
je to dr David, zapravo, eli. Ipak, mora priznati:
Ne. Uope ne.
Zanimalo bi me vae miljenje o bombardiranju Beograda
dr Fridrih David je pitao ne gledajui optuenog, koncentriran
na biljeke pred sobom, kao da u njima trai odgovor: Ako je
bombardiran prije objave rata, je li to krenje ratnih propisa?
Da, naravno.
Kada je vama Gring rekao da se trebate spremiti za
bombardiranje Beograda?
Mislim 28. oujka, prvi put.
Znate li da rat jo tada nije objavljen?
Naravno.
to ste vi rekli Gringu? Moda ste mu skrenuli panju da
je napad bez najave rata zloin?
Nisam. Bio sam uvjeren da e dravno vodstvo objaviti rat.
Kao oficir, kako sam mogao svog starjeinu pitati o tome!
Vi ste bili komandant IV flote i Jugoistoka?
Da.
Da li ste se vi kao komandant zanimali kad je Jugoslaviji
objavljen rat?
U trenutku prelaska granice ili neto ranije. Tada se rat
najavljuje.
Da li je tako bilo u ratu s Jugoslavijom?
Kasnije sam saznao: nije. Ovdje mi je juer reeno, kad je
96

itan dokument o konferenciji kod Fhrera 27. oujka, kako je

odlueno da se Jugoslaviju napadne bez najave rata.
Jeste li vi dobivali izvjetaje? Jeste li pratili novine?
Malo sam itao onih dana.
Novine, znai, niste itali?
Ne sjeam se. Vjerojatno bih ih prelistao. Moete zamisliti
da sam danonono bio zaposlen.
Jeste li dobivali izvjetaje o bombardiranju Beograda?
Da. Avijatiari koji su se vraali sa zadatka javljali su kako
su napali ciljeve odreene za napad. I da su bili tueni iz
protuavionskih topova kod Novog Sada. Javljali su i o borbama u
zraku s jugoslavenskim lovcima...
S koliko aviona napadate Beograd?
200 iz Bea, oko 300 iz prostora Arada Lohr vjerojatno
govori samo o bombarderima. U svojoj floti imao je 840
bombardera, 480 lovaca i 180 izviakih aviona. Jugoslaviju su
tukli i avioni 2. i 4. talijanske eskadre: 670 aparata.
Koliko je jugoslavenskih aviona napalo njemake?
Oko 120. Jugoslavensko ratno zrakoplovstvo je imalo
samo 265 sposobnih aviona, to bombardera, a to lovaca.
Je li u izvjetajima bilo podataka o bombardiranju nekih
krajeva gdje uope nije bilo vojnih objekata?
Javili su da su bombardirali ciljeve oznaene u nareenju.
Samo su, ini se, zamijenili zgradu elektrine centrale u Beogradu
s jednom slinom zgradom u kojoj je bila neka tekstilna tvornica.
S koje visine su bombardirali?
1500 metara.
Je li se deavalo da neki avioni lete sasvim nisko i tuku
stanovnitvo?
To mi je reeno prilikom sasluavanja. Nije iskljueno.
Mogu samo naglasiti da je to suprotno naoj zapovijedi. Inae, za
pilote su niski letovi opasni, jer je Beograd izgraen na
breuljcima. Onovremeni avioni, ako su eljeli uspjeti, morali su se
spustiti gotovo do krova.
Kakav je izvjetaj dan za tampu?
To ne znam. Ja sam samo javio Gringu ono to je meni
97

reeno. Njemako ministarstvo zrakoplovstva imalo je zasebno

odjeljenje za tampu, koje je obavjetavalo ministarstvo propagande, a Gbbels je to prenosio novinarima.
Optuenom je proitana Direktiva 25: napad na Jugoslaviju. Za cijelo vrijeme rata Hitler je izdao 52 direktive. Samo
jedna od njih (napad na Norveku i Dansku) nije naznaena
brojem, ve samo ifrom Waserbung. Veina ih je imala i broj i
ifru, na pr.: Direktiva broj 20 Marita (napad na Grku), ili
Direktiva broj 21 Barbarossa (napad na SSSR). Ostajete
li, optueni, uporno kod tvrdnje da se s Direktivom 25 niste
sloili?
Nisam znao sadraj Direktive 25 uoi napada na
Jugoslaviju. Imao sam samo Gringovo nareenje, najprije
usmeno, a zatim i pismeno: naznaene objekte je trebalo napasti
nekoliko puta. Od Gringa sam saznao da je Hitler tada dobio
jedan od svojih napada bijesa i da je naredio da Beograd treba
razoriti vrei neprekidne napade danju i nou. Kad je prvi put
ispitivan o tome to mu je Gring naredio, Lohr nije spominjao
Hitlerov napad bijesa, niti zahtjev za razaranje Beograda. Da je za
to znao, priznao je tek nakon javnog itanja zapisnika o sjednici
kod Hitlera. Ali i dru Fridrihu Davidu odgovara o estini napada
kao i ranije: Nije bilo neprekidnih napada. Samo jednom,
danju!
Rekoste da ste kod Hitlera bili 30 puta. A kod Gringa?
Manje, neto manje.
Da li ste razgovarali o partizanima, o postupku s
partizanima i narodom?
Samo o avijatiarskim pitanjima.
As Hitlerom?
Hitler je oekivao da e moja sposobnost lakeg
prilagoavanja biti od velike koristi.
Je li od vas zahtijevao da postupate s najveom
brutalnou?
Hitler? Ne!
Rekli ste da je Hitler bio nezadovoljan vaim prethodnicima: zato?
98

 Ne moe se rei: nezadovoljan. Bio je nezadovoljan

prilikama na Balkanu. Dao mi je dva zadatka: da osiguram mirni
i efikasni prolaz za sve jedinice, posebno za Grku i Afriku, i da
osiguram privredno iskoritavanje Balkana.
Kada ste u jesen 1942. godine bili kod Hitlera, govorilo se
o ienju Balkana. O emu je rije? to znai: ienje?
Lohr na pitanje ne odgovara. Dugo i opirno iznosi zamisao
operacija, ali to znai ienje ne kae. Suci nisu inzistirali.
Vraaju se na ispitivanje o bombardiranju Beograda. Opet ispituje
predsjednik vijea:
Rekoste da su avijatiari izvravali samo zadatke iz vaeg
nareenja?
Da. Bombardirani su samo naznaeni objekti.
Vojni objekti?
Da.
Dr Vuko Gueti iz jedne mape izvlai dva lista zakvaena
spojnicom: iskaz Svetislava eelja iz Novog Sada:
Proitat u vam ovo, optueni, a vi dobro promislite je li i
to bio jedan od zadataka vaih avijatiara. Svjedok eelj govori
o dogaaju od 6. travnja 1941. eelj je prisustvovao sprovodu
jednoj eni. To je bilo u Novom Sadu. Kada je pogrebna povorka
skrenula u Kisaku ulicu, na njih su pikirala tri crveno obojena
aviona. Lete u visini krovova. Kada je ve sva povorka bila u
Kisakoj, avijatiari su otvorili mitraljesku vatru. Narod se
razbjeao. Koveg s pokojnicom je ostao nasred ulice. Vie ljudi je
ubijeno, neki su od rana umrli u bolnici. Je li, optueni, bio
zadatak da se prvog dana rata napadaju i pogrebne povorke?
Normalno, ne.
Jesu li avijatiari mogli vidjeti da je dolje pogrebna
povorka?
Vjerojatno. Ali, gospodine predsjednie, ako se leti na
maloj visini to vam mogu rei i drugi avijatiari onda vidite
samo crnu masu ljudi...
Predsjednik zatvara fascikle pred sobom:
Ima li drug tuilac pitanja?
99

Potpukovnik Zvonimir Ostri tiho kae: Samo trenutak,

lista papire na svom stolu, a onda, zagledan u Lohra, koji se
okrenuo prema njemu, poinje polako plesti mree zamki. Ma to
bi pitao, ostajao je dojam da gnjevno govori nekom upornom
lacu. Vjerojatno je takav dojam imao i Lohr, jer se alio
branitelju:
Ne svia mi se, i mui me zapravo, to to silom eli da me
natjera da mislim kao on. Pa ja imam svoj moral, svoje nazore...
Ja ne mogu biti odgovoran za sve zloine pojedinaca u njemakoj
armiji!
Ovu posljednju reenicu je u nekoliko navrata ponavljao i
prilikom prvog sasluavanja u svibnju 1945. u prisutnosti
Radoslava Bojovia, dra Alberta Vajsa i Nade Bogievi. Dr Vajs,
stian, izuzetno obrazovan ovjek, jedan od onih koje ne moete
izbaciti iz takta, pokuao ga je urazumiti:
Pa ne moete, generale, dokazivati da je vaa vojska bila
toliko neposluna, da su vama potinjeni generali toliko
nedisciplinirani: vi uvijek traite jedno, oni redovno uine drugo!
Moja savjest je ista! rekao je Vajsu.
No, vratimo se glavnoj raspravi. Trenutak je kad se tuilac i
optueni Lohr gledaju. I ni jedan ne trepe. To traje dosta dugo i
dr Gueti intervenira:
Ima li tuilac pitanja?
Potpukovnik Ostri se krto osmjehnu. Jo gleda Lohra:
Tuenik je rekao da su SS trupe bile pod komandom
Himmlera i da se u njihovom postupku prema borcima i u nainu
shvaanja rata mogu dopustiti neki izuzeci. Kakve su to iznimke,
optueni?
Lohr nabraja odvajajui lijevom rukom prst po prst desne:
Slubeni put, unutranja sluba, pitanja discipline, pitanja
sudstva, prosuivanje karaktera oficira, odlikovanja... Sve je to
razliito od slube u vojsci.
To je drugo, optueni. To vas ne pitam. Nego: postupak
prema borcima i nain ratovanja, da lije u tome postojala razlika?
Ova su pitanja ureena posebnim nareenjima Himmlera.
Znai da je za SS jedinice bio drugi disciplinski postupak?
100

 Sasvim drugi.
I dozvoljeno je da SS trupe mogu ubijati, paliti...
To ne znam.
Mogu i ranjenike ubijati?
Nee biti! Nitko ne smije ubijati ranjenike.
SS trupe su bile iznad zakona?
To nisam rekao. Himmler je mogao narediti to je htio.
Komandanti regularnih trupa, Lters na primjer, ili ja, nismo se
uope u to mogli mijeati.
Je li Himmler mogao narediti da se u voenju rata postupa
na spomenute naine?
Mogao je. Formalno je mogao. Po onom to se ulo po
zavretku rata, ono o logorima i zloinima, ne bih to mogao da
iskljuim. Oito, Lohr je prosudio, da bi bilo dobro sve zloine
pripisati esesovcima, odnosno Himmleru, i tada bi on mogao biti
ist. Ali Ostri je nepovjerljiv, ne puta ga, uporno slae detalji
po detalji dokaza protiv generala.
Da li je Wehrmacht vezan za propise njemakog vojnog
krivinog zakona i da li je taj krivini zakon smatrao krivinim
djelima ubijanje ratnih zarobljenika, ranjenika, civilnog stanovnitva, paljenje kua, razaranje sela...
Mogu vam pokazati svoju staru platnu knjiicu: na prvoj
strani su tampani propisi meunarodnog prava.
I vi ste se svi drali tih propisa?
Osobno, jesam.
A Wehrmacht uope?
Veina da. Naravno, ne uvijek.
Kad bi jedan njemaki general izdao nareenje suprotno
tim propisima, da li bi bio po njemakom vojnom krivinom
zakonu smatran zloincem?
Naravno!
Optueni je jo rekao ovo Ostri govori okrenut
sudskom vijeu kako je dobio izvjetaj, poslije 4. ofenzive, d a j e
bilo malo zarobljenika. Zatim se naglo okree optuenom
Lhru: Malo, je li?
101

 Da, ako pod etvrtom ofenzivom podrazumijevate

operacije Weiss I i Weiss II.
Lters je Lohra obavijestio da su vlastiti gubici: mrtvih: 514
njemakih oficira, podoficira i vojnika; ranjenih: 1214 njemakih
oficira, podoficira i vojnika; nestalo: 158 njemakih oficira,
podoficira i vojnika. A u gubitke partizana je uraunao i ubijeno
ili zarobljeno civilno stanovnitvo: 11915 mrtvih, 616 sudski
osuenih, 2506 zarobljenih...
Na koji nain ste dobili taj izvjetaj?
U zakljunom izvjetaju o kompletnoj operaciji.
Dakle: vi ste poslije operacije primili izvjetaj o operacijama?
Da.
Znai da ste i rukovodili tim operacijama?
Ne. To se iz toga ne moe zakljuiti. Ja sam jednostavno
primio izvjetaj i poslao ga u OKW.
Dakle, izvjetaj vas je zanimao samo zbog radoznalosti?
Ne zbog radoznalosti. Morao sam vidjeti ima li se ta
mijenjati ili drugaije organizirati.
Jeste li vi iz radoznalosti doli na obilazak fronta 118.
divizije, kad ste bili kod Kblera u Foi?
Ne.
A kad ste bili kod Phlebsa i ostalih?
Rekao sam da to nisam inio iz radoznalosti, nego iz
savjesti, iz shvaanja svoje dunosti. Ja sam odletio u posjet
spominjanim generalima, osim Kbleru, jer nisam poznavao ni
njih, ni njihove jedinice, i htio sam, kad su ve uli u vatru, da ih
inspiciram.
A Kbler?
Kad je dolo do proboja kod Mratinja, operativni plan koji
sam ja postavio, a Lters ga je od mene dobio kao nareenje, bio
je potpuno razoren. Morao sam ga mijenjati.
injenica je da je optueni doao na najugroeniji dio
fronta, tamo gdje se vode najogorenije borbe.
Mislim da tamo nisu bile najogorenije borbe tiho je
rekao Lohr, oito nesiguran u svoju tvrdnju.
102

 Vi ste za tu ofenzivu izradili plan?

Da.
Koji je cilj te ofenzive?
Da se uhvate partizani koji su bili u dva obrua na sjeveru i
etnici na jugu.
Da li je tu operaciju nalagala vojna situacija na nekom
drugom sektoru fronta?
Prema Hitlerovom shvaanju da. Stalno se bojao da bi se
Englezi mogli iskrcati u Grkoj.
Ne pada li u to vrijeme i njemaki poraz kod Staljingrada?
To s operacijom Schwarz nema nikakve veze.
Jesu li Hitleru bile potrebne trupe s Balkana?
Htio je napraviti red. Htio je dio snaga poslati kao
pojaanje Istonom frontu, a dio prebaciti u Grku.
Smetala mu je narodnooslobodilaka vojska u Jugoslaviji?
Da.
Jesu li mu te trupe NOV bile jako ozbiljna zapreka?
U onoj situaciji jo ne. Mogle su, raunao je, postati
kasnije velika opasnost.
Bila je to serija pitanja na koja je Lohr rado odgovarao. Takva
su ga pitanja odmarala.
Kad sam ja doao ovamo, nastavlja Lohr na
teritoriju Srbije, Bosne i Hercegovine bile su etiri divizije. U to
vrijeme je ovamo dola i novoformirana 7. SS divizija. A zatim
broj snaga stalno raste.
Ukupno: koliko divizija?
Najvie 24.
Da li je to ozbiljan broj za jednu vojsku?
Sigurno!
Da li bi te trupe bile vrlo korisne na nekom drugom
frontu?
Hitler je to elio.
I zato jer su mu te trupe trebale, nastojao je da skri otpor
naroda u Jugoslaviji?
Naravno.
I da uniti sve to je disalo narodnooslobodilakim duhom?
103

 Htio je unititi one koji su bili vojnici.

Htio je istu situaciju. Da li je htio sprijeiti i mogunost
stvaranja novog otpora?
On je htio sve nae vojnike snage aktivirati na drugom
frontu.
Da li bi Hitleru poslije unitavanja partizana smetale
novoformirane ustanike snage?
Naravno.
I zato je trebalo unititi i naoruane borce i sve
stanovnitvo koje je bilo uz NOB?
Malo dalekosean zakljuak!
U svakom sluaju: realan. To emo dokazati otro kae
tuilac. Sagnuvi se, od pomonika uzima nekoliko ispisanih
listova. Trenutak gleda biljeke, da bi smireno ustvrdio:
Vi ste, optueni, rekli da je na konferenciji vojnih
komandanata (u Zagrebu, poetak sijenja 1943) razraen plan za
ofenzivu Weiss I i Weiss II i da je tada zakljueno da se
narodnooslobodilaka vojska ima smatrati regularnom armijom,
da se prema zarobljenim vojnicima treba postupati kao s ratnim
zarobljenicima.
Rekao sam to.
Bili ste na tome sastanku?
Rukovodio sam tim sastankom.
Da li je Lters mogao i mimo jasno reenih zakljuaka
toga sastanka dati komandantima, prisutnima na sastanku,
drugaija nareenja?
Tu su bili samo Lters, komandant Beograda i general
Glaise-Horstenau. Nije bilo komandanata divizija. Lters je tek
na osnovi odluka konferencije uputio svoje nareenje podreenim
komandantima divizija.
Jedan od tih komandanata tvrdi d a j e Lters s njim odrao
sastanak u Zagrebu. Tono?
Lohr slijee ramenima.
Taj komandant kae da Lters, upitan treba li partizane
smatrati regularnom vojskom, odgovara negativno i nareuje da
104

se s njima, kad su zarobljeni, ne postupa kao prema

zarobljenicima, nego kao prema sunjima.
To je u potpunoj suprotnosti s nalozima moga taba
Ltersu.
Zar je bilo mogue udo da Lohr daje drugaije upute Ltersu
za pripremane operacije, suprotne Hitlerovom stavu? Mi sada
imamo dovoljno dokumenata iz kojih se vidi istovetnost stavova
Hitlera, Lohra, Ltersa i potinjenih im komandanata.
Jesu li operacije Weiss I, Weiss II i Schwarz poluile
eljene uspjehe?
Ne.
Da li je netko zbog toga odgovarao?
Ne bi se moglo rei. General Lters je smijenjen. Ali, zbog
starosti. Bio je previe star.
Rekoste ranije da biste, u sluaju da ste saznali d a j e netko
prekrio odredbe meunarodnog prava, toga izveli pred sud?
Da.
Kako bi bio kanjen?
To je teko rei. Moda: degradiranje i nekoliko godina
zatvora. A onda: na poloaj u kaznenoj jedinici.
I ne bi bio unapreen i ordenima iskien?
Sud u takvoj prilici ima samo da izrekne zakonom
predvienu kaznu.
Koliko je optueni takvih izveo pred sud?
Nikoga. Jer nitko mi ni jednog takvog nije prijavio.
Tuilac se podrugljivo smije:
Niste izvodili na sud takve tipove, ah ste ih unapreivali i
dekorirali ordenima.
To nije uinjeno preko mene.
Pokazat e daljnji sudski proces. Nego: kao vrhovni
zapovjednik Balkana, jeste li bili i vrhovni sudac?
Organizacija pravosua nije bila takva da bih ja mogao biti
posljednji sudac. Posljednja instanca je OKH. Tei sluajevi u
okviru armije naprije dolaze armijskoj komandi, a onda ih rjeava
OKH. Grupe armija nisu imale svoje sudstvo, jer to su samo
tabovi za rukovoenje.
105

 Jeste li uli za neke nepravilnosti protiv zatvorenih u

logoru Ruma?
Za Rumu nita. Nedi mi je neto priao za logor na uu
Save. Razgovarao sam o tome s Kvaternikom: htio sam da to
ispita. Od zapovjednika Beograda kasnije sam uo da je taj logor
rasputen.
Vrlo interesantno, tuilac govori vijeu: optueni se
zanima za logor kojim ne upravljaju njegov vojnici, a ne zanimaju
ga postupci njegovih vojnika! Zatim se okrenuo Lhru:
Kako da vam vjerujemo?
Ne mogu nikoga prisiliti da mi vjeruje. Mogu samo
ponoviti: to o logoru rekao mi je Nedi, a o pojavama za koje
nisam znao, nisam mogao ni suditi. Htio bih pri tome naglasiti:
policija u Srbiji nije bila podreena meni, ve Himmleru. Ja sam
samo htio pomoi, zbog toga sam Kvaterniku rekao da to ukloni.
Je li sve zloine vrila policija?
Ve sam nekoliko puta naglasio da slubena veza iz
Beograda ne ide preko Soluna, preko moje komande, nego
direktno: BeogradOKH. I da sam pokuao da to izmjenim, ne
bi bilo mogue. A onda je stvoren Militrbefehlshaber Sdost
(vojni zapovjednik Jugoistoka; na to mjesto je doao iz Francuske general Felber).
Ovdje je radi lakeg praenja procesa potrebno
objanjenje o reorganiziranju komandovanja i upravljanja na
Balkanu u ljeto 1943. godine. Reorganizaciji je prethodilo
Hitlerovo i Mussolinijevo savjetovanje u Feltrimi 19. srpnja 1943.
Hitler je tada izjavio da se Balkan mora neprestano istiti dok se
ne uhvati i ne izbaci iz stroja i posljednji ilegalac. Na tom
podruju, po Hitleru, samo Nijemci i Talijani smiju biti
naoruani. U suprotnom sluaju, Englezi bi po iskrcavanju i u
Srbiji i u Crnoj Gori, a moda i u Hrvatskoj, zatekli armiju koja bi
im se stavila na raspolaganje. NOV tada ima 18 divizija, vie
samostalnih brigada i vie od 70 partizanskih odreda. Hitler sluti i
mogunost kapitulacije Italije. Zbog toga 26. srpnja izdaje
Direktivu broj 48: niz krupnih organizacionih mjera radi
sigurnosti Balkana. S Istonog fronta je povuen feldmaral barun
von Weichs i postavljen za vrhovnog komandanta Jugoistoka.
106

General Lohr je zadrao samo komandu nad grupom armija E s

kojom je trebao drati u potlaenosti Grku, osiguravajui njenu
obalu i otoke od engleskog iskrcavanja. Teritorij Jugoslavije i
Albanije pokriva grupa armija F pod Weichsovom komandom.
Talijanske trupe su potinjene Lhru (u Grkoj), odnosno
Weichsu. Reorganizirane su i teritorijalno-upravne institucije. O
tome je 15. svibnja 1947. godine istraitelju armije SAD Walteru
Roppu govorio general Hans Gustav Felber, vojnoupravni
komandant Jugoistoka u Beogradu, koji je po Hitlerovom
nareenju od 7. 8. 1943. imao izvrnu vlast u cjelokupnoj
njemakoj operacijskoj zoni Jugoistoka:
... Bilo je dolo do velike zbrke o nadlenosti. Sitne zavisti
izmeu partije i vojske i izmeu talijanskih i hrvatskih vlasti jo
vie pospjeuju pometnju. Da se okona ta nesretna situacija, u
kolovozu 1943. izdano je novo nareenje. Cjelokupna kontrola na
ovom teritoriju prenesena je na komandanta Jugoistoka, koji je
istovremeno i komandant grupa armija F. Njegov glavni zadatak
je taktike i strategijske prirode, to jest smirivanje i osiguravanje
itavog Jugoistoka. Istovremeno je odreen i vojni zapovjednik
Jugoistoka, koji ima dunost da se brine o svim upravnim
zadacima na tom teritoriju. U Beogradu je bio glavni stan za oba
operativna taba Jugoistoka. Ja sam za vojnog zapovjednika
Jugoistoka odreen 29. kolovoza 1943 Povjereno mi je uvoenje
novog poretka na Balkanu...
Sad raspolaemo i zapisnikom sasluanja feldmarala Weichsa; ispitivao ga je 31. sijenja 1947. Otto Krilihsheine:
.. .26. 8. 1943. primio sam komandu. Radi orijentacije prije
toga sam otputovao u Grku... Najprije sam posjetio Lohra u
Solunu... To je bilo privatno putovanje. 26. 8. sam primio
komandu u Beogradu.
97. pitanje: Koji ste in imali?
Feldmaral. Oberbefehlshaber Heeresgruppe F und gleichzeitig Oberbefehlshabet Sdost.*
* Vrhovni zapovjednik Grupe armija F i istovremeno vrhovni zapovjednik
Jugoistoka.

107

98. pitanje: Vama su potinjene grupa armija F i 2. oklopna

armija?
Da.
99. pitanje: Da li su vam podreene i druge jedinice?
Ne. Komandni odnosi su bili vrlo komplicirani.
Militrbefehlshaber Sdost Felber nije bio meni potinjen. Imali
smo razliite komandne putove: Felber je potinjen generalnom
kvartirmajstora, a ja neposredno Vrhovnoj komandi oruane sile
(OKW)... Odnos potinjenosti policije bio je uvijek vrlo nejasan,
ali Lohr je imao pravo da i pukove policije uvodi u borbene
zadatke...
140. pitanje: Grupa armija E vam je u svakom sluaju
potinjena?
Da.
141. pitanje: U kojem razdoblju?
Od 26. 8. 1943. do 26. 3. 1945...
No, vratimo se procesu u Beogradu.
Rije ima vojni tuilac potpukovnik Zvonimir Ostri.
Sarkastino govori sucima o Lhru:
Zaista udno. Optueni na Balkan dolazi kao strunjak,
povjerene su mu i to specijalno njemu naroite politike
funkcije, sve savjesno obavlja, stvara planove za vojne operacije,
prati te operacije, prima svakodnevno izvjetaje, intervenira, pa
ak i sam odlazi na front im partizani preuzmu inicijativu, a sad
ispada da je bio obina figura koja ni o emu ne odluuje, ni za to
ne odgovara.
Predsjednik daje prevodiocu znak da prevede.
Lhrovo lice se gri:
Ja to tako nikad nisam rekao. Uvijek sam naglaavao da
sam u pitanju vojnog rukovodstva bio jedini odgovoran.
Prema tome snosite svu odgovornost za ono to su vojni
rukovodioci pod vaom komandom uinili?
To mi se moe sada pripisati. To tada nije bilo tako.
Ubijanje civilnog stanovnitva u odmazdama, je li to mjera
po meunarodnom pravu?
Ako ti ljudi nisu nita napravili, onda ne.
;
108

 A ubijanje djece?
Zloin. Apsolutno.
Tuilac tada nije imao Lhrovo nareenje za postupak sa
zarobljenicima i prebjeglima u borbi i za mjere odmazde i
evakuacije od 10. kolovoza 1943. godine. On mjere odmazde
smatra borbenom pripremom i od svih potinjenih zahtijeva
izvrenje odmazde na najstroi nain i trai ne odreujui
dobnu granicu da se sve muko stanovnitvo... strijelja ili
objesi. 1 djeca!
Rekoste da su njemake jedinice bile nediscipliniranije
nego u prvom ratu?
Da.
Znai da je mnogo toga preputeno slobodnoj volji?
Mnogo toga se nije uzimalo strogo kao u prolom ratu. U
toj dravi sve polazi od Hitlera.
Vi ste vrlo nelogini. Sad to kaete. A kad iznosimo dokaze
kojima utvrujemo zloine, onda kaete da to nisu dokazi, nego
izraz psihoze mrnje. Pokazat u vam samo nekoliko fotografija
i prua jednu po jednu Lhru. Evo: dijete u pelenama
ubijeno; gledajte: starica i mali unuk ubijeni, a va vojnik uz njih
stoji, ponosan nad rtvama; evo: vojnik nogom udara mrtvog
ovjeka... Okree se prevodiocu: Recite mu, molim vas, da
su sve te fotografije naene kod njegovih vojnika.
Lohr dugo gleda fotografije. Lice mu je mrano. Vijuge se
duboko usjekle. Ostavlja dojam kao da je prvi put vidio sliku
zloina, a ne i sam zloin:
To je, naravno, bestijalno kae to muklim glasom
suspregnute srdbe, kao da nije sm nareivao da se zbog
prepada na njemake vojnike... u svakom sluaju mora
odgovoriti strijeljanjem ili vjeanjem talaca, razaranjem okolnih
naselja...
Zvjerstva od kojih treba da se stide i njihovi oficiri. Treba li
da komandanti tih ubojica snose za to odgovornost?
Da, ako su znali.
Optueni je znao situaciju u kojoj se nalazio. I kae
citirat u njegove rijei sa neprijateljem se ne bi mogao stvoriti
109

nikakav sporazum za nas prihvatljiv. Na je stav bio, i to je stav

saveznika, ne unitenje njemakog naroda, nego unitenje
zloinaca. A sad neto o disciplini njemake vojske. Nije rije o
neposluhu, o nedisciplini. Ta je vojska bila takva zato to je
dobivala nareenja za zloine i izvravala je zloine. Armija
naoruana najmodernijom tehnikom bavila se planski organiziranim banditizmom... Tu postoji neraskidiva veza izmeu
izvrilaca zloina i Hitlera. Ta veza ide preko vas.
Lohr uti.
Predsjednik vijea preputa optuenog obrani. Lhrov
branitelj ima sastavljena pitanja: ono to je dogovorio s
optuenim.
Vi ste sav svoj ivot proveli kao vojnik?
Da.
Lohr je u nekoliko navrata pred isljednicima Dravne komisije
za utvrivanje zloina okupatora (ispitivali su ga Radosav Bojni,
dr Albert Vajs i Cane Polajner) iznosio svoju biografiju. U prvom
sasluavanju, u kancelariji zarobljenikog logora na Banjici, 24.
svibnja 1945. godine kae (zapisuje Nada Bogievi):
Zovem se Alexander Lohr, roen 20. svibnja 1885. u TurnuSeverin (Rumunjska) od oca Friedricha Lohra i majke Katarine,
roene Heimann, oenjen, otac jedne kerke, porodica u Beu,
momentalno u Lienzu u istonom Tirolu...
Potpunija mu je biografija u zapisniku od 27. svibnja 1945. u
razgovoru PolajnerLohr (prevodio je porunik JA Baum):
.. .Pohaao sam 10 godina austrijske vojne kole, i to: niu
vojnu realnu gimnaziju u Koicama, kadetsku kolu u Teresvi,
Terezijansku akademiju u Wiener Neustadtu. Generaltabnu
kolu zavrio sam od 1910. do 1913. u Beu... Poslije prvog
svjetskog rata ostao sam u aktivnoj slubi u austrijskoj vojsci. Za
vrijeme Anschlussa* bio sam komandant zrakoplovnih snaga
Austrije, general-major. Poslije Anschlussa ostao sam na poloaju
komandanta zrakoplovnih snaga u Austriji do 1939, kad je

* Pripojenje Austrije nacistikoj Njemakoj 1938. godine.

110

izvrena reorganizacija komandovanja. Formirana je Luftflotte IV

na teritoriju leske, Moravske i Austrije. Naimenovan sam za efa
Luftflotte IV sa tabom u Beu...
Jeste li kao komandant Jugoistoka izdali neka nareenja za
odmazdu?
Nikada.
Da li ste takva nareenja primili od pretpostavljenih i
prenosili na potinjene generale?
Ne.
Objasnite: to vi podrazumijevate pod otvorenim gradom?
Da je neki grad otvoren, to treba prijaviti meunarodnim
putom. Takav grad mora u potpunosti biti oien od svih vojnih
jedinica i od svih vojnih ustanova. To je trebalo kontrolirati u
mirno doba preko Lige naroda, a za vrijeme rata kontrolu su
vrile neutralne drave.
Da li ste vjerovali da Beograd nije otvoreni grad?
Bio sam uvjeren da Beograd nije otvoreni grad.
Izjavili ste da od 1939. do 1945. godine niste bili u milosti
Hitlera, ni onih do Hitlera, da u tom razdoblju niste ni jednom
odlikovani, ak ni onda kad ste osvojili Kretu. Molio bih vas da
objasnite to sve to znai?
Bio sam strani element u njemakoj armiji. Doao sam u
ovu armiju iz Austrije. Ni ja, ni itko iz moje porodice nije lan
nacistike partije. Cijelo sam vrijeme imao osjeaj odreenog
nepovjerenja prema meni. Ja sam jedini i to je poznata
injenica koji tako dugo, uza sve uspjehe, nije bio odlikovan. Ja
sam jedini tako dugo rukovodio grupom armija, a nisam dobio
odlikovanje.
Predsjednik vijea ima samo jedno pitanje:
Izjavili ste da vam je bio povjeren ak onaj sektor obrane
koji je u njemakoj Vrhovnoj komandi smatran najosjetljivijim.
Umjesto Romela, Hitler je tamo poslao vas. U vas je imao vie
povjerenja nego u Romela. O Hitlerovim kombinacijama s
Romelom Lohr je opirno govorio ranije, na sasluanju 22.
studenog 1945. godine: Poslije pada Afrike, u OKW je velika
panja posveena Grkoj i egejskim otocima. Oekivana je
111

invazija. Kako je Romei ve ratovao s Anglo-Amerikancima i

znao njihovu taktiku, a uz to je imao stanovitu reputaciju kod
zapadnih saveznika, postavljenje u srpnju 1943. za komandanta u
Grkoj, dakle za komandanta Heeresgruppe. Ja sam trebao
predati dunost njemu, a onda preuzeti komandu ostalih snaga na
Balkanu, tj. u Srbiji i Hrvatskoj. Romei je ve bio doao u Atenu i
itav jedan dan sam mu predavao poslove. U to je dolo do
uklanjanja Mussolinija u Italiji i Romei je odmah pozvan od
OKW da se vrati, pa se onda sa svojim tabom smjestio u
Mnchenu... Na procesu Lohr krto kae, ne ponavljajui ono
0 Romelu:
Nitko nije sumnjao u moje struno znanje i kvalifikacije.
Dobro kae predsjednik i daje znak branitelju:
Optueni je va!
Vi govorite o znanju i kvalifikacijama vojnika? zamolio
je tuilac Lohra da precizira.
Da, kao vojnika.
Izjavili ste kako ste vie puta predlagali svojim pretpostavljenima da vojna uprava u Srbiji, i uope na Balkanu, treba biti
jednoobrazna. Objasnite to, molim vas?
Cisto vojniki poslovi, posebno odavde iz Beograda, ili su
preko komande u Solunu, a upravna pitanja preko OKH.
Privredna pitanja, to jest poslovi etvorogodinjeg plana, policija
1 politiko rukovodstvo, to uope nije bilo u vojnoj nadlenosti.
Tako kad je dolo neko nareenje od Himmlera generalu
Meyszneru, tu se vojna komanda nije smjela mijeati. Predlagao
sam Hitleru da sve to ujedini u jednoj komandi.
Svakako, Lohr je 1942. i 1943. u svim razgovorima s Hitlerom
iznosio svoje prijedloge o ureenju Jugoistoka. Lohr o tome vie
govori u istranom postupku nego na procesu. Jednu izjavu je
potpisao 29. svibnja 1945: Iznio sam Fhreru svoje dojmove,
sjeao se posjeta Hitleru u rujnu 1942. godine poslije obilaska
grkog, bugarskog i jugoslavenskog teritorija. Predloio sam
konkretne mjere. Rekao sam mu da je rasparavanje Jugoslavije
pogreno i da je moralo dovesti do tekoa u Hrvatskoj. Izrazio
sam uvjerenje da bi bilo bolje da je itav jugoslavenski teritorij do
112

kraja rata jedinstveno okupaciono podruje... Naglasio sam da

brutalno dranje ustaa prema Srbima u Hrvatskoj predstavlja
vrlo teko optereenje za budue mirnodopske odnose ovih
naroda...
Zna se pouzdano da je prvi susret Lohra s poglavnikom
Paveliem bio dosta dramatian. Vrativi se u Solun, Lohr je
poglavniku napisao za NDH i poglavnika vrlo neugodno
pismo. Ima o tome dosta podataka u radiogramu generala Glaisea
generalu Lhru od 11. rujna 1942. Lhrovi zahtjevi su se odnosili
na poloaj njemakih jedinica u NDH: inzistirao je na pravu
njemakih komandi da izdaju nareenja endehakoj civilnoj
upravi. Lohr je molio Hitlera da ukloni poglavnika, ali Hitler
prijedlog nije prihvatio, premda je i njemu jasno to je naroito
uestalo tvrdio general Glaise da poglavnik nije vie gospodar
situacije. Da bi ubrzao protuustanike procese, Hitler je uz
opunomoenog generala u Hrvatskoj Glaisea Horstenaua uveo
instituciju komandanta njemakih trupa u Hrvatskoj (deutscher
bevollmchtigter General in Kroatien) i tu dunost povjerio
starom generalu Rudolfu Ltersu. Direktive za rad uputio mu je
Lohr 28. listopada 1942: pobunjenike i stanovnitvo sklono
ustanicima nemilosrdno, brutalno unitavati, dok se prema
mirnom stanovnitvu primjenjuju osnovni stavovi koji vae za
stanovnitvo jedne saveznike drave. Po direktivi od 2. studenog
Lters je morao provesti preuzimanje komande od komandanta
njemakih trupa u Hrvatskoj do 10. studenog. Svi raporti i
izvjetaji komandanta njemakih trupa u Hrvatskoj treba da budu
neposredno upuivani komandantu oruanih snaga na Jugoistoku. Vojska Endehazije bila je potinjena Ltersu, O razvitku
odnosa prema NDH, Lohr je razgovarao s Hitlerom i u toku
operacije Bijelo: o tom je sauvana ali u veljai 1947. godine
vojnom sudu JA jo nedostupna zabiljeka naelnika za
pozadinu komandanta Jugoistoka:
Voeni su razgovori izmeu Fhrera, general-pukovnika
Lohra i feldmarala Keitela, kao i razgovori izmeu
Reichsfhrera SS i naelnika OKW o tome 'kakve su mogunosti
zi organizaciju izvrne vlasti na teritorijima Hrvatske koje su
113

oslobodile njemake jedinice?' U tom smislu general-pukovnik

Lohr je predloio memorandum o politikoj eksploataciji vojnih
uspjeha... Osnovna koncepcija memoranduma, po interpretaciji
generala Warlimonta, slijedea je: Radi unutranjeg jaanja
hrvatske drave i umirivanja oienih teritorija, potrebno je
uspostaviti njemaku 'upravu' odozdo do gore. Reichsfhrer je
dao saglasnost da e u Hrvatskoj uputiti njemaku andarmeriju i
policiju... Reichsfhrer SS smatra da te snage treba da
predstavljaju snage koje prate Wehrmacht na odreenom
teritoriju...
Kad je utvreno da su, preko Badera i Ltersa, Lhru bile
potinjene vojne snage Ante Pavelia, pokualo se utvrditi kakav
je odnos komandanta Jugoistoka prema talijanskim trupama: da
li su mu i te trupe potinjene?
One dvije armije u Grkoj su mi, u pitanju rukovodstva,
potinjene cijelo vrijeme, a jedinice u Albaniji i Crnoj Gori samo
kad bi dolo do engleskog iskrcavanja.
Gdje ste vi u vrijeme operacije Weiss i Schwarz?
U Solunu, ako, sluajno, ne bih povremeno bio na nekom
od otoka. A na jugoslavensko podruje za tih pet mjeseci poduzeo
sam dva ili tri putovanja.
To je sve, optueni Lohr. inilo se da se u krajicima
usana predsjednika sudskog vijea naborao osmijeh. Rukom je
dao znak komandiru strae: Drue potporunie, odvedite
optuenog. Pauza je dvadeset minuta.
Lohr je izlazio poguren, sm sebi preteak.

114

Fortner

Poslije prve pauze drugog dana procesa, 6. veljae 1947. godine,

nakon Lohra u vijenicu je uveden i drugooptueni Johann
Hans Fortner. Samo je godinu dana stariji od Lohra (roen je 20.
studenog 1884. u Zweibrckenu), ali se jedva dri na nogama,
oronuo, staraki siv u licu, zamuenih oiju. Od Lohra je imao
zvjezdicu manje kad je, 1944, penzioniran, a u Jugoslaviju je 1941.
stigao kao general-major. Ne bi se reklo d a j e to bila neka blistava
vojnika karijera. Nikad nije komandovao snagama veim od
divizije. Sud e pokuati utvrditi navode optunice: da je
komandovao s mnogo sklonosti za zloin.
Dr Vuko Gozze Gueti rukom je pokazao prvooptuenom da
sjedne. Kad je i Fortner htio sjesti, zadran je: treba da se utvrdi
njegov odnos prema optunici. Fortner ne osjea ba nikakvu
krivicu. Iz etiri razloga, kae, i moli da te razloge navede.
Dr Gozze Gueti odobrava, ali moli da ne dulji.
Fortner je uistinu vojniki saet:
Prvo. Cijela optunica je zasnovana na pretpostavkama
koje ne odgovaraju injenicama. Primjer: tvrdnja da su mi ustae
bili podreeni i u sudskim i u disciplinskim pitanjima. Nisu.
Drugo. Gdje god sam se nalazio, radio sam na smirivanju
puanstva, na izmirivanju nastalih suprotnosti, koje su, u
Nezavisnoj dravi Hrvatskoj, kao i na itavom Balkanu, vrlo
velike. To moete vidjeti po mojim postupcima u Banjoj Luci i u
Sarajevu, gdje sam bio itavu godinu. Tree. Pripisuje mi se niz
prekraja, kvalificiranih kao zloin mojih jedinica, a ja sam za to
117

saznao tek sada. etvrto. Sa zarobljenicima sam redovno

postupao poteno i humano. U toku dvije godine nijednog od
vaih ljudi nisam poslao na sud.
Fortner je bio zadovoljan svojim izlaganjem. Htjede se
okrenuti Lhru da vidi njegovu reakciju, ali odustade, jer
predsjednik je poeo ispitivati:
Bili ste aktivni oficir?
Da. Od 1903. godine. Te godine sam postao zastavnik.
Dvije godine kasnije porunik.
Dok odgovara, Fortner se nervozno okree oko sebe. Bole ga
noge. Lice mu se znoji.
Kad ste doli u Jugoslaviju?
Krajem oujka 1941. godine tiho kae, a onda povisuje
ustreptali glas: Molio bih da povremeno mogu sjesti. Prije tri
dana sam doao iz bolnice i jo nisam sasvim izlijeen.
Sjedite odobrio je predsjednik vijea. Nego, nee biti
da ste doli u oujku. Tada ste postali komandant 718. divizije, a u
Jugoslaviju ste, valjda, doli kad je poeo rat, u travnju. Je li tako?
Da. Zabunio sam se.
Gdje je 718. divizija osnovana?
U Zell am Seeu u Austriji Fortner je 718. divizijom
komandovao od 3. svibnja 1941. godine.
Kad je Jugoslavija okupirana, 718. divizija prebaena je u
Jugoslaviju?
Da!
Kao okupacijska jedinica?
Da. Sa svoja dva pjeadijska puka 738. i 750.
Tko su bili komandanti pukova?
Schuschnig u 738, pukovnik Schuschnig, a potpukovnik
Meyszner u 750. puku. tab 738. puka je bio u Sarajevu, a 750.
puka u Sremskoj Mitrovici.

118

A va tab?
U Banjoj Luci.
Prema tome, bataljoni su bili dislocirani...
Po Bosni i Srijemu. Jedan bataljon je bio u Zagrebu.

 Koliko dugo je vaa divizija bila posadna d i v i l a u Bosni i

Srijemu?
Do mog odlaska.
Do?
Do kraja oujka 1943. godine. Fortner je, zapravo,
otiao 14. oujka 1943. godine.
Je li za sve to vrijeme vaa divizija drala cijeli navedeni
teritorij, ili su se dogaale neke promjene?
Mogao bih najprije rei raspored bataljona...
To nije vano.
Jedan bataljon je bio premjeten u Zvornik...
Pustite to. Ja u vas podsjetiti: nije li poetkom 1942.
stvorena komanda istone Bosne?
Da.
"
A Bosna je podijeljena na istonu i zapadnu?
Da, to je uinjeno. Bataljon iz Zagreba je prebaen u
Viegrad.
Jeste li vi poetkom sijenja 1942. godine postavljeni za
komandanta istone Bosne? Pod vaom komandom je teritorij
izmeu Save na sjeveru, Bosne na zapadu i Drine na istoku?
To je tono. Samo se ne mogu sjetiti kad se to dogodilo.
Mislim da je bilo kasnije.
Koliko ste bili komandant istone Bosne?
Ne znam poetak. Po mom sjeanju postavljen sam tek u
ljeto 1942. Prolo je est godina, teko bih do detalja sve pamtio.
Podsjetit u vas. Evo dokumenta od 18. veljae 1942.
godine. Dopis je upuen opunomoenom generalu u Srbiji. Dr
Gueti ne kae da je ovom dokumentu prethodio sporazum
sklopljen u Zagrebu izmeu generala Badera i predstavnika
Pavelieve vlade 23. sijenja 1942. godine. Molim da se
optuenom prevede: 1. Istona Bosna, s granicama: na sjeveru
Sava i Bosna, na zapadu Bosna, na jugu demarkaciona linija
prema Italiji, na istoku Drina, ostaje do daljnjeg operacijsko
podruje pod komandom opunomoenog generala u Srbiji. 2.
Komanda se prenosi na komandanta 718. pjeadijske divizije
general-majora Fortnera. Mjesto taba divizije: Sarajevo...
119

Dakle, optueni, to nije moglo biti u ljeto 1942, nego svakako

prije 18. veljae 1942.
Ne. To je samo nareenje za premjetaj taba iz Banje
Luke u Sarajevo. Ali to nije imenovanje mene za komandanta
istone Bosne.
Generali Bader, Glaise-Horstenau i Kasche rjeavali su s
Paveliem pitanja nadlenosti i komandovanja u NDH na
sastanku 23. sijenja 1942. godine. Njemaki opunomoeni
general u Srbiji Paul Bader je ocjenjujui teku situaciju u
istonoj Bosni ustvrdio da je potrebno da se to podruje, do
daljnjeg, proglasi operacijskim podrujem i da se tu, pod njegovim
rukovodstvom, postavi jedan njemaki vojni komandant. Kao
komandant dolazi u obzir komandant 718. divizije general-major
Fortner. Ako trupe NDH ostanu na tome podruju, bit e
potinjene njemakom vojnom komandantu, a to takoer vai i
za hrvatsku policiju i orunike, kao i za provizornu civilnu
upravu. Budui da je u kratkoj diskusiji voa drave izjasnio
suglasnost s izloenim prijedlogom opunomoenog generala,
dogovoreno je da komandant 718. divizije general-major
Fortner, pod komandom opunomoenog komandanta u Srbiji,
dobiva izvrnu vlast. Civilna uprava u svim pitanjima koja
dodiruju vojno pravo nareivanja treba da radi po direktivama
vojnog komandanta.
Fortner tvrdoglavo nijee svaku injenicu, ali e se njegovo
samopouzdanje postupno sasvim otopiti. Kad smilja odgovor,
gleda u Lohra, ali Lhrova je glava pognuta, teka, s bradom na
upalim prsima.
Upitajte optuenog dr Gozze Gueti se obraa
prevodiocu: Funkcije i dunosti, namijenjene njemu kao
komandantu 718. divizije, odgovaraju naslovu komandanta
istone Bosne?
Ne kategorian je Fortner, a morao bi pamtiti da mu je
u istonoj Bosni povjerena i vojna i civilna vlast: Komandantu
718. divizije pada u dunost zadatak, utvreno je 23. sijenja
1942. godine, da se, u odnosu na raspoloiva sredstva, a u vezi s
120

njemakim generalom u Zagrebu i hrvatskom vladom, stara za

uspostavljanje mira i reda u zemlji.
Sud pokuava utvrditi: da li su optuenom Fortneru u istonoj
Bosni bile podreene samo njemake, ili i domobranske i ustake
jedinice, kao i jedinice domobranske milicije?
Ako sam dobro shvatio, optueni to porie? kae dr
Gozze Gueti s izrazom lica onih ljudi koji se primoravaju da ne
prasnu.
Mi se jo ne razumijemo, gospodine predsjednie. Vidite,
najprije sam sa svojim tabom premjeten u Sarajevo. A tek u ljeto
1942. nareeno je da preuzmem komandu istone Bosne. Tek tada
su mi na tom podruju podreene ustae, domobrani, naa
andarmerija i andarmerija Nezavisne Hrvatske.
Sve su vam te snage, znai, ipak podreene?
Tek u ljeto neki ozbiljan razlog, oito, upuuje Fortnera
da izbjegne odgovornost odluujueg komandanta u istonoj
Bosni od kraja sijenja do ljeta 1942. godine. Uzaludno je
Guetievo inzistiranje na tada dostupnom dokumentu od 18.
veljae 1942: Komanda se prenosi na komandanta 718...
Bilo je ljeto uporan je Fortner.
Pokazan mu je dokument. Slijee ramenima:
To je samo za premjetaj moga taba u Sarajevo...
A, zapravo, od 24. sijenja 1942. godine komandantu
njemake 718. divizije potinjavaju se svi dijelovi njemakih i
hrvatskih jedinica u istonoj Bosni, kae se u ustakonjemakom sporazumu to je potpisan kod Pavelia 23. sijenja
1942. godine. Narednog dana Fortneru je iz Badervog taba
poslano nareenje da izvri ienje oblasti Ozren pri emu e i
komanda 3. domobranske divizije biti potinjena komandantu
718. divizije general-majoru Fortneru. Konano, i zapovjednik
Jugoistoka je poetkom 1942. godine dao do znanja svojim i
kvislinkim komandama da komandant njemakih snaga raspolae svim snagama na svom podruju.
Ustae i domobrani su vam formalno potinjeni?
Za operativne zadatke. U borbi.
121

 Znai, ne samo formalna potinjenost, kao ranije, nego i

faktika podreenost?
Ali samo za izvrenje operativnih zadataka. Vano mi je
naglasiti: samo za operativne svrhe. Na tome se bazira optunica.
Moram to objasniti.
Prigovarajui optunici, kaete da vam ustae i domobrani
nisu disciplinski podreeni?
Ni sudski, ni disciplinski, ni ekonomski.
Imamo, optueni, ovdje jedno pismo njemakog poslanstva
upueno Lorkoviu, Pavelievom ministru vanjskih poslova.
Toka c: po odluci poglavnika sve ustake trupe u operativnom
podruju istone Bosne stajat e pod komandom pukovnika
Francetia zapravo Franceti je tada potpukovnik a trupe e
biti upotrebljene po nareenju generala Fortnera. Toka d:
poglavnik se sloio da general Fortner, kao najvii zapovjednik na
operativnom podruju, ima ujedno i prerogative najvieg
predstavnika suda i nad trupama podreenim generalu Lukiu i
nad trupama pukovnika Francetia. Dakle, jesu li vam ustake i
domobranske jedinice i sudski potinjene?
; To ne odgovara injenicama.
Ali tu je nareenje.
,
Ja to nikad nisam dobio.
Dobro, optueni. Samo mora vam biti jasno da je ovim
dokumentom pobijen va prvi pricipijelni prigovor optunici.
Fortner je ustao, a onda s bolnom grimasom na licu naglo
sjeo:
To nije. Ne i ne! Mogu navesti jedan specijalan sluaj.
Molim da mi se dopusti da se o ovome kasnije izjasnim.
Sluajte, optueni, sud e, to je, zar ne, logino, prije
povjerovati jednom onovremenom dokumentu, posebno dokumentu koji potpisuje odgovorno lice kao to je bio SA general
Kasche, nego vaim sadanjim izjavama. Ujedno, imamo o tome i
druge dokumente, one koje je potpisao komandant Srbije general
Bader.
Bader s ovim nema veze. Molim da se zapisniki utvrdi
122

protestirao je da se meni ne vjeruje kad kaem kako se ustae

nikad nisu nalazile pod mojom jurisdikcijom!
General Paul Bader sa svime to se u ono vrijeme dogaa u
Srbiji, Vojvodini, Hrvatskoj i Bosni ima i suvie veze, sve je to
operacijska zona pod komandom opunomoenog komandanta u
Srbiji, to jest pod komandom generala Badera. A to se tie
istone Bosne, Bader, Glaise i Kasche su 23. sijenja s Paveliem
utvrdili da se tamo komanda prenosi na komandanta 718.
divizije. to se pak tie ustaa i domobrana i njihove
podreenosti Fortneru, evo nekoliko dokumenata:
Slubena zabiljeka o razgovorima njemakih i ustakih
predstavnika u Sarajevu 19. i 20. travnja 1942: General von
Glaise: na osnovi svojeg razgovora s poglavnikom i maralom
Kvaternikom potvruje da general Fortner sam raspolae
hrvatskim snagama. Po jasno izraenom miljenju poglavnika, u
istonoj Bosni pravo nareivanja imaju samo general Bader
(prenesena prava na Fortnera) u stvarima vojne prirode, i
specijalni opunomoenik hrvatske vlade (dr Aleksandar) Benak u
stvarima politike prirode. Iz Zagreba mogu se tim dvjema
instancama davati samo sugestije.
Izvjetaj generala Badera o operaciji Trio-Rogatica od 4.
svibnja 1942. godine: Borbena vrijednost 718. divizije bila je
poznata... Afirmirala se iskustvom Fortner e rei: Izgleda
da se nije postupalo uvijek s jednakom otrinom! Pod
njemakom komandom hrvatsko je ljudstvo ipak pokazalo
pozitivne rezultate, a bataljon ustake milicije pod komandom 32godinjeg potpukovnika Francetia bio je (od Fortnera) naznaen
kao odluna i disciplinirana jedinica.
Nareenje komandanta Jugoistoka od 20. svibnja 1942.
godine: Istona Bosna: Produiti smirivanje istim naelima kao
to je bilo nareeno od komandanta oruanih snaga na
Jugoistoku 19. oujka 1942. godine ('Upotrebiti sva sredstva koja
mogu dovesti do uspjeha... Pohvatane ustanike, po pravilu,
vjeati ili strijeljati. Njihovo pogubljenje moe se odloiti samo za
kratko vrijeme ako je to potrebno radi ispitivanja.')... Za
smirivanje istone Bosne ostaje i nadalje 718. divizija kao i sve njoj
123

do sada potinjene hrvatske snage koje su bile upotrebljene u

istonoj Bosni.
Sud je elio da Fortner kae: koje je akcije vodio u Bosni?
Bila je akcija na Kozari, ne sjeam se kad.
Vaa prva akcija?
Prva vea.
A na Kozari je kasnije izvedena jo jedna akcija?
Da, 1942. To je bila akcija odmazde.
A ona prva, pod vaom komandom, to nije bila odmazda?
Ne, nikako.
Da li se u toj akciji prema zarobljenicima postupalo po
propisima meunarodnog prava?
Svakako.
Zarobljenici nisu ubijani?
Ba obratno. Ja sam na to imao pravo, ali nisam ih ubijao.
A imao sam ba po meunarodnim propisima pravo da prema
njima postupim po kratkom postupku: strijeljanje...
U sluaju da ih smatrate frantirerima?
Pa svi su bili civili, bez ikakvih oznaka.
Jesu li javno nosili oruje?
Ne.
Jesu li imali petokrake na kapama?
Bacali bi ih kad su zarobljavani.
Jesu li imali jedinstvenu komandu?
To ja ne mogu tvrditi ni utvrditi.
Sad smo spominjali pretpostavke od kojih je barem jedna
dovoljna, po Hakim konvencijama, da jedinice dobiju status
regularnih trupa.
Ako nema ni jedne od tih pretpostavki, onda se ne radi o
regularnoj vojsci. A nije bilo . . .
Ako su date sve pretpostavke?
Onda je, svakako, rije o regularnoj vojsci. Ali oni uope
nisu bili priznati od Anglo-Amerikanaca. Priznanje je uslijedilo
tek krajem 1943. godine.
Nigdje ne pie da Haka konvencija trai priznanje AngloAmerikanaca. Kakve to veze ima s regularnou trupa?
124

 Ali ima zajednika oznaka, to trai Haka konvencija.

Zar to nije zvijezda petokraka, crvena petokraka! Nego,
manimo se praznog razgovora. Odgovorite: kako je bilo s civilnim
stanovnitvom? Jesu li vae trupe potovale ivote i imovinu
civila?
Da!
Uvijek?
Da kategorian je Fortner, i ini se da ga, s grimasom
pritajenog bola na starakom licu, uope ne zanima to dr Gozze
Gueti uzima neke listove sa stola i mae njima:
Proitat u optuenom neke iskaze svjedoka: da vidi kako
je na Kozari potovao ivote i imovinu civila... Prevodilac
ustro prenosi Fortneru sadraj iskaza svjedoka Nikole Radonjia
o neprijateljskoj ofenzivi na Kozari u listopadu 1941. godine.
Kozaru su napadali Nijemci, djelomino konjike jedinice, i manje
snage ustaa. Radonji, borac 2. kozarakog odreda, zna da su
Nijemci uhvatili sedam ranjenih partizana, svi su bili iz sela
atrnja i Bistrica. Uhvaene ranjenike Nijemci su strijeljali.
Svjedok zna da su strijeljali i Stoju Radman, njenu kerku i
dvogodinje unue zato to su u Stojinoj kui zateena etiri
ranjena partizana. U selu Vrbaka partizani su, odbacivi
njemake trupe, nali 30 ubijenih mjetana: Bila su to uglavnom
djeca i starci, oni koji ispred Nijemaca nisu stigli izbjei... U selu
Bistrica ista njemaka jedinica je zapalila vie kua. ora Vujia
su zaklali, pa bacili u zapaljenu kuu. Svjedok zna da je tada
ubijen i Rajko Vili s jednim starcem od 70 godina, zaklan je
dvadeset dvogodinji Aleksa Vuji i njegova supruga Radosava,
strijeljane su Kosara Agi i njena tetka Persa. U Miloevom Brdu
uhvatili su oko 80 omladinaca i sve ih strijeljali u vodi Jablanici.
Kad je jedinica svjedoka Radonjia prelazila Vrbas, iz rijeke je
izvaeno utopljeno etvorogodinje dijete... Svjedok je tom
prilikom saznao da su Nijemci zapalili Luane i Hutovo i da su u
Luanima ubijeni starci Danilo i Luka Mari. Svjedok je naveo i
nekoliko sluajeva silovanja u selu Tuijaci...
Fortnerovo lice nita ne odaje.
125

Predsjednik vijea nastavlja s itanjem. Prevodilac saeto

prevodi iskaz svjedoka Milovana iljegovia. U potoku Jablanici
kod sela Jablanica Nijemci su strijeljali 164 civila; prethodno su ih
icom vezali. Svjedok je vidio mnoge unakaene leeve. Njemaka
kolona, koja je nastupala od Prijedora preko Palanita, ubijala je
sve na koga bi naila. Naroito je mnogo ljudi ubijeno u selima
Garovci i Baltina Jaruga. U selima Magolci i Beljanci uhvatili su
sedamdeset i etvoro itelja i sve strijeljali. U Beljancima su
silovali petnaest djevojaka. U Jelovcu su samo u porodici Bokan
ubili dvadeset mukih. Svjedok tvrdi da je u oktobarskoj ofenzivi
718. divizija zapalila vie od tisuu zgrada.
Fortner smireno trai:
elim da se u vezi s navedenim izjasnim... i trenutak
kasnije, kad mu je doputeno da govori, poet e objanjavati da
je sve to uinjeno kasnije, za vrijeme jedne akcije u oujku 1942.
godine.
U oujku 1942. godine bilo je jo mnogo gorih stvari.
Svjedoci su precizni: oni govore o listopadu 1942.
U listopadu toga nije bilo. Drugo je ono u oujku, kad su
na teren izili i Paveli, i Kvaternik...
Narod onoga kraja zna razlikovati kad je bila prva, a kad
druga akcija odmazde. Osim toga, optueni, druga akcija je bila
takvih razmjera, s toliko trupa, njemakih, maarskih i ustakih,
da se to ne moe brkati s akcijom vae divizije. Nema tu zabune.
Zabuna je bila samo utoliko to se govori o ofenzivi u oujku,
a ofenziva na Kozari je bila u lipnju i srpnju 1942. godine.
Ipak, uvjeren sam da je posrijedi zabuna. Uostalom, meni
nije dana nikakva karta, a ja se ovako napamet ne mogu sjetiti
gdje sam bio prije pet godina, jer sam drugi dio rata proveo u
Njemakoj.
Ovo to je navedeno u iskazima svjedoka: smatrate li da su
to ratni zloini?
Bili bi da je tono.
Biste li se smatrali odgovornim da su vama potinjene
jedinice izvrile navedene zloine?
126

 Da, ako bi mi to bilo tada poznato. Nastojao bih tada

da to svim sredstvima sprijeim.
A to ako ste upravo vi to naredili?
To je nemogue.
Dr Gozze Gueti upozorava prevodioca:
Objasnite optuenom da je duan govoriti istinu.
Potpuno sam siguran, znam to sam radio...
Jedinice pod Fortnerovom komandom sudjelovale su u jesen
1941. godine u tri navrata u ienju Kozare i podruja oko
Banje Luke. Najvea akcija je voena od 29. listopada do 9.
studenog: 718. divizija u suradnji sa zatitnim bataljonom i vrlo
slabim domobranskim snagama. Poetkom prosinca ienje je
provedeno 17 kilometara zapadno od Banje Luke, u rajonu
banjolukih ureaja za vodu.
Glaise-Horstenau je 14. prosinca 1941. godine pisao komandantu oruanih snaga na Jugoistoku protestirajui protiv ustakih
nasilja u akciji ienja planine Kozare u suradnji s nekoliko
njemakih bataljona. Ustae su izvijestili, pie Horstenauj da je
na njihovom odsjeku bilo 600 'poginulih' protivnika, a da su pri
tome zaplijenili samo nekoliko puaka i da su imali svega dva
ranjena. Horstenau, dakako, znade da su protivnici nenaoruani seljaci: ljudi izvueni iz sela. Meutim, nisu tada na Kozari
zloin poinile samo ustake jedinice. Glavninu snaga sainjavale
su njemake trupe dijelovi 718. pjeadijske divizije i 369.
legionarski puk. Tada je pod Fortnerovom komandom protiv 2.
partizanskog odreda nastupala i domobranska vojska 5. i 11.
pjeadijski puk. U toj su operaciji Nijemci i ustae ubili vie od
200 seljaka, meu kojima je bilo i ena i djece.
Osim akcije na Kozari, koje su jo akcije ienja
poduzimale trupe pod vaom komandom?
Bila je jedna oko Ozrena...
Je li optueni bio kod Prijedora?
Jedan bataljon bio je opkoljen u Prijedoru i divizija je
morala da ga oslobaa.
Kada?
U veljai 1942.
;
127

 Kako su se tada vae jedinice ponaale u podruju

Prijedora?
Besprijekorno; dakako; koliko ja znam.
Dobro, de, kad je tako, onda da vam proitam izjavu
Boka Bazarice. Svjedok kae da je vaa vojska tada palila sve na
to je naila, a mnoge ljude je ubila. Svjedok zna da je u Dvoritu
ubijen jedan etrdesetogodinjak iz porodice Bjelajac, a u
Muratima Isak Buzma i Dmitar Mikan. U tim selima neki ljudi su
zapaljeni u svojim kuama. Sva stoka je opljakana... Zatim su
itani iskazi Milke Rodi, Milke Jano i Laze Nekije: kako je u
selima Jutrogota i Gradina zapaljeno 45 kua, Ratko Dragonja
zaklan, a Mile Oljaa, ezdesetogodinjak iz Jutrogota, baen je u
zapaljenu kuu. Sedamdeset petogodinji Ilija Rodi je strijeljan
na kunom pragu. Rade Rodi, Iva Rodi i Mara Rodi strijeljani
su zajedno. Mijo Tica je iv zapaljen u kui. Izvan sela su
uhvaeni u zbjegu i strijeljani Risto Bori, Rade Suzi i Boo
Goronja. Svjedoci Vlado Grujii, Duan Trkulja i Milenko
Burazer izjavljuju o zloinu u selu Meuvoe, gdje su Nijemci,
izvlaei blokirani bataljon iz Prijedora, u veljai 1942. godine,
ubili, mrcvarei ih na sve naine, Slavka Krnjia, Nikolu
Jajiina, Silvanu Jajiin, Milu Mijatovia, Miloa Milanovia,
Nikolu Jatinovia, Savana Berikou, Martu Berikou i Gaju
Aimovi. Zapalili su 50 kua. Svjedoci Ljuban Bai, Duan
uli, Julka urija, Rado Milenkovi, Milka Bujanovi i Janko
Radulovi iskazuju o zloinu u selu Agincima: ubijeni su svi koji
su uhvaeni: Rade Vatro, Milisav Nikoli, ore Mri, Stojan
Baki, Gajo Radovanovi, Mile Daki, Duan Milankovi; u
Blakovcima: Rade ipka, oko Paji, Stoja Milenkovi, Smilja
Siri, Ostoja Stoki, Lazo Simi, Rade urija, Mile urija,
Milan Peki, Simo Muan, Stevo Jaki i Mica Dragievi.
Svjedoci Rade Trubar i Milan Bursa iskazuju o slinim zloinima. ..
to kae optueni Fortner na iskaze ovih svjedoka?
Iskljueno je da bi to mogao uiniti neki njemaki vojnik.
Moda ustaa...
Ali svjedoci dobro razlikuju njemake vojnike od ustaa.
128

Jedan od svjedoka jasno kae: njemaki vojnik je oteo majci dijete

od 4 mjeseca i bacio ga u vodu.
Nemogue!
Optueni moda misli da se takav postupak protivi prirodi
njemakog vojnika?
Da, upravo tako.
Nije li to presmiona tvrdnja. T za vrijeme ovoga rata
Nijemci su arili i palili diljem sve Evrope.
Htio bih neto o tome...
O emu to, optueni?
O ovim grozotama. Sjeam se jednog mjesta...
Kojeg mjesta, optueni?
Da, to je bilo kod Aginaca desetak kilometara juno od
Dubice, uz cestu prema Prijedoru. Tu je naen jedan kapetan i jo
pet-est ubijenih njemakih vojnika, ui im odrezane, oi izvaene.
To zna sveenik moje divizije. Molim da taj sveenik bude pozvan
za svjedoka, zove se Knelbe, mogao bi ga nai kardinal Veinhobe
iz Mnchena.
eli li optueni, navodei sluaj toga kapetana, to nije
nemogue, ustvrditi da to opravdava zloine njemakih vojnika?
Ne, ali moram vam rei da ak ni nakon sluaja u
Agincima nisam naredio da se provedu mjere za odmazdu.
Jeste li vi svojim jedinicama izdavali nareenja za ubijanje
civilnog stanovnitva.
To bi znailo da sam narod proganjao, a to nisam.
Dr Gozze Gueti se okrenuo prevodiocu:
Jo jednom upozorite optuenog: bilo bi za njega
nezgodno, nezgodno za njemakog general-majora, da se utvrdi
kako lae.
Da, bilo bi nezgodno miran je Fortner.
No, da vidimo druge akcije...
Ja bih da se izjasnim o jednom sluaju s Romanije?
Ima li to veze s pitanjem?
To se tie ustaa, rije je o grozotama ustaa.
Vi ste optueni zbog zloina poinjenih od Nijemaca, ali i
svih drugih vaih potinjenih. Ustanovljeno je da su vam i ustae
129

potinjene. Rekao bih da je besmisleno da sami sebe optuite

iznosei zvjerstva trupa koje su vam operacijski, disciplinski i
sudski bile podreene.
Ipak, molim da se unese u zapisnik...
Tada je ve bilo 14 sati. Pretres je prekinut. Sutradan, treeg
dana procesa, 7. veljae 1947. godine, optueni Lohr i Fortner su
u vijenicu uvedeni u 8.15 sati. Dr Gozze Gueti obojici doputa
da sjede. Fortner kae da mu je dobro, da mu je mnogo bolje nego
juer:
Mogu stajati.
Fortner je pred sud iziao s dojmom da je zamisao njegove
obrane izvanredna. Tek to mu je predsjednik vijea dao rije,
ustvrdio je:
Ono nareenje nikad nije provedeno. Ono: da ja
preuzimam svu komandu nad ustaama i domobranima. Meni su
te jedinice bile samo operativno podreene. Sudski i disciplinski
nikada. Zato hou da iznesem dogaaj s Romanije.
Izvolite.
Moja mi je feldandarmerija javila da je ustaki zastavnik
Proban, s jo dvojicom ustaa, ubio i grozno unakazio dvije ene,
Srpkinje. Svu trojicu sam stavio u zatitni zatvor. O tome sam
obavijestio generala Badera u Beogradu i generala Glaise
Horstenaua u Zagrebu. Traio sam da hrvatske vlasti osude
trojicu ustaa. Kako nita nisam postigao dopisivanjem, otiao
sam u Zagreb. Konano sam uspio da se oformi sudska komisija,
koja je u Sarajevu vodila istragu protiv Probana. Ta komisija
Paveliev pukovnik i jo neki oficiri osudila je Probana na
smrt. Osuda je i izvrena.
Vama je vie konveniralo da ih stavite pod sud NDH, a
mogli ste, kao vrhovni sudski ef, da ih stavite i pod njemaki
vojni sud.
Volio bih da pozovete kao svjedoka ratnog gradonaelnika
Sarajeva Muftia i ondanjeg direktora muzeja u Sarajevu
Petrovia.
Ako ustreba. Nego, optueni, da vi niste imali sva prava
jedinog komandujueg ovjeka, kako biste na teritoriju NDH
130

mogli uhapsiti oficire NDH? Bi li jedan general NDH usudio

uhapsiti njemakog oficira?
Nisam ih smjestio u pravi zatvor, ve samo u zatitni. Da
ne pobjegnu.
Pustimo to. To s optubom nije u vezi. Optueni ste za
zloine u akcijama na Kozari i u selima izmeu Prijedora i
Dubice?
Htio sam pokazati da meni ustae u sudskom pogledu nisu
bili potinjeni.
Opet se Fortner izvlai, a sud, ini se, nema pri ruci relevantne
dokumente. to li bi rekao da mu je bilo proitati onaj dio
dogovora izmeu generala Badera i Horstenaua s Paveliem i
Kvaternikom, gdje se kae:
Komandant 718. divizije general-major Fortner... dobiva
izvrnu vlast u istonoj Bosni. itava uprava ima... da radi po
direktivama vojnog komandanta... Hrvatska vojska, kao i
policija, orunici i ustae potinjavaju se vojnom komandantu i
rade po njegovim direktivama.
O tome kako je Fortner u istonoj Bosni komandovao
ustaama Jure Francetia (pet bataljona takozvane Crne legije)
ima vrlo mnogo dokumenata. U svakoj Fortnerovoj zapovijedi za
operacije u istonoj Bosni utvruju se i zadaci ustake grupe
potpukovnika Francetia. Badera je u nekoliko navrata
obavijestio da je ustaka milicija potpukovnika Francetia
odluna i dobro disciplinirana jedinica. to se tie oslanjanja na
ustae, koji su, inae, bili i u njemakoj komandi ozloglaeni kao
koljai, u istonoj Bosni, upravo pod utjecajem Fortnera, bilo je
to objanjeno injenicom da su: trenutno upueni na njih jer
nedostaju druge snage. 1 Fortner i Bader su za Francetia
govorili i pisali da je nacionalni heroj i da je dobar
komandant. injenica da je Franceti u svakom pogledu u
istonoj Bosni bio pod Fortnerovom komandom uoljiva je i u
podatku da je Fortner u lipnju 1942. godine naredio da se
razorua i zatvori kompletna eta Francetieve Crne legije.
Komandantu Jugoistoka je objanjeno:
131

Jedna eta ustake legije Francetia, koja se istakla u

operacijama u istonoj Bosni, morala je biti razoruana, a
pripadnici te ete uhapeni, jer je ta eta neuvenim zvjerstvima
ponovno natjerala stanovnitvo u ume...
U Solunu, na savjetovanju kod komandanta Jugoistoka, 21.
svibnja utvreno je da su jedina garancija za smirivanje istone
Bosne: prisustvo njemakih trupa i njemake upravne mjere. Osim
toga, sve hrvatske vojne i policijske snage, ukljuujui i ustae,
potinjene su njemakoj komandi, jer se samo tako mogu iskljuiti
suprotnosti Hrvata, Srba i Muslimana.
Mogao je, dakle, Fortner, kad je htio, kanjavati i ustae!
Ali dr Gozze Gueti ga ujutro 7. oujka ne ispituje o tome:
eli znati odnos optuenog prema zloinima njemakih trupa na
Kozari, kako u listopadu 1941. tako i izmeu 18. i 28. veljae
1942. godine.
Nisam bio obavijeten o tim zloinima, inae bih poinioce
proganjao.
Dok je optueni bio komandant istone Bosne, bila je u
dva navrata voena akcija protiv osloboenog Jajca.
Prije toga, ako dozvolite, drue predsjednie javio se
vojni tuilac imao bih neto pitati u vezi s preenom temom.
ini se da optueni rado prebacuje zloine na ustae. Ali su,
vidimo to iz njegovog vlastitog nareenja, ustae bile njemu
podreene. Da proitam, drue predsjednie?
Dr Gueti je izmijenio dvije-tri rijei s drom Fridrihom
Davidom. Dozvoljava itanje dokumenta. Potpukovnik Ostri
ita dopis zapovjednitva 2. domobranskog podruja: u tom
dopisu je navedeno nareenje komandujueg generala (Fortnera)
718. pjeadijske divizije.
Ta zapovijed, potpisana od Fortnera, glasi: Kao
opunomoeni predstavnik izvrne vlasti nareujem njemakim
zapovjednicima mjesta i uporita, za sve njemake i hrvatske
postrojbe vojske, domobranstva, ustaa, redarstva i policije...
Podreenost ustaa i domobrana nije samo taktika, nego i
stegovna, sudbena i u pogledu nadzora nad vrenjem slube...
To ste vi potpisali, optueni.
132

Predsjednik je htio znati:

to kaete na to?
Optueni taj dokument ima. Dan mu je kae tuilac.
Fortner je izgubio jutarnju odlunost:
Hrvatska vlada je nastojala da se ne petljamo u njenu
nezavisnost. Ba to dokazuje sluaj Proban. Morao sam osobno
putovati u Zagreb.
Ali, optueni, ovdje je dokument. Tu jasno pie da su
njemakim zapovjednicima mjesta i uporita podreeni ustae i
ostali. Oito je, to sami piete u svom nareenju, da su ustakodomobranske jedinice, kao i andarmerija, podreeni u svemu tim
njemakim komandantima mjesta i uporita, a tim vie i
njemakom komandantu divizije.
Ja sam bar u deset navrata prijavljivao Zagrebu izgrede
ustaa.
Dobro. To o nadlenosti smo rasvijetlili. Prelazimo na
akcije protiv Jajca.
Bile su dvije. Mislim u ljeto.
Moda u rujnu 1942?
Rujan, mogue.
'
Dvije akcije redom? s
Dvije, da.
< 1
Jesu li u tim akcijama vreni zloini?
Ne. Ali sjetio se kako je prethodno pobijeno, pa naglo
objanjava: Dakako, koliko ja znam.
Paljene kue, ubijani civili, djeca?
Bilo je spaljenih kua. Ne znam jesu li civili ubijani.
Kako se postupalo sa zarobljenicima?
Sve zarobljenike sam skupljao. Dok se moj tab nalazio
sjeverno od Jajca, zarobljenike sam slao u Banju Luku. Kad sam
bio istono, slao sam ih u Aleksandrovu kasarnu u Sarajevu.
Humano sam postupao s njima. Oni preko 60 godina putani su
kuama, i mlai od 17 godina.
Svjedoci tvrde drugo. Evo, Milan Joki iz sela Natpolje,
(12 km jugozapadno od Jajca): U Natpolju su Nijemci ubili oko
100 lica; petnaestoro ljudi je ugueno u vreloj vodi. Komandant
133

feldandarmerije je bio kapetan Neumann, vama neposredno

potinjen. Neumann je komandirao 2. etom 501. bataljona
vojne andarmerije. Drugi svjedoci (Miroljub Sakan, Luka
Jeki, Branko Sakan i Rade Marjanac) govore o drugim
zloinima... Predsjednik ita dugu listu ubijenih; stravine
slike, kao i u ve navedenim opisima zloina na Kozari. Zatim se
obraa Fortneru:
Vidite li, optueni: poslije svake akcije vaih trupa ostaju
leevi i zgarita?
Strogo sam zabranjivao spaljivanje kua i razaranje sela.
To bi samo poveavalo broj onih u umi.
Nitko se nije sjetio (ili nije bilo dokumenta?) da generala
Fortnera podsjeti na njegov proglas Stanovnicima istone
Bosne uoi zime 1942. godine. Opomena toga proglasa je bila
nedvosmislena: ustanici, odmah kuama, ili uzmite na znanje da
borba s velikonjemakom vojskom nee zavriti samo vaim
vojnikim porazom, nego i unitenjem vaeg naroda!
Vi kaete da ste zabranjivali ubojstva, ispade, paljevine, a
vidimo eto Kozare, eto Prijedora, eto Jajca da se zloini
stalno ponavljaju. Kako to da su injenice suprotne vaim
navodnim nareenjima? Nisu li ta nareenja zahtijevala ubojstva i
pale? Prisjetite se, optueni. Znam, prolo je pet godina, ali valjda
se ipak sjeate.
Ja ne mogu nareivati ubojstva. Jasno, ako se vodi borba
uz uee artiljerije, onda je lako zapaliti kue slamnatih krovova.
Jeste li sudjelovali u operaciji Weiss?
Samo na poetku.
Gdje je bila vaa divizija?
Dijelovi su bili u Sarajevu. Nadiremo preko Ivan-Sedla
prema Konjicu. elo je stiglo neznatno dalje od Konjica. Tada
sam smijenjen.
Jeste li posjetili jedinice u Konjicu?
Bio sam tamo.
Tko se, rame uz rame, borio s njemakim trupama?
S druge strane su doli Talijani.
I nitko drugi?
134

 etnici su nam se ponudili

Jesu li se borili?
U poetku nisu.
Recite, konano, jesu li ili nisu bili s vama?
Dok sam ja bio tamo, stajali su, dodue, iza nas, ali jo nisu
sudjelovali u borbi.
Iza vaih prvih borbenih linija, razoruani?
Nismo iz razoruali. Traili su jo oruja da se bore protiv
partizana.
Optueni Lohr je izjavio da je u 4. i 5. ofenzivi trebalo
likvidirati i etnike i da Nijemci nisu etnicima dozvoljavali
sudjelovanje u borbama, tovie: da su Nijemci etnike
razoruavali. Rekao je: kad mu je jedan talijanski general ponudio
suradnju etnika umjesto talijanskih trupa, on je, Lohr, izjavio da
se : po Fhrerovom nareenju ima pucati na svakoga tko
nastupa na talijanskom dijelu fronta bez talijanske uniforme.
Lohr: Da, to sam izjavio! O tome je opirno govorio u
istranom postupku.
Fortner drugaije govori. krto se osmjehuje dr Gueti.
To je izniman sluaj. Sjeam se toga sluaja.
A sjeate li se da su se za vrijeme Weiss II du
neretljanske obale rame uz rame s Nijemcima borili i Talijani i
etnici?
Drugdje nisu.
A tamo, du obale Neretve?
Ne du obale.
Jesu li se tamo borili?
U prostoru Neretve, da.
,
Zajedno s Nijemcima i Talijanima?
Konjic je bio opkoljen od partizana.
Kako to moe biti u skladu s vaom izjavom da Nijemci
nisu suraivali s etnicima, ve su ih razoruavali?
Dozvolite da rastumaim. Mislim da sam to rekao u prvom
sasluanju.
Da?
U iroj okolini Konjica dolo je do kritine situacije.
135

Partizani, koji su nastupali sjeverno od Prozora, dobili su prevlast.

U tom prostoru bili su etnici, Nijemci i Talijani, i svi su baeni na
otvoren prostor, mislim prema Jablanici. Prozor je bio utvren od
Talijana. I onda su se zajedno branili od partizana i nisu mogli
unutra, opkoljeni, da se meusobno tuku. Ta suradnja je imala
dug epilog. Trebalo je itav sluaj rastumaiti Fhrern...
Optueni Fortner, jo nismo uli: to kaete za zloine
svojih trupa?
Imam samo jedan odgovor: kad sam neto saznao o
zloinima, poinioce sam kanjavao. Naravno, nisam mogao
progoniti poinioce zloina za koje nisam znao.
Jeste li, moda, za vrijeme Weiss I izdali neko nareenje
o ubijanju.
Ne!
Kad ste, poslije borbe za Konjic, smijenjeni, jeste li otili u
Njemaku?
Da. I vie se nisam vraao ovamo.
Suci David i Radovanovi htjeli su neto vie znati o
Fortnerovoj diviziji i o njenom sastavu (80 posto Austrijanaca).
Zatim je dr David optuenog ispitivao o nekim akcijama u
Srijemu 1942. godine. Onda je opet zapodjenut razgovor o borbi
za Konjic, koji su partizani pokuavali osloboditi od 19. do 26.
veljae 1942. godine, da bi otvorili izlaz Centralnoj bolnici na
drugu obalu Neretve.
Dr David: Je li vas obiao Lohr u Konjicu?
Da, poetkom veljae, ili krajem sijenja.
Zato je dolazio k vama?
Kao to starjeine dolaze obii vojsku.
O emu ste razgovarali?
Vie se ne sjeam.
O borbi protiv partizana, o raspoloenju naroda...
O tome se svakako govorilo. Ali pojedinosti ne pamtim.
Moda vam je tada reeno da Lohr partizane smatra
regularnom vojskom?
Ne mogu se sjetiti. U svakom sluaju, ja sam prema njima
136

postupao kao da su regularna vojska. Nisu bili regularna vojska,

ali ja sam postupao kao da jesu.
O tome kako je postupao, odnosno kako je trebalo da postupa
general Fortner, odredio je Lohr slijedei Hitlerove upute.
Lhrove stavove iznesene na konferenciji u Beogradu 30. prosinca
1942. general Lters je pretvorio u nareenje od 7. sijenja 1943.
godine:
Razvoj situacije u hrvatskom prostoru nalae... da se jo
jednom razjasne komandni odnosi.
1. Rejoni 714. i 718. divizije su operativna podruja...
Nosioci cjelokupne vlasti na njihovim podrujima su generalpotpukovnik Fortner i general-major Reihert...
2. Sve hrvatske oruane jedinice na prostoru oznaenom pod
brojem 1. potinjene su njemakim divizijama. Hrvatskim
ustanovama e se, prema mogunostima, prepustiti izvjesna
odgovornost...
3. Zbog potrebe ienja hrvatskih oruanih snaga, popunu i
reorganizaciju vriti energino...
4. Prema stanovnitvu imaju se primjenjivati rigorozne mjere:
a) muko stanovnitvo od 15 do 50 godina u nepouzdanim
podrujima treba prikupiti u sabirne logore...;
b) partizani, i oni za koje se sumnja da su partizani, kao i civili
u ijim stanovima se pronae oruje i municija, imaju se odmah,
bez formalnog sasluanja, strijeljati, odnosno objesiti, a njihove
kue spaliti...
Fortnera ne pitaju o tome, nego o Norvekoj: .

Bili ste u Norvekoj?

Da.
Otprilike kada?
Travanjlipanj 1943.
U svojstvu?

Imao sam nareenje da inspiciram aerodrome u sjevernoj

Norvekoj i u Finskoj.
Optueni je stari vojnik, ugledni Nijemac, poznat general.
Vjerujem da dobro poznaje organizaciju njemake ratne maine?
137

Molio bih ga da kae: jesu li se Hitlerove, Fhrerove odluke

uvijek provodile?
*
Svugdje i uvijek.
Po Hitlerovim nareenjima generali su organizirali
operacije, a vojnici su to izvravali?
Openito uzeto, Hitlerovi nalozi su provoeni u djelo.
Ipak, u jednom sluaju jedno Hitlerovo nareenje ja nisam proveo
u djelo...
Jedan primjer, optueni: ako Fhrer naredi da neko naselje
treba unititi, da li se takva odluka izvravala u granicama
raspoloivih snaga; je li se morala izvriti?
Naravno. Bez diskusije. Nego, ja bih htio neto rei.
Jednom jedno takvo nareenje...
To nas sada ne zanima. Nego, neto o disciplini njemake
vojske. Da li je disciplina bila slabija nego u prvom ratu?
Nikako slabija!
Hoete rei: ako nije bila vra, slabija sigurno nije bila.
Bila je kao i u prvom ratu. Ali, u ovom ratu je bilo
nezadovoljstva, jer se nacistika stranka uplitala u vojna pitanja.
Naelno: da li je vaa vojska mogla izvoditi akcije kako joj
je palo na pamet, ili je morala raditi po danim direktivama?
Uglavnom, po instrukcijama.
Da li su komandanti dobivali izvjetaje o onom to se
deava u borbi protiv narodnooslobodilake vojske?
Dobivali su izvjetaje.
Jesu li ti izvjetaji slani dalje vioj komandi. Jeste li vi slali
izvjetaje?
Slani su dalje viim komandama.
Zar je mogue da su paljena sela, mnogo sela, a da neki
komandanti o tome nemaju pojma?
Ako biste mi objasnili: to znai komandant?
Na primjer: zapovjednik divizije.
Onda je mogue.
Pa ako izgori i petnaest sela?
Mogue, ipak. Prostori su veliki i ne moete sve vidjeti iz
komandnog mjesta.
138

 Jeste li imali obavjetajne oficire?

Da.
Jesu li oni dostavljali izvjetaje?
Da.
Da li je mogue da komandant Jugoistoka ne zna to se
dogaa na terenu gdje njegovi komandanti divizija izvode
operacije?
Mogue je da ne zna.
Jesu li obavjetajni oficiri odgovornim starjeinama
dostavljali izvjetaje?
Obavjetajni oficir je obino kod komandanta. Sreuje
izvjetaje primljene iz jedinica. Toliko koliko mu jave, moe znati;
on nije na poloajima.
Jesu li pri divizijama i armijama postojali obavjetajni
odsjeci?
Postojali su.
Meusobno povezani?
Da, povezani.
Dr David se tada obratio Lhru:
uli ste optuenog Fortnera? Je li tono to to kae?
Pitali ste ga vrlo neprecizno.
Vi ste juer, odgovarajui na jedno od pitanja svoga
branioca, rekli da nitko iz vae porodice nije bio u Nacionalsocij alistikoj partiji. Moda ste htjeli da shvatimo da ste bili protivnik
nacionalsocij alista?
Nacionalsocijalizam ima dobre i loe strane. Ja sam vidio
lice i nalije.
Molio bih direktan odgovor: prijatelj ili neprijatelj
nacionalsocij alista?
Neprijatelj nisam bio.
Znai: prijatelj?
Ne.
Tada je ustao vojni tuilac:
Samo nekoliko pitanja, drue predsjednie. Moe?
Tuilac eli neto pitati optuenog Lohra?
139

Ostri se blago naklonio predsjedniku vijea, a sve to vrijeme

ispod oka, gleda Lohra:
Od kada ste poznavali Gringa?
Od 1937. godine, prije Anschlussa, kad sam poslan da
kupim avione u Njemakoj.
Vi ste organizirali austrijsku avijaciju?
Da.
Po njemakom uzoru?
Ne.
Branilac generala Lohra je sve to vrijeme davao znak
predsjedniku vijea. Oito, i on je htio neto pitati. Dr Gueti ga
je tek sada opazio:
Izvolite?
Drue predsjednie, moje pitanje optuenom Lhru o
pripadnosti Nacionalsocijalistikoj stranci pogreno je shvaeno.
Nisam pitao za njegovo miljenje o nacionalsocijalistima, ve o
tome kako je stajao prema rukovodstvu nacionalista, prema
Hitleru.
U redu kae predsjednik. Zatim je opet okrenut stolu
tuilatva. Ima li vojni tuilac pitanja optuenom Fortneru?
Hvala, imam. Optueni Fortner je izjavio kako je zduno
radio na smirivanju strasti u Bosni. Kojim sredstvima, kako:
pismima, savjetima?
Fortner je naglo ustao. Bilo je to pitanje koje mu je
odgovaralo. ak se bio dogovorio s braniocem da ga slino upita.
Sad se raspriao:
Moj prethodnik me upozorio, im sam doao u Banju
Luku, da u imati tekoa s jednim ovjekom koji strano tlai
srpski ivalj i sa svojim ustaama kinji narod. Bio je to Viktor
Guti. Pozvao sam tada toga Gutia i rekao mu da njegov nain
rada stvara neslogu u narodu. Zaprijetio sam mu: ako tako
nastavi, predloit u da ga smijene. Pri tome napominjem: on
meni nije bio podreen. Tada mi je rekao: gospodine generale, vi
nas ne razumijete, ovo je Balkan! Ja sam na to odmah predloio
da bude smijenjen. U mnogim sam izvjetajima radio na tome i
140

poslije dugih nastojanja Guti je smijenjen. itava Banja Luka mi

je bila zahvalna. Onda je doao pukovnik...
Predsjednik vijea ga je prekinuo:
Pustite detalje, optueni. To je suvino.
Tuilac nastavlja pitanjima:
Ja sam optuenog pitao: na koji je nain smirivao
stanovnitvo. Da li uklanjanjem nemirnog, nepouzdanog stanovnitva?
Fortner je potvrdio kimanjem glave.
Da li je tim sredstvima elio smirivanje, jer je uklanjao...
Ja sam pokuao u sluaju Gutia...
Mislim da optueni nije razumio pitanje. Prevedite mu: da
li je on smirivanje prilika vrio uklanjanjem nemirnog i nepouzdanog stanovnitva s terena? Treba li to uklanjanje razumjeti kao
ubijanje?
Ma, ne.
Odvoenje u logore...
Ne!
Jeste li uoi poetka operacije Weiss oficirima NDH
uputili jedno pismo?
Za to pismo saznao sam iz optunice. Toga se ne sjeam.
Volio bih vidjeti original.
Mi originala s vaim vlastorunim potpisom nemamo.
Pronali smo samo prijepis, sauvan u ustakim izvorima.
Mogu li pogledati prijepis. U optunici je neka reenica
izvuena bez veze...
Tuilac je proitao pismo: onako kako su ga preveli ustae.
Fortner je to pisao 20. sijenja 1943. godine, prvog dana operacije
Weiss I:
Svim hrvatskim asnicima moga komandnog podruja.
Gospodo,
Obraam se u pismu neposredno vama, poto osjeam da
mnogi od vas nisu svjesni velikog znaenja nae borbe i velike
opasnosti u kojoj se nalazi vaa domovina. O emu se radi? Radi
se, ukratko reeno, o postojanju ili nepostojanju Hrvatske. Radi
se o srei i nesrei vaeg naroda, vaih porodica, vaih gradova i
141

""Wi>imu>. *

sela. Radi se o tome da li e Hrvatska ostati nezavisna, slobodna i

ponosna, ili e se poniziti do komunistiko-boljevike pokrajine
kojom e upravljati idovi, u kojoj e zavladati jo vea bijeda od
one koja je ve do sada prouzrokovana besmislenim ubijanjima,
pljakanjima i otimanjima od strane boljevikih zloinakih
bandi Staljinovog plaenika Tita. Mislim da izbor izmeu
slobodne i nezavisne Hrvatske u novoj Evropi i opustoene
boljevike pokrajine u slubi Staljina ne pada teko. Na vama,
gospodo, lei sada glavni teret odgovornosti. Vi ste eksponenti u
ovoj borbi i na vaem junatvu, dranju i shvaanju mjerit e
povijest veliinu hrvatskog naroda.
ta treba uiniti?
Drugovi hrvatskog asnikog kora,
U prvom svjetskom ratu ubrajale su se hrvatske i bosanske
regimente meu najbolje uope. Zato da to bude danas
drugaije? Vai domobrani i ustae su tvrdi, hrabri, izdrljivi i
skromni, samo su najveim dijelom prosti ljudi. To znai da oni
hoe da od nekoga budu voeni. Oni s beskrajnim povjerenjem
gledaju svoje voe. Nije udo to u borbi zataje kad voe kao prvi
ponu da se povlae. Svuda gdje su asnici bili otporni i izdrljivi,
njihovi vojnici su se valjano borili. Napominjem samo Tesli, gdje
su dijelovi 8. pjeadijskog puka, zajedno s borbenim jedinicama
njemake grupe, pod zapovjednitvom komandanta 8. pjeadijskog puka pukovnika Mifeka od 8. do 18. sijenja uspjeno odbili
estoke i uporne napade jakih komunistikih bandi, uz neznatne
vlastite, a velike neprijateljske gubitke. Vai vojnici ele da budu
opskrbljeni. Ako se budete brinuli da oni dobiju pristojnu hranu,
topla odijela i dobre cipele, oni e vam skrb vjernou,
izdrljivou i junatvom tisuu puta vratiti. Ba u pogledu
opskrbe lei tajna njemake udarne snage. Oficir moe pomonim
sredstvima mnogo dobra uiniti i time mnogo pridonijeti
pojaanju udarne snage svoje vojske.
Osim toga, treba iz dosadanjih borbi uzeti slijedee pouke:
Gdje god je to mogue, neprijatelja se mora napadati. Napad
daje vlastitoj vojsci polet i samopouzdanje, i nanosi manje
gubitaka od svakog drugog naina borbe. Gdje god to objektivni
142

poloaj trai, treba prijei u obranu i obrambena linija ima se

braniti do zadnjeg ovjeka i metka... Ja u ubudue svakog
zapovjednika, koji bez mog pismenog naloga bude zapovjedio
izbjegavanje borbe, odnosno naredi povlaenje, pozvati na
najveu odgovornost i staviti pred ratni sud...
Drugovi, hrvatski oficiri, uzmite ove retke k srcu...
Za poglavnika i dom spremni!
Heil Hitler!
Fortner.
Ja sam to pisao tiho priznaje general, a tuilac je htio
znati:
Iz osobnih pobuda?
Da. Pismo je potpuno nevino.
>
Dakle: samo iz osobnih pobuda?
Da.
I to je odraz vaeg miljenja i gledanja na situaciju?
To je pismo upueno radi dizanja borbenog duha
podreenih mi jedinica... Upueno je oficirima da shvate smisao i
svrhu nae borbe.
A zar nije izraz tipinog nacistiko-faistikog nazora?
Fortner nema to odgovoriti.
Goebbelsov rjenik?
Ne. Moj!
Tuilac je naprosto cijedio djeli po djeli priznanja, ali sav
pritisak je, inilo se, bio uzaludan. Stari hohenzollernski oficir,
Hitlerov general, ima vraku upornost. Ostri je postavljao itav
niz zamki, ali general se kao jegulja izvlaio. I tuilac, kao i
predsjednik vijea, u zakljunoj rundi ispitivanja optuenog eli
dokazati:
da Fortner svjesno lae, ak vrlo grubo;
da je Fortner pozivao na zloine i da je nareivao izvrenja
zloina.
To nije lako dokazati. General zna, shvaa; optunica je
dovoljno jasna: trebao bi odgovarati za zloine izvrene na terenu
gdje su djelovale njegove trupe, ali uinit e sve da to poree.
Nada se: da su nestali svi zloinski dokumenti s njegovim
143

potpisom, a samo pismo asnikom koru da nije dovoljno za

osudu. Bilo mu je sumnjivo samo jedno: to ga stalno ispituju da li
je potpisao barem jedno nareenje o ubijanju? Nadao se da
dokumenta nemaju. Mislio je o tome, procjenjujui to bi jo
tuilac mogao izvui iz svojih fascikla i uope nije reagirao kad je
Ostri govorio:
Juer je izjavio da je zarobljenike mogao dati sasluati i
odmah strijeljati, ali da to nije uinio jer je partizane smatrao
neprijateljem prema kojem treba postupati po meunarodnom
ratnom pravu.
Tiina u sudnici prenu Fortnera iz razmiljanja. Kao da nije
uo to je potpukovnik Ostri govorio, ali stjee se dojam da nema
to kazati. Tuiocu je to bilo dovoljno. Ne inzistira. Poluglasno
kae: Znamo mi dobro njegove nazore!, ali prevodilac je i to
revnosno preveo Fortneru, koji je ovoga puta htio neto rei.
Ostri ga je pretekao:
Optueni je sudjelovao u operaciji Weiss. Je li vas
general Lters prije ofenzive pozvao na sastanak?
Ne sjeam se.
Da li ste od Ltersa ili nekog drugog primili nareenje o
postupku sa zarobljenim partizanima?
Ne mogu se sjetiti.
Jeste li vi izdali neko nareenje u vezi s tim?
Da se zarobljenici imaju sasluati i uputiti u sarajevsku
kasarnu Aleksandar.
Tuilac izlazi iza svoga stola. Sasvim je priao optuenom
generalu, koji teinu tijela premjeta s noge na nogu. Ostri cijelo
vrijeme dri u rukama dvadesetak listova strojem ispisanih
dokumenata, ali se ne moe s Fortnerovog mjesta vidjeti jesu li na
njemakom jeziku i s kakvim su peatima, s ijim potpisima.
Potpukovnik i optueni general stajali su sada jedan nasuprot
drugome, ispred vijea, uz stol prevodilaca. Ostri je ovoga puta
ugodno uljudan:
On je stari vojnik, optueni Fortner govori s Fortnerom
kao da je rije o treem ovjeku: Snana linost. Energian
ovjek. Takvim nam se predstavlja sve vrijeme odjednom se
144

Ostriev glas izmijenio, ovoga puta tih, ali proet prijetnjom:

Jeste li, optueni, imali autoritet da svojim podreenima
nametnete izvrenje svojih nareenja?
To se razumije samo po sebi odluno kae Fortner ne
slutei da je Ostrievo pitanje jedna od stupica. Pitanje je put u
dokaz: vojnici su morali izvravati zloin koji im nareuje
nepopustljivi general. No vojni tuilac to ne kae. Jo pita:
Kako biste postupali kad podreeni ne bi izvrio vae
nareenje?
Iao bi pred ratni sud.
Juer ste ovdje branili ast njemakog vojnika. Oito,
drite do tog vojnika, pa dakle i do sebe. Tako astan, biste li ipak
mogli svjesno rei neistinu?
Ne. Nikada! odluan je generalov glas.
Tuilac se okrenuo prema svome stolu i na nj odloio listove iz
ruku. Zakopava dugme na bluzi, a onda ponovo zakorai prema
optuenom:
Posljednji put vas pitam: da li ste u ofenzivi Weiss svojim
podreenim trupama izdali neko nareenje o postupku prema
zarobljenicima i civilnom stanovnitvu?
Ne mogu se sjetiti.
>
Ranije ste uporno tvrdili da niste!
Tada je predsjednik vijea intervenirao:
Optueni je to rekao u vezi s izvravanjem zloina.
Fortner je u taj mah bio gotovo siguran: nema nikakvog
dokumenta. Ponavlja kako je naredio da se zarobljenike ispita i
poalje u sarajevsku kasarnu. Dok je to govorio, tuilac se vratio
za svoj stol. Ponovo zbunjuje Fortnera: uzima iz fascikla neke
listove:
A niste traili da se zarobljenike grupira: neto za zamjenu,
vie za odmazdu?
Fortner je ve zaustio da i to porekne, ali se u zadnji as
predomisli: nije dobro sve nijekati, bolje je ne sjeati se.
Ima, optueni, dokaz. elite li zaista da vas podsjetim?
Molim s mnogo nesigurnosti ape Fortner. ini se da
145

ga je obhrvala muna pomisao: zar ipak imaju neto napisano,

neto njegovo?
Ostri je ve iao prema sudakom stolu. Dr Guetiu prua
dva ukasta lista papira. Iz optuenike klupe moe se vidjeti da
je to neki dopis starijeg datuma. Dr Gueti je samo bacio pogled
na listove, i vraa ih vojnom tuiocu uz gotovo nezainteresirano
odobrenje:
Pokaite optuenom!
Ostri se nagnuo prema Fortneru:
Pogledajte, je li ovo vae nareenje, generale?
Mii ispod lijeve jagodice ezdesettrogodinjeg generala
nervozno zaigra. Oznojili mu se dlanovi, suhi inae i preosjetljivi,
kao suhi listovi. Htjede sjesti, to mu je ve otprije doputeno. Ve
je zakoraio prema klupi, a onda odustade. Dvorana se stiala,
napregnuta u panji. Tuilac puta da uzbuenje raste, a onda tu
napetost naglo sijee:
Ovo je nareenje 718. pjeadijske divizije. Odjel Ia, to
znai: operativno odjeljenje. Povjerljivo, broj 135/43. Tako je to
zavedeno u dokumentima 718. divizije. Potpisan je optueni, onda
general-lajtnant i komandant 718. divizije. Evo to pie:
Zapovjednik njemakih trupa u Hrvatskoj zapovijedio je 12.
sijenja 1943. godine slijedee:
Na podruju Hrvatske Ostri na to dodaje: Ovdje se,
znate, misli na njemaku tvorevinu, takozvanu Nezavisnu dravu
Hrvatsku! vrijede slijedee smjernice:
Prvo, opravdana je svaka mjera potrebna za sigurnost jedinice,
kao i ona to moe posluiti za smirivanje zemlje.
(...)

Tree, nitko ne smije biti pozvan na odgovornost zbog

njegovog prestrogog postupka.
etvrto, postupak sa stanovnitvom: svakog tko sudjeluje ili je
sudjelovao u borbi protiv zatitnih eta ili hrvatske drave
objestiti ili strijeljati. Tako treba postupiti i prema svim strancima,
to jest prema svima zateenim u tuem mjestu, kao i prema svima
zateenim na bojitu. Voe zadrati kod divizije radi zamjene, a
ostale zadrati za strijeljanje kao mjeru odmazde. Ostali, za oruje
146

sposobni mukarci, od 15 godina navie, ima da se otpreme u

posebne sabirne logore...
Peto, naselja: ona teko pristupana, kao i sva mjesta za koja
je utvreno da su partizanska uporita, ili da su podesna za
partizanska uporita, kao i pilje i barake, razoriti. Tako postupiti
sa svim mjestima iz kojih je pucano. Bit e razorena i ona naselja
koja za to odredi kao mjeru odmazde komandant divizije.
(...)

Sedmo, svakome mora biti jasno, da se samo najstroim

mjerama moe uspostaviti konani mir i red i da se samo
najrigoroznijim postupcima mogu sprijeiti dalji gubici naih
jedinica, kao i dijela zaista nedunog stanovnitva.
To je ono to Fortner prenosi kao nareenje pretpostavljenog. Tom Liitersovom nareenju je dodao svoje upute, kratko i
jasno:
Zadatak divizije: ponovo se najstroe upozorava da e svatko
tko energino postupa i postigne uspjeh nai u meni zatitnika, a
asnici i vojnici koji bi kukavilukom, neodlunou ili nemarom
prouzrokovali hrvatskoj dravi, njemakim ili hrvatskim etama
tetu ili nepovoljnost, bit e od mene pozvani na bezobzirnu
odgovornost, stavljeni pred ratni sud i sueni neovisno o inu,
staleu i porijeklu, bez samilosti.
Tako je pisao optueni Fortner. Tekst sam proitao iz
ondanjeg domobranskog prijevoda. Na dokumentu pie: Za
tonost prijevoda: nadsatnik Bernhard, i evo njegovog osobnog
potpisa. Zatim: glavar stoera glavnostoerni bojnik Mesarov, i
on osobno potpisan.
Sudei po imenima, bilo je to Fortnerovo nareenje upueno
domobranskom 2. brdskom zdrugu, koji je bio potinjen
komandantu 718. divizije.
Tuilac je slavodobitno stajao uz Fortnera:
Mogu konstatirati da je ovo nareenje generala Ltersa,
odnosno generala Fortnera, potpuno u suglasnosti s pismom
Glaise-Horstenau. To pismo je sudu poznato. Podsjeam samo
na ovaj podatak iz toga pisma:
147

Zarobljenici odreeni za razmjenu, ukupno oko 150

istaknutih linosti, i 300 zarobljenika odreenih za represalije,
ostaju pod nadzorom vojnog zapovjednika. Koji nisu sumnjivi, a
pogodni su za rad u Njemakoj, bit e poslani transportima u
posebni logor u Osijeku. Koji su sudjelovali u borbi, imaju biti
strijeljani ili objeeni...
Dvorana gotovo da i ne die, slua Ostria:
Prema tome, izmeu ustaa, na koje je optueni pokuao
prevaliti svu krivicu, i njemakog vojnika, koji se fotografira s
cigaretom u ustima, nasmijan, nad svojom rtvom, ili jednog
njemakog generala, komandanta, koji nareuje da se naselja
razore, da se sve opljaka, da se ljude pobije nema nikakve
razlike.
Ostri se jedva vidljivo naklonio sudu i sjeda za svoj stol. Dr
Gozze Gueti predaje optuenog obrani. Branitelj po dunosti
malo ima nade za optuenog generala, ali ipak pokuava otkriti
barem neke naputke za iole povoljni ishod. Moli optuenog da se
sjeti: je li na Kozari i Prijedoru bilo vie akcija i da li je on svaki
put bio tamo?
Kad je 1942. godine bila velika akcija protiv Kozare, bio
sam u Sarajevu.
Dr Gueti pomalo nervozan intervenira:
Pustite drugu ofenzivu na Kozari, za to niti niste optueni.
Obrana eli znati: da li je optueni od ustaa redovno dobivao
izvjetaje o toku operacija?
Nije, kae optueni.
A bi li optueni mogao navesti neki konkretniji primjer da
potkrijepi tvrdnju kako domobrani i ustae nisu sudski i
disciplinski bili odgovorni njemu, Fortneru?
Ne mogu navesti neki poseban sluaj. Ali moglo bi se to
vidjeti iz mojih izvjetaja slatih u Zagreb. U tim pismima sam
predlagao da povuku Francetia iz moga podruja. Feldandarmerija me obavjetavala o tome kako Franceti unosi nemir u ova
podruja. Konano, uspjelo mi je da Franceti bude uklonjen iz
Bosne.
148

Franceti je ba tada u vrijeme kad ga je Fortner navodno

optuivao (a zapravo, iz sauvanih dokumenata se vidi da mu je
davao najvie ocjene), dobio najvii ustaki in, zapravo ustako
zvanje postao je pukovnik, a u Bosni je sve do svoje smrti, do
prosinca 1942. godine, sudjelovao, neposredno potinjen Fortneru, u svim operacijama 718. divizije.
Fortner se sada raspriao o odnosima s ustaama: bolje je
govoriti o svemu drugome, samo da se ne vraa na dokument koji
je itao potpukovnik Ostri. Zato je starom generalu dobrodolo
braniteljevo pitanje. Optueni se ve poradovao da je ispitivanje o
nareenju od 12. sijenja zakljueno, kad mu se, namrten ovoga
puta, obrati predsjednik sudskog vijea:
Optueni Fortner se nije izjasnio o ovome dokumentu
digao je visoko dva lista Fortnerovog nareenja 718. diviziji za
uee u operaciji Weiss: Odavde se vidi da nije tono ono
to je optueni izjavljivao. Odavde se vidi da je s partizanima
trebalo postupati kao s pripadnicima neregularnih trupa: strijeljati
ih na licu mjesta. Isto tako je trebalo postupati i sa stanovnitvom.
Kue je trebalo spaliti, i one iz kojih je pucano, i one koje bi tek
moda mogle posluiti partizanima. to optueni kae na sve ovo?
To sam nareenje primio od vie instance...
I proveo dalje?
To mi je bila dunost.
Treba li onda da se optueni udi to su se njegove trupe
ponaale onako kako kau svjedoci u proitanim iskazima?
Iskazi svjedoka se odnose na period prije pisanja ovog
nareenja, mnogo prije.
Ako se s partizanima 1943. postupalo kao sa slobodnim
stijelcima, nije li logino da su postupci prije toga bili isto takvi,
ako ne i rigorozniji?
Odnos prema zarobljenim partizanima poinje se unekoliko
mijenjati poslije bitke na Sutjesci. Na osnovi jedne Hitlerove
upute, postupak koji je vaio do kraja srpnja 1943. godine (svi
zarobljeni banditi treba da budu strijeljani, a sumnjivi uhapeni,
pri emu su banditima smatrani i oni koji bez jaeg razloga lutaju
oko naselja) ukida se; od tada bandite ne treba strijeljati, ve se
149

l*i<*

prema njima odnositi kao prema ratnim zarobljenicima... da se

dobije radna snaga, da se banditima da poticaj da prebjegavaju i
da se moe suprotstaviti neprijateljskoj propagandi o tome kako
Nijemci sve strijeljaju. No, na sudu se o tome nareenju nije
govorilo; dokument je tek kasnije dobiven iz amerikih ahriva. Dr
Gueti je 7. veljae 1947. godine htio da optueni konano shvati:
Ovaj dokument pokazivao je nareenje generala
Fortnera od 12. sijenja 1943. uvjerljivo pobija vau obranu.
Optueni je, na primjer, izriito izjavio, i to je u nekoliko navrata
tvrdio, kako nikad nije osobno izdao, a niti provodio nareenja
vie komande za strijeljanje partizana i civilnog stanovnitva. Ima
li optueni potrebe da se izjasni o ovome?
Ja jesam primao nareenja takve vrste, ali ih nisam
provodio. Da znate samo to je sve bilo nareivano! Primio sam,
na primjer, 1942. godine jedno tajno Hitlerovo nareenje oito,
Fortner se sjetio Hitlerove upute koju je feldmaral Wilhelm
Keitel, ef taba Vrhovne komande oruanih snaga, uputio 16.
prosinca 1942 i to je nareenje otprilike odreivalo: Partizani i
slobodni strijelci na Balkanu i na junom dijelu istone fronte
toliko su brojano narasli da je nae daljnje uspjeno ratovanje
dovedeno u pitanje. Zato nareujem jo jedanput da sva civilna
lica, zateena s orujem na bojnom polju, treba strijeljati po
kratkom postupku, a svakog rukovodioca koji ne izvri ovo
nareenje uzet u na odgovornost i kazniti svim meni
raspoloivim sredstvima...
"
Primili ste, znai, takvo nareenje?
Da.
Postupak vaih jedinica bio je potpuno u skladu s tim
nareenjem Adolfa Hitlera, kao to je u skladu i s nareenjem
Rudolfa Liitersa.
Vidite, pozvao sam svoja dva komandanta p u k a . . .
Nije to vano. Treba da odgovorite: jeste li ovo nareenje
proveli?
Ba sam o tome htio... Kazao sam svojim komandatima
pukova da je nareenje dolo s mjesta gdje prilike na Balkanu nisu
poznate. Ovdje svi ratuju u graanskom odijelu.
150

 Da utvrdimo: je li optueni proveo Ltersovo nareenje?

To mi je bilo nareeno.
I Hitlerove upute takoer su vam prenesene kao
nareenje... No, pustimo sad to. Vi ste rekli to ste imali kazati.
Nego, u vezi s tim dokumentom potrebno je oitovanje optuenog
Lhra. Kad je optueni Lohr imao sastanak s Ltersom u
Zagrebu?
Poetkom sijenja Lohr nije rekao precizno datum. Da
je on utvrivao postupak prema stanovnitvu, vidi se i po ve
spominjanom pismu generala Glaisea od 4. sijenja, a i iz
talijanskog nareenja za operaciju Weiss. Naelnik talijanske
vrhovne komande Ugo Cavaliere je poslije rimskih dogovora s
Lhrom pisao da e se dranje prema stanovnitvu morati
karakterizirati velikom strogou i da e nain postupanja
trebati u pojedinim sluajevima uskladiti s postupkom njemakih
trupa. Bez mnogih bitnih dokumenata, zadovoljan to je
pribavljen i taj jedan (Ltersovo nareenje preneseno trupama
preko Fortnera), predsjednik sudskog vijea pokuava utvrditi
vezu Lohra s ovim stavovima:
Dokument je pisan 12. sijenja, znai poslije vaeg sastanka
s Ltersom?
Potpukovnik Ostri, iako zna da e kapetan dr Gozze Gueti
otro protestirati, dobacuje:
Ne 12, nego 18. sijenja.
Vojni tuilac nema rije, a osim toga: zaista se radi o 12.
sijenju. Divizija je svoje nareenje trupama uputila 18. sijenja
sve divizije Ltersovog korpusa Kroatia su 18. sijenja uputile
nareenje trupama za ofenzivu. General Phlebs je, na primjer,
toga dana, odreujui pravce nadiranja svojim pukovima, pod
tokom 9 pisao: Pri proeljavanju predjela kroz koje jedinice
prolaze, bezobzirno zarobljavati muko stanovnitvo sposobno za
oruje, a sve zateene s orujem u ruci strijeljati po kratkom
postupku. Dr Gozze Gueti dugo gleda optuenog Lohra, a
bivi komandant biveg Jugoistoka, jo jak nad sobom i sposoban
da se u svakoj prilici kontrolira, oekuje pitanje ba onako kako je
i postavljeno: Da li je mogue da Hitler nareuje zloine, i
151

Liiters to isto nareuje, i Fortner to prenosi potinjenima, a samo

Lohr nareuje neto suprotno svemu tome?
Mogue je, jer tako se dogodilo uporan je optueni.
Moda optueni nije razumio to pie u proitanom
dokumentu?
Razumio sam sve.
Da li je optuenom jasno da su njegovi komandanti u
operacijama Weiss jedan i Weiss dva, kao i u operaciji
Schwarz postupali po ovom nareenju?
Svakako, ovaj dokument je slobodno tumaen.
Je li ovdje reeno: strijeljati svakog uhvaenog?
Da.
Kae li se da nitko ne moe biti pozvan na odgovornost
zbog prestrogog postupka?
Razumio sam ovaj dokument. To su direktive generala
Ltersa.
Je li mogue da je va stav, da su vaa nareenja bila
potpuno suprotna?
Nevjerojatno je, ali je bilo tako. Molio bih da razjasnim
trai i ustro govori prije nego to mu Gueti ita stie
odgovoriti: Prema Hitlerovoj uputi dolo je nareenje Vrhovne
komande njemake vojske: prikupiti to vie zarobljenika. To sam
prenio Ltersu u Zagrebu. Ali, kako se vidi, kada sam ja odletio u
Solun, opet su se vratili na staro nareenje Hitlera, jer je bila
praksa da se Hitlerova nareenja nikad ne suspendiraju.
Vi ste pet mjeseci rukovodili tim operacijama?
Kazao sam...
Bili ste zainteresirani za uspjeh?
Jesam.
I svakodnevno ste primali izvjetaje?
Jesam.
A ipak, sve to vrijeme niste mogli zapaziti da se postupa
suprotno vaem nareenju?
Ve nekoliko puta sam rekao da sam primao samo taktike
izvjetaje.
152

 Ali ve smo, optueni, utvrdili da ste bili u Donjem

Vakufu, u Petrinji, u Konjicu, u Livnu, i utvrdili smo da ste tamo
imali kontakta s trupama.
Imao sam kontakt s jedinicama samo u Donjem Vakufu.
Pa barem ste tada morali vidjeti situaciju na terenu?
Vidio sam da je Donji Vakuf potpuno razoren.
Je li vjerojatno da optueni, kao vrhovni komandant,
itavih pet mjeseci ne zna kako teku operacije?
Znao sam kako teku operacije. A pod tim se ne
podrazumijeva spaljivanje sela.
Ne ini li vam se, optueni, da je njemaka vojna sila ipak
shvatila operacije i kao spaljivanje sela?
Svakako, ali bez moga znanja. Nije bilo mogue sve znati u
Solunu...
Optueni je, kako ree, poetkom sijenja odrao
konferenciju s njemu potinjenim generalom Ltersom u Zagrebu.
Dva-tri dana iza toga Lters izdaje proitano nareenje. Optueni
kae: veoma je zainteresiran za rukovoenje operacijama Weiss
I, Weiss II i Schwarz, veoma mu je vano kakve su trupe,
obilazi trupe, dogovora se o akcijama, a onda kae: ono to se
dogaalo, ostalo mu je nepoznato. Zar je to vjerojatno?
Lters se drao mojih uputa izdajui nareenje za
operacije. Jedino gdje se nije drao mog operacijskog nareenja,
to je onda kada nije zatvorio obru.
Ispitivanjem Lohra prijepodne 7. veljae zakljueno je i
ispitivanje drugooptuenog general-lajtnanta Fortnera.

153

Schmidthuber

Tek to je minulo podne 7. veljae 1947. godine, dan je znak za

nastavak procesa. Na ulazu u veliku dvoranu Izvrnog narodnog
odbora Beograda u Uzun-Mirkovoj ulici broj 1, to je bila
preraena u vijenicu Vojnog suda Jugoslavenske armije,
predsjednik vijea kapetan Vuko Gozze Gueti i vojni tuilac
potpukovnik Zvonko Ostri, za tren su zastali. Ostrievo lice je
zajapureno od srdbe:
I kad im pokae crno na bijelom, ne priznaju!
Nije vano. injenice e ih pobiti smiren je predsjednik
sudskog vijea. Ali nepuna tri sata kasnije, kad se opet nau na
izlazu iz vijenice, priznao je tuiocu: Ovo silno laganje prelazi
ve svaku mjeru!
Predsjednik je bio posebno ljut zbog ponaanja treeoptuenog u ovom procesu, Augusta Schmidthubera, Brigadefhrera i
SS general-majora. Jo za vrijeme rata, gotovo itavu godinu prije
njemake kapitulacije, jedan od njegovih suboraca iz 7. SS brdske
divizije Princ Eugen ustvrdio je za Schmidthubera da je
najkrvoloniji oficir 7. SS divizije. U zarobljenitvu o sebi je
pisao da je sin pokojnog Augusta i majke Ane, roene
Griinzhager, roen 8. svibnja 1901. u Augsburgu, d a j e oenjen,
bez djece, neosuivan, d a j e bio ranije rimokatolik, a sada samo
vjernik, da je iao u osnovnu kolu, tri razreda gimnazije i tri
godine u egrtsku kolu u pivari, da mu ena ivi u Hamburgu,
Langerhorn, Kasarnsko naselje 5.
U 12.15 sati 7. veljae predsjedavajui je zamolio:
155

 Drue potporunie, uvedite optuene Lohra, Fortnera i

Augusta Schmidthubera.
Optueni su sjeli na prvu klupu, ispred publike koja je blago
amorila. Predsjednik je htio znati:
Je li optueni Schmidthuber zdrav i moe li stajati?
Mogao je stajati.
Jeste li razumjeli optunicu? Osjeate li se krivim?
Ne osjeam se krivim, a optunicu sam razumio.
Ni za jedno djelo?
Ne znam ak ni za mjesta navedena u optunici.
Predsjedavajui je napreskokce proitao poetni dio generalove izjave na sasluanju pred naelnikom istranog odjeljenja
Dravne komisije za utvrivanje ratnih zloina Miloa Isakovia i
naelnika istranog odjeljenja Zemaljske komisije za utvrivanje
ratnih zloina u Hrvatskoj dra Ive Ernsta 12. sijenja 1946. Dr.
Gueti je gotovo napamet znao tekst:
... Jo prije nego je Hitler preuzeo vlast, u Njemakoj su pod
pokroviteljstvom Hindenburga i pod upravom ministarstva
oruanih snaga osnovani logori za predvojniku obuku omladine.
Pod imenom Dravno staratelj stvo za fiziki odgoj omladine,
logori su zapravo bili nain da se izigraju odredbe Versajskog
ugovora. U listopadu 1932. dobrovoljno sam se javio za slubu u
logoru, kao podoficir. Najprije sam radio u upravi logora, zatim
sam bio komandir voda, pa porunik upravitelj taba. Kad je
Hitler preuzeo vlast, Starateljstvo je dobilo naziv SA sportska
kola. Sve je ostalo po starom, samo je Nacionalsocijalistika
partija dala svoj naziv koli i dovela u logor vei broj ljudi...
Gueti naglo die oi s izjave:
Kad ste stupili u oruane SS trupe?
1935. godine.
Jedinica?
Puk Deutschland.
Kad su osnovane oruane formacije SS?
1934.
Kad ste vi stupili u SS, koliko je bilo SS pukova?
Dva. Leibstandarte Adolf Hitler i Deutschland.
156

 to je tom specijalnom vojskom Himmler elio postii?

To su trebale biti elitne jedinice. Po mom shvaanju: jezgra
nove vojske.
Podreene Wehrmachtu ili Himmleru?
Personalno i organizaciono Himmleru, a u naobrazbi
Wehrmachtu.
Kad je na niirnberkom procesu bio ispitivan naelnik
Vrhovne komande Wehrmachta feldmaral Wilhelm Keitel,
poslije prikazivanja dokumentarnog filma o zloinima SS trupa,
piskavo je vrisnuo: To je uasno. Kad to vidim, stidim se to sam
Nijemac. To su sve inili oni strani prasci iz SS...
Schmidthuber porie izuzetnost SS trupa. Tvrdi da to nije bila
specijalna politika vojska. Meutim, budui da e ovdje o tim
trupama biti jo mnogo govora, treba odmah razjasniti neke
injenice koje u beogradskom procesu nisu bile razjanjavane,
vjerojatno stoga to ih je sud smatrao ve utvrenima. Uzmimo
citat iz presude Meunarodnog suda o zloinu protiv mira, o
ratnim zloinima i zloinima protiv ovjeanstva uinjenim od SS,
Gestapa i SD:
. . . Spoetka je organizacija SS (Schutzstaffeln) osnovana od
Hitlera 1925. godine kao zatitna formacija Jurinih odreda
(SA = Sturmabteilungen)... Kad su nacisti prigrabili vlast, SS je
koriten za uvrenje poretka... po F uhrerovom ukazu dobiva
dodatnu funkciju uvanja unutranje sigurnosti; ima posebno
vanu ulogu u vrijeme removske istke 30. lipnja 1934, pa je
uskoro, zbog svojih zasluga, postao samostalna organizacija
nacistike partije. Kad je 1929. godine Himmler imenovan
Reichsfhrerom, organizacija SS je imala 280 ljudi... 1933. bilo je
52000 lanova iz svih slojeva drutva. Prva je organizacija bila
'opi SS' i ta organizacija 1939. godine izrasta u korpus
organiziran po vojnom sistemu, svrstan u divizije i pukove sa
240000 ljudi. Za vrijeme rata ta je organizacija smanjena na
40000 lanova.
SS spoetka ima dvije samostalne organizacije: vojne SS
odrede, u kojima su dobrovoljci prijavljeni na etvorogodinju
slubu, umjesto obavezne slube u armiji, i ujedinjeni odredi SS
157

'Mrtvaka glava', koji su uvali koncentracione logore, od 1934.

godine u nadlenosti SS. Vojni odredi SS bili svrstani u vojne
jedinice i trebali su biti upotrebljeni zajedno s armijom u sluaju
mobilizacije... 1940. godine oruane jedinice SS imaju oko
100000 vojnika: 44000 iz opih, a 56000 iz bivih borbenih
odreda. Na kraju rata bilo ih je oko 580000 40 divizija. U
taktikom pogledu SS je potinjen armiji...
Osuujui SS kao organizaciju zloina, Meunarodni vojni
sudu u Nrnbergu je ustvrdio:
SS trupe su se isticale u izvravanju zloina, naroito u
istrebljivanju idova, u zvjerstvima i umorstvima u koncentracionim logorima, u ekscesima izvrenim na okupiranim podrujima ... Prestupnicima se, po ocjeni Suda, smatraju sve osobe
slubeno ulanjene u SS...
U statutu Nacionalsocijalistike partije zapisano je da su
odredi SS osnovani... radi izvravanja specijalnih zadataka.
Hitlerov zamjenik Hess je pisao da su jedinice SS namijenjene
vie nego ostale trupe za izvravanje specijalnih zadataka na
okupiranim podrujima... Kakvo su znaenje za nacistike voe
imali esesovci pokazuje i citat iz jednog Himmlerovog govora
Gruppenfhrerima u Poznanju 1943. godine: Kad pobijedimo,
tada, kao to sam ve govorio, poinje na pravi posao... U
narednih 2030 godina mi smo duni davati Evropi rukovodee
linosti... Mi emo svijetu diktirati svoje zakone...
No, eto, dogodilo se da su morali odgovarati pred zakonima
humanosti. Da vidimo, dakle, kako je jedan od brigadnih voa,
SS general Schmidthuber, odgovarao na pitanja dra Gozze
Guetia 7. veljae 1947. godine:
SS nije bila specijalna vojska. Za izobrazbu smo imali
Wehrmacht. I ja sam kolovan kao komandant bataljona u
Dcbret/.u.
Va in i dunost 1935?
Komandir ete.
Kada je stvorena prva SS divizija?
Poslije rata s Poljskom.
Ne prilikom Anschlussa?
158

 U Austriji i Poljskoj su samo pojedini pukovi bili ubaeni u

Wehrmacht. A prva divizija je osnovana zime 1939. i 1940.
godine. Divizija Reich.
I vi ste u njoj?
Puk Germanija.
>
to?
Komandir ete, komandant bataljona.
Potom optueni govori o sastavu prve SS divizije, o ratu protiv
Poljske i na Zapadu, o sudjelovanju u travanjskom ratu protiv
Jugoslavije (puk Germanija nastupa iz Rumunjske preko
Banata), o ratu protiv SSSR-a: Brest Litovsk, Minsk, Vjazma,
Moskva...
Divizija je s Istonog fronta povuena?
Poslije velikih gubitaka pod Moskvom. Ja sam tada
premjeten u Banat radi osnivanja divizije Prinz Eugen.
Kada?
U svibnju 1942.
Nareenje za formiranje SS divizije Prinz Eugen potpisao je
Himmler 1. oujka 1942. godine. Formiranje je zavreno u
kolovozu 1942. godine. Starjeine su uglavnom bile iz Njemake, a
vojska, folksdojeri iz Jugoslavije, Maarske i Rumunjske.
Komandant divizije je bio rumunjski Nijemac, Lhrov prijatelj SS
Gruppenfhrer i SS general-potpukovnik Arthur Phlebs, neko
k. uk. oficir. Predsjednik sudskog vijea je imao pred sobom 86
gusto kucanih stranica podataka o zloinima 7. SS divizije Prinz
Eugen. Tu su bila i nareenja u stilu zahtjeva: istrijebiti,
unititi, sravniti sa zemljom. U operacijama, redovno: Kein
Lebender darf den Kessel verlassen da se nitko iv iz obrua
ne izvue!
Optueni je bio komandant jednog puka, a divizija je imala
tri puka?
Bila su dva lovaka i jedan artiljerijski puk. Ja sam bio
komandant 14. SS lovakog puka (2. puk 7. SS divizije).
Koliko bataljona?
Tri.
..... . i

159

Komandanti bataljona su 1942. godine bili Kaaserer, Wagner i

Landverer.
- Sjeate li se komandanata bataljona za vrijeme 4. i 5.
ofenzive?
Prvi: Wagner, drugi: Ditsche... Ne sjeam se tko je bio u
3. bataljonu. Komandant 3. bataljona bio je SSStandartenfhrer Mackelburg.
- Brojano, kolika je bila divizija?

Oko 20000 ljudi.

- Koliko ih je bilo u puku optuenog?
Najvie 5000.
Nije ih bilo vie?

Zajedno s artiljerijom pridodanom puku, najvie 6 000

Schmidthuber je umanjivao snagu 7. SS divizije. Iz izvjetaja
generala Lohra od 25. listopada 1942. godine vidi se da je SS
dobrovoljaka brdska divizija Prinz Eugen imala 21 851 oficira i
vojnika. Ali, ako se optueni i nije sjeao broja vojnika u svojoj
diviziji sjeao se prve borbene akcije:
Bilo je to u podruju Krive Reke.
Kojim pravcima su nastupale trupe?
Iz Kosovske Mitro vice na Kopaonik je nastupao 1, a iz
Rake 2. bataljon 14. SS puka. Dijelovi 3. bataljona su nastupali
iz Novog Pazara. Operacijom je neposredno rukovodio komandant divizije. Sudjelovali su i Bugari i ruski tzv. Zatitni korpus.
Zna li optueni da je njegov 1. bataljon popalio Krivu
Reku?
- Znam za to. O tome sam svjedoio u procesu ondanjem
komandantu 1. bataljona Kaasereru.
Kaaserer je, dakle, zapalio selo?
Ne itavo selo. Meni je javljeno d a j e selo zapaljeno u toku
borbe, ne hotimino. Na Kaaserera je pucano iz sela...
Da li je Kaaserer tada naredio vojnicima da ubijaju ene i
djecu, a jednu grupu ena i djece stjerao u crkvu, a onda crkvu
minirao?
Kaaserer to u istrazi nije priznao tvrdio je Schmidthuber, a po jednom izvjetaju generaltaba Jugoistok dade se
160

zakljuiti da je o razaranju Krive Reke bio obavjeten i Lohr (a

mogao je biti obavijeten jedino onda ako ga je informirao
komandant Srbije, taj pak obavijeten od Phlebsa, a Phlebs od
Schmidthubera); da Lohr nije bio obavijeten, kako bi mogao
Vrhovnoj komandi 25. listopada 1942. godine pisati da se poslije
razaranja banditskih sklonita u rajonu Krive Reke treba barem
za neko vrijeme nadati miru. Pouen iskustvima s Kopaonika,
Lohr je inzistirao da se to prije pristupi energinom ienju
Gue.
Schmidthuber je na suenju, izbjegavi u prvoj rundi
nategnutog dijaloga konkretne odgovore, priznao da ga je o
razaranju Krive Reke i miniranju crkve obavijestio ratni
izvjestitelj Fiinck.
A sad tvrdite da to Kaaserer nije priznao.
Kaaserer je priznao miniranje crkve, ali ne sa enama, nego
s mukarcima.
Priznao je, znai, da je zajedno s crkvom minirao
mukarce?
Da.
Dr Gozze Gueti se preko stola nagnuo prema prevodiocu:
Upitajte optuenog: smatra li to zloinom?
Naravno.
I onda ste vi, obavijeteni od Fiincka, smijenili Kaaserera
zbog zloina u Krivoj Reci?
Smijenio ga je komandant divizije na osnovi moga
izvjetaja. Tada je iskljuen iz SS trupa, a da lije dobio jo kakvu
kaznu, to ne znam.
Kaaserer je kod vas bio kapetan?
Kapetan.
A osam mjeseci kasnije, to je bio?
uo sam da je doao u Zagreb kao policijski kapetan.
Kaasereru je sueno s grupom gestapovaca u Beogradu od 9.
do 19. prosinca 1946. godine. I njima je sudio dr Vuko Gozze
Gueti. Osuen je zbog zloina u Krivoj Reci, Makovcu i
Baevcu: Tom prilikom jedinice njegovog bataljona su pobile 130
osoba, od kojih 30 djece od 1 do 14 godina, a jedan dio rtava
161

uniten je miniranjem crkve u selu Kriva Reka u kojoj se nalazilo

46 mukaraca, ena i djece...
Dr Gueti je upravo stoga elio uti Schmidthubera:
Kako objanjavate podatak daje netko uklonjen, po kazni,
iz SS trupa, da je osuen jer je digao u zrak crkvu s civilima, a
poslije toga vrtoglavo napreduje?
Schmidthuber iri ruke kao da je i sm zaprepaten:
Nitko od nas nije mogao objasniti Kaasererovo napredovanje . . .
Dvije su mogunosti: ili Kaaserera uope niste prijavili, ili
se u SS trupama zbog zloina unapreivalo.
Kad sam se sreo s Kaasererom 1943. i vidio da je
Obersturmbannfhrer, javio sam to tabu, jer sam ja u vezi sa
strijeljanjima djece i ena izdao strogu zapovijed jedinicama.
Richard Kaaserer, pet godina stariji od Schmidthubera,
Austrijanac, u Njemakoj od Hitlerovog dolaska na vlast, u
beogradskom vojnom zatvoru broj dva izjavio je 20. rujna
isljedniku JA ambaheru:
. . . O k o 10. listopada 1942. upuen sam iz Rudnice u
sjeveroistonom pravcu u planinu Kopaonik. Proao sam kroz
mjesto Reka, ne pamtim ba toan naziv toga mjesta. Ali dobro se
sjeam da sam primio nareenje da na odreenom sektoru sve
pretraim radi oruja, municije, eksploziva i sakrivenih etnika
Keserovia. Imali smo izriito nareenje da slomimo oruani
otpor. Tamo gdje se naie na municiju, oruje i eksploziv, ili gdje
se nau pripadnici etnikih odreda, mukarce je trebalo uhapsiti.
A da je kue trebalo paliti, to ne znam. Takoer ne znam za
nareenje o represalijama. Prilikom prodora na meni odreeni
rajon, pruen je otpor iz vie kua. Otpor je orujem slomljen.
Poslije te akcije pjeke sam sa svojim bataljonom krenuo prema
Kosovskoj Mitrovici. Schmidthuber me nikada nije upoznao sa
zloinima poinjenim u Krivoj Reci, niti me je ikada neto o tome
pitao...
I Kaaserer je, kao i Schmidthuber, pokuao da izbjegne
odgovornost. Obojica su priznavala postojanje zloina, ali su
frapantnom tvrdoglavou iskljuivali svoje sudionitvo u njemu.
162

Ispitujui o Kaasereru, dr Gueti je pokuao utvrditi

Schmidthuberovo zloinako djelovanje. Lice predsjednika vijea
je smireno:
Budui da ste 1943. Kaasererov dolazak u Zagreb prijavili
tabu, kako rekoste: u vezi sa strijeljanjem djece i ena, znai li to,
optueni, da se u Krivoj Reci pucalo i u ene i u djecu?
To mi je naknadno javio ratni dopisnik Fiinck.
To kod Krive Reke, to je prva akcija 7. SS divizije?
Da.
I odmah: miniranje crkve, pucanje u djecu i ene?
Otro sam reagirao i izdao strogo nareenje.
Sadraj?
Pa vidite, prvo i prvo...
Saetije, optueni.
Provedena je istraga. A zatim sam napisao nareenje u
kojem je otprilike bilo ovo: pucati na ene i djecu, krasti to su
vaa dosadanja junatva nedostojna vojnika. Postanite, napokon,
vojnici!
Vi tako: grdite ih zbog zloina, a oni odmah srljaju u nove
zloine. Recite nam da lije va puk, poslije toga nareenja, i dalje
palio i ario gdje god je stizao, ili je posluao vau zapovijed?
Uvjeren sam da se 14. SS puk poslije ovog nareenja
ponaao vie vojniki.
to znai: vie vojniki? Je li se ponaao po zakonima i
obiajima voenja rata ili je tek nastojao da se tako ponaa?
Nastojalo se. A podatke iz optunice ne shvaam...
Da li vam je poznato da je mjesec dana poslije akcije na
Krivu Reku izvedena akcija na Blaevo?
Ja sam naredio izvoenje te akcije tiho kae SS general,
jer zna da je zapovijed s njegovim potpisom sauvana.
Znate li da je tada Blaevo sa svim okolnim selima
opljakano i do temelja spaljeno?
Mi smo vrili akciju protiv etnika. Znam samo da je tada
uniten tab etnike brigade.
Kako to da su osim Blaeva spaljena i sela Bozoljin,
Gradac, Domievina, Ravnite, Borance, Radunje i Iriii.
163

 Nepoznata su mi ta imena.
Okolica Blaeva.
Da mi je karta, moda bih s sjetio koje su jedinice tamo
operirale.
Gdje je va puk operirao?
Ja o tome nita ne znam i nita mi nije bilo javljeno.
Nije vam poznato da je u akciji koju ste vi naredili i koju
izvode bataljoni vaeg puka spaljeno i opljakano desetak sela?
Znam samo rezultate vojne akcije: ubijena etiri etnika
oficira i jedan civil.
To je u prosincu 1942. Kamo je divizija poslije toga
prebaena?
Poetkom sijenja 1943. u rajon ZagrebSamobor. Zatim
u Karlovac radi sudjelovanja u operaciji Weiss.
Kojim pravcem je nastupao va puk?
Moj 2. bataljon je bio pod komandom taba divizije,
motoriziran. Ja sam s dva bataljona i artiljerijskim odredom
nastupao od Barilovia prema Krnjaku.
irina nastupanja?
Odgovor na to pitanje e Schmidthuber uporno izbjegavati, jer
zna: koja god sela navede, utvrdit e se da su tada spaljena.
Umjesto toga, kae:
Bio je dubok snijeg na putu.
Puk se ne kree samo putom. Ima svoj front.
Od Barilovia prema Krnjaku.
Tuilac, a ni sud, u vrijeme procesa nemaju zapovijed
komandanta SS dobrovoljake brdske divizije Prinz Eugen
potinjenim jedinicama za izvoenje operacije Weiss. Na
Vojnoistorijski institut je kopiju toga dokumenta dobio iz
amerikih arhiva. Zapovijed je izdana 18. sijenja 1943. godine:
. . . Grupiranje i napad u zapadnom rajonu divizije ima da se
izvede na slijedei nain:
a) Borbena grupa (Kampfgruppe) 'Zapad':
Komandant Obersturmbannfhrer Schmidthuber
sa:
pukovskim tabom 2. lovakog puka,
164

odjeljenjem skijaa,
III/2. lovakog puka,
brdskom inenjerijskom etom,
1. vodom tenkovske ete,
3. bataljonom brdskih topova,
konjikom grupom isturenog prednjeg odreda s konjikim
vodom inenjerijske motorizirane ete,
lakom inenjerijskom kolonom,
5 bolnikih kara,
dva sanitetska vozila,
materijalom za provizorni most natovarenim na sanjke,
odjeljenjem civilnih radnika,
grupira se u rajonu BariloviLeskovacPoljice na takav nain
da u svitanje dana 20. I suprotna neprijateljska obala moe biti
stavljena pod vatru sa svim tekim orujem bataljona i
tenskovskih orua. Protuoklopna orua i orua oklopnih kola
upraviti na bunker da bi se on trenutno unitio.
Da bi se most preko Korane osvojio u ispravnom stanju, mora
se neprijateljski bunker, iz kojeg vjerojatno treba biti izvreno
paljenje radi ruenja mosta, uzeti iznenadnim prepadom u drugom
dijelu noi na 20. sijenja...
Poslije zauzimanja june obale, Borbena grupa prodire
energino du druma u jugoistonom pravcu isturujui ispred sebe
konjiku grupu, da bi to prije posjela rajon oko Blagavica brda.
Skradsku goru prokrstariti pobonicom koja bi potom u rajonu
ivkovi preuzela osiguranje u pravcu zapada.
U pravcu Galovog brda uputiti to prije jednu etu sa
zadatkom da pretpostavljeni neprijateljski poloaj na sjevernoj
padini ovoga brda obuhvati s lea i na taj nain olaka nastupanje
Borbene grupe Hedrich iz rajona oko Tuilovia.
Pomou provizornog mostovnog materijala to ga Borbena
grupa nosi, uz bezobzirno angairanje stanovnitva, moraju se
ukloniti sve eventualno postojee zapreke i osloboditi cesta za
Krnjak radi dopreme diviziji, poto e za popravak glavne ceste
preko Tuilovia vjerojatno trebati nekoliko dana dok se ona
osposobi za redovan saobraaj...
165

Prilikom proeljavanja predjela kroz koja prolaze trupe, sve

mukarce sposobne za oruje bezobzirno zarobljavati, a uhvaene
s orujem u ruci strijeljati po kratkom postupku. Uhvaene osobe
otpremiti sabirnoj stanici u Karlovcu...
Dr Gozze Gueti je pokuao to vie saznati o prodoru 7. SS
divizije od Karlovca preko Slunja za Biha i dalje u smjeru
jugoistoka:
Jeste li vodili borbe?
Slomili smo slabiji otpor kod Barilovia. Kod Krnjaka je
bilo vatre s dalekog odstojanja.
Poslije Krnjaka?
Mjesto Rijeka. To je bio prvi borbeni poloaj, no 19. i 20.
sijenja. itavu no su se redali napadi partizana.
A puk je bio na cesti?
Glavnina je bila u Krnjaku i oko Krnjaka. Dvije ete
zapadno od ceste.
Sluajte, optueni, puk se nikada nije u borbi kretao
cestom. Ima svoju irinu, bona osiguranja, izvidnice... Ta ne
elite nas, valjda, sada uvjeravati kako ste vi sve vrijeme ofenzive
ili samom cestom!
Pobonice su se drale brda.
Kuda idete poslije Rijeke?
Pravac Slunj.
Je li tu bilo borbe?
Sa brda je pruan otpor. Zadravani smo vatrom.
Kojom irinom nastupate, koliko udesno i ulijevo od ceste?
To se mijenjalo. To se moe vidjeti u ravnici, tamo ne.
Dva ili pet kilometara?
Nekad i 15 kilometara od ceste.
I tako idete prema Slunju. A onda?
U Slunju smo zadrani. Partizani su minirali most i nai
pioniri su morali izgraditi novi most. Slunj je gorio.
Dalje?
Pravac Biha.
Valjda znate gdje ste bili do Bihaa?
Uvijek sam iao cestom.
166

 Kako je mogue u tako otrim borbama da je va puk

uvijek na cesti?
Samo ja. Bataljoni su bili na poloajima i do 15 kilometara
udaljeni...
Dr Gueti sporo, cijedei od optuenog odgovor po odgovor,
saznaje da se 14. SS puk, odnosno 2. SS puk SS divizije Prinz
Eugen, od Bihaa kretao prema Bosanskom Petrovcu, Kulen
Vakufu, Vrtou, Drvaru, Bosanskom Grahovu...
A 13. SS puk, da li je nastupao desno ili lijevo od vas?
Lijevo od nas. To je borbena grupa Broser, Istona
grupa SS divizije.
Vi ste izjavili da ne pamtite ni jedno mjesto koje je
zapaljeno od vaih jedinica za vrijeme ove ofenzive. Meutim, sva
zapaljena mjesta su uz cestu, najudaljenije do 15 kilometara lijevo
ili desno od ceste, dakle na pravcu nadiranja vaeg puka. Prema
tome to nije uinio 13. SS puk, nego jedinice pod vaom
komandom. I nemojte, molim, tvrditi kao i u istranom postupku:
sve zlo je od 13. SS puka, a vi ste nevini!
Na mom putu od Krnjaka, od nas zateenog u ruevinama,
do Bosanskog Grahova, koje je takoer bilo u ruevinama, nije
bilo drugih sruenih mjesta.
Vaa regimenta nije zapalila ni jednu zgradu?
Na putu moga puka nita nije zapaljeno.
I od Karlovca do Ljubukog ni jedna kua nije zapaljena?
Gorjele su kue... zapaljene od svijetlee municije.
Da li je mogue itavo selo zapaliti svijetleom municijom?
itavo selo ne. Neke kue da. Nisam vidio zapaljenih sela.
Schmidthuber, optuen kao najkrvoloniji oficir 7. SS
divizije, pokazao se i kao najuporniji laac. Esesovci su ulazili u
mnoga ranije zapaljena sela. Ali ulazili su i u nezapaljena sela. Iza
njih nije ostala nijedna kua s krovom; nije ostala nijedna bajta.
Predsjednik vijea Vojnog suda dr Gozze Gueti ve umoran
od Schmidthuberovog poricanja svake injenice, vadi iz oveeg
fascikla snop listova:
Moram optuenom pokazati neke zapisnike: da vidi kako
su na putu 14. SS puka gorjela itava sela. Najprije izjava Rade
167

Stevandia: selo Prekaja, zaselak Stevandi, zapaljene 33 kue.

Sve opljakano. Bajunetom, ubodom u glave, ubijeno 5 ljudi. U
selima Marete, krbi i Mati pripadnici 14. SS puka su ubili 20
staraca i starica, njihove leeve su bacili u bunare. U Tievu i
Preodcu ubili su 6 ljudi. Svjedok je vidio leeve trojice partizana.
Bili su vezani. Ubijeni su na cesti. Pri prolazu kroz Tievo pucali
su u sakupljeno stanovnitvo i mnoge ubili, svjedok ne zna
koliko...
Dva su Tieva, Malo i Veliko. Potiskujui zatitne dijelove 1.
bosanskog korpusa, esesovci su u ta sela prodrli uspinjui se s
ceste DrvarRore. U oba Tieva se zatekao dio banijskog zbjega
s mjetanima. Tko nije uspio pobjei u okolne ume, ubijen je. U
dokumentima o 7. SS diviziji zapisana su neka imena tada
ubijenih Tievana: Stana Viekruna, 40 godina; Nedeljko
Viekruna, Stanin sin, 3 godine; Vid Viekruna, Stanin sin, 8
godina; Rade Jovi, 75 godina; Dmitar Jovi, 75 godina; Nikola
Prpa, 80 godina.
Optueni, i Prekaja i Tievo su na pravcu nastupanja vae
divizije...
Mogu odmah neto rei o Prekaji odjednom se sjetio:
Znam da je tamo svake noi bila borba s partizanima, koji su
napadali iz ume. Bilo mi je javljeno da je selo naputeno.
I zato ga je trebalo zapaliti?
Ne, ali tamo je bilo nonih borbi...
Sjeate li se sela Vrtoe?
Da, tuda smo proli.
I kroz Drini?
Da, ali ta sela nisu bila zapaljena.
Ta su sela u bosanskopetrovakom kraju: koga su tamo
uhvatili, uglavnom je i ubijen. U samome Petrovcu esesovci su
ubili dvije ezdesetgodinjakinje apotekarku Julku Turi i
Kosaru Brki, zatim sina Mehe Malkoa, Aliju Milievia (35),
Gospavu Vukovi (30), Sabita Sinanovia (28), Husu Selimovia
(32)...
Drinii su bili tipino partizansko selo, izdavaki centar
Bihake republike. Pet mjeseci je tu danonono radila tamparija
168

CK KPJ i Vrhovnog taba. Tu je tampano 49 000 primjeraka

Borbe (18 brojeva), 6000 primjeraka Narodnog osloboenja i
jo drugih listova u 8000 primjeraka. Tu su tampane i obligacije
zajma AVNOJ-a, asopis Proleter, Osnovi lenjinizma u 2200
primjeraka, tiskano je preko 43 000 razliitih letaka... ukupno: 68
publikacija u 181 147 primjeraka na 2 0Q , 376 stranica. Napustivi
Drini, Vladimir Dedijer je 30. sijenja 1943. godine pisao na
Otrelju:
Jedna od najstranijih slika ovog rata. Mraz je, a kulja narod
bos, go, gladan. Nepregledne hiljade odmiu korak po korak. Svi
idu peice, sem ono nekoliko srenih koji su imali vremena da
zgrabe volove i kola. To je najborbeniji, najodaniji deo naeg
naroda. Ove su majke raale brigade... Jedna ena srednjih
godina s etvoro sitne dece najstarije nosi ono najmlae svi
bosi, iscrpeni, majci se trbuh vidi... Straan je ovaj na rat. Nikad
na narod nije preivljavao tee trenutke. Kuda e ovih 40000
dua... Odreeno je da se poslednja rezerva eera za bolnice,
1500 kilograma, razdeli izbeglicama...
I Driniani su izbjegli. Sve to se moglo kretati pobjeglo je iz
sela pred ofenzivom. Selo je najprije tukla artiljerija 7. SS divizije,
a onda su u nj prodrli dijelovi 14. SS puka. U selu su uhvatili
samo sedmoro ljudi. Rosa Banjac (50), Pero Kuburi (84) i
njegova ena Marija (75) bili su ranjeni. Odmah su strijeljani. Na
ulazu u selo su uhvaeni i ubijeni: Ilija Stoisavljevi (80), Sava
Stoisavljevi (12) i dvoje Kecmana ura (90) i Sava (65).
ura Kecman je zaklan.
Ostali Driniani su bjeali u srnetike ume. Jedan od zbjegova
u izvjetaju je reeno: preko 3000 dua bio je u rajonu
drinikih ispaa i pastirskih koliba na mjestu Kozila. Schmidthuber je tragom toga zbjega poslao estu esesovaca. Veina izbjeglica
je uspjela umai, ali je uhvaeno 69 staraca, ena i djece. Iz ove
grupe spasilo ih se petoro. Ostali su strijeljani i svi baeni na jednu
gomilu. Imamo podatke o tada strijeljanim Drinianima. Navest
emo sva imena i dob strijeljanih da se vidi kako meu njima nije
bilo nikoga za puku:
est Ronavia: Trivun (75), Stanka (70), Mara (40), taka
169

Lazareva (10), Milo (6) i Boja (3);

etrnaest Banjaca: Stana (65), Jeka (35), Slavka (9), Anka (7),
Nikola (4), ela (80), Jelka (35), Milena (5), Mileva (1), Jovo (76),
Darinka (32), Mika (10), Duanka (6), Ratka (8 mjeseci);
Stanka Kuburi (85);
dvije Lukike: Miholjka (50) i Milka (10);
etvero Daljevia: Toma (95), Jovo (44, invalid), Sava (75),
Mika (65);
dvoje Kecmana: Vid (10) i Deva (72);
Todora Stoisavljevi (42).
Drugu grupu izbjeglica gonili su psima. Najiscrpljeniji dio
zbjega, dvadesetak banijskih izbjeglica i jedanaestoro Driniana,
zastao je u umi dralici. Djeca po snijegu popadala, starci uz
njih. Ni jednog djeteta starijeg od 10, ni jednog starca mlaeg od
65 godina. Danske doge, putene s lanaca, krvoedno su nasrnule
na izmuenu eljad popadalu po snijegu. Krv je liptala iz rana i to
je pse zadralo: radije su lizali krv nego klali otrim zubima ve
ranjene. Posao su nastavili esesovci ranjene su rafalima sasjekli.
Tu ubie estoro drinike djece, sve Stojanovie: Danicu
Brankovu (9) i Brankovog Vladu (10) i Nevenka Brankovog (7) i
najmlae dijete partizana Branka Dobrilu (4); i dvije Vidove
curice Milevu (5) i Radmilu (1).
Istoga dana isto je odjeljenje 14. SS puka Augusta
Schmidthubera uhvatilo u bijegu iz sela Vrtoe dvoje djece
ulibrka: oboje su ive bacili u zapaljenu kuu.
Sjetite se, optueni inzistirao je 7. veljae 1947. dr
Gueti: Jesu li vae ete prole kroz Vrtoe. Selo je uz cestu.
Bili smo u selu Vrtoe. Ali selo nije zapaljeno.
Vrtoe je imalo nesreu: veina svijeta nije se stigla na vrijeme
povui. Kad je Schmidthuber zarobljen kod Zidanog Mosta 10.
svibnja 1945. godine, meu stvarima jednog njegovog vojnika
naena je fotografija: SS jedinice pale Vrtoe. Schmidthuberovi
esesovci su naglo odbacili zatitnicu partizanskih snaga i u noi
prodrli u selo. Desetak dana kasnije Mjesni narodnooslobodilaki
odbor je izvijestio: Odmah su poeli pljakati. Odveli su 5000
ovaca, oko 700 prasadi, vie od 500 goveda... Esesovci su u selu
170

Vrtoe pohvatali 10 ena i djece, sa ezdesetak uhvaenih u

drugim selima zatvorili su ih u kuu Mile Radulovia i kuu
zapalili. Svi su u kui izgorjeli... I jo su 35 lica postrijeljali...
Ne samo da su kue paljene, nego i ljudi u kuama!
To nisam naredio, niti sam ita uo o tome. Svaki ispad
prema civilima kanjavao je vojni sud.
Arhiv Vojnoistorijskog instituta JNA u Beogradu ima
dokument dobiven od Amerikanaca: Schmidthuberov Izvjetaj o
iskustvu u akcijama 'Weiss II' i Mostar, dopis Ia pov. br.
189/43 od 26. oujka. Tu je podatak o tome kakve je odnose
Schmidthuber uspostavljao s civilnim stanovnitvom Jugoslavije:
Pri nastupanju od Javarusa (kota 1431), 9 kilometara
jugoistono od Petrovca, prema Maloj atornici, kod grupe kua
zateeno je kilometar jugozapadno od Kose oko 60 ena i djece s
tri stara ovjeka. To su bile izbjeglice iz sela Kolunia, juno od
Petrovca. Upitani, izjavili su da u predjelu njihovoga tadanjeg
mjesta zadravanja nisu vidjeli nijednog partizana. Tvrdili su daje
taj rajon bez partizana. Na to smo jednom od trojice staraca dali
ispravu da izbjeglice moe narednog dana odvesti u Koluni.
Ali pored obavjetenja o odsutnosti partizana, nastupalo se
prema sedlu istono od Male atornice, tako da se izbjegla vatra
otvorena iz oko sto neprijateljskih puaka i tri pukomitraljeza s
visova zapadno od sedla Mala atornica (Rodii). Partizani su
postavili zasjedu oko tisuu metara dalje od spomenute izbjeglike
grupe. Neprijatelja smo napali i odbacili uz gubitke.
Poslije toga je cijela izbjeglika grupa iz Kolunia strijeljana...
Kod ovjeka kojemu je dana isprava da ljude vrati u Koluni
naena je u malu lopticu zguvana isprava, po kojoj je utvreno
da je komunistiki funkcionar...
Odnos je, dakle, bio jasan: ako Borbena grupa Schmidthuber
naie na partizansku zasjedu, a nailazila je neprestano, iz dana u
dan, od poetka ofenzive, onda Schmidthuber nareuje da se
strijeljaju starci, ene i djeca iz najblieg zbjega. To SS
Obersturmbannfhrer na suenju porie. Poziva se na Haku
konvenciju. Otud pitanje predsjednika sudskog vijea:
Vi ste, znai, postupali po propisima Hake konvencije:
171

zarobljene partizane niste strijeljali, imovinu i linosti civilnih lica

ste potovali?
Da. Samo zarobljenika dugo nije bilo. Prve zarobljenike
sam vidio tek u Bosanskom Petrovcu.
To, meutim, nisu bili zarobljeni partizani, ve vremeniji
seljaci iz Trnini-Brijega, ipovljana, Drvar-Sela... Pedesetak ih
je bilo uhvaeno, to kod kue, to u bijegu iz sela. Snanije meu
njima su probrali i iz Petrovca uputili na prisilni rad u Njemaku,
a etrnaestoricu su ubili na izlasku iz grada.
Predsjednik se jo jednom vratio na Vrtoe:
Znate li da je u selu Vrtoe ubijeno 80 civila?
Nita o tome ne znam. Ni za jednog ubijenog civila.
Kao to ne znate za paljenje Blaeva, Krive Reke...?
Ne znam.
.
Bili ste podreeni Ltersu?
Da.
Jeste li od njega dobivali zapovijedi?
Od taba divizije.
A divizija od Liitersa.
Da.
Onda ste morali primiti jedno nareenje u kojem se kae:
. . . Svakoga tko sudjeluje ili je sudjelovao u borbi protiv zatitnih
eta ili hrvatske drave treba objesiti ili strijeljati... I ovo:
Naselja, teko pristupana, kao i ona mjesta za koja je
ustanovljeno da su partizanska uporita, ili su podesna da to
postanu, imaju se razoriti... Zbog prestrogog postupka nitko ne
moe biti pozvan na odgovornost. To Lters nareuje svim
podreenim jedinicama, pa i 7. SS diviziji.
Sasvim sigurno: ja tu zapovijed nisam dobio.
U praksi ste je primjenjivali. Eto: Vrtoe, Drinii,
Tievo... Kud prolazite, sela gore, ostaju leevi. Nego, to znate o
pokolju na ator-planini?
Bio sam jednom tamo.
To je u rajonu vaeg nastupanja.
Ulijevo, sjeverni rub Livanjskog polja.
Od ceste kojom nastupate 10 kilometara ulijevo.
172

 Nekad smo nastupali frontom irokim i do 15, a nekad

samo dva-tri kilometra. Tamo gdje kaete da je bio pokolj,
nastupao je na 13. puk.
Jasno, va uobiajeni odgovor. Ako je zloin dokazan,
onda ga je poinio drugi p u k . . .
Na ator su dijelovi 7. SS divizije izili zahvaljujui vodiima
etnicima, koji su dobro znali gdje su zbjegovi. Iz jednog izvjetaja
se vidi da su esesovci na atoru samo iz sela Vodenice ubili
tridesetak ena, staraca i djece.
Dobro, za pokolj na atoru ne znate. Ali u selima Vrtoe i
Drinii bili ste sigurno. Oba sela su tada zapaljena.
Moda ih je zapalila neka jedinica prije nas, ili kad smo mi
otili.
Proao je samo va puk.
Ja nisam naredio paljenja.
Ni u Barama?
,<
Gdje su Bare?
Neposredno uz Bosanski Petrovac. Tamo ste zaklali 15
lanova jedne porodice i zapalili ih u njihovoj kui.
O tome nita ne znam.
Nita, dakle, o Vrtou, nita o Driniima, nita o Barama,
nita o atoru, gdje ste, kako kau neki oevici, majkama djecu
otimali i probadali bajunetima...
Na ator je poslan bataljon Hann 13. SS p u k a . . .
Opet vi po starom: sve su zloine poinili drugi, nikad vi,
nikad vae jedinice...
Meutim, dokumenti pokazuju da je Schmidthuber ovaj put
govorio istinu. I sad, kad znamo podatke iz njemakih
dokumenata, vidi se: Schmidthuber se izvrsno sjeao, pamtio je
ak i detalje, znao je svu istinu, ako je to ilo njemu u korist. No, i
suvie je neistine bilo u njegovim iskazima, pa mu sud nije
vjerovao ni onda kad je govorio istinu. Poetkom oujka 1943.
godine, kad je tab 1. bosanskog korpusa NOV i PO Jugoslavije
pod komandom Koste Nada, s dijelom jedinica 4. i 5. divizije, s
korpusnom bolnicom i s vie od deset hiljada izbjeglica, potisnut
na besputnu, snijezima zavejanu ator-planinu, Schmidthuberov
173

puk je nastupao junim obroncima atora, od Bosanskog

Grahova prema Livnu. Trinaesti SS puk, odnosno 1. puk 7. SS
divizije pod komandom pukovnika Brosera, izbio je na atorplaninu i poinio stravine zloine nad grupom nepokretnih
ranjenika i izbjeglicama. O tome koje su jedinice izile na ator,
vidi se iz zapovijedi SS generala Phlebsa od 1. oujka 1943.
godine:
b) Borbena grupa Broser
prikuplja se glavninom u toku 2. oujka u prostoru Prekaja s
borbenom grupom Hann u prostoru Poljice i priprema se u toku
prijepodneva 3. oujka na tim prostorima za nastupanje u pravcu
juga...
Borbena grupa Hann, ojaana jednim vodom tenkova i jednim
vodom protuavionskih orua, polazi s prostora Poljice po
mogunosti 3. oujka poslije podne u junom pravcu radi
ovlaivanja raskrsnicom drumova kod Rora i visova Mali i Veliki
Kik (na tim visovima je teite) i osiguranja Borbene grupe prema
jugu, prema planinskom masivu ator-planine i radi osiguranja
nove ceste to od Rora vodi prema zapadu u Bosansko Grahovo.
Dalji pravac prodora ove Borbene grupe je prema jugu u prostor
Popovii, a odatle glavninom, zaokreui prema zapadu, na
prostor Meugorje, potom grebenom preko Velikog brda u
prostor Vaganj dol, Dugi dol, a s jednom ojaanom etom iz sela
Popovii u jugoistonom pravcu preko OkruglaaRastika u
prostor oko sela Branjeci. Borbena grupa osigurava glavninu
divizije to nastupa zapadno od nje i pri tome odrava vezu s
najzapadnijom kolonom 369. divizije, koja nastupa na Glamo
cestom istono od ator-planine... Alpinski vodovi Borbene
grupe Broser, pri polasku s linije ceste Bosansko GrahovoRore
upuuju se na planinu ator...
Schmidthubera, ustrajno upornog u poricanju svakog podatka, dr Gueti je pitao:
Recite: njemaki vojnik ne lae?
Ne lae, u principu ne.
Ako jedan neto tvrdi, a to poriu desetorica?
Njemakom vojniku moete vjerovati.
174

 Dobro, kad je tako. Sad u vam proitati to o vama kau

ti koji ne lau njemaki vojnici, vai vojnici, pripadnici 7. SS
divizije. Rije je o izjavama njemakih vojnika koji su zarobljeni
sredinom listopada 1944. godine. Sasluavani su 16. listopada,
dakle u vrijeme kad ste vi u Njemakoj, uoi vaeg dolaska na
dunost komandanta 7. SS divizije. Najprije izjava dr Eugena
Stumpha; bio je porunik u 7. SS diviziji.
Ne poznajem ga.
Zna on vas. Taj lijenik, SS porunik, opisuje u svojoj
izjavi razne dogaaje. A zatim daje karakteristike nekih ljudi iz
divizije. Jedna karakteristika: Kao najkrvoloniji oficir 'Prinz
Eugen' divizije, meni osobno poznat, koji je nareivao
masakriranje stanovnitva i ubijanje ranjenih partizana, bio je
August Schmidthuber, mislim iz okoline Mnchena, te Herbert
Folmer, major, komandant bataljona, koji je nareivao ubijanje
civila... Folmera znate?
Bio je u 13. puku.
Dalje: po zloinu se isticao major Ditsche...
14. puk.
Stumph kae da su pokolj na Sutjesci naredili Schmidthuber i Ditsche. Opet citiram: . . . Navest u neke sluajeve
bestijalnosti koje je on vrio. Kad smo jednog dana doli u mjesto
Piva, uli smo u uiteljevu kuu. Uiteljeva ena je rodila dva dana
ranije. Schmidthuber je naredio da kuu isprazne, i to bez
trenutka odlaganja. Kako oni nisu momentalno iselili, naredio je
da se svi pobiju, a bilo ih je dvanaestoro. Drugi sluaj: neki seljak
je donio jednog naeg ranjenika. Primio sam ranjenika. Uto je
naiao Schmidthuber. Kad je saznao to se dogodilo, naredio je da
seljaka odmah ubiju...
La!
Bilo je bezbroj takvih sluajeva, izjavio je Stumph. A sve
njegove navode potvruju pripadnici 7. divizije... i dr Gueti
ita imena i inove 15 imena, a svi tvrde: Schmidthuber j
najkrvoloniji oficir...
Optueni uti.
Fortner jedva ujno ape Lhru:
175

 Gadno!
Sad idemo na zloine iz 5. ofenzive. Optueni, recite pravce
kretanja vaeg puka. Ovoga puta detaljno, da se ne igramo
skrivaa. Dakle?
apljinaStolacPlanaBileaNiki. Od Nikia ne
mogu bez karte.
Od Nikia, kuda se kreete?
14. puk s glavninom (2. bataljon, topovi, haubice, 6
tenkova, tab puka) cestom NikiPod, pravac avnik, 8
kilometara juno od avnika do Kruevice ipak se sjetio i bez
karte. Pobonica: jedna ojaana eta od Nikia najprije ide
graanikom dolinom, pa skree na sjeveroistok za Boan.
Dakle: vaa jedinica operira u dolini rijeke Graanice i oko
avnika, prema Boanu?
Da.
A druga pobonica?
Od Nikia preko Dragaa, desno od puta za avnik:
Svetova glavaTrnovska glava kota 1634.
Koji je bataljon zauzeo avnik?
Naa druga eta iz pobonice imala je laki otpor
neprijatelja. I 1. bataljon ima laki otpor kod Lukova...
Koji bataljon je zauzeo avnik?
Napad su izvela dva bataljona 14. puka. Ja sam iao s
borbenom grupom (pojaani 3. bataljon) prema Boanu...
A tko je zauzeo avnik?
Ditsche, 2. bataljon avnik je zauzet 29. svibnja, oko
podne.
Kuda je iao Ditsche?
Spustio se serpentinama od Kruevice na avnik.
Jeste li sigurni?
Za to je dobio riterski kri. Pravac kretanja: bataljon koji
je zauzeo Niki iao je od Nikia na Gornje Polje, pa na
Jasenovo Polje, kraj Vojnika, kota 1963 avnik. Imam sve to
napisano. To je naa juna kolona. Sjevernu kolonu ini 13. puk,
nastupa u prostoru Gornje Polje: 1. bataljon 13. puka desno, a 3.
176

bataljon lijevo, pravac Mokro zapadno od avnika, odakle

pomae 2. bataljonu 14. puka u napadu na avnik.
Recite raspored 13. i 14. puka poslije zauzimanja avnika?
Sad su snage pregrupirane. Bataljoni su kamionima
prebaeni u podruje Gackog. Drugi bataljon je prebaen u
Breznu.
Vaa divizija dri lijevu obali Pive. Recite: va sektor i
sektor 13. puka?
Jedan bataljon 13. puka je od Stepena, juno od Gackog,
prodro na Pivu, a na jugoistoku u prostor Gornje Polje; 2.
bataljon 13. puka zaposjeda lijevu obalu Pive juno od ua
Vrbnie. Pravac junog krila mi je nepoznat.
Tko dri lijevu obalu od ua Vrbnie uz Pivu i
Komarnicu, do avnika?
U prvoj fazi ove akcije, nitko.
A MiljkovacBajovo Polje?
Moment, molim. Prvi i drugi bataljon 13. puka su ukrcani
u kamione i prevezeni u rajon Gornja i Donja BreznaDuba. Tu
je trebalo partizanima sprijeiti prijelaz Komarnice na zapad.
Tamo ostaju dok nai ne stignu u Dubrovsko.
A od Dube prema sjeveru?
Ne znam. Vjerojatno su bila dva bataljona.
Koji puk?
i
13. puk. To je fakat!
Gdje se nalazila vaa jedinica?
Dva su bataljona kod avnika ukrcana u kamione i
prebaena u Gacko, odatle na Magli.
To je Ditscheov bataljon?
Podreen je direktno komandi divizije, generalu Phlebsu.
Prvi bataljon 14. puka je takoer kamionima prebaen u Gacko, a
odatle pravac Gornje i Donje Bare da se probije prema Ozrenu i
spoji s krilom 118. divizije. Taj bataljon je spoetka direktno
podreen diviziji, a kad je tamo dovezen i 3. bataljon 13. puka,
onda je podreen komandantu 13. puka. Ja sam doao u Gacko.
Sm.
Sasvim sm.
177

 Koje su jedinice vama povjerene?

Nemam jedinice. Sve je uzeo komandant divizije i strpao u
kamione.
I komandant puka Schmidthuber ostaje bez i jednog
bataljona?
Dobio sam nove kod Gackog. Dva bataljona 13. puka: 1. i
2. bataljon.
Pa vi ste rekli da su se ti bataljoni nalazili od Vrbnie
juno, uz Komarnicu. Zar su oba bataljona povuena u Gacko?
Ja sam iao tamo.
Gdje?
Pluine, i juno.
Maloprije rekoste da su ti bataljoni uz Komarnicu, juno
od Vrbnie.
Prvi je bio tamo, a 2. i 3. su kamionima prebaeni u rajon
BreznaDuba.
Onda su povueni u Gacko?
r
Trei, preko Gornjeg Polja u Gacko, a odatle...
Pustimo 3. bataljon. Vi ste komandovali 1. i 2?
Prvi je iao na Komarnicu, pa na sjever.
Sve ste spetljali. Recite jasno gdje se nalaze bataljoni. Vi
biste htjeli da ispadne kao da takozvani vraji bataljon nije bio
pod vaom komandom!
Vi mene ne razumijete.
Onda budite jasniji.
Nastala je zbrka. Ne mogu bez karte.
Dr Gueti je zamolio sekretara vijea kapetana Popadia da
optuenom dade sekciju Pive. Schmidthuber se nekoliko minuta
zadubio, zamiljen nad kartom. On je izvanredno poznavao ovu
geografiju, avnik i Durmitor, Pivsku planinu, i kanjon Pive,
Gacko i vijugavi seoski drum uz Vrbnicu i Sutjesku prema Foi,
najvii bosanski vrh Maglie, prostranu Zelengoru. Karta nije
bila zbog toga potrebna. Mogao je mirei nacrtati skicu
rasporeda svojih snaga i svog kretanja. Drugo je muilo SS
generala: kako sudu, u izjavi, odrediti svoje kretanje, a da se
izbjegnu mjesta velikih zloina...
178

 Kod avnika.
r
I bataljoni su tada prebaeni u Gacko?
Bataljoni su mi oduzeti kod avnika i za sve vrijeme akcije
nisam ih dobio.
Kad ste vi krenuli za bataljonima, poslije koliko dana?
Ne sjeam se. Znam da se nisam zadravao. Stalno sam bio
na putu; urio sam da stignem u Gacko, jer su se partizani probili.
Borbeno rukovodstvo bilo je u Gackom. Moje bataljone je
komandant divizije rasporedio na poloaje MagliBare, a meni
je dodijelio bataljone 13. puka.
Vi ste komandovali bataljonima 13. puka i kad su se
nalazili juno od Vrbnie, od Brezne do Vrbnie.
Ne. Preuzeo sam ih u Pluinama.
Kad je zauzet avnik, tko je iziao u sela na uzvisini:
Dobro Selo, Previ, Mljetiak?
Ne znam. Vjerojatno 2. bataljon 14. puka, a s istoka su
pristizali dijelovi drugih jedinica.
Dr Gueti je elio pomno pregledati navode optuenog
Schmidthubera: da vidi sela, da usporedi podatke o zloinima s
navodima optuenog o pravcima njegovog kretanja. Zbog toga je
na dvadesetak minuta prekinuo suenje. Kad su optueni ponovo
uvedeni u sudnicu, branilac generala Lohra je obavijestio sud da
njegov klijent ima izvjesnih zahtjeva.
Ima prijedloga?
Da, drue predsjednie.
Saopite ih.
On trai da'vijee uzme u obzir dokumente istranog
postupka prema ustakim generalima, jer se tu moe nai i
podatak o obavjetenju za avionski napad na Beograd. Zatim
trai da se iznese toan broj rtava bombardiranja Beograda, jer
smatra da su u popis sruenih zgrada unesene i one koje su
razorene od saveznikog bombardiranja 1944. I tree trai
zakone po kojima se sudi ratnim zloincima.
Predajte to vijeu napismeno. Imate li?
Da. Izvolite!
179

Javni tuilac se usprotivio jer nije vano je li jugoslavenska

vlada znala za napad, nego je vano da je napad na Beograd
teroristika akcija.
Sud e odluiti hoe li usvojiti prijedloge obrane. Neemo
sad o tome. Nego okrenuo se prema Schmidthuberu
optueni, da li je vama poznato da su na sektoru kojim su
prolazile jedinice pod vaom komandom gotovo sva sela
popaljena?
Ne.
Da li vam je poznato da je na sektorima vaih trupa u 5.
ofenzivi civilno stanovnitvo masovno ubijano?
Ne.
Znate li d a j e na Sutjesci ubijeno nekoliko tisua ranjenika?
To sam saznao poslije kapitulacije.
Vama, znai, nije poznato da se na sektoru kretanja vae
divizije dogodilo bezbroj prestupa iz kategorije meunarodnih
zloina?
Bilo je objavljeno samo to da je u tim borbama poginulo
oko 10000 partizana i 3500 njemakih vojnika.
Znate li broj civilnih rtava?
Ne.
Znate li da je bilo takvih rtava?
Ne.
Onda moram da vam proitam neke zapisnike. Drat u se
samo sektora kuda su prolazile jedinice pod vaom komandom.
Najprije: vrijeme nadiranja 14. puka od Nikia za avnik i
pobonim pravcima koje i optueni navodi, zatim od Javorka
preko Mratinja za urevo, kuda predvodi bataljone 13. puka.
Izjava Mitra ukanovia iz Lukova...
Nisam bio.
Vaa pobonica je tuda prola.
Da.
Iz ukanovieve izjave: . . . Bez ikakve krivice su Velika
Drakovi, 30 godina, i njena ker Zorka, 4 godine, baene ive u
zapaljenu kuu, i Sava Gruji, 50 godina. Kue su popaljene i sva
imovina opljakana...
180

Predsjednik vijea je proitao jo osam izjava:

Vida kulenti:
. . . Tom su prilikom vojnici ubili Nikolu Krekovia (48),
Jola Radosinovia (55) i suprugu mu Bosiljku (35) i kerku
Danicu (16)... I pljakali su i palili...
Gorin Radulovi, Prage:
. . . Izvrili su niz zloina, pljakali i palili i ubili su Zlatanu
Radulovi (16)...
uro Gojkovi, Orah:
. . . Njemaki SS vojnici su strijeljali Milivoja Todorovia,
Maa Todorovia, Milicu Todorovi, Borivoja Todorovia,
Radisava ukanovia, Milorada ukanovia, Milovana i Duku
Matijaevia, Simu Batakovia, pa jo 10 Todorovia, i dvije ene
Batakovi, i troje Gojkovia...
Veljko Mujanovi, Rastovica:
. . . Sve su spalili i opljakali...
Petar Guzina, Gradac:
. . . im su prodrli u selo, preko Krnova i Vojnika, SS vojnici
su poeli paliti, pljakati i ubijati. Uhvatili su nekog kod kue,
nekog kod ovaca i sve strijeljali: sedmoro Guzina Mihajla,
epana, Radoja, ukana, Milotija, Radivoja i Momira, te Pera,
Ivana i Dragiu Mitrovia.
Milo Palija, Dobro Selo:
. . . Ta vojska 'Prinz Eugen' divizije je tom prilikom u naem
selu ubila Savu Jakia, Jakova Dukia, Milicu Kovaevi, Duana
ukovia, Joku Raketi, Mirka Jakia, Anu Jaki, Milicu Jaki,
Stanicu Jaki, Maricu i Todora Paliju, Krstu Jakia...
Mile arac, Previ:
. . . Star sam i nemoan bio, i nisam mogao da se borim, ni da
bjeim, a narod se ispred te SS vojske sklonio, samo je ostalo
ena, djece i staraca... Vidio sam kad je prva kua zapaljena,
kua Velja Tomia. U kui su zatvorili i zapalili, poto su
prethodno pobili ili poklali, skoro itavu familiju Veljovu: Velja,
starog 70 godina i enu mu Vidosavu (65) ubili su iz puke, a
snahu mu Darinku (30) sa djecom Jovanom (12) i Miloem (8),
kao i malu unuku Veljovu Miluu (5) su zaklali i sve u kui
181

zapalili, dok se mala Danica (15) spasila bijegom iako ranjena...

U Veljovoj kui zapaljena je i Vasilija Tomi... Sutradan je
izvrena i paljevina drugih kua... U kui Miloa Seratlia ubili
su Savu Seratli (60), enu mu Maliinu i Boanu Saretli (60), i
jo arka Tomia (80), Maksima Tekia (56); kod stoke ranili
obana Zdravka Kujundia (14) i umrije, pa ivanu Mitrainovi
(80)... Vojska je nemilosrdno ubijala na zvjerski nain...
Milo Mrovi, Mljetiak:
. . . Vojska je uhvatila u selu i povela na mjesto zvano Gradac
Simeuna ugia i tamo ga ubila, i selo su zapalili...
Poslije itanja izjava prikupljenih u istranom postupku, u
sudskoj dvorani je muk. Teka tiina. Niotkud uma, ni apata.
Nikad u povijesti Pivska upa nije tako krvolono muena,
kao za onih dana kad je tamo harala SS divizija Prinz Eugen.
Utvreno je da su jedinice te divizije u svibnju 1943. godine spalile 294 ive osobe: u Gornjim Breznima 24, u Bukovcu 10, u
Miljkovcu 10, u seljanskom zaseoku Vodice 26, u Pluinama 60,
u Jasenu 18, u katunu Kruica vie od 100, kod Stabanskog jezera oko 40 i na Brljevu 6. U Dolima kod Miljkovca, tamo gdje
je Schmidthuber prvi put iziao na obalu Komarnice, u jednom
hipu je rafalima sasjeeno vie od 400 staraca, ena i djece
itav otkriveni zbjeg. Mnogi su ivi baeni niz duboki pivski kanjon: takva je bila sudbina itave porodice Milana Vasovia iz
Brljeva. Ukupno je za vrijeme bitke na Sutjesci u upi pivskoj
ubijeno vie od 900, a na Planini pivskoj oko 170 ena, djece i
staraca. O tim rtvama mithuberskih osvajaa mnogo je govoreno 7. veljae. Zato je sudu bilo vano da utvrdi kud se kretao
Schmidthuber. A kretao se upravo onuda gdje je izgorjelo najvie kua i ubijeno najvie nedunih.
Izjave su o mjestima kroz koja su prolazile vae jedinice
govorio je Schmidthuberu dr Goce Gueti. Ima jo mnogo
iskaza. U itavoj Nikikoj upi, uz rijeku Graanicu, vae trupe
su vrile zloine. To emo ostaviti za dokazni postupak. Sad nam
recite gdje ste preuzeli komandu 1. i 2. bataljona 13. puka?
Kod Pluina.
182

 Proitat u vam sada kako je taj kraj izgledao poslije

prolaska vaih trupa:
Momilo Kandi, Stahna:
... Na Trojiin dan, a to je 9. lipnja, dotina 7. SS divizija je
opkolila planinu Kruicu i blokirala Stabnu. Ula je u selo,
pokupila sve starce, ene i djecu, njih 106, i onda ih nabili u tri
seoske kolibe, gdje su ih sve spalili. Onda su poeli paliti ostale
kue... Ubili su i mog djedu starog 102 godine i spalili ga na
pragu kue...
Miladin Dukovi, Pluine:
... Spustim se iz zbjega u selo kad su ve otili. U spaljenim
kolibama vidim glave djece i ena... Kolijevke ostavili napolju, a
djecu spalili... Sigurno je bilo do 60 rtava... Bio sam oevidac
paljevine Pluina, Miloevia, Sedlara, Stabne, Zabra, Kovaa,
Smrijena, Lisine, Jasena, Stubice i Ravna... (Sve su to sela s
lijeve i desne obale Vrbnie.)
Jovan Rui, Miloevii:
. . . Grozno je bilo vidjeti kako su malu djecu i starce i starice
bajunetima boli i bacali u vatru... Oni su pri tome, ubijajui
nevine, veselo galamili... Tako su ubili desetoro oia iz jedne
porodice, pa jo Lidiju i Nikolu oi, Miru Ai, Stevana
Ruia, Milojku i Vasilija Lazar, Jovana Stajia, pa estoro
aia...
Durko alasan, Brljevo, opisuje kao i Rui, strani pomor
pedesetero staraca, ena i djece iz Brljeva
Poslije itanja iskaza sudac tiho kae:

Dosta za danas!
Bio je krajnje umoran: Schmidthuber je bio preteak za
ispitivanje. I Lohr i Fortner su poricali svoje sudionitvo u
zloinima, ali s njima je ipak bilo lake raspravljati. Schmidthuber
je bio potpuno odbojan. Njega ni u 7. SS diviziji nisu voljeli, ak
ni u krugu zloina. On sam je visoko cijenio svoje sposobnosti;
suoptuenima je objasnio da e lako izii na kraj sa sucima.
Popodne 7. veljae 1947. godine jo se nadao da e svojom
lukavom tvrdoglavou nadigrati tubu. Ali i strah ga nije
naputao. Za cijelo vrijeme ratovanja na Balkanu pratio ga je
183

dojam prisutne smrti: da joj izbjegne, traio je smrt drugih. A

uvijek se udio toj balkanskoj sposobnosti da se smrt pribrano
doeka. Jedan lijenik, kojeg je dao strijeljati 1944. godine, rekao
mu je na njemakom jeziku:
Ubijte, ali to je uzaludno. Nismo ljudi samo po tome to
smo ivi.
On nikad nije shvatio, poniavajui ljude do besmisla, da im
ne moe oteti ni ubiti u njima to ponosno dostojanstvo.
etvrtog dana procesa, 8. veljae 1947. godine, kad je u 8.10
sati uveden iza Lohra i Fortnera u veliku sudnicu vojnog suda
Beograda i kad se susreo s jasno izraenim pogledima
netrpeljivosti prvooptuenog i drugooptuenog, gotovo da je
glasno izrazio misao ponesenu jo iz noi: ubit e me. I ta misao
ga je morila, za cijelo vrijeme itanja iskaza svjedoka o zloinima
7 SS divizije u Nikikoj i Pivskoj upi u svibnju i lipnju 1943.
godine.
Dr Gueti je nastavio tamo gdje je stao 7. veljae u 14 sati:
Obrad Mitri, Mratinje:
. . . Eses divizija je zvjerski ubijala nae porodice, u vatri
zapaljenih kua naih... Tada su ubili Jovanu Vukovi (50) i
zapalili joj tri zgrade. Marici Vukovi su ubili ker Jovanku (12) i
zapalili joj kuu Vasiliju Vukoviu ubili su babu Jovanu (80),
Nedjeljku Vukoviu su ubili oca Janka (80) i zapalili est zgrada.
Stanici alasan su ubili mua Toma (50). Milinku Mitriu su ubili
majku Cvijetu (65) i zapalili tri zgrade... Jo je ubijenih: Vidoje
Radovi (65) i sin mu Jug (16), Milo Mitri (50), Obrad
Ognjenovi (80) i ena mu Sina (75), ivana alasan (55), Milica
Vukovi (55), Dunja Vukovi (35), Mirjana Vukovi (65),
Momilo Vukovi (10), Boo Vukovi (5), Boidarka Vukovi (2),
Milo alasan (60), Lazar Radovi (75), Ilija imun (95), Mara
imun (75)...
Isto svjedoi nabrajajui jo nekoliko zloina i Mileta
alasan. I o postupku prema ranjenim partizanima:
. . . Tako su u tali Vasilija Jovovia u Gaju nali bolnicu sa
100 tekih ranjenika. Poslije sadistikog muenja, sve su ih ubili.
Isto tako i na mjestu zvanom Koritnik gdje su ubili 50 ranjenih
184

drugova. S tim je ranjenicima bio i jedan lijenik s drugaricom. I

njih su ubili kod esme na Koritniku. Doktoru su tu odmah na
grozan nain izvadili zlatni zub. A taj doktor i njegova drugarica
imali su na rukavima veliki crveni krst...
Jovan Muminovi, Vuevo:
U tom su selu esesovci ubili Milevu Muminovi (30) i njeno
dvoje djece Radenka (5) i Gojka (3), a kerka Milica (9)
ranjena je pobjegla. Slavka alasana (12) su zaklali i njegovog
brata Branka (6). Tu su strijeljali, zapalili ili zaklali jo tridesetak
staraca, ena i djece.
Potom je predsjednik itao izjave o zloinima u avniku i
svjedoenje Boidara Jovanovia o pokolju ranjenika na Sutjesci
kod sela (razorenog) Tjentita:
Jovanovi je na Sutjesku stigao kao komandir grupe izviaa.
Bilo je jutro 11. lipnja. Tada se divizija Save Kovaevia, ne
uspjevi se prebaciti u Sandak preko Tare, zaputila za 1, 2. i 7.
divizijom preko Pive uz Vuevo na Sutjesku, gdje e njeni borci
u obrani Centralne bolnice herojski ginuti 13. lipnja Ujutro 11.
lipnja kanjon su nadlijetali avioni. Jedanaest bombardera je tuklo
obale Sutjeske. Odmah poslije bombardiranja s juga su, od
Avtovca, prodrli esesovci. Po Jovanoviu: itav puk. Vjerojatno je
to bio Wagnerov bataljon Schmidthuberovog puka. Na lijevoj
obali su zatekli grupe ranjenika, koji su se pokuavali izvlaiti uz
padine Zelengore. Tu su bile i grupe izbjeglica. Uokolo su lutali
tifusari, uglavnom rekonvalescenti.
Wagnerove ete su nepokretne ranjenike ubijale tamo gdje su
ih i zatekle Po nareenju Schmidthubera, koji je tada stigao u
dolinu Sutjeske, sve uhvaene su sakupili na zaravanku izmeu
razorenog Tjentita i lijeve obale Sutjeske.
Jovanovi:
. . . Tu ih postrojie, a bilo ih je 74. Doao je tamo i
komandant tih snaga. Njemaki vojnici su postrojene ranjenike
strijeljali iz maingevera Jedan vojnik je oborio naeg ranjenika,
izvadio no i zaklao ga toei krv u porciju. Bio sam sa grupom
drugova udaljen tridesetak metara, u gustiu desne obale, i sve
sam lijepo vidio...
185

 elite li jo takvih izjava, optueni Schmidthuber?

SS general uti. to se tu moe kazati?
Kud god ste prolazili, svako selo je zapaljeno, od avnika
do ureva. I svuda ogroman broj ubijenih. Ovdje sam proitao
samo neke iskaze: o stanju u mjestima kroz koja vi prolazite.
Imate li to rei?
Da, Poetkom operacije Schwarz nastupom moga puka
rukovodio sam s neke uzvisine sjeverno od Nikia. Tamo je bila
neka kapelica. Do sada nisam dobio kartu...
Juer ste je imali.
Kratko.
Jesu li vae jedinice prole kroz sela koja smo spominjali u
izjavama?
U optunici se govori o Brezi. Tamo nisam bio, ni ja ni
neka moja jedinica.
Nisam vam ni itao iskaze iz Breze. Drao sam se puta koji
ste vi naznaili...
Ba za 5. ofenzivu dao sam izvjetaj. Tamo je sve tono
naznaeno.
Imam zapisnik vae izjave. Po toj izjavi ne moe se utvrditi
kretanja podbonica ni razmjetaj bataljona.
O tome nisam ni pitan.
Da li ste ili kroz mjesta koja smo nabrojili?
Moje se rijei izvru...
Imamo stenografske biljeke vaih izjava o kretanjima
jedinica kojima ste komandovali. Nego, da ne diskutiramo o
irelevantnom: je li vaa jedinica prola kroz sela spominjana u
proitanim iskazima svjedoka?
Da.
Je li prola kroz Miloevie?
Za selo Miloevie, Pluine...
To je na pravcu urevo. A put NikiavnikLukovo?
Tamo je bio 13. puk.
Jasno ste rekli da je bio va puk.
Nisam o tome zauzeo stav.
186

Iznerviran, predsjednik lista biljeke; ita: Ova eta imala je

laki otpor neprijatelja. Zatim 1. bataljon od Nikia preko
Lukova...
Da: Lukovo. A ne Lipovo! izraz generalovog lica je
naivno ljut, a rijei ne Lipovo je bijesno naglasio. Ta
Schmidthuberova prenemaganja, stalno izbjegavanje izravnog
odgovora, sakrivanje iza drugih, publiku i iritira i zasmijava.
Ovoga puta smijeno je prevagnulo: ta Lipovo uope nije ni
spominjano. Sud je uope rijetko od Schmidthubera dobivao
odgovor kojim bi on potvrdio ve ustanovljeno. Kad je pitan
shvaa li zato su SS trupe, Gestapo i Sluba sigurnosti i
Sicherheitsdienst SD u presudi niirnberkog meunarodnog
suda proglaene zloinakim organizacijama, slijegao je ramenima:
Oruane formacije SS su najobinije vojne formacije!
Ovoga puta, poslije smijeha u sudnici, Schmidthuber se ne
usudi pogledati dra Guetia. Predsjednik vijea trai od
prevodioca da optuenom kae: Prestanite se ve jednom
izmotavati, a onda se, nagnut na stol, obraa izravno
Schmidthuberu:
Dakle: jesu li ili nisu vae jedinice ile preko Lukova?
Da, gospodine.
I uli ste da je selo popaljeno? Schmidthuber srdito
pogledom oinu suca, pa publiku, lijevu stranu. Nita ne govori.
Dalje: Gradac. uli ste za Gradac, seoce pored Mokrog...
Optueni opet uti; ini se: ne shvaa.
To je na serpentinastom putu za avnik.
Proao sam tuda. Znam taj put.
Ba tim putem ste se i spustili u avnik.
Da, moj 2. bataljon.
Jesam li proitao kako je Gradac popaljen i uniten?
Da.
A Previ iznad avnika? Optueni opet slijee
ramenima, kao da eli rei: nikad uo. Nemogue je drati
avnik a da jedinice nisu u tom selu.
Pretpostavljam.
187

 Jesu li na tom podruju vae jedinice vrile zloine?

Tako je proitano. Ali ja imam svoje miljenje. To to
jedinice rade na terenu, to komandant ne moe kontrolirati...
Osim toga, bataljoni su kamionima izvlaeni. Zatim su tu dole
druge jedinice, 1. brdska i talijanske...
Ali narod onog kraja jasno razlikuje i uniforme i oznake.
Zna se to su zapalili Talijani, a to Nijemci. Narod zna razliku
runolista 1. brdske od duple munje SS bataljona. Ne radi se ovdje
o jednom zapaljenom selu, o jednom ubijenom civilu, o jednom
zaklanom, od ljudi ili pasa, ranjeniku. Da je rije o izuzetku, o
jednom zloinu izvrenom od bilo kojeg vaeg vojnika, govorilo bi
se o sluaju. Ali rije je o sistematski provoenom zloinu od
svake vae ete u svakom mjestu kroz koje ste proli. Nijedno selo
- nije poteeno, ni jedan uhvaeni ovjek nije puten.
Schmidthuber dugo uti, preda se zagledan. On dobro pamti
geografiju i svijet onih krajeva kud je prolazila 14. SS regimenta.
Moda su izblijedila ona neobina, matovita, udesna imena
sela i predjela, ali ostali su u sjeanjima golemi stupovi dima
ispalucanog predugakim jezicima plamena. I vriska ena,
stravina i neponovljiva, kao sama neponovljiva smrt koja sve
ono to joj je predhodilo ini definitivnim, zakljuenim,
nepopravljivim. Shvatio je: obrana je samo u njegovoj rijei. Mora
ustrajati. utnja je kao priznanje pomisli, pa kad je dr
Gueti ponovo nabrojio sela popaljena na ofenzivnom putu 7.SS
divizije i jo jednom podsjetio na one esesovce koji su u listopadu
1944, kad ih nitko uope nije ni ispitivao o Schmidthuberu,
ustvrdili da je upravo Schmidthuber najkrvoloniji oficir u
diviziji, SS general je prasnuo :
Traim suoenje.
Predsjednik je ovoga puta bio smiren. Koncentrirao se na
Schmidthubera, ponesen istraivanjem krivnje, inilo mu se da
general nikad nita nee priznati, ali nije mu bila mrska ta igra u
kojoj se esto morao vrtjeti u krugu, izlijetati u druge teme i
vraati se poetku, uistinu stalno u istoj domeni interesa.
Nitko se o vama nije raspitivao. Traene su ope
informacije, a oni su jasno rekli: Schmidthuber je pojam zloina.
188

A ni jednog razloga da slau. Ta vi tada uope niste u diviziji...

Ba zato naglo je reagirao general. Ti koji su
svjedoili, mahom su iz 13. SS puka Bojali su se da bi se moglo
utvrditi da su oni poinili zloine na putu od Pluina do ureva,
pa su svaljivali svu krivicu na onoga koji vie nije bio u
Jugoslaviji.
Zar bi njemaki oficir mogao tako postupiti? '
Stumpha ne poznajem.
Vidite, optueni, vi sve vrijeme govorite isto: nisu moje
jedinice, nisam tamo bio, nisam odgovoran, ne sjeam se... Samo:
ne i ne!... Ne bih htio da se pomisli kako je sud ve sada zauzeo
stav, ali moram ustvrditi oevidne injenice: vi ste u oruane SS
formacije stupili kao komandir ete tek to je prvi SS puk
osnovan; u prvoj SS diviziji ste komandant bataljona. A ta su sve
SS trupe poinile u Evropi, treba li sad nabrajati! Meunarodni
sud u Niirnbergu ih je proglasio jedinicama zloina. U srpnju
1942. godine dolazite kao komandant puka u 7. SS diviziju. U
prvoj akciji vaeg puka vrite strani zloin u Krivoj Reci. Zatim
slijede zloini 4. i 5. ofanzive... A sad, odjednom, vi ste, i to samo
vi, nevini: uvijek ste na putu gdje ni jedan zloin nije izvren.
Treba biti prilino naivan i u naivnosti smion da se to ustvrdi.
Svi u diviziji znaju da je divizijski sud vrlo strogo
kanjavao svaki prekraj. Bilo je nebrojeno smrtnih osuda i bilo je
osuenih na robiju... Divizijski sudac Wetslinn je negdje u
Njemakoj. Mogao bi posvjedoiti da sam sve sluajeve protiv
civilnog stanovnitva prijavljivao.
Dobro, optueni. Nego: gdje je va puk dislociran poslije
operacije Schwarz?
U rajonu Mostara. Do kapitulacije Italije.
Moda biste nam mogli tono rei gdje se nalaze vai
bataljoni?
Prvi: Mostar; drugi: Konjic, Jablanica, Prozor; Trei:
Stolac i Domanovii.
Znate li za selo Oraje kod Stoca?
Da.
189

 Znate li da je to selo 7. srpnja 1943. zapaljeno i da je u

njemu ubijeno 57 ljudi.
nam d a j e spaljeno. Ali toliko ljudi nije ubijeno, nego 15
do 17.
Imamo imena svih ubijenih. Bilo ih je 57.
Javljeno mi je: 15 do 17.
Zato su ubijeni?
Na putu MostarDomanoviiapljina napadnuta je
njemaka moto-kolona. Poginulo je est-sedam njemakih
vojnika. Poslali smo izvidnicu i ona nam je javila da se partizani
nalaze u podruju Oraja i da tamo, navodno dobivaju hranu.
Pretpostavimo da je zaista bilo tako. Je li za to bilo
potrebno selo spaliti i ubiti 57 ljudi?
Predsjednik je, oito, imao popis ubijenih, jer je rekao:
Zar ste morali ubijati djecu? Naime, tada su esesovci u
Oraju ubili petnaestero djece mlade od 11 godina:
Zineta Hasana Dokle, 10 godina; Velija Hasana Dokle, 5
godina; Habiba Hasana Dokle, 4 godine; Avdo Hamina Dokle, 4
godine; Abdurahman Mehmeda Dokle, 7 godina; urija Ibre
Dokle, 7 godina; efika Ibre Dokle, 5 godina; Dervo Omera
Palate, 6 godina; Miza Omera Palate, 4 godine; ulsa Alije
Palate, 8 godina; emsa Alije Palate, 6 godina; Mihiba Alije
Palate, 5 godina; ulsa Muje Pehlia, 6 godina; Hasan Mehe
Bucmana, 1 godina; Zeina Mehe Bucmana, 5 godina.
To je prekraj. I vi sada oekujete da u rei: za one koje
sam poslao, ja i odgovaram. Ali ja sam zloine zabranjivao. No,
tada nismo mogli utvrditi koji su pojedinci to poinili. Nije se,
naime, moglo utvrditi da lije to uinila jedinica iz Domanovia ili
ona iz Stoca.
Vae jedinice?
,
Obje su moje.
A nitko nije kanjen.
Istraivao sam, ali to nikada nisam mogao razjasniti. Kako
bi se moglo pretpostaviti kanjavanje jedinice kao cjeline?
Ali taj pomor djece, ena i staraca uinila je jedinica kao
cjelina!
190

Mogli su to samo pojedinci.

Ta nisu petorica mogla ubiti pedeset sedmoricu.
Nisam znao da je ubijeno 57 ljudi.
Kako niste znali, kad su ak i ustake novine o tome pisale.
Nemam pojma o tome.
Poslije kapitulacije Italije, gdje ste se nalazili?

Dubrovnik, Trebinje, Bilea, Ston, Slano.

Tko je izveo akciju ienja Peljeca?
Rije je bila o njemakoj operaciji Herbstgewitter: dva
ojaana SS bataljona imala su zadatak da od 22. do 25. listopada
1943. godine, nastupajui iz Ploa i Metkovia, uz suradnju 118.
lovake divizije iz Stona, zaposjednu Peljeac. Borbe su voene
sve do 9. studenog, kad se 1. dalmatinska brigada povukla na
Biokovo, a 13. brigada na Korulu.
Od Stona do Janjine jedan bataljon, k tome jedna eta pod
mojim osobnim rukovodstvom; od Ploa, iskrcan kod Crkvice,
Kune i Oskoruna, 3. bataljon 13. puka, koji je bio samostalan sve
do pripojenja naim jedinicama, kad je potpao pod moju
komandu.
Zanimljivo, optueni: jedinica koja vri zloin nikad nije
pod vaom komandom. I zato mislite da niste odgovorni za
paljenje Kune i Oskoruna i za zloine tamo poinjene! Ali
ienje Peljeca je izvreno pod vaom komandom, i moe se
promatrati samo kao cjelovita operacija.
Operativno, da. Ali taktiko rukovodstvo sam preuzeo tek
kasnije.
Ako ste imali operativno rukovodstvo, onda ste i odgovorni
za zloine...
Ja sam iao iz Stona u Janjinu. Otkud sam onda mogao
znati to se dogaa u Kuni?
Dugo ste bili na Peljecu. Tamo vas ljudi osobno znadu?
Da znadu me.
Svi oni, kad govore o zloinima, kau: jedan bataljon
Schmidthuberovog puka...
191

Optueni se znoji; uti. Sudac je od prve kazane reenice u

njemu prozreo prevaru, i on sad shvaa da su njegova
nepriznavanja stranih zloina uzaludna naivnost.
Dr Gueti ita izjavu Stjepana Brajkovia: kako je ranjeni
Brajkovi rane lijeio kod kue, u Kuni, meu najroenijima,
kako je uo jaku pucnjavu topova bio je listopad 1943 i
kako su granate eksplodirale nad selom:
... Nekako sam se izvukao iz sela, i vidio sam selo i obalu.
Selo je zahvatila silna panika. Neprijatelj je nastupao od obale, iz
brodova. Naih je bilo malo i otpor je bio brzo savladan.Uli su u
Kunu. Tada su jedinice 14. Schmidthuber ovog puka zapalile 45
kua i sve opljakale. Vino nisu mogli odvui. Pucali su u velike
bave i vino je u potocima teklo. U selu su uhvatili samo starce i
djecu. Njih 20 su ubili...
Tek to je predsjednik proitao sva imena ubijenih iz
Brajkovieve izjave, Schmidthuber je traio razjanjenje:
Nisam shvatio: da li je Kuna branjena?
Da, izgleda.
Znai, voena je borba.
Zar je onda poslije borbe potrebno ubiti 20 djece i staraca?
Ne. Pitao sam samo zbog artiljerije.
Nitko vas zbog topovske paljbe ne optuuje. U Kuni je bila
samo jedna partizanska desetina...
Otkud svjedok zna da su tu bili dijelovi 14. puka?
I poslije borbe se tu zadrao nekoliko mjeseci.
Da li je svjedok siguran?
I drugi to potvruju. Evo, Ivo Ferenca:
Njemake jedinice, to jest 14. puk 7. SS divizije je 22. oktobra
1943. izvrio desant na Peljeac. U mjestu Crkvice su iznenadili
nau bateriju i osvojili mjesto. U luci su zapalili sve kue. Ostao je
bio jedan mjetan; njega su ubili... Drugi ogranak toga puka
iskrcao se u malom ribarskom mjestu Osobljava: pale 35 kua i
ubijaju 20 ljudi, uglavnom ene i starce udar noa u potiljak,
rez grkljana... 23. oktobra su zauzeli Kunu. Selo je popaljeno:
200 novih kamenih zgrada... Propala je i uvena umjetnika
zbirka slika Medovia... Prolili su 50 vagona vina... Odveli su
192

desetke mladih djevojaka i ne znam to je s njima bilo. Istog dana

etvrta kompanija istoga puka upala je u Oskoruno: sve koji nisu
uspjeli pobjei, staro i mlado, zatvaraju u kolu i tu ubijaju runim
granatama. Bilo je strano vidjeti tu gomilu leeva. Tu pogibe oko
30 ena i staraca... Poeli su redom sve paliti, ali nisu stigli, jer su
u 4 popodne prve nae jedinice, a tu sam i sm bio, stupile u borbu
i odbacile neprijatelja... Nakon devetodnevnih borbi u mjestima
Kuna, Zagrud, upanja naili smo na strane prizore: napola
oglodane ljude od pasa i akala... Sve to sam sm vidio..
Optueni, da li je i sada naveden 14. puk?
Da sam ja bio prisutan, to se ne bi desilo...
;
Kad je optueni napustio Jugoslaviju?
U veljai ili oujku 1944.
Otili ste u Njemaku na novu dunost?
Na odsustvo.
Kad ste se vratili u Jugoslaviju?
Preuzeo sam komandu SS brdske divizije Prinz Eugen 1.
veljae 1945.
I bili ste s njom do kapitulacije?
Da. Zarobljen sam u Celju. Ali gospodine predsjednie, to
se tie Peljeca, molio bih da se saslua general-major Oberkampf,
ondanji komandant divizije. On moe dokazati da sam ja vodio
dio jedinica od Stona do Janjine i da sam protiv bataljona 13.
puka (tim bataljonom je komandovao SS Sturmbannfhrer
Wilhelm Breimeier) poveo istragu zbog jednog prijestupa u Kuni.
Ali ne znam hoe li se general sjetiti mislio je na SS generalmajora Reichsrittera Karla von Oberkampfa.
Kakav je bio rezultat te istrage u Kuni?
Od velikog upana dubrovakog doao je u tab divizije
neki civil. U tome je sudjelovao i neki marinski oficir...
Da li je netko kanjen?
To ne znam.
Stara pjesma: za zloine komanda zna, nikog ne kanjava i
zloini se ponavljaju.
Prihvaa li sud moj prijedlog za Oberkampfa?
Odluit emo o tome.
193

Tada je s ispitivanjem otpoeo major Radovanovi: on se

vratio na zbivanja iz 4. i 5. ofenzive o suradnji motoriziranih i
pjeadijskih trupa s avijacijom. Htio je provjeriti jednu od
Lhrovih izjava. Lohr je, naime, govorei o operaciji Weiss I
(39. strana izjave), rekao:
15. I rano otpoelo je nastupanje. Bio je visok snijeg.
Temperatura u dolinama 10 stupnjeva ispod nule... Avijacija
je bila gotovo iskljuena, a sudjelovala je inae avijacija iz
Zagreba sa etrdesetak kolskih aviona. Pri svakom letu
upotrebljavalo se deset kolskih aviona...
Major Radovanovi je htio utvrditi da su u operaciji
sudjelovali i suvremeni bombarderi. Schmidthuber je to i
potvrdio:
Kod Veljuna su tuke bombardirale partizane ispred fronta
moga puka...
tuke su bombarderi?
Da.
A mesermiti ili neki drugi avioni, jesu li upotrebljavani?
Ne sjeam se.
A za tuke se sjeate?
Da. Mislim kod Veljuna...
Optueni Lohr je u sasluanju izjavio (mi smo tu izjavu
citirali) da su upotrebljavani samo kolski avioni, i to endehaki
kolski avioni.
To nisam izjavio Lohr je uzviknuo zacrvenjela lica.
Bilo je i hrvatskih i njemakih. Njemaki su bili iz rezervne kole s
avijatiarima koji su jo obuavani.
Borbeni ili kolski, budite konkretni?
Kod njemakih formacija?
Svejedno. I hrvatske trupe su pod vaom komandom.
Svakako ste znali kakvi su avioni upotrebljavani.
Moram vas ispraviti. Ovi avioni nisu bili potinjeni meni,
jer su zrakoplovne snage odvojene od suhozemne vojske. Premda i
sada nosim avijatiarsku uniformu, kao komandant Jugoistoka
nisam imao veze sa zrakoplovstvom.
Radovanovi je bio cinian:
194

 Sudu je vano utvrditi da Lohr u svojim iskazima govori o

avionima kolskog tipa, a ne eli spominjati upotrebu
bombardera.
Nemam razloga izjavljivati neto lano. Posrijedi je
nesporazum. Govorio sam samo o kolskim formacijama koje su
imale stare tipove aviona.
Zar su tuke 1943. zastarjeli tipovi bombardera! Nego, nije
to ni vano. Nama je jasno da ste htjeli izbjei injenicu o
nepotrebnom razaranju sela bombarderima. Upravo stoga nas i
zanima: jeste li znali kakvi su bili rezultati bombardiranja nekih
sela i bolnica, naroito prilikom napada tuka za obruavanje na
zbjegove? Sve su to radile vae jedinice.
To mi je nepoznato. Ali, molim vas, ne govorite stalno da
su to moje jedinice.
Valjda i vi, kao i optueni Schmidthuber, elite ostaviti
dojam da ste bili sasvim izvan trupa koje su vrile zloine.
Govorio sam samo o organizaciji avijacije. Nije bila pod
komandom zapovjednika Jugoistoka.
I ovoga puta je Lohr govorio drugaije od govora njegovih
ratnih nareenja. Na bazi Hitlerove Direktive 48, pisao je:
Rukovoenje ratom u zraku na itavom podruju Sredozemlja
spada u nadlenost komandanta Juga. Da bi se osigurala suradnja
s komandantom Jugoistoka, kao odgovornim komandantom za
Jugoistok, 10. zrakoplovni korpus, potinjen komandantu,
Jugoistoka, ima zadatak da surauje s komandantom Jugoistoka
u svim pitanjima rata u zraku... Od kraja 1942. do kraja
kolovoza 1943. godine u vie navrata je naglaeno da je Lhru
potinjena i kopnena vojska, i zrakoplovstvo i mornarica na
Jugoistoku. Lhr^e u operaciji Schwarz odreivao stupanj
uea i snagu angairanosti jedinica njemakog komandanta
zrakoplovstva u NDH, kao i talijanskog zrakoplovstva. Ltersu
su, Lhrovim nareenjem, dane na raspolaganje eskadrile tuka
JU 87 i JU 88, izviaka eskadrila Hs 126 i 15, ustaka eskadrila iz
bombarderske grupe 53... Njemake divizije su u ofenzivi imale
odjeljenje aviona za izvianje i veze. Da bi pojaao postojee
snage pod komandom njemakog komandanta zrakoplovstva u
195

Hrvatskoj, Lohr je u Zagreb poetkom svibnja poslao novih 67

aviona.
Lohr zna Tcakve su zloine poinile ne samo jedinice na
frontovima nego i njemaki piloti tukui sve redom. Zbog toga
zaboravlja da im je on odreivao globalne zadatke. Lhru je
izgledalo da je najbolje odgovornost prebaciti na Gringa; kao:
Gring je upravljao i avijacijom na Jugoistoku, a ne Lohr. Oko
toga je dijalog vodio i dr Vuko Gozze Gueti:
Nije, vjerojatno, Gring slao junkerse i hajnkele sa
zagrebakog ili sarajevskog aerodroma da tuku zbjegove i bolnice
na pravcima prodora Schmidthuberovog puka? im bi se oblaci
razili, pojavljivali su se hajnkeli ili junkersi. Na primjer: 13.
veljae, Dedijerov Dnevnik: Malopre su ubili dva deaka i
ranili tri ene izbeglice sa Korduna... Bolnicu u Jasikovcu
tuklo 14 bombardera... Lohr ne eli shvatiti aoku upita.
Zagledan preda se, govori brzo:
Na primjer, prilikom napada na Jugoslaviju, ciljeve je
odredio Gring. A poslije su to iz tabova suhozemne vojske
zrakoplovstvu prenosili tamo izaslani oficiri.
Dobro, Lohr. Sad bih neto pitao Schmidthubera.
Rekoste, da ste nekom prilikom za vrijeme operacije Weiss u
tabu divizije vidjeli zarobljenike?
Da, u Bosanskom Petrovcu.
to je bilo sa zarobljenicima vaeg puka?
:-
Nije bilo zarobljenika. Partizani su se uvijek na vrijeme
izvukli.
Znai, nije bilo partizana. A to je bilo s ranjenicima koje
ste uhvatili?
Nije bilo ni ranjenika. Kad smo pitali stanovnitvo za
partizane, ili za njihove ranjenike, redovno smo uli: prole noi
prolo je na stotine kola ili sanjki s ranjenicima...
Schmidthuber je na suenju tvrdio da ranjenika, a ni
zarobljenika, nije bilo ni u operaciji Schwarz:
Prvi put sam iz optunice saznao da je u Koritniku bila
bolnica s ranjenim partizanima.
Mislite na Vuevu?
196

 Vidio sam samo jednog ranjenog partizana, bio je u

mratinjskoj crkvi. A mrtvih sam na Sutjesci, rajon Tjentite, vidio
vrlo mnogo. Kad je borba ve bila gotova, mislim da je bio
ponedjeljak, o Duhovima, poslije zavretka akcije na urevu s
jedinicama sam proao kroz Tjentite. Tada sam vidio mrtve. Ali
tada se tamo vie nije uo nijedan pucanj.
Ako sam ispravno shvatio: vi ste iz Mratinja izbili na
Sutjesku, a onda se vratili na jug, prema Gacku i Avtovcu.
Od Mratinja uz Pivu, na urevo.
Govorio je o planinama, o rijekama i strmim kanjonima onih
sutjekih krajeva gdje je oblikovana sudbina Jugoslavije, gdje je iz
stroja Operativne grupe divizija Vrhovnog taba ostalo gotovo
osam tisua ratnika, a mnogi su umrli u hodu, ili prislonjeni na
bukve, zgromljeni tifusarskim halucinacijama... govorio je o
obalama Sutjeske, i prilazima Sutjesci pod Zelengorom, gdje
izginu sva Savina divizija, i Centralna bolnica ostade raznesena
rafalima ili izujedana otrim zubima danskih doga nahuckanih od
esesovaca... Tu se umiralo stranom smru. Tijela onih koji su
stigli na Sutjesku bila su sama kost i koa. Prolazili su mimo
leeva koje je nosila struja. Trag za ve prolim jedinicama bio je
oznaen mrtvima... Kad su tuda naile SS jedinice, nepokretni
ranjenici i tifusari rekonvalescenti bili su sami. Njihova zatita,
Savina 3. divizija, ginula je (ve, zapravo, izginula) u juriima na
Sutjeski najbliim padinama Zelengore. Esesovske prethodnice su
se krvoedno bacile na ranjenike. Najprije kose rafalima, a onda,
ve pokoene, bodu bajunetima. Kad je vee palo, stigli su psi da
dokusure ostatke ivota. To je bilo upravo onog dana za koji
Schmidthuber kae drugi dan Duhova. Toga su dana kotline
Sutjeske i zelengorski prisoji, prema Foi na sjever i Gacku na jug,
pronosili oajnike krikove.
Schmidthuber gleda preda se: sluti osvetu Sutjeske. Strah mu
je u kostima. Nesvjesnom kretnjom trlja one duplje.
Major Radovanovi je inzistirao:
Uz one mrtve, koje ste vidjeli, da li je bilo nosila?
Nije bilo nosila.
Na putu za Gacko proli ste kroz Suhu?
197

 Gdje je Suha?
U samom klancu Sutjeske, na malom prostoru, ne veem
od dva kvadratna kilometra, ostali su bolniki ealoni. Tu ste
sigurno vidjeli mnogo mrtvih.
Bilo je mrtvaca, sjeam se. irokom dolinom Tjentita
prolazio sam s mojim jedinicama. Marirali smo slobodno, kao u
miru. Borbe vie nije bilo. Niotkud pucnja.
Ni zadaha leeva?
Zatoplilo je poslije kia i osjeao se zadah leeva.
udno shvaanje mira, kad su svuda oko vas ubijeni i kad
vas pritie zadah leeva to se raspadaju.
Mislio sam na sm mar.
Jeste li u komori imali seljaka?
Ne, i konjovoci su bili Nijemci.
Znate li raspored 118. divizije u operaciji Schwarz?
Optueni trai kartu, a kad je nije dobio, kae: ,
Pogledat u u svoj izvjetaj. Malo kasnije, gledajui as
u izvjetaj, a as u sudsko vijee, objanjava: Ovako: jedan
bataljon 14. puka kamionima je prebaen do emernog, a odatle,
pjeaei, bataljon ide na Bare. Prema Ozrenu treba uspostaviti
vezu sa 118. divizijom. Sjeverno od Suhe je 3. bataljon 13. puka.
Komandant 7. SS divizije nasluuje da e se partizani ovuda
probijati, izbijajui dolinom Peruice. Komandantu 13. SS puka
nareuje da jedan bataljon uspostavi vezu s desnim krilom 118.
divizije. Taj bataljon su napali partizani i odbacili ga prema
Kazanu i Lavi...
Moda prema Kouru?
Prema Kazanu i Lavi, i zauzima tu visinu. Narednog dana
uspostavlja vezu sa 118. divizijom.
Dr Gueti je htio znati:
Na Ozrenu?

Na Ozrenu. Ali kasno. Izmeu Ozrena i Ploe partizani su

se ve probili u dolinu Hravke.
Suca dra Fridriha Davida je zanimalo kako su njemake
jedinice bile opremljene. Schmidthuber s opremom nije bio
198

potpuno zadovoljan, jer svi nisu imali planinsku odjeu, ak ni

cokule; mnogi su imali obine cipele.
A naoruanje je bilo moderno?
Da, ali ne kao u Rusiji.
Jeste li imali motorizaciju? !
Bilo je tenkova...
Jesu li trupe bile odmorene?
Moglo bi se rei da jesu.
Bile su tako opremljene tehnikom da su se uvijek mogle
prebaciti s jednog na drugi sektor?
Ovisilo je o terenu.
Tamo gdje je bilo putova?
Tamo su mogle.
Jedinice su bile redovno snabdijevane od Zagreba eljeznicom, dalje kamionima, a onda kolima ili na konjima. To kae
Schmidthuber, a zna da su partizani stajali mnogo gore; misli
da ih je oko 10 000 umrlo od tifusa.
Poslije podnevnog predaha dr Gueti je optuenog prepustio
vojnom tuiocu potpukovniku Ostriu, koji spoetka tek u
natuknicama navjeuje pravi smisao pitanja.
Idemo redom.
Optueni, rekli ste u pretresu da ste na putu Resanovci
Grahovo Peulje odvojili svoj 2. bataljon i dali ga pod komandu
taba 13. puka. Gdje ste to uinili?
Taj bataljon je na poetku operacija bio potinjen tabu
divizije. Imao je naroiti zadatak: motorizacijom se trebao
prebaciti do Grahova i tu drati poloaje do dolaska glavnine.
A vi ste samo s dva bataljona?
Da.
Kad ste ostali samo s jednim bataljonom?
Da bih se sjetio, morao bih imati kartu.
Pazite, nije rije o Schwarz, nego o Weiss operaciji.
Svejedno. Ne mogu utvrditi put 2. bataljona bez karte.
Ne pitam o putu, nego: kada ste se rastali s tim
bataljonom?
Na putu Grahovo Peulje ostao sam sm.
199

 Valjda: samo s jednim bataljonom. A kojim pravcem je

otiao bataljon koji se odvojio?
Ne mogu bez karte...
Lijevo ili desno?
,.
Lijevo. Desno su Talijani.
Lijevo je bio 2. bataljon. Jedan bataljon se odvojio ranije,
kad je iao na Biha, a drugi je otiao na Grahovo Peulje.
Jedan je iao lijevo, ispod atora i Staretine, pravac Livno.
Ne! Zato mi ne date kartu?
Nemam je ni ja. Taj bataljon je iao lijevom stranom
Livanjskog polja?
Ne mogu nita rei bez karte Schmidthuber se
nevjerojatno uzbudio. Gestikulira, okree se lijevo i desno, kapi
pljuvake mu na rubovima usta. Ostri je zadovoljan: gotovo bi se
moglo rei da je brino nastojao rasrditi optuenog. Ali tuilac
svoje raspoloenje ne pokazuje. Dapae, i on povisuje glas:
Recite optuenom kae prevodiocu: neka se ne
uzrujava. Ako netko treba da se uzrujava, to smo mi.
Dr Gueti, smiren kao stijena, sav pretvoren u panju, toliko
da mjeri i nijanse glasa, i trai smisao nedoreenih odgovora, tiho
kae sudskom sekretaru da optuenom prui kartu. Schmidthuber
je kartu naglo zgrabio, a onda se uudio:
Tu nema Splita.
Nema. Split nije vaan kae tuilac, i sam nagnut nad
kartu: Nas zanima gdje se bataljon odvojio...
Na putu od Drvara za Grahovo. Izmeu te visine i
Grahova nalazi se jedna velika dolina. S jednim sam bataljonom
iao cestom do Bosanskog Grahova. Drugi bataljon je iao s lijeve
strane podnojem brda. Onda put vodi od Grahova na istok,
prema Livanjskom polju. Tamo, po mom sjeanju, na sjevernom
podnoju lei mjesto Plevlje.
Ne, nego Peulje. Prostor je sasvim suen.
Schmidthuber je sloio kartu:
Jedan put vodi ulijevo, a drugi udesno.
Tuilac ne proputa priliku:
Sad se sjeate i bez karte!
200

Ima i trei put, sredinom polja.

Da!
;\ 7
Ja sam iao u desno, do Gubera.
Tuilac se tada objasnio s tumaem:
On ne ide sredinjim putom, nego podnojem Dinare. Ovaj
bataljon ide ispod Staretine.
Schmidthuber je sad postao jasan:
Iao sam s tim bataljonom do raskra. Bataljon je odatle
otiao na svoju stranu, a ja poljem. Cestom ulijevo iao je 13. puk,
a s njim i moj 2. bataljon.
Ovo je bila Schmidthuberova runda: tuilac nije uspio da ga
dovede u izravnu vezu sa zloinima izvrenim na atoru. Ali
temeljiti Ostri nije gubio nerve. Naglo je promijenio temu:
Prilikom sasluavanja rekoste da ste u listopadu 1932.
godine bili u Dravnom kuratoriju. to je to bilo?
Preavi na teren udaljen od Jugoslavije, Schmidthuber se
neznatno opustio. Ali oprez ovjeka pritisnutog osjeajem da mu
vrebaju svaku rije i mjere svaku gestu, ne poputa. On je bio
komandujui oficir u jedinicama koje su u Nrnbergu proglaene
revnosnim dionicama zloina, i znao je da osudu izbjei ne moe.
Ali bi htio izbjei vjeanje. U preobilju zloinstva, moda e, jo se
tjeio, njegov osobni udio biti previen. Bio je raspoloen opirno
priati o Reichskuratoriju:
To je bila sportska, zapravo vojno-sportska kola
omladine.
Ne preskaite, optueni. Ovo me zanima: je li ta kola
najispravnije bi bilo rei: Zatita imperija odgovarala
odredbama Versajskog ugovora, ili je bila zamiljena kao nain da
se ugovor izigra?
Nisam ja osnivao taj kuratorij...
I nemate pojma o njegovoj namjeni?
U inozemstvu su znali za tu kolu i nitko nije protiv nje
nita imao.
to tamo djeca ue?
Nisu to bila djeca, ve mladii od 17 godina.
to su uili?
201

 Egzercir, pucanje, prebacivanje, obavjetajnu slubu... I

svi su bili u istoj uniformi. Predavanja su bila u duhu ustava.
Kasnije?
Kad je Hitler doao?
ta je bilo onda?
U kolovozu 1933. to je postala Sportska kola jurinih
odreda (SA). Sad je to postala i politika kola. Otvoreno se
predavalo protiv nepravdi versajskog ugovora...
Vi ste u kolu uli kao oberfeldvebel (stariji narednik), da
biste ubrzo postali nastavnik. to predajete?
Uio sam ih pucati, strijeljati, terensku obuku, osmatranje. .. U osnovi: regrutska obuka.
Govorili ste o elitizmu tih trupa. Da li su bili primani samo
pouzdani, posebno sposobni?
Svaki vojnik mora biti pouzdan.
Koji in ste imali prilikom ulaska u SS trupe?
j
Porunik.
Da biste postali...
General. SS general-major, Brigadefhrer.
Brzo napredovanje. Posebne zasluge, naroite sposobnosti,
ili neto drugo?
U prvo je vrijeme u SS trupama bilo malo oficira i brzo se
napredovalo. Kao i u Wehrmach tu. Ja sam 1936. postao
kapetan...
Ne pitam o postupnosti napredovanja. Htio sam konstatirati da je optueni u SS trupe uao kao porunik, a deset godina
kasnije, u kapitulaciji, naputa ih kao general. Nego, da i ovo
razjasnimo: budui da govorite o manjku oficira u SS
formacijama, znai li to da su ti oficiri bili naroito probirani?
Reichskuratorij je bio rasputen jer je nareeno da se
pojaa vojska...
Pitao sam o posebnim svojstvima SS oficira?
Izabirani su po vojnikim sposobnostima.
Koje ste to vi vojne kole zavrili?
Bio sam 12 godina u Reichswehru. Sa 4,5 godina slube
postao sam podoficir, a 1931. sam kao narednik napustio vojsku.
202

 Narednik, pa general! Bravo. Nego niste odgovorili: koje

ste vojne kole zavrili?
Pjeadijsku kolu u Debritzu.
Kada?
1935, dva mjeseca.
Sluili ste u elitnim trupama, tamo gdje je komandni kadar
najrigoroznije biran. Mora da ste izuzetno sposobni. Vama su
poznata pravila discipline. Recite nam da li su u voenju rata za
Schutzstafeln (SS) trupe vaila druga pravila nego za Wehrmacht?
Propisi su bili isti.
A zar nije Himmler...
Samo su disciplinski propisi bili posebni za SS.
Njemaki vojno-krivini zakonik je bio isti i za SS i za
Wehrmacht?
Isti.
Vidite, optueni Schmidthuber, u ovom procesu o tome
smo ovdje ve raspravljali. Ima ovdje optuenih koji tvrde da SS
jedinice nisu bile vezane uz propise kao Wehrmacht. SS jedinice
su, kau, bile na terenu slobodnije, po Himmlerovim ovlatenjima.
To uope nije bilo tako. SS divizije su potinjene korpusnim
komandama Wehrmachta. Za sve su vaili isti propisi. Ako je neki
esesovac neto skrivio, stroe je kanjavan, jer on je trebao biti
uzor.
Nisu znai, propisi omoguavali trupama da prema
civilima ili zarobljenicima postupaju otrije, nemilosrdnije?
Za takav postupak nije bilo nikakvih razloga.
I za vrijeme operacija bilo je isto?
Da. Na primjer, u akcijama Weiss i Schwarz divizija
Prinz Eugen je bila podreena Ltersu, generalu Wehrmachta.
I sva njegova nareenja su vrijedila jednako za SS jedinice
kao i za ostale trupe?
Da.
Ipak, moda je Lters jedno nareivao jedinicama
Wehrmachta, a drugo SS trupama?
Ne. Mora biti za sve isto!
203

Tada je tuilac podsjetio na ve nekoliko puta spominjano

dvanaestosijeanjsko Lthersovo nareenje (za nareenje od 7.
sijenja nije se znalo): o rigoroznim postupcima prema civilima,
prema zarobljenicima, o paljenju sela...
Da li je to nareenje general Phlebs, komandant vae
divizije, prenio vama?
Ako su svi komandanti divizija primili tu naredbu, logino
je da ju je primio i Phlebs. Ali ja je nisam dobio. Sjetio bih se.
Pa to je nedisciplina! Komandant uzorite divizije, a ne
prenosi nareenje svog glavnokomandujueg!
Deavalo se da i sam ponekad ne izvrim neko nareenje...
ta je Phlebs od vas traio u vezi sa zarobljenicima?
U svakom nareenju, uvijek, na kraju je bio naznaen
centar sakupljanja zarobljenika. Na primjer: Bosanski Petrovac.
Jedan vii oficir Wehrmachta, u operaciji Weiss takoer
podreen Phlebsu, kao komandantu grupe, tvrdi da mu je Phlebs
prenio Ltersovo nareenje.
O sakupljanju zarobljenika?
Ma ne govorimo, optueni, o sakupljanju zarobljenika,
nego o strijeljanju naroda, o razaranju mjesta, o ubijanju
ranjenika...
To je Lters naredio?
i
Ve sam rekao.
O tome nita ne znam.
Otkako je ustao, potpukovnik Ostri se prvi put malice
naljutio. Trai od dra Guetia da proita Ltersovu zapovijed,
ali predsjednik odmahuje rukom:
Juer sam je proitao optuenom.
Da, zna on tu zapovijed tiho kae Ostri. Zakoraio je
prema Schmidthuberu: Smatrate li da je ubijanje ranjenika,
zarobljenika i civila ratni zloin?
Da.
Treba li o tome postojati krivini propis.
Ne.
Mislite: dovoljan je ljudski osjeaj?
Da.
204

 Kakvo je vae tumaenje onih bestijalnih dogaaja na

sektorima kretanja vaeg puka? uli smo o tome iz izjava.
Sve mi je to naprosto nevjerojatno. injenice, vjerujem,
stoje. Ali ako to nisu izvrile moje jedinice, to su onda uinili ili
etnici ili Talijani. Inae, o tome tada nita nisam uo.
Najvjerojatnije je da su to uinili etnici. Zato ima osnova...
Schmidthuber je, ima o tome mnogo dokaza, bio u stalnim
vezama s etnicima i dobro je znao njihove zloine: zajednike
zloine. General Neudholdt je 1946. godine pred referentom
Dravne komisije za ispitivanje ratnih zloina Vladislavom
ambaherom izjavio, govorei o svojim vezama s etnicima, kako
su Draine vojvode naroito dobro suraivali u Nevesinju sa
Standartenfhrerom Schmidthuberom, kojega je vojvoda Perovi
naznaio kao svog velikog prijatelja. Ali u procesu Schmidthuberu tuioca nisu zanimale te veze: utvrivane su veze SS generala sa
zloinom, a ne sa izdajom, mada je i u tom sluaju rije o zloinu.
Rekli ste da ste se zanimali za ranjenike?
Kakve ranjenike?
Nae, partizanske. Rekli ste da ste pitali civile o ranjenicima
i da su vam rekli kako su svi odvueni...
To je bilo u akciji Weiss, a ne u akciji Schwarz
Crno je bilo jedno i drugo. Nego: zbog ega ste se vi
zanimali za ranjene borce NOVJ?
Partizani su uvijek nalazili putove za izvlaenje...
To znam. Trei put vas pitam: zato ste se interesirali gdje
su ranjenici?
Partizani su mogli biti ranjeni samo od artiljerije iz daleka.
Zanimalo me da li je uope bilo ranjenih i kako su otpremljeni.
Puka radoznalost?
To zanima svakog vojnog rukovodioca. Znao sam da
sanitetska sluba kod njih ne funkcionira kao kod nas, jer nisu
imali mogunosti. U svojim izvjetajima sam naglaavao da je ta
sluba, iako su sredstva primitivna, bila kod partizana primjerna.
Zato nije bio zarobljen nijedan ranjeni partizan?
Svi su bili odvezeni.
205

Tuilac je htio jo pitati otkud optueni zna kakva su bila

sredstva partizanskog saniteta, ali odustade: drugo ga je
zanimalo:
Tko je u vaoj jedinici predlagao ljudstvo za unapreenje?
Komandir ete.
Kome?
Komandantu bataljona, a ovaj komandantu puka.
Tko je Ditschea predloio za unapreenje?
Vjerojatno ja.
Nagrada za zauzeti avnik?
Za to je dobio Ritterkreuz.
Na va prijedlog, optueni?
Prijedlog generala Phlebsa.
Ta ne rekoste li da prijedlozi idu odozdo, iz ete, pa navie?
S vitekim kriem je drugaije.
Ditsche je bio vama potinjen kad je zauzeo avnik?
Primio je naredbu direktno od generala Phlebsa.
Kad god se neto desi: vi niste prisutni. Ili je va bataljon
dodat drugom puku, ili ga je preuzeo komandant divizije, ili su to
poinile susjedne jedinice. Pa vi ste straan komandant: sjeli u
kola, i sve vrijeme putujete cestom, kao u svadbi, a ne u krvaviji!
Drugi bataljon, Ditscheov bataljon, bio je u borbi za
avnik podreen direktno komandantu divizije. To je injenica,
gospodine vojni tuioe.
Dobro. Sudu ostavljam da ocijeni vae odgovore. Nego
ovo: znate li za Ditscheove krvave zloine u dolini Cetine?
Gdje je to: Cetina?
Rijeka kod Sinja.
Tamo je bio Meckelburg.
Bio je Ditsche.
To je bio jedan bataljon 14. puka.
Normalno. Bio je taj bataljon, i bio je Ditsche. Ubijeno je
1800 staraca, ena i djece. Je li to strahovit zloin?
O tome sam uo 1945. godine.
ak su se bile uzbudile i ustake vlasti i va poslanik u
Zagrebu Kasche je traio da se provede istraga.
206

Ustaki ministar dr Edo Bulat, koji se onih travanjskih dana

1944. godine sa svojom svitom nalazio u Splitu, uinio je
protestirajui dva ispada: najprije je zatvorio grupu splitskih
etnika (za dva dana ih je, po nalogu Phlebsa, morao pustiti) a
onda je Ulici Prinz Eugen dao ime Ulica cetinskih muenika.
Nijemci su estoko reagirali: ulica je za dva dana opet promijenila
ime: ovoga puta je to postala Ulica Wehrmachta. Samo je Kasche
bio na ustakoj strani. To i Schmidthuber kae:
Govorio mije Kasche o tome uoi kapitulacije, 13. travnja.
Uzrujavao se to istraga nije provedena.
Uzrujavao se i Paveliev ministar Bulat.
Predsjednik vijea je intervenirao:
Mogli biste to preskoiti. Ta je stvar u predmetu Kiibler.
Tuilac je priao stolu sudskog vijea. Tiho, ali otro
prosvjeduje:
Hou neto posebno da utvrdim. Ako smatrate da o tome
ne trebam pitati, oduzmite mi rije, ali nemojte me prekidati...
Dr Gueti je preutno odobrio nastavak ispitivanja.
Ministar Bulat u jednom pismu kae da je sramota to se
vrhovni zapovjednik nije rekao: Jugoistoka zanima za
sudbinu trojice etnika, a u vezi sa zloinima u sinjskim selima
Otok i Ruda nita ne poduzima.
To mi je potvrdio poslanik Kasche.
Vi ste, optueni Schmidthuber, naglaeno ustvrdili kako je
u SS trupama disciplina bila uzorna, kako su prestupnici
proganjani i prestupi zabranjivani. A da je ta tvrdnja neistinita
oit primjer su zloini u Rudi i Otoku. Jednostavno: Phlebs je
uzeo spise, smotao ih, strpao u dep i nikom nita. Rekli ste
nam kako je razorena Kuna i kako je to bilo, u odnosu na vojne
operacije izvoene pod vaom komandom, nepotrebno. Va oficir
Peterson je prilikom zauzimanja Splita ubio 150 civila, i nita mu
se nije dogodilo. Dapae: dobio je Ritterkreuz. Kaaserer je ene i
djecu strpao u crkvu, pa onda crkvu s njima zajedno digao u zrak,
toboe je zbog toga proglaen neuraunljivim, vraa se u
Njemaku i nakon desetak mjeseci eto ga natrag: otiao kapetan,
stigao pukovnik... A vi nam neprestano tvrdite da ste poinioce
207

zloina progonili. Vi ste, optueni Schmidthuber, za vrijeme ovog

pretresa pokuali na sve naine izvrdavati ve utvrene injenice.
Nita ja ne izvrdavam. I nisam izvrdavao. Ali kako da
priznam ono o emu nisam ni uo?
Rekli ste da ste od 1. svibnja 1944. do 1. veljae 1945. bili u
Njemakoj. Tono?
Tuilac je pri tome mislio na Schmidthuberovu izjavu od 12.
sijenja 1946. SS general je tada rekao da je sve to vrijeme bio u
Njemakoj: .. .Otiao sam na odsustvo i napustio teritorij
Jugoslavije do 1. veljae 1945, kad sam, iziavi iz bolnice, preuzeo
komandu nad divizijom 'Prinz Eugen'... Trebali bismo shvatiti:
odsustvo, bolnica, pa onda 7. SS divizija... Tuilac je imao
drugaije podatke. Upravo stoga Schmidthuber i ne tvrdi precizno
gdje se nalazio:
Bio sam na odsustvu, onda sam sudjelovao u osnivanju
nekih jedinica, zatim sam bio bolestan i iz bolnice dolazim u
Jugoslaviju...
Tuilac se okree sudskom vijeu:
Optueni Schmidthuber je od 1. svibnja 1944. do 1. veljae
1945. bio komandant zloglasne SS divizije Skenderbeg, a nije
bio u Njemakoj.
Rekao sam da nisam bio u Jugoslaviji.
Pa va tab je bio u Prizrenu...
To nije jugoslavenski teritorij...
Dvorana je tu izjavu doekala gromoglasnim smijehom, a
tuilac, vraajui se za svoj stol, samo odmahuje rukom:
Ako biste vi krojili geografiju!
Dr Gueti uzima zvonce, opominje publiku, a onda
optuenog preputa obrani. Branitelj ima nekoliko pitanja
usklaenih sa Schmidthuberovim eljama. Najprije: kako je
inzistirao na kanjavanju Kaaserera; zatim: o njegovom milostivom postupku prema graanima Ljubukog kojima je odobrio
izlaske iz mjesta ukinuvi blokadu koju je prije toga uspostavio
talijanski garnizon. Tree je pitanje pobudilo vee zanimanje:
Molim vas, optueni Schmidthuber, sjetite se da li ste
nekad sprijeili hapenja civila od SD policije?
208

 Da. U Mostaru. Moja feldandarmerija me obavijestila da

SD priprema hapenja. Odmah sam, da to sprijeim, organizirao
jednu fingiranu akciju. Stanovnitvo je bilo upozoreno i nakana
SD je propala.
To vam je vjerojatno zamjereno?
Ukoren sam od pretpostavljenih. Bio sam uvjeren da te
akcije hapenja SD izazivaju nemir i to sam htio sprijeiti.
To je bio najvei akt humanosti SS generala Schmidthubera:
to je akcijom svojih eta uzbunio narod i sluajno omeo ako je
omeo! policijsku hajku. Inae, on sm se elio proglasiti i
spasiocem Dubrovnika:
Velikom upanu i gradonaelniku Dubrovnika dao sam
pun brod ita... Dao sam i motorna vozila za sanitetsku slubu i
omnibus za prijevoz kolske djece... Izdavao sam dozvole da
stanovnitvo moe putovati naim kamionima od Stona do
Dubrovnika...
Schmidthuberova predodba o samom sebi bila je, ako bismo
sudili po njegovom velianju osobnih dobroinstava (jer on nije
rekao: Dijeljeno je iz zapljenjenih talijanskih magazina, nego:
dao je Schmidthuber!), predodba o vrlinama. Jedan od
izvjestitelja je onog dana pisao kako je pogled SS generala tup i
kako je general u svojim odgovorima ogranien. Ali prije bi se
moglo rei da je bio domiljati lukavac. Trebalo mu je samo
vidjeti lice: isti ovjek imao je uvijek drugaiji izraz lica. Dakako,
on nije mogao shvatiti Balkan, ili ga nije ni htio shvaati. Nikad
nije shvatio narod u kojem i nepismeni starac, kad odreuje mjeru
izdaje ili nevjere, iz monotonog zvuka gusala izvlai udesnu
dramatinost i iz narativnog slaganja deseteraca prelazi u osudu
nevjere i izdaje:
uma stala, pa se zamislila...
Toliko je tu izdaja porona.
Shvaanje o tome Schmidthuberu je tue. Dok branitelj ita
pripremljena pitanja, Schmidthuberov pogled je uprt u zaarena
vrata pei. inilo se da meditira. Opet drugaiji izraz lica! A on, je
z ipravo, kalkulirao...
209

 Jednom ste dobili nareenje da poaljete odreen broj

mukaraca na prisilni rad u Njemaku. Jeste li to izvrili?
Da nae odgovore na braniteljeva pitanja imao je izvrsno
pamenje. ak i detalj je bio zapamen:
Nareenje nisam izvrio. A to se dogodilo na Peljecu.
Komandant 5. SS brdskog korpusa (govorio je o prvom
komandantu svoje divizije, o generalu Phlebsu) osobno mi je
naredio da skupim mukarce na Peljeu i da ih poaljem, ne,
kako vi kaete, na prisilni rad, nego na rad u Njemaku.
Tamonjem sveeniku sam rekao da kae ljudima: ako netko
zaista eli ii raditi u Njemaku, neka se javi u Metkoviu. Nikoga
nisam prisiljavao. Otilo je 1520 ljudi.
Koliko je istine u tome odgovoru vidi se u pismu dra Ede
Bulata, koji protestira SA generalu Kascheu 27. oujka 1944.
godine: .. .Nain provoenja evakuacije i transporta ima
potpuno represivni znaaj. Ljude prisilno dalje odvode...
Istovremeno se ali i veliki upan Ante Bu, koji je pisao ministru
unutranjih poslova: Nain evakuacije Peljeca i okolice Stona
zaista je liio na gonjenje marve. Ljudi su morali po kii, tjerani
vojnicima, pjeke ii do Metkovia, a meu njima su bila i djeca
mlaa od 16 godina, starci i bespomoni. Ljudi su morali sve
ostaviti i otii...
Postoje, konano, o tome i njemaki podaci. Broj evakuiranih je vidi se iz izvjetaja taba 5. SS brdskog armijskog
korpusa od 11. svibnja 1944. godine toliki da sam korpus ne
moe pokriti ova specijalna prevoenja iz vlastitih kontingenata
pogonskog goriva, pa SS Obersturmbannfhrer Eberhardt trai
naknadnu dodjelu pogonskog goriva za potrebe evakuacije.
Ustake vlasti su se alile ne stoga to su itava sela iseljavana,
nego zbog toga to se njihova uloga, po nareenju njemakih
komandi, morala ograniiti na organizaciju prihvata i transportiranja evakuiranih. tab 5. SS korpusa, kao i tab 7. SS divizije su
smatrali vidi se to iz pisma naelnika korpusnog taba Pov.
br. 555/44 (dokument je u arhivu VII JNA u Beogradu) da e
evakuacija, uz ve postojee nepovjerenje kod hrvatskog
stanovnitva prema mjerama njihove vlade, dovesti do toga da e
210

sposobni za vojsku, odreeni za evakuaciju, radije prebjei

partizanima da se ne bi izloili krajnje neizvjesnoj sudbini
masovnog transportiranja i potpuno neizvjesnoj budunosti. Nije
bilo ni govora o dobrovoljcima, kau Schmidthuberu pretpostavljeni. Ali on je, kako je tvrdio na glavnom pretresu, uvijek imao
drugaije miljenje, kad god je vjerovao da bi mu takve tvrdnje
mogle olakati optuniki poloaj.
Slijedee pitanje Schmidthuberovog branitelja izazvalo je u
velikoj dvorani Uzun-Mirko ve broj 1 amor uenja:
Jeste li u nekoliko navrata sretali partizanskog kurira,
nekog djeaka, i niste mu nita uinili, a pozitivno ste znali, zar
tako ne rekoste, da je partizan?
Takve ljude sam susretao kod sveenika na Peljecu. U
hodniku sam vidio jednog deka. Vrlo se uplaio. Sveenik mi je
rekao da su to dobri ljudi i ja nisam nita poduzeo protiv njih. To
su bili mladi ljudi, mlai od 20 godina.
Tuilac je za se promrmljao neto o tome kako oni ti mladi
ljudi nikad ne bi izili od sveenika, da je optueni zaista
povjerovao da su partizani!
A Schmidthuber je ve govorio o jo jednom svom
dobroinstvu 1945. godine, u Zenici, kad je komandovao 7. SS
divizijom:
Komesar ustakog redarstva u Zenici, Cukman, uhapsio je
150 Srba i strpao ih u teretne vagone. Trebalo ih je otpremiti u
logor Jasenovac. Saznao sam o tome od ovjeka kod kojeg sam
stanovao, a i od nekih drugih ljudi. Odmah sam pozvao
Cukmana. Komesar mi je objanjavao da je za hapenje dobio
nalog iz Zagreba: treba grad oistiti od svih sumnjivih, naroito
od radnika eljezare koji surauju s partizanima. Onda sam mu
rekao: Znam ja o emu se tu radi: to vi, ustae, ponovo hoete da
ubijate Srbe! I rekao sam mu kako sam komandantu stanice
zabranio da vagone s uhapenima prikljuuje za jasenovaki vlak.
Cukman je rekao da e ih ipak poslati uz pomo svojih ustaa. E,
nee biti tako, ustrajao sam: morali bi se tada sukobiti s mojim
esesovcima. Ipak nije me posluao. Zbog toga sam odmah poslao
specijalnog kurira s pismom za ministra Frkovia u Sarajevo. Ako
211

ukman ne oslobodi Srbe pisao sam proglasit u podruje

Zenice operacionim podrujem, pa onda imam automatski svu
izvrnu vlast i sm u. tada osloboditi uhapene. Frkovi je u
Zenicu poslao jednog vieg policijskog inovnika koji je uhapene
pustio, a ukman je premjeten.
Sad je lice Schmidthubera poprimilo izraz slavodobitnika;
hoe prisutnima dati do znanja; nisam ja ubijao, ja sam ratovao
protiv smrti! Branitelj ga podrava:
Oito: pokazali ste dobru volju da sprijeite zloin. A
onda se obratio sudu (inilo mu se da je povoljan tren: izborio je
nekoliko poena za svog klijenta, iako je i sam znao da su ti poeni
dobrote u odnosu na dokazane zloine gotovo smijeni!):
Optueni moli sudsko vijee da se ovdje sasluaju dr Stumph i
sudski oficir 7. SS divizije Wetslinn, kako bi se dokazalo da je on
uvijek bio savjestan i da je krajnje savjesno vrio svoju slubu.
Dr Gueti je zatraio pismene prijedloge, a onda je'
Schmidthubera poslao na klupu, k Lhru i Fortneru.

212

Neudholdt

Poslije ispitivanja treeoptuenog nije bilo predaha. Tek to je

Schmidthubera poslao na klupu uz Lohra i Fortnera, dr Vuko
Gozze Gueti je komandira strae zamolio da straari privedu
etvrtooptuenog. Trinaest godina mlai od Fortnera, a dvije od
Lohra, etvrtooptueni Fritz Neudholdt uao je u sudsku dvoranu
sporo, nesiguran u nepoznatom prostoru, zbunjen neprijaznim
amorom. Usnice mu nervozno podrhtavaju. Bio je to ovjek
pustolovine, svikao da se suoava sa strahom, ali ne i da
pobjeuje prezir. Kad se zaustavio, korak dalje od optuenike
klupe, oko usta mu se namrekao ozlojeen smijeak. Iako je
godinama ivio meu Kinezima, ang Kaj ekov savjetnik nije se
nauio na samosavlaivanje. Smrt je pratila gotovo sav njegov put
do sudnice: zaudo nije se navikao na umiranje.
Vi ste Fritz Neudholdt?
Uinilo se da mu je milo uti osobno ime.
Jawohl!
Generallajtnant, bivi komandant 369, vraje divizije?
Da.
Jeste li razumjeli optunicu?
Da.
Osjeate li se krivim?
,
Ne.
Ni zbog jedne stvari?
Ne.
Vojnik po profesiji?
215

 Da. Od 1907. godine.

Stalno?
Ostao sam vojnik i poslije prvog rata.
Dunost?
Komandir ete, komandant bataljona, zatim u komandi
istone Azije pri tome nije rekao da ga je u Kinu pozvao bivi
naelnik glavnog taba njemake vojske von Seeckt, uz
Falkenhausena ang Kaj ekov vojni savjetnik jo iz vremena
kad je Hitler izgledao smijeno udovite kojemu se nitko nee
prikloniti.
Kad ste prekomandovani u istonu Aziju?
1935. godine stigao je upravo uoi osnivanja yenanske
Maove crvene konjice. On o tome ne govori, ali se zna da je prvi
put razgovarao s generalisimusom ang Kaj Sekom onih
rujanskih dana 1935. godine kad je generalisimus s von Seecktom i
Falkenhausenom kombinirao konani udar na iscrpljene crvene
trupe, koje su bile desetkovane po zavretku Velikog mara.
Neudholdtu nikad nije postalo jasno kako njegovi uzori nisu
uspjeli. Mao je imao jo samo 20 000 ljudi, meu njima tek 7 000
onih koji su ga pratili s juga, na stranom putu dugom deset tisua
kilometara. ene su gotovo sve poumirale, djecu su putem
napustili. Tada je i Mao, u nekom selu podno Velike planine,
ostavio svoja dva sinia, koja mu se vie nisu vratila.
Generalisimusove, mahom plaene trupe bile su desetak puta
brojnije, ali njihov front je probijen: 20. listopada 1935. u
podnoju Velikog zida konjanici sa eirima od lia, na
kosmatim konjiima nalik na konje sa prethistorijskih slikanja,
udrueni s trima crvenim armijama Shensija, pod Maovom komandom, naprosto su rasprili nankinki raspored. Neudholdt je
bio oevidac, a sutinu nije shvatio, kao to ni nekoliko godina
kasnije, u bosanskim planinama, nita nee shvatiti.
Kako dugo ste bili savjetnik u tabu generalisimusa ang
Kaj eka?
Otprilike tri godine.
Do 1938?
Vratio sam se u zimu 1938.
216

 I vratili ste se opet u njemaku armiju?

Nisam uope izlazio iz armije: bio sam samo na posebnom
zadatku u Aziji.
A u drugom svjetskom ratu?
Dobio sam 1. listopada 1939. godine 322. pjeadijski puk i
sudjelovao sam u pohodu na Nizozemsku, Belgiju, Francusku i,
kasnije, na Rusiju.
Protiv Sovjetskog Saveza ste se borili od kada do kada?
Od 10. svibnja 1940...
Pitam: protiv Sovjetskog Saveza?
Ah, da: od poetka napada 1941. do 25. kolovoza 1942.
Onda je uslijedila prekomanda. Kamo?
Trebalo je da preuzmem diviziju na staljingradskom frontu.
Gdje ste je preuzeli?
U Dllerscheimu, gdje je i osnovana.
Vi ste je formirali?
Tamo sam je formirao, u Dllerscheimu.
Kako je dugo trajalo formiranje divizije?
Od 1. rujna do 15. prosinca 1942. godine kae
Neudholdt, precizan u odreivanju datuma. A trebao bi rei: on je
u Dllerscheim doao 1. rujna; formiranje je poelo ranije.
Dogovori Hitlerovih generala i ustakih vlasti voeni su od
proljea. Hitleru je divizija trebala na Istonom frontu, gdje se ve
borila takozvana Hrvatska dobrovoljaka legija: njemaki
oficiri, hrvatski vojnici. Za proirenje te dobrovoljake legije, to
jest za prerastanje 369. legionarskog puka u novu diviziju, Paveli
i njegov vojskovoa Kvaternik izjasnili su se poetkom lipnja
1942. Njemaki opunomoeni general u Hrvatskoj, Glaise von
Horstenau 4. lipnja pie Vrhovnoj komandi Wehrmachta da su
njih dvojica, to jest poglavnik i vojskovoa pokazali najbolju volju da iziu u susret Fhrerovoj elji sloivi se s
prijedlogom da se od hrvatskog 369. puka, koji se ve nalazi na
Istonom frontu, i od 370. puka, koji je sada u formiranju,
obrazuje eljena divizija dvojne formacije. Dogovore je Hitler
pretvorio u nareenje 21. kolovoza, kad je javlja Alfred Jodl
Reichsfhreru SS Himmleru naredio da se hrvatske trupne
217

jedinice, koje su ve angairane na Istonom frontu, proire u

jednu samostalnu hrvatsku diviziju. Ve u vrijeme formiranja
rasporeena, po njemakim generalskim planovima, na staljingradski front, 369. divizija, onda jo nekompletirana, bit e nakon
dogovora o zimskim operacijama protiv NOV u Jugoslaviji dana
komandi Jugoistoka, to jest bit e rasporeena u sastav
novoformiranog njemakog armijskog korpusa Kroatien pod
komandom generala Rudolfa Ltersa.
To je, znai, 369. legionarska divizija?
Da.
Imala je amblem crvenog avola. Otuda je naziv: vraja?
Na vozilima je bila ucrtana glava vraga. Nije slubeni,
nego puki naziv vraja. Sami je tako nikad nismo zvali.
Trebalo je da pojaate staljingradski front?
Da. Tamo je ve bio jedan puk i jedan artiljerijski divizion
Neudholdt je govorio o hrvatskoj dobrovoljakoj legiji:
hrvatske jedinice, bez njemakih oficira. Od toga puka je trebalo
stvoriti diviziju.
Namijenjenu Istonom frontu?
Da, divizija je ekana kod Staljingrada.
Ali, kako je partizanska aktivnost postajala sve vea, za
okupatora sve opasnija...
Da, gospodine, zbog toga je 369. u prosincu poslana u
Nezavisnu dravu Hrvatsku, prostor: Sisak Zagreb.
Vraja, to jest Teufel, 369. divizija, s monom artiljerijom,
s protutenkovskim topovima 57 mm i divizionom motornih
haubica 155 mm, poela je dolaziti u Hrvatsku krajem 1942.
godine, a kompletan sastav se oekivao do sredine sijenja 1943.
godine. O sastavu i dolasku 369. legionarske divizije Glaise von
Horstenau je svojoj vrhovnoj komandi pisao 13. prosinca:
369. pjeadijska divizija, formirana od hrvatskog ljudstva,
a gotovo iskljuivo od njemakog komandnog kadra, prvobitno
predviena za Istok, treba da se poslije 20. prosinca, najprije pet
pjeadijskih bataljona, prebaci iz Dllerscheima u Hrvatsku.
Poglavnik se suglasio da se u najskorije vrijeme od regruta ve
obuhvaenih obukom uzme potrebno ljudstvo za formiranje
218

estog i jednog rezervnog bataljona, te da se uputi u Dllerscheim;

osim toga, zamolio je da prvoprispjeli ealon 369. pjeadijske
divizije prije borbenog angairanja prodefilira kroz Zagreb...
Od dolaska u Jugoslaviju, 369. divizija je tu ostala do
kapitulacije?
Da.
Prve operacije u kojima je sudjelovala bila su Weiss i
Schwarz?
Da. To je navedeno i u optunici. S tim u vezi moram
uloiti protest: nije to bila, kao to se tamo kae, 369. njemaka,
nego 369. hrvatska divizija. Njemakih oficira, podoficira i
vojnika bilo je malo, tek jedna petina. Oni su samo osnovali
diviziju i obuavali vojsku. Kasnije su trebali otii.
Ali, ostali su. Komandni kadar je bio iskljuivo njemaki?
Bilo je i hrvatskih oficira i podoficira. U svakom sluaju to
je bila hrvatska pjeadijska divizija tvrdio je Neudholdt, iako
njegov pretpostavljeni, komandant Jugoistoka general Lohr u
mjesenom izvjetaju od 29. studenog 1942. godine pie: 369.
pjeadijska divizija i poslije njenog prebacivanja u Hrvatsku treba
da ostane njemaka divizija. to se tie komandnog sastava,
zaista je 99 posto oficira bilo iz Njemake. U ve citiranom
radiogramu generala Horstenaua jasno se kae: formirana od
hrvatskog ljudstva, a gotovo iskljuivo od njemakog komandnog
kadra.
Ta je divizija, s pojaanjima, u operaciju Weiss ula sa
14323 vojnika, podoficira i oficira.
Operacija Weiss je poela neposredno po prebacivanju
369. divizije u rajon Sisak Zagreb?
Neudholdt dugo misli i konano, jo veoma zamiljen, kae,
kao da otkriva najvaniju istinu:
20. ili 21. sijenja 1943.
Vjerojatno ste prije toga razgovarali s komandantom
njemakih snaga u Hrvatskoj generalom Ltersom?
Da, 15. sijenja u Bosanskom Brodu.
Sm ili su bili komandanti svih divizija?
Bio je komandant 7. SS divizije Obergruppenfhrer Phlebs,
219

zatim komandant 714. ili 718. divizije general Stahl. Friedrich

Stahl je komandovao 714. divizijom, a na sastanku je bio
komandant 717. pjeadijske divizije general Benignus Dippold.
Zatim?
Moja malenkost. I vie nitko, mislim.
Je li bio general Fortner?
Mislim d a j e bio, ali ne sjeam se tono. trenutak kasnije,
poslije razmiljanja, blago je udario desnom pesnicom u lijevi
dlan: Ne, nije bio, nisam se s njim upoznao...
General Fortner je ustao:
Mogu li da kaem.
Predsjednik se obrecnuo:
Odgovarat ete kad vas pitam. Zatim se opet,
promijenivi ton, obratio Neudholdtu: Kakvo je to bilo
savjetovanje? Sigurno o predstojeoj operaciji?
Najprije sam upozorio generala Ltersa na loe strane...
Konkretno, optueni: da lije govoreno o operaciji Weiss?
Neudholdta je ispitivanje zbunjivalo: ovdje se moglo odgovarati samo na postavljeno pitanje. Nije bilo prilike za izlete u
konverzaciju. Kasnije e branitelju rei: Dijalog s ovim sudom je
nemogu!. On je htio meditirati o ivotu i smrti, o vojniku u
procijepu nareenja i izvrenja, htio je odlazei u frazu
izbjei otkrivanje oevidnog, ali nita od toga mu nije doputeno.
Svako pitanje je bilo otvor provalije i bilo je najpametnije
izbjegavati pustolovinu dijaloga sa sudom.
Da kae, kao da misli: najbolje je ostati kod da i ne.
Lters je rastumaio kompletan plan operacije?
Da.
Is podacima o protivniku?
Da.
Sa svim potrebnim informacijama o protivniku?
Da.
Reeno je da protivnici nisu regularna vojska?
Da.
Prema tome: ako nisu regularna vojska, uhvaene se moglo
strijeljati?
220

 Bilo je mogue.
Poznati su vam obiaji i zakoni voenja rata, odredbe
Hake konvencije?
Da.
Sjeate li se odredbe o priznavanju regularnosti nekoj
borbenoj grupi?
Ako se mogu poznati kao takvi, da.
to je potrebno da bi se poznali?
Uniforma.
U Hakoj konvenciji je reeno: jedan zajedniki znak.
Da.
Jesu li partizani imali zvijezdu petokraku?
Nisam vidio kae sasvim ozbiljno i to je dotad stianu
dvoranu jako izazvalo: iz zadnjih se redova uje arlatan, a iz
sredine sale i s galerije gromoglasan smijeh. Neudholdt slijee
ramenima:
Pojedinci su nosili, svi ne.
To je notorna injenica. Svatko iv zna da su svi partizani
nosili petokraku. Nego: trai li Haka konvencija jedinstveno
rukovodstvo?
Ne sjeam se.
Da li se u svim njemakim izvjetajima iz onog razdoblja
Tito spominje kao vrhovni komandant?
Da.
Jesu li onda partizani imali jedinstveno vodstvo?
Ne mogu to porei.
Dalje: trai li Haka konvencija da kombatanti otvoreno
nose oruje?
Ne sjeam se.
Trai. Jesu li partizani otvoreno nosili oruje?
Koliko sam vidio: da.
T, optueni, tu su bile itave divizije, tu su bili korpusi,
imali su artiljeriju, imali su tenkove. Nee valjda haubicu sakriti
pod kaput! Jesu li, dakle, partizani ispunjavali odredbe Hake
konvencije da bi bili priznati kao kombatanti?
To bih porekao.
221

 Razlozi?
Zarobljenici nisu imali petokraku niti oruje. Bili su mirni
graani. Nikad nisu pripadali partizanima.
Dakako. Vi ste hvatali civile.
Ti nisu pripadali partizanima.
Vi niste vodili rat samo protiv partizana. Vae operacije
posebno Weiss i Schwarz bile su i protiv civilnog
stanovnitva.
Ne kod moje divizije.
To e se vidjeti u dokaznom postupku. Nego, vratimo se
konferenciji u Brodu. Po Liitersu partizani nisu regularna vojska i
svakog zarobljenika moglo se po kratkom postupku strijeljati?
Moglo bi biti i tako. Alija to svojoj diviziji nisam naredio.
Kada je bila konferencija?
15. ili 16. sijenja.
Jeste li tada dobili i Ltersovu zapovijed?
Da, operativno nareenje.
Sa smjernicama o postupku prema zarobljenicima i
stanovnitvu?
Ne sjeam se.
Imamo tu zapovijed: Toka jedan: Opravdava se svaka
mjera potrebna za sigurnost jedinica... Nitko ne smije biti pozvan
na odgovornost zbog prestrogog postupka. Svatko tko sudjeluje,
ili je sudjelovao u borbi ima se objesiti ili strijeljati. Teko
pristupana mjesta... razoriti!. Moda ste se sada sjetili tog
nareenja?
Ne.
To je nareenje generala Ltersa. udno da ga niste
dobili...
Mislim da sam ga dobio. Ali ne sjeam se.
Kako tumaite onu odredbu o razaranju naselja?
Ne prihvaam stav generala Ltersa.
Smatrate li da je takvo nareenje suprotno odredbama
Hake konvencije?
>
U to sam vrsto uvjeren.
I vi nikad tako niste postupili?
222

 Nisam. Ovo nareenje nisam izvrio. Moda sam ga dobio,

ali sasvim sam siguran da ga nisam proslijedio potinjenima.
I vae trupe nisu tako postupale?
Ne s mojim znanjem.
Vae su jedinice nastupale pravcem Petrinja Glina. Na
irokom frontu?
Da. Bila mi je dodijeljena i jedna hrvatska brdska brigada.
Bila je pod vaom komandom?
Da.
I nije bilo zloina.
Nije.
General je svoj nije gotovo srdito uzviknuo, glasnije od
ijedne dotad kazane rijei, kao da bi time mogao prekinuti
predsjednikovo inzistiranje na istraivanju poinjenih zloina.
Znao je, jo od prvog sasluanja pred isljednicima Dravne
komisije za utvrivanje zloina okupatora i njihovih pomagaa
(Neudholdt je prvo sasluanje potpisao 22. svibnja 1946), da e
biti ispitivan o zloinima, da se mora pripremati za oitovanje o
izvrenom, ali nije vidio drugog rjeenja, do poricanja. Isljednici
nisu primjenjivali prisilu, nisu ak ni inzistirali na priznanju. Sve je
bilo sasvim drugaije od ispitivanja kakva je on odobravao ovdje
i, prije toga, u Kini.
Svjedoka se bojao, a predsjednik je upravo govorio:
Proitat u neke iskaze svjedoka, kad se ve vi niega ne
sjeate. Suev glas je monoton, ali Neudholdt zna: to je ona
prividno stiana rijeka, a u dubini ima bezbroj opasnih virova.
Vidjet ete, optueni, da su vae jedinice izvravale, ak vrlo
revnosno, nareenje generala Ltersa. Zanimljivo je samo: otkud
su te jedinice znale kako treba postupati, kad im niste nareenje
prenijeli. Sud je od tuioca dobio vrlo mnogo dokumenata: i o
zloinima i o mnogim prisilno mobiliziranim Hrvatima.
Neizravno i sam Neudholdt priznaje prisilnu mobilizaciju. On je
10. lipnja 1946. izjavio: ... U Dllerscheimu u kolovozu 1942.
zatekao sam 10 000 Hrvata, koji su tamo dijelom bili dovedeni, a
dijelom doli dobrovoljno...
Prvi svjedok Mirko Hen: Nakon dopusta vratio sam se
223

u Njemaku gdje sam bio dva mjeseca dok je formirana vraja

divizija. Doao sam u 3. bataljon, 10. eta, 369. regimenta. S tom
jedinicom sam doao u Sisak. Odatle sjmo ili na Kordun, pa sve
do Livna. Na tom putu je pljakano blago, ilimi, sve to je tko
htio. Po srpskim selima sve je paljeno, i svete slike, razbijano je
pokustvo, a kad bismo kod kue zatekli ene i djecu, neke bismo
zaklali, a neke odveli u logor. Tu sam dobio pjegavi tifus i otiao
sam u bolnicu u Njemaku...
369. puk je formiran naknadno, kad je istoimeni, onaj
staljingradski, razbijen kae Neudholdt, kao da je taj podatak
sporan.
Bio je pod vaom komandom?
Bio je vuen za nama. Naknadno je ukljuen u akciju.
Drugi svjedok sada jedan partizan Duan Radojko:
... Povlaei se, promatrao sam kako gore sela kroz koja je
prolazila vraja divizija. Vodili smo mnoge borbe s tom
divizijom. Kod Medne, u umi ardak, uspjeli smo ih odbaciti.
Na njihovim poloajima smo nali tri seljaka: Nijemci su ih
ubili... Povlaei se, napustili smo sela Vukovsko Gornje i Donje.
Drugog dana nam je nareeno da vratimo izgubljene poloaje
kako bismo omoguili prebacivanje ranjenika preko Neretve.
Bokove vraje divizije smo zaskoili i oslobodili Vukovsko. A
sela, zapravo, vie nije ni bilo: sve su kue bile razorene. U ta dva
sela nali smo vie od 50 leeva ena, djece i staraca. U nekim
zgradama je vatra jo tinjala. Tu smo nalazili jo nesagorjele
ljude... Kad smo dijelove vraje odbacili iz sela Krstac, i tu ista
slika: selo zapaljeno, a meu zgaritima 10 zaklanih mukaraca i
12 ena...
Ne mogu to bez karte pratiti.
Kupreki kotar. Na alost, kartu Kupresa ovdje nemamo.
Htio bih u vezi s ovim iskazom zauzeti stav. ini mi se da
ovaj svjedok nikad nije bio u ratu, jer inae bi morao znati: kad se
u nekom selu vodi borba, kue mogu biti zapaljene od bacake i
artiljerijske vatre, i ljudi mogu biti ubijeni.
Civili?
224

 Oni ginu od artiljerije.

Hoete rei: sluajno?
Da. Nego, otkud ovaj ovjek zna da s ona trojica ubijena
ba od Nijemaca?
Nego od koga? Tko je palio sela, tko je klao civile? Imat
ete priliku da se izjasnite. Svuda na putu 369. divizije isto se
ponavlja. Evo jo jedna izjava svjedok Stanko Todorovi: ...
U sijenju 1943. nalazio sam se u Dobrini, kotar Glina, i bavio
sam se svojom kunim poslovima. Onda je nadrla 369. divizija,
vraja. Odmah je poelo ubijanje. Narod koji je bjeao tukli su
iz aviona. Naroito opremljene jedinice na skijama lovile su
izbjeglice, opkoljavale zbjeg i sve ubijale. Palei selo za selom,
doli su i do nas. Samo starci i babe, i neto djece ostaju u selu. Po
dolasku u Dobrinu zapalili su 25 kua, sve na to su naili su
opljakali, a stoku koju nisu mogli odvesti ubijali su i meso bacali
uokolo. Uhvatie Damjana Stojia i Lazara Stojia i odvedoe ih ,
u Dragotinu, gdje su im posjekli ruke, i izvadili oi, i po svemu
tijelu ih izboli. Nali su troje male djece od 1 do 3 godine i
ive su ih u tepsijama u pei ispekli... U jednoj kui su poklali
petnaestero... Iz ume sam vidio kako su u Klasniu uhvatili 20
ljudi, odveli ih do opinske zgrade, i sasjekli ih jednog po jednog.
U Buzetu su bombama ubili u kui troje male djece i dvije babe...
To sam sve vidio, a uo sam da su u Bosanskoj Bojni utjerali u
staru crkvu svetog Spasoja 100 dua, to djece, to ena i staraca, i
sve ih poklali u crkvi...
Neudholdt je htio znati:
To svjedoi vojnik, civil ili partizan?
Civil. Iz sela Dobrina. Predsjednik je optuenom pruio
kartu. Neudholdtovo lice se pretvara u udnu grimasu:
Tuda je mogla nadirati domobranska 3. brdska brigada.
Buzet je odmah do Dobrine predsjednik ne podsjea
generala da je on komandovao i 3. brdskom brigadom.
Htio bih zauzeti stav. To su bajke, grozne bajke: tako je
nama stanovnitvo prialo o partizanima. Nismo vjerovali...
To ste valjda sluali iz Gbbelsovih lagarija, a ne od
naroda.
225

 Od naroda, kad bismo doli u neko selo. Ali ja nisam

vjerovao.
Onda evo jo jedan iskaz, moda e vas uvjeriti. Izjava Zore
Mandi: ... ene, djeca i starci u posljednjem trenu pokuavaju
pobjei iz naeg sela Gornja Suvaja. Ponijeli smo samo najnunije.
Ali nismo se udaljili od sela. Nijemci su nas preduhitrili i
pohvatali. Nas ene i djecu su odvojili i otjerali u selo, a devet
mukaraca su zadrali... i tu su ih ubili, blizu puta. Nisu nam
nekih 20 dana dali da ih pokopamo... Nijemci su na drugom
kraju ume uhvatili jo jedan zbijeg, i tamo su sve poubijali, i
mukarce, i starce, i ene s djecom, njih 120...
Neudholdt je prijevod iskaza pratio zagledan u kartu:
Da, to selo je na pravcu nastupanja 369. divizije.
Ovdje imamo imena devetorice ubijenih iz Gornje Suvaje.
Nikad o tome nita nisam uo i ne mogu zauzeti stav. U
svakom sluaju, divizija to nije naredila. Dapae, od nas je
upozoravano da se takvo to ne ini.
Ali podudara se s Ltersovim nareenjem. Nego, evo jo
jedne izjave. Boo Stupar: ... U Jelainovcima sam vidio kako su
vojnici 369. divizije zatvorili u jednoj pojati 75 ena, djece i
mukaraca, pa su pojatu zapalili... U Maloj Rujikoj ubili su 35
drugova i drugarica... U oujku su u Rau strijeljali
osamnaestoricu...
To nisam mogao znati, jer sam od sredine veljae do sredine
oujka leao bolestan u Zagrebu. Imao sam neko trovanje. Sud
nije utvrivao da su zloini u Jelainovcima izvreni do 15. veljae
1942. godine.
Tko vas je zamjenjivao?
Komandant 370. puka, obrst Ritzmann. .
to kaete za zloine?
Neudholdt sve vrijeme i slua i odgovara i protestira gledajui
u kartu. Svjedoanstva su strana; i optuba. to moe rei?
Vidite, gospodine predsjednie, sva ta mjesta... ali onda
odustade od ve zaete izjave, pa gotovo u gru prigovori:
Kome su se stanovnici tih mjesta alili?
Dr Gueti:
226

 A kome da se poale, zar onima koji su klali i palili?

Ako se nisu alili, kako sam mogao zauzeti stav?
Vapili su, optueni. I nebo bi ulo taj strani vapaj, ali ui
terorista su gluhe.
Prolazio sam kroz ta mjesta, i meni su se ljudi mogli
poaliti. Ali nitko mi nita nije govorio. A zloine nisam vidio.
Dr Gueti ga je samo zaprepateno pogledao. Tuilac je htio
neto dobaciti, ali odustade: predsjednik vijea to nije volio.
itana je zatim izjava banijskog partizana Dragana Studena:
... U selu Dejanovci kapetan iz 369. divizije je strijeljao 11
civila... U Gornjim Dejanovcima sam vidio 20 zapaljenih kua i
tri ubijene ene. U Bjelinkusu su uhvatili tridesetak ljudi, sve su ih
zatvorili u kuu Laze Kotura, a onda ih zapalili ba kad smo mi
izvrili napad...
Neudholdt opet eli zauzeti stav:
U ratu je teko utvrditi jesu li one tri ene poginule od
topovske granate, ili ih je netko namjerno ubio. Tako je u ratu. A
ne mogu zamisliti da sam pod komandom imao same ubice.
Dr Gueti:
Sve nedae civilnog stanovnitva su nesretan sluaj, granate
pale sela, zalutali meci ubijaju?
To ne tvrdim. Ali ne moe se ispitati neto to se dogodilo
prije pet godina: sada o tome govore, a meni nisu onda nita
govorili. Sada nisam u prilici da to ispitam... Dvadesetak
minuta kasnije, poslije pauze i itanja izjave Ljube Galonje (... u
dvije-tri grupe ubijeno je 125 lica u Gornjoj Suvaji...) Neudholdt
je, ne posluavi braniteljev savjet da se kani naivnosti, ponesen
frazama o svome pravednitvu, nastavio raniju misao: Otkud
sada da znam da li je neka ena zaista ubijena? Uvijek sam bio s
trupama i morao bih to vidjeti, ili barem uti...
Svjedok je rekao: 125 ubijenih!
Neudholdt uti nekoliko trenutaka; zatim mrmlja:
Nitko se ni jednom rijei nije poalio.
Do 14.15 sati proitane su izjave jo dvojice boraca (Sime
Toia i Jakova Mandia), trojice legionara iz 369. divizije (Jakov
Rijetkovi, Mijo Novosel i Mihovil Markovi) te Marijana unia
227

iz Sanskog Mosta, Mile Vukobrata iz Fajtovca, Stoje Grbi iz

Pratala, Duana Grbia iz Predojevi-Glavice i Steve Zeljkovi iz
Luci Palanke: sve su to iskazi o stranim zloinima. O
dogaajima od druge polovice veljae Neudholdt nije mogao
zauzeti stav jer je bio bolestan, o razaranjima sela i ubijanjima
(za vrijeme prisutnosti u diviziji) nije obavjetavan i nitko se nije
alio, a za svjedoenja svojih bivih vojnika je ustvrdio da su
nevjerojatna, jer:
Bio ja u diviziji ili ne bio, ne mogu pretpostaviti da je
istinito to se ovdje navodi bio je to odgovor na izjavu Mile
Vukobrata o tome kako je u jednoj tali zapaljeno 10 osoba, a
meu njima je bila i trinaestogodinja Jovanka Samber koja je iz
zapaljena tale pobjegla i sad je iva. Otvoreno tvrdim: pod
mojom komandom nisu bili sami zloinci. Ne vjerujem da su onih
12 000 Hrvata i Muslimana iz moje divizije sve sami ljuti ubojice.
Nijemci su im komandovali! odgovorio mu je dr Gozze
Gueti.
I, da ne govori uprazno, trenutak kasnije je proitao izjavu
biveg vojnika vraje divizije Mije Novosela: ... Pjeadija moje
divizije je dovela 11 osoba u Sanski Most. Tu su bila i dva djeteta,
devet-dvanaest godina. Svi su strijeljani... Strijeljanjem je
rukovodio njemaki porunik, a strijeljali su Hrvati i Nijemci, njih
estorica...
Kako se to dogodilo prije Neudholdtova odlaska iz divizije, on
je htio neto vie saznati o svjedoku:
Otkuda je?
Repunica, kotar Kutina.
Ne navodi jedinicu.
Vaa divizija.
Moja divizija je imala 15 000 ljudi i s pridodanim pukom
bilo ih je 18 000. Prema tome, moram znati koja jedinica je
strijeljala civile.
Ne ljutite se, optueni Neudholdt. Kad vas taj svjedok
toliko zanima, evo jo jedne njegove izjave: kako je neki va
vojnik u sijenju 1944. dobio vojniki in zbog toga to je
228

zarobljenom partizanu odsjekao glavu. Precizno: 1. bataljon 369.

regimente.
Iz kojeg je puka svjedok?
Zar je to vano! Kutina nije daleko, moemo ga pozvati.
Komandantu divizije Fritzu Neudholdtu to bi trebalo biti
irelevantno. Mi govorimo o zloinu...
Smatram vanim podatak iz koje je jedinice svjedok.
Inzistiram da to ue u zapisnik...
U zapisniku je. Idemo dalje.
. . . I besmisleno je to taj svjedok tvrdi. Ni komandanti nisu
bili idioti pa da unapreuju glavosjee.
Tako je general uporno poricao vjerodostojnost svjedoanstava, a predoeni su mu samo neki podaci o zloinima 369.
legionarske vraje divizije. Malo kasnije emo neto vie rei o
tome: izvrena su vrlo opsena, vrlo dokumentirana istraivanja.
etvrtog dana procesa, 8. veljae 1947. godine, sud nije imao
mnogo izvornih dokumenata, ali i ono to je bilo bilo je za
dokaz dovoljno: jedan dokument za poetak (Ltersovo
nareenje) i drugi za zakljuak onodnevnog ispitivanja jedno
nareenje (sudu onda dostupno) to je osobno potpisao optueni
Neudholdt. Ponesen u nijekanju iznoenih injenica, Neudholdt se
bio toliko zahuktao da je ak ustvrdio:
Pa ni vi, gospodine predsjednie, tome ne vjerujete! a
onda je, kao strana pljuska, uslijedio glas predsjednika vijea:
Vi nikad niste krivi. Stanovnitvo ubijaju granate, sluajno.
Sela su zapaljena sluajno. Ni jedan zloin niste vidjeli! E pa,
moram vam onda pokazati dokument: evo, vi sami nareujete da
se stanovnici dvaju sela povjeaju, a oba sela da se do temelja
razore. I pored toga, vi sve vrijeme tvrdite da nemate pojma o
zloinima vaih trupa.
O tome se neto govori u optunici. Ali ja bih htio zauzeti
stav... Sasvim je drugaije bilo nego to navodi optunica...
Pa mi imamo vae nareenje...
Ja moram zauzeti stav...
Vi ste ga zauzeli u nareenju. Evo, na njemakom je. I va
originalni potpis. Proitajte mu!
229

Prevodilac je itao sporo, rije po rije:

... Mjesta Zagnjede i Udoru treba razoriti, sve muke
stanovnike tih sela treba objesiti, a ene i djecu odvesti u
Stolac...
Znam tu zapovijed. Ne treba da se ita.
Sto se onda zgraate i iuujete na izjave svjedoka!
Nazivate ih lacima, a njihove iskaze fantastikom i bajkama! No,
o ovom emo dokumentu jo govoriti. Sve po redu...
Moram neto rei u vezi s tim.
Bit e vremena da iznesete svoju obranu u vezi s ovom
zapovijedi. Da li ste vi to potpisali? Da ili ne?
Jesam, ali stvar stoji sasvim drugaije...
Govorit ete o tome, imat ete priliku. Sad sam vam citirao
ovu zapovijed samo da vidite koliko se drsko ponaate poriui
sve to svjedoci iznose.
Dr Gueti je proraunato pokazao Neudholdtovo nareenje
prije nego to je proitao izjave biveg ranjenika Sime Toia i
oficira 3. dalmatinske brigade Jakova Mandia. Htio je poremetiti
tvrdoglavost optuenog: ako ve sam nareuje zloin, zar e i
dalje poricati zloine svojih podreenih?
Predsjednik vijea se prevario: Neudholdt nita nee priznati,
ni najoevidnije, najdokazanije.
Toi i Mandi su govorili u svojim izjavama o pokolju
jednog ealona tekih ranjenika u Zlopolju. Najprije Toi:
... Bio sam se dosta oporavio i mogao sam se sm kretati.
Kolone su se kretale prema Jablanici na Neretvi. U Zlopolju je jo
bilo ostalo oko 200 do 300 tekih ranjenika i tifusara. Evakuaciju
su onog oujskog jutra sprijeili njemaki avioni, koji su cijelo
vrijeme bombardirali. Na Zlopolje je udarila vraja divizija.
Spasilo se samo dvadesetak drugova. Neki od njih su mi kasnije
priali da su Nijemci sve nepokretne uhvatili i poubijali...
O istom pokolju ranjenika svjedoio je i Jakov Mandi:
... U Zlopolju je bio posljednji ranjeniki ealon, jedini koji
jo nije bio prebaen preko Neretve: oko 370 tekih ranjenika.
Na 5. bataljon je titio te ranjenike. Nou oko 23 sata 369.
divizija je, napadajui mnogo jaim snagama, odbacila na 5.
230

bataljon. Tada je tab brigade poslao pojaanje i mi smo opet

prodrli u Zlopolje. Na alost, kasno. Tamo smo nali 360 ubijenih
ranjenika: Nijemci su drugovima pucali u sljepoonice, znai iz
neposredne blizine, a drugaricama su vadili oi. Samo nekoliko
drugova se spasilo...
Neudholdt eli da se izjasni: zna o tome; kae: izjave mu je
itao istrani sudac:
Uvjeren sam da je i sam sudac imao dojam da je to
pretjerano.
Pa to je u duhu nareenja generala Ltersa! A meni je teko
povjerovati da vi, stari vojnik, oficir, general velikog Rajha, ne
potujete i ne sluate nareenja vaih pretpostavljenih.
Htio bih da se izjasnim...
Sutra, optueni. Nastavit emo sutra u 8 sati!
Ali bit e i 8.35 kad strae sutradan uvedu optuene. Tuilac je
inzistirao da se prije nastavka ispitivanja optuenog generala
Neudholdta ispita jedan od svjedoka. Dr Gueti se nije sloio.
Tek poslije une prepirke pristao je i tako je pozvan da svjedoi
nekadanji vojnik 6. ete 2. bataljona 370. puka 369. divizije Beir
Muje Bajiria iz Maglaja, dvadeset petogodinjak. Bio je legionar
od 14. travnja 1942. do 1944. godine. Ispitivao ga je dr Gueti:
Vojni tuilac je izjavio kako su tebi pred strojem proitali da
se svaki zarobljeni partizan ima ubiti. Tko i kad vam je to
proitao?
im smo proli Luci Palanku, to nam je proitano. Reeno
je: tako je nareeno od Vrhovne komande. I da se imaju pobiti sva
sumnjiva lica.
I civili?
Svi.
Tko vam je to proitao?
Komandir 6. ete 2. bataljona, oberlajtnant, Nijemac.
Da li je bilo jo neto u nareenju?
Gdje je god partizana: paliti!
Cim je svjedoenje prevedeno generalu Neudholdtu, uzbudio
se:
231

 Ne vjerujem d a j e ikad postojala takva naredba. Prvo, d a j e

postojala, bila bi i izdana i itana prije ofenzive. Drugo, ako
komandir neke ete uini neku glupost, ako pogrijei, ta ja tu
mogu! Od divizije takva naredba nije dola.
D a j e naredba postojala, nema sumnje. itali smo je ovdje.
Pitanje je samo: da li je Neudholdt tu zapovijed zadrao, ili je
prenio svojim jedinicama. Sud e ocijeniti vjerodostojnost
svjedokovih i optuenikovih izjava.
Sud, zaudo, nije ustvrdio da postoje Ltersove zapovijedi i za
Weiss I i za Weiss II prva od 12. sijenja, a druga od 12.
veljae. Svjedok se, vjerojatno, sjeao druge zapovijedi, a za prvu
ne zna, jer se njegova eta u ofenzivu ukljuuje tek poetkom
veljae, na Grmeu, kod Luci Palanke. Postupak sa stanovnitvom je ostao isti, kao u prilogu prve zapovijedi:
Objesiti ili strijeljati svakog tko sudjeluje ili je sudjelovao u
borbi protiv okupacionih trupa ili hrvatske drave... Uhapsiti sve
sumnjive uesnike. Voe zadrati kod divizije, kao zarobljenike za
razmjenu, a ostale sumnjive ostaviti za strijeljanje pri vrenju
mjera odmazde.
Nerazumljivo je da je naredba proitana kad je ofenziva ve
bila u toku... pokuava Neudholdt pobiti svjedoka, a nitko ga
ne podsjea da Weiss II poinje tek 21. veljae. Predsjednik je
samo rukom dao znak optuenom generalu da uti nepitan, a
onda se ponovo obraa svjedoku:
Dugo si bio u toj diviziji i mogao si vidjeti razne postupke
te divizije. Na primjer: kako se postupalo sa zarobljenim
partizanima?
Odmah su ubijani.
To si vidio?
Na primjer, na Grmeu. Tamo je opkoljena i zarobljena
jedna partizanska bolnica. Svi uhvaeni su ubijeni.
Bio si oevidac? Tko je ubijao?
Vidio sam: oficiri, Nijemci, i neki od legionara, naroito oni
koji su dolazili s Istonog fronta.
Neudholdta je obuzeo gnjev:
La!
232

 Strpite se, optueni. Svjedoka ispitujem: da li su ubijani

civili?
Kako ne!
Vidio si?
Opet u iznijeti grmeki primjer. Uhvaeno je deset
mukaraca i dvoje djece. Nisu ni sasluavani. Komandant
regimente je naredio da ih sve ubiju.
Komandant koje regimente?
370. puk. obrst Ritzmann. Gledao sam kako su u jednom
potoku svi postrijeljani.
Zna li jo neki sluaj?
Kad je kod Glamoa spaljeno selo Popovii. Mislim da je
bilo petsto-esto kua. Tu su nas partizani napali i onda je odmah
nareeno da spalimo selo.
Pazi, sjeti se: da lije selo zapaljeno od granata, od svijetlee
municije, sluajno, ili je vojska namjerno palila, po nareenju?
Nije tu bilo vee borbe. Nareeno je da selo zapalimo.
Stoka je otjerana u tab regimente. Sitna stoka je zaklana, nama
za jelo. A narod, veliko i malo, sve to je uhvaeno u selu, to je
strijeljano.
I nisi vidio drugih zloina?
Jesam. Kod Rame, blizu Konjica. Tamo su partizani napali
na transport. Ujutro je odmah nareeno da se selo zapali, i sve
ivo je pobijeno: strijeljani su. A dvojica mukaraca su odvedena u
Lisiie i tamo su, za upozorenje, objeeni.
O kojem to selu govori?
Roga, iznad Rame.
Zna li jo nekih sluajeva?
Ima toga, drue kapetane, puno. Puno i prepuno, ali nisam
sve zapamtio.
A vidio si veli, dosta?
Previe. Eto, zaboravih, boga mu ljubim, onaj sluaj kod
Sanskog Mosta. Ima tamo selo Suho Polje. Doli mi tamo, oficir
pita stanovnike ima li partizana, a oni kau: nema. Kad li, u neko
doba partizani napadaju. Onda Nijemci pokupe 25 mukaraca i 2
ene i odmah tu pobiju. Vidio sam to... Pamtim jo: jedno selo
233

kod Konjica, do posljednje kue je zapaljeno, jer je tamo ranije

bio partizanski tab. A u jednom muslimanskom selu ak su i
ilime iz damije opljakali. Ne moete ni shvatiti koliko je bilo
pljake. Oni su svakih 15 dana svojim kuama slali pakete do 15
kilograma...
Kasnije je svjedok jo jednom uvjerljivo ispriao o itanju
Ltersovog nareenja pred postrojenom etom:
Tko ga ne izvri, reeno nam je, odmah e biti strijeljan! Sa
poloaja se nije moglo ii na sud. Oficir ti je na licu mjesta sudio.
Neudholdt, dakako, i ovoga puta ponavlja: Hou o tome da
se izjasnim jer, tvrdi: tab divizije ovo nareenje nije izdao.
To bi znailo da je Ltersova komanda svoju zapovijed
uputila vaim etama bez vaeg znanja. Nego imate li to pitati
svjedoka.
Neudholdt je svog biveg vojnika mjerio mrkim pogledom
punim prezira, a u njegovim rijeima se osjeala mrnja:
Iz koje ete 3. bataljona?
Bio sam u 2. bataljonu, rekao sam to.
Komandant?
Hauptman Bonn.
Nije on bio cijelo vrijeme.
Znam. Poslan je u Rusiju.
Koja eta?
esta. I to sam rekao. Komandir je bio neki oberlajtnant, a
kasnije neki na zemljak Grani, koji se vratio s Istonog fronta.
Znam Grania. Bio je.
U eti je bio i oberfeldvebel Gbel...
U prisustvu svjedoka predsjednik je nastavio ispitivati
Neudholdta:
Gdje su se nalazile vae jedinice za vrijeme operacije
Schwarz?
Nepunu godinu ranije, u sasluanju, general je potpisao izjavu:
Operacije je vodio osobno general Lters bojni poloaj
Sarajevo. Divizija je bila neposredno podreena tom tabu.
Divizija je bila iz Pljevalja prebaena na Jele. Tada sam doao u
234

vezu s komandantom 118. lovake divizije generalom Kiiblerom u

Foi, gdje se nalazila njegova borbena grupa...
Dr Gueti je elio detaljnije podatke. Neudholdt dugo
izbjegava jasan odgovor. Lice mu je purpurno; bijes koji ga je
zaokupio pojavom svjedoka jo ga ne naputa. Govori
mrzovoljno:
Divizija je bila u garnizonu. Pukovnik Fischer je s ojaanim
369. pukom bio u okolini Foe, a onda je upuen u pravcu Crne
Gore...
to znate o zloinima vae divizije za vrijeme ove operacije?
Znate li da su vae jedinice ubijale zarobljene partizane i civile?
Ne znam ni jedan sluaj. U to vrijeme bio sam veoma
zauzet.
Tokom ofenzive niste izdali nikakvo nareenje u kojem
traite ubijanje protivnikih vojnika?
Ne, nisam izdao.
Kako tumaite ponavljanje zloina vaih jedinica i nad
partizanima i nad civilima za vrijeme ove operacije?
Koji je puk vrio zloine?
Vaa divizija, optueni. Vi ste komandant divizije.
Kako da odgovaram za sve jedinice rasporeene od
Slavonskog Broda do Crne Gore! u operaciji Schwarz je
sudjelovao samo jedan dio teufel legionara.
Dr Gueti ita izvjetaj o zloinima na podruju pljevaljskog
kotara: interniranje, strijeljanje seljaka, pljakanje, silovanje,
paljenje sela... Primjer: ... U Potkovau ubili su Ljubicu
Kovai i njeno tromjeseno dijete... i silovali vei broj ena...
Neudholdt dva puta upada:
Mogue je da je pukovnik to radio na svoju ruku!
Kasnije:
Nisam u stanju sprijeiti vojnike da siluju ene.
Predsjednik ita izjavu svjedoka Veljka Koutia:
... Na pruzi SarajevoViegrad nae jedinice su probile
obru 369. divizije. Bolnica s ranjenicima je ostala u Sjetlini. Tek
to su selo napustile nae operativne jedinice, uli su pripadnici
235

vraje divizije i ubili oko 100 ranjenika... Bila je to bolnica neke

dalmatinske brigade...
Dakle, optueni, da li su ubijani i ranjenici?
Ne moete mene pozivati na odgovornost i za ono to
nisam vidio, o emu ne znam ba nita. Odgovoran je komandant
puka. I ovo elim da ujete: ako se ja suprotstavljam navodima
koje ne mogu kontrolirati, ne inim to zbog sebe, da spasim svoj
ivot, nego zbog asti moje divizije, zbog 2000 poginulih.
O asti 369. divizije bi najbolji sud mogao dati narod Bosne
i Hercegovine i Crne Gore ovoga je puta glas dr Guetia
fijuknuo kao bi, ljut.
On je vjerojatno pred sobom imao barem dio dokumenata
kojima sada raspolaemo: o zloinima vraje divizije 1943.
godine.
Samo na podruju okruga Podgrme na prostoru od 1200
kvadratnih kilometara (a operacija Weiss je voena na prostoru
od 35 000 kvadratnih kilometara) Nijemci su ubili 3370 i
internirali 1229 osoba. Od 20. sijenja do prodora Glavne
operativne grupe Vrhovnog taba preko Neretve, drugog tjedna u
oujku 1943. godine, u obje faze operacije Weiss, ubijeno je od
Nijemaca, umrlo od zime ili internirano oko 80 000 osoba. A
istovremeno je slijedei Glavnu grupu Vrhovnog taba s njenih
20000 boraca u zbjegovima spas nalo 50000 ena, djece i
staraca.
U jednom Neudholdtovom izvjetaju za razdoblje od 20.
sijenja do 9. veljae 1943. godine javljeno je d a j e 369. divizija do
tada ubila 832 i zarobila 1000 partizana, ena i djece.
I tako redom.
No, vratimo se raspravi. Na suenju podaci to ih spominjemo
nisu analizirani.
Rije ima vojni tuilac, potpukovnik Zvonko Ostri:
Optueni je uo od svjedoka Bajiria, legionara 369.
divizije, optuenikove divizije i svjedoku za svjedoenje o
diviziji u kojoj je i sam bio, javno priznanje! daje divizija izdala
nareenje o ubijanju ranjenika i civila. Iz svjedoenja je oevidno
kada vojnik prestaje biti vojnik, kada ljudsko u njemu nestaje,
236

kada postaje zloinac. To samo kao odgovor optuenom za ono o

asti njegove divizije. A sad, drue predsjednie, elio bih pokazati
jedan dokumenat koji dokazuje neasnost i komandanta 369.
divizije i cijele 369. divizije. To je nareenje od 29. svibnja 1943.
godine i potpukovnik ita na njemakom jeziku nareenje za
stezanje obrua iz kojeg ne smije nitko iv da se izvue.
Neudholdt je bio uvjeren da to nareenje nije sauvano: u
optunici nije spominjano. Kako da na to reagira?
Ovo je nareenje potpuno opravdano kae. Zar da
pustim protivnika da se izvue. Ja sam vojnik, gospodo ja to
znam. Ja sam morao tako...
Shvatite, optueni cijedio ga je Ostri da ovo vae
nijedan ovjek znai: bespotedno, nemilosrdno ubijati sve
redom! Odmah strijeljati bez ispitivanja. Gdje je tu granica
ovjenosti i zloina?
Morao sam dati impuls svojim vojnicima jer su suvie malo
pucali. Radilo se o interesu cijele jedinice.
Dr Gueti uzima svoje mjesto u dijalogu:
Depea, sad proitana, moe se tumaiti samo kao nalog za
terorizam. Kako drugije shvatiti stav: nitko iv ne smije izii iz
obrua?
Ako ste vojnik, shvatit ete!
Pa, optueni, u obruu su i ranjenici opet se javio tuilac: Znai: i ranjenike poubijati!
Gospodin tuilac zna da ranjenici moraju imati enevske
oznake. To je mojim jedinicama bilo poznato. Na one sa
enevskim oznakama nee pucati.
Dr Vuko Gozze Gueti je, pozivajui se na tek proitano
nareenje od 29. svibnja 1943. godine, htio utvrditi vrstu vezu
Lters Neudholdt: ako Neudholdt prenosi Ltersovo
nareenje od 29. svibnja, kako to da nije prenio i ranija nareenja
u kojima se trae zloinaki postupci? Ali optueni se opet
pokuava izvui:
Ovo sam morao narediti. Moji vojnici, Hrvati, nisu
ispoljavali naroitu borbenost i morao sam im dati potstreka.
Morao sam uvrstiti obru. Da, gospodine, nareenje je moje i ja
237

kao vojnik sa etrdeset petogodinjim staem spreman sam

ponijeti svu odgovornost...
Neudholdt je, vjerojatno, svu odgovornost preuzimao na sebe
da bi izbjegao odgovornost za zloine u operaciji Weiss: za
prenoenje ranijih Ltersovih zapovijedi. U svakom sluaju,
njegovo nareenje od 29. svibnja samo je puki prijepis nareenja
komandanta njemakih trupa u Hrvatskoj. To se vidi i po
Liitersovoj depei komandantima divizija armijskog korpusa
Kroatien od 10. lipnja:
... Posljednja je faza borbe, doao je tren potpunog unitenja
Titove vojske. Trupama se mora ponovo istaknuti vanost
nareenja: Nijedan ovjek, sposoban za vojnu slubu, ne smije
iv napustiti obru, a ene pregledati da nisu preobueni
mukarci'...
D a j e rije o prenoenju nareenja vie komande, znao je i dr
Vuko Gozze Gueti. Inzistira da se to razjasni s optuenim:
Nisam nasumce rekao: prenoenje ope zapovijedi. Sud ima
i drugu depeu, iz taba 118. divizije. Tamo stoji: sve zarobljene
partizane, mukarce, strijeljati!
Mogue da je to od generala Ltersa.
Isti sadraj ima vaa i Kblerova depea.
Mogue da je to bilo od Ltersa. Doputam to. Ali ne
sjeam se kae, malaksao.
Dr Gueti potom ispituje o rasporedu 369. divizije poslije
operacije Schwarz, o pokretu na sjeverozapad i, kasnije, o
ienju podruja ZvornikSrebrenica i o ienju Romanije
u jesen 1943. godine.
Da li se ta akcija zvala Kugelblitz?
Prvi dio akcije: Schneesturm, a zatim Kugelblitz.
U vaoj izjavi redoslijed je obrnut: Kugelblitz, pa
Schneesturm.
Neudholdt je 12. lipnja 1946. izjavio:
... ienje Romanije, izvedeno je pod mojom komandom
sve do linije Rogatica Sokolac, prelo je 10. 12. 1943. u akciju
Kugelblitz kojom je rukovodio Obergruppenfhrer Phlebs...
Koncem prosinca i poetkom sijenja izvedena je operacija
238

nazvana Schneesturm, ali ja tu nisam bio osobno ukljuen...

Moda sam se zabunio izjavio je na raspravi 8. veljae.
Operacija Kugelblitz je zaista prethodila operaciji Schneesturm. Za prvu operaciju izdao je nareenje feldmaral Weichs 1.
studenog 1943. godine:
Nezavisno od daljih odluka Vrhovne komande Wehrmachta,
Komanda Jugoistoka ima... namjeru da povede borbu protiv Tita
u velikom stilu angairanjem svih raspoloivih rezervi. Planirane
su:
a) akcija Kugelblitz; cilj: unitenje Titovih snaga koje se
bore u istonoj Bosni, poto e biti oslabljene poslije borbi s
etnicima...
Operacija Kugelblitz (5. SS brdski korpus: 1. brdska
divizija, 7. SS divizija, 369. legionarska divizija, borbena grupa
187. divizije, borbena grupa Sjeverozapad, 24. bugarska pjeadijska divizija, 92. grenadirski puk i Korpusna artiljerijska grupa)
protiv jedinica kojima su u Crnoj Gori, Sandaku i istonoj Bosni
komandovali Peko Dapevi i Kota Na, voena je pod
komandom SS-Obergruppenfhrera, generala Wafen SS Arthura
Phlebsa od 3. prosinca 1943. godine. Po nareenju komandanta 2.
oklopne armije generala Lothara Rendulica SS generalu Phlebsu
od 18. prosinca, operacija nakon okonanja 'Kugelblitza', od 18.
12. u 18.00 sati, dobiva kodirani tajni naziv 'Schneesturm'.
No, to je bilo vanije od tih podataka o operacijama, dr Vuko
Gozze Gueti je elio da mu optueni odgovori:
U ienju Romanije jesu li vae jedinice uinile kakve
zloine?
Optueni nije odgovorio svoje uobiajeno nisu ili ne
znam, nego:
Nije nikog bilo na Romaniji.
Predsjednik iz dokumentarija tuilatva izvlai izjavu Duana
Martinovia:
... Kod Han-Pijeska vraja divizija je uspjela zarobiti neke
od naih ranjenika koji su leali na nosilima, a s njima su
zarobljeni i sanitetsko osoblje i drugovi koji su nosili teke
ranjenike. U umi Devetak sam vidio kako su ubili naih
239

dvadesetak ranjenika i one drugove koji su ih nosili. Prije ubijanja

su ih muili...
U Han-Pijesku je bio 29. motorizirani puk pukovnika
Hildebrandta i o tome nita ne znam.
Predsjednik ita izjavu Avde Maria:
... 369. divizija je spalila Rudite, Saicu, Burie, Milie i
ekovie. Ni jedna kua nije ostala. A bezbroj sela u okolici
Vlasenice mahom su popaljena...
Mogu i ja svoje rei: bio sam svjedok kad su partizani
zapalili dva sela.
Iz Gbbelsovih usta!
Htio bih rei: mi smo dolazili, partizani se povlaili, a sela
su ve gorjela.
udno da neustvrdiste kako su partizani sami ubijali svoje
ranjenike. Nego, vi ste optueni i ima samo da odgovarate.
Zaboravio sam.
Ne zaboravljajte!
Predsjednik ita izjavu Mustafe Hasanbaia o pljakanju
Rogatice, o interniranju stanovnitva, o pljaki damije u
Goradu i o tome kako su Nijemci naoigled pukovnika Fischer
utjerali konja u damiju... Nije iznesen podatak da su Nijemci
u Jugoslaviji sruili ili teko otetili 750 damija, 106 sinagoga, 120
katolikih i 1250 pravoslavnih crkava; spalili su i isjekli oko 1000
ikonostasa i preko 3000 ikona velike umjetnike vrijednosti.
Kad su poli u Fou, poveli su 80 mukaraca i ena i cijelo su
ih vrijeme tjerali pred sobom. Tjerao ih je konjiki vod. To kao
zatita, ako se pojave partizani, da ne pucaju, jer partizani nee na
civile. Koji nisu mogli brzo kao konji, ubijani su na putu, a ostali
su predani etnicima u Foi. U Foi su sve opljakali...
La! Tu je svaka rije la. Mi smo ili deblokirati Fou.
Tamo su bili Talijani. Nije bilo nijedne cijele kue. Nemogue je
da je to Fischer naredio. Od Gorada do Foe je voena estoka
borba i vojska nije imala vremena da se bake s civilima i da ih
goni pred sobom. Ako je takvih sluajeva bilo, to su onda inili
partizani.
240

U dvorani smijeh, ali i ljutiti protesti. Jedna ena u crnini

skae i prijeti, zajapurena, ake joj pomodrile.
Ja vam kaem: partizani! okrenuo se optueni publici,
izazovan u glasu i izrazu.
Smirite se mirno kae predsjednik: I sluajte, optueni
Neudholdt, prestanite vrijeati. Poeo je listati po fasciklima
na svom stolu: Tko je to radio, i kakav je tko bio, odmah e se
vidjeti...
Trenutak kasnije je itao dopis endehakog zapovjednitva
mornarice Op. br. 181, tajno od 14. travnja 1944: Evakuacija sa
otoka i poluotoka Peljeca:
... Na naem podruju e se, po nalogu njemakih vojnih
vlasti, zbog opasnosti od neprijateljskih mina svakog dana vriti
kontrola cesta pomou rekviriranih samovoza, koji e biti
upravljani i posjednuti od talaca. Isto tako e svaki vlak imati
jedan vagon takozvani sigurnosni vagon u kojem e se
nalaziti taoci...
Podatak o kojem javlja ustako zapovjednitvo mornarice
je uzet iz nareenja 369. divizije... Neudholdt se razmahao
rukama i sve vrijeme predsjedniku upada u rije. Dr Gueti
povisuje glas: Pa vi ste bez ikakvog takta, optueni. utite dok
ja govorim.
Htio sam samo rei da mi je to poznato.
Da su za svaki vlak bili prikapani vagoni s taocima, da su
taoci vozili kamione po miniranim cestama kako bi osigurali
njemaku vojsku, isto je kao da ih gonite ispred vaeg streljakog
stroja da partizani ne pucaju. Da li je to, optueni, po odredbama
meunarodnog prava? Je li to ono to malo prije izjaviste: da
partizani gone pred svojim streljakim strojem ene i djecu kako
bi se zatitili od vas? Ili je sasvim drugaije, optueni?
Meni nije poznato tko je izdao to nareenje, jer sam u to
vrijeme bio na dopustu. Kasnije e rei da se s dopusta vratio
10. travnja. Kad sam za to saznao i kad sam to govorio
lanovima Pavelieve vlade, smijali su se, jer tome nisu vjerovali.
Sluge, to su i mogli nego se smijati! Meutim, ovdje nije
i je o neijoj izjavi. Vi izjavama ne vjerujete, za vas su one lane.
241

Ali ovo je orginalni dokument: citat iz vaeg nareenja.

Svjedok Bajiri se bio neto uzvrpoljio. Gledao je as tuioca
as sudsko vijee, ali nikako da se usudi zatraiti rije.
Konano ga je predsjednik zapazio:
Htjedoste neto?
Ma vidite, gospodine predsjednie, taj general sve lae. Nije
tono daje tada bio na dopustu. Ba tada nije bio na dopustu. Bio
sam u Mostaru u zatvoru i znam to je onda bilo. Kae da se 10.
travnja vratio s dopusta, a lae: uope nije bio. Ima mnogo
svjedoka koji znadu da je drao govor na aerodromu u Mostaru.
Tada je na 2. bataljon dao razoruati, i bataljon je 24 sata bio
razoruan. Poslao je bataljon za Stolac, ali oni su se pobunili,
prangovali su municiju i topove i otili u partizane.
Nije bitno da li je on bio ili nije bio na dopustu.
Bajiri je jo jednom zatraio rije:
A to kae da nisu ispred stroja gonili civile, lae. Mi smo
imali 9 civila pred sobom, kao neke vodie. im je borba poela,
njih je, svih devet, oberfeldvebel Vukui, legionar s Istonog
fronta, poveo u umu i strijeljao. To je bilo kod Luci Palanke.
Kad je svjedoenje prevedeno Neudholdtu, o svom dopustu
nije nita rekao, a za vodie:
Imao sam 18 000 vojnika i ne mogu ja odgovarati za
svakoga od njih.
Naznaite podruje razmjetaja vaih trupa u lipnju i srpnju
1944.
Trebinje, Dubrovnik, Metkovi, ue Neretve, Mostar,
Konjic, do Sarajeva, pa Nevesinje i Gacko.
Kojem korpusu pripadate?
Peti SS korpus generala Phlebsa.
Tada se vodi akcija ienja prostora Stolac-Gacko-BileeNevesinje?
Da, poetkom srpnja.
O tome je Neudholdt neto detaljnije izjavio na sasluanju:
... 11. 7. 1944. dobila je divizija od glavne komande 5. SS
korpusa nareenje da oisti partizansko sredite istono od Stoca,
juno od Nevesinja, pa dalje na jugoistok. Ta je operacija dobila
242

naziv Sonnenstich. Razlog za tu operaciju je bio u tome to su

komunikacije od Mostara do Dubrovnika put i eljeznika
pruga stalno prekidane iz spomenutog partizanskog podruja.
Nai vojni odredi su napadani i prijevoz Dubrovnik Trebinje
bio je ugroen. Iz tog partizanskog centra neprestano su slijedili
ispadi u podruje juno od Nevesinja. Uporite Stolac je stalno
ugroavano i nije se moglo na dulje vrijeme drati kao
uporite...
U operaciji izjavio je Neudholdt sudjeluju i etnici, koji
su pokazali najbolju volju da radi svog samoodranja udovolje
njemakim zahtjevima za borbu.
Znai operacija Sonnenstich?
Sudjelovala je kompletna divizija pojaana jednim pukom
Brandenburg rekao je Neudholdt, pri emu je zaboravio da je
uz puk brandenburgovaca u operaciji Sonnenstich (Sunanica)
na podruju Hercegovine i dijela june Dalmacije sudjelovala i
talijanska legija crnokouljaa San Marco i oko 3500 etnika
tzv. Bileke brigade. Rukovodstvo narodnooslobodilakog pokreta Jugoslavije je znalo za Neudholdtovu zapovijed za izvoenje
Sunanice nekoliko dana poslije njenog potpisivanja. tab 29.
hercegovake divizije je 21. srpnja 1944. godine tu zapovijed
poslao tabu 2. udarnog korpusa NOV s molbom da se ova
zapovijed poalje Vrhovnim tabu Narodnooslobodilake vojske
Jugoslavije na razmatranje i da se komandant 369. 'vraje'
divizije, koji se zove Najdohl, proglasi ratnim zloincem, jer je u
svojoj zapovijedi naredio da se povjea sve muko stanovnitvo
sela Zagnjee i sela Udora, a ene i djeca odvedu u Stolac.
Zapovijed za operaciju Sunanica potpisana je 11. srpnja
1944. Osnovni je zadatak ienje 'Crvene republike' jugozapadno i juno od Stoca, i to tako da se ukrtanjem potjernih
odjeljenja mjesta u 'Crvenoj republici' moraju stalno iznova
proeljavati. Treem bataljonu 370. grenadirskog puka je
nareeno da prodre s prostora Aladinii u junom pravcu istei
mjesta Zagnjee i Udora. Nareenju priloen obavjetajni
izvjetaj, to g a j e potpisao generaltabni potpukovnik Busmann,
imao je naroito upozorenje:
243

Stanovnici sela Zagnjee (9 kilometara zapadno-jugozapadno od Stoca) ubili su nosioca hrastovog lia, ordena
zrakoplovstva, kapetana Kirchnera koncem prosinca 1943. Prema
najnovijim podacima, on je zakopan na groblju kod Vlaka (8,5
kilometara zapadno-jugozapadno ili 14,5 kilometara zapadnojugozapadno od Stoca?). Patrola poslana da trai kapetana
Kirchnera zarobljena je i pobijena kod Udore (9 kilometara
juno-jugozapadno od Stoca) a unakaeni leevi su baeni u
provaliju.!Treba ispitati kod stanovnitva gdje se nalaze ti leevi.
O dogaaju kod Stoca imamo vie izvjetaja. Relevantna su
dva: Dnevno izvjee kotarske oblasti Stolac od 21. prosinca, i
izvjetaj taba 29. divizije NOV. Izvjetaj 29. divizije je pisan 26.
prosinca 1943. godine.
17. o. mj. u vazdunoj borbi izmeu amerikih aviona i
njemakih lovaca oboren je jedan njemaki avion koji se zapaljen
sruio u Hrasno, a pilot, kapetan-lovac Kihner skoio je sa
padobranom, koga su uhvatile jedinice Junohercegovakog
partizanskog odreda. Imenovani je nosio dva gvozdena krsta sa
liem, a imao je jedan signalni i jedan obini pitolj. Tih dana
dolazilo je pedesetak vaba i u Hrasno, odakle ih je rastjerao tab
Junohercegovakog partizanskog odreda sa kuririma i
mjetanima...
20 o. mj. bataljon Junohercegovakog partizanskog odreda
'Marko Mihi' napao je vabe na Baniku (k. 510) kod Stoca i
poslije ilave borbe stjerao ih u kuu, kada su se predali...
Predalo se 7 vaba, meu kojima 5 oficira... Istoga dana
postavljena je zasjeda na putu Stolac Hutovo kod sela Udora
od strane istog bataljona, gdje su unitena 3 kamiona i poslije
dvoasovne borbe zarobljena 22 Nijemca i 1 oficir, a poginulo u
borbi 6 Nijemaca...
Stolaka Kotarska oblast je javila:
Dne 20/XII.43. u 8 sati u selu Burmazi mjesto zvano
Drenovac 1 partizanska grupa nepoznate jaine napala je 1 odjel
njemake vojske u jaini 43 vojnika i 3 kamiona, koja je pola u
potragu za padobrancem (pilotom) sa sruenog zrakoplova u
244

borbi sa neprijateljskim zrakoplovima. Tom prilikom poginulo je i

zarobljeno 32 vojnika i unitena 3 kamiona.
U svim tim dokumentima uglavnom je sve tono osim podatka
Neudholdtovog taba da su unakaeni leevi zarobljenih
Nijemaca. To je potpuno izmiljen, providan trik zastraivanja
potinjenih. Jedinicama NOV i PO Jugoslavije svaka bestijalnost
je bilo najstroe zabranjena. Ima u vezi s tim nekoliko zapovijedi
Vrhovnog komandanta NOV i POJ. Prvo takvo poznato
nareenje Tito je potpisao 8. studenog 1941. godine u slobodnom
Uicu, kad su bile uestale mnogobrojne pojave zvjerskog
muenja, prebijanja i ubijanja naih partizana; tada je svim
naim odredima naredio:
1) Pod prijetnjom kazne smrti zabranjuje se odgovoriti na te
zloine slinim protumjerama koje nisu dozvoljene u partizanskim
redovima:
a) maltretiranje, prebijanje ili bilo kakvo ispoljavanje line
mrnje prema zarobljenicima koji padnu u nae ruke;
b) apsolutno je nedozvoljeno maltretiranje ili zlostavljanje
stanovnitva na podrujima gdje se vode borbe'i ako ono nije
naklonjeno nama.
2) Zarobljeni neprijateljski oficiri i vojnici imaju se straarno
sprovesti najbliim naim partizanskim komandama, koje e same
preduzeti istragu protiv pojedinaca iz redova zarobljenika za koje
se nepobitno dokae da su vrili bilo kakva zvjerstva ili nasilja.
3) Nai tabovi i vojne partizanske jedinice na terenu moraju
na licu mjesta ispitati svaki konkretan sluaj zlostavljanja naih
ljudi ili seljaka... Nae vojne partizanske jedinice dune su vie od
svih da strogo potuju ratnika pravila i visoko dre neokaljanu
zastavu naih herojskih partizanskih odreda Jugoslavije.
A 1944. godine, ve u slobodnom Beogradu, jo je jednom
Vrhovni komandant (onda ve maral Jugoslavije) upozorio da se
sa svim zarobljenicima ima postupati po meunarodnom pravu.
Tada je upozorio da e za svako odstupanje od ovog biti
najstroe postupljeno. Dao je i uputstvo za postupak prema
ratnim zloincima: njih je trebalo izvoditi pred vojni sud.
245

U prosincu 1943. godine, kad je oboren kapetan Joachim

Kirchner, u njemakim tabovima je nastala prava uzbuna.
Komanda 2. oklopne armije je u vezi s tim naredila 15. brdskom
armijskom korpusu i 5. SS korpusu:
Predvieno je da se izvre mjere odmazde za ubojstvo nosioca
Ordena gvozdenog kria s hrastovim liem, kapetana Kirchnera,
to su izvrili crveni, tako to bi se likvidirao, po mogunosti, velik
broj crvenih zarobljenika iz, za spomenuti sluaj odgovorne, 29.
divizije koja se nalazi u Hercegovini.
Iz te zapovijedi e est mjeseci i jedanaest dana kasnije proizii
Neudholdtovo nareenje u kojem se, toka 8, kae:
Mjesta Zagnjee i Udoru treba unititi. Muke stanovnike
ovih mjesta treba povjeati... Treba uhvatiti i objesiti krivce za
smrt nosioca Ordena hrastovog lia kapetana zrakoplovstva
Kirchnera...
Upuujui svoje snage u osam napadnih kolona, Neudholdt u
zapovijedi nareuje: Unititi partizansku vojsku u Hercegovini i
kazniti narod! Operacija je trajala od 13. do 24. srpnja 1944.
godine.
Da li su tada spaljivana sela i ubijani civili?
Ja sam naredio da se spale utvrena sela Udora i
Zagnjee. Iz tih sela je divizija stalno napadana. To sam uinio
poslije savjetovanja sa svojim komandantima i s komandantom
korpusa.
Dva sasvim nepoznata sela, dva mala sela, kako su mogla
biti utvrena? To su dva otvorena, nezatiena sela.
Da, otvorena. Ali svi stanovnici tih sela su suraivali s
partizanima. Bilo je i rovova.
I zato nareujete da se oba sela spale?
Morao sam to narediti da zatitim svoju jedinicu. Uvijek
smo, prolazei pokraj tih sela, imali gubitaka. Zar sam mogao
trpjeti gubitke svojih trupa!
Da li je ta naredba u skladu s obiajima ratovanja?
Da, gospodine predsjednie. Ako se dobro sjeam, u naim
propisima stoji da sela koja su utvrena i koja ugroavaju vojsku
mogu biti unitena.
246

 E pa, optueni, teko bismo odredbe Hake konvencije

mogli primjeniti na ta dva sela. Tamo se jasno kae: ako je to
neophodno za voenje velikih ratnih operacija... Nego, u tom
nareenju za paljenje Zagnjea i Udore jeste li jo neto
zapovjedili svojim trupama?
Moram neto ispraviti...
Odgovorite na pitanje, optueni, a za ispravljanje e biti
vremena. Pitao sam: to ste jo zapovjedili?
Ja sam samo izmijenio nareenje generala Phlebsa. On je
naredio da povjeamo sve stanovnike tih sela. Ja sam odredio:
povjeati samo muke stanovnike. A usmeno sam i to povukao.
Nitko nije objeen.
Da li u zapovijedi koju ste potpisali pie: ... muko
stanovnitvo Zagnjea i Udore mora biti objeeno! Pitanje je
precizno i precizno odgovorite.
Da, zapovijed je tako glasila.
;
Potpisana 11. srpnja 1944?
U velikoj operativnoj naredbi.
Da li je ta naredba u skladu sa zakonima i obiajima
voenja rata? Jest ili nije?
Moram objasniti okolnosti... Ako ne mogu, molim da se to
unese u protokol. Glas mu je i prgav, i povreen, jadikovka i
pla, prigovor i gnjev: Ako ne objasnim, dobit e se loa slika.
Odgovorite. Poslije objanjavajte. Jest ili nije u skladu?
Nije.
A naredbu ste vi izdali?
Naredbu je izdao general Phlebs. Ja sam je prenio, a poslije
usmeno ukinuo.
Ne vidite li vi, optueni Neudholdt, da se ova vaa
zapovijed, ta to ste je pisali 11. srpnja 1944. godine, u cijelosti
slae s uputama generala Ltersa izdanim godinu i pol ranije? I on
kae: sve muko stanovnitvo likvidirati objesiti ili strijeljati!
Kako povjerovati vaim uvjeravanjima da su iskazi svjedoka o
zloinima vaih trupa, o ubijanju civila, o razaranju sela la!
Shvaate li da sud mora posumnjati u vaa tvrenja?
247

 Nareenje nije moje. Ja sam samo prenio zapovijed

pretpostavljenog.
To ste 1944. godine morali uiniti, a u sijenju 1943. niste!
udno. Ta disciplina je kod Wehrmachta 1944. znatno popustila.
Zar biste uinili 1944. neto to niste htjeli 1943?
Druge su okolnosti.
Objasnite: zato ste izdali to nareenje?
Bio sam kod Phlebsa radi pripremane akcije i general mi je
tada rekao da sela treba spaliti, a stanovnike povjeati, sve,
redom. Predloio sam mu da stanovnitvo evakuiram u Stolac.
Phlebs je inzistirao: sve koji su suraivali s partizanima, a
suraivali su svi, i ene i djeca, sve treba objesiti. Rekao sam da
neu vjeati ene i djecu. Onda je Phlebs na moja uvjeravanja
pristao da se objese samo mukarci. Ali, vidite, Phlebs meni nije
vjerovao'i traio je da primjerak nareenja njemu poaljem.
Morao sam, dakle, to narediti. Odmah sutradan sam otiao u 3.
bataljon 370. puka kod kapetana Horsmanna i molim da ga se
pozove da svjedoi i njemu sam, kao komandantu bataljona,
rekao da moje pismeno nareenje ne izvrava. Bio je to samo
ustupak komandujuem generalu Phlebsu, objasnio sam kapetanu. Od Horsmanna sam traio da sve stanovnitvo evakuira u
Stolac, a jedino u sluaju otpora, treba upotrebiti oruje.
Horsmann mi je javio da je sve uinio kako sam traio i da nitko
nije objeen.
Hoete rei: pisali ste da se stanovnitvo objesi, a usmeno
ste naredili: da se sve stanovnitvo spasi?
Upravo tako!
Smatrate li, optueni uzevi u obzir sve poznate nam
injenice o zlodjelima 369. divizije da je to ozbiljna obrana?
Ako se to ne uzima ozbiljno, onda sam ja sasvim uzalud bio
vojnik, uzalud sam postao general!
Netko je doviknuo: general zvjerstva i poraza! ali to
Neudholdtu nitko nije preveo. Ni predsjednik nije reagirao. Sada
je drao u ruci jo jednu zapovijed pisanu u tabu 369. divizije,
koju je potpisao za tab divizije prvi generaltabni oficir
248

j
i

^
I
j
I
J
I,

potpukovnik Bussmann. Predsjednik dr Gueti je dokument

pokazao Neudholdtu, a ovaj ga rukom otklanja:
Znam, to mi je ve bilo pokazano.

Vi jedno tvrdite, a dokumenti o vaim postupcima drugo.

Evo citiram: ... Prilikom objavljivanja neprijateljskih gubitaka
treba kao zarobljenike i mrtve neprijateljske vojnike prijaviti samo
one koji su uhvaeni s orujem u ruci, odnosno one koji su u borbi
ubijeni...
Neudholdt eli da se izjasni o tome:
Ovaj dokument nema veze sa selima Udora i Zagnjea. To
je samo normalno uputstvo generaltabnog oficira kako
razlikovati civilne od vojnih zarobljenika.
Znate li da su vae jedinice u nevesinjskom kotaru zapalile
est do sedam stotina kua?
Dr Gueti je imao na stolu dvadesetak izvjetaja o zloinima
u nevesinjskom kraju: zlodjela 369. divizije. Donosimo samo
nekoliko primjera iz tih izvjetaja:
Donji Dreanj:... sve opljakali i popalili, a ubili Ivkovi
Bou, enu mu Maru i ker Jelu, Ivkovi Stoju i njene etvoro
djbce (najstarije 12 godina), Ivkovi Blagoju, sina inu epana i
enu Kristinu, Ivkovi Ljubicu i djecu njenu Tripu u estoj godini,
Ljubu u etvrtoj godini i Slavka od est mjeseci, a sve su njih
ubijene bacili u zapaljenu vatru... Ubili su i Vojovi Milicu (35),
koja je upravo raala, sina joj ora (10), djevera joj Novicu i
njegovu enu Anicu (25), koju su mnogi vojnici silovali, pa je onda
iznakazili i obje joj ruke odsjekli, ubili su joj i keri Milku (5) i
Jelu (2)...
Rabina: ... sve zaseoke opljakali i popalili i sve ene
silovali...
Humani: ubili 18 mjetana i sve opljakali. ... U
zapaljenu kuu bacili Okuka Dostinju i dijete joj koje je dojila...
Dr Gueti nije nabrajao sva ta zlodjela: samo ono o 600700
zapaljenih kua. Neudholdt to porie:
Sm sam bio u Nevesinju, a tu su bili i etnici s kojima sam
dobro suraivao. Ne bi oni dali da se sela pale. Sela su prije
249

zapaljena. Ali, mogue je da su neke kue u tekim borbama,

tamo voenim, zapaljene.
Predsjednik opet iz fascikla izvlai jednu od izjava: ovoga puta
svjedoenje vojnika 12. ete 3. bataljona 370. puka 369. divizije
Marka Juriia:
... est tjedana smo drali poloaje oko Nevesinja i sve
jedinice moga bataljona bile su u stalnim akcijama protiv
puanstva. U Odaku i selima oko Odaka moja jedinica je
pljakala stoku, i tu je spaljeno oko 10 sela sa 600 do 700 kua. Iz
sela su odvedene sve pristalice NOP i kasnije su u Nevesinju,
Mostaru ili Sarajevu ubijani...
Taj svjedok pojma nema o tome to govori. Valjda ja kao
oficir bolje znam to se tamo dogaalo. To su bila etnika sela i
nemogue je da su spaljena.
Tamo su, optueni, bili i neki lanovi ovog sudskog vijea.
Vidjeli su kako sela gore. Sami su to vidjeli.
Kada?
Lipnja i srpnja 1944.
Tada su tamo voene otre borbe. Razmahao se
rukama, vriti: Protiv partizana, a ne protiv civila. Tako je
bilo, gospodo.
Major Radovanovi otro ga upozorava:
Vaa galama nije argument. Izvolite govoriti normalno.
Trudit u se, gospodine majore.
Predsjednik je izvadio iskaz jo jednog vojnika 369. divizije,
Ibre Kovaa (2. eta 1. bataljona 370. regimente):
... Bataljonom je rukovodio major Becker, a mojom etom
oberlajtnant Adasenn. U rujnu 1944. smo u Zavali na pruzi
Mostar-Dubrovnik. Desetak kilometara jugozapadno odatle
vabe su zapalile selo, 80 kua, a ito, marvu i ostalo su
opljakali. I deset ljudi su uhapsili, sve starce preko 50 godina, pet
odveli u Metkovi, a pet kod sela ubili...
udi me da sud nije utvrdio ime toga sela. Bilo bi vano da
se to utvrdi.
Tuilatvo nam je ovu izjavu dostavilo prije desetak dana.
Ali ime toga sela emo ustanoviti.
250

 Vidite, ako u selu nije ostala nijedna itava kua, moda je

to jedno selo koje sam i sam vidio kako gori. Iao sam tada iz
Dubrovnika i pjeaio sam oko est kilometara. Naredio sam da
se poar ugasi, a da se protiv oficira koji je naredio paljenje
povede istraga.
Znai li to da priznajete da je neki va oficir samovoljno,
na svoju ruku, poduzimao mjere odmazde?
Doputam takvu mogunost.
Branilac generala Schmidthubera je tada apnuo Neudholdtovom branitelju:
Va general ne bi smio govoriti o asnosti svoje divizije.
Izruguje se sam sa sobom!
Dr Gueti ih mrko pogleda: zasmetalo mu je aptanje.
To se dogodilo u rujnu 1944. Je li vam onda jasno da izjave
o ranijim prestupima nisu, kako to vi sve vrijeme tvrdite lane.
Ta zar ne vidite da se radilo o sistematskom zloinu. Sve je
sinhronizirano. Pokazani su vam dokumenti. Imate Liitersovo
nareenje, vae depee, vae nareenje... Nije rije o pojedinim
ispadima, o nekontroliranim izgredima nekih trupa, nego o
sistemu.
Moram jo jednom naglasiti: naredba za Udoru i
Zagnjee ne potie od mene... Samo sam prenio zahtjev
pretpostavljenog.
Imamo dokument. Imamo va potpis.
Predsjednik je ranije rekao da su to bila mala, otvorena
sela. U ratu nije vano jesu li sela mala ili velika. Vano je da li se
tu vode operacije. A ono selo je na uzvisini i dominira nad
okolnim prostorom. Time to sam naredio spaljivanje ovih sela
spasio sam ne samo ivote njemakih vojnika, nego i, mnogih
hrvatskih vojnika. To je bila moja dunost. Treba da mi i
stanovnici tih sela budu zahvalni. Mogao sam ih objesiti, a nisam
to uinio. Onih nekoliko spaljenih kua lako je izgraditi.
Bravo. Jo i zahvalnost traite! ibnuo ga je mrkim
pogledom dr Gueti, a onda je ispitivanje prepustio majoru
Milanu Radovanoviu:
251

 Rekli ste da ste iz vojnikih razloga sasluavali zarobljene

partizane, a onda ih slali u logore?
Tono.
Logori su bili prije toga pripremljeni?
Da. U Zenici.
A zarobljene ranjenike ste u bolnice upuivali? U koje
bolnice?
Partizani su obino uspijevali odvui svoje ranjenike.
Rijetko smo ih zarobljavali. Ali, bilo je sluajeva da ih smjetamo
i u nae bolnice.
Sve vrijeme se busate u prsa kao stari vojnik, asni vojnik,
iskusni oficir. Kako objanjavate podatak da su partizani redovno
izvlaili ranjene, a vama ostavljali da zarobljavate zdrave borce?
Bilo je sluajeva da zarobimo ranjenike. Nisam dao da
umre nijedan ranjeni partizan, ako mu se ikako moglo pomoi. Ja
sam humano postupao.
Vidjeli smo iz mnogih dokumenata da su i vae i druge
njemake jedinice ubijale ranjenike.
Htio bih o tome da se izjasnim. Sluaj koji u navesti vrlo
je ilustrativan. Jednom mi istrani sudac ree: ubili ste 4000
ranjenih partizana, sve u jednoj bolnici. Objasnim mu da je to
nemogue. Hraniti i lijeiti 4000 ranjenika na takvim visokim
planinama je nemogue. Toliko ranjenika odgovara vojsci od
150000 ljudi. Drugi put kae: ne radi se o jednoj, nego o vie
bolnica. Trei put: to ve nisu bili ranjenici, nego tifusari i nije ih
bilo 4000 nego 400...
Istrani sudac vas je mogao pitati kako je elio. Traio je
istinu. Nas ne zanimaju podaci istrage...
Ali mene optuujete za pomor 360 ranjenika. I sad ponovo
nova grupa ranjenika. Meutim, tu se radilo o tridesetak mrtvih
partizana. Zatekli smo ih u selu mrtve. Ljudi iz onog tamo kraja
su nas uvjeravali da su ih ubili sami partizani. Pretpostavljam da
su ih pobili tamonji seljaci jer nisu voljeli partizane.
Intervenirao je dr Gueti:
Bio bi red da sebe branite, a ne da stalno kleveete valjajui
la za lai.
252

Sudac Radovanovi upitao je Neudholdta sjea li se kad mu je

svjedok ovdje, u lice rekao o unitenju bolnice na Grmeu.
To mi nije poznato. Moda je bilo tako, ali nisam
obavijeten o tome.
Poslije odmora optueni je preputen vojnom tuiocu. Ostri je
najprije zatraio doputenje da upita Schmidthubera:
Jeste li uli svog kolegu Neudholdta: kako mu je Phlebs
naredio razaranje i vjeanje u Udori i Zagnjeu?
uo sam.
Da li je to strogo, vrlo strogo nareenje?
Vrlo strogo.
Juer rekoste da Phlebs jedno drugo nareenje, upute svog
pretpostavljenog, generala Ltersa, nije prenio potinjenim
pukovima.
Nije prenio. Inae bih i ja to primio.
Juer ste rekli: naredba je bila prestroga i zbog toga je
Phlebs nije prenio.
Da.
Hvala. To sam htio uti. I dok je Schmidthuber odlazio
na klupu, Ostri je ve stajao ispred Neudholdta:
Vi ste 1935. poslani u Kinu kao vojni savjetnik ang Kaj
eka?
Da! ovoga puta generalov glas, vjerojatno ne u vezi s
ovim pitanjem, ima prizvuk traginog, ruke mu se, kao tue,
privlae zimogrozno uz tijelo savijajui pri tome prste u polupest.
Neto kasnije, dok tuilac ispituje o tome koliko je slanje
njemakih oficira u Kinu u skladu s versajskim dogovorima,
Neudholdt je bio zaokupljen drugim problemima. On kao da je
cijelo vrijeme procesa vodio dva dijaloga: jedan obavezni, koji i
nije bio dijalog nego sumorno izvlaenje, i drugi, zbiljski, tajni
dijalog s vlastitom prolou, u potrazi za gotovo sasvim
izgubljenom nadom. Duboko uronjen u svoj unutarnji dijalog,
preu tuioevo pitanje i kad Ostri strogo ponovi:
Jasno odgovorite optueni: da li je te odlaske u Kinu
Versajski ugovor zabranjivao? Neudholdtovo lice poprimi
253

potresan izraz, a usta mu se nekako ojaeno produila u dvije

duboke bore izgubljene u podvoljku:
Zabranjivao? Moda. Vjerojatno jest.
Znate li meunarodno pravo?
Ne. Ja sam vojnik.
Ipak, jedan vojnik vaeg ranga trebao bi poznavati
osnovne odredbe meunarodnog prava.
Kad sam iao u Kinu, bio sam otputen. Nitko ga ne
podsjea da je ranije rekao: Nisam uope izlazio iz armije: bio
sam samo na posebnom zadatku u Aziji.
Kad ve ne znate meunarodno pravo, podsjetit u vas:
Na teritoriju okupiranom u ratu, sve do zavretka rata, ne moe
se osnivati nikakva drava. Na okupacionom podruju ne mogu
se stvarati ni vojne jedinice. Stanovnitvo se ne smije mobilizirati u
ratne svrhe. Ljudstvo kojim ste komandovali rekoste etiri
petine mobilizirano je u takozvanoj Endehaziji. U izjavi ste
napisali: dobrovoljno su dolazili samo oficirski pitomci. A
maloprije ste rekli da ste morali unititi dva sela kako biste spasili
ivote tih vojnika. To znai: ubijati civilno stanovnitvo da spasite
bratoubice, izdajnike, okupatorske sluge, kojima vi komandujete!
Za nas je Hrvatska bila novoosnovana nezavisna drava.
Priznale su je samo Italija i Njemaka. A morala je biti
opepriznata. No vi pojma nemate o meunarodnom pravu, s
ironijom e tuilac, i to niste mogli znati.
Ni Jugoslavija nije postojala kao priznata drava, pa ipak
je NOV vaila kao vojska.
Ne budite smijeni, Neudholdt. Jugoslavija je postojala
prije rata, i za vrijeme rata, i njen narod je izborio slobodu pa i
sad postoji. Ali to da s vama o tome raspravljam, kad i sami
kaete da ste bez ikakvog znanja o meunarodnom pravu. Idemo
na pitanja: u srpanjskoj operaciji vaa divizija je 1944. godine
trebala razbiti u onom kraju partizanski centrum, kako to vi
rekoste, onemoguiti da se tamo ponovo uspostavi glavno
uporite. Objasnite to.
Teritorij je trebalo oistiti od partizana. Uporita su
trebala biti odstranjena.
254

 Hoete rei: likvidirana? Naime: ako je selo bilo uporite,

trebalo ga je razoriti?
Ako je tu bilo uporite, trebalo ga je odstraniti. Ako je bilo
u kuama, kue unititi.
Ako je stanovnitvo suraivalo s partizanima, trebalo gaje
kazniti?
Da.
U emu se to kanjavanje sastojalo?
Nije izvedeno.
A kako je trebalo biti izvedeno?
Phlebs je naredio vjeanje stanovnika Udore i Zagnjea.
Da li su operacije Weiss i Schwarz bile irih razmjera
nego operacija Sonnenstich?
Istih razmjera.
Isti ciljevi, isti zadaci?
Pod razliitim okolnostima.
Da li je cilj unitenje partizana i onemoguavanje
ponovnog uspostavljanja uporita, a uz to ide i kanjavanje
stanovnitva na operativnom podruju?
Cilj je bio oistiti teritorij, a ne unitavanje.
Oistiti tako da se nijedan iv ovjek ne izvue iz obrua...
To nije istina.
. . . kao to ste pisali u citiranoj depei.
Ova naredba, kao to je ovdje ustanovljeno, potjee od
Ltersa i prenio ju je podreenima moj generaltabni oficir. Ali,
po nareenju mog pretpostavljenog i sam bih je prenio
podreenim trupama.
Vjerujem, iako ste rekli da su vam pretpostavljeni
predbacili blagost, odsustvo otrine nune za ratite kakvo je
Jugoslavija. Meutim, sudei po vaem dranju, ne bih rekao da
general Neudholdt, komandant vraje divizije, nije imao te
otrine. Samo su nemilosrdni komandanti ostali dugo komandanti
u Jugoslaviji, a to je i s vama sluaj.
Phlebs mi je zaista predbacio da nisam dovoljno otar i
energian prema civilima.
Kad ste napustili komandujue mjesto u Jugoslaviji?
255

 U listopadu 1944. Trebao sam otii u rujnu, ali moj

nasljednik jo nije bio doao. Dakle: odlazim odmah poslije
operacije Sonnenstich.
Jeste li vi traili da budete smijenjeni?
Phlebs nije mogao da me smijeni...
Drugo sam pitao...
Sm sam traio da budem smijenjen.
Znai: niste smijenjeni zbog toga to su to vai
pretpostavljeni traili, nego po osobnoj elji?
To je komandantu armije De Angelisu predloio Phlebs.
U srpnju 1944. vi ste bili uvjereni da e Njemaka izgubiti
rat?
Da.
Izjavili ste: . . .S obzirom na ope stanje njemakog fronta,
smatrao sam pogrenim da se hrvatski vojnici i dalje bore protiv
svojih zemljaka...
Tono.

Zbog toga sam u srpnju 1944. podnio predstavku

zapovjedniku generalu Phlebsu i iznio svoje razloge da me razrijei
dunosti...
Tono.
Je li partizanska ofenziva kod Trebinja poela u rujnu
1944?
Ja sam ovo pismo pisao u kolovozu...
Jesu li Nijemci poeli naputati Dubrovnik u listopadu
1944?
Da.
Tada ste i vi napustili svoj poloaj?
Da.
Optueni je, oito, bio svjestan svoje situacije. Uinjeni
zloini su ga tjerali iz Jugoslavije. I kao da dri pledoaje,
ponesen jakom rijei, vojni tuilac je rairenih ruku govorio, a
govor je sve vrijeme pratio aplauz iz publike: Bjeite pred
narodnom osvetom, ali napredni narodi koji su razorili njemaku
vojnu silu nali su vas u vaem skrovitu i doveli u zemlju gdje ste
poinili zlodjela. Tu i treba da odgovarate.
256

Tek poslije dugog pljeska, prevodilac je objasnio optuenom

to je tuilac rekao. Neudholdtova nada je zadobila tragini
prizvuk, sve tananija. Ali, to je nade manje, to je otpor ei:
I to nije tono, gospodine tuioe. Nije tono! Traio sam
smjenu jer vie nisam mogao snositi odgovornost za bratoubilaki
rat u Jugoslaviji.
Ostri se osmjehnuo branitelju:
to se mene tie, va je!
Pitanja obrane nisu pomogla Neudholdtu. Optueni je, kao
najznaajnije za svoju obranu, rekao:
Za svaki sluaj prekraja prema civilima naredio sam da se
uzme zapisnik i da se to ispita. Te predmete je imao divizijski
istrani sudac. Inae su svi prekraji prema civilima rjeavani
preko armije i viih instanci. Godinu dana sam bio u
zarobljenitvu s feldmaralom von Weichsom i on mi je rekao da
nikad nije uo neku pritubu na moje jedinice.
Govorio je i o zamjeni zarobljenika:
Jednom je (1943. u Gornjem Vakufu) kod mene tri dana
boravila partizanska delegacija, lijepo sam je primio, ugostio,
hranio...
Ponovio je priu o suspenziji nareenja za vjeanje stanovnika
u selima kod Stoca, a onda je izjavio da je bio veoma milostiv
prema naem narodu i da je, na primjer, u Sarajevu odredio da
se siromanom stanovnitvu da hrana iz armijskih rezervi i da ga
je sarajevska gradska uprava proglasila poasnim graaninom
Sarajeva 1. rujna 1944.
Na pitanje dra Fridriha Davida govorio je i o dvije posjete
generala Lohra (u Petrinji i Gornjem Vakufu):
On mi je dao upute koje sam prije primio i od Ltersa.
Posjet je uglavnom imao karakter orijentiranja o prilikama na
bojitu.
Pitanja vie nije bilo.
Neudholdt se vratio meu suoptuene uvjeren da u napornoj
istrazi nije izgubio; otud mu, valjda, slavodobitni osmijeh na licu
dok je sjedao na klupu pored za in nieg i mnogo mlaeg
Schmidthubera.
257

Kbler

Optueni general-potpukovnik Josef Kbler, sin uglednog

mnchenskog lijenika, generaltabni oficir koji je vrio odgovorne dunosti i u generaltabu Jugoistoka i u tabu opunomoenog
komandanta Srbije, od sijenja 1943. general-major, a potom
komandant 118. divizije i korpusne grupe Kbler na sremskom
frontu, iziao je pred vojni sud poslije Neudholdta.
Bio sam oficir u dva rata, i znam kako treba postupati sa
zarobljenicima rei e odmah i dodati: Nas dva brata se
nalazimo u vaim zatvorima i vjerujem da ete biti milostivi.
Isljednik mu je 1946. godine rekao kako e mnogo ovisiti o
njegovom dranju, ali, zapravo, vie se nita nije dalo izmijeniti,
jer sve to je trebao uiniti ve je u ratu uinio. Dovde je stigao
kroz more krvi.
Bojao se procesa. Rei e: ne zbog toga to bi on sm bio
upleten u zloin, to bi bio na bilo koji nain odgovoran za zloin,
nego objanjavao je to je Jugoslavija prvi put uzela svoju
sudbinu u svoje ruke i to su, prvi put u povijesti, asnici njenog
okupatora sjeli na jugoslavensku optueniku klupu...
O tome je govorio prije nego to je iziao pred sudsko vijee
kapetana JA dra Vuke Gozze Guetia. A sada je, na prva
pitanja, rekao da je optunicu dobio u prijevodu, da je sve
razumio i da se ne osjea krivim, da je profesionalni vojnik, da
ima negdje u Njemakoj kerku, da je za vrijeme rata protiv
Poljske boravio u Belgiji, a u pohodu na Zapad i na Balkan d a j e
sudjelovao kao oficir u generaltabu 12. armije feldmarala Lista.
259

 Kad su Jugoslavija i Grka okupirane, jeste li ostali u

Listovom generaltabu?
U studenom 1941. sam iz Soluna krenuo na Krim za efa
taba 142. korpusa. U Bukuretu me zaustavila depea iz Vrhovne
komande: upuen sam u Beograd za efa taba zapovjednika
Srbije. Mislim da sam u Beograd stigao 4. ili 5. prosinca 1941. A
ve 25. prosinca sam premjeten u 59. planinski korpus u Staljino,
na Istonom frontu. S tim sam korpusom sudjelovao u pohodu na
Kavkaz.
Do kada ste bili na teritoriju Sovjetskog Saveza?
Do sijenja 1943. Tada sam pozvan u Njemaku, dobio
sam generalski in i poetkom travnja sam upuen u Bosnu na
dunost komandanta 118. lovake divizije. To je ona divizija
kojom je do 14. oujka 1943. komandovao drugooptueni general
Fortner, reorganizirana 718. divizija. Kbler je od Fortnera
dunost preuzeo 14. oujka 1943. Tada je diviziju za osiguranje
reorganizirao u lovaku diviziju, specijalno namijenjenu za veliku
predstojeu operaciju protiv Glavne operativne grupe Vrhovnog
taba NOV Jugoslavije. Kbler je divizijom komandovao do
jeseni 1944, a onda je dobio in general-potpukovnika i postao
komandant korpusne grupe Kbler (1. brdska, 118. i divizija
Stephan).
Moete li navesti toan raspored vaih trupa za vrijeme
operacije Schwarz?
Rado, ako se svega sjetim osmjehnuo se samozadovoljno: A sjeanje mi je dobro.
Dakle, gdje su jedinice vae divizije u svibnju 1943?
Nastupale su iz konjike i sarajevske baze prema Foi.
Sjeverna grupa je zaposjela podruje Kalinovika. Iz Foe smo
nadirali prema Tari i Pivi. Potinjena mi je i 4. hrvatska lovaka
brigada: ona nastupa prema Celebiu. Tom brigadom je
komandovao pukovnik Kai.
A vai pukovi?
Pod komandom majora Annackera 738. puk nastupa iz
Konjica u pravcu Gackog. A 750. pod komandom pukovnika
260

Tribukeita, koji je neto zakasnio zbog bolesti, nastupa t Foe

prema Tari.
Znate li raspored Annackerovih bataljona?
Borbena grupa Annacker je potinjena generalu Phlebsu,
koji je rukovodio junim sektorom. Pozicije su esto mijenjane,
ovisno o dinamici operacije.
Sjeate li se pojedinih faza?
Od Foe u pravcu Pive i Tare nastupa 750. puk. Na istom
pravcu je, prema elebiu, nastupala i Kaieva 4. brigada, koja je
tamo pretrpjela poraz. Partizani su 4. lovaku brigadu odbacili od
elebia i tukli kod Trovrha i Huma. Tada sam glavninu svojih
snaga koncentrirao na tom pravcu i ponovo krenuo na elebi.
Imao sam dojam da partizani pregrupiravaju snage usmjerene na
zapad i za nas se pokazala vrlo opasnom mogunost njihovog
proboja na Sutjesku u prostor Tjentita.
Gdje je za to vrijeme 738. puk?
Dva su bataljona bila kod mene: jedan nastupa k uu Pive
i Tare, a drugi na desnom krilu, zapadno od Tjentita. Kao to
sam rekao: trei bataljon s pukovskim tabom, borbena grupa
Annacker, potinjen je generalu Phlebsu, iako sam se ja bio
usprotivio.
Znate li gdje se taj bataljon nalazio?
Partizani su ga opkolili kod Mratinja. Ni tab puka ni ja
nismo mogli s tim bataljonom uspostaviti vezu. Morao sam se
odrei pomoi tih snaga.
Kad su se partizani, izbivi od Mratinja na Vuevo, pa
onda na Sutjesku, probili preko Tjentita, to se dogodilo s
dijelovima 738. puka?
Bilo bi najbolje, gospodine predsjednie, da ja, uz vae
odobrenje, na karti ucrtam poloaj.
Dr Vuko Gozze Gueti trai od vojnog tuioca sekciju
razmjera 1:100.000. Ostri je ve imao kartu pred sobom: na njoj
je pratio izlaganja optuenog generala. Kbler sve to vrijeme eli
ostaviti dojam ovjeka koji nastoji, saopavajui svoja zapamenja, biti koristan. Onu toliko poznatu suzdranost optuenike
stolice, ono stalno zatvaranje u sebe, skrivanje izletima u nebitno,
261

pokuava zamijeniti vojnikom srdanou; on je, rei e, samo

imao nesreu da rukovodi u vojsci koja je izgubila rat.
Geografija podruja na kojem je voena najkrvavija bitka
narodnooslobodilakog rata dobro mu je poznata. Gledajui
kartu, brzo govori:
Moje desno krilo, major Strecker, 3. bataljon 750. puka,
ostalo je na Ozrenu i Krekovima. Tamonji planinski prevoj je
zaposjeo i jedan bataljon 738. puka i jedan, meni potinjen,
bataljon 717. divizije. Odatle se front produuje preko Sutjeske na
Drinu i dalje do elebia. tab 738. puka (major Annacker) koji je
trebao nadirati iz Gacka, potinjen je, to ve rekoh, Phlebsu,
zajedno sa tapskim jedinicama, dijelovima puka Brandenburg
(ranije potinjenim komandantu 738. puka) i sa bataljonom
Lerch. Situacija kod neprijatelja: teite udara i proboja kod
Tjentita i neto junije od Tjentita, dakle ne na mom, nego na
sektoru Prinz Eugen divizije. Partizani su svoj proboj titili
snanim napadima svog desnog krila na moje desno krilo, a isto
tako i napadima svog lijevog krila na snage generala Phlebsa.
Phlebs nije stigao na vrijeme i partizani su se probili.
Znate li da su se partizani probijali u nekoliko ealona?
Znam da su najtee borbe vezane za dolinu Sutjeske.
Dr Gueti podsjea Kblera:
Partizani se probijaju po ealonima. Kad su prola dva
prva ealona, dvije divizije, jedna za drugom, razbijen je u dolini
Sutjeske jedan bataljon Prinz Eugen divizije, onaj koji se
nalazio ispred poloaja vaih snaga. Onda tek izbija trei
partizanski ealon sa Centralnom bolnicom u kojoj je bilo
nekoliko tisua ranjenika. Taj ealon se nije uspio probiti: ve ste
bili u meuvremenu zatvorili prolaz i iskopali rovove na
Zelengori. Jedinice koje su drale poloaje kod Tjentita, juno i
sjeverno od Tjentita, izvrile su pokolj ranjenika. Imamo vrlo
velik broj svjedoenja o tome. Neki svjedoci kau da su tu bile
vae jedinice, znadu to zbog oznaka (hrastov list), a drugi kau da
su vidjeli SS jedinice. I jedni i drugi su u pravu, jer upravo tu je
granini sektor vaih i Phlebsovih bataljona. Masakr nad
262

ranjenicima je bio straan, to znadete. Da li ste vi ikad izdali nalog

za ubijanje ranjenika?
Ja sam vrlo paljivo pratio razvoj situacije na svim
poloajima, ali ni jednom nisam primio izvjetaj da bi se tu
nalazili ranjenici, niti d a j e itko vidio uobiajene oznake za vojne
bolnice. Nije bilo pokuaja da se preko parlamentaraca povedu
pregovori o spasavanju tih ranjenika o kojima vi govorite. A to
se tie naredbe, uope ne dolazi u obzir da bih takvo ta naredio.
Trea partizanska divizija pod komandom Save Kovaevia probijala se s Centralnom bolnicom i stigla je do Tjentita i
Suhe. Tada je u prvom juriu poginuo komandant divizije.
Divizija se nije probila. Nad ranjenicima je izvren masakr.
Ne iskljuujem mogunost da se izginuli ranjeni i bolesni
partizani. Ali vi i sami znate da nije uobiajeno da se ba na
mjesto najeih borbi dovedu bolesni i ranjeni. Ipak, da su tu
stradali, nije mi poznato.
Uvjerit ete se. Idemo sad na druga pitanja. Kad ste 1943.
godine doli u Jugoslaviju, jeste li dobili neke upute svog
pretpostavljenog, generala Liitersa?
Molim da se u ovoj raspravi sasluaju: pukovnik Grthner,
koji je u operaciji Schwarz imao odgovorne dunosti,
komandant artiljerijskog puka 118. divizije, major Strecker, koji je
komandovao bataljonom na Ozrenu i major Hntschel, koji je
takoer komandovao u ovom podruju Hntschel je bio
komandant 1. bataljona 738 puka. Molim, isto tako, da se ovo
unese u protokol procesa.
Sve ulazi u protokol. Odgovorite na pitanje.
Ni upute, ni naredbe u odnosu na postupak s ranjenicima i
bolesnicima neprijateljske vojske nisam primio. Vaili su propisi
kao i na drugim frontovima.
Jeste li govorili s Ltersom?
Da.
Da li vam je on dao kakve direktive?
Razumije se. Bio je moj direktni pretpostavljeni.
A je li vam davao neke smjernice o postupku sa
zarobljenicima, s ranjenicima, s civilnim stanovnitvom...
263

 Nije. Ali starao sam se da se civilnom stanovnitvu preko

mojih lijenika prui sva medicinska pomo.
General Lters nije tako mislio. Dok ste vi jo bili u Rusiji,
uoi zimske operacije Weiss, naredio je svim potinjenim
trupama: Nitko ne smije biti pozvan na odgovornost zbog
prestrogog postupka. Tko je sudjelovao ili sudjeluje u borbi protiv
zatitnih eta... treba biti objeen ili strijeljan. Naselja...
razoriti... To su samo neki dijelovi Ltersovog nareenja.
Moda je i vama naredio neto u tom smislu kad ste preuzeli
komandu 118. divizije?
Ne. Vjerojatno je to nareenje ve bilo zastarjelo i ukinuto.
Kao po dogovoru, optueni su gotovo istim rijeima poricali
ne samo sm zloin nego i mogunost svake pomisli da bi
njemaka komanda poticala zloine. Nareenja takvog karaktera
su nijekana sve dok ne bi bila javno predoena, a onda su,
neporeciva, bila objanjavana kao neto to je diktirala via sila,
ali nije izvravano. To ini i Kbler; ako je njegov
pretpostavljeni ostavio dokaz Jugoslavenima da je nareivao
zloine u operaciji Weiss, a nije ga ostavio u sluaju operacije
Schwarz, onda i samu mogunost postojanja takvog nareenja
treba porei. Sud e tokom procesa, posrednim dokazima, utvrditi
da je takvo nareenje od komande Jugoistok i komande
armijskog korpusa Kroatien moralo postojati, a mi sada
itaocu moemo predoiti i tekst toga nareenja. Prijepis toga
nareenja dobiven je od Amerikanaca; dokument je u Arhivu VII,
NAV-T-501, r. 250, s. 274-283. To nareenje generala Ltersa
(19/43. str. pov.) je komandantima divizija poslano po oficiru 6.
svibnja 1943. godine. Lters je potinjene obavijestio da je
neprijatelj potisnut u jugoistonom pravcu preko Neretve i da
se komunistike grupacije (oko 15 000 ljudi) nalaze u Hercegovini i u Crnoj Gori. Nareeno je da se partizanske snage u roku od
dvadeset dana, u dvije faze, vrsto opkole, a zatim je predstojalo
unitenje opkoljenih neprijateljskih snaga. U toj operaciji
Kbleru je nareeno:
118. lovaka divizija, s potinjenom joj 4. hrvatskom
lovakom brigadom, nastupa u vie kolona tako da do stizanja
264

na meucilj (drum Ulog Kalinovik) preeni teren bude sigurno

oien. Jednu kolonu treba staviti u pokret u dolini Neretve, a
jedna da prodire na cesti Sarajevo Kalinovik. U prvom dijelu
operacije najvanije je za diviziju da jakim snagama to prije
stigne u Kalinovik... Treba u tijesnoj suradnji sa SS dobrovoljakom divizijom 'Prinz Eugen' zadobiti i zatvoriti sektor Pive do
crnogorsko-hrvatske granice Borje Gradac (15 km zapadno od
Pljevalja)...
U toj naredbi, toka 13, Kbleru se odreuje:
Trupe trebaju prema stanovnitvu, koje bi se pokazalo
neprijateljskim, postupati bezobzirno i brutalnom vrstinom,
treba da neprijatelju oduzmu svaku mogunost ivota razaranjem
naputenih mjesta...
Toka 14:
Komuniste treba, ako nisu u borbi uniteni, tretirati kao
uhapenike (ne kao ratne zarobljenike)... etnike... treba
takoer razoruati, ali ih tretirati kao ratne zarobljenike...
Budui da u istrazi to nareenje nije spominjano, a ni
optunica ga nije navodila, Kbler je bio uvjeren da nitko nee
otkriti njegovu la porie li i samu mogunost postojanja takve
zapovijedi.
A vi sami nikad nita slino niste naredili?
Sauvaj boe!
Nikad niste zapovjedili svojim trupama da strijeljaju civile i
zarobljene partizane, da spaljuju sela...
Nikad, sigurno, takvo neto nisam naredio.
A kad bi se postupilo po citiranom nareenju generala
Ltersa, bi li to bio zloin po meunarodnom pravu.
Ne znam propise meunarodnog prava ni Hake konvencije. Ali kao ovjek smatram da bi bio zloin postupiti tako s
ranjenicima i civilima, kao i sa zarobljenicima.
Kako to da stari vojnik, tako visoki komandant, sudjeluje
est godina u ratu, a ne zna odredbe meunarodnog prava o
zakonima i obiajima voenja rata, da ne zna Haku konvenciju
koju je potpisala i Njemaka? Jedan od optuenih, mislim Lohr,
265

ovdje je izjavio da je na prvoj strani njemake vojne knjiice

otisnut izvod iz Hake konvencije.
Samo izvodi. Ali sve odredbe Hake konvencije su mi
nepoznate. Traio sam to, ali nisam dobio.
,
;
Kad ste traili?
,
Sad, u istranom zatvoru.
Zanimljivo: Haka konvencija vas zanima sada, poslije
rata, a za vrijeme rata nije vas zanimala.
im je poveden razgovor o meunarodnom ratnom pravu,
potpukovnik Ostri je ustao. Premjetao se nervozno s noge na
nogu. Nikako da se uklini u dijalog dr Gueti Kbler.
Drue predsjednie, traim rije.
Dobit ete i predsjednik se odmah okree optuenom,
ali Ostri inzistira:
Traim da mi sad dadete rije.
Dobit ete.
Moram je sad dobiti.
Kblerov pogled je znatieljno letio od predsjednika vijea do
tuioca; nije razumio zbog ega se prepiru. Predah mu je dobro
doao da smisli odgovor:
Sudjelovao sam i u prvom svjetskom ratu i znam kako
treba postupati sa zarobljenicima i ranjenicima. Nisam uinio ni
jedan prekraj u tom pogledu. A Haku konvenciju sam traio da
pripremim svoju obranu.
Budui da ne znate odredbe Hake konvencije, da li je
mogue da ste i vi i vae trupe uinili mnoge prekraje i ne znajui
da krite meunarodne propise?
Posrijedi je nesporazum i to treba da se sada razjasni.
Ovdje, u zatvoru, traio sam Haku konvenciju zbog toga to
vjerujem da su odredbe konvencije krene od partizana.
Nisam vas pitao zato vam sada treba konvencija, nego da
lije mogue da ste inili prestupe i ne znajui odredbe konvencije?
Moje su se jedinice drale hakih propisa.
Pa maloprije ste izjavili da vi osobno ne znate pravila
meunarodnih konvencija o voenju rata. Vojni tuilac nam je
podnio mnogo dokumenata iz kojih bi se moglo vidjeti da se vae
266

trupe nisu pridravale uobiajenih pravila o voenju rata. Na

primjer: ubijale su civilno stanovnitvo... Tada se okrenuo
Ostriu: Ima li tuilac pitanja?
Ve ranije sam traio rije natmureno je prigovorio
potpukovnik Ostri. Naputa svoj stol i ide prema Kbleru:
Rekli ste da vam je Haka konvencija nepoznata, ali njemaki
vojni zakonik vam je poznat... i tuilac ita nekoliko
paragrafa. Posebno naglaava: ... Zabranjeno je ubiti ili raniti
neprijatelja koji poloi oruje ili iscrpi sva sredstva za obranu.
To ja znam. Nikad nisam naredio neto to bi bilo
suprotno tim odredbama.
Ostri je oekivao takav odgovor. Naglo se okree i jedan od
pomonika mu prua dokument:
Sad u vam dokazati da to to kae nije istina. Prilazi
sasvim do Kblera. Pokazuje mu jednu zapovijed komandanta
118. divizije (fotokopija). Pogledajte, da li je ovo va potpis?
I predsjednik trai:
Pogledajte, optueni, i odgovorite da li je to va potpis?
ini se da jest.
Publika se smije.
Nema se tu to initi. Jest! To je vae nareenje od 12.
svibnja 1943. godine. Tuilac dokument prua prevodiocu:
Izvolite mu proitati.
Dr Gueti trai da se zapovijed najprije proita Kbleru, a
zatim da bude prevedena... Bile su to Kblerove Upute o
vladanju trupa u operaciji. Pod tokom 2. je odredba o
zarobljenicima: Tko je oito sudjelovao u borbi protiv
Wehrmachta i bude zarobljen, bit e nakon sasluanja strijeljan.
Oni koji su prebjegli, i ostali sumnjivi, koji su uhapeni, bit e
odvedeni u zarobljenike baze uz pouzdanu strau.
U osmoj toki je nareenje o postupku prema stanovnitvu
podruja na kojem je izvoena operacija Schwarz:
Trupe treba da postupaju bezobzirno i s brutalnom otrinom
protiv stanovnitva koje se pokae neprijateljski raspoloeno.
Trupe e neprijatelju oduzeti svaku mogunost egzistencije
razaranjem neprijateljskih naselja i zapljenom postojeih rezervi.
267

Vani izvori vode, zbog nae upotrebe, moraju se staviti pod

strau...
Komandanti su mi odgovorni pisao je dalje Kbler
da se svi pripadnici divizije i 4. hrvatske lovake brigade, a
posebno oficiri, upoznaju s ovim uputama... Naglaeno je: Ove
upute treba vie puta ponoviti!
Dr Gueti je dokument uzeo od prevodioca i pruio ga
generalu koji, smrknuta lica, gotovo oajan to je dopustio da ga
ovako uhvate usred lai, dugo gleda svoju zapovijed za zloine.
Da je on kao Neudholdt kolerik i glumac koji u svakoj prilici sebi
doputa naglost i komociju, d a j e kao Schmidthuber drznik koji i
najbezoniju la moe izvaliti gledajui subesjednika u oi, da je
lukav i nadasve domiljat kao prepredeni mudrac Lohr, moda bi
se i u ovoj prilici snaao i naprosto izjavio: To mi je nareeno
iako je prije to poricao.
Ali Kbler se ne snalazi.
Dr Gueti ga dugo puta da se trai u svojim kaotinim
mislima, a onda ga poinje postupno cijediti:
Priznajete autentinost? Je li to vae?
Koliko mogu rasuditi, to je jedna od naredbi odjeljenja IC,
a ja sam potpisao: (U zaglavlju je naznaeno: IC Br. B.
1418/43. Pov. I dva puta podvueno krajnja povjerljivost:
Geheime Reichssache)
Nareenje vae divizije?
Da.
.
-, I va potpis?
Da.
I uli ste kako 118. divizija treba postupati sa zarobljenicima! Jeste li ili niste uli?
Da.
Da li je to i u jednoj toki u skladu s onim to ste sve
vrijeme rasprave ovdje izjavljivali? Rekli ste da takvo nareenje
nikad niste izdali, da nikad niste nareivali ubijanje civila i da ste
uvijek nareivali da se sa zarobljenicima postupa humano... Da li
je to u skladu?
Nije.
268

 Da li je jednom njemakom generalu potrebno da zataji

tako vaan dokument i da pred sudom daje lane izjave?
Ne! Kblerov glas se jedva uje. Lohr je duboko
uzdahnuo, a onda spustio glavu u dlanove s laktovima na
koljenima. Fortner neto mrzovoljno ape Schmidthuberu.
Zato ste onda to inili?
Te naredbe se nisam mogao sjetiti. Ona je mogla biti samo
prijepis nekog korpusnog nareenja. Ja sam to ne bih mogao
napisati.
Pa rekli ste da vam Lters takvo to nije naredio, a da one
sijeanjske upute nisu bile na snazi.
Pretpostavljam samo da je rije o korpusnom nareenju,
jer nisam mogao da se sjetim takve zapovijedi.
Tuilac je zadovoljan:
Sve je tu jasno. Nije on znao da mi imamo dokument!
Sad biste mogli razumjeti postupak vaih trupa, mogli biste
shvatiti zato su zarobljenici ubijani, civili deportirani i ubijani, a
sela razarana!
Ipak smo mi partizane zarobljavali. U Foi su sasluavani.
A sada kad sam malo promislio, htio bih jo jednom rei za to
nareenje: mora da je to prijepis korpusnih uputa.
Ali vai vojnici su to izvravali. Va potpis ih je
obavezivao. I dok Kbler utei razmilja o teini ove
Guetieve ocjene, predsjednik je iz hrpe papira izvukao prijepis
jedne ratne depee: Radio-telegrafist vae divizije, kaplar
Mirko Antlej, kae da je njegovo odjeljenje za vezu za vrijeme 5.
ofenzive dobilo depeu u kojoj je nareeno da se svi partizani,
mukarci, strijeljaju. Evo te depee: Nitko iv ne smije napustiti
kotao, ene treba da se pretresu da nisu presvueni mukarci.
Depea je u skladu s vaim nareenjem, od 12. svibnja. Da li su
vam sad razlone optube vrhovnog vojnog tuioca?
Nikada sm, po vlastitoj inicijativi, nisam napisao takvu
naredbu. To su upute taba korpusa. Komandant divizije esto ne
moe samostalno djelovati: naredbe vie komande mora uputiti
svojim potinjenima. S pukovnikom Tribukeitom bio sam u istoj
269

zatvorskoj eliji, razgovarali smo o tim stvarima, pitao sam ga

sjea li se takve naredbe i on mi je rekao da se ne sjea.
Nije krivino odgovoran samo onaj tko izda naredbu za
zloine, nego svi koji takvu naredbu prenose i izvravaju je. To je
jasno. A sad nam recite da li su se dijelovi vaih snaga u svibnju ili
lipnju nalazili na terenu opine urevo, kotar Foa?
Samo bih htio ovo razjasniti: njemaki vojnik je obavezan
na bezuvjetnu poslunost pretpostavljenima...
Tuilac je opet dobacio:
Zato bezuvjetno ubijaju, kolju i pale.
. . . a nai pretpostavljeni nisu partizane smatrali regularnom vojskom.
Va glavni komandant, optueni Lohr, dao je suprotnu
izjavu.
Koliko ja znam, partizani nisu nosili ni vojnike oznake, ni
kape i, prema Hakoj konvenciji odjednom je optueni
pokazao znanje meunarodnog ratnog prava nisu regularna
vojska nego pobunjenici.
Gle: pa vi znate Haku konvenciju! Zar zaista nisu nosili
petokrake zvijezde?
Djelomino.
Uvijek su ih imali, optueni. Uvijek i svi! A jesu li oruje
krili ili su ga otvoreno nosili?
U borbi otvoreno, inae ne.
Operacija Schwarz je voena protiv vie partizanskih
divizija. Vi ste morali dovui to njemakih, to talijanskih, to
ustakih, to bugarskih 120 000 vojnika da biste im se
suprotstavili. A oni da kriju oruje! Ili kad nisu u borbi: da topove
sakriju pod kapute? Nego: jesu li imali jedinstveno rukovodstvo?
Nije bilo moje da ispitujem jesu li ili nisu regularna vojska.
Kaem samo kako je rezonirala via njemaka komanda.
Ali ste u raspravi, ovdje, ustvrdili kako je s partizanima
postupano kao s regularnom vojskom. Trebalo je da odmah
kaete: postupali smo s njima kao s frantirerima, jer je tako Hitler
naredio. Zar ne vidite da obarate itavu konstrukciju svoje vlastite
obrane?
270

 Uviam kontradiktornost izjava, ali, gospodine predsjednie, zaista vas uvjeravam da sam s partizanima postupao po
najboljoj savjesti. Zarobljavao sam ih, nisam ubijao.
Pitao sam vas za urevo? Preko Cureva je nastupao 1.
bataljon 738. puka pod komandom majora Bauera.
General se u prvi, mah ne sjea. Tek poslije pomnog
razgledanja karte kae d a j e urevo na pravcu nastupanja njegove
divizije.
Jesu li u svibnju i lipnju tu bile druge njemake jedinice?
Nije bilo razloga, bile su moje.
Onda sluajte... i proitao je izvjetaj NOO urevo:
... Nijemci su upali na teritorij naeg mjesnog odbora i od 20.
maja do 22. juna 1943. godine ubili 27 lica...
Shvaate li da je to rezultat vae zapovijedi: ubijeno je
samo u jednom selu 27 civila?
Moda su poginuli za vrijeme borbe. A tuda su, prodirui s
juga u dolinu Sutjeske, prolazile i druge trupe.
Dvadesetak minuta kasnije, u 13.30, poslije odmora, Kbler je
zamolio sud za neka principijelna pitanja:
U veljai prole godine oduzet mi je fascikl mrke boje.
Tamo sam imao za mene neke vane dokumente. Najvanije je
jedno pismo, fotokopija pisma engleskog potpukovnika Churchilla rije je o Tomu Churchillu, komandantu anglo-amerikih
komandosa na Visu 1944. godine. Njega su moje jedinice
zarobile na Brau u travnju 1944. Kad je zamijenjen, svojevoljno
mi je u pismu zahvalio na lijepom postupku prema
zarobljenicima.
Sud e nabaviti taj dokument.
A imam prijedloge i za svjedoke...
Predajte spisak branitelju i on e predati nama. Idemo sad
dalje. Sluaj Stupni Do ...
Znam za taj sluaj, ako mislite na mjere odmazde
pukovnika Tribukeita.
Tamo je poginuo jedan njemaki vojnik. Va komandant
puka naredio je da se strijelja 60 civila.
Bio sam obavijeten da je strijeljana 31 osoba.
271

 Imamo ovdje popis: 60 osoba.

To ne znam.
Meu ubijenima je bilo ena, pa ak i djece mlae od dvije
godine.
Znao sam samo za ene.
Ali vai su strijeljali i dva djeteta.
Ne sjeam se.
Da li je bio obiaj da se za odmazdu strijeljaju ene i djeca?
Ne. Ja sam za taj sluaj tek naknadno saznao... Tribukeit
je pokuao da me nazove telefonski da ja odluim treba li ili ne
treba izvriti odmazdu, ali me nije mogao nai jer sam bio na putu
u Sarajevo. Tada je on samostalno odluio da se odmazda izvri.
Dr Gueti je zamolio optuenog da prie stolu sudskog
vijea: eli mu pokazati jednu od fotografija priloenih
dokumentaciji tube: njemaki vojnici nad ubijenima, meu
kojima je, ovaj put u prvom planu, i jedno dijete zamotano
zakrvavljenim pelenama. Na poleini je pisalo: Stupni Do,
Gorade, 1943.
Kbler je sliku sporo uzeo, a naglo odloio.
Vidite li: i djeca su ubijana. Zar je radi represalija bilo
potrebno ubijati i djecu u pelenama?
U ovom devetodnevnom procesu nije bilo nepromiljenih
pitanja, ni ispraznih pretpostavki, ali se i sud, i tuilac i obrana
esto vraaju na ve upitano, vrte se esto u domeni iste teme (ako
je uope i bilo razliitih tema!) preskau itava razdoblja da bi se
vratili na jednu neiskazanu misao, na neku nedovoljno provjerenu
injenicu, jer naknadno priznanje, esto iscijeeno tek otkrivenim
dokumentom ili svjedoenjem, iziskuje ponavljanja. Naknadno,
uglavnom preutno priznanje optuenog o istinitosti jednog dijela
optube, mijenjalo je i ruilo, zapravo, svu dotad izgraenu
obrambenu tvravu optuenog.
Dakle, je li trebalo i djecu ubijati?
Ni u kom sluaju.
A ubijali ste.
Pukovnik Tribukeit...

Jeste li smijenili ili kaznili pukovnika Tribukeita?

12

 Provedena je istraga. Utvreno je da je kriv kapetan

Stenzel koji je proveo naredbu odmazde. Nije uinio kako mu je
nareeno. Tribukeit je traio da pokupi sumnjive, kojima je
trebao suditi vojni sud, a on je izvrio odmazdu bez suenja.
Mjere odmazde su sve vrijeme provoene bez suenja:
redom, kako tko naie, starac ili dijete, ena ili djevojka...
Postojala je jedna uputa: za provoenje odmazde bio je
nadlean komandant divizije.
Ali ovdje je nalogodavac komandant puka.
Da.
I nije pozvan na odgovornost, iako ubija ene i djecu.
Nitko kod vas nije odgovarao za zloine.
Komandant puka me traio, ali nije me naao... A
odmazda je izvrena drugaije nego je on naredio. Kapetan
Stenzel je zbog toga premjeten. Kbler ne kae: unapreen, a
injenica je da je Stenzel onoga ljeta dobio in majora.
Velika kazna: premjetaj za ubijenu djecu u pelenama!
I istraga i vojni sud protiv rukovodioca, koji bi izvrio
mjere odmazde bili su od Hitlera zabranjeni.
to odmah ne kaete: zloin je bio sistem od Hitlera
nareen? Govorite o istrazi nad poiniocima odmazde, govorite o
kanjavanju, a onda ispadne: nikome nita, jer Hitler titi
zloince. Zato su bili i mogui onako masovni zloini.
Kbler uti.
Lohr se vrpolji kao da bi da se javi za rije.
Tuilac neto ustro pie i dodaje listi jednom od pomonika.
Optuenog je i dalje ispitivao dr Gueti: najprije o rasporedu
118. divizije u Crnoj Gori (u vrijeme talijanske kapitulacije) a
potom o zaposjedanju poloaja od Neretve do Omia u prosincu
1943.
Odatle su vae jedinice izvrile ofenzivu na otoke?
Na Boi smo zauzeli Korulu, na Novu godinu 1944.
Mljet, a onda Bra i Hvar.
Da li vam je to poznato o zloinima jedinica na otocima?
Nita.
U oujku 1944. vae su trupe u Pranicama na Brau ubile
273

9 osoba, u Gornjem Humcu oko 20 osoba, u Puiu deset...

Za sve to sam saznao iz optunice.
A znate li za zloine izvrene prilikom vae ofenzive na
Biokovo. Na primjer, u Kozicama je strijeljano 12 civila.
Prvi put ujem imena tih mjesta i trebao bih sekciju.
Dobit ete kartu u dokaznom postupku. Znate li za pljaku
sela Klenak, za pale i pljaku Potklenka, Rave, Potprologa...
Ne mogu se izjasniti. Ne znam jesu li moje trupe tamo bile.
Sjeate li se pohoda kombiniranih njemakih trupa, kojima
ste vi komando vali, u oujku 1944. u Sinjskoj krajini?
Izveo sam jedan pohod u podruju Sinja. Ali ne znam da li
vi taj pohod poistovjeujete s onim to mi ga predbacuje optuba.
Trebao bih kartu da to utvrdim.
Imali ste pod komandom bataljon Prinz Eugen, divizije,
bataljon 369. vraje divizije i jedan bataljon vae divizije.
Ako me sjeanje ne vara, sastav je bio malo drugaiji: iz 7.
SS divizije bio je jedan bataljon, ili ak dva i dijelovi
protutenkovskog odreda Prinz Eugen, tu je bio jedan
improvizirani tab puka, zatim bataljon potpukovnika Meckelburga, pa bataljon 369. divizije... To sve pod mojom komandom,
a u pothvatu su sudjelovali i neki bataljoni, desno od nas, koji
nisu bili pod mojom komandom.
Iz koje divizije?
Drim da je to bila 264. divizija.
Sjeate li se spaljenih sela? Koliko dugo ste bili na pohodu?
Dva ili tri dana. Nego, zaboravih: imao sam pod
komandom i bataljon 92. motoriziranog puka. Izvoenje akcije mi
je naredio general Phlebs.
Rekoste: dva-tri dana. Dovoljno vremena da na tom
pohodu ubijete oko dvije tisue ljudi?
Bio sam taktiki rukovodilac operacije i provodio sam je
kako mi je to odredio komandujui general.
A jeste li uli za dvije tisue rtava?
Ne.
Ta to vam je moralo biti poznato. Rukovodstvo
nezavisne Hrvatske je oko toga diglo buru. Intervenirao je i va
274

poslanik Kasche. Kad je Schmidthuber preuzeo komandu 7. SS

divizije, ak su i kod njega intervenirali zbog toga zloina, jer se,
navodno, radilo o nepartizanskim selima, iz kojih su ljudi mahom
bili u domobranima ili ustaama.
Kbler je tada rekao neto to se na ovom generalskom
procesu ulo u vie navrata: ako je bilo zloina, bili su poinjeni
od ustaa, ili drugdje od etnika. Tono je d a j e na podruju
tzv. Nezavisne drave Hrvatske samo od svibnja do kolovoza
1942. godine ustako, od Nijemaca i Talijana zatieno, zloinstvo
unitilo oko 80000 ivota, ali danak u krvi su prvi naplatili
Nijemci: ... akcija njemakih trupa podstie ustae na masovne
zloine... Prve masovne represalije Nijemci su izvrili 8. i 9.
svibnja 1941. godine u krajikom selu Kijevu. Tamonji stanovnici
su bili pruili otpor ustaama, koji bjee, a onda u selo dolazi
bataljon 713. posadne divizije: hapsi 450 mukaraca, djece, ena i
staraca, a mnogi od njih sutradan vise objeeni u Sanskom Mostu.
Odlazei iz sela, Nijemci su selo spalili. Kad je taj zloin poinjen,
Kbler je bio u Solunu. O tome bi vie mogao znati Fortner, samo
sud mu 1947. nije mogao pokazati dokument o represaliji, koji je
tek mnogo kasnije dobiven od Amerikanaca (NAW, T-315, R1242). A Kbler, koji je u svojoj zavrnoj rijei na procesu, uz
teatralne geste, bahato ustvrdio kako je sasvim uvjeren da
118. lovaka divizija nije mogla ostaviti rav utisak u Hrvatskoj,
kao to je to ve rekao i general Fortner, trebao je sudu objasniti
kako je i zato ubijeno 2000 nevinih ljudi u Cetinskoj krajini 1944.
godine. Citirat emo ustaki izvjetaj o tome zloinu: promibenog ravnateljstva za Dalmaciju od 3. travnja:
. . . Nisu bili ubijeni samo mukarci sposobni za oruje, nego
isto tako ene, djeca i starci. Nije bio zaklan samo pojedini lan
obitelji, nego sva obitelj. To je najbjelodaniji dokaz da to nisu bili
podhvati ienja, nego podhvati istrebljenja hrvatskog ivlja.
Dieca su hitcem iz samokresa bila ustreljena u kolijevkama. ene
su bile parane, a mukarci razapinjani; itave hrpe ivih ljudi u
vatru bacane. Ovakvih zvierstava i grozota ovaj sviet ne pamti, a
teko e ih vie ikad i zapamtiti... Kako su ova zvierstva ubijanja
i klanja na narod djelovala, ne treba ni govoriti. Razoaranja koja
275

je ovaj narod doivio nebrojeno puta u blioj i daljoj poviesti sada

je okrunjeno ovim najnovijim sredstvima pripadnika njemakih
oruanih snaga. Ovom prigodom valja istai da su partizani za
vrijeme svog trogodinjeg boravka u ovim selima bili itavo
vrijeme pasivni (prema stanovnitvu) i da nisu ni jednog lana, a
kamo li itavu obitelj pojedinih domobrana, ustaa i legionara
ubili. Njihova promiba u ovim krajevima imat e jo jedan adut
vie...
Specijalno ustako izaslanstvo je odmah poslije pokolja u
poharana sela Cetinske krajine poslalo fotografe promibenog
povjerenstva, koje je javilo da su sva zvjerstva... snimljena isti
dan te su negativi upueni po vojnikom tekliu, ustakom
zastavniku Strmeckom, u Zagreb Zapovjednitvu ustake vojnice i
ostalim vlastima.
Dr Gueti je iz saopenja ustakih vlasti optuenom proitao
samo neke dijelove:
. . . U selu Otok, komiluku Miljanii Litrii sakupili su
pripadnici SS odreda 25 osoba i zatvorili ih u zajedniku kuu.
Kod prozora i kod vrata postavili su strojnice, ako bi netko
pokuao iskoiti, a iza toga su bacali bombe kroz male prozore u
kuu i kuu zapalili. Od 25 osoba spasilo se samo troje, koji su
ostali teko ranjeni, izvukavi se ispod mrtvih roditelja.
Iznakaena tijela samo su ene, djeca i dvojica staraca, dok se
svi ostali pripadnici te obitelji za vojsku sposobni nalaze u
hrvatskim oruanim snagama.
U komiluku Trape zatvoreno je u jednoj kui 45 osoba i kua
je zapaljena...
U selu Cvrlje zaklano je i zapaljeno 150 osoba, i to sve
rodoustakih i domobranskih obitelji. Iz ovog sela nema ni jednog
meu odmetnicima (partizanima)... te su ostala samo pusta
garita...
U selu Strana zapaljeno je est osoba, a sve kue takoer su
samo garite...
U selu Smiliima ubijena su etiri brata ijedno njihovo dijete.
etiri zapaljena, a etiri ranjena baena u vatru, dok su drugu
276

etvoricu ubili ispred kue... U istoj kui ubijeno je jedno dijete iz

samokresa u kolijevki, i to nabojem u oko.
Ovom prigodom nije poginuo ni jedan partizanski borac.
Naknadno se saznalo za ostala zvierstva... U selu Ratkovcima, to ubijeno to zaklano bilo je 77 osoba... Ni jedan iz toga
sela nije bio partizan. U Krivodolu zaklano je i zapaljeno 300
osoba, u Gribiiima 10, u ipiima 65, u Bandovki i Blaeviima
80, u Votanima 645, a u Rudi 700. Iz posljednja dva sela koja su
najvie stradala nema ni jednog partizanskog odmetnika, iako su
tu odmetnici gospodarili preko dvije godine. Ovo su samo neki
podaci...
General Kbler dugo je utio poslije prevednog izvjetaja. Na
pitanje da li je razumio tekst, samo je tiho izustio:
Da! ali ve trenutak kasnije ustvrdit e da su tu
sudjelovale jedinice ustaa i domobrana pod komandom generala
Simia, a od moje divizije ovdje nije bilo nijednog bataljona:
Ja sam imao samo taktiko vodstvo po nalogu generala Phlebsa,
koji mi je u pojedinostima propisao kretanje. Nisam poznavao ni
trupe ni oficire. A tu su sudjelovala i jedan ili dva bataljona iz
divizije koja mi nije bila potinjena. Tek kasnije sam o tome neto
vie uo. Pojedinosti ne. General Phlebs mi je oduzeo istragu...
Ali injenica je da ste vi komandant operacije. I injenica je
da su zloine poinile njemake trupe, i to trupe koje ste vi, kako
rekoste, imali pod taktikim vodstvom.
Disciplinski mi SS jedinice nisu bile potinjene...
Tuilac je zatraio razjanjenje uloge trupa generala Simia.
Citira zapovijed: sve snage su pod zapovjednitvom taba 118.
divizije. Odatle se vidi daje Kblerov operativni tab izradio plan
operacije ienja Cetinske krajine.
Gospodine tuioe, ve sam rekao: imao sam samo
taktiko vodstvo.
Ponavlja se, samo u detalju razliito, sve ono to smo ve uli
od Lohra do Kblera. Dok nema dokumenta, nema ni govora o
sudionitvu u zloinu, a kad se to dokumentom dokae, onda
priznajui zloin ne priznaju sudionitvo, jer kako povjerovati
277

da su trupe kojima sam komandovao zloinake, kako itko moe

uope posumnjati u besprijekornost asti dugogodinjeg oficira
Wehrmachta! Kad ve nema izlaza, i kad je ponos zgaen, kad je
ast baena, kad su trupe ipak po svom vlastitom izvjetaju
izvrile zloin, klale djecu, parale ene, palile u zapaljenim
kuama staro i mlado, onda se pozivaju na bespogovornu
disciplinu njemakog vojnika, koji je duan da slua svaku
naredbu, pa su se pri tome, i to je uinio upravo Kbler u
zavrnoj rijei, pozivali i na jedan Staljinov stav (Nareenje
komandanta za podreenog je zakon).
U zakljunom dijelu ispitivanja Kbler je govorio o svom
odlasku iz Jugoslavije (12. lipnja 1944), o ratu u Poljskoj (na
Visli, juno od Varave, kod Varke), o odmoru kod kue, o
ponovnom dolasku na nae ratite (Kad je komandant 1.
planinske divizije juno od Beograda opkoljen i od partizanskih
divizija desetkovan, trebao sam preuzeti komandu nad ostacima
divizije, a onda sam komandovao korpusnom grupom u prostoru
VinkovciVukovar do 12. prosinca 1944), o boravku u
Maarskoj, zatim o tome da je komandovao 1. skijakom
lovakom divizijom uoi kapitulacije i da su ga zarobile amerike
trupe...
Kbler je 3. rujna 1946. godine izjavio govorei o sinjskoj
operaciji da mu je bilo poznato da su SS trupe bile preotre u
postupku prema narodu, pa da mu upravo stoga nije bilo
pravo to mu je u spomenutoj akciji bila potinjena i jedna SS
jedinica. Potpukovnik Ostri, koji je Kblera sasluavao i 3.
rujna 1946, 9. veljae 1947. je htio znati:
U emu se sastoji otrina toga postupka?
Kbler nije imao odgovor; uti, zamiljen. Potpukovnik Ostri
je inzistirao:
Ako ste to ve rekli, valjda znate zato ste rekli. Isto tako
ste i za Tribukeita rekli da je njegov postupak bio preotar...
Trbukeit je bio mlad. Publika se smije: uglavnom svi
partizanski komandanti divizija bili su po godinama mlai od
Tribukeita. Bio je preotar zbog mladenakog temperamenta . . .
278

Potom Kbler jo jednom pokuava obraniti sebe: inzistira na

detaljnom opisu sluaja engleskog potpukovnika Churchilla
prema kojem je ovjeno postupao, pa mi je on to priznao u
pismu i pozvao me da poslije rata posjetim Englesku s mojom
porodicom.
Petodnevna rasprava je zakljuena u 14 sati i 45 minuta.

279

Tribukeit

esti dan procesa bio je ponedjeljak, 10. veljae. Suenje je poelo

u 8.10 sati. Odmah poslije Lohra, Fortnera, Neudholdta,
Schmidthubera i Kiiblera, koji su ve bili ispitani, u sudnicu je
uveden jedini negeneral meu optuenima, Gnther Tribukeit. Taj
tridesetosmogodinjak 1947, u vojsci odgojen, kako sam ree,
po starim principima dunosti i poslunosti, bio je povremeno
prgav, a na mahove sentimentalno samosaaljiv. Pretean dio
procesa drao se ukoeno, previe krut da pronikne u sutinu
ljudskoga, lien svake pomisli da je sudjelovao u zloinima ili
ih naredbama prouzrokovao. Ustvrdit e u istrazi, u generalnom
pretresu, prilikom suoavanja sa svjedocima, a i u zavrnoj rijei
obrane, da se vjerno svojoj zakletvi, borio kao astan i estit
vojnik. Posebno je na tome inzistirao u zavrnom, obrambenom
govoru.
Na poetku glavne rasprave, poto se poalio da ga boli noga,
dr Gueti mu je dopustio da sjedi na optuenikoj klupi uz
njegovog biveg komandanta divizije generala Kblera.
Jeste li razumjeli zbog ega ste optueni?
Da.
Osjeate li se krivim?
Ne.
Opet je trebalo cijediti prizanje po priznanje, esto napreskok,
od 8.10 do 10.35 sati. Tribukeit je govorio o ratu u Poljskoj,
Francuskoj, Grkoj i Sovjetskom Savezu... U Jugoslaviju je
doao 20. oujka 1943. godine i komandovao je 750. pukom 118.
281

divizije generala Kblera. Na jugoslavenskom ratitu je ostao do

prekomande na Istoni front 31. svibnja 1944. godine.
Prva akcija u kojoj je sudjelovao u Jugoslaviji bila je ona
dosad u ispitivanju svih optuenih spominjana to je izvoena
od 15. svibnja do 15. lipnja 1943. godine: bitka na Sutjesci.
Jeste li sudjelovali sve vrijeme u toj operaciji?
Nisam od poetka, jer sam leao u Sarajevu zbog upale
plua. Na front sam stigao izmeu 18. i 21. svibnja. Ne pamtim
dobro.
Jeste li odmah preuzeli komandu 750. puka?
Nisam mogao preuzeti svoj puk, ve sam u jednom
kritinom trenutku na poloajima domobranske 4. lovake
hrvatske brigade preuzeo tu brigadu.
Ta se brigada, prije toga razbijena, povlaila? Vi ste je
trebali srediti i zadrati Trovrh?
Da.
I uspjeli ste?
Da. S pojaanjima. I onda smo krenuli u pravcu elebia.
Stigavi iz bolnice, jeste li se upoznali s naredbom
komandanta vae divizije za tu operaciju?
Ne, nije bilo vremena.
Kad ste doli s Istonog fronta i preuzeli 750. puk, jeste li
dobili neke upute o postupku sa zarobljenicima i civilnim
stanovnitvom?
Nije bilo posebnih uputa. Vrijedile su naredbe uobiajene u
njemakoj armiji.
Dr Gueti trai od prevodioca da Tribukeitu na njemakom
proita dvanaestosvibanjsku zapovijed generala Kblera (Tko
otvoreno sudjeluje u borbi... i bude zarobljen, ima nakon
sasluanja da bude strijeljan. Prebjegle i ostale uhapene treba pod
jakom straom odvesti na sabirna mjesta... Vojska mora biti
bezobzirna i brutalnom otrinom postupati s neprijateljskim
stanovnitvom, kojemu treba oduzeti svaku mogunost
ivota...)
Jesu li to te upute uobiajene u njemakoj armiji?
To se ne moe rei.
282

 To je naredio komandant vae divizije 12. svibnja. Bilo bi

vrlo udno da niste upoznati s tim nareenjem. Kbler je u
zakljuku pisao: Komandanti su mi odgovorni da se svi
pripadnici divizije... a posebno oficiri upoznaju s ovim
uputama! Da li ste radili na terenu kako va pretpostavljeni
zahtijeva?
Ne. I da mi gospodin predsjednik nije rekao da su to upute
od mog komandanta divizije, ne bih to nikad pretpostavio. Ja
samo pamtim jedno drugo nareenje, ne sjeam se kad je izdano,
u kojem se kae da sve zarobljenike aljemo diviziji.
udno: mi imamo ovo, a ne to nareenje koje vi
spominjete. No, dobro, dobro, optueni. Idemo dalje: jesu li vama
potinjene trupe unitavale sela i ubijale civile?
Znam samo da su za vrijeme borbe na poloajima 4.
lovake brigade neka sela izgorjela.
Znate li da je u selima kroz koja je nastupala ta brigada
pod vaom komandom bilo dosta ubijenih civila? U Zavajitu 16, u
Veleniu 14...
To mi je poznato. Ako bi gospodin predsjednik bio
ljubazan da mi pokae to na karti...
Tribukeit hramljui prilazi stolu sudskog vijea i paljivo prati
predsjednikov kaiprst kojim je povuena linija. elebi
ZavajitVeleniTrovrh. Uinilo se da je Tribukeit odahnuo:
Ta mjesta ostaju daleko izvan kretanja mog lijevog krila.
Nee biti, optueni. Zavajit lei na pravcu nadiranja
Trovrhelebi. Ba kao i Veleni. Morali ste tuda proi.
Iao sam sa sjevera prema elebiu i Tari. Ta mjesta su
ostala daleko ulijevo.
Gledajte, optueni: povucite direktnu liniju od Trovrha do
elebia. Nisu li i Zavajit i Veleni na toj liniji?
Tribukeit trai kartu u svoje ruke. Dugo gleda. Konano
priznaje:
Tono. Pogrijeio sam. Ali to ne znai da istog trena
nee nai drugi razlog za poricanje sudionitva u zloinu. Ovoga
puta tvrdi: Ako su neki civili ubijeni, onda su sluajno poginuli
za vrijeme borbe. Ja o tome nita ne znam.
283

Desetak minuta kasnije, kad je ve prestao razgovor o Sutjesci

i kad su mu pokazane fotografie njemakih vojnika (Tribukeitovih vojnika) nad ubijenim enama, nad djetetom u pelenama, nad
strijeljanim starcima, kad nije nikako mogao izbjei priznanje
izvrenog zloina nad nevinima, tvrdio je neasno, ve lien
ponosa:
Odgovornost snosi komandant mog 3. bataljona iako se
malo kasnije branio kako on ne moe biti odgovoran za ono to
su mu naredili pretpostavljeni, jer: Moja su nareenja
odgovarala onome to je meni bilo nareeno.
Uvijek je, naime, kriv drugi; ako ve ima krivnje.
U sluaju zloina u Stupnom Dolu, kod Gorada, Tribukeit
nije mogao rei da za to ne zna; nije mogao porei da je on
naredio izvrenje zloina, ali:
Moje nareenje je glasilo drugaije nego to je to
komandant bataljona uinio.
Znate li vi da je tamo tada ubijeno 60 civila i da je meu
njima bilo mnogo ena i dvoje sitne djece?
Odjednom mu je bilo najvanije dokazati da nije bilo 60
ubijenih, nego 31:
Bilo je i ena, ali djece nije.
To je bila mjera odmazde?
Da. Tri moja vojnika su ubijena. Jedan je naen
izmrcvaren. I ja sam postupio po jednoj usmenoj naredbi mog
komandanta divizije. Mislim da je on tu naredbu prenio od vie
komande, moda od Ltersa. Kod mjera odmazde, po toj naredbi,
trebalo je najprije izdvojiti neprijateljske elemente, i one koji su
sudjelovali u nekom prepadu prema nama, takve je trebalo uzeti
za odmazdu...
Nije se trebao pozivati na usmeno nareenje svog komandanta
divizije. O tome tko moe vriti odmazdu, i kada, bilo je mnogo
uputa, i sve su, uglavnom, identine. Po dokumentima koja je VII
JNA dobio iz vaingtonske arhive (NAW, T-315, R-2239) vidi se
da je trebalo za svakog ubijenog ili poginulog njemakog
vojnika... strijeljati 100 zatvorenika ili talaca (mukaraca, ena i
djece)... Nareenje za odmazdu je mogao dati oficir ranga
284

komandanta bataljona ili vie, samo je trebao da o tome dostavi

izvjetaj nadlenoj komandi: ne, dakako, da bude pozvan na
odgovornost, kao to je Tribukeit ustvrdio za svog komandanta
bataljona (a to je i Kbler tvrdio), nego da bi vie komande mogle
imati jasnu statistiku. Bez dokumenata, dr Gueti ide drugim
putem da utvrdi istinu:
Znai li to da su za taoce uzimani i u odmazdama ubijani
samo oni koji su sudjelovali u prepadima na njemake trupe ili
samo oni koji su bili neprijateljski raspoloeni prema okupacionoj
vojsci?
Kad se uzimaju osobe za odmazdu, pravi se razlika...
Meutim, drugaije upuuje jedna naredba komande Jugoistok (NAW, R-1384):
Oficir koji se nalazi u neposrednoj blizini duan je da bez
odlaganja pristupi strijeljanju na licu mjesta svih osoba sposobnih
za vojsku... Strijeljanja (za odmazdu) treba izvriti odmah i to
bez ikakvih ispitivanja i sudskog postupka.
Tribukeit je upravo tako postupio: naredio je da se strijeljaju
prvi koji budu uhvaeni i mukarci, i ene, i djeca.
Dr Gueti je elio znati:
Jesu li mjere odmazde nad nevinima zloin? Da li je to
suprotno odredbama meunarodnih konvencija o ratu?
U mjerama odmazde sam vidio jedinu mogunost da
zatitim potinjene vojnike.
Kbler nam je rekao d a j e samo komandant divizije mogao
izdati nareenje za odmazdu?
Tribukeit je tek tada podsjetio sud na Ltersovo nareenje
(iako je na poetku rasprave tvrdio da nije po dolasku u
Jugoslaviju primio nikakve upute o tome) o neodgodivosti
izvrenja mjera odmazde:
U tom sluaju morao sam to sam narediti, kad ve nisam
mogao stupiti u vezu s komandantom divizije.
U goradanskom kraju vae su jedinice izvrile vie zloina,
ne samo onaj u Stupnom Dolu. Jedna vaa patrola je 27. lipnja
1943. na desnoj obali Drine ubila Miloa Miovia, Jovu Periia,
285

Matu Periia i Ignaca Maria. Sreli su ih i, umjesto pozdrava,

presjekli rafalima. A to su bili civili, na kosidbi ita...
Za taj sluaj nikad nisam uo.
Zar je u njemakoj vojsci vladala tolika samovolja da je
svaki vojnik mogao initi to je htio, a ak ni izvjetaj ne alje
pretpostavljenom?
Ne.
Otkud onda stalni izgredi bez znanja komandanta?
Taj sluaj ne znam. Ali njemakim patrolama je bilo vrlo
teko utvrditi razliku izmeu partizana i civila.
Znai: tko naleti ubij! Partizan ili civil, svejedno. Pa zar
vam onda, optueni, nije jasno koliko ste u kontradikciji? Malo
prije ste nas uvjeravali kako vi nikad niste ubili zarobljenika, a sad
kaete: ubijali ste civile jer niste mogli biti sigurni jesu li ili nisu
partizani!
Govorio sam samo o tekoama patrola... Partizani nisu
uvijek nosili petokrake i bilo ih je teko razlikovati od
nepartizana.
to se tie raspoznavanja partizana, to smo ve raspravili
prilikom ispitivanja optuenog Lohra: imali su sve uvjete da im se
prizna pravo ratujue strane. I nije jasno zato bi civili bili
odgovorni za tekoe vaih patrola. Vaa se izjava moe tumaiti
kako smo je i shvatili: koga god ste uhvatili, toga ste i strijeljali,
bez sasluavanja, bez suenja.
Tada je general Lohr zatraio rije, jer njegova izlaganja nisu
ispravno protumaena:
Izriito sam izjavio da Hitler nije priznao partizane kao
regularnu ratujuu silu. Ja sam ih sm sa svoje strane kao takve
priznavao. Hitler nije.
Ali priznali ste zato jer ste znali da ispunjavaju uvjete
meunarodnih propisa.
Rekao sam: stvarno jesu, ali da i nisu. Na velikim
frontovima jesu, u pozadini, gdje su bile manje grupe, nisu.
Jesu li ispunjavali te odredbe za vrijeme 4. i 5. ofenzive?
Ne uvijek.
286

 Ranije ste izjavili da jesu. Kako to: malo ispunjavaju, a

malo ne ispunjavaju.
.
Petokraku je lako skinuti i ponovo priiti.
Vi ste s oko 100 000 vojnika poeli operaciju Wiess.
Imali ste zadatak da opkolite i unitite partizanske jedinice od oko
60000 ljudi. Te jedinice su imale sve vrste naoruanja. Imale su i
motorizaciju. Imale su i tenkove. Drale su ogromne frontove. Zar
su to bile grupice koje kriju petokrake?
General Kbler je ustao i nervozno mahao rukom:
Htio bih da razjasnim...
Ima vremena. Sad ne elim prekidati zapoeto ispitivanje
optuenog Trubukeita.
Ali ve se i tuilac upleo u raspravu:
Lohra smo uli i razumjeli: on je partizanima priznavao
regularnost, ali Hitler to nije priznavao. Hitler je bio voa, i
komandanti su izvravali njegove elje. Normalno je onda to su
se tako ponaali i zato su vrili zvjerstva.
Ne, gospodine, u Vrhovnoj komandi nisu traili da se
ranjenike ubija, ve da ih se zarobljava pobunio se Lohr,
zaboravivi da je generaltab Jugoistoka 1942. godine uputio
radiogram komandantu Srbije u kojem zahtijeva stroi postupak
prema zarobljenicima... Ljude koji lutaju na podruju gdje se
vodi borba i sve koji se ne nalaze u svojim kuama treba veinom
smatrati sudionicima borbe i prema tome treba ih strijeljati. Treba
se najotrije boriti protiv toga da jedinice blago tumae ovaj
stav... Tek 27. srpnja 1943. godine Hitler je naredio da se neki
zarobljeni partizani upuuju u sabirne logore i alju u Rajh radi
kopanja ugljena, ali ni od tada to nije stalna mjera, jer
zarobljenike ne treba slati (znai: treba ubiti!) kad to borbena
akcija onemoguuje.
Kbler je ulovio trenutak, brzo govori:
Sad je reeno neto najvanije za sve nas: da Vrhovna
komanda nikad nije priznala regularnost partizanskih jedinica, jer
nisu ispunjavali odgovarajue propise.
Gueti nije elio prikriti ironiju:
A vi ste znali te propise?
>
287

 Nije zadatak pojedinih komandanata da priznavaju ili ne

priznavaju regularnost partizana. O tome je brinulo nae najvie
vojno i politiko rukovodstvo.
Vidite, optueni, Haka konvencija ne trai priznanje od
neke vlade, i uope ne trai priznanje ni od koga; vano je da li te
trupe ispunjavaju odredbe: javno noenje oruja, jedinstvena
komanda, zajedniki z n a k . . . To moe utvrditi i svaki vojnik, a ne
samo komandant divizije. Ali to smo ve razjasnili...
Moram se jo jednom vratiti na t o . . .
Razjasnili smo. Dr Gueti obraa se Tribukeitu: Vi
ste, poslije kapitulacije Italije, na Peljecu svojim pukom zamijenili
jedinice 7. SS divizije?
Da.
Vrijeme?
Ne sjeam se datuma. Najprije je na Peljeac stigao moj 2.
bataljon, koji je bio kod Janjine. Taj bataljon je bio potinjen 7.
SS diviziji. Kasnije je na Peljeac prebaen 3. bataljon, a onda
kompletan puk. Kad smo pripremili koncentrini napad na
partizane, oni su se neoekivano povukli na Korulu. Tako se
dogodilo da moj puk uope nije vodio borbe na Peljecu.
Ako nije bilo borbe, nije bilo potrebno ubijati civile i paliti
sela?
Ne znam nita o tome! kruto kae Tribukeit, a morao je,
kao i sve starjeine potinjene komandantu njemake vojske u
Hrvatskoj generalu Ltersu, imati komandantovu obznanu
izdanu u svibnju, uoi operacije Schwarz. U toj obznani je
nedvosmisleno utvreno:
Podruje okupirano od strane njemakih snaga jeste
operativno podruje i na tom podruju njemake oruane snage
vre svu izvrnu vlast.
... Svatko tko i nadalje uzme uee u borbi protiv njemakih oruanih snaga ili protiv hrvatske drave, ili tko makar
samo savjetom i bilo kakvim inom potpomae neprijatelje njemakih oruanih snaga i hrvatske drave bit e kanjen smru
bez sudskog postupka.
Opine koje potpomau gerilce, koje im daju smjetaj, ili
288

opine u kojima bude naeno oruje, bit e unitene.

Nema pravila, nema suenja, nema opratanja, nema nevinih.
To su znali svi optueni: od vrhovnog zapovjednika Jugoistoka
Lohra, do pukovskog komandanta Tribukeita, ali oni ne priznaju.
Dr Gueti optuenog Tribukeita ne podsjea na ta nareenja;
turo nabraja injenice, onako kako su ih u svojim izjavama
iznosili svjedoci: izvjetaji o zvjerstvima. Tribukeit neprestano
ponavlja da tab nije bio upoznat.
Dr Gueti kad ve svjedok ne poklanja punu vjeru
svjedocima ita izvjetaj ustakih vlasti:
. . . Prve postrojbe njemake vojske dole su u Ston 23. rujna
1943. godine, i to odjeli SS eta. Poetkom listopada dole su
druge postrojbe dr Gueti die pogled: vae, Tribukeit!
kad je poela akcija za Peljeac. Jedan odio pod vodstvom
asnika poao je u selo Koba, u kome su inae samo estiti
Hrvati. Dok su prijepodne bili u svemu pristojni i dobro se slagali
sa seljacima, popodne su pitali za kuu Milovia, inovnika u
Zagrebu, jer d a j e u toj kui prije stanovao slikar Postrunik, koji
je otiao u partizane. Na to su pozvali sve muke da se skupe u
ovoj kui, dok su ene i djecu stavili u jednu drugu kuu. Sve su te
muke ubili, pa dapae i nekog Hercegovca Boka ijakovia, koji
im je pokazivao put do sela, a osim toga i dva seljaka iz sela Dola,
koji su sluajno ovdje naili da kupe vina. Ovu su kuu upalili i
sve ostale kue u selu, izuzev one u kojoj su se nalazile ene i
djeca. Poslije toga nisu dali da se ti mrtvaci pokopaju...
Tribukeitu ni taj sluaj nije poznat; trai kartu:
Gdje je to selo?
Poluotok Peljeac. Morali biste znati za to selo. Zloin nisu
izvrile SS trupe, nego neka vaa jedinica.
Ne mogu se o tome izjasniti: nije naveden datum, nema
imena jedinice. Ako neki seljak neto izjavljuje, ne mogu ja to
kontrolirati, niti zauzeti stav.
Nije to izjava nekog seljaka, nego slubena obavijest
ustakih vlasti napisana poslije istrage. A imate i datum: poetak
listopada.
Nema detalja koji su vani...
289

Josef Kbler pokuava pomoi svom bivem potinjenom:

Vjerujem da je 750. puk doao na Peljeac tek poetkom
studenoga, a ne u listopadu.
Stanovnitvo dobro razlikuje lovake i SS trupe.
Tribukeit uputi zahvalni pogled Kbleru i ponovo tvrdi da se
s tim u vezi ne osjea krivim; objanjava:
Budui da o tome nita ne znam, mora da su to uinile
neke trupe prije mog dolaska.
Nijemci su na Peljeac prodrli izvodei Jesenju oluju
(operacija Herbstgewitter). Prve su tamo izbile Schmidthuberove jedinice poetkom listopada i dijelovi Tribukeitovog puka.
Prodor su zaustavili bataljoni 13. dalmatinske. Tada je 5. 10.
izveden desant, ali i taj desant je odbijen. Ponovni napad je
izveden u zoru 23. listopada. I ovoga puta Tribukeitove jedinice
nastupaju zajedno sa Schmidthuberovim (oko 1800 vojnika).
Tada je 13. dalmatinska brigada odbaena i povlai se postupno
dok nije stigla u pomo 1. dalmatinska. tab 26. divizije je
odobrio 10. studenog svojim snagama da napuste poluotok; 13.
brigada prelazi na Korulu, a 1. se povlai u Podgoru.
Jeste li, optueni Tribukeit, u travnju 1944. komandovali
snagama koje su bile na Koruli?
Da.
I 18. travnja?
Da.
Zato je 18. travnja kod Kaplje, opina Smokvica, na
Koruli strijeljano sedam civila?
Pukovnik mladenakog temperamenta ni to, dakako, ne
zna:
Tamo su bila dva bataljona, ja ne znam tko je
komandovao Korulom, poto su komandanti esto mijenjani.
A koje su se jedinice 22. prosinca 1943. nalazile na Koruli?
Tog dana je izvreno iskrcavanje na Korulu.
Da. I im ste stigli, poeli ste ubijati civile. Ivana
Lelekovia su vae trupe izvukle iz kreveta, i ubile. U Raiu je
ubijen civil Frane Botica, isto u kui. Bio je vrlo star. Ubijen je i
Stjepan Pavle Botica, pa Mate Frani. Franieva ena kae: doli
290

vojnici, njemaki vojnici (va puk), raspalili strojnicama, provalili

u kuu, Matu ubili, a onda ga noevima izboli. Iz kreveta su
izvukli i strijeljali Pavia Boticu...
Kod Raia su 22. prosinca voene estoke borbe. Imali
smo teke gubitke. Upotrebljena je i artiljerija, pa je razumljivo
to je bilo civilnih rtava.
Ali spomenuti su od vaih vojnika izvueni iz kreveta i
ubijeni. Ta njihove ene znadu kako su im muevi stradali.
Kbler jo jednom eli pomoi svom temperamentnom
pukovniku: trai rije. Dr Gueti mu kae da sjedne:
Ako se optueni Tribukeit pozove na vae svjedoenje,
onda ete govoriti. Ne javljajte se svaki tren.
Kbler ipak govori:
Vana je injenica da je napad poeo oko ponoi...
Vjerojatno. Zato su ubijeni i bili u krevetima. Nego
predsjednik je opet okrenut Tribukeitu jesu li vae jedinice u
oujku 1944. na Peljecu?
Neki dijelovi moga puka. Ali bilo je i drugih jedinica.
Tko jo?
Bataljon Prinz Eugen divizije se tamo zadrao oko tri
tjedna, pa su bili carinski graniari, gotovo neznatni dijelovi, kod
Stona su poloaje izgraivale formacije Organizacije Todt, a bio je
tamo i 68. artiljerijski puk.
Vi uvijek znate nabrojati druge jedinice, a ne znate vama
podreene. Da li je tada vama bio potinjen major Novorick?
To mi je ime nepoznato.
Kad ste napustili Jugoslaviju?
1. lipnja 1944.
I vie se niste vraali u Jugoslaviju?
Iz ruskog zarobljenitva sam avionom dovezen 5. lipnja
prole godine.
Kapetan dr Fridrih David je elio razjasniti:
Rekoste da Njemaka nije vodila rat po proitanim
uputama. Da li vam je poznato Ltersovo nareenje?
Ne u cijelosti. Samo neki dijelovi. Ne znam da li su mi
preneseni usmeno ili sam to proitao.
291

(i*4*

Sta je reeno: kako treba voditi rat?

Ne sjeam se vie to je reeno o nainu ratovanja. Sjeam
se samo da je reeno ono o odmazdama.
Da li jo neto?
Tamo je stajalo kad treba izvriti odmazdu i da je za to
odgovoran komandant divizije. Meutim, nareenje na koje se
poziva Tribukeit (odgovornost komandanta divizije za izvrenje
odmazde) nije Ltersovo i nije ga bilo do kolovoza 1943. godine.
Do tada je svaki komandant bataljona mogao narediti odmazdu,
a tek od 10. kolovoza (Lhrovo Nareenje za postupak sa
zarobljenicima i prebjeglima u borbi s bandom, mjere za odmazdu
i evakuaciju) utvren je novi postupak: da bi se sprijeile
zloupotrebe potinjenih jedinica... mjere odmazde nareivat e
komandanti divizija, odnosno komandanti samostalnih pukova.
A da li je u tim nareenjima bilo rijei o paljenju sela?
Neto je bilo, ali ne sjeam se to.
A o strijeljanju zarobljenika?
Ne! Zapravo, ne sjeam se. Ja zarobljenike nikad nisam
strijeljao...
Bio bi to izniman puk da nije strijeljao zarobljenike. Jer: to je
bilo pravilo do ljeta 1943. Sauvan je jedan izvjetaj 4.
brandenburkog puka (sudjelovao je u operaciji Schwarz) iz
kojeg se jasno vidi da su do tada partizani u sluaju zarobljavanja
bili strijeljani. Taj dokument, pisan Lohra, kao prijedlog za
budue angaovanje 6. srpnja 1943. godine ima i ovih nekoliko
reenica:
Dosadanja metoda da se svi partizani bez razlike strijeljaju,
ne bi nikad mogla dovesti do uspjeha... Predlaemo da se izda
momentalno nareenje trupama da se partizani vie ne strijeljaju,
nego da se odvode u sabirni logor i da se prema njima ovjeno
postupa... Puk Brandenburg je to predlagao iz posebnih
razloga, ali to nije tema ovog procesa. Vjerojatno je bilo i drugih
prijedloga za izmjenu postupka prema zarobljenim partizanima,
jer je od 27. srpnja 1943. bilo preporueno umjesto dotadanjeg
obiaja (ubijanja) da sve zarobljene bandite treba preko
sabirnih logora za zarobljenike transportirati u Rajh.

292

To samo kao objanjenje. A sad, vratimo se procesu. Poslije

dra Fridriha Davida rije ima potpukovnik Ostri:
Optueni, jeste li vidjeli slike zloina u Stupnom Dolu?
Dakako, tu su vam pokazane. Pokazane su i Lhru. Rekao je da
su to fotografije bestijalnosti. Vi ste ih gledali, a da i ne trepnete;
niti ste pocrvenili, niti ste problijedili. Vi ste na takve slike navikli.
Da ovdje nije sudskog vijea, vjerujem da biste se i nasmijali. Za
tu bestijalnost vi ak imate i opravdanje, kaete: uobiajena mjera
odmazde! Morali ste znati da meunarodno pravo odreuje
ponaanje okupatora na okupiranom teritoriju: civilno stanovnitvo ne smije ispatati; ne smije okupator ubijati nevino civilno
stanovnitvo. Haka konvencija jasno kae: ast i pravo
porodinog ivota, pravo privatne svojine, sve to mora biti
potovano. Ovdje smo uli optuenog Kblera d a j e za sluaj kod
Gorada pozvao na odgovornost optuenog Tribukeita. Optueni
Tribukeit, da li vas je komandant divizije pozvao na odgovornost?
Nisam ja pozvan na odgovornost, ve kapetan Stenzel koji
je sa svojim bataljonom izvrio odmazdu.
Taj kapetan je, rekoste, kanjen: prekomandovan. A vae
trupe i poslije toga vre zloine, na Peljecu, na Koruli... Kako
to objanjavate?
Ti mi zloini nisu dokazani. A u dugim mjesecima
ratovanja uvijek se deavaju zloini. Ne ubojstva, o tome ne
govorim, nego oteenje imovine...
Tuilac je rekao jo nekoliko reenica o Tribukeitovim
zloinima i, uope, o zloinima njemake vojske, a onda je
optuenog ispitivao branitelj. Najprije: da li je morao izvravati
nareenje pretpostavljenih?
Dakako, inae bih odmah bio poslan kui!
Potom: da li su se mogli dogoditi zloini i bez njegovog znanja
u razdoblju komandovanja domobranskom 4. lovakom
brigadom?
Mogue. U toj brigadi bilo je razliitih elemenata. Brigada
je imala oko 10 000 ljudi i mnogi od njih su iz politikih ili vjerskih
razloga vrili razne prekraje, a ja nisam o tome obavjetavan.
Zatim je Tribukeit objasnio urbu oko odmazde u Stupnom
293

Dolu: puk je ve sutradan trebao napustiti to podruje i nije se

moglo ekati:
Nisam postupio samovoljno i po diktatu svog mladenakog temperamenta, kako mi je predbaeno, ve po propisima.
Rekli ste da kapetan Stenzel nije izvrio odmazdu onako
kako ste mu naredili?
U prisustvu mog autanta usmeno sam komandantu
bataljona naredio da izvri odmazdu. Utvrdio sam i rok: ujutro u
8 sati. Na karti 1:20.000 utvrdio sam i granice prostora otkud
treba uzeti osobe za odmazdu. Naredio sam da strijelja mukarce
kod kojih je naena municija ili oruje. Trebalo je da ustanovi
prijeki sud kojemu bi predsjedavao komandant bataljona, da
uhvaenima objasni zato su optueni... Ali taj komandant nije
tako postupio, a mene je u pokretu lano obavijestio. Predloio
sam njegovo smjenjivanje i komandant divizije je to izvrio.
Niste ga mogli stroe kazniti?
Mogao sam, ali nisam smio: sjetio sam se Ltersove
naredbe u kojoj je reeno da se ne moe uzimati na odgovornost
neki komandant zbog strogosti postupka.
Poslije toga odgovarajui na pitanje obrane Tribukeit je
govorio o osobnom milosru prema stanovnitvu Peljeca i
otoka:
Vie tjedana sam hranio djecu.
Otkad ste vojnik?
1. travanj 1930. godine.
Pukovnik?
:
1. sijenja 1944.
lan Nacionalsocijalistike partije?
Ne.
Da ste bili obavijeteni o ubojstvu one etvorice seljaka,
kosaca, na Drini, da li biste poduzeli mjere protiv odgovornog
oficira?
Normalno.
Tuilac je naglo intervenirao:
Zar biste smjeli? Pa Lters, sami rekoste, u svojoj
zapovijedi to zabranjuje...
294

Dr Fridrih David je htio znati tko je optuenom dostavio

Ltersovu zapovijed?
Komandant divizije, usmeno.
I Kbler se izjasnio: sad se sjetio:
Ne sjeam se pojedinosti, ali kako je takva naredba
postojala, vjerojatno sam je prenio potinjenima.

295

Lontschar

Poslije prve jutarnje stanke, u 10 sati i 50 minuta, estog dana

suenja, 10. veljae, u sudnicu je uveden i posljednji optueni,
general Wehrmachta, ezdeset dvogodinji Adalberg Lontschar.
Iako mlai od Fortnera, izgledao je staraki oronulo ba kao i
Fortner. Tko bi rekao da je u tim starcima bilo onoliko zla!
Lontschar je pogrbljen, lice mu se uestalo znoji, mui ga
zubobolja, teak mu je korak. Ostavlja dojam ovjeka kojega bi
trebalo odmah uputiti na lijeenje.
Jeste li bolesni? pita dr Gueti.
Povremeno. Sad je dobro. Mui me kima...
Moete sjediti. Izvolite pokazuje mu mjesto, ljubazno,
kao da je to neki starac u gostima, a ne optuenik za zloine.
Vae ime?
Lontschar je sjeo nespretno, kao da pada. Obazire se oko sebe;
ini se da bi htio da se na nekoga nasloni. Tiho govori, pa
povremeno, poviavajui glas, ponavlja odgovor:
Adalberg Lontschar.
Bivi general-major on je jedini od optuenih shvatio, i
to ustvrdio naglas, da vie nije ono to je bio.
Austrijanac?
Da. Roen u Mariboru 1886, 10. rujna.
Jeste li razumjeli optunicu, osjeate li se krivim?
Prvo: da, drugo: ne. Smatram da sam sve propise, ne
prelazei granicu dozvoljenih mjera, izvravao kao estit vojnik.
Kad ste doli u okupiranu Jugoslaviju?
297

 U svibnju 1941. godine.

Doli ste u kojem svojstvu, s kakvom funkcijom?
Bio sam komandant 724. puka 704. divizije.
Lontscharov puk je najprije dislociran u Uicu, aku i
Viegradu, a kasnije, poetkom jeseni, Kragujevcu, Valjevu,
Uicu, Viegradu, Priboju, Prijepolju, Poegi, Loznici i Krupnju.
U listopadu dio puka je bio i u Kragujevcu. U ono vrijeme
komandant 704. divizije bio je general-major Paul Hofmann.
Do kada ste komandovali 724. pukom?
Do veljae 1942. godine.
Da li vam je poznato strijeljanje u Kragujevcu?
Predsjednik je, dakako, mislio na zloin poinjen u Kragujevcu
21. listopada 1941. godine, kad su Nijemci strijeljali vie tisua
ljudi, a meu njima i vie stotina uenika od 4. do 8. razreda
gimnazije. U ljeto, a naroito s jeseni 1941. godine, po itavoj
Jugoslaviji, a naroito u Srbiji, Nijemci su ubijali na stotine i
tisue nevinih ljudi za odmazdu. O odmazdi, zapravo o nainu
postupanja sa ustanicima u Srbiji i Hrvatskoj njemake su
komande dale vie uputa. Sve te upute nalik su onoj od 19. oujka
1942. godine. Potpisao ju je general inenjerije Kuntze, vrilac
dunosti komandanta Jugoistoka:
Protiv njemakog vojnika u Srbiji i Hrvatskoj stoje ustanici,
jedan surovi, podmukli i prekaljeni protivnik... koji ima podrku
stanovnitva prema nama neprijateljski raspoloenog. Zbog toga
njemaki vojnik mora da bude i prekaljeniji i bezobzirniji od njih,
mora upotrebiti sva sredstva to vode do uspjeha... Ustanici
zarobljeni s orujem u ruci bit e strijeljani ili objeeni, kao i svi u
njihovoj pratnji, svi koji ih potpomau ili su im pomagali. Naselja
u kojima se nae oruje ili municija, kao i sva naselja iz kojih je na
bilo koji nain pomagano ustanicima, bit e spaljena. Naselja
blizu kojih doe do napada ili gdje budu izvrene sabotae, bit e
razorena. To mogu biti razlozi za protjerivanje stanovnitva u
koncentracione logore. Naselja s komunistikom upravom bit e
razorena, a svi mukarci uzeti kao taoci. Ne uspije li njemakim
jedinicama da utvrde poinitelje ustanikih akcija, ili da
utvrenog ustanika uhvate, mogu se poduzimati mjere za
298

odmazdu, na primjer tako da budu strijeljani muki stanovnici

najblieg naselja prema utvrenim odnosima (za jednog poginulog
Nijemca 100 Srba, za jednog ranjenog Nijemca 50 Srba)...
Rekonstruirajui ovaj proces, ve su izneseni mnogi primjeri
odmazde. Prema jednom njemakom izvjetaju od 3. prosinca
1941. godine, u Srbiji je do tada za odmazdu ubijeno oko 20 000
osoba. Prema izvjetaju komande Jugoistok od 23. lipnja 1942.
do tada je u borbama u Srbiji i Hrvatskoj ukupno strijeljano ili
za odmazdu ubijeno 37477 osoba; do 8. srpnja 1942. godine:
45 261 osoba. Lohr, koji je cijelo vrijeme procesa poricao da je
slubeno ikad ita uo o odmazdama, u Beogradu je 29. kolovoza
1942. godine od Nedia obavijeten da je do tada za odmazdu
strijeljano 17 000 Srba. Vie je razloga zato Nedi toliko
umanjuje broj nevino ubijenih. Koliko Nedi umanjuje broj rtava
sistematskog zloina, vidi se iz mnogih njemakih izvjetaja;
komandujui general Srbije, na primjer, obavjetava komandu
Jugoistoka da je samo od 1. rujna 1941. do 12. veljae 1942.
godine za odmazdu strijeljano 20 149 osoba.
Opunomoeni komandant za Srbiju je za Ratni dnevnik
Vrhovne komande 20. prosinca 1951. godine pripremio zabiljeku o odmazdama od poetka ustanikog pokreta u Srbiji do 5.
prosinca 1941. Na temelju izvjetaja potinjenih jedinica (bez
podataka 718. divizije, 3. bataljona 697. pjeadijskog puka i 113.
pjeadijske divizije) dane su ove konane brojke:
Vlastiti gubici:
a) mrtvi: 160
b) ranjeni: 378
Neprijateljski gubici:
a) u borbi: 3562
b) pri odmazdi: 11164
Na osnovi datog kljua 1:100 odnosno 1:50 da mjere odmazde
treba da obuhvate
160 x 100 = 16000
1
378 x 50 = 18900
ukupno: 34900
299

11 164
Mjere odmazde izvrene su nad
3 562
obraunati mrtvi kod neprijatelja
34900
kvota mrtvih kod neprijatelja
Prema tome mjere odmazde treba jo primijeniti na
31338
11164
20174
Navedeni broj od 11164 izvrene egzekucije moe se uzeti kao
globalna brojka, jer su egzekucije, naroito na poetku ustanka,
izvravane bez pismenih zabiljeaka...
Masovna ubojstva su poela u rujnu 1941.; najstraniji je bio
listopad. Evo nekoliko primjera:
Draginac, 15. IX: 2000 (ubijana i djeca);
abac, 24. IX: 200;
abac, 30. IX: 1000;
Beograd, (svibanjrujan): 4750;
Zasavica, 12. X: 863;
Podrinje, listopad: 3631;
Logor Banjica, 4. X: 2100;
Kraljevo, 1518. X: vie od 5000;
Kragujevac, 2123. X: oko 7000...

..

Strijeljali su svakog na koga su naili, i djecu jo dojenu, i

ake iz kolskih klupa, i one s orujem, i one bez oruja, sve
redom, i neovisno o tome je li dotini sudjelovao u pokretu;
hapsili su kod kue, u koli, na njivi, na ulici, svuda...
itavo Valjevo je 20. listopada 1941. godine bilo oblijepljeno
oglasima na njemakom i srpskom jeziku o podvigu 6. ete 2.
bataljona Lontscharevog 724. puka: ta je eta, naime streljala,
kao meru za odmazdu, 50 talaca poto je dana 20. X 1941. godine
u blioj okolini Valjeva, i to kod Iverka, bio ranjen jedan
pripadnik nemake oruane sile od strane bandita.
Lontscharovi bataljoni privremeno pod komandom 717.
divizije od 19. do 21. listopada provodili su strane mjere
odmazde i u Kragujevcu. Komanda mjesta Kragujevac je 22.
300

listopada na njemakom i srpskom jeziku u vezi s tim objavila

Obznanu:
Kukaviki i podmukli prepadi u toku prole nedelje na
nemake vojnike, kojom prilikom je poginulo 10, a ranjeno 26
nemakih vojnika, morali su biti kanjeni.
Zbog toga je za svakog poginulog nemakog vojnika streljano
100, a za svakog ranjenog 50 stanovnika, i to pre svega
komunista, bandita i njihovih pomagaa, ukupno 2300.
Ubudue e se za svaki slian sluaj, pa bila to samo sabotaa,
postupiti sa istom strogou.
Kad je izvren pokolj u Kragujevcu, tamo se nalazio
Lontscharov tab, ali Lontschar je o pokolju uo samo po
prianju:
Bio sam u to vrijeme na dopustu, bolestan.
Kada ste otili na dopust?
Sredinom rujna.
Koliko je to trajalo?
etiri tjedna.
Sredinom listopada opet ste u Srbiji?
Da. Kasnije, u zavrnoj rijei, rei e kako se opirao, ali:
Premjeten sam protiv svoje volje, a zatim sam dva puta molio za
premjetaj i uvijek sam odbijen...
Gdje su vai bataljoni u listopadu?
Dva u Valjevu, jedan u Kragujevcu...
Tko je komandant kragujevakog bataljona?
Major Knig.
A va tab?
Kod Kniga.
Vi ste se vratili oko 15. listopada. Kragujevani su
strijeljani 21. listopada. Strijeljanje je izvrio Knigov bataljon.
Jeste li kao komandant o tome obavijeteni?
Kasnije sam o tome uo. Tada je major Knig vodio puk
sa svim pukovskim dijelovima.
Kada ste doznali za strijeljanje u Kragujevcu?
Nekoliko dana poslije strijeljanja.
301

 Strijeljanje u Kragujevcu nije bilo neto sitno. Ta ubijeno je

vie tisua ljudi...
Da.
Kako to da je Knig poduzeo tako zamane mjere bez
konzultiranja s komandantom puka?
Puk je u ono vrijeme potinjen jednoj drugoj diviziji.
Kako to da se vi niste nalazili u svom tabu iako ste se
vratili 15. listopada?
Na dopustu sam se razbolio. U Beogradu sam se javio
vojnom zapovjedniku i on me smjestio u bolnicu.
Zato ste sve vrijeme uvjeravali istranog suca da se vai
bataljoni nisu nalazili u Kragujevcu? Ta niste valjda toliko
zaboravni?
Kasnije sam to ispravio. Kasnije sam rekao: Kragujevac.
I nikako se niste mogli sjetiti strijeljanja u Kragujevcu.
Odgovarao sam samo na pitanja.
Ali istraitelj vas je lijepo pitao: akcije bataljona vaeg
puka! A najvanija akcija je zaboravljena...
Rije je bila samo o dislokaciji bataljona.
Zanimljivo je da ste zatajili samo bataljon u Kragujevcu...
Nego, da se vratimo kragujevakom zloinu. Za strijeljanja ste
doznali od majora Kniga?
Od vojnog zapovjednika Srbije.
Nalazite li opravdanja za strijeljanja u Kragujevcu? Je li to
bio teroristiki in?
Nisam bio sporazuman s formom kako je strijeljanje
izvreno.
Pitao sam: teroristiki in da ili ne?
Uzimajui u obzir tadanje prilike, koliko danas mogu da
ocijenim, ta mjera odmazde, u formi kako je provedena, za osudu
je. Ali odmazda se morala izvriti.
Znai: odmazda je nuna, bila je neophodna?
Da.
Zbog toga

to je

dvadesetak kilometara dalje od

Kragujevca ubijeno nekoliko njemakih vojnika?

302

 Znam samo za ono to je Knig rekao: bilo je pucano kroz

prozore nekih kua u Kragujevcu.
Da li se za to moralo pokupiti mirne graane po ulicama,
izvui ih iz kua, izvesti itava odjeljenja djece s profesorima iz
kole i sve strijeljati?
Ne. Tako ne. U zavrnoj rijei, branei svoju staru
vojniku ast i neporonost, rekao je kako je vie puta govorio s
vojnim zapovjednikom Srbije o odmazdama i da mu je reeno da
je mjera odmazde kao kolektivna mjera na osnovi meunarodnog
prava dozvoljena i da je to objavljeno od OKW.
Da lije bilo potrebno strijeljati 144 djece mlae od 16, a
petoricu mlaih od 12 godina?
To sam vidio u optunici.
Pitam: da li je bilo potrebno?
Rekao sam: nain osuujem.
Znate li da je Knig kasnije postao general?
To sam uo od suca istraitelja.
Da li je unaprijeen zbog kragujevakog zloina?
Vojni zapovjednik ga je tada pozvao na odgovornost.
Da li je kanjen?
Ne znam. Otiao je iz mog puka.
U veljai 1942. godine vi ste postali feldkomandant
Beograda? Bila je to feldkomandantura 599.
Da.
Do kada?
Rujan 1943. godine.
Kad je Lontschar postavljen za efa Feldkomandanture 599,
to jest za komandanta Oblasne vojno-upravne komande Beograd,
bila mu je potinjena i Ortskomandantura, to jest komanda
mjesta Poarevac, kojoj su povjereni zadaci straarske slube i
vojno-upravne komande u mjestima Poarevac, Veliko Gradite,
abari, Petrovac, Golubovac, Kuevo, agubica. Komandni
tab opunomoenog komandanta u Srbiji je, uoi Lontscharevog
dolaska u Beograd, dao upute da na podruju komandanta
Srbije poslove upravljanja obavljaju feldkomandanture. Sud je
estog dana procesa njemakim generalima elio utvrditi da li je i
303

Lontschar nareivao mjere odmazde. Ispitivao ga je dr Gozze

Gueti:
Od veljae 1942. do rujna 1943. godine, da lije na podruju
vae feldkomandanture i potinjenih vam okrunih komandantura redovno provoeno nareenje o mjerama odmazde?
Lontschar je najprije to htio porei, ali se sjetio da tuilac ima
podatke o sluaju u Poarevcu. Jedva ujno kae:
Dogodilo se to u Poarevcu.
Kada?
Mislim u proljee 1943.
Tko je tu odmazdu odredio?
Vojni zapovjednik Srbije. On je jedini bio nadlean za
mjere odmazde.
Sauvana je obznana o poarevakoj odmazdi zbog pogibije
jednog njemakog pripadnika Organizacije Todt. Za taj
prepad je 4. 4. 1943. godine streljano 75 komunista. Potpis:
okruni komandant major Clausen.
Lontschar se, zanimljivo je, nije sjetio ni jedne mjere odmazde
koju je sm naredio. A bilo ih je bezbroj. U proljee 1943, kad i
major Clausen, i Lontschar u jednom saopenju obavjetava o
strijeljanju na licu mjesta 125 komunista, a meu njima se nalaze:
ivojinovi Momilo, student
Manojlovi P. Slavko, priv. in.,
Miloevi Dragoljub, stud, med.,
Ratkovi Aleksandar, geometar,
Cosi Milan, bravar,
Radojevi Tihomir, mehaniar,
Serdarevi Boidar, zemljoradnik,
Velimirovi Momilo, student,
uri Budimir, obuar,
Petrovi Radisav, radnik...
Dr Gueti je, poslije razjanjenja o tome tko je izdavao
zapovijedi za odmazdu (zapovjednik Srbije) i tko ih je potpisivao
(vojne i okrune komandanture) htio znati da li je optueni
poznavao Georga Kiessela. To je bio stari gestapovac, nekad vii
savjetnik policije u Nrnbergu, u Beogradu s inom majora
304

pomonik dra Harolda Turnera, ef Upravnog taba Srbije preko

kojeg je komandujui general rukovodio okupacionim podrujem
i kontrolirao kvislinku vlast. Dakako, Lontschar ga je znao: i da
je radio kod Turnera, i da je vodio odjel unutranjih poslova.
Taj Kiessel je bio dobro upuen u organizaciona i upravna
pitanja na teritoriju Srbije?
Vjerujem. Govorilo se da je vrstan znalac prilika. Ali ja s
njim nisam imao veze.
Znao je dobro prilike, odnose, ovlatenja i prava
starjeina?
Uvjeren sam. Taj je bio dobro informiran!
Sad sluajte njegovu izjavu: Pozitivno znam da zapovjednik Srbije nije izdavao nareenja na teritoriju pojedinih vojnih
komandantura ve su to inile one same.
To je la!
Da li je feldkomandantura bila duna predlagati mjere
odmazde zapovjedniku Srbije?
Vojnog zapovjednika su obavjetavale trupe, a i feldkomandantura.
Da li je odmah stavljan prijedlog za odmazdu?
Ne moe se govoriti o prijedlogu. U tom dopisu je bio
naveden datum i pojedinosti, a pri tome se uvijek pozivalo na onu
jedinstvenu mjeru o odmazdama.
U izjavi, itam iz zapisnika, rekli ste: podnoenje zahtjeva
za odmazdu dvojako je regulirano. Prvo: ako je na neki podmukli
nain ubijen pripadnik njemake oruane sile, onda je okruna
komanda obavezna predloiti odmazdu s naznakom broja rtava,
i to po postojeem odnosu 1:50 ili 1:100. A ako se dogodila
kakva sabotaa, onda ni oblasna ni okruna komandantura nisu
bile obavezne predlagati masovne mjere odmazde, ali su to ipak
mogle uiniti, ve prema teini sabotae. Vaa izjava?
Jest, ali o prvoj toki moje je shvaanje drugaije...
Georg Kiessel, doktor prava, vii vladin savjetnik i SSObersturmbannfhrer, zamjenik dra Harolda Turnera, koji je u
J eogradu bio ef vojne uprave, u vojnom zatvoru u Beogradu 24.
305

oujka 1947. godine izjavio je (i izjavu potpisao) isljedniku

Vladislavu ambaheru:
Vojnom zapovjedniku podreena su bila i etiri feldkomandanta (Beograd, Smederevo kasnije Panevo i Vrnjaka Banja
zatim Uice, odnosno Sabac, i Ni). Feldkomandanture je kao
samostalne institucije u inozemstvu formirala Komanda kopnene
vojske (OKH), to jest Generalquartiermeister (glavni naelnik
pozadine). Feldkomandant je bio reprezentant vojnog zapovjednika na svom podruju. Podjela i struktura njegove ustanove u
sutini je odgovarala podjeli i strukturi ustanove vojnog
zapovjednika... Feldkomandant je bio nadzorni organ nad
sudom za svoje podruje, ujedno je bio i Standartekommandant,
to jest onaj koji je odgovarao za odravanje opeg mira i poretka,
kao i za odravanje discipline vlastitih trupa. Generaltab i
upravni tab mogli su feldkomandanturama svoga podruja
izdavati nareenja i slati direktive...
Sud je htio dokazati upravo ono to dr Kiessel kae:
feldkomandant je na podruju svoje feldkomandanture imao sva
prava vojnog zapovjednika: odluivao je o ivotu i smrti. Upravo
feldkomandant odreuje konkretne mjere odmazde i u sluaju
pogibije njemakih vojnika, i u sluaju sabotaa. U istranom
postupku Lontschar je to priznao, ali na suenju pokuava da se
izvue. Kae da u sluaju sabotaa (ea pojava) u
feldkomandanturi 599 nismo nijednom predloili takvu mjeru
odmazde, ak ni onda kad je jedna eljeznika stanica dignuta u
zrak.
Redoslijed zbivanja je bio u ispitivanju poremeen. Ostao je
dojam da je dr Gueti najprije htio utvrditi odgovornost
feldkomandanta, da bi se tek potom vratio na djelatnost u Srbiji
1941. godine. No, predsjednik vijea naglo odustaje od ispitivanja
o zloinima feldkomandanta; pokuava utvrditi istinu o napadu
na Lontschara 1941. godine:
Bili ste komandant 724. puka kad je na vas izvren atentat?
Da. To je bilo kod Raana. Cesta ValjevoUice.
Automobil komandanta 724. puka napadnut je 18. srpnja
1941. godine, u 4 sata poslije podne. Autant generala Lontschara
306

je ranjen teko, a ofer lako. Uika feldkomandantura je,

pozivajui se na napad na Lontschara, naredila mjere odmazde. O
tome je 27. srpnja iz Beograda obavijeten komandant Jugoistoka:
Provedene su kaznene akcije protiv stanovnitva. U Uicu su
strijeljana 22 stanovnika, 18 u Valjevu, a 12 u aku. Ove kaznene
akcije nisu donijele eljeni rezultat, dapae, pojaale su
komunistiku djelatnost...
Lontschar se nije mogao, ili nije htio, sjetiti da je strijeljanje
dvadeset i dvoje Uiana bilo u vezi s napadom na njegov auto
kod Raana:
O mjeri poduzetoj u Uicu saznao sam tek iz objavljenog
oglasa. Nije mi bilo jasno da li je ta mjera odmazde izvrena zbog
mog sluaja, kad je jedan oficir ranjen, ili pak zbog prepada na
jednu patrolu, ili moda za jedno i drugo.
Tko je izvrio mjeru odmazde? Bataljon majora Kniga?
Ne znam.
A ako vam dokaemo da je Knigov bataljon?
udim se tome. O tome nita ne znam. U ono vrijeme su u
Uicu i dvije zatitne ete.
Jedan vojnik iz Knigova bataljona vodio je dnevnik,
bataljonski dnevnik, i on tvrdi da su u tom dnevniku bile
fotokopije nareenja i detalji o odmazdi.
Sada to prvi put ujem.
Znate li neto o nareenju izvrenom 15. veljae 1943.
godine. Evo tog Bekanntmachunga: . . . za kaznu strijeljano je
danas 400 komunista... To je bilo zbog napada na njemaki
automobil izmeu Petrovca i Poarevca, kod sela Topolnice. Jesu
li vam takva nareenja poznata; obino su potpisivana od
feldkomandanta?
Znam o onom to je proglaeno, ali to je provodio vojni
zapovjednik.
Ta nee biti da je feldkomandantura bila samo ured za
lijepljenje plakata! Zapovjednik Srbije dao je naelnu zapovijed
jedan prema sto, a feldkomandanture, odnosno okrune
komandanture u svakom su konkretnom sluaju postavljale
zahtjev za izvrenje odmazde.
307

 Oblasne i okrune komandanture nisu imale takva prava.

O svakom sluaju zapovjednik Srbije je obavijeten i za svaki
sluaj je dolo posebno nareenje.
Feldkomandantura je imala i svoj upravni odsjek?
Da.
A on je imao odio za unutranje poslove, pa za industriju,
za trgovinu, za poljoprivredu...
Imao je referente.
ta je spadalo pod referadu za unutranje poslove? Je li tu
bila suradnja sa srpskom kvislinkom policijom, jesu li tu
dogovori s Dragim Jovanoviem u sluaju racija?
Bilo je tako ako se organizira neka racija. Tada bi se
policijski rezident dogovarao s viim policijskim rukovodiocem
Meysznerom i tek uz njegovu suglasnost stupano je u vezu s
upravnom grupom i akcija je provoena.
Uz asistenciju feldkomandanture?
To je onda bila stvar srpske policije.
Da li je feldkomandantura prikupljala industrijske i
poljoprivredne proizvode na teritoriju Srbije?
Da. Po nareenju generalnog opunomoenika za privredu.
Znai: Neuhausen izda nareenje vama, a onda vi preko
svojih organa to provedete?
Davao je preko vojnih komandi, da bi akcija imala
vojniki karakter.
O tome kakva je zaduenja imao Lontschar u Beogradu i ta je
radio, govorio je on sm 28. kolovoza 1942. godine na raportu
kod general-pukovnika Lohra, kad je novi komandant Jugoistoka
stigao u Beograd. Nainjena je slubena zabiljeka (referiranje
naelnika Operativnog odjeljenja komandujueg generala i
komandanta u Srbiji pukovnika viteza von Curta Geitnera,
naelnika Obavjetajnog i Pozadinskog odjeljenja, te Adalberga
Lontschara):
. . . i. Osiguranje Beograda (general Lontschar)
VI Reguliranja na granici i demarkacionoj liniji.
Bugari, istono i juno od Leskovca... Bugari su veinom
mladi vojnici, komandovanje nije naroito aktivno. Ugnjetavaju
308

zemlju, neovlatene rekvizicije. Vrlo osjetljivi na prigovore. S

druge strane ima vie obavjetenja o vezama s Draom
Mihailoviem.
Talijani, Viegrad.
Premjetanje demarkacionih linija unaprijed radi postizanja
povoljnijih uvjeta za obranu?
VII Stanje u upravi
Nedieva vlada nije jedinstvena, jako ometana obzirima prema
nacionalnom (Drainom) pokretu.
Ljotievi ministri.
Aimovi veliki teret.
Srednja i nia uprava.
Dravna straa oko 16000 ljudi.
etnici 9500 ljudi.
Peanevi etnici 7000 ljudi.
Slobodni etnici 2500 ljudi, od toga 400 aktivnih i rezervnih
oficira.
Dobrovoljaki odredi oko 3500 ljudi.
Prikupljanje ljetine i ita.
to se tie rekvizicija, glavnu rije je imao glavni
opunomoenik za privredu Franz Neuhausen. On je Lohra 28.
kolovoza 1942. obavijestio da je poloaj privrede suvie
samostalan, i da je to u suprotnosti s naelima koja vrijede u
Rajhu. Rekvizicije su obavljale feldkomandanture, ali su razne
institucije (komandne i upravne) izdavale direktive. U vezi s tim
Neuhausen je rekao: Sporna prava na izdavanje direktiva
feldkomandanturama; alio se prije svega zbog tekoa u
prikupljanju ljetine. I Lontschar, i Neuhausen, i Lohr traili su
maksimalnu rekviziciju. Trebalo se drati Lhrovog stava:
Stanovnitvo koje gladuje gubi volju za ustankom!
Iz jednog drugog zapisnika (konferencija kod Gruppenfhrern
Franza Neuhausena 24. kolovoza 1942) vidi se da je reeno da
feldkomandanture i okrune komandanture mogu same vriti
rekviziciju, pri emu ne smije biti mjerodavan osjeaj humanosti
ve ostvarivanje njemakih interesa i namjera. Na toj
konferenciji bili su i komandanti feldkomandantura. Jedan od
309

njih, Hesterberg, smatra da se samo najotrijim sredstvima, pa,

eventualno, i batinjanjem moe iznuditi predaja ljetine. O
djelovanju Lontschareve feldkomandanture postoji saeti zapis
prema njegovoj izjavi:
Feldkomandantura 599 je ivom suradnjom, oslanjajui se na
sporazume izmeu generalnog opunomoenika za privredu i
sprskih komandi i ustanova, ubrzano prikupila 360 vagona ljetine,
dok je u ostalom podruju prikupljeno samo 190 vagona. U
interesu Njemake mora se izdrati do kraja.
Na sudu je Lontschar pokuavao da sebe iskljui iz
odgovornih za teror provoen prilikom prikupljanja ljetine; tvrdi:
/ Bio je odgovoran naelnik upravne grupe.
Ja vas pitam: da li je to provodila feldkomandantura?
Da. Htio sam rei: feldkomandantura ima vojni dio i
upravni dio.
Obino rekvizicije nisu ile glatko. Da li zbog toga
feldkomandantura akciju osigurava zatitnom policijom i
andarmerijom?
Za svaki sluaj je obavijeten pojedini komandant i onda je
on nareivao.
Znate li da je ta rekvizicija najordinarnija pljaka?
To mi nije poznato.
Vi ste rekli preuzeo je ispitivanje dr Fridrih David da
se slaete s odmazdom u Kragujevcu, ali da ne prihvaate nain
izvoenja odmazde?
Htio bih neto rei o odmazdi kao takvoj...
Govorimo o odmazdi izvedenoj u listopadu 1941. u
Kragujevcu.
Kao ovjek, onaj nain moram osuditi.
Poslije dra Davida, optuenog je ispitivao vojni tuilac: o
slubi u carsko-kraljevskoj armiji, o prihvaanju Anschlussa, o
zakletvi:
U staroj austrijskoj vojsci naelo bezuvjetnog izvrenja
nareenja bilo je nepovredivo?
Da.
A i u njemakoj armiji?
310

 Da.
Jeste li od svojih potinjenih zahtijevali gajenje tog duha,
duha posluha?
Uvijek.
Da li je major Knig pokolj u Kragujevcu izvrio po
zapovijedi pretpostavljenih?
Da.
A taj duh izvrenja nareenja vi ste i kod Kniga poticali?
Jesam. Ali ne slaem se s nainom one odmazde.
Moda je Knig bio svojeglav, pa je na svoju ruku...
Pretpostavljam.
Zato pretpostavljate kad je izvrio nareenje?
Radio je to kao vojnik svjestan da svako nareenje mora
izvriti.
I vi drite da se svako nareenje mora izvriti?
Imao je pravo protestirati, kao i svaki starjeina.
Ali ako se protest ne uvai, nareenje mora izvriti?
Morao je.
Izvrenje nareenja za odmazdu u Kragujevcu, vjerujete li
da je izvrenje zloinakog nareenja?
Da.
I osuujete to nareenje?
Da.
I uvjereni ste da ljudi, ubijeni u Kragujevcu, nisu bili ni
direktni ni indirektni krivci za pogibiju Nijemaca?
Lontschar se nervozno obazire oko sebe, nekoliko trenutaka,
poluokrenut, zadrava, pogled na Lhru, slijee ramenima: nema
odgovora.
Jeste li u istranom postupku izjavili: nisu krivi ni direktno
ni indirektno?
Isto su u Njemakoj inile ruske i amerike okupacione
trupe.
To prvi put ujem. Ako imate ikakvih podataka o tome,
iznesite i poinioci e odgovarati. Ali mi sada ispitujemo va
zloin.
Htio sam govoriti o tome da je ta mjera dopustiva.
311

Po vaeem meunarodnom pravu to o emu govori

Lontscahar nije bilo dopustivo, ali Nijemci su tradicionalno
zahtijevali primjenu ratnog prava samo onda kad je ono titilo
njih i njihove interese. Po njihovom shvaanju moglo se, kad to
ratna situacija nalae, razliito tumaiti i mijenjati svako pravilo
ratnog prava. Njemaka je, na primjer, 1899. potpisala Haku
konvenciju, a njen suveren, car Vilim II samo nekoliko mjeseci
kasnije, 28. prosinca 1899, dao je upute potpuno suprotne
odredbama Konvencije: partizanski borci mogu biti strijeljani i po
nareenju komandira, a ratni sud se moe, ali i ne mora, sazvati
samo radi insceniranja zakonitosti. I prije Hitlerovog dolaska
na vlast, njemaki je Vrhovni sud isticao da pravo zaraene
drave na samoodranje ima prednost pred svim pravilima
utvrenim meunarodnim ugovorima i da drava smije, u
sluaju nude, odstupiti od odredbi Konvencije i preko njih
prei. Hitler je, godinu dana prije agresije na Poljsku, suprotno
Konvencijama, porekao pravo regularne vojske svakoj partizanskoj vojsci; tada je objavio da e biti kaznom smrti kanjen svaki
koji ne pripada oruanim snagama protivnika a odaje se
neprijateljstvima protiv njemake oruane sile. Neto kasnije, ve
u ratu, Gbbels e ovako objasniti odnos njemakog ratnog
rezona i meunarodnog ratnog prava: Sva su ratna pravila
zastarjela i moraju biti odbaena. Sva su sredstva opravdana
protiv stranog neprijatelja.
Neprestano upuivan da niti jedan Nijemac ne moe biti
pozvan na odgovornost zbog brutalnog dranja u borbi protiv
bandi i njihovih pristalica, Lontschar je zaboravio odredbe
meunarodnih konvencija zapisane u njegovoj vojnikoj knjiici.
Drei se hitlerovskog ratnog rezona, pokuao je uvjeriti sud da
su njihovi zloini pravno dopustivi.
Kao komandant Beograda u koliko ste sluajeva iznosili
prijedloge za strijeljanja?
Ne mnogo.
U istranom postupku ste rekli: do tri.
Da.
Da shvatim postupak: vi podnosite prijedlog komandantu
312

Srbije i naznaujete broj onih koje treba strijeljati, a onda

zapovjednik to odobrava i nareenje se izvrava uz javnu
obavijest koju je Reintze, kao ef grupe, objelodanjivao.
Najprije doe prijava...
Pustimo detalje. Sutina je ono to sam rekao. Reintze ima
samo da potpie feldkomandantura 599, a nekad bi takva
objava bila potpisana i od komandanta Srbije, iako je od vas
potekao prijedlog za odmazdu.
To nije istina.
Zvonko Ostri naglo prilazi stolu sudskog vijea:
Drue predsjednie, kod vas je dokument u kojem optueni
kae da je zbog dva ranjena oficira u Mladenovcu predloio ljude
za strijeljanje, da je to na uobiajeni nain proveo i plakatirao, a
na plakatu je potpisan komandujui general i zapovjednik u
Srbiji...
Ostri je govorio o Lontscharevom saopenju od 25.
prosinca 1942. godine:
...Jedna komunistkinja teko je ranila 24. XII 1942.
revolverskim mecima dva njemaka oficira u Mladenovcu. U
smislu objave komandujueg generala i zapovjednika u Srbiji,
strijeljano je za odmazdu 25. XII 1942. 50 osoba. Meu njima se
nalazi 40 komunista i sljedeih 10 osoba iz Mladenovca:
elebdi Ilija; roen 1891, Bela Reka;
Simi Duan, 1924, selo Banja;
Nenadovi Kota, 1918, Sibnica;
Velikovi Vasilije, 1892, Vranje;
Markovi Marko, 1923, selo Banja;
Simi Milorad, 1920, urinci;
ivkovi Radomir, 1908, epin;
Mateji Vojin, 1911, Veliki Slivovec;
Antonijevi Branko, 1920, Golobek.
Ako oba oficira podlegnu svojim ozljedama, bie strijeljano
jo 50 osoba koje su ve uhapene.
Oito je, optueni, da je tu zapovjednikov potpis samo
formalnost. Isto je tako i u sluaju Toponice, kad je strijeljano 400
313

osoba, a selo razoreno i sve stanovnitvo protjeratio i logore.

Potpisao je zapovjednik Srbije, ali prijedlog je va.
Uope vas ne razumijem.
Bit u jasniji...
Predsjednik je intervenirao:
1
Ma sve je jasno!
'
Onda ovo pitanje, optueni: vi ste rekli da se feldkomandantura za odreeni broj rtava trebala obratiti policiji. Tko su
bile rtve odreivane za strijeljanje?
Ne mogu tono rei.
Ljudi iz logora i zatvora?
Kriminalci.
Kriminalci nisu spadali pod policiju sigurnosti (SD)!
Mislio sam.
Sauvano je mnogo Bekanntmachunga, to jest oglasa o
strijeljanjima, a i dokumenata iz kojih se vidi kako je dolo do tih
saopenja, odnosno strijeljanja. Pri ruci su nam takva dva
saopenja: jedno od 6. sijenja, a drugo od 19. veljae 1943.
godine. Na prijedlog feldkomandanture 599 postupljeno je u oba
sluaja.
Prvo saopenje:
Zbog komunistikog prepada koji je izvren na optinu i na
eljezniku stanicu u Kovaevcu u noi izmeu 24. i 25. decembra
1942. god. pri emu je ubijen pretsednik optine i poruena
eljeznika stanica, streljano je 4. januara 1943. godine
10 komunista koji su uestvovali u izvrenju zloina.
Drugo saopenje:
Komunistike bande izvrile su 15. februara 1943. godine pre
podne prepad na jedan nemaki automobil. Prepad je izvren na
putu izmeu Petrovca i Poarevca kod sela Toponice. Tom
prilikom muki je ubijeno i opljakano 4 putnika: 2 oficira, 1
podoficir i 1 vojnik, a kola su spaljena.
Za kaznu streljano je danas u Beogradu 400 komunista. Selo
Toponica spaljeno je delimino. Nekoliko stotina uhapenih lica,
pohvatanih u okrugu poarevakom, nee se vie vratiti u svoja
sela, ve e biti upueni na koristan rad na neko drugo mesto.
314

Slobodno kretanje graana u okrugu poarevakom, do dalje

naredbe, dozvoljeno je samo do 18 asova.
Dok je ispitivao Lontschara, vojni tuilac je citirani
Bekanntmachung drao u ruci. Lontschar ispod oka gleda; zna
sadraj. Sve jae se znoji.
Da li je optuenom poznato da je Sluba sigurnosti
Ostri kae: Sicherheitsdienst, a nekad samo SD imala zadatak
da prikuplja sve one koji su za njemakog okupatora politiki
nepoudni i da su im pri tome bili na usluzi razni denuncijanti?
Ne znam.
A zna li optueni da su ti ljudi odvoeni u logore?
Ne znam.
A zna li optueni da su logori punjeni poslije racija po
gradovima, po odreenim etvrtima ili ulicama?
Tko je to inio?
SD, optueni. Znate li, moda, da su takvo hvatane i ene,
ak i djeca? Zna li optueni da SD samo eka nareenje
zapovjednika Srbije ili feldkomandanta, pa da liferuje stotine i
stotine nevinih iz logora na stratite za odmazdu?
Za to odgovara SD.
Zato samo SD? Vai prijedlozi, vai zahtjevi, odobrenje od
zapovjednika Srbije, a SD liferuje...
Nisam ja pravio nikakve prijedloge.
Kako ne, kad ste to ve priznali. Sami ste rekli da ste vi
podnosili prijedloge za odmazdu.
Ja sam pravio prijedlog samo na osnovi spiska. Ako bih
proitao da je toliko i toliko ranjeno ili ubijeno, moje je bilo da
samo napiem prijedlog o odmazdi na osnovi te i te toke
naredbe...
to se onda optueni udi kad ga pitam: je li mu jasno da
su ljudi iz njegovih prijedloga automatski osueni na smrt?
Samo s obzirom na naredbu.
Pa i ja to kaem: na osnovi naredbe.
Uzimajui u obzir naredbu o odmazdi, ja sam traio samo
odobrenje za konkretnu odluku.
I dalje vas nije bilo briga, ni to koji e sve ljudi biti
315

prikupljeni, niti koga e Gestapo predati etama za strijeljanje?

Gestapo nije dobivao nareenja od mene nego od vojnog
zapovjednika Srbije.
to izbjegavate priznanje da ste se obraali SD?
Ja sam samo pisao prijedloge.
Da li je optuenom poznato da je SD proglaena od
meunarodnog suda u Niirnbergu zloinakom organizacijom?
Sad to itam. Ranije nisam znao.
Uviate li barem sada razloge za to?
Lontschar zdvojno slijee ramenima: njega se to ne tie.
Ostri se okree obrani, iri ruke:
Va je!
Branilac je na eravici. Prije se dogovorio s Lontscharom na
kojim pitanjima treba inzistirati, ali sada, kad su sud i tuba
iznijeli svoje injenice, i pritijesnili optuenog generala i njegove
lai o zid, ini mu se daje svaki dijalog izlian. Ipak, pokuat e da
olaka sudbinu optuenog:
Jeste li imali veze s majorom Knigom, slubeno ili
privatno, jeste li se dopisivali?
Nije bilo veza, ni slubenih ni osobnih.
Kad ste saznali za kragujevaki sluaj?
Naknadno kad se to ve dogodilo.
Jeste li redovno obavjetavali pretpostavljene kad je netko
bio ranjen ili ubijen?
Ne u svim sluajevima.
Moete li navesti neki sluaj?
Znam da je na Dunavu dolo do ranjavanja, ali nisam bio
siguran radi li se o neopreznosti ili napadu. Takve stvari nisam
prijavljivao. Hoe rei: nije bilo odmazde ako on nije bio
siguran da je posrijedi partizanski napad.
Da li je optueni nekad pokuao da pomogne uhapenima?
Bilo je nekoliko takvih sluajeva.
Moete li navesti primjere?
U Uicama sam pomogao jednoj medicinarki. SD je tu
enu uhapsila, a ja sam isposlovao d a j e puste. A u Beogradu sam,
urgirajui na policiji, spasio iz zatvora nekoliko osoba. Uvijek
316

sam se rukovodio naelom da pomognem svakome od onih koji

mi se obrate za pomo.
Jeste li pokuavali da popravite stanje u Beogradu?
Otvoreno mogu izjaviti da sam inio sve ono to mije bilo
omogueno, ali samo onoliko koliko je to omoguavao stupanj
discipliniranosti graana. Morate imati na umu d a j e okupacija za
svakoga odreeni teret.
Da li su u Beogradu oduzimani radio-aparati?
Bilo je nareeno, kako bi se sprijeilo irenje glasina, da svi
radio-aparati budu oduzeti. Svim sam se sredstvima tome
suprotstavio. Rekao sam da je to besmisleno jer e ta mjera samo
potaknuti propagandu sistemom doaptavanja. Svaki pojedinac je
mogao sluati to je htio... Tu optuenog presijee nagli,
nesuzdran, grohotan smijeh iz publike. Lontschar se zbunjeno
okrenuo prema galeriji, a onda, irei ruke, jedva ujno kae:
Smatrao sam da je tako najbolje.
Koliko godina ste u vojsci?
etrdeset godina.
Kad ste dobili posljednji in?
General-major sam postao prije dolaska u Jugoslaviju.
Kada ste, i zbog ega, penzionirani?
Penzioniran sam 1943. uz obrazloenje da vie nisam u
stanju da obavljam vojnu slubu.
Time je zavreno ispitivanje Adalberga Lontschara.

317

Svjedoci

estoga dana suenja rasprava nije, kao dotle, prekidana u 14

sati. Glavna rasprava je trajala mnogo due nego to je bilo
predvieno. Oekivalo se da e proces tei mnogo bre. Sud je
imao dojam da su dokazi vojnog tuilatva dovoljni da se utvrde
sve toke optunice. Optueni, meutim, nisu nita, ili nisu
uglavnom nita priznavali. Zbog toga je za vrijeme podnevnog
odmora sudsko vijee odluilo da estog dana procesa rasprava
traje sve do 19 sati.
U 16.15 sati 10. veljae bila je nedjelja dr Vuko Gozze
Gueti je zauzeo svoje predsjedniko mjesto izmeu majora
Radovanovia i kapetana Davida. Od strae trai da uvede sve
optuene. Lohr je mislio da e tog popodneva ve biti izreena i
presuda. Prigovorio je branitelju:
Ako su tako brzo odluili, znai da su ve unaprijed
donijeli odluku!
Obavijeten da tek predstoji dokazni postupak, nije se
obradovao; bojao se svjedoka. A kad je u 16.20 sati potpukovnik
JA Zvonimir Ostri, pozivajui se na utvreno u glavnoj raspravi,
proirio optunicu, i to proitao, Lohr se uzvrpoljio:
Ne mogu odgovarati na to, nemam nita napismeno...
Dr Gozze Gueti je uzeo napisanu optunicu od tuioca:
Sve to vojni tuilac sada navodi, proirujui optunicu,
bilo je iznoeno u glavnoj raspravi. U odnosu na sve proirene
toke optube, optueni su ispitivani. Proirena optunica e
danas biti prevedena i na njemakom napisana, pa ete je dobiti.
319

Tuilac ima jo jedan prijedlog: da se kao dokaz zloina

njemake vojske priloi 18 fotografija naenih kod zarobljenih
njemakih vojnika: sve te fotografije svjedoe o zloinima. Obrana
ima dva prijedloga: prvi se odnosi na Lhrov zahtjev da se
optuenima dostavi enevska konvencija. Lohr smatra da se
ovdje odluke enevske konvencije ne tumae ispravno. Dr Gozze
Gueti kae:
Pretpostavlja se da sud poznaje propise te Konvencije.
enevske konvencije bile su prihvaene 1929. godine.
Jugoslavija ih je ratificirala 20. svibnja 1930. godine. I Njemaka
ih je prihvatila; u njemakom zakonu o sudovima i sudskom
postupku za vrijeme rata (taj zakon je donesen u kolovozu 1938.
godine) u podnaslovu je kazano: Hake i enevske konvencije, i
pored svojih nedovoljnih odredbi, odreeno i tono reguliraju
postupak sa zarobljenicima, ranjenicima i bolesnim vojnicima.
Na bazi Hakih i enevskih konvencija uspostavljen je Statut
Meunarodnog vojnog suda; lan 6. utvruje zloine koje sud
treba da ispita i da poinioce tih zloina kazni:
Takve povrede obuhvaaju, ali se na njih ne ograniavaju,
ubijanje, zlostavljanje, ili odvoenje na prisilni rad (ili za koji
drugi cilj) civilnog stanovnitva okupiranog teritorija, ili u neki
drugi okupirani teritorij, ubijanje ili zlostavljanje ratnih zarobljenika, ubijanje talaca, pljakanje javne ili privatne imovine,
namjerno razaranje gradova ili sela, ili pustoenje koje nije
opravdano vojnom potrebom.
Lohra je, vjerojatno, posebno zanimala enevska konvencija o
ranjenicima i bolesnicima. Ali teko bi mogao da se, branei svoje
postupke i postupke svojih armija, poziva na tu Konvenciju; evo
lana 1, toka 1:
Vojne osobe i ostale osobe slubeno pridodane vojskama,
koje budu ranjene ili bolesne, morat e biti potovane i tiene u
svim prilikama; s takvim osobama e se postupati ovjeno i
zaraena strana, koja ih bude drala u svojoj vlasti, njegovat e ih
bez razlikovanja dravljanstva.
Osim zahtjeva za dostavljanje enevskih konvencija, obrana je
pozivajui se na inzistiranje optuenog Schmidthubera
320

traila da sud saslua pukovnika Brosera; on je za vrijeme rata

komandovao 13. SS pukom divizije Prinz Eugen. Schmidthuberovi prijedlozi su bili napisani.
Drugih zahtjeva nema.
Moe poeti dokazni postupak.
Tog popodneva, od 17 do 19 sati, i u dva naredna dana, 11. i
12. veljae, sedmog i osmog dana procesa, ispitano je 56 svjedoka.
Po dobi i zanimanju, po obrazovanju i nainu izlaganja,
svjedoci su bili razliiti, ali po gorini kazanog, po oivljavanju
propaenog, po potresnoj tragici svjedoanstava, pa i po
povremeno gnjevno izraenoj mrnji bili su isti uz neznatne
razlike: i lijenici i pukovnici, i nepismeni starci i skojevci, i
osakaeni ratnici i ene napojene bolom koji ne presahnjuje;
njihova svjedoenja su se poistoveivala: pedeset i est varijacija
iste teme.
Zapisnik svjedoenja sadri gotovo 5000 strojem pisanih
redaka. Neki iskazi se ponavljaju, neki svjedoci govore o istim
injenicama i stoga emo, rekonstruirajui dokazni postupak ovog
procesa, slijediti samo osnovnu nit, pokuavajui izbjei ponavljanja, iako e itaocu ostati dojam vraanja na isto jer se uporno
ponavlja zapamenje zloina.
Dokazni postupak poeo je iskazom etrdesetogodinjeg
Radisava Grbovia, sina Spasojeva iz avnikog sela Poinja,
koji je u ratu u srezu avnikom bio rukovodilac jedne opine i
zna d a j e u petoj ofenzivi njemaka vojska, kreui se od Kolaina
prema avniku, poinila golema zvjerstva:
. . . Mokro je do temelja popaljeno. Svaka kua, svaka
koliba. Sve to je moglo gorjeti, zapaljeno je. A ena Bogia
Poleksia, da zbjeg ne otkrije, rukom je uguila svoje dijete...
Morala je. Djetece je plakalo i Nijemci bi otkrili sve izbjeglice i
sve bi ih poklali... Ubili su ih dvadesetoro, koga god su uhvatili
iz Mokrog. U Poinju osmero, u Dui 2 5 . . .
Dr Gueti gleda u Neudholdta, iako su spominjane zloine
poinile Schmidthuberove trupe, pita svjedoka:
Da li su te osobe ubijene ili su poginule za vrijeme borbe?
321

 Kakva borba! U kotaru avnikom ubili su 1500 dua. U

opini upa: 189, i svi su ili zaklani, ili strijeljani, ili zapaljeni.
To je to vi znadete?
Ima jo. Opina drobnjaka: spaljeno 378 kua, 468 tala,
537 koliba, odvedeno 548 konja, 1673 goveda, 13 963 ovce...
strijeljano 120 osoba, internirano 369, silovano 7 ena...
Djevojicu Miloa Boovia, zaostalu iza zbjega, uhvatili i ivu
bacili niz stijenu od 40 metara.
Zna da su bili Nijemci, a ne zna ime divizije?
Bila je divizija Prinz Eugen i dijelovi vraje...
Zatim je svjedoila Novica Pindovi (53) iz Nikike upe,
koju su za vrijeme operacije Schwarz vojnici 'Prinz Eugen'divizije uhvatili u jednoj peini:
Oni su zvjerski unitili itavo selo i ubili 94 mukarca, a
bilo je i ena, i djece mlae od pola godine. U vatri je izgorjelo 10
ivih mukaraca i ena.
Sve si to ula?
Oima sam svojim vidjela, ne gledale dabogda! rekla je u
dahu, kao jecaj to zastade na njenim istroenim usnama.
ena zaustavljena na samom rubu leleka, nesvjesna svoga
ina, puta publiku da shvati, pa dok se grobna tiina, tea od
djela, svaljuje na dvoranu, ona jo malo uti zasvoena onom
udesnom nepristupanou ovjeka koji je pogoen silinom
nesree. uje se samo um dogorijevanja u pei i snijeg to,
otapan, kaplje rijetkim kapima s krova. Tada enin glas, ponovo
ovrsnut, poinje sasvim pribrano, statistiki, nizati nisku zloina:
U naoj je upi izgorjela 1201 kua... U Liveroviima su u
zapaljenu kuu bacili starog Novaka Ivanovia i enu mu Maricu.
Bili su prestari da bjee. Zaklali su ih pred kuom, a onda bacili u
vatru. Tako isto Veruu Jaridi, Zagorku Jaridi, jednog Luina,
Milutina Bokovia, Planu Jaridi, Boja Dragonia, ranjenog
partizana. Poslije predaha: Dura Kovaevia su ivog bacili
u vatru, te izgori. A zaklali su Savu Pekovia, Vidosavu Pekovi,
Kosu Pekovi, Olgu Pekovi. Poklae svu porodicu Pekovi. I
snaju Savinu su zaklali, i njenu djevojicu. Te sve ipronie iz
jedne kue: Maru, Marijanu, Milenu, Mariju... ena nema
322

suza u oima. Dvoranu je pritisla napregnuta panja, gotovo

opipljiva, osjeate je kao neiju nazonost u tami. Ubili su 66
dua, zaklali 18, zapalili 10...
Gdje se to dogodilo? javio se Kbler im je iskaz
preveden.
upa nikika. A bio je tamo, kad su ubijali i klali, i jedan
oficir, Nijemac, imao je irite i pletene epolete...
Trei je svjedoio potpukovnik Boidar Jovanovi, borac 5.
proleterske crnogorske brigade, dvadeset sedmogodinjak iz
Nikia:
Naa je brigada ila od avnika. Do vrha Durmitora smo u
zatitnici, a onda smo preli u prethodnicu druge grupe divizija,
onda kad nismo mogli s ranjenicima da se preko Tare probijemo u
Sandak, nego smo morali za prvom grupom i drugom Titom
preko Vueva i Sutjeske na Zelengoru. Tada me je pozvao
komandant divizije Sava Kovaevi. Izvidi, kae, poloaj na
Sutjesci. Sa mnom poe desetak drugova. To je bilo 10. lipnja.
Izbijemo na Sutjesku, a tamo krue avioni i bombardiraju. Mi se
sklonimo. Jo smo na desnoj obali, u ipragu. Uto od Gacka
prema Tjentitu naie njemaka kolona. Na elu patrola, za njima
komandant na utom konju. Bilo ih je 1300. Izbrojio sam svakog.
I konja je bilo oko 300 do 400. Konje su vodili civili.
I bilo ih je ba 1300?
Kaem vam: brojio sam. Lijepo ih se vidjelo na putu za
Tjentite. Odmah sam poslao kurira da obavijesti nae jedinice
koje su dolazile s Vueva. Ispred nas je ve bila prola banijska
divizija. Ja sve vrijeme gledam to se dogaa na lijevoj obali.
Odjednom vidim: vode 50 tifusara. Tifusara ti je lako prepoznati.
Kosturi. Koa na njima puca i sainja se. Postrojili su ih, jednog
do drugog. Onda komandant, onaj na utom konju, izie pred
stroj i neto kae vojnicima. Odmah zaredae rafali iz automata. I
svi tifusari, zaostali valjda iza 7. banijske, tu su ubijeni.
Vidio si?
Kako ne, drue kapetane! Jasno kao na dlanu. Vidio sam i
jednog Nijemca kako je zaklao naeg druga tifusara, pa
podmetnuo porciju i krv se u nju slijeva... Kad smo udarili na
323

njih, dio nae brigade i jedna dalmatinska bila je to 1.

dalmatinska pod komandom Glige Mandia i kad tu razbismo
taj njemaki bataljon, nali smo onu porciju punu krvi...
Kojoj diviziji je pripadao taj bataljon?
Prinz Eugen divizija. To nam je priznao jedan
zarobljenik.
A vi ste se onda probijali u pravcu Ozrena?
Ostali smo tu itavu no, a onda smo se kretali u pravcu
Ozrena. Neka njemaka jedinica ispred nas, oko 1000 vojnika,
uzmicala je, a mi smo idui za njom, nailazili na grupe od deset do
dvadeset zaklanih ena i djece...
Schmidthuber je htio znati da li je bataljon, napadnut na
lijevoj obali Sutjeske, bio napadnut kod Tjentita?
Zaustavio se na Tjentitu. Tamo su ubijali tifusare.
1. bataljon 14. puka mirno kae SS general, kao da hoe
ustvrditi: nisam odgovoran; prije je izjavio da on na Sutjesci
komanduje 13. SS pukom.
To je, optueni Schmidthuber, bataljon vaeg puka. To su
vojnici koje ste vi uili kako se ratuje.
Bio sam na drugom sektoru. Nita o tome ne znam.
Potpukovnik Zvonko Ostri je pruio list papira dru Guetiu:
tri potcrtana retka i biljeka Iz zapovijedi vrhovnog vojnog
zapovjednika Jugoistoka:
. . . Zarobljene ustanike u osnovi objesiti ili strijeljati, ako se
pak upotrebe za kakve podatke i otkrivanja tajni, to znai samo
kratko odlaganje njihove smrti...
Dr Gueti nije smatrao potrebnim jo jednom raspravljati o
tome: smatrao je da je zloin, kao sistem, bio dokazan. Pozvao je
etvrtog svjedoka. Pajo Matijaevi, tridesetogodinjak iz Oraha,
poslije rata koloniziran u Vrbas, bio je borac 5. proleterske
crnogorske brigade. Govorio je o nastupanju 7. SS divizije: iz
pravca Nikia i od Gacka:
U Orahu su ubili 16 osoba. Starcu Mateju Gojkoviu su
odsjekli ui i nos. Zapalili su 150 kua. U selu ipano su ubili 57
osoba... Jedno dijete je zaklano u kolijevci. U Jasenovu Polju su
324

ubili 45 osoba, i sve su ih ubili u jednoj kui, i svi su u toj kui

izgorjeli...
To su vam priali?
Ne, drue kapetane. Ja sam bio obolio od malarije i
zaostao za brigadom. Gledao sam to rade u onim selima...
Zatim svjedoi jo jedan borac: Banijac Stevo Kljaji,
intendant jednog ealona Centralne bolnice. Poeo je iskaz o
zloinima poinjenim od vraje divizije na Baniji (selo
Tremunjak: ubijeno 10 osoba; Dodoi: internirano 40 osoba;
irovci: ubijeno 20 osoba; sva sela zapaljena), a zatim je govorio o
Sutjesci i ranjenicima:
Imao sam u ealonu oko 280 tifusara i ranjenika. Kad smo
preli na lijevu obalu Sutjeske, Nijemci navalie kao mravi. Tu
smo odsjeeni od borbenih jedinica. Nekako se izvuemo iz
kotline i sklonimo u neke grabe. Usput smo naili na jednu kolibu
u kojoj smo nali 120 zaklanih tifusara.
Na Zelengori?
Na Zelengori, da. Nas je bilo est zdravih i sve smo vrijeme
u izvidnici. Nijemci pred nama. Oni pou, i mi idemo. Oni stanu,
stanemo i mi. Tako sve vrijeme na onim stazama prema Miljevini i
Rataju. Tuda su prole nae jedinice. Bilo je lako vidjeti: na svakih
desetak koraka po dva-tri ubijena borca, nekad naiemo i na
zaklane, neki ustrijeljeni pitoljem u elo.
Ustaje general Josef Kbler:
Gdje je svjedok proao Zelengoru?
<
Iz kanjona Sutjeske kroz gusti, izvan staza, a od Lukih
Koliba stazama, dok nismo stigli nae zaelje.
Meni, gospodine predsjednie, nije jasno da li je svjedok s
tom svojom bolnicom iao kroz sektor moje divizije ili kroz sektor
7. SS divizije.
Ispod Maglia sam preao Sutjesku, a onda sam krenuo
junim dijelom Zelengore. I kako rekoh: kroz Zelengoru na svakih
desetak metara poginuli, strijeljani, zaklani...
Vi ste lijenik? pitao je Kbler.
Bio sam intendant bolnice.
Koliko je bilo bolesnih i ranjenih u tom vaem transportu?
325

 Rekao sam: oko 280.

Kakve je oznake imao transport?
Bilo je etiri-pet bolniarki i one su na rukavima imale
crveni kri.
A zastava s crvenim kriom nije bilo?
Ba to nam je trebalo. Da nas lake otkrijete!
Prvi put otkako su se poeli redati svjedoci, lagan mrmor
prostruji dvoranom.
Poslije banijskog partizana Kljajia, svjedoio je etrdeset
trogodinji Radovan Pejovi iz upe pivske:
...Nijemci su zvjerski silovali enske, ubijali mukarce,
bacali ih u vatru, i sve tako redom. Ima u Bukovcu jedna
grobnica, raskopali smo je kad je vojska prola, i tu je bilo baeno
19 odraslih i 15 djece mlae od 10 godina. Sve mukarci. U
Miljkovcu ubili trideset i etvoro, u Rudincima 60, a iz zbjega na
Mramoru dotjerali su 341 lice do Miljkovca, vojska ta se zvala
vraja divizija, i tamo su 340 ubili, a jedan je utekao. Uinili su
tri grupe: mukarci u jednoj, ene u drugoj, u treoj djeca. Odmah
streljae mukarce. ene zgurali u jednu dolinu, te udri po njima:
najprije su ih silovali, a potom strijeljali. Onda su uhvatili jo 50
ena i male djece i strpali ih u etiri zgrade, i zgrade s njima
zapalili, poganski sinovi... okree se optuenima. Mrnja mu
izmijenila lice: te poganski sinovi! kae ovog puta tie, ali jo
gnjevnije, i optueni, iako im to nije prevedeno, slute smisao;
samo Schmidthuber ima dignute vjee: gotovo nevino i, reklo bi
se, zaueno mjeri kotunjavog gortaka, koji, jo okrenut
optuenima, dodaje:
U naoj opini: za tri dana ubili su 1191 osobu!
Schmidthuber:
Gdje to?
Lijeva obala Komarnice. Samo porodica Blagojevi je
izgubila 254 lana.
Svjedok Milan Rovi (57) s Pivske planine, selo Polje
Crkviko, govorio je o 76-oro ubijenih iz svoga sela. Kae:
Prinz Eugen divizija!
326

Poslije nabrajanja imena ubijenih seljaka (porodice Gai,

Gruba i Nii) rekao je kako zna i za ubojstvo 342 ranjena
partizana. Dr Gueti je pomislio da je svjedok o tome samo
sluao. Ali, ne:
Skupljao sam njihove leeve. To je bio jedan ealon tekih
ranjenika. Upravnik te bolnice bio je Dejan Popovi.
Optueni nisu imali pitanja, ali stari Rovi se nije suzdrao, a
da, izlazei iz sudnice, ne zastane pred njima:
Znam ja vas kao baba na zlo jutro!
I osmi svjedok je bio s Planine pivske: Jezdo Koli, kojega su
Nijemci uhvatili 10. lipnja i primorali da im bude vodi prema selu
Jereniu:
. . . U kui Pere ivkovia nali su 25 ranjenih partizana i tu
su ih ive, nepokretne, zapalili. U kui Maksima ivkovia tako
su uinili sa 35 ranjenika, a u kui Pera Bojadia 25...
Gdje je to? Koja jedinica, koja divizija? pita Kbler.
Planina pivska!
Dr Gueti gleda kartu:
Vjerojatno je rije o 1. planinskoj.
Ustaje i Schmidthuber:
Ja sam bio na desnoj obali Komarnice. Na toj planini su
jedinice 1. brdske...
Deveti svjedok je Laie Cicmil (56), Pluine, upa pivska, kotar
avnik. Kad ga podsjea na zakon to nalae istinitost
svjedoenja, mrko je odmjerio predsjednika vijea:
Istinu u govoriti, da to bi, ali zloine ne mogu opisati:
takvi zloini ne postoje otkad je svijeta i vijeka!
Okree se prema optuenima, neujno ape kletvu, a usne mu
se vidljivo razmiu, samo nema glasa sve dok nije ponovo
zagledan u sudsko vijee:
. . . Opkolili su selo, a bilo je vee. Uhvate tada 64 ovjeka,
te ih sve pomeu u jednu talu, a talu zapale. Neke prije pobili,
neke putaju da ivi izgore... Bio je tu i Adi, uitelj, i dijete
Adievo, roeno prije tri dana, pa jedna ena koja je raala...
Imena zapaljenih zna? Svjedok nijemo klima glavom.
Drugo ne zna?
327

 Znam, oe. Stave: 94 ubijena, Brljevo 47, Goranska 11,

Jasen 47, Mratinje 82, Miloevii 44, Brezna 38 . . . upa pivska:
1198... Moja porodica: 46 ubijenih...
Dr Gueti ispodoke mjeri optuene. Pogled mu nije
znatieljan. Prije bi se reklo: umoran, izmuen. Ruka mu u krtom
pokretu:
Ako sam dobro shvatio glavnu raspravu, tuda je
Schmidthuber proao?
SS general netremice gleda svjedoka:
Tuda je prolazilo vie jedinica.
Ile su redom. Petnaest vojski. Sve za naima: Vuevo,
Sutjeska...
Vjerojatno svjedok zna koliko se koja vojska zadravala?
Ne znam ja koliko se tko zadravao. Sve su bili Nijemci.
Kada je selo zapaljeno?
Kad je doao Prinz Eugen...
Schmidthuber sjeda i neto, gestikulirajui, govori Fortneru.
Rijei se ne mogu razabrati, jer predsjednik vijea ve proziva:
Uvedite svjedoka Milivoja Drakovia.
Mrav, vitak dvadeset etvorogodinjak, u oficirskoj uniformi,
ulazi sporo. Uoljivo znatieljan. Pored optuenike klupe zastaje:
bi da neto dobaci, ali se svladava:
Ja sam Drakovi, iz Nevesinja, Hercegovina...
Poslije nekoliko pitanja i svjedokova izleta u njegovu
partizansku prolost, Drakovi je govorio o tome kako je ranjen i
kako je u svibnju i lipnju 1943. godine iao u ealonu Centralne
bolnice:
Tri nae bolnike kolone na Sutjesci su zaostale. Iznad nas
njemake snage i ne moe dalje. Danje. uje se okolo borba. Mi
ekamo, a teko nam: nema kud, nita ne moe. Ima samo da
eka. Netko jaue; samo neki. Ostali trpe. Smrt odasvud vreba,
to da jaue, bolilo ili ne bolilo. A boli. Odjednom, ispod
Zelengore sve tie, borba malaksava, a pojavljuju se Nijemci:
zazelenilo sve od uniforme vapske. Eto ih s tri strane tu gdje lee
ranjenici, mnogi na nosilima. Prhnuli smo na vie strana, neki od
nas. Ja se ko zec skrio u gust bun. Gedavo raslinje oko mene, i
328

trave, ilave, pa bi se uspravile kad ih oepi. Ja na breuljku,

teki i nepokretni ranjenici poda mnom, u uvali; neki zaravanak,
kao osoj, reklo bi se. Te tu vabe, s tri strane. Narede ranjenima
da legnu na lea. I gle, sluaju ranjenici. Brojim: na tom osoju lei
91. Vojnici ponad njih, puke na gotovs. Dva oficira, jedan s
lijeve, drugi s desne strane: krenu od ranjenika do ranjenika i
svakom ranjeniku iz pitolja metak u elo. Onda vojnici
kundacima u glavu svakog strijeljanog. Malaksao sam, drue
kapetane, snaga me izdala i ne znam da li od jada, ili od straha, ili
sam moda bio sasvim iscrpljen, no kako god mu drago, ja ti se
onesvijestim, a kad sam doao sebi: brzo bje' s razbojita, sve
onako, ranjen, bauljajui, te ti poslije kojih sto, moda i dvjesta i
trista metara naiem na grupu ranjenika, svi ivi, pobjegli kao i ja,
i kaemo: hajde, ljudi, bjemo u grupama, svak na drugu stranu.
Smrailo se, i moja grupa otkud da znam kud smo ili!
naloi vatre. uma je ona, znate, drue kapetane, i vlana i
hladna, a gladno ljudstvo, i iscrpljeno, sve bolesniji od bolesnijeg,
pa treba ti vatra, te mi tako, rekoh li, naloimo vatre, a sebi za zlo,
jer tek to zadimi, zasvijetlie u nebu rakete i majseri po nama
raspalili... Pobjee spreman za bjeanje, i opet se nas petnaest
dvadeset nade u nekom potoku, sve suri ranjenik, a dalje ne
moe, ne zna, drue kapetane, kud da se djene, vabo
odasvuda, pa tako kaemo: drugovi, ujutro emo dalje, ako ima
dalje! Ono, kad svanu, eto nas opet jo vie od dvadeset, pa onda
jo vie, prilaze ljudi iz grmlja, iz ipraga, i krenemo. Kad li nas,
prokleto, put nanese tamo gdje smo ono uvee loili vatre: tamo
ovjek na ovjeku, sve mrtvo, i krv se usirila, razbijene glave, neki
isjeeni... Neki od nas vele: hajde, ljudi, pa kaem i sam: bjemo
odavde, drugovi, i mi se povlaimo, malo ide, malo puzi, u
grmlju malo, malo potri, tko je za tranje... Koji zaostane
znamo da je ostao zauvijek, pa se drimo jedan drugoga.
Odjednom, a ne znam ti ni dana, ni mjesta kazati, eto nas na
nekoj strmini, ni uma ni golet, zaredae opet vapski rafali.
Vidim: vabo preda mnom. Svaljam se u grmlje, pa poleuke i
potrbuke odmiem, kroz makiju, a onda u gustiu hou da
predahnem. Odatle vidim: pohvatao vabo moje rar'^ne drugove,
329

te onako jednog po jednog vuku na potoi, u jarak, i ubijaju

jednog za drugim. Ubie trideset estoricu...
Koliko dana ste lutali?
Znam li i sam? Mislio sam da u doi u drugu dravu, a
vrtio sam se sve vrijeme. To znam, jer kad sam naletio, puzei
tako umom, do nekih drugih drugova, veli jedan: tu je lani bio
drug Tito, pa po tome znam: to je Zelengora...
Dr Gueti tiho, ali razgovjetno kae:
Znai, bila je hajka za ranjenicima no prije nego je
svjedok ita odgovorio, ustao je Kbler:
Zna li svjedok gdje je preao Sutjesku?
Kilometar, moda ni pun kilometar dalje od sruenog
mosta.
Juno ili sjeverno od Tjentita? htio je znati da li je to
njegova ili Schmidthuberova zona.
Otkud znam gdje je Tjentite?
Major Radovanovi pokuava pomoi:
Je li to bilo na onoj zaravni kod klanca?
Netko je rekao: Suha... Nego, drue predsjednie, ima
neto to me niste pitali: svjedoio bih o izjavama ovog ovdje i
krivo je rekao ime generala Neudholdta: Nehola On kae da
su kao zapaljena spominjana etnika sela, a ja vam kaem: lae,
nisu etnika, otuda sam, znam. I lae d a j e bio front u zapaljenim
selima. Bio je 5 kilometara dalje...
Neudholdt je pocrvenio:
Valjda ja znam koja sela jesu, a koja nisu etnika!
Dr Gueti prekida raspravu:
Sela su zapaljena, i to je utvrena injenica. Pustite sad to.
Neka ue svjedok Mileta Milunovi.
Milunovi je pedesetogodinjak, Trebinjak, selo Spraovina.
Govori o razorenim selima svoga kraja. Zatim: o tome kako je u
jednoj kui zapaljeno dvadesetoro orevia:
Zaovi orevia su dijete, majuno njeno edo, bacili na
zapaljenu vatru, a ona je morala gledati, pa je nisu ubili, ali je
umrla poslije 15 d a n a . . .
330

Isti sluaj je opisivao i dvanaesti svjedok, Maan Meedovi

(64) iz Gornjeg Polja kod Trebinja. Govori i o drugim zloinima.
Imena ubijenih ne znate?
Kako da ih, crn, ne znam. Ta ker sam imao od 12 godina,
i nju su ubili. I sestru su mi ubili, tada u petoj ofenzivi...
Trinaesti svjedok je bio Nedeljko Tadi iz pivskog sela Brezna
(pravac Schmidthuberovog nastupanja). Ispriao je kako su ga
Nijemci s jo sedmoricom drugova, suseljana, zarobili i strijeljali:
Prvi sam pao, a ostali po meni. Vidim: iv sam, pa se
pritajim. Meni na nesreu, jedan vabo uzeo sjekiru, pa sijee
ubijene. Krv po meni iklja. Udari onoga meni s desna, a mene ne
udari... Kad padne no, pobjegnem u umu. Ujutro vidim:
uhvatili etiri partizana iz moga sela, pa ih najprije kolju, a onda u
njih pucaju...
Iz Gornjeg Brezna koliko ih je ubijeno?
Svih je ubijenih 45. I sve popaljeno, osim jedne kue.
Zatim je svjedoila Marica Blagojevi iz pivskog sela Bukovca.
I ona svjedoi o operaciji Schwarz: kako su Nijemci naglo
prodrli u selo i sve ih zatekli u kuama:
. . . Postavili nam strae pred kuama, sve mitraljez do
mitraljeza, a komandanti njihovi, nitkovi kao ovi ovdje na klupi,
zatraili sve djevojke, sve mlae nevjeste, da ih odvedu u
komandu, a nai ljudi to ne daju; onda oni pokupe sve muko,
samo je meni ostalo dijete od 6 godina, djeai, te mu ja, jadna,
obuem ensku suknjicu, a mua su mi odveli i jednog sina od 15,
i drugog sina od 13 godina. Sve muke tako skupili, pa oni sami,
nai muki, kopaju jame, a oko njih mitraljezi. Straar me, kad
sam izvirila iz kue, kundakom, te ja u kuu, a onda zalelekae
ljudi i zalajae mitraljezi... Muke nam pobie, i eto ih onda k
meni u kuu, ja se odronjala, pravo da ti kaem, sudijo, poludjela.
est ih k meni u kuu, a ja sina stisla na grudi, pusti mi, velim,
nejako dijete, i velim mu: curica je, a oni onda suknjicu na djetetu
digoe, pa vide da je muko, i otee mi dijete. Zakoljite mene, pa
onda sve ubijajte, zakukam, crno mi koljeno, a oni me kundakom:
to e nam tvoja krv, ne emo nju piti! Popijte, kaem, i leleem,
kad ste svima krv popili. Onda su uzeli no, a mene dre, uzeli,
331

velim, no i preklali mi edo pred oima: na jednu stranu trup, a

na drugu glava... Onda onako ni iva ni mrtva, obeznanjena i
jadna kako nikad nitko jadan nije bio, odem tamo gdje su
strijeljali, i izvadim dva moja sina i moga mua Jovana, te jo 34
lica izvadim iz one jame, i svakoga sam na svoje ruke uzela, pa
onda pokopala kako se ljude pokopava...
Muklu, munu tiinu sudske dvorane remeti samo snano
disanje svjedokinje. U njenim oima, u izrazu lica, pa i u njenom
glasu nema niega do oaja, a na mahove, kao u trenucima kad se
okree optuenima, izbija mrnja i straari su ve pripremni daje,
ustreba li, zadre da ne nasrne na kojeg od smrtovoa:
Da mi date pa da im ja sudim, sudila bih im kao to su
mojoj djeci sudili...
I ne plae, ne onako kako plae ovjek.
Tko zna da lije mogla plakati i onoga svibanjskog jutra, kad
je odjednom, a ipak u dijelovima, ubijana!
Toj eni, lienoj svega, vie nego to sama smrt liava, u tom
svom, moda najtraginijem oitovanju doivljenoga u crnoj
operaciji, svjedoei o smrti svega to je imala, preostala je jo
samo nada, natopljena mrnjom da e njene rtve biti osveene.
Svatko na svoj nain doivljava svjedoenje; ovjek uglavnom
proivljava vlastitu dramu. Neudholdt je to najizravnije dokazao.
Glas mu je gotovo prijekoran kad je ena prolazila uz optueniki
klupu.
I moji su svi poginuli!
Dr Gueti je sudski pribran:
Pozovite svjedoka Ninu Novakovia a onda se, bacivi
brz pogled na sat, ispravi: Ne, ne zovite. Za danas je dosta.
Publika neka se smiri. Molim, izvedite optuene.
Bilo je ve 19 sati.
Vrlo naporan dan.
Drugog dana dokaznog postupka, sedmog dana suenja, 11.
veljae, ispitana su 23 svjedoka. Ali prije nego su svjedoci pozvani,
optueni Fortner, Kbler, Lohr, Neudholdt, Lontschar i
Tribukeit su zatraili da im se dozvoli iznijeti neke prijedloge
332

sudu. Fortner je traio kartu s mjestima u kojima su njegove trupe

poinile zlodjela i original nareenja zbog kojega sam tereen.
Dr Gueti mu je to odobrio. Kblera je zanimao proireni dio
optunice, ono to je tek sino dobio, kao i ostali optueni.
S tim u vezi ve ste ispitani' odgovorio mu je Gueti.
Kbler inzistira:
Ipak, moram se izjasniti!
Moete odmah.
Kbler trenutak-dva gleda svoje zabiljeke, a onda brzo
govori, kao da mu se vrlo, vrlo uri:
Moje nareenje od 12. svibnja. Vi ste trebali shvatiti: to je
doslovno prenesena naredba mog pretpostavljenog. To se
nareenje odnosi ne samo na partizane, nego i na etnike. I na
stanovnitvo, ali samo na stanovnitvo neprijateljski raspoloeno
prema nama. Kako postupati prema stanovnitvu i zarobljenicima
to nije stvar o kojoj odluuje komandant divizije. (Mogli ste to
odmah rei primijetio je jedan od sudaca, ini se
Radovanovi.) Via komanda je odluivala, mi smo samo
prenosili. Drugo: nama je uvijek govoreno da nai neprijatelji,
jugoslavenski partizani, nisu pod zatitom meunarodnih propisa
Hakog sporazuma. Zakletvom smo vezani za svoje vie komande
i naa poslunost nam je nalagala izvravanje naredbi.
Vi ste, Kbler, sve to ve kazali, moda samo malo
drugaije.
Hou da ovo naglasim: poslunost je u njemakoj vojsci
kardinalna vrlina, neto o emu se prepriavalo. Na osnovi
dunosti i zakletve, po principu poslunosti, svi smo bili obavezni
prenijeti nareenje vie komande svojim potinjenima. Uz to elim
naglasiti da su od vie komande izdana nareenja da tadanje
partizanske odrede ne smatramo regularnom vojskom. Ja ne
poriem injenicu da su oni imali jedinstveno vodstvo, ali menije
uestano javljano da svi ne nose uvijek potrebne oznake...
Prevedite optuenom: sve je to ve rekao ranije.
Ali vidite, petokraku nije bilo mogue vidjeti na veoj
razdaljini, a i sami znate da je borba voena na vrlo velikim
333

razdaljinama. Uz to, partizani su nosili najrazliitija odijela, i

civilna, i uniforme raznih vojski, pa i njemake...
Dr Gozze Gueti uzdie:
I jo?
Jo ovo: nisu uvijek otvoreno nosili oruje. Dobro se
sjeam da je komandant jednog mog bataljona ubijen na Brau
tako to je jedno lice upalo u sobu s automatom sakrivenim ispod
kaputa.
I jo?
Na kraju, na jugoslavenskom ratitu nita nije bilo kao na
ostalim ratitima.
Dr Vuko Gozze Gueti obraa se prevodiocu:
Kaite optuenom Kbleru: odmah je, spoetka, morao
tako postaviti svoju obranu. On je najprije tvrdio da se, odnosno
da je on, s partizanima postupao kao s regularnom vojskom i da
njemu nije poznat niti jedan sluaj zloina prema stanovnitvu.
Pritisnut dokazima, mijenja obranu: sada zloine svojih trupa
opravdava tvrdnjom da su partizani bili franktireri, bez
jedinstvene oznake, pokuava dokazati da su postupci njegovih
trupa pravno opravdani.
Bio sam opomenut da e mi vjerojatno biti predoena
naredba sa Sutjeske. Ali ja se nisam mogao sjetiti da sam ikad
takvu naredbu potpisao... Molim da me shvatite: mi smo
subjektivno bili uvjereni da su partizani regularna vojska, ali jae
je od naih uvjerenja bilo objektivno pravilo da to partizani nisu i
zato je postupano onako kako je postupano.
Jeste li imali nareenje da se s njima postupa kao s
regularnom vojskom ili kao s odmetnicima?
Iz naredbe se vidi da smo partizane smatrali neregularnim
trupama. Da nismo tako smatrali, mogli bismo moju naredbu
tumaiti kao zloin.
Shvatili smo vae stavove, optueni Kbler. Dobro bi bilo
da se o ovome izjasni optueni Lohr. On je bio vrhovni
komandant, zar ne?
Lohr je ustao naglo, kao da je udaren oprugom:
To je ve utvreno.
334

 Optueni Lohr izjavljuje da je stalno govorio svojim

potinjenim generalima da se s partizanima postupa kao s
regularnom vojskom. A iskazi njegovih generala dokazuju da im
je nareeno da partizane uzimaju kao iregularnu vojsku, da
postupaju s njima kao s odmetnicima. Generali tvrde da su
ubojstva zarobljenika bila dozvoljena. Optueni Lohr treba da se
oituje: da li je tona njegova tvrdnja o tome kako je izdao
nareenje o regularnosti partizana, ili je tono ono to govore
komandanti njegovih divizija: kako im je nareeno da s
partizanima postupaju kao s odmetnicima? Sudei po malopreanjoj izjavi Kblera o disciplini u njemakoj vojsci, o
bezuvjetnoj potrebi da se nareenja izvravaju, mora da su i
Lhrova nareenja izvravana. Ako nije tako, objasnite, optueni
Lohr: kako to da vrhovni komandant jedno naredi, a potinjeni
komandanti drugo rade i nareuju?
Lohr je sve to vrijeme stajao mirno. Ostavljao je dojam
ovjeka koji zna sve odgovore. Osobno je bio uvjeren da su sve
zamke njemu postavljene i suvie naivne. Govori gledajui preko
sudskog vijea, cijelo vrijeme s pogledom u jednu toku:
U poetku sam izjavio kako sam potinjene uvijek
upuivao da su partizani neregularne trupe. Prilikom dogovora o
operacijama, objasnio sam da se trai to vie zarobljenika, to je
potpuno u skladu s normama meunarodnog prava. To je bio
novi stav. Do tada su uvijek vaile upute samoga Fhrera koji je
smatrao da su partizani neregularne trupe. Moj generaltab je
potinjenima dao upute da partizane zarobljavaju u to veem
broju. To je znailo: zatvoriti obru, ne dopustiti opkoljenima da
se izvuku, to vie ih zarobiti i poslati u Njemaku. Sad me pak
zauujute jednim meni nepoznatim nareenjem zasnovanom na
ranijim Fhrerovim uputama. Moram rei da sam ja to stanovite
na sastanku u Zagrebu ukinuo.
Rasprava bi poprimila sasvim drugi tok, i drugi ton,
vjerojatno, da je tuilac Ostri tada mogao sudu predoiti jedno
od posljednjih nareenja to ih je Lohr potpisao kao glavnokomandujui Jugoistoka. Komandant Jugoistoka, ujedno zaduen
za komandovanje Grupom armija E, general-pukovnik Alexan335

der Lohr je osobno 10. kolovoza 1943. potpisao nareenje

Operativnog odjeljenja F, pov. br. 604/43:
I. Postupak sa zarobljenicima i prebjezima, provoenje
mjera odmazde i evakuacija nisu ni u kom sluaju upravni
postupci, ve borbene mjere, odnosno borbene pripreme i mjere
sigurnosti.
II. Za postupak sa stanovnicima vai Fhrerovo nareenje o
upuivanju ljudskog materijala u Rajh da bi se osiguralo kopanje
potrebnog ugljena. Prema tome: sve zarobljene bandite treba
preko sabirnih logora za zarobljenike transportirati u Rajh.
III. U vezi s tim, u pojedinostima se nareuje sljedee:
1) Zarobljene pripadnike bandi prebaciti u sabirne zarobljenike logore; komandanti e provjeriti da li su dovoljni dosad
uspostavljeni sabirni zarobljeniki logori. Iz sabirnih mjesta
daljnji transport za Rajh vrit e se prema posebnom nareenju
komandanta pozadine.
Izuzetak od ovoga moe biti samo onda kada borbena akcija
ne omoguuje transportiranje.
I dalje je potrebno pojedine bandite uzimati za zadatke
Abwehra (grupe obrane, ispostave, Slube sigurnosti, Tajna vojna
policija).
2) U zarobljenike uraunavaju se i prebjezi. Prema dobrim
iskustvima iz Rusije, gdje se bolje postupalo sa prebjezima, uz
propagandu, strijeljanje prebjega mora izostati.
3) Mjere odmazde, kako je to ve nareeno od komande
Jugoistoka 14. srpnja 1943, provoditi na najstroi nain kao i do
sada u sluaju naprijateljskog dranja stanovnitva. Na podrujima gdje se nalaze bande i gdje su vreni napadi, uzimati taoce iz
svih slojeva stanovnitva, to je uspjeno sredstvo za zastraivanje.
Osim toga, moe se pokazati potrebnim, da se sve muko
stanovnitvo ukoliko se zbog uea ili pomaganja bandi ne
strijelja ili ne objesi a koje je sposobno za rad, prikupi i odvede
u sabirne zarobljenike logore radi daljeg transportiranja u Rajh.
Na prepade na njemake vojnike i nanoenje tete njemakoj
imovini mora se u svakom sluaju odgovoriti strijeljanjem ili
vjeanjem talaca, razaranjem okolnih naseljenih mjesta, itd. Samo
336

e tada stanovitvo prijavljivati njemakim vlastima prikupljanje

bandi, jer je to jedini nain da se spasi od mjera odmazde.
Da bi se sprijeile zloupotrebe potinjenih jedinica i ustanova,
ili pojedinih vojnika, kao i nepravilno i nepravedno postupanje sa
stanovnitvom, mjere za odmazdu e nareivati komandanti
divizija, odnosno komandanti samostalnih pukova.
4) Iz podruja koja su posebno vana za voenje borbe
evakuirati sve mukarce od 16 do 60 godina. Iste prikupiti u radne
logore pod straom, odnosno ako su sposobni za rad uputiti
ih u Rajh. Evakuaciju treba izvriti odmah kako bi se sprijeili
bjegovi. Podruja koja treba evakuirati su obalni pojasi, naroito
oni koji su pogodni za iskrcavanje, zatim okolina vanih prevoja i
putova, zemljini odsjeci du naroito ugroenih eljeznikih
pruga, itd.
O izvrenim evakuacijama izvijestiti komandanta Jugoistoka.
Odnos prema zarobljenicima je izmijenjen samo onoliko
koliko je to odgovaralo Hitlerovoj Njemakoj. Brutalnost
postupka u biti nije izmijenjena. No, u svakom sluaju, Lohr time
samo potvruje da je do 10. kolovoza bilo drugaije: da su do
tada zarobljenici strijeljani. O potrebi mijenjanja uputa o
strijeljanju ili vjeanju zarobljenih partizana ee se razgovaralo u
njemakim komandama. Lhru je prijedlog o tome podnio 6.
lipnja komandant 4. puka Brandenburg potpukovnik Heinz:
. . . Stari nain postupanja s partizanima, da ih se sve bez
razlike strijelja, nee nikad dovesti do uspjeha. Mnogi partizani su
postali partizani tek poslije zbirnog utjecaja razliitih okolnosti:
ustako-muslimanska ili etnika zvjerstva, nevolje i glad, teror i
prisila... Oni ostaju partizani jer je svaka odstupnica zatvorena
njemakim nareenjima. Izgubili su zaviaj i porodicu i tako
osueni da se bore do smrti. Budui da se politike prilike u ND
Hrvatskoj ne poboljavaju, namjesto poginulih partizana dolaze
novi... Prijedlog: momentalno nareenje trupama da se partizani
vie ne strijeljaju. Privoenje u jedan sabirni logor i ovjeno
postupanje...
Nita od svega toga Lohr nije priznavao; ta on je za odmazde
t ^k u privatnim razgovorima neto uo. Nemogue je i
337

pomisliti, kae na sudu 11. veljae 1947. godine, da bi on naredio

Ltersu ono to je Lters naredio 7, odnosno 12. sijenja 1943.
godine. Dr Vuko Gozze Gueti se uporno vraa na tu temu:
Jesu li potinjeni divizijski komandanti postupali suprotno
onome to je optueni Lohr naredio generalu Ltersu?
Da, potpuno suprotno.
Tada se ponovo javlja Kbler, 11. veljae oran za raspravu:
Tuilac tvrdi da mu je nepoznata naredba iz koje se vidi da
nam je nareeno da zarobljenike predamo zapovjedniku
njemakih snaga u Hrvatskoj. Tuilac bi morao znati da je na
konferenciji u Zagrebu odlueno da se oko 60000 zarobljenika
poalje u tajersku. O postupcima prema civilnom stanovnitvu u
toj naredbi nije reeno nita. To je operacijska zapovijed, tu je
rije samo o vojnikom rasporedu trupa, o pravcima
nastupanja...
Lohr, koji nije ni sjeo, opet uzima rije:
U drugoj toki optunice stoji da sam ja rukovodio
akcijama, da sam izradio planove, dao upute i kontrolirao
izvrenje. To, meutim, nije tono. Neposredno rukovoditi nekom
akcijom znai biti u neposrednoj blizini trupa, kontrolirati rad
trupa, primati izvjetaje i slati nove naredbe. Ja sam bio daleko, u
Solunu. Izmeu mene i trupa bio je Lters, koji je rukovodio iz
Karlovca i drugih mjesta. Za tri dana obiao sam tri komandanta
divizija koje nisam poznavao. To nije imalo veze s akcijom. A to
se tie jueranjeg pitanja o mom posjetu Gornjem Vakufu,
moram rei da sam htio biti informiran o stanju trupa, jer je to
bila novoosnovana divizija novog tipa: hrvatski legionari i
njemako vodstvo.
Dr Fridrih David:
Priznaje li optueni da je u pogledu voenja rata na
Balkanu primio od Hitlera zloinaka nareenja?
Nikakva naroita nareenja, samo upute pisane prije mog
dolaska na Balkan: uopene upute o ratovanju. Glavna panja je
bila usmjerena na prikupljanje to veeg broja zarobljenika.
Ali u sasluanju ste izjavili uporan je dr David da je
338

Hitler naredio da prema stanovnitvu postupate s najveom

brutalnou?
Toga se ne sjeam. Moda je bila rije o tome kako je
Hitler traio energinije voenje rata. Rije brutalno nisam
upotrebio...
Optueni Neudholdt je takoer imao potrebu da se izjasni u
vezi s proirenjem optube. Slae se, kae, s navodima generala
Kblera, o provoenju nareenja:
Osim toga, uzimajui u obzir posebnost moje divizije,
mojim komandantima sam samo usmeno govorio da general
Lters nareuje energian postupak prema partizanima, ali
pismeno tu naredbu nisam proveo. Naredio sam da se svi
zarobljenici poalju u tab divizije, pa, dalje, u armijski logor...
to se tie one toke moje naredbe gdje se kae da nitko iv ne
smije izii iz obrua, to je doslovni prijepis Ltersove zapovijedi.
Shvatio sam tako: nitko od partizana, za vrijeme borbe, naoruan
ne moe izii iz obrua. Pri tome nisam mislio na civilno
stanovnitvo, a to nije mislio, po svoj prilici, ni Lters. Jo neto u
vezi s izjavom onog mog biveg vojnika koji tvrdi da mu je
proitana naredba da se zarobljeni partizani imaju strijeljati. To je
proitano u drugoj fazi operacije. Znai: nije izdana u prvoj fazi.
Ako takvog nareenja nije bilo na poetku operacije, nevjerojatno
je da je do toga dolo tek poslije Luci Palanke. Da li su tu moji
komandanti neto skrivali meni iza lea, to ne znam.
Tada je htio da govori Lontschar, ali nije dobio rije:
Optunica nije proirena na vas, optueni Lontschar.
Nema razloga da prosvjedujete.
Tribukeit jedva ustaje, moli da mu se dade rije i moli da pri
tome sjedi, to mu je odobreno. Predsjednik ga podsjea da je
optunica, u njegovom sluaju, proirena zbog zloina na Koruli.
Ipak, Tribukeit bi htio da govori i o nareenju od 12. svibnja
1943: premda mu je na rubu sjeanja jedna takva naredba, siguran
je da njegov 750. puk nikad takvu naredbu nije provodio. Vidio je,
kae, na Sutjesci vie grupa zarobljenika... Nitko ga, ni suci, ni
tuilac, ne podsjea da su na Sutjesci svi zarobljenici u izvjetaju
komandi divizija i komandanta korpusa Kroatien uneseni u istu
339

stavku s mrtvima; zapravo, nema zarobljenika: svi su ubijeni. Dr

Gozze Gueti smatra da je to pitanje u prethodnoj raspravi
razjanjeno:
Tuilac vas optuuje zbog Korule, to o tome imate rei?
Zapravo, nita. Nikad tamo nisam izdavao naredbe za
strijeljanja ili vjeanja stanovnika. Vjerojatno je rije o gubicima
za vrijeme borbe.
To ste i jue tvrdili. Ima li ta novo?
U luci Raie 22. prosinca 1943. voena je otra borba.
Svi nastradali su stradali u napadu... A dva dana potom bio je
velik napad na Blato. Tu se spominje u treoj toki optunice
porunik Hilinger. Takvog u mome puku nije bilo. to se tie
evakuacije dalmatinskih otoka, to je naredio general Phlebs.
Evakuacija je izvoena po planu. Nije bilo prepada. S Mljeta,
Korule i Peljeca evakuirano je oko 2500 osoba. Nisu odvoeni
starci od 80 godina, samo mlai od 60 godina, kako je i nareeno.
Ja ih nisam sprovodio dalje od Neuma...
Nakon inzistiranja, rije je dobio Kbler: ono za to je
optuen Tribukeit i njega se tie, on je Tribukeitov komandant. Ni
on ne poznaje porunika Hilingera, niti majora Mener. Mjesta
navedena u optunici, kae, to su mjesta u kojima je voena
najea borba, i to ba navedenih d a n a . . . Jo neto kae Kbler:
Ovo je vano: Vojska nikad nije primila nareenje da su
pred nama partizani. Uvijek je reeno: banda. Kako onda da
vojska misli da su pred njom regularne trupe?
Dr Vuko Gozze Gueti nudi rije optuenom Fortneru, koji
opetovano porie mogunost poinjenih zloina na sektoru
djelovanja njegove divizije:
Autom sam iao od Sarajeva do Konjica. Nisam vidio ni
jednu oteenu zgradu, osim u Ivan-Sedlu gdje su voene estoke
borbe. Bilo je dosta zarobljenika, i svi su sprovedeni u Sarajevo.
Nijedan zarobljenik nije strijeljan. Cijeloj je Bosni poznato kako
sam bio blag prema stanovnitvu. Nema to drugo da kaem.
Odmah potom nastavljeno je ispitivanje svjedoka. Na redu je
bio Lianin iz Zrmanje, dvadeset devetogodinji partizan, borac 2.
dalmatinske brigade, Nino Novakovi, Petrov sin. Govori o
340

borbama kod Gornjih Bara, poetak lipnja 1943. godine, bitka na

Sutjesci:
Kad smo se povlaili, ostao je ranjen Jovan Novakovi.
Izvrismo protujuri. Naemo naeg druga, ali sad je bez glave i
nogu, odsjekli nacisti.
Jeste li vidjeli jo neki zloin?
Kad smo etrdeset dana poslije ofenzive doli na Zelengoru
da otkopamo nae teko oruje, zakopano u ofenzivi da se
moemo lake probijati, po cijeloj planini smo nailazili na leeve.
Najvie je leeva bilo tamo kod Suhe gdje je izginula Centralna
bolnica. Vidio sam neke leeve vezane icom, a ljudi zaklani. Vidio
sam i le komandanta moga bataljona Miloa Bacia. Ostao je
ranjen u bolnikom ealonu. Grkljan mu prerezan, gvozdena
ipka u grudima. Vidio sam puno ubijenih na nosilima.
Sve je bilo vidljivo?
Sve, drue predsjednie.
I naredni svjedok, kapetan Lazar Vojinovi (32) proao je
razbojitem poslije ofenzive, 8. srpnja 1943:
. . . U Gornjim Barama sam naao 30 mrtvih drugova.
Petnaestoricu sam naao na hrpi, baene jedan na drugoga, a
odmah kraj njih est grobova njemakih vojnika: grobovi ureeni,
i svaki ima krst i napisano ime... Vidio sam jedan le, i taj me se
posebno dojmio: sav je bio izboden noem... Idui dalje prema
rijeci, vidio sam na puteljku mrtve ene i djecu, njih tridesetak.
Pred selom Mrkalji naem mog komandanta divizije druga Savu
zvanog Mizara i s njim 36 mrtvih drugova. Drugu Mizari svukli
bluzu. U mrtvom tijelu, u grudima, zaboden no. Kad sam stigao
na Tjentite, to je, drugovi moji, bilo strano: tu je bilo preko 2000
pobijenih ranjenika. Samo u jednom redu njih stotine, jedan po
drugome. Na putu od Tjentita za Suhu: oko 500 mrtvih...
Dok Lazar Vojinovi reda svoje brojeve mrtvih, imenovane i
neimenovane rtve, uje se poneki um, ali im se zadri na nekom
detalju, u imenu i opisu rtve, sve se stia; ljudi gotovo prestanu
disati.
Jedna starica, Stanica Mastrovi, moete je pozvati, negdje
je u Bakoj, kolonist: noem je parana. A preivjela. To je bilo u
341

Oseem Mjestu, gdje je ivio moj kum. Mislim da veeram kod

kuma. Ulazim u dvorite, ali ni psa ni ovjeka. Kua napola
izgorjela, onako ni razvaljena ni nerazvaljena. Teko ljudskoj
dui, pa polagano ulazim. Zovnem, a tiina. Na pragu stanem
osupnut: troje moje kumadi, troje sitne djeice, napola izgorjeli, a
majka lei po njima, malo ugljen, malo kosti... Ja sam ih, njihove
kosti, izvlaio, pa slagao i zakopao...
Schmidthuber brzo biljei prevedene podatke:
Koji je to sektor?
Tuda je prolazila 7. SS divizija.
Trenutak kasnije:
Mog kuma su ubili na drugom mjestu, njega i Ruu
Mastrovi, tamo gdje Kobuklica utjee u Sutjesku, sjeverno od
Tjentita. Mrkalji...
To je Kblerov sektor ree sudac zagledan u kartu.
Kbler pokuava objasniti raspored svojih trupa. Tuilac ga
prekida:
Jesu li vai bataljoni izmeu Tjentita i Mrkalja?
To da. Ali svjedoci uglavnom govore o Suhoj i Maglicu, to
je juno od mene, Phlebsov sektor...
Ovaj svjedok, drug kapetan Vojinovi, lijepo je rekao: kod
Mrkalja.
Kbler sjeda, a sike:
Moje jedinice nisu ubijale civile!
Na to nitko ne reagira. Pred sudom je ve i sedamnaesti
svjedok, dvadesetogodinji Duan olovi iz ipakog, Niki.
Prije nego je dr Gueti poeo ispitivanje, svjedok moli:
Sluao sam prekjue Schmidthubera, morao bih neto
rei...
U redu. Samo konkretno.
Rekao je da su borbe poele na Krnavskim glavama. Prve
borbe smo s esesovcima imali 18 kilometara dalje od Nikia, 10
kilometara dalje od mjesta koje on navodi. Bile su to vrlo estoke
borbe, i kako da ih ne pamtim: tu smo izvrili est protunapada da
zatitimo bolnike ealone. Znali su za bolnice, i njih su htjeli
odsjei, pa likvidirati...
342

Kasnije e ispriati kako je, kao ovjek iz onoga kraja,

prekomandovan iz 2. u 3. diviziju, iz 4. u 5. crnogorsku brigadu.
Vratio se s Vojnika u upu oko 25. svibnja:
Idui tako, vidio sam u Brezovoj Doli da su Nijemci ubili
etiri brata Boovia, i enu Mitra Boovia, i njeno dijete od tri
mjeseca. Vidio sam dvadest i troje ubijenih u jednoj rupi: nisu
strijeljani, nego su jasenovim kolcima dotueni... I onda jedan
sluaj stoje izvan shvaanja: u selu Lipove Ravni jednoj su mladoj
eni prosjekli dojke i kroz njih provukli ruice njenog djeteta, a
onda su krvavu dojku ugurali djetetu u usta. Tako sam ih zatekao:
dijete s lea dugim noem pribijeno uz majine grudi.
Poslije olovia svjedoila je Kordunaica, partizanka Mara
Kneevi, devetnaestogodinjakinja iz Moila, borac 5. kordunake brigade:
. . . O svetom Jovanu ili moda o Boiu, ne sjeam se
tono, jer ja sam nepismena, u mom su selu njemaki vojnici
zaklali moju tetku Anicu Trbovi. Bila je nosea. Rasporili su
j e . . . Zaklali su jo devetoro djece mlae od 10 godina, i 17
djevojaka, pa 11 starijih ljudi...
Neudholdt bi htio znati:
Jesu li to bili njemaki vojnici, jesu li govorili njemaki ili
hrvatski?
Nijemci i njemaki su govorili.
Onda to nije bila 369. divizija odahnuo je Neudholdt.
Ostri je optuenima pokazao kartu:
Moila su na pravcu nadiranja generala Schmidthubera.
SS general Schmidthuber ustro prilazi stolu tuioca i gleda
kartu. Mrmlja: SlunjMoilaDrenik G r a d . . . a onda glasno:
Mora da je bila neka jedinica Prinz Eugen divizije.
Govorite li o diviziji ili o svome puku?
Bit e da je moj puk.
Devetnaesti svjedok je bio epan Raoni (43) iz Vrela kod
avnika: on govori o pravcima nadiranja 1. brdske divizije i o
njenim zloinima. Poslije njega je pozvana Soka Laji (51) iz
Brestovca kod Bosanskog Petrovca: govori o onom to je vidjela i
doivjela za vrijeme operacije Weiss:
343

 ulo se da narod, ene i djecu, nee tui, pa se narod vratio

iz zime kuama. Te i ja doem kui. Vidim, ulazei u selo, kako su
etiri vojnika izila iz tenka i oko 20 dua, sve staro i nejako,
guraju u jednu kuu. Sakrijem se, a kad su vojnici otili,
produim. ujem iz one kue kao: dijete plae. Prijeem, a tamo
puna kua krvi, sve zaklano...
Jesi li koga od ubijenih poznavala?
Sve. To su Bulajii, moji kumovi, prijatelji i prve komije.
Samo je jedna curica bila iva: kmei i mlatara rukama, otima se
iz krvi. Obeznanim se, pa onda tri kui, zovnem jetrvu...
Schmidthuber:
Gdje je to selo?
Malo selo. Nema ga na ovoj karti objanjava tuilac.
Schmidthuber ipak prilazi stolu i gleda kartu. Dr Gueti mu
prstom pokazuje planinski prevoj:
Tu je: 19 kilometara od Bosanskog Petrovca.
Schmidthuber mrmlja:
Da, sektor nae divizije...
Vaa borbena grupa, optueni?
Ne znam. Kod mene nije bilo zloina.
I naredni svjedok borac 4. crnogorske brigade Danilo
Grbovi (29) govorio je o zloinima na pravcu nadiranja
Schmidthuberovih trupa: ovoga puta u operaciji Schwarz.
Meu ostalim:
U enu, na Pivi, ubijeno je 200 ranjenika. Nas nekoliko
lake ranjenih nekako smo se izvukli. A u jednoj tali na Vuevu
zapalili su 40 ranjenika. Tu su ubili i nekog Golovia, starca od
osamdeset godina...
U kojem to selu? pitao je Schmidthuber.
Vuevo, gore, na planini.
To nije selo, nego tako, jedan plato...
Nije selo, ali ima pastirskih koliba. O tali sam govorio, a
ne o kui.
Schmidthubera i njegove esesovce je optuivao i naredni
svjedok, Pajo Gospi (59) iz ipovljana kod Drvara: zbog pokolja
banijskih, kordunakih i krajikih izbjeglica na putovima prema
344

atoru i na ator-planini (Ne mogu utvrditi sektor moga puka i

granicu sa susjednim jedinicama, pa se ne mogu ni izjasniti
protestirao je Schmidthuber), o pogubljenju dvadeset sedmorice
mukaraca koje su esesovci doveli u Bosanski Petrovac, a onda ih
sve u oblinjoj umi pobili... Glas mu pao do apta:
Jednog su mi brata tu ubili... A u mome selu bila jedna
mlada ena, ivu su je klali, grkljan joj prerezali, a ipak je ostala
da ivi, i iva je i dan-danas, hvala bogu. Znam jo ovo: kako su
starca i staricu spalili u kui...
Toliko ti zna o njemakim zloinima?
Znam i vie, drue sudija. Trebalo bi da odgovaraju i za
onaj zloin u Marinkovici.
ta je bilo u Marinkovici?
To svak iv zna: kako su uhvatili 30 ranjenih boraca i bacili
ih, jednog po jednog, u bunar, pa onda udri bombama po njima, u
bunaru.
Gdje je svjedokovo selo? zanimalo je Schmidthubera.
Reeno mu je da su ipovljani pored Drvara, 15 minuta
hoda, par kilometara juno od Drvara. Komandant 14. SS
puka pokuava objasniti da nisu pripadali njegovom sektoru:
Tu je negdje granica.
Iz Phlebsove zapovijedi vidi se da je preko ipovljana
nastupala Borbena grupa Schmidthuber: selo je pored puta to
vodi za Grahovo.
Dr Vuko Gozze Gueti pozvao je zatim na svjedoenje Veljka
Koutia (19), sina Vladinog, iz rogatikog sela Podgrab. Kroz to
selo, juno od uskotrane pruge SarajevoPaleRogatica,
poslije operacije Schwarz nastupali su dijelovi 369. legionarske
divizije. Svjedok je priao o zasjedi legionara u Sjetlini, na
eljeznikoj pruzi izmeu Pala i Rogatice.
Kako zna da su to bili legionari 369. divizije?
Bio sam tada kod kue, u Podgrabu. To je dio Sjetline.
Krio sam se na tavanu. Narod je znao da je u selu 369. vraja
divizija. U zasjedi su saekali jednu partizansku kolonu.
Ispostavilo se da je to ealon ranjenika, bit e da ih je bilo do
osamdeset. Iz Sjetline su ih otjerali u Pale, a onda su svi koji su
345

imali zdrave ruke morali kopati grobove. Tu su ih strijeljali, na

Palama.
Pa to nisi mogao vidjeti?
Vidio sam kad su odveli kolonu ranjenika. A jedan drug mi
je ispriao kako su pobijeni.
im je svjedoenje tuma poeo prevoditi, Neudholdt se
uzvrpoljio. U nekoliko navrata trai kartu. Tuilac mu je donosi,
uz predsjednikovo odobrenje. Dok Neudholdt gleda kartu, dr
Gueti i svjedok i dalje razgovaraju; Kouti s mnogo
uvjerljivosti pria:
Moja mama je razgovarala s vojnicima. Dvojica od njih su
joj rekli kako moraju strijeljati svakog partizana...
Neudholdt se nagledao karte, htio bi da zna:
Kako to da je svjedok siguran da je rije o mojoj diviziji?
Ja samo znam d a j e naila vojska od oko tri hiljade puaka,
a bilo je i tenkova, na jednom tenku ucrtan crveni vrag. To sam
lino vidio. Vidio sam, dakle, vraju diviziju.
Neudholdt, gotovo intimno, nagnut prema prevodiocu, kae
kako vjeruje svjedoku, vjeruje i onom podatku o razgovoru
vojnika sa svjedokovom majkom, ali u jedno je siguran:
Ako i jesu govorili da moraju strijeljati svakog partizana,
sigurno je da takvu naredbu od taba divizije nisu imali. Nego,
htio bih znati: da li je bilo mogue po uobiajenim znakovima
raspoznati ranjeniku kolonu?
Da su imali stotinu znakova, bili bi ubijeni. A jasno se
vidjelo da su ranjenici Kouti iri ruke: Kako ne vidjeti da
ovjek nema nogu ili ruku? Zar sakati treba da napie da je sakat!
Pobogu, tko ovome dade da komanduje vojskom?
Neudholdt je neto mrmljao, nejasno, a kad ga prevodilac
upita da objasni, general je samo odmahnuo rukom. U vijenicu je
ve ulazio svjedok Savo Mastilovi, dvadeset dvogodinjak iz
Izgora, opina Gacko. Dr Vuko Gozze Gueti je imao podatak
da su Nijemci u Izgorima ubili 103 osobe razliite dobi. Pita
svjedoka to o tome znade, ako to znade?
Ja sam bio u umi. To je bilo za vrijeme borbe na Sutjesci,
1943. godine. Sav narod nije pobjegao pred ofenzivom. Kad smo
346

se iz zbjega vratili, zatekli smo sve kue zapaljene i narod pobijen.

Iz moje porodice ubijeno 15 lanova; svakome je pucano u glavu,
vidjelo se: iz pitolja.
Da li je meu ubijenima bilo ena i djece?
Bilo je i ena, i djece, i staraca. Moja strina Stanica
Mastilovi iz tog se oaja spasila, a bila je ranjena sa pet kuruma,
i danas je u obje ruke sakata.
Gdje je ranjena?
U kui u koju su ih sve stjerali i tu ih pitoljima ubijali.
Mislili su da su i moju strinu ubili, daje mrtva. Tu su ubili ijedno
dijete od pet godina. Jedno drugo dijete su pogodili u bijegu.
Teko ranjeno, ostavili su da izgori...
Kroz Izgore, jugozapadno od Maglia, prolazile su jedinice
Augusta Schmidthubera. Zaudo, on svjedoka ne pita o
svjedoenim podacima; pitanjem je sve iznenadio:
Poznaje li svjedok etnikog kapetana Popovia?
Pokazat e se da je optueni mislio na starojugoslavenskog
gardijskog porunika Milorada Popovia, organizatora etnitva
u sjevernoj Hercegovini. U vrijeme bitke na Sutjesci bio je
komandant etnikog korpusa. Bio je zloglasan po pokoljima
nevinih Muslimana.
Svjedok je znao Milorada Popovia, i za svjedoka je on bio
etniki kapetan. Schmidthuber zimljivo trlja ruke, i ne bi se
moglo rei da je neraspoloen:
Da li je bio kod Nijemaca?
Razumije se da je bio u vezi s Nijemcima.
Schmidthuber kao dijete u igri pljesnu rukama:
E, ba nije. Bjeao je pred nama s narodom. Bio je na putu
uhapen od 13. SS puka.
Dr Vuko Gozze Gueti, ljut:
Optueni, kakve to veze ima s tragedijom Izgora?
Sve ima veze. Radi se o dogaajima u dolini Sutjeske.
Pitam svjedoka jer je od Gacka.
Bolje bi bilo, optueni, da odgovorite: moe li se opravdati
ubijanje stotinu i troje ljudi u Izgorima?
Ne.
347

 Zato onda ispitujete svjedoka o Popoviu?

Rekao sam: u vezi je s dogaajima na Sutjesci.
Ne vidim tu vezu.
Molim predsjednika da se na to osvrnem kasnije.
Bit e vam doputeno. Okree se Mastiloviu:
Slobodni ste i proziva dvadeset i petog svjedoka, Bou Stupara
(21), sina Siminog, iz Velike Ruike, kotar bosanskonovski. Prije
nego to je svjedok zauzeo svoje mjesto, ustao je general Kbler,
ustro govori:
Moram da se izjasnim u vezi s izjavom svjedoka koji je
rekao kako je postojalo nareenje da se ubijaju partizani. Zar nije
razumljivo da se protivnici u borbi ubijaju. To nije obino
ubojstvo.
Dr Gueti na to ne reagira, okrenut svjedoku:
Gdje si bio za vrijeme etvrte ofenzive?
Desetak minuta kasnije neprevoeni dijalog predsjednika i
svjedoka optuenima je preveden u saetku: kako se svjedok
povlaio pred 369. divizijom, kako je ta divizija popalila Gornju i
Donju Suvaju i pobila oko 150 civila, kako je u Jelainovcima
vidio u jednoj kui ubijenih i spaljenih 75 mukaraca, ena i
djece... To se dogodilo u veljai; u oujku su se do Ruike probile
dvije njemake kolone i ubile 35 civilnih lica; svjedok ih sve znade
poimenino.
to se tie prvog dijela navoda ustao je da se brani bivi
komandant bive vraje divizije general Neudholdt moram
rei da mi sluaj nije poznat. Ipak, svjedoku vjerujem. A to se tie
optube za Ruiku, moram rei da se mi nismo vraali...
U oujku i travnju nekoliko ofenzivnih operacija u Bosanskoj
krajini izvodila je 114. lovaka divizija.
Zatim je svjedoio Milan Bundalo sin Perin (46), iz Haana.
Najprije je govorio o prodoru jednog puka 717. pjeadijske
divizije u Majki-Japru i Benakovac, na putu Sanski Most
Bosanska Krupa. Zatim svjedoi o dogaajima od 4. do 15.
veljae, kad je kroz njegov kraj, istei Grme, prolazila 369.
divizija. Prvo zvjerstvo 369. divizije koje je vidio svjedok dogodilo
se u Benakovcu:
348

 Tamo su ubili dvije ene i desetoro djece. Jedna od ena se

zvala Draginja Vjetica, a druga Zorka Novakovi. Najstarije
ubijeno dijete imalo je 12 godina, a najmlae 7 godina. Nijemci su
ih ubili kad su potisnuli nau 2. brigadu u kojoj je bio i moj sin, a
bio bih i ja, da mi noge nisu bile slabe.
Zna li se kako su djeca ubijena?
Sve narod znade kae susjed Branka opia. Grupa
Nijemaca se bila zaustavila pred zapaljenom kuom Save Korice.
Iz jednog kamiona su pokosili djecu. Kasnije sam ih, sirote,
odvezao i sahranio. Poslije toga, vratim se i etiri kilometra dalje
naem Stanu Radakovi iz Potkalinja; mrtva naa dobra Stana, a
mrtvi i njenih petoro djece, najstarije u dvanaestoj... Sutradan,
imamo sastanak s narodom: hajde, ljudi, govorilo se, pa i sam to
kaem, ofenziva je prola, dajte da mrtve pokopamo. Svi hoe, ta
kako da nee! Mene zapalo da odem na Grme, ima tamo uma
Ravni do. Ima nas i do etrdeset, svi s lopatama i krampovima.
Pokopali smo oko 250 leeva...
Jesi li mogao razaznati: borci ili civili?
Mnoge sam poznavao. Sve sam civil, stariji svijet. Veini
znam imena... Na mene je najstranije djelovao zloin nad
porodicom Raenovi iz Srpske Jasenice. Vojnici 369. divizije su
itavu porodicu vezali icom za noge i ruke, pa ih zapalili; nismo
nali rane od kuruma. Sedmoro spaljenih...
Neudholdt:
Ta vojska je govorila hrvatski?
Nisam uo kako govore. Jer da sam ih uo, ne bi vi sad
mene sluali. Ali uo sam od izbjeglica da su govorili njemaki...
Onda to nisu moje jedinice uzviknuo je Neudholdt!
Nije bilo potrebno dokazivati mu da su kroz sela uz cestu
Bosanska KrupaSanski Most u etvrtoj ofenzivi prole samo
jedinice 369. divizije i 3. gorskog zdruga, koji je takoer bio pod
komandom optuenog Neudholdta, koji odjednom skren
ali ovaj sluaj, dosad mi sasvim nepoznat.
Naredni svjedok, Rado Raoni (21) iz Pljevalja svjedoio je o
zloinima njemakih trupa za vrijeme bitke na Sutjesci: kako je
kod Popovog Mosta, na desnoj obali Sutjeske, nekoliko
349

kilometara do Sutjeskinog ua, noevima klan ealon

ranjenika:
I sam sam bio u tome ealonu. Nije nas bilo vie od 80. Ja
sam se sakrio u iprag i sve sam to gledao s daljine od oko 30
metara... Kasnije sam naiao na naa tri druga. Povlaili smo se
natrag, na Pivu. U nekom selu kod Mratinja naili smo na
tridesetak ubijenih civila...
Optueni ute. Dr Gueti moli prevodioca da opomene
Kblera: to je bilo na sektoru nadiranja njegove divizije.
Pukovnik Tribukeit se prvi ogradio: nije sektor njegova puka.
Kblera zanima:
Da li je uz ranjenike bilo sanitetsko osoblje?
Imali smo sanitetsko osoblje: jedan lijenik i tri bolniarke.
Vidio sam kad su ubili toga lijenika tiho kae svjedok. Ne
spominje sudbinu bolniarki. I one su ubijene kod Popovog
Mosta. Na suenju nije reeno da je za vrijeme bitke na Sutjesci
ubijeno 27 lijenika i mnogo vie bolniarki. Poginula su i tri
referenta saniteta. Kblera zanima da li su nosili propisane
oznake Crvenog kria? Svjedok dugo, i s mnogo prezira u
pogledu, mjeri komandanta 118. lovake divizije:
Imali su, ali to im je to vrijedilo. Englezi su nam bacili
itav sanduk sanitetskih oznaka, a nisu nam bacili lijekove.
Kad se to dogodilo, u koje doba dana?
Bilo je jutro, izmeu 8 i 10 sati.
Dvadeset osmi svjedok, etrnaesti 11. veljae, bio je
dvadesetogodinji Marijan uni, sin Martinov, iz Stare Rijeke,
kotar Sanski Most. Govori o paljenju sela Suhaa, Brdari i
Kamengrad. U Brdarima je vidio 50 ubijenih:
Sve stariji ljudi, i svi civili.
Dr Gozze Gueti je htio biti precizan:
Nisu li mogli poginuti od bacake vatre?
U Brdarima nije bilo borbe. Front je bio daleko,
U Suhai nije bilo rtava?
Bilo je, kako ne! Znam, jer tamo imam roake...
Neudholdt bi elio znati da li je vojska zadravana u selima za
koje svjedok kae da su bila zapaljena. Kad svjedok kae da je
350

vojska samo prolazila, Neudholdt povisuje glas:

To nije istina. Tu je vojska bila u kvartiru.
Predsjednik ga opominje da stia glas. Okree se svjedoku:
Da li je vojska tu bila u kvartiru?
Ne ostaje uni pri svome. I premda e Neudholdt
trenutak kasnije to, inae, uope nije bitno pokuati
dokazati da se tu vojska due zadravala, ipak je mladi uni
dobro pamtio: 369. divizija se tu zadrala vrlo, vrlo kratko, ne
due od 24 sata: ve 16. veljae je poela koncentracija za Weiss
II i vraji pukovi su usmjereni prema Kljuu i MrkonjiGradu. Osnovnu injenicu paljenje sela Neudholdt nije
poricao.
Poslije unia svjedoila je Primorka Marija Saan koja je bila
u kordunakom zbjegu. Izvjetavala je o zapaljenim selima na
Kordunu: iza SS divizije Prinz Eugen svuda su ostajala zgarita.
Schmidthuber je, kao i sve vrijeme procesa, pokuao uvjeravati da
svjedok ne govori o sektoru moga puka, nego o 13. SS puku, a
kad to nije uspjelo, onda je krivnju prebacio na Talijane...
Sljedea je svjedokinja Milka Kuvai (40), ki Mile
Latinovia, iz Bukovae, opina Bosanski Petrovac. Izuzetno
uzbuena ve od ulaska u vijenicu, tokom svjedoenja postajala
je sve nervoznija: oito, taj silni nemir u eni izazivala je
nesuspregnuta mrnja. Ponekad se inilo da e na optuene
skoiti, kadra da se sama obraunava s njima. Njeno svjedoenje
je istkano od strave i tuge: tu su mrtve glave s Kozila i u
Driniima, ubijeni bez nosova, bez uiju, izvaenih oiju, sitna
djeca nataknuta na kolce... Jeca kad se sjea ubijene sestre
Smilje:
I ona na kolac nataknuta, a dvoje djece, jedno sjedne, drugo s druge strane mrtve matere, sisaju mrtve dojke. Dolo mije da
iva u vatru skoim. A kad sam zatim vidjela i tri brata, tri nejaka
brata, Rajka, arka i Duana, i oni ubijeni, bilo mije da poludim,
i inilo mi se da sam zaista sila s u m a . . . Sela Drini, Vedro Polje
i Bukovaa su zapaljena. Iz mog sela, iz Bukovae, od 240 dua
preivjelo je oko 50...
Ubili su vau sestru i njene dvoje djece?
351

 etvoro djece moje jadne sestre Smilje. A peto je ostalo

ivo, sklonilo se u jasle. Zanijemila sam od jada, onijemili ovi
ovdje rukom pokazuje na optuene.
Schmidthuber trai kartu, jer, tvrdi:
:!
To je sektor susjednog puka.
Bilo bi dobro da mu sud moe pokazati nareenje
komandanta njegove divizije voe grupe i SS general-potpukovnika Arthura Phlebsa od 17. veljae 1943. godine: Borbena grupa
Schmidthuber prolazi i kroz Drinie, i kroz Vedro Polje, i kroz
Bukovau.
Kad Schmidthuberu nije uspjelo da svali odgovornost na
susjedni puk, pokuao je zbuniti svjedokinju: nije li se, moda,
ona zabunila, moda su ta zlodjela uinili ustae, a ne SS jedinice.
U veljai 1943. tamo nije bilo ustaa.
Alija Deli, Salkov, dvadeset devetogodinjak iz Mostara,
svjedoio je o zloinima u petoj ofenzivi. Bio je borac 3. bataljona
10. hercegovake brigade. Prilikom proboja preko Sutjeske, 13.
lipnja, kad gine i komandant njihove divizije Sava Kovaevi,
ranjenici 3. bataljona su ostali u dolinici nekog potoka, u zaklonu,
tako da ih lijenik moe previjati... Tu je i svjedok ranjen. Kad je
3. divizija razbijena i kad prestaje organizirani proboj, svjedok se
iz pakla izvlaio sa svojim drugom Smajom Jugom:
Na 400 metara pred nama pojavili su se Nijemci. Ubijaju
sve na koje naiu. Jugo mi predloi da se nekako popnemo na
drvo. Tako i uradimo. Odatle, sakriveni, vidjeli smo kako su
Nijemci naili na nae ranjenike i kako ih ubijaju rafalima iz
majsera. Zatim tuku kundacima... Kad smo se izvlaili, naili
smo na jo jednu grupu ubijenih ranjenika i tifusara. Mislim da ih
je bilo vie od 120. Meu mrtvima, naemo i ivu partizanku
Milku Crnogorku. Noge joj presjeene rafalom...
Optuene je zanimalo da im svjedok kae: koje njemake
jedinice su izvrile zloine. ude se kad im odgovara da nije ni
gledao ni vidio jesu li vojnici imali oznake SS ili lovakih jedinica:
jesu li bile pod Schmidthuberovom ili Kblerovom komandom.
Milo Kosijer (43) iz Kosijera, opina Vojni svjedoi o
zloinima na Kordunu za vrijeme operacije Weiss I. Prvi je
352

zloin vidio u selu Kolariu kod Vojnia: tamo je tridesetoro ljudi

icom vezano i zapaljeno u stogu komue. Schmidthuber je, i bez
karte, odmah ustvrdio:
Sektor 13. SS puka!
O zloinima za vrijeme operacije Weiss svjedoi i dvadeset
dvogodinji Stanko Todorovi iz Dobrine kod Gline: on je vidio
zloine 369. legionarske vraje divizije: u selu Dobrini zapaljeno
je 35 kua, a dva ovjeka, starija od 50 godina, odvedena su u
Dragotinu, gdje je, poslije odlaska legionara, naeno 17 ljudi
iskopanih oiju i troje ubijene djece:
Jedno trogodinje dijete ostavili su peeno u furuni na
tepsiji!
To si uo?
To sam svojim oima vidio kad smo uli u selo.
Dalje: u Klasniu je ubijeno 15 ljudi (Sjekirama su im
razbijali glave); u Brubnu su zapaljene sve kue...
alim, kae Neudholdt, ali o svemu tome nita nisam znao.
Sad znate kae dr Gueti, ljut. I poziva svjedoka
Obrada Lukaa (43) iz Resanovaca, opina Bosansko Grahovo,
koji kae da je na atoru bilo preko hiljadu mrtvih i da je u
njegovom selu Resanovcima bilo oko 20 mrtvih.
Dvadeset prvi svjedok 11. veljae bila je dvadesetogodinja
Petka Petrovi, ki Mirka Markovia, iz Kusidola, kotar Niki.
Pria kako se narod povlaio s naim jedinicama. Kad su
partizani odstupili dalje, na sjever, prema Sutjesci, ene sa petoro
do estoro djece vraale su se kuama... To je bilo u Gornjem
Polju. Nijemci su ih pohvatali i ubili 148 lica.
To si ula ili vidjela?
Vidjela sam leeve u rijeci. I vidjela sam sagorjele kue i
kosti. A znam i za est ranjenih partizana. Ostali su, nepokretni,
vie Gornjeg Polja. Nijemci su ih nali i ubili.
Optueni nemaju pitanja.
Schmidthuber je ve prije priznao da su njegove jedinice bile u
Gornjem Polju.
Milka Baji, ki Pere Grubora, iz podgrmekog mjesta
Gorinja, svjedoila je o zloinima vraje divizije: kako su
353

legionari u Gorinji prvom mom komiji ubili etvoro djece,

zatim: kako su ubijene njena tetka, svekrva i strina, pa roakinja,
trudnica, i njene dvoje djece...
Neudholdt se javio, neprozvan, odmah poslije prijevoda:
Mogu samo da izrazim osobni prezir prema svim tim
zloinima. Ali kad se takvi zloini predouju za zelenim stolom,
ostaje neuporedivo snaniji dojam nego na terenu. Svi koji su bili
u ratu, razumjet e. Znate li kakav se gnjev stvara u vojniku kad
sve oko njega grmi, kad oruje govori, kad u njega pucaju iz
svakog grma, kad oekuje napad na svakom metru putovanja
eljeznicom... Sve ja to razumijem, ali razumijte i vi mene. I sm
sam izgubio sve to sam imao.
Milka Baji ga netremice gleda dok govori. Nervozno brie
ruke o crnu haljinu. Govori samo za sebe, ali je svi uju:
Ko te tjerao u rat, pas ti mater...
Zbog ovog rata nita vie nemam govori Neudholdt i ne
zapazivi da se svjedokinja oglasila a ja rat nisam htio...
Njegosava Krstaji, kerka Tome Kneevia, trideset trogodinja seljanka iz sela Rudanci kod abljaka, iskazuje svoj doivljaj
zbjega za vrijeme pete ofenzive (lutali smo po umi 40 dana) i
svoj doivljaj zloina:
Sve su ubili koje su uhvatili!
Njegosava Krstaji je bila posljednji svjedok 11. veljae.
Pretres je zakljuen u 13.55 sati. Narednog dana, 12. veljae,
osmog dana suenja, od 8.15 do 13.15 sati pred sudom se izredalo
jo 19 svjedoka. estoro ih govori o svom doivljaju i vienju
njemakog bombardiranja Beograda 6. travnja 1941, jedanaestero
o njemakim zloinima za vrijeme bitke na Sutjesci, a po jedan o
zloinima u Srbiji 1941. godine (Lontscharev puk) i u Dalmaciji,
na Peljecu 1943. godine. Osim toga, proitano je i pismo jednog
samozvanog svjedoka: bilo je to pismo nekadanjeg vojnika 718.
odnosno 118. njemake divizije Drage Lerea, koji je, kae, itavo
vrijeme okupacije ivio pod lanim imenom Knzl. Pisao je kako
poznaje Kblera otkako je zamijenio Fortnera, pa sve do 1944.
godine kad je smijenjen od generala Lameya:
354

Pored ostalog, dotini je u Petoj ofenzivi, kada je njegov tab

bio u Foi, u svibnju 1943. godine, naredio da se strijeljaju svi
zarobljeni partizani kod kojih je naeno oruje, da se strijeljaju
poslije sasluanja kod obavjetajnog oficira (Ic)... Pod njegovu
komandu je spadao i major Tribukeit, nosilac vitekog kria.
Poslanje k nama s ruskog fronta kao specijalist za gerilsku borbu.
Vodio je borbe za vrijeme 5. ofenzive na Trovrhu i dalje u pravcu
Tare, preko Bakica, Kulata, Moriina i elebia. Pod njegovom
komandom je bio i kapetan Baker, komandant bataljona 369.
divizije. Ovaj bataljon je bio u sastavu 118. divizije samo za
vrijeme 5. ofenzive; drao je lijevo krilo na Tari. Kad sam u
Moriini Bakera upitao gdje su zarobljenici, odgovorio je: Kod
mene ima samo mrtvih, zarobljenika nema! A ene? I to su
banditi! odgovorio mi je Neudholdtov oficir. Kod proboja
partizana, u lipnju 1943. godine, Kbler je sam sa eljeznike
stanice Foa pucao iz topa od 100 mm u pravcu proboja. Za
uspjehe u 5. ofenzivi njemu je obean viteki kri...
Sud nije utvrivao stupanj istinitosti navoda u ovome pismu.
Nije ak ispitivano ni to tko je Lere, odnosno Knzl. inilo se da
je sve najhitnije ve utvreno; pismo je, naime, itano poslije
svjedoenja pedeset petog svjedoka, osamnaestog u osmom danu
procesa, u rano popodne 12. veljae. Osim Knzlovog pisma, o
zloinima u petoj ofenzivi jedanaest je svjedoka iznosilo osobne i
uopene dokaze. O strahovitim zbivanjima na pravcu nastupanja
Schmidthuberovih trupa govorilo je najvie svjedoka: Radoslav
Bajagi (37) iz sela Zukve, kotar avniki ( . . . U kolibu
Gojkovia natjerali su ene, djecu i starce, a onda su u kolibu
gaali pukama i mitraljezima, tako su je zapalili i svi su u kolibi
izgorjeli, ukupno oko 90 osoba...), dr Obren Blagojevi (34) iz
Pive, srez avniki ( . . . U Miljkovcu je grobnica sa 450 leeva, i
tu je najvei dio moje porodice...), Radivoje Daki (32) iz sela
Crna Gora, kotar avniki (U Gornjim Breznama naao sam
druga Pera Radojevia koji me je odveo u Donju Breznu i
pokazao mi talu Milana Dutovia u kojoj je ubijeno i zaklano
etrdeset dua...), Milka Obradovi (21) iz,abljaka (U selu
Pridvorica Nijemci su ubili moju babu, imala je 80 godina: iva je
355

spaljena...), Mirko arkovi (72) iz Planine Pivske, kotar

avniki (U mome selu u kuama su zapalili preko 150 teko
ranjenih partizana...), Milovan Seratli (29), iz Bukovice, kotar
avniki (U Crkvicama nali smo vie od pedeset ranjenih
partizana, svi su bili zaklani...) i Todor Blagojevi (62) iz
Bukovice, kotar avniki (Samo iz moje porodice ubili su 242
lana, sve civilna lica, djeca i ene...).
Od boraca koji su sudjelovali u bitki na Sutjesci, 12. veljae
svjedoili su Jovan Tomi (3. sandaka proleterska brigada),
Danilo Jaukovi (3. sandaka) i slijepi Slavko voro (ealon
tekih ranjenika).
Jovan Tomi iz Bjelopolja, Brankov sin, u petnaestoj je godini
doao u partizane. Njegova jedinica je u najteim danima bitke na
Sutjesci bila u zatitnici Centralne bolnice Vrhovnog taba. Sjea
se:
Kad su nas na Sutjesci zaustavili, presjekavi nam izlaz iz
kanjona, izmijeali smo se s njima, i mi i laki ranjenici s orujem
u ruci. vabe su unitavale bolnicu na sve naine. Tukli su vatrom
iz oruja, ali su upotrebljavali i hladno oruje. Koliko razbijenih
lubanja!

kad je
uinili

I sve si to ti vidio?
Ne dok je trajala borba. Nita ne vidi dok se bori. Nego,
pala no, a ja trebao da se izvlaim. Tada sam vidio to su
s bolnicom. Bilo je vedro, i mjeseina, sve se vidjelo...

I Kbler i Schmidthuber su odahnuli kad je svjedok rekao da

je na tom sektoru bila 1. brdska divizija. Kao d a j e komandant
te divizije Walter Stetner von Grabenhofen imao drugaije
nareenje od Kblera i Schmidthubera!
Dvadeset trogodinji Slavko voro iz Mioia (Rogatica), bio
je u ovom osmodnevnom procesu posljednji svjedok. Govorio je o
svom ealonu: o petsto do sedamsto ranjenika:
Meu nama je bilo drugova bez nogu i ruku, bilo je
slijepih... Bili smo na desnoj obali Pive, kod Lesita. Tu su nas
Nijemci zatekli; jedna kolona je dola od epan-Polja, druga od
Mratinja, a trea od Rudina. Kao stado, zbili smo se u grupu.
356

Traimo oslonac jedan u drugom, jaki kad smo zajedno. Kad su

nam prili na oko 50 metara, poeli su da nas zasipaju bombama.
Na nas je tu baeno oko 300 bombi. Poslije toga su nas tukli
maingeverima... Gledaju tko je iv, pa ive tuku kundacima.
Nekima su sol trpali u usta, da se tako ugue... Onda su otili, a
ja sam ostao iv. Ali sm nisam znao kuda da odem. Kasnije su
naile dvije ene, i one su me sklonile u neku peinu pod
Durmitorom...
U ealonu tekih ranjenika bio je i svjedok Danilo Jaukovi,
roen na kraju 1918. godine, sin Novakov, iz durmitorskih Jezera.
Dvije godije prije procesa na kojem e rei potresne istine o sebi i
svojim drugovima u dolini Sutjeske, Vrhovni komandant mu je
predao Orden narodnog heroja. Uoi operacije Weiss, Jaukovi
je teko ranjen: imao je u obje noge pet tekih rana od
mitraljeskog rafala. Na Sutjesku je krenuo u 1. bataljonu tekih
ranjenika, uz lijenicu dr Zoru tajner.
General-potpukovnik Danilo Jaukovi je svoje svjedoenje o
zloinima na Sutjesci objavio u vietomnom zborniku Sutjeska,
u knjizi etiri, poglavlje Proboj nije uspio:
Bilo se ve dobro razdanilo kad smo izbili na Tjentite.
Vrijeme je bilo divno. Na nebu nigdje oblaka, samo je zgusnuta
magla poslije jueranje kie jo pritiskivala rijeku. No uskoro,
kad su se prvi sunevi zraci poeli prosipati po ovoj divnoj, sada
tako krvavoj dolini, ieznu i magla.
Preli smo odmah hladnu i brzu Sutjesku. Dosta irok put
vodio je preko Tjentita u pravcu Popova Mosta. To je stari put,
zvani Dubrovaki put, nekada najblia trgovaka veza izmeu
Dubrovnika i Sarajeva. Drugi, manji, odvajao se lijevo u pravcu
sela Krekova. I prole godine sredinom juna bili smo ovdje, u
nekad bogatim selima Tjentitu, Krekovima i drugim koje su
spalili etnici jo krajem 1941. godine, jer su tu ivjeli Muslimani.
Danas tu nema nijednog ovjeka. Ostale su samo zidine zarasle u
korov.
Na putu niz Sutjesku opet uasan prizor, djelo njemakih
zloinaca. Na desnoj strani, du ograde, lei oko dvadeset leeva,
poredanih jedan uz drugog. Svi su strijeljani to se vidi po
357

ranama. Svima su kurumima probijene glave. Iz rana gamie

mnotvo crva. Na nekim ih je toliko mnogo da prosto ine
uzdignutu kupu. I to su sigurno ranjenici i tifusari, bolesnici koji
su bez snage i oruja pali u ruke zloinaca.
Sve bolnice, izmijeane s komorama, smjestie u dolinu kroz
koju je proticao Usoviki potok i drugi, manji, desno od njega.
Bilo nas je toliko mnogo da ovjek prosto nije imao gdje da se
spusti na zemlju. Pokuao sam da se popnem uza stranu, ali ona je
bila jako strma, tako da se na njoj nije moglo leati.
Rukovodioci bolnice odoe uz brdo, u pravcu odakle se ula
borba. Raunamo da su poli da se poveu s operativnim
jedinicama, kako bi odravali vezu s njima i, kad se izvri proboj,
da povedu i nas. No oni se nijesu vraali, niti smo imali ma kakvih
podataka o situaciji. Uskoro neko javi da sanitet 3. proleterske
brigade krene naprijed. Iz te ogromne zbijene gomile poee se
izdvajati ranjenici. Osoblje saniteta i neto ranjenika ve su se
prikupili. Krenuh i ja za njima u pravcu Krekova. Najzad smo
stigli do Usovikog potoka i produili u pravcu Krekova. Tu
naosmo neke pritapske dijelove 5. crnogorske brigade. Naprijed
se ne moe, jer se u neposrednoj blizini ispred nas uje borba i
povremeno zrna zvide iznad nas.
Interesovali smo se ko je izdao nareenje da sanitet 3. brigade
krene naprijed, ali odgovora nije bilo, to niko nije znao. Ono
drugova to se tu nalazilo nije znalo ni za tabove ni za jedinice. U
stvari, ovdje su bili dijelovi komore, pa nije ni udo. Ostali smo i
mi i ekali novo nareenje. Smatrali smo da e nas obavijestiti im
se izvri proboj kroz neprijateljske poloaje. No sati su prolazili,
dugi i beskrajni, a mi nita nijesmo znali o situaciji. Tada smo se
vratili do Usovikog potoka.
Primaklo se ve podne i mi smo jo u neizvjesnosti. Borba je
sve manja. Mi je, u stvari, i ne ujemo izuzev povremeno, i to ne
na istom mjestu, ve na cijelom prostoru od Krekova pa do
Lastve. Umor i san me savladae i zaspah na koi koja mi je bila
tako dragocjena na ovako vlanoj zemlji.
Kad sam se probudio, dan je bio ve na izmaku. Grupa
ranjenika, sa kojom sam jutros doao ovdje, jo je bila tu, samo se
358

bila razmilila po umarcima i gustoj travi ispod ume. Sad je ve

bilo dosta novih vijesti, ali samo ravih. Rekoe da je situacija
potpuno jasna. Jutros u zoru prebacile su se jedinice 5. crnogorske
i dva bataljona 1. dalmatinske brigade preko Sutjeske i izvrile
napad na neprijateljske poloaje. Ispred sela Krekova, meu
prvima poginuo je komandant nae 3. divizije Sava Kovaevi.
Bataljoni su juriali, ali uspjeha nije bilo. Jer, neprijatelj je ekao
maskiran u rovovima i otvarao ubitanu vatru tek onda kad su
nai bili neposredno ispred njega. Gubici su na naoj strani veliki.
Trea proleterska brigada, koja je titila bolnicu dok se sva
prebacila na lijevu stranu Sutjeske, i Mostarski bataljon 10.
hercegovake, produili su za 5. brigadom i izvrili napad na
neprijateljske poloaje. I oni su pretpjeli teke gubitke. Rauna se
da je polovina sastava 3. brigade izbaena iz stroja. Poginuo je
komesar brigade Boo Mileti i zamjenik komandanta Momo
Stanojlovi; iz 4. bataljona komandant bataljona Milovan
Pekovi i zamjenik komandanta Laie Vuksanovi. Poginuo je
takoer veliki broj etnih i ostalih rukovodioca i boraca. Nije
bolje proao ni Mostarski bataljon.
Iz 3. proleterske brigade probio se itav 5. bataljon sa manjim
grupama iz 2. i 4. bataljona, dok su se ostali, izgleda, poto nijesu
uspjeli da se probiju naprijed, vraali i probijali kroz neprijateljske
redove, jer, Nijemci su ve stigli i na desnu obalu Sutjeske. Ostali
su tifusari, bolesnici i ranjenici iz Centralne bolnice i iz bolnice 3.
divizije i brigadnih saniteta. O tome sam obavijestio drugove u
naem sanitetu. Ono malo sanitetskog materijala podijelismo
meusobno. Zapravo, svaki je uzimao poneto, neko gazu, neko
zavoj, neko tabletu, ve prema tome kako je kome to trebalo.
Okupismo se u jednu grupu 3. proleterske i krenusmo natrag
istim pravcem otkuda smo jutros doli. U toj grupi, pored ostalih,
bili su Dragia Pajevi, referent saniteta brigade, Dragica
Kladarin, Marinko Draga, Duan Fundi, Zora i Slava
Pejinovi, Vera i Sava Pavievi i Obrad okovi. Na livadi pored
puta naoh mrtvog Radomana Mrdaka, komandira ete iz naeg
2. bataljona. Pare granate pogodilo ga je u grudi. Pored njega na
travi lokva usirene krvi.
359

Iznad Tjentita, u umi sa gornje strane puta, bila je komora 3.

divizije. Niko vie tu nije bio. Ostale su samo stvari. U jednoj
torbici sekcije. Uzeh sve, jer mi bi ao da ih ostavim...
Sutjesku smo prelazili lagano, vrsto se drei jedan za drugog,
jer je poslije kie bila nadola. Ja sam iao na takama, ostavivi
konja, jer se moralo probijati bespuem. Na drugu stranu Sutjeske
prelo je nas 16, uglavnom ranjenici, nekoliko bolniarki i osoblje
iz saniteta. Od oruja imamo samo nekoliko puaka, jer
ranjenicima nije bilo dozvoljeno da iz jedinice nose oruje u
bolnicu. Sad se sami snalazimo. Uzeh puku koju naoh na
samaru ubijenog konja...
Tako je Danilo Jaukovi doivio 13. srpnja 1943. godine.
A zloine nad ranjenicima, da li je vidio?
O tome je 12. veljae 1947. godine u vijenici Vojnog suda u
Uzun-Mirkovoj ulici govorio:
Vidio sam njemake vojnike kad su se spustili prema
bolnici dolazei od Krekova. im su doli do ranjenika, poeli su
ih ubijati jednog po jednog, nekad iz pitolja, nekad iz mainki.
Ranjenicima su pucali, uglavnom, u glavu. Vidio sam kad su tako
pucali u moga druga Dragu erkovia koji je bio bez obje
noge...
Kreui se pomou taka, s nogama u tekim ranama, Danilo
Jaukovi je proao praume Peruice i strano bespue do Durmitora za trinaest dana. Usput je vidio sve one zloine o kojima je
ve bilo govora:
U mome selu, Jezerima, ispod Durmitora, sve je bilo
spaljeno!
Kasnije e poneto od onog o emu je svjedoio zapisati u
lanku Durmitorski kraj u plamenu. Podaci Danila Jaukovia
posebno optuuju Schmidthubera i njegove jedinice: rije je bila o
zloinima u Dobrim Selima, Slatini, Previu, Pridvorici, Skoku,
Poenju, Gornjoj Brezni...
Tako su esesovci u kui Spasoja Radojevia pobili 11 ljudi,
a zatim su donijeli slamarice, naloili vatru i kuu zapalili. itavo
selo Gornje Brezne spaljeno je do temelja... Iz jedne zapaljene
kue u kojoj su se nalazili zatvoreni ljudi pobjegla je ranjena,
360

smrskane vilice, Krstinja Radojevi i stigla u Vojnik kod jednog

zbjega. Nekoliko dana ranije strijeljali su joj mua i sina, a ovoga
snahu i ker... Esesovci su na zvjerski nain liili ivota i mladia
Radoja Todorovia. On je ve nekoliko godina bio paraliziran,
stalno vezan uz postelju. Kad su seljaci poeli da se sklanjaju
ispred Nijemaca, nije dozvolio da ga nose. Smjestili su ga
nedaleko od kue, u manjoj umici, napravili mu bajtu i
obezbijedili najnunije. Ali, Nijemaci nisu ni njega potedjeli, ve
su ga prvo zaklali, a onda zapalili b a j t u . . .
Pred Vojnim vijeem 12. veljae 1947. godine o zloinu na
Sutjesci izjanjavao se i jedan osamnaestogodinjak koji na
Sutjesci nije bio u svibnju i lipnju 1943. godine: Sutjesku je obiao
dvije godine kasnije, kad je rei e iao na pomen palim
borcima. To je bio Tomo Kovaevi, Gajov sin, iz Nikia:
Idui uz Sutjesku, nailazili smo stalno na kosture. Na
jednom mjestu nali smo 36 nosila. Tu su bile lobanje, sve mecima
probijene. Kosti su bile na nosilima, a platno istrulilo...
Optueni se nisu mnogo javljali, tek povremeno da bi ustvrdili
kako tuda nije prolazila moja jedinica. General Kbler je bio
posebno sklon za svau sa svjedokom Jaukoviem. Prije svega,
iskazao je zaprepatenje:
Bilo je nemogue da se itko izvue preko sektora moje
divizije...
Ipak, Jaukovi i njegova grupa su se izvukli, i to nije bik
jedina grupa koje se spasila.
to se tie pokolja nad Centralnom bolnicom (Ovdje je
bio 3. bataljon 738. puka i ba su se tu danima vodile najee
borbe), Kbler eli da se izjasni:
Nita mi nije javljeno o svemu tome to svjedok izlae. Nije
mi javljeno da je neprijatelj nosio meunarodni znak Crvenog
kria, niti da je poslao parlamentarce koji bi javili da prolazi
bolnica.
Pa i da ste vidjeli znak Crvenog kria, to bi to znailo!
kae predsjednik vijea, na to Kbler die ruke:
Kako ne! U nareenju nigdje ne pie da treba ubiti one koji
se predaju.
361

Nitko ga ne podsjea da je osobno potpisao 12. svibnja

zapovijed u kojoj (toka 2) nalae: Strijeljati, poslije sasluanja,
onoga tko je otvoreno sudjelovao u borbi protiv njemake
vojske! Zadovoljan to ga ovoga puta nitko ne podsjea na
optuujuu zapovijed, elio je saznati kao da o tome nikad
nita nije uo, onda kad je to bilo od Jaukovia:
Da li je u ranjenike pucano iz neposredne blizine ili s
razdaljine?
Iz najneposrednije blizine. Nekad bi njemaki vojnici
rafalom ubijali po nekoliko tekih ranjenika koji su leali jedan uz
drugoga...
Moda ipak nije bilo vidljivo da su to ranjenici?
Ovoga puta se dr Vuko Gozze Gueti javio ljutito:
Zar je, optueni, bilo potrebno da se nad Dragom
erkoviem vije barjak s crvenim kriem, pa da bi se vidjelo kako
je on ranjenik? Zar nije bilo dovoljno vidjeti d a j e bez obje noge!
Kbler je ostao tvrdokoran. Ne uzbuuje ga predsjednikova
primjedba. Vidio je on, kae, ranjenika koji su se i ranjeni borili!
A to se tie spomenutog erkovia i drugih tekih ranjenika:
Za njih ima samo jedan izlaz: da dignu ruke, da tako dadu
do znanja da se predaju. I ja sam to, kao mlad oficir, doivio u
prvom svjetskom r a t u . . .
Ali oni koji su vas zarobili nisu vas ubili javio se tuilac
potpukovnik Ostri: Prema vama je postupljeno po propisima
meunarodnog prava. Da li je optuenom poznato da one trupe
koje zaposjednu teritorij s ranjenicima treba da pokupe ranjenike i
da im prue svaku pomo i njegu, kao i vlastitim ranjenicima?
To znam.
Ali tako nije uinjeno, optueni Kbler!
Kbleru se vie nije raspravljalo.
Osmog dana procesa javna rasprava je poela izvoenjem
svjedoka koji su doivjeli bombardiranje Beograda 6. travnja
1941. godine. estoro ih je svjedoilo, od toga troje lijenika, koji
su 6. travnja ujutro bili na dunosti u bolnici. Prvi je prozvan
lijenik Vladislav Bokovi, koji je 1941. imao 29 godina; radio je
362

u djejem odjeljenju Dravne bolnice. Predsjednik vijea trai da

iznosi konkretne podatke:
Ukratko nam ispriajte va doivljaj.
Ujutro tog fatalnog jutra bio sam deurni. Tek to sam
uao kroz gornju kapiju, pojavili su se avioni. Pomislio sam:
vjeba, jer da nije vjeba, ula bi se protuavionska artiljerija.
Uem s tim uvjerenjem i u odjeljenje, a onda poe zemlja da se
trese, odjeknue strane detonacije... Oko 8 sati jedna ogromna
bomba s padobranom pala je na Histoloko-fizioloki institut. To
je bio ponos Medicinskog fakulteta, taj institut. Pred Institutom
bio je vrlo uoljiv znak Crvenog kria... Bio sam meu onima
koji su po razorenim zgradama i ulicama prikupljali ranjenike.
Odasvud su se ula zapomaganja... Toga dana poginuo je i moj
brat, pristav Dravnog pravobranilatva, arko Bokovi.
Bombardovanje ga je zateklo kod Vaznesenske crkve. Brata smo
otkopali tek 3. maja. Na jugoistonoj strani groblja pokopali su
ga u zajedniku grobnicu. Grobar mi je dozvolio da poslije
policijskog sata, rano ujutro, izvadim bratovo tijelo iz zajednike
grobnice i da ga zasebno zakopam... Mi smo u ono vrijeme
procjenjivali da je za vrijeme bombardiranja ubijeno izmeu 10 i
15 hiljada ljudi. Zanimalo me to, ali se nita nije moglo utvrditi.
Na groblju su mi u povjerenju objasnili d a j e najstroe zabranjeno
da se o tome vodi evidencija. Zbog toga su rtve zajedniki
pokopane.
Svjedok je sudu objasnio da u blizini bolnice nije bilo nijednog
vojnog objekta, nita od onog to je Lohr pred sudom oznaio
kao ciljeve napada. Na to je optueni Lohr odmah reagirao:
Svjedoku, oito, nije jasno koliki je raspon pri bacanju
bombi: koliko daleko mogu pasti od mjesta gdje su baene...
O razaranju Histolokog instituta svjedoila je i lijenica dr
Julijana Bogievi:
Isto tako, bomba je baena i na ginekoloko odjeljenje, i na
kolu za nudilje u Deligradskoj ulici. Poginula je sestra Janji, a
direktorka je ranjena. Djeja klinika je demolirana. Jedna bomba
je pala i na Institut za rak.
363

I dr Bogievi je ustvrdio da u blizini bolnikog centra u

Viegradskoj ulici nije bilo nikakvih vojnih objekata. Lohr je
intervenirao:
U blizini su Skuptina i Dvor.
Dr Julijana Bogievi je na to rekla da je Dvor u KraljMilanovoj ulici, a Skuptina u Aleksandrovoj oko dva
kilometra dalje od bolnikog centra.
A dvorac na Dedinju? uporan je Lohr.
I taj dvorac je daleko, na uzviici je.
Teko mi je da se izjasnim uzdie Lohr: Nemam
plana grada. Osim toga, kad je bilo bombardiranje, bio sam u
Beu i nisam znao za pojedinosti... Meutim, iz njegovog
nareenja za napad na Beograd vidi se da su bombarderi 51.
zrakoplovnog puka imali zadatak da bombe bace na dio grada
gdje je bolniki centar, to jest na Viegradsku ulicu. Pokuao je
objasniti da je bolniki centar sluajno pogoen iako je prije sm
tvrdio da oni objekti koje Nijemci nisu eljeli razoriti, nisu
bombardirani. Taj primjer je bio najuoljiviji prilikom dijaloga o
Bijelom dvoru:
Kako to da Bijeli dvor nije razoren, on je vojnim ciljevima
blii od bolnice?
Ve sam spomenuo: Gring je naredio da se Bijeli dvor
potedi: pripadao je knezu Pavlu, a knez i Gring su imali bliske
prijateljske odnose...
Dr Aco Obradovi, etrdesetogodinjak, uao je u vijenicu
krajnje usplahiren, gotov da svakog aska plane. Stisnutih pesnica
prijetio je optuenima. inilo se povremeno da e skoiti na
siunog Lohra, koji se uvukao u se, sve beznaajniji. Dr Vuko
Gozze Gueti je zamolio svjedoka da se smiri:
Dajte objektivne injenice!
Ubili su mi brata rida, snano i potresno, tako da je sve
u vijenici utihlo. Ubili su sedmoro iz moje porodice, i jo
etvoro iz kue u kojoj smo stanovali, u Nebojinoj ulici. Kad sam
se u maju vratio u Beograd, da vidim to je s mojima, saznao sam
da su u zajednikoj raci na Novom groblju. Tamo nije bilo
spiskova po imenima, nego samo po ulicama. Tako je pisalo: iz
364

Nebojine ulice 4. A samo iz jedne kue izvueno je 27

mrtvih...
Mislite da su podaci namjerno skrivani?
Sigurno svjedok se postupno smiruje, sad bez suza
govori.
Znai, iz kue u kojoj ste vi stanovali 11 ih je ubijeno?
Od stanara 11, a jo 16 od onih koji su se tu bili sklonili.
Znate, mislilo se da tu etvrt nee tui...
Lohr je na to rekao daje statistiku vodilo predsjednitvo grada
Beograda:
Mi smo od njih dobivali podatke... A to se tie napada,
bilo je to kao i u svim drugim bombardiranjima gradova. rtava
je moralo biti. Ovdje nije dokazano da je napad na Beograd
iznimka u ovom ratu.
Dr Gueti je pozvao svjedoka Ranka Rankovia prije nego
to je Lohr zavrio svoje objanjenje. Rankovi (46) je rodom iz
Poarevca, u Beogradu od 1921. godine. Tiho je govorio, dovoljno
jak da suspregne jecaje:
Ubili su mi majku, enu i etvoro djece... Sin mi je jo na
lijeenju, invalid.
Vaa je kua blizu vojnih objekata?
Nema vojnih objekata. Ja sam ivio na Bajlonovoj pijaci.
Najblii nam je Dunavski most.
Lohr razumije da svjedok, sudbinom tako teko pogoen, eli
zlo i njemu i svim njemakim avijatiarima, ali bi ipak htio da
se injenice utvrde pred planom grada, a ne po iskazima ljudi
koji su toliko patili.
Peti je o razaranju Beograda svjedoio Stevan Gregori (62),
koji je prilikom bombardiranja bio zatrpan u Primorskoj 10. Iz
njegove kue je tu ostalo 9 mrtvih. Nema znaajnih objekata,
rekao je, u blizini njegove kue; najblia je Fabrika arapa.
Lohr se nije izjanjavao.
Posljednji je o 6. travnju svjedoio Branislav Tanasijevi (42).
On je govorio o rtvama: kako ih je skupljao po ruevinama i
razorenim ulicama. Lohr se ni ovoga puta nije izjanjavao, ali je
dovoljno glasno, tako da ga uju i suci i tuilac, rekao Fortneru:
365

 Tu nita nedozvoljenoga nema. Uobiajeno bombardiranje! Vidi se da sam nevin.

Bila su jo samo dva svjedoka: edomir Blagojevi (25), sin
Stjepanov, iz Kune s Peljeca, svjedoio je o zloinima na Peljecu
u jesen 1943. godine, a Rudolf Poscheck, vojnik puka generala
Lontschara, o zloinima toga puka: o odmazdama u Srbiji 1941.
godine.

366

Obrana

Deveti dan suenja, etvrtak, 13. veljae 1947. godine.

Stenograf Boji u 8.15 sati zapisuje: Prilikom ulaska sudskog
kolegijuma u sudsku dvoranu prisutni, koji su ispunili sudsku
dvoranu, burno pljeu.
Toga su dana izricane zavrne rijei. Prvi je govorio vojni
tuilac, zatim branitelji po dunosti, oficiri JA, i, na kraju,
optueni. Govori tuioca i branitelja optuenima nisu prevoeni.
Na primjedbu optuenih, dr Vuko Gozze Gueti je objasnio da
to i nije vano optuenima, govori su namijenjeni sudu. U
zavrnoj rijei tuioca bilo je sve ono to je on dokazivao
prethodnih osam dana procesa. Branitelji po dunosti imali su i
suvie malo injenica da bi barem donekle obranili tienike.
Branitelj optuenih Lohra i Schmidthubera je, na primjer,
pokuao Lohra braniti uvjeravajui sud da je Lohr, izgleda,
izdao nareenje potinjenima da se u Beogradu bombardiraju
samo vojni ciljevi, a da to se tie odmazde nareenja za
odmazde optueni Lohr nikad nije izdao. Branio je Lohra i
podatkom da od 1939. do 1945. nikako nije bio odlikovan, ak ni
onda kad je zauzeo otok Kretu. Tee mu je bilo braniti
Schmidthubera, ali i tu je naao nekoliko olakanja:
Kada je popaljena Kriva Reka, optueni je bio protiv
paljenja
Bio je strog i discipliniran oficir, ali ne bi se moglo rei,
to je ovdje kazano, da je i krvoloan
U Dubrovniku je inio izvjesna dobroinstva, davao je
369

stanovnitvu hranu, a jednom prilikom je iz talijanske lae narodu

podijelio ito
Spasio je jedan transport Srba, koje su ustae htjeli
odvesti u Jasenovac...
Drugi branilac je zastupao Fortnera, Neudholdta i Kiiblera.
Za trojku tienika je rekao: Iako su bili komandanti divizija,
iako su bili na visokim poloajima, nisu bili nita drugo nego ljudi
preko kojih su prenoena nareenja i koji su ta nareenja
izvravali. Molio je sud da ima u vidu da su optueni vie od 40
godina u vojsci, da su od djetinjstva odgajani u krutom pruskom
militaristikom duhu, u duhu slijepe pokornosti. esto, rekao je
njihov branitelj, i pored njihove dobre volje, deavali su se
izvjesni zloini za koje oni nisu znali, a za koje su uli tek u toku
pretresa na sudu.
Branitelj Tribukeita i Lontschara je najprije izvlaio
pukovnika: traio je da se shvate njegovi razlozi slijepe
pokornosti. A u vezi s ubijanjem ranjenika na Sutjesci naglasio je
da nije bilo utvreno da li je to bilo na sektoru djelovanja
Tribukeitovog ili nekog drugog puka. Lontschar pak, rekao je
branitelj, nije kriv za tragediju Kragujevca: nije ni znao ta se
dogaa. Kao komandant feldkomandanture 599 imao je samo
da vri izvjesne dunosti koje su mu bile propisane. Molio je sud
da ima razumijevanja za starog generala koji je intervenirao kod
zatitnog bataljona u Uicu za jednu enu, pa je putena iz
zatvora, iako se isticala kao partizanka. Molio je da se uzme u
obzir i njegov humani postupak u Beogradu: kad je naredio da
neki radio-aparati budu graanima vraeni.
Poslije zavrne rijei tube i obrane, dr Vuko Gozze Gueti je
dao krai odmor. U nastavku, rije je dana optuenima.
LOHR
Prvi je govorio Alexander Lohr.
Lohr je sve vrijeme procesa, zapisujui svaki podatak, i ono
to bi moglo biti podatak, svaku pomisao, sve to bi ga moglo
odmaknuti od ome ili streljakog stroja, pripremao zavrnu
370

obrambenu rije. Pa kad je devetog dana suenja, 13. veljae,

poslije govora branitelja, ustao sa optuenike klupe, u rukama je
imao hrpu listova iaranih biljekama. Govorio je veoma smireno,
uzbuivan i uzbuen onoliko koliko je to odreivala njegova
osobna volja, sve vrijeme u razboritom proraunu, ne bez lukavih
domislica. Ostavljao je povremeno dojam da mu je sve ovo to se
zbiva s njim i oko njega pomalo dosadno, i da ne bi ni govorio da
mu nije do asti vojske kojoj je komandovao, i do ivota generala
koji su mu sjedili za leima, na optuenikoj klupi. Uistinu, malo
je tu bilo zbiljskog interesa da se obrani i posvjedoi ikakva ast, a
jo manje humane brige za suoptuene, ako sve ono to je ilo
njima u korist nije utjecalo i na njegov poloaj u globalnoj sudskoj
procjeni.
Lhrova obrana je odmah prevoena.
Uz tekst njegove obrane, davat emo najvanija tumaenja i
predoavati one dokumente koji najuvjerljivije svjedoe o stupnju
istinitosti, tj. o neistinitosti njegovih tvrdnji, na njegov nain
predoenih injenica i njegovih iskaza o sebi u razliitim
vremenima i prostorima.
Lohr: U prvoj toki optube predbaeno mi je provoenje
teroristikog napada na otvoreni grad, nebranjeni grad, i to bez
prethodne najave rata. Iako je Gring u Nrnbergu preuzeo punu
odgovornost za taj napad, ja ipak izjavljujem pred ovim sudom:
za sve to sam osobno naredio, preuzimam punu odgovornost.
Dakako, ne mogu prihvatiti odgovornost za nenajavu rata: to je
pitanje dravnog rukovodstva, a ja to rukovodstvo nisam mogao
pitati hoe li ili nee najaviti rat Jugoslaviji. Ovdje je itano
Hitlerovo nareenje Gringu: da Beograd bude uniten neprekidnim napadima danju i nou. Takvo nareenje nisam primio, pa ni
provodio. Beograd je napadan samo danju, i nikako u
neprekidnim napadima, i nikad nou. Teina baenih bombi i
bombardirani borbeni ciljevi pokazuju da to nije bio teroristiki
napad. Nisu bacane zapaljive bombe. Jugoslavenska vlada nije
mogla biti iznenaena napadom. Jugoslavenski atae iz Berlina na
vrijeme je javio da e napad uslijediti 6. travnja. Drugo: ve u noi
5. i 6. travnja voene su borbe sjeverno od Maribora. Tree: ve u
371

prvom naletu nai avioni su bili doekani protuzranom obranom

u prostoru Novog Sada. to se tie proglaenja Beograda
otvorenim gradom, to je bilo jednostrano proglaenje, pri emu se
nije pridravalo propisa meunarodnog prava. Upozorio bih i na
to da jugoslavenska vlada nije kasnije protestirala zbog napada na
toboe otvoreni grad Beograd. A poznato je da je jugoslavensko
ministarstvo rata, znai: centralno rukovodstvo, ostalo u
Beogradu. Juer smo ovdje uli svjedokinju koja je postradala, ali
je objektivno govorila. No, ne moe se iz ove izjave nita
definitivno zakljuiti; trebalo bi provesti istragu na osnovi
tehnikih podataka. Ja razumijem ogorenje i uzbuenje svjedoka;
doivjeli su velike osobne nesree. Na alost, svaki zrakoplovni
napad na neki grad izaziva rtve nevinog stanovnitva.
injenica: Rat nije najavljen, a Lohr za to ne mora biti
odgovoran.
Kako mu je Gring prenio Hitlerovo nareenje od 27. oujka
(Zrakoplovstvo e imati zadatak da to je mogue prije otpone
razbijanje jugoslavenskih zrakoplovnih baza i da uzastopnim
napadima razori glavni grad Beograd...) nije poznato, ali
sauvano je osobno Lhrovo nareenje iz kojeg se vidi sve ono to
bivi komandant Zrane flote IV sada porie: Beograd je
razaran uzastopnim napadima, razornim i zapaljivim bombama:
zrani napadi su nastavljeni i u noi 6. na 7. travnja i tokom
dana 7. travnja.
Nareujui zranu agresiju na Jugoslaviju, Lohr je 31. oujka
1941. godine pisao da ih dranje jugoslavenske vlade primorava
na napad i zauzimanje Jugoslavije. Doslovno je prenesen
Hitlerov stav: Razaranje Beograda velikim napadom! Naredio
je da se napadi izvode, gotovo neprekidno, i ujutro 6. travnja, i
popodne 6. travnja, i u noi 6. i 7. travnja. Porie na sudu none
napade, a 31. oujka je naredio bombardiranje: od 22.30 do
ponoi (51. zrani puk), od 0.30 do 3 sata 7. travnja (2.
zrakoplovni puk) i rollender Angriff auf Belgrad! poev od
3 sata 7. travnja (4. zrakoplovni puk). Iz Lhrovog nareenja se
vidi da su kao ciljevi bombarderima Zrakoplovne flote IV
372

odreene i stambene etvrti Beograda i, posebno, najui centar

grada.
Lohr: U 2. toki optube predbaeno mi je da sam od Hitlera
dobio posebno lino nareenje za porobljavanje naroda Jugoslavije. U vie navrata sam izjavio da je Hitler odbio sve moje
prijedloge, a kasnije me u vezi s politikim pitanjima nije niti
konzultirao.
injenice: U nareenju od 31. oujka 1941. godine Lohr je
ustvrdio da su njemake ratne namjere: da se raspoloivim
snagama Jugoslavija brzo zauzme, jugoslavenska vojska uniti i
porobljena zemlja prisvoji za nae vlastite svrhe. Posljednji
naelnik Lhrovog generaltaba, general Erich Schmidt-Richberg,
u knjizi sjeanja Kraj na Balkanu 1955. godine pie: Lohr mije
na kraju svog ivota priao o svom prvom razgovoru s
Hitlerom... Lohr je bio jedan od malog broja vojnika koji su
mogli i kasnije da Hitleru iznesu svoja politika gledita, a njemu
je Hitler povjeravao ak i politike zadatke... Njegovi prijedlozi, i
kad nisu prihvaani, redovno su bili sasluani. To je za njemakog
oficira bio rijedak izuzetak.
Lohr: U 3. toki optube predbacuje mi se da sam kao vrhovni
zapovjednik Jugoistoka tono poznavao prilike u Srbiji i
odobravao postojee stanje. Ba suprotno, nisam to odobravao i
predlagao sam izmjene, naroito sam kritizirao neusklaenost
njemakih interesa, pri emu su zapovjednik Srbije i vrhovni
zapovjednik Jugoistoka bili u irem rasponu iskljueni iz
rukovodstva, a meni su bili preputeni samo isto vojniki zadaci
rukovoenja ratom. Hitler je moje prijedloge odbio, a tek 1943.
godine je uspostavio jednu novu ustanovu vojnog zapovjednika
Jugoistoka u ijim su rukama bile gotovo sve stvari. Nad ovim
je bio novi vrhovni zapovjednik Jugoistoka. Obojica su bila u
Beogradu. Gestapo i Sluba sigurnosti nikad nisu bili podreeni
nekom generalu, dapae: ove su ustanove kontrolirale generale.
injenice: Lohr je najpotpunije upoznat s prilikama i
relacijama u Srbiji prilikom prvog posjeta Beogradu u funkciji
vrhovnog zapovjednika Jugoistoka; 28. kolovoza je imao
konferenciju s najodgovornijim rukovodiocima iz taba komandu373

jueg generala i komandanta u Srbiji generala Badera, kao i s

najodgovornijim ljudima feldkomandanture 599; 29. kolovoza
referirali su mu, predsjednik kvislinke vlade u Beogradu Milan
Nedi i komandant SS i policije u Srbiji SS Gruppenfhrer i
general-potpukovnik policije Meyszner. O tome kakve su sve
nadlenosti vrhovnog komandanta Jugoistoka, Hitler je odredio u
takozvanoj Direktivi 47. Fhrer je Lhru dao sva prava
teritorijalnog komandanta nad sva tri vida oruanih snaga i nad
SS jedinicama u dijelovima Hrvatske, Srbije i Grke koje su
zaposjele njemake jedinice. Nad svim tim oblastima Lohr, kao
Oberbefehlshaber Sdost, Hitleru neposredno potinjen, provodi
izvrnu vlast preko potinjenih komandanata. Teritorijalna vlast,
sudska vlast i uope sva ona prava to ih je Lohr dobio,
ukljuujui i izvrnu vlast podrazumijevaju i vlast nad policijom
na podruju Jugoistoka.
Lohr: U 4. toki optunice govori se o pripremama i izvoenju
operacija Weiss I, Weiss II i Schwarz. Rukovodstvo ovih
operacija je optueno za zloin. Pripreme su se sastojale iskljuivo
od vojnikog planiranja. S tim u vezi imali smo dva razgovora s
Talijanima. Operacija Weiss je, poslije sloma kraljevskojugoslavenske armije bila prva, velika vojna operacija, potpuno drugaija
od prethodno provoenih akcija ienja. Planiranje takve
operacije ne moe biti zloin. Budui da je izvoena na tako
velikom prostoru, akciju je mogao organizirati samo moj tab.
Zapovjednik njemakih snaga u Hrvatskoj, general Lters, bio je
zaduen za rukovoenje tim operacijama. Ja sam utanaio
suradnju s Talijanima. General Lters je bio meni potinjen. U
takvoj funkciji dobivao je operativna nareenja od mene, a on mi
je svakodnevno slao taktike izvjetaje o situaciji. U tim
izvjetajima nema ni rijei o postupku s civilnim stanovnitvom. A
to se tie zarobljenika, to su rjeavali generali Lters i GlaiseHorstenau; Solun je bio i suvie daleko, tako da dopremu i
odailjanje zarobljenika nije mogao obavljati to bi inae
trebao raditi moj glavni kvartirmajstor (naelnik pozadine).
Prilikom jednog razgovora prije operacije, u Zagrebu, generalima
Ltersu i Glaiseu prenio sam direktivu Vrhovne komande
374

Wehrmachta da su zarobljenici jedan od ciljeva pripremane

operacije. Glaise je u vezi s tim dobio nareenje da izrauna
mogui broj zarobljenika. Raunalo se sa 60 000: za njih toliko
valjalo je u zarobljenikim logorima u tajerskoj osigurati mjesta.
to se tie civilnog stanovnitva: svaka naa divizija je dobila
posebnog komesara, kojemu je hrvatska vlada davala upute kako
da postupa sa stanovnitvom. Hrvatska je, naime, bila na
saveznik, i mi smo sa stanovnicima NDH postupali kao sa
saveznicima. U ovom sudskom procesu vidjeli smo da je general
Lters poslije ovog dogovora sa mnom izdao nareenje koje je u
suprotnosti s mojim direktivama. Izjave svjedoka u vezi s tim
ostavljaju snaan dojam, premda imam jake rezerve prema
izjavama svih tih svjedoka. to se tie krutosti rata, moram rei da
sam nedugo po preuzimanju dunosti na Balkanu od hrvatskih
vlasti dobio dosta debelu svesku punu fotografija o razliitim
grozotama. Nisam mogao provjeriti istinitost objanjenja uz
fotose, ali sam vidio da ni na jednoj slici nije bilo njemakih
vojnika, a ni domobrana ili ustaa, samo rtve i ubojice u
narodnoj nonji. Tako je to bilo. To ne znai da ja tvrdim da za
vrijeme operacija nije bilo vie tekih prekraja, i protiv partizana,
i protiv stanovnitva. Mogu ih objasniti ovdje itanim nareenjem
generala Ltersa. to se tie SS divizije Prinz Eugen, mogu
vjerovati da je general Phlebs, prenosei nareenja od Himmlera,
od kojeg je i bio opunomoen da postupa kako je htio, davao
svojim jedinicama nareenja drugaija od mojih direktiva. Nadam
se d a j e sudu poznato da nijedna vojna ustanova nije imala pravo
da se mijea u postupke SS jedinica niti je bilo mogue pripadnika
SS pozvati pred vojni sud. Ltersovo odstupanje od mojih
direktiva mogu objasniti samo tako to vjerujem da je zastupao
Hitlerovo miljenje da partizane moramo de jure i de facto
smatrati odmetnicima. Ja pak, u suglasnosti s novim shvaanjem
OKW, nareujem da se partizane de facto ima smatrati
regularnom vojskom. Meni Lters nije ni na jedan nain dao do
znanja da e izdati nareenje prema starim uputama Fhrera. U
svakom sluaju, ono to je Lters naredio drugaije je od mojih
direktiva. To je u specijalnim nareenjima, a toga nema u
375

operativnoj zapovijedi. Tako ja o tome nita nisam saznao ni za

vijeme obilaska Karlovca i Gornjeg Vakufa. Lako sam mogao
utvrditi da ta naselja nisu razorena. U Livnu i Konjicu bilo je
oteenja, i to uslijed borbe. A Foa je bila potpuno spaljena, i to
od etnika pod talijanskim rukovodstvom. Kad sam Ltersa pitao
zato je tako malo zarobljenika, odgovorio mi je da su partizani
svaki put probili obru, da su se tako svi ivi izvukli, pa i
ranjenici.
Tako Lohr 13. veljae 1947. godine.
injenice: Najprije, pitanje zarobljenika. Talijani i Nijemci su
se dogovorili na sastanku u Rimu 3. sijenja (Lohr, Mussolini i
talijanski najodgovorniji generali) da to se vidi iz nareenja
Vie komande oruanih snaga SlovenijaDalmacija od 16.
sijenja 1943. godine svi oni koji budu uhvaeni s orujem u
rukama ili se nau, makar i bez oruja, u zoni u momentu kada se
vodi borba, budu odmah strijeljani, a da svi sposobni mukarci
preko 15 godina budu internirani, bez obzira na rasu i vjeru,
slubu i zaposljenje. Talijani su izraunali da e sposobnih
mukaraca preko 15 godina biti oko 30000, a Nijemci oko
60000. Glaise-Horstenau je 16. sijenja utvrdio da raspolae
ovim kapacitetima za zatvorenike:
Specijali logor Zemun: okruglo 9000, a moglo bi, u sluaju
krajnje nude, i 18000
Specijalni logor Osijek: 5000
Sisak I (tranzitni logor): 5000
Sisak II (rezervni logor): 1500
logor to e biti zatraen od ustaa: oko 5000
Ukupno: 25 500...
Redovno obavjetavan o pripemanju logora i o onima koje je
trebalo ulogoriti, Lohr je 15. sijenja primio depeu iz Zagreba
prema kojoj Lters rauna da e u prvim danima operacije, u
skladu s Lhrovim nareenjima o beziznimnom odvoenju
cjelokupnog mukog stanovnitva iz okupiranog podruja, imati
60000 do 80000 zatvorenika. U vezi s tim, Lohra je GlaiseHorstenau upozorio da deportacija bez izbora i provjere u
podrujima gdje ima dosta i Hrvata, i Muslimana, i, ak,
376

pravoslavaca koji Nijemce s enjom oekuju, spremni da uzmu

njihovo oruje, nee poluiti uspjeh. Lohra, koji je planirao
odvoenje u logore svih mukaraca starijih od 15 godina, Glaise je
upozorio da e negativne konzekvence premaiti lokalne okvire,
tako da e od sada ljudi u svim krajevima bjeati u ume i prii
partizanima. Zbog toga Glaise predlae izbor mjesnog
stanovnitva.
Nije Lohr, planirajui zarobljenike logore, mislio na
zarobljene partizane nego na civilno stanovnitvo. To je
oigledno: upravo tako o tome Lhru pie Glaise von Horstenau.
Drugo je pitanje postupak sa civilnim stanovnitvom. Lohr
porie znanje o Ltersovom nareenju da treba objesiti ili
strijeljati svakog tko uestvuje ili je uestvovao u borbi protiv
okupacionih trupa, odnosno o dogovoru da se trupe striktno
pridravaju Hitlerovih direktiva (Jedinice su ovlatene i dune da
u ovoj borbi, bez ogranienja, isto tako prema enama i djeci,
upotrebe svako sredstvo ako ono vodi uspjehu). Nisu Nijemci,
kae, imali pravo odluivati o civilima: bili su, tvrdi, uz tabove
ustaki komesari, i ti komesari su rjeavali civilna pitanja.
Najprije, evo reenice iz slubenih biljeaka njemakog poslanika
u Zagrebu, generala Siegfrieda Kaschea: u zagrebakom hotelu
Esplanada Lohr g a j e 18. sijenja 1943. obavijestio da mora
uspostaviti mir, pa makar to bio mir groblja. Sve naredbe
potinjenih generala, bilo da je rije o Liitersu ili komandantima
divizija, zasnivaju se na tom Lhrovom stavu.
O tome svjedoi i Glaiseovo pismo Lohra od 4. sijenja u
kojem kae da mu Lhrovi planovi istrebljenja zadaju briga, i
to ne samo iz humanih razloga, premda krvolonost nije
najvidljivija osobina opunomoenog generala u Hrvatskoj. Nisu,
znai, Ltersove odrednice o postupku sa stanovnitvom
suprotne Lhrovim stavovima i nalozima, nego su zasnovane na
Lhrovim uputama. Konano, to svojim potpisom od 11. sijenja
(pismu Glaiseu) potvruje i sm, Lohr: nema, kae, odstupanja od
dogovora. A osiguranje izbora talaca u toku operacija, krajnja je
nunost. Da je Lohr plan istrebljenja izlagao i talijanskim
generalima u Rimu 3. sijenja, vidi se iz izlaganja generala Marija
377

Roatte, komandanta 2. talijanske armije; on, Roatta, s

posebnom se panjom zadrao na temi istrebljenja pisao je
Horstenau 13. sijenja Lhru, izvjetavajui ga o Roattinom
posjetu Zagrebu: U tome Roatta vidi nadu da e iz toga
proizii i daljnje smanjenje hrvatskih simpatija za Njemaku. Ali,
naravno, i on e isto takve postupke narediti svojim jedinicama... Roattino nareenje, odnosno upute o dranju prema
stanovnitvu identine su nareenju generala Ltersa.
Lohr se iskljuuje iz odgovornih za zloine prema civilima
tvrdei da su postojali komesari kojima je hrvatska vlada
davala upute kako da se postupa sa stanovnitvom. I to injenice
pobijaju:
Odmah poslije Lhrovog povratka iz Rima, 4. sijenja, dao je
svojim generalima u Zagrebu upute, obavijestivi ih da e izvrnu
vlast preuzeti njemaki komandant. Kasche je s tim u vezi
telegrafski, javio Ribbentropovom ministarstvu 8. sijenja: Ako
bi se danas prelo preko hrvatske civilne suradnje, to bi znailo da
njemaka strana otklanja njihov dosadanji doprinos i da Hrvate
oslobaa politike odgovornosti. Predlagao je da se zadri
dosadanje stanje, uspostavljeno dogovorom s hrvatskom vladom:
osigurana je puna sloboda djelovanja njemakog komandanta, a
ukljuivanjem hrvatske strane u suradnji i u noenju odgovornosti
zadrano je prema vani potovanje suvereniteta Hrvatske. To je
postizano tako da civilni opunomoenici formalno nisu bili
potinjeni njemakom komandantu. Predlae da se ostane pri
dosadanjem postupku, pri emu ostaje sauvan poloaj
njemakog komandanta. Glaise-Horstenau je Lhru predlagao
da se u komisije za provjeravanje zarobljenog civilnog
stanovnitva pod komandantom njemakih trupa uzmu kao
savjetodavni lanovi, pored pripadnika Slube sigurnosti, i civilni
komesari iz hrvatske dravne slube. Koliko su njemaki
komandanti i do tada bili samostalni u odluivanju o svemu,
pokazuje i primjer smjenjivanja Ismetbega Gavrankapetanovia,
sarajevskog velikog upana, koji je ujedno bio i potpredsjednik
ustakog Sabora. Da bi zadrao barem vanjsku formu suvereniteta, Paveli je pisao je Glaise Lhru molio da
378

Gavrankapetanovi barem smije vladi u Zagrebu predati molbu

za razrjeenje dunosti, odnosno da vlada moe generalu
Fortneru, koji ga je smijenio, predloiti nekog Muslimana da ga
imenuje za velikog upana. U istom radiogramu Glaise von
Horstenau je obavijestio Lohra da e izraditi definiciju
preuzimanja izvrne vlasti i smjesta je dostaviti glavnokomandujuem Jugoistoka na odobrenje. Njemaki poslanik u Zagrebu
Siegfried Kasche je 17. sijenja, uoi Lhrovog dolaska u Zagreb,
obavijestio osobno ministra Ribbentropa da je Pavelieva vlada
nala priblino zadovoljavajuu verziju, to sada zavisi od odluke
generala Lohra... Poglavnik e sutra objaviti zakon o iznimnom
stanju ime e biti utvren poloaj vojnog zapovjednika kao
nosioca izvrne vlasti i efa civilne uprave. Lohr je, proglaujui
teritorij tzv. Nezavisne Drave Hrvatske njemakim operacionim
podrujem, prihvatio sugestije potinjenih generala iz Zagreba i
ustvrdio da sve rjeava u sporazumu s hrvatskom vladom i da
na njemake vojne komande izvrna vlast prelazi shodno
hrvatskom zakonu o proglaenju izvanrednog stanja. Izvrna
vlast u granicama potreba voenja rata znai preuzimanje
cjelokupne dravne vlasti, ukljuivi i pravo donoenja uredbi...
Osobe koje imaju izvrnu vlast mogu davati upute svim vlastima
unutar operacionog podruja. Uspostavljena je funkcija efa
graanske uprave: vri vlast po uputama njemakog komandanta. Odluku o potrebnim mjerama prema civilnom stanovnitvu i
njihovoj imovini za vrijeme borbe donosi sm vojni komandant
prema osobnoj procjeni... Vrijeme zavretka neke borbene radnje
odreuje njemaki komandant.
Ako je bilo zloina, kae Lohr, onda su za njih krivi takozvani
hrvatski komesari, ili samovoljno Liitersovo nareenje, ili
pak, u pravima nezavisne, SS jedinice. Komesari, odnosno efovi
graanske uprave pri njemakim tabovima bili su uspostavljeni,
kao to se vidi, samo forme radi: radi suvereniteta i
nezavisnosti NDH. Da je Liitersovo nareenje bilo i Lhrovo
dokazuje mnotvo dokumenata. Citirali smo njegov zahtjev za
taocima, a prije su navedene i njegove upute o postupku prema
zarobljenicima i prebjezima. to se tie postupka prema
379

stanovnitvu, mjere utvrene 1941. i 1942. godine nisu mijenjane

ni 1943. godine; Lohr je o tome dao upute 10. kolovoza 1943:
Mjere odmazde... provoditi na najrigorozniji nain kao i do
sada u sluaju neprijateljskog dranja stanovnitva, pri emu je
naredio: ako se pokae kao neophodno, da se sve muko
stanovnitvo, ukoliko se zbog uea ili pomaganja bandi ne
strijelja ili objesi, prikupi i odvede... Znai: i doputeno je, i
uputno je stanovnitvo koje pomae bandi ili strijeljati ili
vjeati, a tek nestrijeljane ili neobjeene odvoditi u zarobljenitvo.
Komanda 373. divizije, pozivajui se na upute vie komande,
dakle i na Lohra, 2. srpnja 1943. godine nareuje: Zateene s
orujem u ruci, po sasluanju strijeljati... Opine koje su
podravale partizane, sravnati sa zemljom. Prema banditima
postupati bezobzirnom otrinom. General Lohr je, kao
komandant grupe armija F i, ujedno, zamjenik komandanta
Jugoistoka, u vrijeme privremene odsutnosti Maximiiiana
Weichsa, 22. prosinca 1943. pisao da se mjere za odmazdu,
kanjavanje i represalije, do sada uobiajene unekoliko mijenjaju
(ima da se prilagode novopostavljenim politikim ciljevima) u
smislu da se pri napadima, sabotaama i tome slino uhvate i
kazne sami poinioci, a da se tek u drugom redu pristupi mjerama
odmazde. Ali za postupak u borbi ostale su ranije odredbe.
Kvote za vrenje odmazde (1:100 i 1:50), po Lhrovom
nareenju od prosinca 1943. godine, bit e odreene za svaki
sluaj zasebno. Uz to su odreene Mjere za odmazdu:
a) strijeljanje, odnosno vjeanje;
b) unitavanje naselja;
c) novane kazne, stavljanje pod strau i zatvor.
Tim svojim nareenjem Lohr priznaje da je do tada vrijedio
postupak da se poslije nekog prepada ili sabotae mjere odmazde
vre nad stanovnitvom iz blie okoline privedenim bez izbora,
redom.
Sve je to, ini se, general Lohr zaboravio, ak i pitanje
potinjenosti SS jedinica. Hitler je 28. prosinca 1942. odredio:
Komandant Jugoistoka ima sva prava teritorijalnog komandanta nad sva tri vida oruanih snaga i nad SS jedinicama u
380

dijelovima Hrvatske, Srbije i Grke koje su zaposjele njemake

jedinice. Sam Lohr to tvrdi u vie navrata. Konano, on u cilju
izvravanja zadataka to su mu postavljeni ima neogranieno
pravo izdavanja pravnih propisa. Da su mu i SS trupe i sve vrste
policija na Jugoistoku potinjeni, preko potinjenih mu komandanata, vidi se iz uputa za komandujueg generala i komandanta u
Srbiji: Za sva policijska pitanja potinjen mu je vii SS i
policijski voa osobno i neposredno.
Takvi su dokumenti. Na alost, sud ih nema u veljai 1947.
godine.
Lohr: Zavrni izvjetaj o operaciji Schwarz nije iao na moju
adresu. Bio je upuen 2. oklopnoj armiji, koja je u meuvremenu
preuzela rukovodstvo u Jugoslaviji, kao to je feldmaral Weichs,
sa tabom u Beogradu, preuzeo vrhovno zapovjednitvo
Jugoistok. Do reorganizacije dolazi zbog saznanja da se iz Grke
ne moe ak ni operativno, a jo manje administrativno,
rukovoditi na tako velikom prostoru. Hitler je naredio da 2.
oklopna armija bude premjetena u Jugoslaviju i da tab te armije
preuzme rukovoenje u Jugoslaviji. Koncentrirana u jednom
mjestu, administracija je predana novom vojnom zapovjedniku
Jugoistoka. Tako su se sada u ovom prostoru nalazila tri
rukovodea vojna taba. Naglaavam: rukovoenje neoperativnim pitanjima s velike udaljenosti, iz Grke, nije mi bilo
postavljeno kao zadatak, a i da jeste, ja to nisam mogao obavljati.
Stoga se ne osjeam krivim ni prema starom pravnikom
shvaanju ultra posse nemo tenetur (nitko nije duan uiniti
vie nego moe).
injenice: Nova organizacija komandovanja uspostavljena je
tek krajem kolovoza 1943. godine. Feldmaral Weichs je, kao
komandant Jugoistoka i grupe armija F, 26. kolovoza preuzeo
komandu grupom armija E, 2. oklopnom armijom, institucijom
njemakog opunomoenog generala u Hrvatskoj i vojnog ataea u
Sofiji. Zavrni izvjetaj o operaciji Schwarz Lters je poslao 20.
lipnja. To je onaj izvjetaj u kojem pie kako je tok borbi
pokazao da su komunistike snage pod Titovom komandom
odlino organizirane, vjeto voene i da raspolau borbenim
381

moralom to izaziva uenje. U tom se izvjetaju ne spominju

zarobljenici; sve to je uhvaeno ubijeno je, ili: ubijeni su
gotovo svi zarobljeni. Lters kae da je neprijatelj u ovim
borbama imao najmanje 12 000 do 13 000 mrtvih, od kojih je
najmanje 11 000 palo u borbama. Ostali su, znai, strijeljani. U
dodatku izvjetaja onaj viak iznad 11000 uraunat je u
zarobljene; znai: zarobljeni, pa strijeljani. Odnos prema
zarobljenicima vidi se iz izvjetaja 1. brdske divizije: Zarobljenika
498, od toga broja strijeljano 411.
to se tie Lhrove tvrdnje da mu nije ni povjerena dunost
rukovoenja neoperativnim pitanjima, istina se vidi iz mnogih
sauvanih dokumenata. Na primjer, njegovo nareenje obrana i
komandovanje na Jugoistoku od 15. veljae 1943:
Zadaci komandanta Jugoistoka su sljedei:
. . . Poduzeti konano smirenje pozadine i unitenje ustanika i
bandi svih vrsta u suradnji s talijanskom 2. armijom...
Dalje:
Komandant Jugoistoka je vrhovni predstavnik Wehrmachta
na Jugoistoku i ima sva prava teritorijalnog komandanta:
a) u odnosu na sva tri vida njemakih oruanih snaga i
formacija S S . . .
b) u odnosu na saveznike trupe koje su okupirale odreena
podruja Srbije.
Komandant Jugoistoka vri izvrnu vlast naroito nad
lokalnom civilnom upravom na teritorijima koje su okupirale
njemake trupe...
On je, znai, odreivao i mjere odmazde i postupke prema
civilnom stanovnitvu. Mogunosti su njegove bile velike i, da bi
izdavao bezbrojne direktive za zloine, nije bilo potrebno da uini
vie od svojih ovlatenja.
No, pustimo ga da zavri svoju obranu:
Lohr: Nisam pripremio ovo izlaganje da spasim svoju glavu.
Due od 40 godina sam vojnik i 34 godine avijatiar. Uvijek sam
svoj ivot nudio domovini, i ne mislim drugaije u ovom trenutku.
Konano, poivio sam dosta, i mogu umrijeti. Pri tome bih htio
rei da sam se iz engleske okupacione zone u Austriji dobrovoljno
382

javio jugoslavenskoj komandi, jer sam htio dijeliti sudbinu veine

svojih jedinica u jugoslavenskom zarobljenitvu. Zar se i tu ne vidi
dokaz iste savjesti?
injenice: Lohr se 9. svibnja 1945. godine predao jugoslavenskim jedinicama kod Celja. Nekoliko dana kasnije, zbog nepanje
straa, pobjegao je iz Topolice u pratnji svojih tenkista da bi se
sa svojim generaltabom predao Englezima. Kad su predstavnici
3. armije Jugoslavenske armije 14. svibnja komandi engleskog
korpusa pokazali Lhrov potpis na aktu o kapitulaciji snaga
Jugoistok, Englezi su ga odmah izruili grupi oficira 4. operativne
zone Slovenije, odnosno 3. armije JA. Nije se on predao
dobrovoljno, ne bi on to nikad uinio.
Lohr: Na kraju, moram vam rei da moja domovina Austrija
nema nikakve veze s Hitlerovim nainom biranja podreenih.
Poznati i ovdje spominjani Meyszner zaista je bio Austrijanac, ali
je pobjegao iz Austrije u Njemaku, a ovamo je poslan od Hitlera.
Hitler je Austrijance slao u Jugoslaviju zato to su poznavali jezik,
geografiju i mentalitet, zato to su se lake sporazumijevali s
ovdanjim svijetom nego Nijemci. To je sve to imam rei.
Sjednite, optueni Lohr pokazuje mu dr Vuko Gozze
Gueti klupu i odmah najavljuje: Ima zavrnu rije optueni
Fortner.
FORTNER
Drugooptueni, i najstariji meu optuenima, iscrpljen i od
vremena nagomilanog u tom vojnikom ivotu, ali i od
zatvorenikih elija, koje su mu ve gotovo dvije pune godine
zamjenjivale obilje na koje je svikao od djetinjstva, Johann
Fortner ustaje. Pokazuje mnogo volje da stojei odri zavrnu
rije, ali teko mu je stajati. Predsjednik vijea to vidi i kretnjom
ruke, bez rijei, pokazuje mu da sjedne. I tako je Fortner bio jedini
od sedam optuenih koji je zavrnu rije obrane izgovorio s klupe,
sjedei.
Fortner: Cijenjeni vojni tuilac mi je predbacio da sam
pokuao izbjei odgovornost prebacujui sve optuujue injenice
na ustae; navodno: tako sam htio osloboditi od optubi
383

Wehrmacht. Nisam elio i ne elim izbjei odgovornost za ono to

sam uinio, ili to je Wehrmacht uinio. Ali, poznato je da su
ustae zbog nediscipline i uestalih prekraja bili omrznuti u
bosanskim selima i gradovima, a u isto vrijeme vojnici moje
divizije, Nijemci, bili su zaista u svim sredinama omiljeni. Tu je
injenicu nemogue opovrgnuti. to se tie ustake nediscipline,
izvjetavao sam stalno o tome. Stalno sam upozoravao na njihove
prekraje. Intervenirao sam i kod komandanta njemakih snaga u
Srbiji i Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj generala Badera, kao i kod
opunomoenog generala u Zagrebu. Posebno sam se alio na
ustakog komandanta Francetia. Ipak, uspio sam barem u
jednom: Franceti je 1942. godine odstranjen s moga terena.
Stalno sam imao tekoa s ustaama. Pri tome naglaavam: ustae
meni nisu bili potinjeni ni sudski ni disciplinski. Meni je ovdje
predoen jedan dokument iz kojeg bi proizilo da je Paveli dao
direktive ustaama da se meni potinjavaju. To nije tono.
Mjerodavan je postupak moga pretpostavljenog, generala Badera:
on je to odbio i tako ja za tu potinjenost nikad nisam ni saznao.
Ustae i domobrane ja nisam mogao kanjavati. Domobranstvo je
imalo svoje posebne vojne sudove uspostavljene na moju
inicijativu. to se tie prestupa mojih vojnika, njih sam, dakako,
kanjavao. Tako sam, na primjer, u ljeto 1942. godine zbog
pljake i ubojstava to su poinili moji vojnici izricao osude i na
smrt i na zatvor. Morate imati na umu da, kao ovjek zaduen za
red i sigurnost u Bosni, nisam vodio regularan rat, ve borbu
protiv naoruanih seljaka iz pozadine. Kad bismo im se pribliili,
ovi bi seljaci sklanjali oruje i kape i inilo se da su mirni seljaci.
Nisu imali vidljivu oznaku. Dakle: ne nose otvoreno oruje,
nemaju vidljivu zajedniku oznaku dva uvjeta neophodna po
meunarodnom pravu za priznavanje regularnosti. Ipak, u toku
dvije godine nijednog partizana nisam osudio na smrt. Uzgred da
napomenem, iako nije nevano: prva puka je pukla na
protivnikoj strani. To se dogodilo u srpnju 1941. godine, kada je
jedan odred moje divizije napadnut od oruanih ljudi iz jedne
umice. To je bilo kod Banje Luke, gdje je taj moj odred
osiguravao graenje razorenog vodovoda. Inae, uvijek sam bio
384

protiv odmazde. Nisam potlaivao stanovnitvo, nego sam ga

pomagao gdje sam mogao i koliko sam mogao. Tako sam uspio
da se iz Banje Luke odstrani huka Viktor Guti. A 1942. godine
spasio sam Sarajevo od gladi dopremivi 100 vagona ivenih
namirnica iz okoline Brkog. Imajte na umu d a j e kroz moje ruke,
dok sam bio u Bosni, prolo izmeu etiri i pet tisua
zarobljenika: nisu imali pravo na meunarodnu zatitu, a ipak im
nita naao nije uinjeno. S njima je postupano ovjeanski. Moja
savjest, visoki sude, potpuno je mirna: samo sam vrio svoju
dunost. Ni od jednog vojnika neete uti da sam, djelujui u
Bosni, izvravao zakone koji su vaili u mojoj domovini. Ali, d a j e
prilikom provoenja mojih direktiva bilo prekraja od mojih
potinjenih, to je mogue, to lei u samom karakteru voenja rata
od pamtivijeka.
injenice: Najprije, pitanja potinjenosti. Komandant svih
njemakih trupa na okupiranom (od Njemake) jugoslavenskom
prostoru general Bader odredio je 26. sijenja 1942. godine
(dokument u Arhivu VII, NAV-T-501, r. 250, s. 552-5): Trupe
N D H do sada smjetene na buduem operacijskom podruju
(istona Bosna) mogu tamo ostati, ali e biti potinjene
njemakom vojnom komandantu. Isto to vrijedi i za hrvatsku
policiju i andarmeriju, kao i za provizornu civilnu upravu...
Kao komandant dolazi u obzir komandant 718. pjeadijske
divizije general-major Fortner. Bader i Pavelieva vlada su 23.
sijenja 1942. godine potpisali sporazum u kojem je utvreno da
Fortner dobiva izvrnu vlast, odnosno da e voditi brigu za
izgradnju hrvatske uprave, s tim da civilna uprava ima u svim
pitanjima... da radi po direktivama vojnog komandanta...
Hrvatska vojska, kao i policija, andarmerija i ustae potinjavaju
se vojnom komandantu i rade po njegovim direktivama.
Fortner 1942. godine nije zahtijevao da zloglasni Franceti
napusti Bosnu. Visoke su i laskave njegove ocjene Jure Francetia:
nalazimo ih u Baderovom izvjetaju o ienju rajona oko
Rogatice od 4. svibnja 1942. godine: Bataljon ustake milicije
pod komandom tridest dvogodinjeg potpukovnika Francetia
b D je odluna i dobro disciplinirana jedinica. Franceti je 1942.
385

godine dobio in i zvanje ustakog pukovnika i sve do pogibije u

prosincu 1942. godine bio je komandant Crne legije u Bosni,
pod Fortnerovom komandom. D a j e bio, kao i sve ustae u Bosni,
pod Fortnerovom komandom, vidi se i iz dokumenata vieg
vojnog arhivskog savjetnika Ernsta Wisshaupta (pisao po
nareenju naelnika taba komandanta Jugoistoka): Fortneru su
bile potinjene u tome rajonu sve njemake i hrvatske snage i
ustake formacije.
to se tie Fortnerovih dobroinstava i smjenjivanja jednog od
najkrvolonijih ustakih smrtovoa, Viktora Gutia (za njega je
Glaise-Horstenau pisao kako je u jednom ranijem govoru izjavio
da nijedan Srbin nee iv napustiti banjaluko podruje i Banju
Luku, da se ini da e svoju najavu i ostvariti jer da je broj
osuda koje je potpisao zastraujue velik) za to Fortner ne
snosi odgovornost, ali nema ni zasluga. Pritisak za smjenjivanje
Gutia izvrili su banjoluki Muslimani. Banja Luka tada (ljeto
1942. godine) i nije bila pod komandom Fortnera, nego pod
komandom generala Friedricha Stala, komandanta zapadne
Bosne. Do svibnja 1942. godine Fortner je zaista mogao smijeniti
Gutia, ali to nije uinio. A daje mogao smjenjivati i najznaajnije
ustake glaveine, vidi se na primjeru smjenjivanja sarajevskog
velikog upana, prijeratnog frankovca Ismetbega Gavrankapetanovia, koji je, uz ostale asti, bio i potpredsjednik ustakog
Sabora sazvanog 23. veljae 1942. godine. Kasche, za kojeg se u
Berlinu i Zagrebu prialo kako je ustaa vei od Pavelia,
pokuao je intervenirati u korist Gavrankapetanovia kojega je
Fortner smijenio, ali nije uspio. Da bi se prikrilo koliko je ustaka
vlast ovisna o volji njemakih komandanata, Horstenau je
poslije razgovora s Paveliem, koji je molio za Gavrankapetanovia predloio Lhru da smijenjeni veliki upan smije predati
vladi u Zagrebu molbu da ga smijeni s dunosti, pa da vlada
predloi generalu Fortneru nekoga Muslimana za velikog
upana.
Fortner kae da nije vodio regularan rat, ve da je ganjao
seljake iz pozadine. Ti seljaci, koje bi zaticao bez kapa (hoe
rei: krili su, ako su imali, petokrake zvijezde) i bez oruja (ako
386

Fortner pri tome nema u vidu tisue i tisue seljaka koje su

njemake jedinice hvatale po selima ili zbjegovima), u Fortnerovim izvjetajima su izgledali sasvim drugaije. Najprije, ono u vezi
s bjeanjem nenaoruanih seljaka bez kapa:
Neprijatelj je na cijelom frontu pruio snaan otpor, pa je ak
kod grupe Wst djelomino vrio protunapade. Pri tome je
ustaka eta u sastavu grupe Wst natjerana u bijeg i odbaena na
eljezniku prugu TurbeDonji Vakuf...
To je podatak iz izvjetaja o borbi za Jajce u rujnu 1942.
godine (AVII, NAV-T-315, r. 2270, s 585-93).
Kakvi su ti partizani koji, po Fortneru s procesa 1947.
godine, redovno odbacuju oruje i nemaju kape vidi se iz
Fortnerovog podsjetnika uz divizijsku zapovijed od 18. 10. 42:
Partizani najee ne pruaju otpor povezanim frontom, nego
u grupnom sistemu, _pa i tu samo dotle dok nae jedinice ne
poduzmu organiziran' napad. Tada se oni vjeto i brzo izvuku...
Partizani su se do sada uvijek nou neopaeno premjetali...
Nigdje Fortner ne upuuje svoje pukovnike i majore da su
protivnici mirni seljaci koji ne nose oruje. Nego, evo to je i
kako je Fortner ocjenjivao partizane 1942. godine (i ovaj je
dokument u Arhivi Vojnoistorijskog instituta NAV-T-315 r. 2271,
s. 165-9) kada govori o Bihakoj republici:
Na njoj se nalazi okruglo 63 000 naoruanih boraca. Oni
takoer raspolau tekim orujem i artiljerijom, kao i motornim i
zaprenim vozilima i dovoljnim brojem tovarne stoke... Tri puta
su komunisti uspjeli uzastopno da zauzmu Jajce i tri puta su ih
njemako-hrvatske trupe potisnule, a oni ponovo prikupljaju
snage da bi i po etvrti put napali Jajce. Pri tome pada u oi i
porast snaga koje bacaju u borbu...
Ni jednom rijei, i ni u jednom izvjetaju iz vremena kada je
komandovao u Bosni, Fortner za partizane ne kae ono to je
govorio u svojoj obrani 1947. godine. Ltersu je u vezi s tim 1942.
godine pisao:
Kada osvoje neki grad, onda nijedan vojnik ne smije da se
odvoji od svoje jedinice i da pljaka... Prilikom veih mareva
brigade primaju od divizije za sve predviene dane hladan
obrok...
387

Posebno pitanje iz Fortnerove obrambene rijei jeste pitanje:

tko je koga prvi napao. Ponaa se kao da se njemake okupacione
trupe u Jugoslaviji nalaze po nekom prirodnom toku zbivanja,
kao da porobljeni narod nema prirodno pravo da se bori za svoju
slobodu. Po meunarodnom pravu nezakonit akt, akt zloina,
Njemaka je uinila ve 6. travnja napadom na Jugoslaviju.
Fortner tvrdi da je uvijek bio protiv odmazde i terora.
to je on zaista mislio o teroru i odmazdama nalazimo u
dokumentima iz vremena kad je zloin na okupiranom podruju
bio izraz sistema. U Sarajevu, na sastanaku s GlaiseHorstenauom, Paulom Baderom i ustakim ministrima Lorkoviem i Benakom (koji je bio neke vrste Pavelievog opunomoenika pri Fortnerovom tabu) 19. travnja 1942. godine, Fortner je
ustvrdio: Ne postupa se uvijek s dovoljno potrebne otrine!
Jedna od konkretnih mjera odmazde, Fortnerov izvjetaj od 6.
listopada 1942: Zbog pobune srpskog stanovnitva nastavit e se
evakuacija 16 sela s planine Vujak i svi e stanovnici biti
odvedeni u koncentracioni logor... U nareenju za operaciju
Trio I 28. travnja 1942. godine ustaka grupa potpukovnika
Francetia po Fortnerovom zadatku mora izvriti ienje
cijelog sektora od nesigurnih elemenata. Prevedeno na jezik onih
kojima je nareeno, to je znailo: ubiti sve koji su nepoudni.
Po njegovom nareenju od 14. oujka 1942. godine komandanti
pukova 718. divizije Schuschnig i Wst objavili su svaki na
svom sektoru proglas Njemakog zapovjednika za istonu
Bosnu. Proglas je tampan na njemakom i hrvatskom jeziku:
Za osiguranje javnog reda i mira... a kao opomenu
puanstvu za eventualne napade... odredio sam da se uhvati
stanovit broj talaca... Taoci su uzeti iz najirih narodnih slojeva i
tako e dugo ostati u zatvoru dok ne prestanu napadi na njemake
vojnike... Neumoljivom strogou postupit e se i odrediti broj
talaca koji e biti strijeljani za jedan jedini sluaj gubitka.
Da su odmazde bile neto normalno, uobiajeno u postupcima
komande i jedinice 718. divizije vidi se iz Fortnerovog izvjetaja
komandujuem generalu i komandantu u Srbiji od 13. studenoga
1942. godine.
388

Pitanje zarobljenika. Postupak prema zarobljenim partizanima

je od ustanka do Fortnerovog odlaska iz Bosne, 15. oujka 1943.
godine, isti (dokument je u Arhivu VII, NAV-T-315, r. 2271, s.
297-7):
Partizani, a isto tako i svi za koje se sumnja da su partizani,
kao i civili u ijim stanovima je naeno oruje i municija, bit e
strijeljani odmah bez formalnog sasluanja, odnosno objeeni, a
njihove kue spaljene.
SCHMIDTHUBER
Treeoptueni general-major Waffen SS August Schmidthuber
govorio je dosadno dugo, nepovezano, esto nejasno, tako da je
ostavljao dojam kao da se boji posljednje reenice: iza nje je oma.
Izbjegavajui ponavljanja, njegovu emo obranu dati skraivanjem najsuvinijeg.
Schmidthuber: Neu da branim katastrofalnu politiku Hitlera.
Ali, moram rei da nije bilo plana o unitavanju jugoslavenskog
stanovnitva. to bi nam inae trebalo da i Jugoslavija potpie
Trojni pakt! Na alost, jedna monarhistika oficirska klika je
sruila taj pakt djelujui ne u interesu naroda nego u interesu onih
koji danas pomau etnike.
injenice: Plan za napad na Jugoslaviju u Vrhovnoj komandi
njemake oruane sile postoji od 1940. godine. Simovieva vlada
nije odustala od Pakta potpisanog u Beu 25. oujka 1941. godine.
Schmidthuber: Svaki narod ima pravo od svojih narodnosnih
manjina u inozemstvu oekivati zdravo nacionalno osjeanje.
Zato Nijemci u Banatu ne bi smjeli da se ponose svojom
njemakom nacionalnou? Logian je, dakle, nastanak divizije
Prinz Eugen. To to je divizija napustila Banat, kriv je Draa
Mihailovi: morali smo nastupati na Kopaonik. Kasnije je divizija
prebaena u Bosnu i tu je do kraja rata. Kako vojniki, tako i
prostorno, narodnooslobodilaki pokret smo morali smatrati
engleskom bazom. Konano, Englezi su taj pokret pomagali. to
se tie Krive Reke i Kaaserera, nisam bio kompetentan da kaznim
Kaaserera. Sluaj je bio preteak ak i za diviziju. Izvjetaj je
389

poslan u Berlin. Kaaserer je bio iskljuen iz SS odreda. Ako je

proputeno da se kazni, ili ako nije dovoljno kanjen u Berlinu, ne
moete mene kriviti.
injenice: Kaaserer nije kanjen, nego je odlikovan i
unaprijeen; iz SS divizije Prinz Eugen premjeten je u Berlin, a
zatim sa specijalnim zadatkom u Zagrebu.
Schmidthuber: Operacije Weiss I i Weiss II su prije pet
godina izvoene na teritoriju koji sam samo tada proao. Nije
stoga nevjerojatno to se ne sjeam pojedinih mjesta kroz koje
sam prolazio. Optunica mi predbacuje da je moja Borbena grupa
svuda kud je prolazila ostavljala ubijene ljude i zgarita. To nije
tono. Veina mjesta je prije bila zapaljena. Ustae su za to
optuivali partizane, odnosno Hrvati Srbe, a Srbi Hrvate. Nitko
ovdje ne moe tvrditi da etnici nisu bili sposobni za zlodjela. To
se, konano, vidjelo i na suenju etnicima. A to se tie Nijemaca
i naroda, mogu vam rei da smo i u Slunju, i u Bihau, i u
Bosanskom Petrovcu radosno doekivani. Narod je pred nas
iziao sa zastavama i igrao narodna kola. (U sudnici ovu
Schmidthuberovu izjavu prati snaan smijeh.)
injenice: Nijemci su u ponovo okupiranim mjestima Bihake
republike zatjecali samo stare i nemone, a ponekad ni njih.
Neprijatelj, pruajui ilav otpor, s glavninom se povlai i odvodi
sa sobom sve stanovnitvo i stoku. To je izvjetaj generala
Phlebsa, Schmidthuberovog komandanta, od 1. veljae. Tada su
trupe 7. SS divizije ve bile prole i Slunj i Biha. Detaljnije o tome
piu Talijani: Na ponovljeno traenje da se dade objanjenje
zato nema zarobljenih za internaciju, komandant divizije Re je
tvrdio da je to zbog potpune evakuacije stanovnitva iz raiene
zone.
Schmidthuber: Optunica me tereti za mnoge zloine izvrene
izvan zone djelovanja trupa pod mojom komandom. Svjedoci koji
su se pojavili pred sudom samo su me uvjerili da moje trupe nisu
poinile navedene zloine. Za takve zloine niti sam uo, niti sam
za njih znao, niti sam ih naredio. Poto sam se ja redovno kretao
odmah iza prednjih dijelova, prekraji su se uvijek dogaali iza
mojih lea, bez moga nareenja.
390

injenice: Divizijske zapovijedi (dokumenti dobiveni od

Amerikanaca) pokazuju da je tuba pogrijeila samo u sluaju
ator-planine, iako je i na atoru, na jugoistonim padinama,
neka Schmidthuberova jedinica ubila grupu izbjeglica iz Banije.
General Phlebs u izvjetaju od 26. oujka 1943. godine navodi jedan sluaj zarobljavanja izbjeglica i kae na bazi Schmidthuberovog raporta da je cijela izbjeglika grupa strijeljana. Konano, jedinicama SS divizije Princ Eugen bilo je
nareeno: Pri proeljavanju predjela kroz koje se prolazi
bezobzirno zarobljavati za oruje sposobno stanovnitvo, a one s
orujem u ruci strijeljati po kratkom postupku.
Schmidthuber: Poslije naeg zauzimanja Dubrovnika, jedna
eta moga puka nalazila se u Stonu od 23. rujna do kraja
listopada 1943. Kad smo partizanima uzeli Peljeac, s jednim
bataljonom moga puka iao sam od Stona do Janjine. Kod Ploa
se iskrcao bataljon 13. SS puka; nije bio meni potinjen. Zloin u
Kuni treba pripisati tome bataljonu.
injenice: Iskrcavi se u operaciji Herbstgewitter na
Peljecu, dijelom snaga iz Ploa, a dijelom iz Metkovia, Borbena
grupa Schmidthuber (dakle: bataljoni pod komandom Augusta
Schmidthubera) izvrila je strana zlodjela u Osobljavi, Kuni i
Pijaviinu.
Schmidthuber: Tokom ovog suenja posebno je znaenje dano
naredbi Rudolfa Ltersa. Ta naredba, bez sumnje, ima karakter
zloina. Komandant moje divizije, general Phlebs, tu naredbu nije
prenio komandantima pukova. Moda zbog toga to je Lters
naredio da se potinjene, zbog zloina, ne moe pozivati na
odgovornost. Da sam imao tu zapovijed, mogao sam vriti
najrazliitije zloine s uvjerenjem da neu za njih odgovarati. Ali
ja sam uvijek postupao ovjeno. Na Peljecu sam ribarima
dopustio noni ribolov...
injenice: Ovdje je ve citirano nareenje generala Phlebsa:
dokaz d a j e Ltersova zapovijed (Objesiti ili strijeljati svakog tko
uestvuje ili je uestvovao u b o r b i . . . Opravdana je svaka mjera
koja je potrebna za osiguranje t r u p a . . . Nitko ne moe biti pozvan
391

na odgovornost zbog preotrog postupka...) bila prenesena

komandantima pukova 7. SS divizije.
NEUDHOLDT
Optueni Neudholdt je izjavio da nee da se brani, odnosno
da e govoriti vrlo kratko.
Neudholdt: Hou da kaem i da ujem istinu, to dugujem
svojoj diviziji... Bio sam protiv dolaska vraje divizije u
Jugoslaviju, ali morali smo d o i . . . Ne moete me teretiti za
zloine u operaciji Weiss. Trajala je 8 tjedana, a ja sam pola
toga vremena bio bolestan.
injenice: Do sredine veljae, kad je Neudholdt otiao na
bolovanje, najstraniji zloini za koje je optuen u operaciji
Weiss bili su izvreni. Podgrmeka komanda podruja je ve u
proljee 1943. godine izvrila vrlo precizan popis zloina u
Podgrmeu, gdje je ubijeno 3370 osoba, bez ikakvog traga nestalo
je njih 493, a u logore odvedeno 1229. Vraja divizija je na
Grmeu ubila 1251 osobu. U 15 podgrmekih opina zapaljeno je
2276 zgrada razliite namjene.
Neudholdt: Sto se tie operacije Schwarz i telegrama
generala Ltersa da nitko iv ne smije izii iz obrua, svaki vojnik
moe shvatiti tako a tako smo i mi shvatili da moramo
vrsto stegnuti taj obru i zarobiti sve neprijateljske vojnike. Tako
smo to shvatili, i mogu vam rei da od zarobljenika nitko nije
ubijen.
injenice: Lters je 12. svibnja naredio: Strijeljati, poslije
sasluanja, sve koji su sudjelovali u borbi protiv njemake vojske i
koji kao takvi budu zarobljeni. Lters je 10. lipnja komandantima trupa u operaciji Schwarz poslao radiogramsko nareenje:
Posljednja je faza borbe, doao je tren potpunog unitenja Titove
vojske. Vanost nareenja: 'Nijedan ovjek sposoban za vojnu
slubu ne smije iv napustiti obru, a ene pregledati da nisu
preobueni mukarci mora se ponovo naglasiti trupama...
Prije toga je nareeno kako da se postupa prema zarobljenima:
Objesiti ili strijeljati...
392

Neudholdt: Sluaj UdoraZagnjee. To nije bilo besmisleno

paljenje sela, kao to je to u Nrnbergu izjavio sudac Jackson.
Sela su na brdu, visoko, i stalno smo iz njih napadani. Pa i
partizanski komandant bi ih dao razoriti. Phlebsu sam predloio
da stanovnitvo iselimo. Moj prijedlog je odbijen...
KBLER
Poslije pauze zavrnu rije su dobili ostali optueni. Prvi Josef
Kbler.
Kbler: Prije svega, citiram vam jednu reenicu marala
Staljina Borba je to objavila lani u srpnju: Nareenje
komandanta je zakon za podreenog! Gospodo, to je i nae
shvaanje. Vojnik mora sluati. U tom smislu valja shvatiti i moj
odnos prema nareenju generala Ltersa od 12. svibnja 1943.
godine. Optunica samo djelomino navodi to nareenje. Moram
obratiti panju na sljedee pojedinosti. Uinjena je razlika u
postupcima prema etnicima i partizanima. To je jedna pravna,
rekao bih politika stvar za koju ja ne snosim odgovornost. Dalje,
reeno je da se moraju strijeljati svi zarobljeni u borbi. Zatim je
reeno da se zarobljenici tek poslije sasluanja moraju strijeljati. Iz
toga se, gospodo, vidi da se ovim nareenjem ne nareuje
strijeljanje ranjenih i bespomonih. Odbijam da sam ikada naredio
strijeljanje ranjenika i bespomonih. Nasuprot toj tvrdnji, mi smo
ranjene partizane njegovali u naim bolnicama. Morate pri tome
imati na umu da je to nareenje pisano s pretpostavkom da
partizani nisu regularne t r u p e . . . I danas izvanredno alim to mi
general-pukovnik Lohr, posjetivi me u Foi, nije dao drugaije
upute.
injenice: Sud je imao Ltersovo nareenje optuenom
Kbleru. Mi sada imamo i Kblerovo nareenje Br. B. 1418/43Pov. od 12. svibnja (Arhiv VII, film Mnchen 2, br. 537540):
Upute za ponaanje trupa pri izvoenju operacija...
2. Zarobljenici:
Strijeljati, poslije sasluanja, onoga tko otvoreno sudjeluje u
b jrbi protiv Wehrmachta i kao takav bude zarobljen. Prebjegle i
393

ostala uhapena lica (sumnjive) upuivati u sabirne zarobljenike

logore. Odrediti jaku strau. Rukovodioce i osobe koje mogu dati
vane iskaze, upuivati tabu divizije. Zarobljene i uhapene
ukratko sasluati. Pri njihovom upuivanju poslati i sasluanje. U
sluaju istih iskaza dovoljno je i zajedniko sasluanje.
Ranjenike Kbler ne spominje. Ranjenici nisu ostale osobe
ni prebjegli; ranjenici su borci. Dakle, i njih strijeljati poslije
sasluanja. Kbler je u izvjetaju o iskustvima iz operacije
Schwarz 16. lipnja 1943. godine pisao d a j e 118. divizija zarobila
472 partizana, a od toga je 274 strijeljano. Oni koji nisu
strijeljani, vjerojatno i nisu bili partizani.
Odnos prema etnicima je u toki 3: Sve etnike razoruati,
bez izuzetka; ustreba li i silom. Isti je odnos i prema
Muslimanskoj miliciji, tamo gdje se pokae kao nepouzdana.
Kbler je nareivao da treba temeljito pretresti sve stanove i
sklonita, a posebno obratiti panju na ene, koje su esto
pijunke. Trai: Ne smije se imati povjerenja; vriti strogi
nadzor!. U toj Kblerovoj uputi ima i toka 8: Ponaanje prema
stanovnitvu:
Trupe e prema stanovnitvu koje se pokae neprijateljski
raspoloeno postupati brutalnom nemilosrdnou i zapljenjivanjem postojeih zaliha, a razaranjem naputenih naselja neprijatelju oduzeti svaku mogunost opstanka.
Kbler: Na drugim ratitima i u druga vremena davali smo
sasvim drugaija nareenja. Ja sam bio u tabu 12. armije i tamo
nismo davali nikada nareenja da se borci strijeljaju.
injenice: Josef Kbler je 1941. godine bio u tabu 12. armije
(ujedno i komanda Jugoistoka), i to naelnik operativnog
odjeljenja. U nekoliko navrata je pratio glavnokomandujueg
Lista na konferencije u Beogradu. Bio je u Beogradu s generalfeldmaralom Listom i 16. rujna kad je ef vojne uprave, dravni
savjetnik dr Harold Turner, komandanta Jugoistoka obavijestio
da ustanak ima jasnu komunistiku tendenciju i taktiku.
Komanda Jugoistoka, dok je tamo bio Ia (operativno odjeljenje)
Josef Kbler, onda jo pukovnik (u dvije naredne godine dva puta
e biti unaprijeen) izdala je vie uputa o strijeljanju bandita, to
394

jest partizanskih boraca, i o mjerama odmazde. Upravo Kbler u

jednom dopisu krajem studenoga, nekoliko dana prije nego to je
preuzeo dunost naelnika taba opunomoenog komandanta u
Srbiji, utvruje (prenosei naredbu pretpostavljenih) mjere
odmazde njemakog Wehrmachta; norma: za 1 ubijenog
pripadnika njemakog Wehrmachta 100, za ranjenog 50
strijeljanja Srba.
Kbler: Nekoliko rijei o dogaajima na Tjentitu Tamo je
bilo teite borbe. Po svakom vremenu i nevremenu, danju i nou,
tamo je voena najea borba. Preko mog desnog krila nije uspio
partizanski proboj; probili su se na sektoru susjedne divizije.
Ovdje je utvreno d a j e u moje podruje doao jedan SS bataljon.
Ranjenici, nastradali na Sutjesci, nisu bili na mom podruju, ve
na sektorima drugih divizija. Ve sam rekao: nikad nisam davao
upute da se bolesnici i zarobljenici strijeljaju. to se tie popaljenih
mjesta, ve sam ustvrdio kao to pie i u mome nareenju
trebalo je da se rue samo naputena mjesta, kao to je reeno da
se strogo postupa samo protiv onog civilnog stanovnitva koje je
protiv nas, koje je u prijateljstvu s narodnooslobodilakim
pokretom. Ne vjerujem d a j e 118. divizija ostavila rav dojam u
Hrvatskoj. Nezavisnu dravu Hrvatsku ja sam smatrao prijateljskom zemljom i u njoj sam se osjeao kao gost. U tom smislu sam
stalno pouavao moje podreene.
injenice: Kbler, koji je stalno pouavao podreene da
prema narodu u Hrvatskoj gaje prijateljske osjeaje, naredio je 28.
oujka 1944. godine strahovit i uasan pokolj meu najistijim
hrvatskim ivljem, javio je zapovjednik 27. ustake bojne ustaki
satnik Petar Mikrut 29. oujka 1944. godine. Kbler je tada s
dijelovima 7. SS divizije, 369. divizije i svoje 118. divizije izvodio
operacije protiv jedinica NOV na podruju Sinja. U ve
spomenutom izvjetaju ustaa Mikrut je o tome zloinu
izvjetavao stoer ustake vojnice u Zagrebu:
Iz sela Otok nalazi se u ustakim postrojbama preko 20
seljaka, u domobranstvu preko 250 i u njemakoj vojsci i na radu
preko 150 seljaka. U odmetnitvu imade svega tri nasilno
odvedena... Prolazee njemake trupe uope se na to nisu
395

obazirale nego su sakupile po pojedinim kuama ene i djecu te ih

strijeljali po grupama od 10 do 15 ljudi. Najstranije je bilo u dvije
kue (s. Litre) Milanovi gdje je u jednoj kui pronaeno i
spaljeno 45 ena i djece... Selo Grab-Ruda: Nije se uzmoglo na
licu mjesta ustanoviti, ali prema izjavama izbjeglica poubijano je
na isti nain preko 400 osoba i sela potpunoma unitena...
Kbler: to se tie strijeljanja zarobljenih partizana, to se
navodi u optunici, ne mogu da se sjetim takvih sluaja. Pukovnik
Tribukeit je rekao da on to osobno nije inio. Za sluaj kod
Gorada nemam nita posebno izjaviti. Jo jednom izraavam
aljenje. Bilo mi je ao i onda kad sam za to saznao, ali nita
nisam mogao izmijeniti. Dakako, dotinog komandanta bataljona
sam udaljio. Za sluaj na otocima Brau, Hvaru i Koruli mogu
rei sljedee: bilo je mnogo nesretnih sluajeva, mnogo paljevina, i
to ba onda kad je voena najea borba. Ne moe 118. divizija
odgovarati za teku situaciju civilnog stanovnitva. O mom
postupku prema zarobljenicima na otocima neka svjedoi engleski
general Churchill. Zbog mog ovjenog ponaanja, od Churchilla
sam pozvan da ga poslije rata posjetim. Gospodo, 118. divizija
nije bila zloinaka organizacija. Pozdravljam as, gospodo, u
kom mogu za ast moje divizije da se rtvujem. Mi smo, gospodo,
u partizanima vidjeli hrabrog protivnika, kao to je vjerojatno da
su i partizani u nama vidjeli hrabre neprijatelje. I ovo jo da
kaem: moji su roditelji imali sedam sinova; trojica su kao vojnici
poginuli u prvom svjetskom ratu, a najstariji od brae i ja smo
vama predani na milost i nemilost.
TRIBUKEIT
Nakon Kblera govorio je Gnther Tribukeit.
Tribukeit: Ne osjeam se krivim za sluaj Stupni Do.
Odgovornost snosi komandant mog 3. bataljona. Moja su
nareenja odgovarala onome to je meni nareeno, a komandant
3. bataljona je uinio neto na svoju ruku. Pri tome jo jednom
naglaavam da se ne radi o ezdeset strijeljanih, nego o trideset i
jednom. Odbijam i odgovornost za pljake u Stonu i za
396

proganjanje partizana na Peljecu. Mi smo dobro znali koje su

familije partizanske, znali smo iji su muevi i sinovi u
partizanima, ali nismo zbog toga nikakve mjere poduzimali protiv
tih porodica. Uope, ne osjeam grinju savjesti; ja sam nisam
sudjelovao ni u kakvim zloinima. Iz kolske klupe sam stupio u
vojsku i odgajan sam po starim vojnikim principima o dunosti i
poslunosti. Politiki cilj je za mene onda, kao i danas, bio
bezvrijedan.
LONTSCHAR
Na kraju, evo i obrane Adalberga Lontschara.
Lontschar: Visoki sude, u Srbiju sam doao u svibnju 1941.
godine. Komanda moga puka bila je u Uicu, a komanda divizije
u Valjevu. Vraajui se iz komande divizije u Uice, na
serpentinama Raana bio sam napadnut iz puaka i mitraljeza.
Jedan je oficir iz moje pratnje teko ranjen. Zbog toga je u Uicu
strijeljano 20 talaca. Odluku o tome donijela je komanda mjesta.
Nareenje je, kao to ujem juer od svjedoka, izvrila eta mog
prvog bataljona. Sluaj uope nisam prijavio komandantu mjesta
Uice. On je naredio izvrenje odmazde vjerojatno na osnovi
prijave ranjenog oficira. O odmazdi sam saznao iz plakata na
ulicama. Saopavam visokom sudu da prije toga s pukovnikom
Stockhausenom, komandantom Uica, nisam razgovarao o
prepadu na mene. to se tie druge toke optunice i dogaaja u
Kragujevcu, obavjetavam visoki sud da s tim dogaajem ni u
kom pogledu ne stojim u vezi. Tada sam se nalazio u Vojnoj
bolnici u Beogradu. U vezi s narednom tokom optube, duan
sam visokom sudu razjasniti postupak oko mjera za odmazdu.
Objavljivanje ovih mjera nareivao je vojni komandant, ali ne po
vlastitim pobudama, nego na prijedlog Upravnog odjeljenja
feldkomandanture. Izjavljujem jasno i nedvosmisleno da o
mnogim manjim sabotaama na mom podruju uope nije slan
izvjetaj vojnom zapovjedniku. Do toga je moglo doi zbog toga
to se nije radilo o sabotaama veeg opsega. Za sabotae te vrste
na podruju moje feldkomandanture nisu vrene nikakve
397

odmazde. Vie puta sam razgovarao s vojnim komandantom o

pojmu mjera za odmazdu. Reeno mi je da je mjera odmazde, kao
kolektivna mjera, zasnovana na meunarodnom pravu, da je to
pravo objavila Vrhovna komanda Wehrmachta i da su te mjere od
strunjaka za meunarodno pravo preispitane, pri emu je
utvreno da su pravno doputene. Osim toga, reeno mi je da
voe pokreta otpora mogu takve mjere sprijeiti ako sprijee
sabotae... Naglaavam: osobno nisam naredio nikakvu mjeru
odmazde, nego sam samo kao to je propisano slao
izvjetaje vojnom zapovjedniku i traio njegovu odluku. Svi
vojnici, i ovi ovdje prisutni, odobrit e mi ako kaem da svaka
komanda armije ima dunost da poduzme sve mjere kojima
zatiuje ivote i zdravlje svojih vojnika. Molim visoki sud da
uzme u obzir da sam na svaki nain nastojao da ne sluim u Srbiji.
Dva puta sam molio da budem premjeten, ali stalno se odgaalo.
Ja sam stari vojnik. Lino mi je najvea vrlina bila: ispunjenje
dunosti vojnika. Ovaj sam princip ispunjavao 40 godina. Molim
visoki sud da ima u vidu da je moja stalna tenja bila da u svim
prilikama odgovorim svojim dunostima onoliko koliko je bilo
mogue i da sam pri tome kao vojnik nastupao ovjeno.
injenice: U ratnom dnevniku 724. puka 704. pjeadijske
divizije zapisano je d a j e eta 1. bataljona 20. srpnja 1941. izvrila
strijeljanje dvadeset i dvije osobe u Uicu. O mjerama protiv
bandi i o sistemu odmazde Lontschara je upoznao komandant
njegove divizije prenosei mu nareenje komandanta Srbije od 19.
srpnja. Lontschar za odmazdu u Uicu odgovornost prebacuje na
uikog feldkomandanta Adalberta Hansa Stockhausena, premda
e trenutak kasnije ustvrditi kako feldkomandanti nisu po
uspostavljenom sistemu odgovorni za odmazde. Prema
izvjetaju Lontscharovog prethodnika von Keisenberga, vidi se da
je feldkomandant 599 bio ujedno i odgovoran za rad policije u
Beogradu. Dunosti feldkomandanata vide se iz nareenja
opunomoenog komandanta u Srbiji od 4. prosinca 1941. godine:
odgovoran je za vojne, ekonomske i upravne poslove; feldkomandant, naime, na podruju svoje feldkomandanture vri upravljanje. Sve odmazde ile su izravno preko feldkomandanta.
398

To bi bilo sve.
Pretres je zakljuen tiho je, gotovo s uzdahom, rekao dr
Vuko Gozze Gueti u 14 sati 13. veljae 1947. godine. I odmah
najavljuje, okrenut prevodiocima: Kaite im da e presuda biti
izreena u nedjelju, u 10 sati.

399