Izvanredni studenti će prikupiti što je moguće više podataka na jednom susretu s korisnikom,

a redovni studenti i izvanredni koji pohañaju vježbe će na vježbama dobivati upute za

prikupljanje podataka. Potrudite se da podatke od korisnika uzimate kroz razgovor, da se
susreti ne svedu na puno ispitivanje korisnika. Slijede upute za prikupljanje podataka za
socijalnu anamnezu!

Uvod

Socijalna anamneza može biti sastavljena s različitim ciljevima, na primjer, na zahtjev suda ili
radi izricanja neke odgojne mjere, ili pak radi smještaja korisnika/korisnice u neku ustanovu.
Namjena je često vidljiva iz naslova na koji je anamneza naslovljena. Ukoliko nije, potrebno
je napisati koja joj je namjena. Uz to je potrebno navesti i izvor podataka, tj. na temelju čega
je anamneza pisana (na primjer, na temelju intervjua s korisnikom, uvida u dokumentaciju,
razgovora s obitelji, razrednikom itd.)

(Studenti neće pisati odvojena poglavlja kao što je to u daljnjem tekstu, nego će sve biti jedna
cjelina, s tim da se poglavlja odvoje samo novim redom. Očekivano je da neće svi moći
prikupiti sve podatke koji se traže u anamnezi, pa je dovoljno napisati ono što se prikupi, s
tim da se trebaju potruditi dobiti što iscrpnije podatke. Na početku anamneze potrebno je
napisati da se podaci prikupljaju u svrhu izrade socijalne anamneze za terensku praksu iz
kolegija Socijalni rad s pojedincem, te na temelju čega su podaci prikupljani.)

1. Osobi podaci o korisniku i članovima njegove uže obitelji

To su sve osobe s kojima je korisnik u najužoj vezi (npr. izvanbračni partner, skrbnik i ostale
osobe koje žive s njim u zajedničkom kućanstvu). Podaci koji se prikupljaju su:

• Ime i prezime, datum roñenja, mjesto roñenja, spol, adresu, telefon, e-mail. (Osobni
podaci koji se prikupe za terensku praksu iz ovog poglavlja ostaju anonimni, pa ih nije
potrebno sve ni uzimati, nego stavite inicijale ili izmišljene podatke.)

• Podaci o sastavu obitelji (je li potpuna/nepotpuna, tko još živi u kućanstvu, spolna i
dobna struktura iz koje je vidljiva dob roditelja, dob djece, razlika u godinama meñu
braćom i sestrama, koliko traje bračna/izvanbračna zajednica, je li bilo prijašnjih
brakova, razvoda, udovištva.)
 • Podaci o selidbama, uzrok i vrijeme preseljenja.

2. Obrazovanost korisnika i članova obitelji

Ovu skupinu podataka sačinjavaju podaci iz kojih dobivamo uvid u sociokulturni život
obitelji i njezin socijalni status:

• Formalno obrazovanje: škole koje je polazio korisnik, kvalifikacije koje je time

stekao on/ona i članovi njegove obitelji, eventualne prekvalifikacije, tečajevi,
dodatna obrazovanja.

• Neformalno obrazovanje: vještine koje je stekao, naučio, što sve zna raditi.

3. Zaposlenost

Ovi se podaci odnose i na korisnika ali i na članove obitelji odnosno kućanstva u kojemu živi.
Pritom o rasnom odnosu treba navesti:

• Gdje rade, kako dugo, je li riječ o redovnom radnom odnosu, honorarnom,

sezonskom…

• Ako je radni odnos prestao, navesti kada, razloge, gdje se ostvario, odlazak u
mirovinu itd.

• Zanimanje i radno mjesto se ne moraju poklapati (uzroci mogu biti različiti, na

primjer, nemogućnost pronalaska zaposlenja u struci).

4. Materijalno stanje i potrebe

Teško je dobiti točan uvid u ove podatke samo na temelju razgovora ili prosjeka prihoda te se
četo uzimaju približni podaci. Važna je informacija o tome kako korisnik odnosno
njegova/njezina obitelj ili članovi kućanstva s kojima živi vode kućni budžet, zadovoljavaju li
ukupni prihodi kojima raspolažu osnovne materijalne potrebe (ili ni to), jesu li dostatni za
druge potrebe ( koje potrebe najčešće ostaju nezadovoljene, kakvi su prioriteti u tom slučaju,
dobiva li obitelj kakvu materijalnu pomoć, kako, od koga i sl.)
5. Zdravstveno stanje

Psihosomatsko zdravstveno stanje promatra se razvojno, katkad je ono povezano s nastankom

sadašnjih korisnikovih problema. Ako nije moguće doći do objektivnih nalaza ili liječničke
dijagnoze, potrebno je navesti da je riječ o subjektivnoj procjeni sugovornika. Ako postoji
zdravstveni problem, potrebno je navesti koji su oblici rehabilitacije provedeni (a ako nisu,
zašto nisu). U ovom dijelu anamneze može se navesti i podatke o načinu na koji se korisnik
rekreira, bavi li se sportom, konzumira li cigarete, alkohol, te općenito kakve su mu
zdravstvene navike (ide li redovito na liječničke kontrole itd.)

6. Podaci o djetinjstvu i školovanju

Važno je navesti podatke o životu djeteta tijekom ranog. Slijede podaci o razvoju tijekom
predškolske i školske dobi, tko je čuvao dijete, je li bilo uključeno u kakve predškolske
programe, je li imalo poteškoća u učenju, je li školovanje proteklo redovno, je li bilo prekida
u školovanju, kakav je školski uspjeh dijete ostvarilo, kako je doživljavalo školu, vrtić, što mu
je predstavljalo veselje, a u čemu je imalo poteškoća i sl.

7. Stanovanje i sociokulturalno okruženje

Osim podataka koji su dobivenih razgovorom, uvid u stambenu situaciju najbolje ćemo dobiti
odlaskom na teren. Obično se uzimaju podaci: veličina i iskoristivost stambene površine, broj
prostorija, koliko osoba spava u jednoj sobi, stambeni status (vlasnik, podstanar, sustanar,
suvlasnik…), podrumski/tavanski stan, stan u dvorištu, posjedovanje ili korištenje vrta ili
dvorišta, u kakvu je stanju cijeli stambeni objekt (ruševan, vlažan, noviji, održavan,
neodržavan itd.), imaju li djeca svoj prostor u stanu, održavanost/neodržavanost stana,
komfornost (grijanje, tekuća voda, dovoljno svjetlosti, telefon) Dobro je dati podatke i o
stambenoj četvrti: obilježja naselja po lokaciji, mogućnost prijevoza, infrastruktura, blizina
škole, bolnice, vrtića, prodavaonica, susjedstvo, urbani ili ruralni tip naselja, postoje li
meñususjedski odnosi, uključenost obitelji u sociokulturni život četvrti itd.
8. Interesi i sklonosti korisnika

Važno je navesti ima li korisnik kakvu vrstu razonode, što ga posebno zanima, kako provodi
slobodno vrijeme, s kim se druži, ima li neke posebne sklonosti/vještine koje bi mogle pomoći
u rješavanju problema zbog kojih se obraća socijalnom radniku. (U ovom području studenti će
napisati općenito interese i sklonosti korisnika. Ukoliko netko od studenata uspije raditi na
nekom problemu s korisnikom, onda to može biti vezano za taj problema.)

9. Socijalna procjena

Procjena situacije odnosi se na analizu dobivenih podataka, razvojno promatranih, smještenih

u vremenski i prostorni kontekst života korisnika. Procjenu rade zajedno korisnik i socijalni
radnik te se ona razlikuje od liječničke dijagnoze (koju isključivo daje sam liječnik). Važno je
da se iz procjene vidi kako poteškoću definira korisnik, kako ju vidi socijalni radnik te koje su
dodirne točke na kojima se može temeljiti daljnja suradnja. (Studenti u ovom dijelu pišu o
problemu ako su o istom razgovarali s korisnikom.)

10. Mišljenje

U ovom dijelu anamneze prilažu se nalazi drugih stručnih službi ako postoje (na primjer,
nalaz psihologa, defektologa, liječnik…), a mogu biti i djelomično citirani. Na temelju njih i
cjeline prikupljenih podataka socijalni radnik iznosi svoje mišljenje te na kraju formulira
prijedlog o akciji koja predstoji. (Za studente ovaj dio nije obavezan ako nemaju takve
podatke.)

11. Prijedlozi

Prijedlozi sačinjavaju najvažniji dio anamneze jer predstavljaju temelj za akciju, odnosno,
planiranu promjenu. Ovdje je potrebno naglasiti i ono što je pozitivno (korisnikove vrline,
navike, resurse, vještine, dosadašnju suradnju i pozitivne ishode), a ne samo negativne
činjenice koje su djelovale na slijed, nastanak ili razvoj poteškoća.

Dobro je navesti i konkretno koje pozitivne dijelove može iskoristiti za predstojeću akciju. Uz
obrazloženje prijedloga socijalni radnik može u ovom ulomku navesti i vlastito mišljenje,
primjerice, slaže li se ili ne sa stručnim nalazom drugih službi, izrečenom sudskom mjerom i
sl. i zašto, te kako predlaže alternativno rješenje i što o tome misli korisnik. Ako je s
korisnikom dogovoren konkretan plan o poduzimanju daljnjih aktivnosti, s točno utvrñenim
zadacima, odgovornostima dobro ga je navesti ovdje, te u naknadne bilješke dodati podatke o
uspješnosti plana. Na kraju anamneze obavezan je potpis osobe koja ju je sastavila, te datum
pisanja anamneze. Korisnik ima pravo vidjeti i znati što se o njemu piše u anamnezi te to
može potvrditi svojim potpisom, odnosno, eksplicitno navesti s kojim se dijelovima slaže, a s
kojima ne. (Ukoliko korisnik želi pročitati anamnezu, potrebno mu je to omogućiti)

ZAVRŠNE NAPOMENE

Pišući socijalnu anamnezu, socijalni radnik u svakom trenutku mora biti svjestan da
korisnik može doći u priliku da je pročita. Zato svaka riječ mora biti vjerodostojna i
pouzdana, a najbolje mjerilo prema kojem će svaki socijalni radnik sam procijeniti je li
napisao socijalnu anamnezu kako treba je pitanje: “Kako bih branio ovu riječ, rečenicu ili
prijedlog pred sudom?”

Korisnika treba upoznati s razlogom zbog kojeg se od njega traže podaci i kome će se oni
proslijediti. Kad se radi o delikatnim područjima korisnikova života, oprez nalaže da ga
unaprijed upozorimo da ćemo to napisati u socijalnoj anamnezi i iznijeti mu razloge zbog
kojih to smatramo značajnim. Korisniku moramo naglasiti da se ima pravo ne slagati s našim
viñenjem situacije i da ga ima pravo pobijati. Ukoliko je prijedlog sastavni dio anamneze,
korisnika moramo upoznati kakav je.

Na takav način možemo unaprijed spriječiti ili bar ublažiti nejasnoće i nerazumijevanja s
korisnikom, čime ujedno radimo i na učvršćivanju našeg odnosa.

Studenti trebaju voditi bilješko o podacima koje prikupljaju pa je bitno da se korisniku

kaže u koju svrhu se prikupljaju podaci, te da će moći pročitati anamnezu na kraju. Bitno je
takoñer na terenskoj praksi odmah reći korisnicima da će svi osobni podaci koji se iznesu
ostati samo izmeñu studenta i korisnika, te da će u anamnezi biti izmišljeni ili izostavljeni.

Poželjno je teškoće, ciljeve ili ishode koje korisnik navodi citirati njegovim riječima
(važno je da se iz teksta vidi koje su riječi korisnik, a što je komentar socijalnog radnika,
odnosno studenta).