A ti si, zaista, na najviem stupnju morala

Uzvieni Allah u Kur'anu o Muhammedovoj, alejhisselam, krijeposti i udi kae: "We inneke le'ala hulukin 'azim",
to znai: "A ti si, zaista, na najviem stupnju morala (ahlaka)." (El-Kalem, 4.)
U Muslimovoj zbirci nalazimo hadisku predaju u kojoj se kae: "Fe inne huluka nebijjillahi, sallallahu 'alejhi we
sellem, kane-l-Kur'an", to znai: "Poslanikov ahlak bio je Kur'an".
Ahlak predstavlja sadraj one duevne i duhovne ljepote i dobrote koja se u Kur'anu opisuje kao "sklad najljepi"
(lekad haleknel-insane fi ahseni takwim), a koja se postie injenjem dobra u predanosti Bogu, na putu ovjekova
samosavlaivanja, voljnim, emotivnim i intelektualnim naporom i unutarnjom borbom, "najveom borbom" sa
samim sobom, u tenji ka Savrenstvu, Vjenosti, Jedinstvu, Dobroti, Ljepoti, Pravinosti i drugim svojstvima
Boijim.
Tirmizi u svojoj zbirci hadisa biljei hadis u kojemu Allahov poslanik Muhammed, alejhisselam, kae: Ekmelu-lmu'minine imanen ahsenuhum hulukan", to znai: "Najsavreniji u vjeri su oni vjernici koji imaju najbolji ahlak".
Poslanik a.s. je rekao: Poslan sam da usavrim moral kod ljudi. (Mutefekun alejh)
Tj. kod ljudi koji ve posjeduju moralna svojstva i ljepotu.
.
To nam potvruje u hadisu: Najbolji prije islama su najbolji u islamu.
U hadisu hijarukum (najbolji), ni u kom sluaju ne moe znaiti erarukum (najgori), jer hadis ovdje govori o
ljudima sa plemenitim svojstvima koji svojim ulaskom u islam zadravaju ta plemenita svojstva, a ne o osobama
koje su najgore olienje neislamskog
drutva da su oni najbolje olienje islamskog drustva jer bi onda rije
hijarukum fil-islami (najbolji su u islamu) znaila da islam podstie na ta loa svojstva i djela prije islama.
A rije 'najbolji' jeziki gledano ne moe znaiti najgori, nego znai
najodabraniji od vas, to se u arapskom ne moe zamisliti osim u
plemenitosti i dobroti.
Ovo nas navodi na pravilo koje nije openito ali donekle ima
smisla i koje bi ovdje moglo da glasi: najgori prije islama najgori u
islamu (erarukum fil-dahilijjeti erarukum fil-islami).
Poslanik a.s. je 'savreni uzor', ija vjera je zasnovana kako na formalnom (erijatskom) znanju i na duhovnom
znanju, i moralnom odgoju, koje rezultira ispravan odnos i ljubav prema Stvoritelju..
Zbog toga, onaj koji prihvati Poslanika a.s. potrebno je da prihvati sve od Njega a.s. jer Njegov a.s. dinn se
uveliko razlikuje od vjere nevjernika i licemjera. to im On a.s. jasno i kazuje: 'ja ne oboavam ono to vi
oboavate, niti ete vi prihvatiti, oboavati ono to ja oboavam, pa vama vaa vjera, a meni Dinn (Vjera)'. Svaki
Njegov a.s. gest, govor, djelo, praksa, zivot..je vjera..pa ovjek da bi bio od onih koji vjeruju, potrebno je da
primjenju to u cjelosti a ne djelomino, i da svu svoju ljubav troi na Poslanika a.s. kao to stoji u hadisu:
"Tako mi Onoga u ijoj je ruci moja dua, nijedan od vas nee vjerovati sve dok mu ja ne budem drai od njega
samoga, njegovog imetka, njegove djece i svih ljudi."