Saetak: Rad donosi pregled i analizu povijesti i

suvremene prakse seksualne edukacije u svijetu.

Prvo poglavlje opisuje povijesni razvoj seksualne
edukacije obraujui, politiki najzanimljiviji,
sluaj SAD. Uvodei u razmatranje europska iskustva (vedska, Nizozemska, Engleska i Rusija),
drugo poglavlje prikazuje neka paradigmatska iskustva uvoenja i/ili provoenja programa seksualne edukacije u koli. Tree poglavlje prikazuje
rezultate evaluacijskih istraivanja programa seksualne edukacije u posljednjih etvrt stoljea, naglaavajui elemente koji utjeu na (ne)djelotvornost. U kratkom se zakljuku najavljuje nastavak
ovoga rada koji raspravlja situaciju u Hrvatskoj.

SEKSUALNA
EDUKACIJA U KOLI:
INOZEMNA ISKUSTVA
ALEKSANDAR TULHOFER i
AMIR HODI

Kljune rijei: Seksualna edukacija, kole, seksualnost adolescenata, evaluacijske studije

Pisanje i razmiljanje o seksualnoj edukaciji podrazumijeva iru drutvenu, moralnu, religijsku i politiku analizu.1 Ovakvi analitiki zahtjevi prvenstveno su odreeni
pozicijom koju seksualnost zauzima u drutveno-simbolikom univerzumu Zapada. U pozadini dominantne
ideologije/fikcije seksualnosti na Zapadu susreemo kranska uvjerenja o prvom grijehu, o seksualnosti kao moralnoj slabosti, tamnoj strani ljudske prirode koju treba kontrolirati. Seksualnost je u ovom sluaju definirana kao reproduktivna i regulirana kroz drutveno-seksualne konstrukcije/institucije patrijarhalne obitelji, heteroseksualnog braka i monogamije.
S druge strane, kulturalne razliitosti i povijesne promjene vrijednosnih i normativnih okvira, otkrivaju seksualnost kao raznovrstan, prilagodljiv i neprestano mijenjajui sustav znaenja, znanja i praksi. Ideoloko suprotstavljanje permisivnosti i liberalnog plurali1 Autori su ravnopravno sudjelovali u izradi rada.

zma s tradicionalnim, kranskim, moralnim

svjetonazorom iscrtava mapu suvremenih zapadnih shvaanja seksualnosti (McKay, 1999.).
Seksualna edukacija (SE) u koli,
kao sustavan proces seksualne socijalizacije
mladih, ima vanu ulogu u promjeni ili reprodukciji vrijednosti, pravila i normi koje organiziraju seksualnost u danoj zajednici, a kroz to
i u strukturiranju irih drutvenih odnosa. Tako su i pitanja ciljeva, sadraja i metodike kao,
dakako, i pitanje samog uvoenja programa SE
u kolski sustav esto kontroverzna i mjesto
sukoba razliitih interesnih grupa i/ili ideolokih perspektiva (Meredith, 1989.). Na primjer, politika kampanja protiv SE u koli, koju je provodila ezdesetih i sedamdesetih u Sjevernoj Americi New Right koalicija, jasno je izraavala restriktivni ideoloki pristup seksualnosti (Cassell, 1983.). Takve konzervativne ideoloke pozicije i dalje su vidljive u programima
SE u cijelosti temeljenim na ideji apstinencije.
Dok velika veina suvremenih radova analizira SE u koli kao praksu, bavei se
implikacijama ili efektima ovog ili onog (implementiranog) programa, na je rad smjeten
na poetak i valja ga itati kao znanstveni
plaidoyer i grubi nacrt postupka ukljuivanja SE
u kolski program RH. Zamisao teksta je stvoriti referentni okvir za daljnje osmiljavanje programa sustavnog pruanja podrke mladima u
razumijevanju seksualnosti. Sadrajno, nakon
pregleda povijesnog razvoja SE u koli (uzima-

jui za primjer sluaj SAD), slijedi saeti prikaz

nekih suvremenih meunarodnih iskustava te
rasprava o rezultatima evaluacijskih analiza.
Umjesto zakljuka, na kraju rada ukratko opisujemo trenutnu situaciju u Hrvatskoj. Potrebu za uvoenjem sustavne seksualne edukacije u
hrvatske kole i osnovne smjernice buduih
provedbenih inicijativa opisujemo u sljedeem
lanku.
1. KRATKA POVIJEST SE: SLUAJ SAD2
Ovaj povijesni pregled za svoju polaznu toku
uzima proces prenoenja znanja o seksualnim
injenicama kao prvotno znaenje SE, pri emu putokaze za analizu predstavljaju drutveno-historijski okviri stvaranja i legitimacije tog
istog, injeninog znanja o seksualnosti. Znaajne
promjene u odnosima izmeu drutvenih kategorija znanja i seksualnosti nastaju u doba prosvjetiteljstva, osobito s razvojem znanstvenih
praksi biologije, medicine i prava. Ove navedene diskurzivne discipline, kroz procese interpretacije i klasifikacije, organiziraju i ozakonjuju odreene ideje, znaenja i prakse seksualnosti kao normativne sustave znanstvenih istina (npr. normalna, heteroseksualna, genitalna, reproduktivna seksualnost). Drugim rijeima, istina o seksualnosti izgrauje se kao povezani sustav znanja i moi.
Zahvaljujui znanstvenom legitimitetu i organizaciji stvorenog znanja, prostor
seksualnih normi mijenja karakter. Rije je o

2 Razlog za izdvajanje amerikog sluaja jest dvojak. Uz pitanje SE u SAD vezane su ne samo
najranije ve i, do danas, ideoloki najraznorodnije i najintenzivnije rasprave. Dakako, drutveno-povijesne okolnosti i ideoloko-politike nesuglasice i rasprave oko SE u SAD zrcale
se i u mnogim europskim pokuajima i provedbama kolske SE. Njihove su, pak, specifinosti opisane u narednom poglavlju.
Re no. 67/13, septembar 2002.

238

239

prijelazu s moralnog prosuivanja i odgovarajuih zabrana unutar kranskog kodeksa na sekularne mehanizme normiranja i regulacije
koji slijede potrebe ranog kapitalizma. Nova
moralna edukacija, izgraena i oblikovana na
medicinskom modelu kontrole, uglavnom je
usredotoena na zagovaranje suzdravanja od
nereproduktivne seksualnosti te drutvenu
kontrolu devijantnih oblika seksualnosti. Krajem
XIX stoljea takav se vrijednosni sustav temelji
na prihvaenim znanstvenim teorijama, kao to je
na primjer teorija sjemena /seminal theory/ koja,
u kontekstu regulacije muke seksualnosti
(ugroene masturbacijom i izvanbranim seksualnim odnosima), gubitak kreativnosti i nerazvijenost sekundarnih spolnih obiljeja pripisuje prekomjernom izluivanju sperme
(Penland, 1981.).
Potiskivanje i kontrola seksualne
elje, tabuiziranje adolescentske seksualnosti te
postojanje dvostrukog rodnog standarda3 glavne
su znaajke viktorijanskog doba, koje u najveoj
mjeri odreuju karakter i ciljeve prvih programa seksualne edukacije (rije je o amerikim
inicijativama, usp. Rury, 1992.). Na prijelazu
stoljea, irenje ideje da bi uitak mogao biti dovoljan razlog za seksualni kontakt stvara napukline u dominantnoj moralnoj paradigmi i dovodi do promjena u nainu na koji javnost percipira seksualnost. Odrati postojei vrijednosni sustav suzdravanja i samokontrole preuujui (u javnosti) ljudsku seksualnost prestaje biti mogue. Istovremeno, zabrinjavajue irenje
spolno prenosivih infekcija (tzv. venerinih bolesti)

potaknuto eksplozijom urbane prostitucije u

devetnaestom stoljeu zahtijeva nove mehanizme kontrole i prevencije. Polazei od pretpostavke da je podrijetlo spolnih bolesti drutveno
(kazna za nedoputenu, nereproduktivnu seksualnost i promiskuitet), lijenici, a kasnije i razni
moralni reformatori, zapoinju s prvim edukacijskim kampanjama koje istiu seksualnu apstinenciju kao najbolji nain zatite i spreavanja
irenja sifilisa i ostalih drutvenih bolesti.
Poeci su seksualne edukacije
(SE), dakle, oznaeni preklapanjem medicinskog i moralnog diskursa vezanog uz seksualnost, vidljivim kako u samim programima tako i
u ciljevima udruga koje ih pokreu (Ameriko
drutvo za zdravstvenu i moralnu zatitu /American Society of Sanitary and Moral Prophylaxis/ i Ameriko udruenje za drutvenu higijenu /American
Social Hygiene Association/; Kirkendall, 1981.; Penland, 1981.). Ukratko, poetkom XX. stoljea
pojavljuju se prvi programi SE, usredotoeni na
opasnosti i negativne posljedice seksualne aktivnosti. Provode se preteno izvan kolskog programa, a sadrajno obuhvaaju prenoenje
informacija o anatomiji i reprodukciji, naglaavajui moralne i tjelesne opasnosti nedoputenih seksualnih radnji. SE tog vremena nastoji
ukloniti poroke borei se protiv neznanja. U ovom
ranom razdoblju, metodologija prenoenja
znanja sastojala se od iznoenja injenica i predavanja, uz vrlo ogranienu uporabu tiskanih
edukacijskih materijala. Vizualni su materijali,
tekst i osobito slika, smatrani uzbuujuim ili
ak opscenim te stoga moralno neprikladnim za

3 Pod rodom podrazumijevamo drutveno iskazivanje i kulturne interpretacije spolnih (biolokih) obiljeja.
asopis za knjievnost i kulturu, i drutvena pitanja

obrazovni proces odraavajui tako viktorijanske restrikcije tjelesnosti i seksualnosti u

javnom diskursu.
Viktorijanski je dvostruki standard u
rodnom strukturiranju seksualnosti prisutan i
u poecima SE. Te prve instrukcije o seksualnoj
fiziologiji i higijeni organiziraju se iskljuivo za
djeake, s ciljem usmjeravanja snanih mukih
seksualnih nagona. U skladu s politikom ekonomijom heteroseksualnosti i odravanjem
postojeih odnosa moi, enska seksualnost se
negira, ona naprosto ne postoji izvan reproduktivnog okvira. Na federalnoj razini,4 rezolucija Nacionalnog obrazovnog udruenja /National Education Association/ iz 1914. prua dobar
uvid u svrhu rane SE, ali i odreuje neka kljuna mjesta drutvenih rasprava (pitanje etikih
aspekata i pitanje kvalificiranosti edukatora) u
vremenima koja slijede: /S/eksualnu higijenu
u javnim kolama trebaju voditi znanstveno
osposobljene i pedagoki iskusne osobe koje
osiguravaju pouzdano moralno gledite (prema Kirkendall, 1981.:4).
U razdoblju izmeu dva svjetska
rata postepeno raste odobravanje i podrka javnosti programima SE. Ameriko udruenje
kolskih upravitelja /American Association of School
Administrators/ i nacionalna Sluba javnog zdravstva /U.S. Public Health Service/ u svojim se publikacijama iz 1938. i 1940. godine otvoreno zalau
za ukljuivanje SE u kolske programe (Pen-

land, 1981.). Promjene su se dogodile i u odnosu prema sadraju i metodama prenoenog

znanja, a naizgled i prema osnovnim principima i ciljevima SE. Represivne okvire s poetka
stoljea zamjenjuje program utemeljen na
prirodnim odnosima meu spolovima, iji se
vrhunac ostvaruje u obiteljskom ivotu (prema
Kirkendall, 1981.:5). Svrha SE vie nije obeshrabrivanje seksualnih elja i aktivnosti, ve
pomo i priprema za dugorono seksualno
prilagoavanje pojedinca (Youth Education Today
/1938/, prema Penland, 1981.:307).
U samoj nastavnoj praksi, interpretacije tako postavljenih temeljnih ciljeva i
naela, pojam zdrave i normalne seksualnosti jo
uvijek vrsto vezuju uz brak i obiteljski ivot.
Tako se SE, kao dio drutvene higijene, uglavnom
bavi pitanjima obiteljskog ivota, brane problematike, reprodukcije i spolno prenosivih
bolesti. Makar se u novom pristupu SE naglaava dimenzija osobnog razvoja i razvoja intimnih
veza, teme tjelesnog uitka (masturbacija, peting i sl.) i dalje se izbjegavaju ili prokazuju kao
grijene.5 I u ovom razdoblju, ex cathedra predavanje ostaje dominantan oblik obrazovanja, ali
sve ee upotpunjen tiskanim materijalima,
diskusijama, te obrazovnim filmovima o spolno
prenosivim bolestima i reproduktivnim procesima. Premda su sada i djevojke ukljuene u
program, nastava se izvodi za svaki spol odvojeno. Na taj nain, sve do poetka 60-ih, SE pri-

4 Za razumijevanje pozicije i utjecaja strukture vlasti na razvoj programa SE u SAD nuno je

analizirati i lokalnu i dravnu i federalnu razinu.
5 Rijeima katolikog teologa koji tumai none polucije: /P/remda, kada se probudi, ne
moe izbjei osjeaju uitka, ne smije mu se prepustiti... probaj misliti na neto drugo, zaboravi to se dogodilo, izmoli Zdravo Marijo, te se okreni na drugu stranu i spavaj (prema
Kirkendall, 1981.:6).
Re no. 67/13, septembar 2002.

240

241

prema polaznike za brani i obiteljski ivot,

upozoravajui ih istodobno na sveprisutne rizike spolnih bolesti i adolescentskih trudnoa.
Sljedea desetljea obiljeena su
jaanjem permisivnih i liberalnih shvaanja,
neodvojivih od tzv. seksualne revolucije (McLaren, 1999.: IX), najizraenih u osnivanju
(1964.) i aktivnostima Odbora za seksualno informiranje i edukaciju /Sex Information and Education Council of the United States (SIECUS)/, te prihvaanju nove koncepcije modela razjanjavanja vrijednosti koja individualno promiljanje i donoenje odluka vezanih uz etika pitanja seksualnosti smatra imperativom (Kirkendall, 1981.;
McKay, 1999.). No, promjene odnosa moi
nailaze na estoki otpor koji se manifestira u raznim politikim kampanjama i kriarskim ratovima
protiv SE u kolama, naroito intenzivnima u
razdobljima 1968.-1969. i 1979.-1981. (Cassell, 1983.; Kirkendall, 1981.; McKay, 1999.).
Tijekom osamdesetih, kada veina
amerikih drava provodi ili razmatra SE u kolama, reagirajui na epidemiju HIV/AIDS-a i
konsenzus oko potrebe prevencije edukacijom,
konzervativne politike i religijske grupe mijenjaju strategiju borbe protiv poasti seksualne
edukacije. Koalicija Nove desnice sada formalno
odobrava provoenje SE u kolama, ali iskljuivo takvih programa koji propagiraju apstinenciju kao jedini izbor. Ponovno snaenje tradicionalistikih otpora SE primjetno je i u slubenoj politici amerikih vlada, od Odluke o adolescentskom obiteljskom ivotu (1981.), koja

nalae pouavanje apstinencije u svrhu prevencije adolescentskih trudnoa, do Zakona o privremenoj pomoi obiteljima s niskim materijalnim standardom (1996.) koji, u razdoblju od
pet godina, nudi 440 milijuna dolara federalne
pomoi programima SE koji se temelje na apstinenciji (Barthalow Koch, 1999.; ***,
1999a.; ***, 1999b.; McKay, 1999.).
2. SEKSUALNA EDUKACIJA DANAS:
PET STUDIJA SLUAJA
Ovo poglavlje, u kojem se uz ameriko prikazuje i nekoliko europskih studija sluaja (Nizozemska, Engleska, Rusija i vedska)6 ima za cilj
prikazati nekoliko paradigmatskih iskustava
uvoenja i/ili provoenja programa SE u koli.
Uz SAD, ovdje raspravljamo i niz europskih
studija sluaja kako bismo u osnovnim crtama
predoili poloaj i specifinosti SE za svaku od
navedenih zemalja, kao i odgovarajui kontekst
drutvene podrke ili suprotstavljanja, te ulogu
institucija vlasti u stvaranju relevantnih zakona
vezanih uz SE u kolama.
2.1. SAD
U sluaju SAD, recentna istraivanja pokazuju
da se SE u nekom obliku provodi u velikoj veini (95%) srednjih kola (The Henry J. Keiser
Family Foundation, 1999.). Programi SE u
kolama zakonski su regulirani na nivou pojedinih saveznih drava, ali znatan broj odluka o sadraju i pristupu SE donosi se i na lokalnom
/district/ kolskom nivou. Premda su ove lokalne

6 Sluajevi su odabrani prema nekoliko kriterija: duini tradicije (vedska), raznovrsnosti

(SAD) i djelotvornosti programa (Nizozemska), te intenzitetu politikih debata vezanih uz
SE (Engleska i Rusija).
asopis za knjievnost i kulturu, i drutvena pitanja

razliitosti prisutne, kako u zakonskim regulativama tako i u sadrajima programa SE pojedinih kolskih okruga, dva dominantna pristupa
SE u SAD krajem dvadesetog stoljea mogu se
opisati kao:
1. Sustavna /comprehensive/ SE, koja polazi
od pretpostavke da mladim ljudima treba pomoi da mogu donijeti samostalne
i odgovorne odluke vezane uz vlastitu
seksualnost. Drugim rijeima, onima
koji ele priekati sa stupanjem u seksualne odnose treba pomoi da se odupru
razliitim pritiscima, a onima koji su ve
seksualno aktivni da se to bolje zatite
od rizika;
2. Apstinencijski programi /abstinenceonly/ SE, ija je temeljna poruka da bi
mladi ljudi trebali odgoditi seksualnu
aktivnost do ostvarenja trajne (brane)
veze, jer je to jedini nain ouvanja fizikog i moralnog zdravlja.
Te dvije razliite edukacijske strategije smanjivanja seksualnih rizika u velikoj su mjeri usmjerene politikim pozicijama moi, a od devedesetih godina i sve veim utjecajem federalnih
struktura vlasti. Iako rezultati jednog od posljednjih istraivanja javnog miljenja pokazuju
da samo 18 % roditelja daje podrku iskljuivo
apstinencijskim programima, politika amerike
vlade u prolom desetljeu otvoreno je zagovarala provoenje upravo takvih programa, osiguravajui, ve navedenim zakonom iz 1996. godine, blizu 500 milijuna dolara pomoi tije-

kom petogodinjeg razdoblja (Berne & Huberman, 1999.; The Henry J. Keiser Family Foundation, 1999.; The Henry J. Keiser Family Foundation & Center for Law and Social Policy,
1999.). Unato sadrajnim ogranienjima i nedostatku analiza djelotvornosti apstinencijskih
programa, svih pedeset amerikih saveznih drava prihvatilo je federalnu pomo. S druge
strane, rezultati nekih recentnih istraivanja
pokazuju da je polovina amerikih adolescenata
(mlaih od 18 godina) seksualno aktivna i izloena moguim seksualnim rizicima i da su tim
adolescentima potrebne tone informacije kako
bi smanjili rizike (Berne & Huberman, 1999.;
The Henry J. Keiser Family Foundation,
1999.). Takoer, makar strunjaci i istraivaice ukazuju da je za irenje SPB i HIV infekcije i
za veliki broj neeljenih trudnoa odgovoran i
manjak sustavne SE (SSE), uz izostavljanje informacija o kondomima i kontracepciji iz apstinencijskih programa, vlada donosi Nacionalnu
strategiju za spreavanje adolescentske trudnoe (1997.)
koja poveava sredstva (sic!) namijenjena programima koji promoviraju pristup apstinencije-do-braka (Mayer, 1997.).
Mogunost promjene politikih
smjernica koje uvelike odreuju status i karakter SE u amerikim kolama nazire se u izvjetaju koji je Surgeon General7 David Satcher predoio medijima u lipnju 2001. U izvjetaju,
naslovljenom Zahtjev za promociju seksualnog zdravlja i
odgovornog ponaanja, navodi se i potreba za SE
koja e uz savjetovanje o apstinenciji do ostvarivanja odane, trajne i uzajamno monogamne veze, takoer osiguravati i svjesnost o najuinkovitijoj zatiti od

7 Surgeon General je funkcija koja predstavlja lijeniku organizaciju na federalnoj razini.

Re no. 67/13, septembar 2002.

242

SPB i neeljene trudnoe za one koje su ve seksualno aktivne8. Osim isticanja vanosti znanstvene utemeljenosti pouavanja adolescenata o nainima
sprjeavanja neeljene trudnoe i SPB, jedna
od preporuka izvjetaja odnosi se i na potrebu
za dodatnim evaluacijskim istraivanjima djelotvornosti apstinencijskih programa o kojima
se Surgeon General izjanjava s oprezom, oznaavajui dosadanje odluke o SE politikim. S druge
strane, zagovarai takve SE koja prenosi poruku
da je brana veza najbolja zatita od SPB i neeljenih trudnoa, ocijenili su ovaj izvjetaj kao liberalnu ideologiju preruenu u znanost,9 nastavljajui tako polarizaciju drutvene debate i odgaajui donoenje
politikog konsenzusa o ulozi i ciljevima SE u
SAD.

243

litiku podrku, ni dovoljno motivirane i kvalificirane edukatore10 (Popova, 1996.).

Godine 1996. zbiva se naredni
pokuaj uvoenja nacionalnog programa koji je
financijski podrao UNESCO i koji je sastavljen
na osnovu nizozemskih iskustava.11 Inicijativa
je, zahvaljujui zajednikom djelovanju pravoslavnih crkvenih struktura, Ruske komunistike
stranke i agresivnih pro-life aktivista, doivjela
potpuni poraz. Projekt eksperimentalnog uvoenja SE ve je na poetku bio oznaen kao zapadna ideoloka zavjera protiv ruske djece, otkrivajui tako i nacionalistiko ksenofobini karakter antiSE kampanje. Napadi su bili podrani iznoenjem pseudoznanstvenih podataka12 sa ciljem
prikazivanja SE kao izvora svih poronih i iskrivljenih
zapadnih ivotnih stilova. Takoer, utjecajno sveenstvo je tumailo nepostojanje potrebe za SE
injenicom da je i do 80% sakramenata ispovijedi posveeno pitanjima seksualnosti. Te su
akcije, koje je podrala i Ruska obrazovna akademija,
na kraju rezultirale zaustavljanjem projekta
UNESCO i pojaanim preprekama slinim inicijativama, koliko god fragmentarne one bile,
ak i na lokalnoj razini (Kon, 2000.).

2.2. Rusija
Kao i kod taktika suprotstavljanja programima
SSE u SAD, tako se i u sluaju Rusije anti-SE
kampanje temelje na ideologiziranoj interpretaciji svrhe, ciljeva i sadraja programa SE. Do
sredine osamdesetih godina, jedini oblik SE u
koli bio je program medicinske seksologije, to je
znailo strogo ograniavanje pouavanja o seksualnosti unutar okvira biologije, anatomije i
fiziologije. Pokuaj uvoenja kolskog progra- 2.3. Engleska
ma pod nazivom Moral i psihologija obiteljskog ivota Tradicija lokalnih i dobrovoljnih inicijativa i
(1987.) nije imao niti potrebnu drutveno-po- intervencija s jedne, a nedostatak jedinstvenog

8 <http://www.surgeongeneral.gov/library/sexualhealth/call.htm>
9 <http://report.kff.org/archive/repro/2001/6/kr010629.1.htm>
10 Samo 12 % nastavnika se osjealo spremnim za takav zadatak (Kon, 2000.).
11 U oblikovanju programa sudjelovali su ruski i nizozemski eksperti, pri emu je zadatak prvih poglavito bio prilagoditi inozemna iskustva domaoj stvarnosti i specifinim uvjetima.
12 Npr. da u Engleskoj djeaci poinju masturbirati sa 9 godina, a da su sa navrenih 11 ve potpuno impotentni (Kon, 2000.).
asopis za knjievnost i kulturu, i drutvena pitanja

nacionalnog programa te politike i praktine

koordinacije s druge strane, karakteriziraju
povijesni razvoj SE u Engleskoj. U periodu do
II. svjetskog rata programi SE, razvijani i provoeni od strane lokalnih obrazovnih struktura, odvijali su se unutar okvira drutvene higijene, a
bavili su se preteno pitanjima SPB i osobne
moralnosti. Nakon rata, potreba za drutvenom kohezijom usmjerava ciljeve i sadraje SE
prema temama vezanim uz razvoj i ouvanje
obiteljskih vrijednosti. Sljedeu fazu u razvoju
SE obiljeava preventivni pristup, orijentiran
na informacije o reproduktivnim procesima, a
tijekom sedamdesetih godina u sadraj programa SE ukljuuju se i pitanja odgovornosti i
osobnog razvoja.
U narednom periodu, za vrijeme
vlade Margaret Thatcher, uvrivanje konzervativne koalicije vidljivo je i u politizaciji pitanja SE u koli. Uzajamno djelovanje moralnih lobija i struktura vlasti dovodi do Zakona o obrazovanju iz 1986. godine, prema kojem odluke o provoenju SE donose kolski ravnatelji, ali uz
uvjete savjetovanja s roditeljima i pouavanja
koje ne izlazi iz moralnog okvira vrijednosti
obiteljskog, to jest stabilnog branog ivota
(Thomson, 1994.). Primjena ovako propisanih moralnih smjernica u obrazovnoj praksi
znaila je oteano pouavanje kontroverznih tema
kao to je homoseksualnost.
Uvoenje Nacionalnog kurikuluma
(1988.), prema kojem je obvezatno ukljuivanje nekih tema SE (reproduktivni procesi,
SPB, HIV/AIDS) u program nastave biologije,
reakcija je vlade na, tada ve opepriznatu, prijetnju epidemije HIV/AIDS-a. Nakon to je
program HIV/AIDS edukacije uveden 1991.

godine kao obavezan i za uzrast od 11 do 14 godina, slijedee godine Ministarstvo obrazovanja objavljuje dokument koji smjernice edukacijske politike duhovnog i moralnog razvoja jo rigoroznije smjeta unutar okvira izraeno religijskog karaktera (Thomson, 1994.). Uz jaanje
religijske moralnosti, ponovno je uslijedila i
zajednika kampanja politikih i interesnih
skupina istih moralnih gledita za priznavanje
roditeljskog prava za izuzimanje svoje djece iz
nastave SE.
Taj je zahtjev ostvaren kao dio Zakona o obrazovanju iz 1993. godine, prema kojem
SE postaje obavezan i zaseban predmet srednjokolskog obrazovanja u Engleskoj, ali je sadrajno osiromaen za sve ne-bioloke aspekte
seksualnosti (ukljuujui poduku o kontracepciji, SPB, i HIV/AIDS-u). Takoer, roditeljima je zajamena mogunost izuzimanja svoje
djece iz programa SE. Odluke o nastavnim
sredstvima i pristupu SE i dalje donose ravnatelji pojedinih kola, ali sukladno naznaenim
vladinim uputama o moralnom razvoju, te nakon dogovora sa roditeljima (Thomson,
1994.). Izgleda da, kao i u sluajevima SAD-a i
Rusije, i u engleskom primjeru koncepcija i
program SE vie ovisi o moralnim i politikim
pritiscima, nego o znanstveno utvrenim edukacijskim potrebama adolescenata.
2.4. Nizozemska
Znanstveno ispitani model intervencije temeljno je obiljeje suvremenih nizozemskih programa kolske SE, iji se razvoj moe podijeliti
u tri faze. U prvoj, koja traje do sredine osamdesetih godina, dominantni pristup SE temelji
se na pretpostavci da e poveanje informiraRe no. 67/13, septembar 2002.

244

245

nosti o HIV/AIDS-u rezultirati smanjivanjem

rizinog seksualnog ponaanja, pa se programi
temelje na koncepciji prenoenja znanja. U
sljedeem razdoblju, plan i program SE usmjerava se i na razjanjavanje vrijednosti i stavova,
te na stjecanje komunikacijskih vjetina (pregovaranje i donoenje odluka). Nastavna sredstva i
metode ukljuuju upotrebu obrazovnih video
materijala i interaktivne oblike nastave (Schaalma et al., 1996.).
Od poetka devedesetih godina,
pojavljuju se programi koje obiljeava sustavni
razvojni pristup. Takav planski proces izrade
programa SE podrazumijeva poetno ispitivanje potreba i odreivanje strategija intervencije
upotrebom znanstvenih metoda, te daljnji razvoj i primjenu u suradnji sa lokalnim kolskim
upravama i uz ukljuivanje samih korisnika. Izbor edukacijskih materijala i metoda pouavanja (naglasak je na interaktivnom pristupu i
grupnim procesima) poiva na (empirijski) testiranim teorijskim modelima. U samoj nastavnoj praksi to znai razvijanje povjerenja (dvosmjernu), komunikaciju i otvoreni razgovor,
koji ukljuuje i osjetljive teme poput homoseksualnosti ili masturbacije. Vaan element takve
koncepcije SE je i kontinuirana evaluacija djelotvornosti uvedenih programa (Schaalma &
Kok, 1995.).
Ukratko, veina suvremenih nizozemskih programa kolske SE pragmatinog je
karaktera, razvijena na osnovi rezultata znanstvenih istraivanja, pri emu je naglasak na

osvjeivanju i osnaivanju individualnog izbora i odgovornosti. SE je integrirana u cjelokupni kolski program, obavezna i prisutna na svim
obrazovnim razinama. O izboru konkrenog
programa odluuje lokalna samouprava. Ovakav poloaj SE omoguen je izuzetno podravajuim drutveno politikim okvirom, snanom
podrkom javnosti koja se temelji na pozitivnim stavovima spram adolescentske seksualnosti
ali i podrkom kontinuiranih i djelotvornih
nacionalnih medijskih kampanja usmjerenih
na promidbu sigurnog seksa i upotrebu kondoma (Schaalma et al., 1991.). Kombinacija
kvalitetne i SSE u koli, te povjerljivost, dostupnost i financijska prihvatljivost centara za reproduktivno i seksualno zdravlje, vidljiva je u
pozitivnim epidemiolokim injenicama,
ukljujuujui mali broj adolescentskih trudnoa i abortusa, kao i visoku uestalost koritenja
kontracepcijskih sredstava13.
2.5. vedska
Kao i u Nizozemskoj, niti u vedskoj nije bilo
osjetnijeg utjecaja religijskog morala na razvoj
kolskih programa SE. Pozitivan drutveni pristup seksualnosti vidljiv je u priznavanju prava
adolescenata na seksualni uitak bez osjeaja
srama, krivice ili straha, te na slobodan pristup
informacijama o nainima sprjeavanja SPB i
neeljenih trudnoa. Ve 1956. godine SE postaje dijelom vedskog obrazovnog sustava i to
kao obavezan predmet koji preteno obrauje
spolnu fiziologiju, proces reprodukcije i kon-

13 Prema podacima Rutgers fondacije, 85% mladih izmeu 15 i 19 godina koristi kontracepciju
prilikom prvog seksualnog odnosa. Broj adolescentskih trudnoa na 1000 djevojaka iznosi
10, a broj abortusa 4.
asopis za knjievnost i kulturu, i drutvena pitanja

tracepciju, s ciljem otklanjanja negativnih posljedica koje mogu nastati zbog nepoznavanja
injenica ili utjecaja drutvenih predrasuda vezanih uz tijelo i seksualnost (Lennerhed,
1995.; Meredith, 1989.).14
Tijekom narednih desetljea,
transparentnost i sustavnost razvojnih postupaka, te kontinuirana znanstvena razrada nacionalnog programa, godine 1977. rezultirala je
jednim od najobuhvatnijih prirunika o provoenju SE u koli. Ta se opsena knjiga sastojala od sljedea tri dijela:
Argumentacije temeljnih naela i ciljeva SE u skladu sa osnovnim drutvenim vrijednostima ravnopravnosti, tolerancije i prava na osobni integritet;
lDetaljnih metodolokih smjernica koje
ukljuuju i strategije pouavanja vrijednosno kontroverznih tema (npr.
homoseksualnost, abortus itd.);
lUdbenika za nastavnike, koji nudi relevantne informacije i injenice o
ljudskoj spolnosti.
l

Takoer, nastavne instrukcije su dobno prilagoene, uzimajui u obzir specifinosti adolescentskih ljubavnih i seksualnih veza, kao i odgovarajui rjenik. Koncepcijski, vedska verzija SE polazi od etikog pluralizma, uvaavajui
razliitosti vrijednosnih sustava pojedinih etnikih i/ili religijskih manjina, ali uz zagovaranje prije navedenih temeljnih, odnosno zajed-

nikih, drutvenih vrijednosti. U nastavnoj

praksi to znai promicanje spolne/rodne ravnopravnosti, zalaganje za toleranciju prema
razliitim seksualnim izborima, te upozoravanje na problem seksualnog nasilja i zlostavljanja (Meredith, 1989.).
Uinkovitost vedskog pristupa
SE, usmjerenog na razvijanje osobne odgovornosti za seksualno ponaanje, pokazuje se u
trendovima smanjivanja rasta neeljenih adolescentskih trudnoa i spolno prenosivih infekcija od sedamdesetih godina do danas.15 Polazei prvenstveno od adolescenata i njihovih potreba, program SE u kolama ima za cilj, kroz
razjanjavanje pojmova i otvorenu diskusiju,
pomoi mladim ljudima u seksualnom razvoju.
Uloga edukatora jest prezentirati razliite vrijednosne perspektive i moderirati grupne diskusije, dok je zakljuivanje i donoenje odluka
zadatak samih adolescenata. Djelotvornost
vedske SE poiva, prije svega, na uspjenoj
kombinaciji integriranosti u edukacijski sustav,
programskog uvaavanja drutvene stvarnosti
adolescentske seksualnosti, te podrke zdravstvenih institucija i medija (Lennerhed, 1995.;
Lindahl & Laack, 1996.; Meredith, 1989.).
3. DJELOTVORNOST SE U KOLAMA:
TO KAU EVALUACIJSKE STUDIJE?
Godine 1975. u dokumentu Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) posveenom seksualnom zdravlju prvi put se pojavljuje pravo na seksualnu
edukaciju (***, 1975.), utemeljno na shvaanju

14 vedska je prva zemlja u kojoj je SE postala obvezatni dio kolskog sustava.

15 Tako je, primjerice, pojavljivanje gonoreje u adolescentskoj populaciji smanjeno za 40 posto u samo pet godina (Meredith, 1989.).
Re no. 67/13, septembar 2002.

246

seksualnosti kao sredstva (prokreacija), ali i cilja

(uitak).16 Razmotrimo li historijat SE u posljednjih etvrt stoljea, uoavamo veliku razliku u izvedbenom tretmanu te dvije dimenzije.
Dok je prva dimenzija, prokreativnost, neproblematina i standardizirana u vidu zatite reproduktivnog zdravlja, odnosno minimiziranja
rizika, tretman druge dimenzije (seksualni uitak) izrazito varira od ignoriranja (informativni pristup), preko odgaanja (apstinencijski
programi), do prihvaanja (programi SSE). U
tom smislu, unutar suvremene SE mogue je
razlikovati pet generacija programa (Kirby, 1992.;
Kirby & DiClemente, 1994.; Yarber, 1994.;
Grunseit & Kippax, 1997.; Peters, 1998.):

247

1. Tradicionalni, informativni programi temelje se na prenoenju biolokih i medicinskih informacija o ljudskoj seksualnosti i reprodukciji, naglaavajui pritom rizike vezane uz seksualnu aktivnost.
2. Uz informacije o ljudskoj seksualnosti, proireni programi ukljuuju usvajanje
vjetina samostalnog odluivanja (vrnjakim pritiscima usprkos), razvijanje
komunikacijskih vjetina (razgovor o
seksualnim aspektima veze, dogovaranje
o uporabi zatitnih sredstava), te razjanjavanje stavova i vrijednosti vezanih uz
seksualnost (odgovornost prema sebi i
drugima, razumijevanje seksualnog na-

silja, tolerancija spram razliitih izbora

itd.).
3. Prevencijski HIV/AIDS programi, koji se pojavljuju poetkom osamdesetih godina,
suavaju fokus na posljedice epidemije
HIV/AIDS-a nudei relevantne informacije i potiui usvajanje bihevioralnih
vjetina i navika (koritenje kondoma).
4. Apstinencijski programi, razvijeni u SAD,
temelje se na usvajanju specifinih stavova, ukljuujui i moralne vrijednosti,
prema kojima fiziko i psihiko zdravlje
poiva na odgaanju seksualnih kontakata
do ulaska u trajnu i monogamnu vezu
(brak). Prema ovom tipu SE, jedino
apstinencija prua stvarnu zatitu od SPB.
5. Teorijski utemeljeni programi ine najnoviju
generaciju SE. Njihova je osobitost oslonjenost na empirijski provjerene (teorijske) modele promjene ponaanja17. Rije je o programima koji nastoje potaknuti odgovorno iskazivanje seksualnosti
kroz usvajanje specifinih bihevioralnih
vjetina (uspjena primjena zatitnih
sredstava).18
Navedena podjela ostavlja nejasnim sadraj sustavne (comprehensive) SE. Tim se nazivom oznaavaju multimodularni programi, svojevrsna
kombinacija druge i pete generacije, koji promiu: (a) informiranost, (b) usvajanje pozitiv-

16 Usp. Yarber, 1994.

17 Najee se koriste tzv. health belief teorija, teorija socijalnog uenja i teorija razlone akcije.
18 Uoeno je, naime, kako adolescente nije dovoljno upoznati s mogunostima zatite. Valja
im pomoi u stjecanju samopouzdanja da e, u stvarnoj situaciji, biti u stanju postupiti odgovorno, te da e im se to isplatiti i zdravstveno i drutveno (pozitivna reputacija).
asopis za knjievnost i kulturu, i drutvena pitanja

nih stavova i vrijednosti, (c) usvajanje interpersonalnih vjetina i (d) odgovorno ponaanje
(Trudell, 1993.; Haffner & Goldfarb, 1997.;
Lenderyou, 1994.).19 Saeto reeno, SSE poiva na kognitivnom i emotivnom uenju, te
razvijanju komunikacijskih i bihevioralnih vjetina (Greydanus, Pratt & Dannison, 1995.).
Drugo temeljno obiljeje SSE jest
njezina sekvencijalnost. SSE se najee protee
kroz vei dio osnovnokolskog i srednjokolskog
obrazovanja, to podrazumijeva dobno specifian sadraj nastavnih jedinica, obrazovnog materijala i nastavnih metoda (Lenderyou, 1994;
Schiller, 1988.). SSE zapoinje s navikavanjem
djece na oputeno koritenje seksualnih rijei, to je preduvjet za kasnije rasprave o osobnim stavovima, drutvenim vrijednostima i mitovima o seksualnosti, ali i igranje uloga, na emu poiva uenje donoenja odluka.
3.1. Evaluacijske studije
Teko je precijeniti vanost evaluacije edukacijskih programa koji, kao to je to sluaj sa SE,
imaju za cilj promjenu ponaanja (Yarber,
1995.).20 Takvu ocjenu dodatno podupire
drutvena aura SE, njezin kontroverzni karakter, zabrane i napadi koji su, tijekom druge polovine osamdesetih godina, bili osobito izrae-

ni u SAD. Zahvaljujui, dobrim dijelom,

upravo tome, danas raspolaemo s nekoliko rigoroznih meta-analiza djelotvornosti SE
(Kirby et al., 1994.; Kirby & Coyle, 1994.;
Kirby, 1994; Grunseit & Kippax, 1997.; Peters, 1998.; van Bilsen & Visser, 1993.). Rije
je o studijama koje saimlju rezultate evaluacijskih istraivanja provedenih u posljednjih etvrt stoljea, meu kojima osobito mjesto zauzima analiza SZO (Grunseit & Kippax, 1997).
Kakav je zakljuak meta-anali21
za? Prema vie od pedeset obuhvaenih istraivanja, amerikih i europskih, programi prve
(informativni) i etvrte generacije (apstinencijski) nemaju nikakvog uinka na ponaanje.
Premda informativni programi imaju za posljedicu porast znanja o ljudskoj seksualnosti,
ta promjena ne utjee na seksualno ponaanje.
Informiranost, drugim rijeima, ne proizvodi odgovornost.22
Apstinencijski programi, primarno usmjereni na zastraivanje (naglaavanje
seksualnih rizika) i odgaanje seksualne aktivnosti, iskazuju sline nedostatke. Usprkos politiki snano naglaenoj intenciji, apstinencijski
programi do sada nisu uspjeli niti odgoditi seksualnu inicijaciju, ni smanjiti seksualnu aktivnost.23 tovie, jedno je evaluacijsko istraiva-

19 Posljednja se dimenzija odnosi na teorijski utemeljene module, iji je cilj razvijanje navike
uporabe zatitnih sredstava.
20 Za rezultate, ogranienja i prijedloge buduih smjernica evaluacijskih istraivanja SE usp.
Haffner & Goldfarb (1997.). Njihov tekst saimlje rad ekspertne konferencije posveene
unaprjeenju evaluacije SE, koju je u listopadu 1996. godine organizirao SIECUS.
21 Za kronologiju evaluacijskih istraivanja usp. van Bilsen & Visser (1993.).
22 Kirby (1992.: 281) je ustanovio da prosjena korelacija izmeu informiranosti i uporabe
kontracepcije iznosi 0.17.
23 Do danas je evaluirano est apstinencijskih programa (Kirby, 1997.).
Re no. 67/13, septembar 2002.

248

249

nje ukazalo na suprotan uinak, to jest na poveanu (ne-koitalnu) seksualnu aktivnost (Grunseit & Kippax, 1997.: 8). Niti samo reci NE
pristup nije se pokazao djelotvornim.
Kada je rije o programima druge i
tree generacije, evaluacijski su rezultati podijeljeni. Neka su istraivanja potvrdila umjerene
pozitivne efekte, kako kognitivne (pozitivniji
stavovi) tako i bihevioralne, dok su ostala utvrdila porast znanja i vee prihvaanje vrijednosti
odgovornog seksualnog ponaanja, ali ne i
stvarnu promjenu ponaanja. Zakljuujui
analizu evaluacijskih studija preventivnih
HIV/AIDS programa, Kirby i DiClemente
(1994.: 122) potvruju skromni utjecaj preventivnih programa na seksualno ponaanje
adolescenata.
Programi pete generacije, razmjerno uskog fokusa i pragmatino koncipirani, pokazali su se najdjelotvornijima. Evaluacije su
ukazale na dvostruki pozitivni efekt. Teorijski
utemeljena SE odgaa seksualnu inicijaciju, ali i
poveava uporabu zatitnih sredstava. Potonja je
promjena, dodue, izraenija kod mladih koji su
tek bili zapoeli sa seksualnim odnosima nego u
populaciji seksualno aktivnih adolescenata
(Kirby, 1992.: 283; Peters, 1998.: 8).
to zakljuiti o djelotvornosti SE?
Prema studiji SZO (Grunseit & Kippax,

1997.), 57 posto evaluacijskih studija nije potvrdilo uinak SE na seksualno ponaanje adolescenata24, 39 posto ih je utvrdilo barem jedan
pozitivan uinak (odgaanje stupanja u seksualne odnose, smanjeni broj seksualnih partnera,
poveana uporaba zatitnih sredstava, te smanjenje maloljetnikih trudnoa i SPB), a samo
je u dva istraivanja (4%) zabiljeen negativan
utjecaj SE. Jedna od njih, kao to je ve spomenuto, ispitivala je djelotvornost apstinencijskog
programa.25
Na prvi pogled, injenica da velik
broj evaluacijskih studija nije potvrdio eljeni
(bihevioralni) uinak navodi na skepsu. No, bilo bi pogreno zakljuiti kako je SE bezuspjean
pokuaj prevencije. Naime, veina evaluacijskih
studija potjee iz SAD, gdje dominiraju programi tree i etvrte generacije. Uzmemo li u
obzir iskljuivo programe pete generacije, razmjerno nove i stoga malobrojne, slika se dramatino mijenja. Teorijski zasnovana SE pokazala se vrlo djelotvornom odgaajui seksualnu inicijaciju i/ili poveavajui uporabu zatitnih sredstava (Kirby & Coyle, 1994.; Peters,
1998.).26 Valja naglasiti kako niti jedan od
programa pete generacije nije imao za posljedicu poveanu seksualnu aktivnost, odnosno ranije stupanje u seksualne odnose (Kirby &
Coyle, 1994.: 609).

24 Kako nas ovdje zanimaju iskljuivo bihevioralni uinci, utvreni porast informiranosti i
znanja o ljudskoj seksualnosti ostavljamo po strani.
25 U drugom je sluaju utvren utjecaj na seksualnu inicijaciju, no iskljuivo u skupini adolescenata u dobi izmeu 15 i 16 godina (efekt nije potvren u dobnoj skupini 17-18). Pri
tom je vano spomenuti kako je (negativan) utjecaj SE bio slabiji od utjecaja niskog obrazovanja roditelja (Grunseit & Kippax, 1997.: 8).
26 Na tim se nalazima temelje i nove preporuke SZO (***, 2001a), prema kojima je SSE sredinja dimenzija seksualnog zdravlja.
asopis za knjievnost i kulturu, i drutvena pitanja

3.2. to SE ini uspjenom?

Sljedee vano svojstvo evaluacijskih meta-studija jest uoavanje elemenata koje SE ine
(ne)djelotvornom. Usporedbom uspjenih i
neuspjenih programa identificirano je petnaest vanih elemenata (Haffner & Goldfarb,
1997.; Kirby, 1997.; 1999.; Peters, 1998.):
Djelotvornu SE obiljeava usredotoenost na manji broj specifinih bihevioralnih ciljeva (npr. konzistentna
uporaba kondoma i odbijanje odnosa
bez zatite);
lSE koja poiva na promoviranju apstinencije i odgaanju seksualne aktivnosti nije djelotvorna;
lKada se pojavljuje kao dominantna
poruka, zastraivanje nije djelotvoran
pristup;
lIntervencije su uspjenije u populaciji
adolescenata koji jo nisu koitalno aktivni;
lDjelotvorna SE temelji se na empirijski
provjerenim teorijskim modelima ponaanja;
lDjelotvornu SE obiljeava uporaba
razliitih nastavnih metoda, pri emu
osobito mjesto zauzimaju metode aktivnog uenja;
lCiljevi, nastavne metode i materijali
moraju biti dobno specifini, to jest
primjereni ciljnoj populaciji;
lPremda je samo po sebi nedovoljno,
primjereno informiranje o seksualnim
l

rizicima i nainima zatite neizostavan

je dio uspjenih programa; primjereno informiranje podrazumijeva pruanje osnovnih, znanstveno provjerenih i razumljivih injenica;
lDjelotvorna SE ukljuuje sadraje koji
razmatraju drutvene pritiske vezane
uz seksualnost (utjecaj medija, supkulture i vrnjakog konformizma);
lDjelotvorni programi ukljuuju razvijanje vjetina dogovaranja, ali i autonomnog odluivanja (npr. kako rei
NE), metodama aktivnog uenja i simulacijama relevatnih situacija;
lSudjelovanje roditelja u izvoenju
programa nema utjecaja na djelotvornost programa;
lDjelotvorni programi potiu usvajanje
stavova i vjerovanja koji osnauju samopotovanje i podupiru odgovorno
ponaanje;
lDjelotvorne programe provode probrani, motivirani nastavnici i/ili edukatori-vrnjaci27, koji su proli specifian trening.
Posljednja dva elementa dostupnost kondoma
u kolama i olakan pristup kontracepciji (kroz
povezanost s centrima za planiranje obitelji ili
kolskim dispanzerima) obiljeava nejasan
utjecaj na djelotvornost SE. Preciznije reeno,
dosadanje su studije rezultirale proturjenim
podacima (usp. Kirby, 1993.; Schuster et al.,
1998.)28. Ipak, potrebno je naglasiti kako niti

27 Zbog nejasnoa vezanih uz njihov uinak, edukatori-vrnjaci su i dalje razmjerno kontroverzna tema (usp. Philliber, 1999.; Bradford & Theobald, 1999.).
28 Godine 1995. kondomati su bili prisutni u vie od 400 amerikih kola.
Re no. 67/13, septembar 2002.

250

jedna od provedenih evaluacija nije ukazala na kojoj su roditelji najbolji seksualni edukatori
negativan uinak29 poveane dostupnosti zatit- svoje djece.
Provedena istraivanja jednoglanih sredstava (Kirby, 1997.: 35-37).
sno osporavaju tvrdnje kako SE potie seksualnu aktivnost adolescenata (Haffner & Goldfarb,
3.3. Bauk SE
Od prvog pojavljivanja krajem ezdesetih godi- 1997.; Peters, 1998.; Kirby, 1994.; Kirby &
na, otpor SSE stalno snai poglavito u SAD Coyle, 1994.; Kirby et al. 1994.; Kirby,
(Cassell, 1983.; Ehrhardt, 1996.). Kritiari 1999a.; Kirby, 1999b.; van Bilsen & Visser,
smatraju da SSE polazi od pogrenih pretpo- 1993.). Nalazi potvruju kako SE ne uzrokuje
stavki i, slijedom, tvrde kako su njezini uinci raniju koitalnu inicijaciju, niti, kada je rije o
primarno negativni (Dafoe Whitehead, 1994.; adolescentima koji su ve imali seksualni odnos,
Napier, 1995.; Ankeberg & Weldon, 1995.). rezultira veom uestalou seksualnim aktivAnkeberg i Weldon, primjerice, okomljuju se nosti (broj partnera, uestalost seksualnih odnosa). Kao to zakljuuju autorice studije SZO:
na sljedee premise SSE:
Seksualno je eksperimentiranje adolescenata neizbjeno;
lTradicionalni je moral, koji seksualnost vezuje uz brak, u ireverzibilnom
procesu nestajanja;
lSeksualna edukacija potie odgovorno
ponaanje;
lRoditelji nisu u stanju pruiti svojoj djeci odgovarajui seksualnu edukaciju.30
l

251

Ostavljajui po strani odreeno pojednostavljivanje originalnih pretpostavki, osnovni problem s kritikama SSE nije u njihovom neprihvaanju stvarnosti, ve u injenici da u argumentaciji sustavno ignoriraju empirijsku provjeru. Evaluacijske studije, podsjetimo se,
ujedno su i vrlo prihvatljiv test hipoteze prema

Openito govorei, ... pronali smo

malo argumenata za tvrdnju kako SE potie eksperimentiranje ili poveava seksualnu aktivnost. Kada postoji, uinak je SE
suprotnog smjera, to jest odgaa koitalnu
inicijaciju i potie odgovorno ponaanje,
kao to je uspjeno koritenje kontracepcije (Grunseit & Kippax, 1997.: 8).
Dakako, protivnici SSE i dalje rutinski ignoriraju rezultate evaluacija, pozivajui se radije na
osobne uvide.
4. UMJESTO ZAKLJUKA:
SITUACIJA U HRVATSKOJ
Usprkos odreenom broju inicijativa tijekom
razdoblja od kraja ezdesetih do poetka osam-

29 Pod negativnim se uinkom misli (prilino konzervativno) na poveanje seksualne aktivnosti adolescenata.
30 Rije je o iskrivljenoj interpretaciji; pobornici SSE taj problem vezuju uz veinu, a ne sve roditelje.
asopis za knjievnost i kulturu, i drutvena pitanja

desetih godina (Koiek, 1965.; Male, 2000.), SE nije nikada zaivjela u Hrvatskoj. Premda je
uvoenje specifinog programa u jednom trenutku bilo vrlo blizu ostvarenju,31 ubrzo je prevladala drukija, navodno obuhvatnija, koncepcija koja je imala za posljedicu fragmentaciju programa, to jest ugradnju njegovih dijelova u postojee predmete. Kako je izvoenje tih nastavnih sadraja preputeno samoinicijativi nastavnika, koji su ih u pravilu trebali i sami osmisliti, cijeli se
projekt u meuvremenu nazvan Odgojem za humane odnose meu spolovima vrlo brzo ugasio.
Pitate li danas netom zavrene srednjokolce o sadrajima vezanim uz ljudsku seksualnost koje su sluali tijekom etiri godine kolovanja, dobit ete etiri vrste odgovora. Najvei broj
srednjokolaca o ljudskoj seksualnosti, odnosno njezinoj reproduktivnoj dimenziji, saznaje tijekom jednog kolskog sata biologije. U drugoj su skupini oni koji su o istoj temi fragmentarno informirani i na pokojem satu razredne zajednice ili vjeronauka. Treu skupinu ine oni koji su u
koli, kolskom dispanzeru ili nekoj drugoj zdravstvenoj instituciji odsluali ekspertno predavanje
(najee o HIV/AIDS-u, adolescentnim trudnoama i zatitnim sredstvima) u trajanju od 30 do
45 minuta. Posljednja, etvrta skupina mladih nije imala niti jedan jedini sat nastave posveen
ljudskoj seksualnosti.
Mogue je, dakako, primijetiti da je takav izostanak odgovarajueg kolskog programa logina posljedica nepostojanja potrebe za istim. Ima li, doista, potrebe za SE u nas? Odgovor
na to pitanje, kao i smjernice budueg programa, predstavit emo u sljedeem radu.
252

LITERATURA
*** (1975) Education and Treatment in Human Sexuality: The Training of Health Professionals; Technical Report Series Nr. 572. Geneva: WHO/OMS.
*** (1999a). Welfare Policy and Reproductive Health: Abstinence Unless Married Programs.
Keiser Family Foundation; URL: http://www.kff.org/content/1999/1508/
/abstinence.pdf
*** (1999b). Sex Education in the U.S.: Policy and Politics. Keiser Family Foundation; URL: http://www.kff.org/content/1999/1560/Issue_Update.pdf
*** (2001a). Promotion of Sexual Health: Recommendations for Action.
Pan American Health Organization, World Health Organization, and World
Association
for
Sexology;
URL:
http://www.paho.org/English/HCP/HCA/PromotionSexualHealth.pdf

31 Ovdje je vano spomenuti kako je krajem ezdesetih u deset zagrebakih osnovnih kola
eksperimentalno uveden spolni odgoj, a 1972. godine ovi su sadraji /elementi seksualne eduakcije, op. A.H. i A. ./ postali obvezni dio nastavnog plana i programa osnovnih
kola (Male, 2000.: 203). Ubrzo je tiskan i odgovarajui prirunik namijenjen uiteljima koji su trebali provoditi program (Koiek i sur., 1973.).
Re no. 67/13, septembar 2002.

 Ankeberg, J. & J. Weldon (1995). Children Should Not Receive Comprehensive Sex Education, in C. Cozic /ed./ Sexual Values: Opposing Views. San Diego: Greenhaven.
Barthalow Koch, P. (1999). Sexual Knowledge and Education, in P.
Barthalow Koch & Weis, D. /eds./ Sexuality in America. New York: Continuum.
Berne, L. & Huberman B. (1999). European Approaches to Adolescent Sexual Behavior and Responsibility. Washington, D.C.: Advocates for Youth.
Bradford, B. & W. Theobald (1999). How Peers Matter: A Research
Synthesis, in Peer Potential. Washington, D.C.: Natioanal Campaign to Prevent
Teen Pregnancy.
Caron, S. (1998). Cross-Cultural Perspectives on Human Sexuality. Boston: Allyn &
Bacon.
Cassel, C. (1983). A Perspective on the Great Sex Education Debate, in Davis, C.(ed.) Challenges in Sexual Science. Society for the Scientific Study of Sex.
Dafoe Whitehead, B. (1994). The Failure of Sex Education. The Atlantic
Monthly, October: 68-77.
Ehrhardt, A. (1996.) Our Point of View of Adolescent Sexuality. American Journal of Public Health 11: 1523-1525.
253

Francoeur, R. /ed./ (1998). The International Encyclopedia of Sexuality I-III. New

York: Continuum.
Francoeur, R. & R. Noonan /ed./ (1998). The International Encyclopedia of
Sexuality IV. New York: Continuum.
Greydanus, D., Pratt, H. / L. Dennison (1995). Sexuality Education Programs for Youth: Current State of Affairs and Strategies for the Future. Journal of sex education and therapy 21(4): 238-254.
Grunseit, A. & S, Kippax (1997). Sexuality Education and Young Peoples
Sexual Behavior: A Review of Studies. Journal of Adolescent Research 12(4): 421454.
Haffner, D. & E. Goldfarb (1997). But Does It Work? Improving Evaluations of Sexuality Education. SIECUS Report 25(6): 3-16.
Kirby, D. (1992). School-Based Programs to Reduce Sexual Risk-Taking
Behaviors. Journal of School Health 62(7): 280-287.
Kirby, D. (1993). Research and Evaluation, in S. Samuels & Smith, M.
/eds./ Condoms in the Schools. Menlo Park, CA: Henry J. Kaiser Family Foundation.
Kirby, D. (1994). Sex Education in the Schools. Menlo Park, CA: Henry J. Kaiser
Family Foundation.

asopis za knjievnost i kulturu, i drutvena pitanja

 Kirby, D. (1997). No Easy Answers. Washington, DC.: National Campaign to

Prevent Teen Pregnancy.
Kirby, D. (1999a). Reducing Adolescent Pregnancy: Approaches that
Work. Contemporary Pediatrics, January Issue; URL: http://Cp.pdr.net/be_core/content/journals/k/data/1999/0100/past_issues_show_article.jsp?filename=k1a083.html&title=Reducing@
adolescent@
pregnancy:@
Approaches@
that@
work&navtype=k&showPoll=yes&path=
=/be_core/content/journals/k/data/1999/0100.
Kirby, D. (1999b). Reflections on two Decades of Research on Teen Sexual
Behavior and Pregnancy. Journal of School Health 69(3): 89-95.
Kirby, D. et al. (1994). School-Based Programs to Reduce Sexual Risk-Taking Behaviors: A Review of Effectiveness. Public Health Reports 109(3): 339360.
Kirby, D. & R. DiClemente (1994). School-Based Interventions to Prevent
Unprotected Sex and HIV Among Adolescents, in R. DiClemente & Peterson, J. /eds./ Preventing AIDS. New York: Plenum Press.
Kirby, D. & K. Coyle (1994). Changing Risk-Taking Behavior, in J. Drolet & Clark, K. /eds./ The Sexuality Education Challenge. Santa Cruz, CA: ETR.
Kirkendall, L.A. (1981). Sex Education in the United States: A Historical
Perspective, in L. Brown /ed./ Sex Education in the Eighties. New York: Plenum.
Kon, I. S. (2000). Better AIDS Than Sex Education: The Sexual Counterrevolution in Russia. Paper presented at the 5th Congress of the European Federation of
Sexology /For a Millennium of Sexual Health/, Berlin, June 29 July 2.
Koiek, M. (1965). Seksualni odgoj. Zagreb: Epoha.
Koiek, M., Coti, A., Novak-Reiss, Tajsl, . i A. Zadrovi (1973). Spolni
odgoj. Zagreb: kolska knjiga.
Lenderyou, G. (1994). Sex Education: A School-Based Perspective. Sexual
and Marital Therapy 9(2): 127-144.
Lennerhed, L. (1995). Sexuality Education in Schools: The Swedish Debate in a Historical Perspective. Stockholm: Swedish Associaton for Sex Education.
Lindahl, K. & Laack, S. (1996). Sweden Looks Anew at Ways to Reach and
Teach its Young People About Sexuality. SIECUS Report 24(3): 7-9.
Male, D. (2000). Spolni odgoj u kontekstu prava djeteta. Dijete i drutvo
2(2): 201-215.
Mayer, R. (1997). 1996 97 Trends in Opposition to Comprehensive
Sexuality Education in Public Schools in the United States. SIECUS Report
25(6): 20-25.

Re no. 67/13, septembar 2002.

254

 McLaren, A. (1999). Twentieth-Century Sexuality: A History. Oxford:

Blackwell.
Meredith, P. (1989). Sex Education: Political Isues in Britain and Europe. London and
New York: Routledge.
McKay, A. (1999). Sexual Ideology and Schooling: Towards Democratic Sexuality Education. Albany: State of New York University Press.
Napier, K. (1995). Teenagers Should Not Learn How to Have Safe Sex, in
C. Cozic /ed./ Sexual Values: Opposing Views. San Diego: Greenhaven.
Penland, L.R. (1981). Sex Education in 1900, 1940 and 1980: An Historical Sketch. The Journal of School Health, April Issue: 305-309.
Peters, L. (1998). A Review of the Effectiveness of School-Based Interventions for Prevention of HIV/STD and Pregnancy. Woerden: Netherlands Institute for Health Promotion and Disease Prevention.
Philliber, S. (1999). In Search of Peer Power: A Review of Research on Peer-Based Interventions for Teens, in Peer Potential. Washington, D.C.: Natioanal Campaign to Prevent Teen Pregnancy.
Popova,V. J. (1996). Sexuality Education Moves Forward in Russia. SIECUS
Report 24(3): 14-15.
255

Rury, J. (1992). Passions and Power: Sexuality, Sex Equity, and Education
in Historical Perspective, in S. Klein /ed./ Sex Equity and Sexuality in Education.
Albany: State of New York University Press.
Schaalma, H. & Kok, G. (1995). The Added Value of a Systematic Approach: Promoting Health Through Education. Odyssey 1(2): 44-51.
Schaalma, H., Kok, G., Braeken, D., Schopman, M. & Deven, F. (1991).
Sex and AIDS Education for Adolescents. Tijdschift voor Seksuologie 15: 140-149.
Schaalma, H., Kok, G., Bosker, R.J. et al. (1996). Planned Development
and Evaluation of AIDS/STD Education for Secondary School Students in
the Netherlands: Short-Term Effects. Health Education Quarterly 23(4): 469487.
Schiller, P. (1988). New Advances in Sex Education, in R. Forleo & Passini, W. /eds./ Medical Sexology. Littleton, MA: PSG Publishing.
Schuster, M. et al. (1998). Impact of a High-School Condom Availability
Program on Sexual Attitudes and Behaviors. Family Planning Perspectives 30(2):
67-72.
Thomson, R. (1994). Prevention, Promotion and Adolescent Sexuality:
The Politics of School Sex Education in England and Wales. Sexual and Marital
Therapy 9(2): 115-126.

asopis za knjievnost i kulturu, i drutvena pitanja

 van Bilsen, P. & A. Visser (1993). Effectiveness of Sex Education Provided to Adolescents. Brussels: International Health Foundation.
Trudell, B. (1993). Doing Sex Education. New York: Routledge.
Vilar, D. (1994). School Sex Education: Still a Priority in Europe. Planned
Parenthood in Europe 23(3): 8-12.
Yarber, W. (1994). Past, Present, and Future Perspectives on Sexuality
Education, in J. Drolet & Clark, K. /eds./ The Sexuality Education Challenge. Santa
Cruz, CA: ETR.
Yarber, W. (1995). Principles for Creating AIDS/Sexuality Educational
Messages for Youth. Journal of Sex Research 32(4): 269-274.

Aleksandar tulhofer, Filozofski fakultet, I. Luia 3, Zagreb

Amir Hodi, Centar za edukaciju i savjetovanje ena, Krianieva 1/III,
Zagreb
Prilog 1 Seksualna edukacija u Europi (prema: Caron, 1998.; Francoeur, 1998.;
i Francoeur & Noonan, 2001.)
Legenda: -/+
+
++
Zemlja
Austrija

Belgija
Bugarska
R. eka

= SE nije ukljuena u nastavni program ili se pojavljuje sporadino

= pojedini elementi SE ukljueni su u nastavni program
= SE je ukljuena u nastavni program
= sustavna SE je dio nacionalnog kurikuluma
Status SE Specifinosti
-/+
Prema odluci Ministarstva obrazovanja iz 1970. godine, SE je
ukljuena u kolski program (poglavito kroz predmete biologiju i
vjeronauk); posebnog predmeta nema. U praksi, ravnateljima i nastavnicima je ostavljena mogunost da organiziraju izvoenje specifinog programa koji nude ekspertne institucije. Razvijeno je nekoliko programa koji se besplatno nude kolama.
+
Lokalna regulacija SE; programi su prisutni u veini kola, osobito
u flamanskom dijelu.
Organizirani program ne postoji; sporadina predavanja o HIV/AIDS-u
iskljuiva su posljedica entuzijazma pojedinih nastavnika.
-/+
SE je inkorporirana u biologiju i zdravstvenu kulturu, te predmet
Obiteljski ivot.
Re no. 67/13, septembar 2002.

256

Danska
Finska

+
++

Francuska
Grka
R. Irska

-/+
-

Italija

Island

++

Jugoslavija

Maarska

-/+

Nizozemska

++

Norveka

Njemaka

-/+

Poljska

-/+

257

asopis za knjievnost i kulturu, i drutvena pitanja

Obvezatni kolski predmet od 1970. godine.

Prvi program SE pojavio se 1948. godine. SE je dio kurikuluma od
1970; uenici sudjeluju u programu od jedanaeste godine. Od
1987. godine, Ministarstvo zdravstva alje brouru s informacijama
o ljudskoj spolnosti i HIV/AIDS-u svakom graaninu koji je navrio 16 godina. Uz brouru, u paketu se nalazi kondom i pismo upueno roditeljima.
SE je inkorporirana u nastavu iz biologije.
Inicijative za uvoenje SE do sada nisu urodile plodom.
Od 1987. postoji preporuka Ministarstva, no inicijativa i snalaenje
je preputeno kolama.
Do 1999. godine, kada ih je Ministarstvo slubeno podralo, na
djelu su iskljuivo usamljene inicijative u pojedinim kolama.
SE postoji od 1950. godine. Krajem 80-ih, Ministarstvo obrazovanja uvodi SE u od 1 do 9 razreda; dvije godine kasnije izlazi prvi
standardni prirunik SE. Godine 1999. Ministarstvo propisuje SE
u razredima 1-10, ostavljajui slobodu odreivanja nastavnog plana
kolama i nastavnicima.
SE ne postoji. Inicijativom nastavnika, neki se sadraji pojavljuju u
nastavi biologije ili u formi gostujuih (ekspertnih) predavanja.
SE je integrirana u biologiju; postoji poseban program za predadolescentnu djecu.
SE je obvezatna i prisutna je na svim obrazovnim razinama; izbor
programa ostavljen je na izbor lokalnoj samoupravi.
Program SE je najopseniji u 10 razredu; neki su sadraji inkorporirani u nastavu i u niim razredima.
Zakon iz 1991. godine nalae federalnim i lokalnim vlastima da
unaprijede SE; kole iniciraju HIV/AIDS edukaciju. Nema posebnog predmeta, no SE je od 1. razreda osnovne integrirana u postojeu nastavu (osobito biologije).
Godine 1989. kolske programi koji su imali veze sa SE izbaeni su
iz uporabe. U kole je uvedena vjerska nastava. Pet godina kasnije,
novi zakon obvezuje vladu na uvoenje odreenih sadraja SE u
kole; u njihovom oblikovanju crkva ima velik utjecaj.

Portugal

Rumunjska
Rusija

Slovaka

-/+

Slovenija

-/+

panjolska

-/+

vedska

++

Ukrajina

Velika Britanija -/+

Zakon iz 1984. godine propisuje pravo na SE i dunost njezinog

uvrtavanja u kurikulum. U praksi, to je pravo slabo zatieno; elementi SE pojavljuju se iskljuivo zahvaljujui privatnoj inicijativi
nastavnika. Godine 1998. nekoliko je ministarstava formiralo zajedniku komisiju koja je predloila novi plan akcije na podruju
SE i planiranje obitelji.
SE je izbaena iz kolskih programa poetkom 80-ih.
Sporadini pokuaji tijekom 80-ih; uvoenje nacionalnog programa, koji je 1995. godine izraen u suradnji s nizozemskim strunjacima, onemoguen je zajednikom akcijom crkvenih krugova i
antizapadnih politikih skupina.
SE je ukljuena u predmet Obiteljski ivot; program je izrazito restriktivnih obiljeja.
Kao poseban predmet, SE je postojala do 1980. godine. Danas se
odreeni sadraji predaju u okviru nastave biologije i Zdravstvenog
obrazovanja, no njihov udio nije specificiran.
SE je ukljuena u nastavni program; zakon iz 1991. godine propisuje da SE mora biti dio obrazovnog procesa. kolama i nastavnicima je ostavljena sloboda izbora gdje e, kada i kako izvoditi sadraje
vezane uz SE.
Obvezatni predmet od 1956. godine; poinje u dobi od 7 godina
(15 sati godinje); satnica varira od kole do kole.
Inicijativa je pokrenuta kroz Nacionalni program planiranja obitelji; postoji i prijedlog programa SE izraen u suradnji s inozemnim strunjacima.
Godine 1988. uvedena je obaveza ukljuivanja nekih tema SE u
program nastave biologije. Pet godina kasnije, prema Zakonu o obrazovanju svaka srednja kola u Engleskoj i Velsu mora imati program
koji informira o HIV/AIDS-u (ali roditelji imaju pravo izuzeti svoju djecu iz SE). U kotskoj je odluka na lokalnim vlastima, a u Sjevernoj Irskoj nema zakonske specifikacije.

Re no. 67/13, septembar 2002.

258