ANTE MARUSIC

KRITIKA IDEOL OGIJE I SOCIOLOGIJA ZNANJA

U ovom r adu raspravit emo o problemu Mannheimova odnosa
prema Marxu i marksizmu, razvijenog u Mannheimovim ranijim radovima koji su se javili u vrijeme kada je on pokuao utemeljiti sociologiju znanja. Ograniavanje analize na Mannheimove ranije radove
opravdano je zbog toga to on stavove prema Marxu i marksizmu u
najvanijim pitanjima bitno nije mijenjao za cijelog svog teorijskog
stvaralaHva. Ali b ez obzira na to, dva su razloga da se panja usredsredi
na Mannheimove radove iz sociologije znanja: prvo, sociologija znanja
najznaajniji je dio Mannheimova teorijskoga rada, ono po emu je ovaj
mislilac poznat i priznat; drugo, odnos sociologije znanja i marksizma
od samog nastanka ove znanstvene discipline do danas jedno je od
najaktualnijih pitanja, koje, meutim, nije dobilo svoj sistematski odgovor.
Iako se sociologija znanja kao p osebno podru je istraivanja javlja
tek dvadesetih godina naeg stoljea, gotovo svi elementi iz kojih se ona
razvila prisutni su u Marxovu djelu. Stovie, sam Mannheim je pisao:
Sociologija znanja zbiljski se javlja s Marxom, iji je duboko sugestivni
aper~us dopro d o sri stvari. 1 P ored Mannheima, danas mnogi sociolozi
smatraju Marxa osnivaem sociologije znanja. 2 Veliko znaenje Marxa
za sociologiju znanja vidi se i po tome to se vei dio rasprava o problemima ove znanosti vodio i danas se vodi u neposrednoj vezi s Marxovim tezama. Veina sociologa znanja, i to ne samo marksista nego i
protivnika marksizma3, polazi od Marxovih t eza.
Budui da sociologija znanja nastaje u uvjetima krize graanskog
drutva i miljenja, ona nij e bila upravljena samo na teorijske probleme
' K. Mannheim: Ideology and Utopia, Routledge and Kegan Paul, London,
1960. str. 278. (Svi ostali citati iz ovog djela bit e oznaeni s lU i brojkom

stranice).
Na Marxovo znaenje za sociologiju znanja upozorili su pored ostalih
i R. K. Merton: Sociology of Knowledge, in: Social Theory and Social Structure, The Free Press of Glencoe, III, 1963, str. 456-488; E. Griinwald: Das
problem der Soziologie des Wissens, Wien-Leipzig, W. Braumiiller, 1934. str .
33-42; H . O. Dahlke: The Sociology of Knowledge, in: H . E. Barnes, H. Becker
F. B. Becker ed. Contemporary Social Theory, New York, 1940, str. 77-80.
) Nezaobilaznost Marxovih teza n ajtipinij e su, ini se, izrazili L. A. Coser
and B. Rosemberg kad su izrekli ovo priznanje: :oCak su i neprijatelji bili
prisiljeni da misle u vezi s Marxovim idejama, pa iako samo zato da bi ih
odbacili. Usp. L. A. Coser and B. Rosem berg: Sociological Theory, A book of
Reading, The Macmillan Co, New York, 1957, str. 559.
odgovarajue
1

175"

koji idu u okvir njezina znanstvenog zanimanja, nego je teorijski tematizirala krizu. U Mannheimovoj elaboraciji ona nije bila samo teorija
krize, nego i pokuaj iznalaenja njezinih teorijskih i praktikih rjeenja.
Kriza graanskog drutva i miljenja, osobito u vrijeme i neposredno
nakon prvog svjetskog rata, aktualizirala je Marxovo djelo. Njega vie
nije bilo mogue ignorirati. Stavie, nakon spomenutih dogaaja marksizam dolazi u sredite teorijskog zanimanja. U svom prikazu razvitka
njemake sociologije od godine 1918. do 1933. Mannheim konstatira
primanje i kritiku analizu marksizma u akademskoj raspravi~. Marksizam koji je bio shvaan isklj uivo kao Socij alna teorija nije ranije
mnogo zanimao sociologe i filozofe. Ali zb og marks istike spoznaje
povijesti kao razvitka antagonistikih sn aga i sociologijske interpretacije mnogih urgentnih prakti kih problema svakodnevnog ivota i politikih napetosti ... neroarksisti, liberalni profesori, prvi su se zauzeli za
izbor najznaajnijih aspekata marksizma, tako da se priznati protivnici
marksizma, kao to su Max Weber, Sombart, Scheler, ne mogu zamisliti
a da se ne poveu s Marxovim imenomc5.
U to poslijeratno doba d olazi i do Mannheimovih prvih teorijskih nastojanja koja e dovesti do pokuaja konstituiranja sociologije znanja kao
zasebne discipline. On e se ubrzo zainteresirati za marksizam ili, preciznije reeno, on e se, slijedei liniju spomenutih liberalnih sociologa,
istodobno zainteresirati i za suprotstavljanje Marxu i marksizrou. Ali na
poseban nain. Priznavati marksizam , interpretirajui ga na svoj nain,
i tako protumaen integrirati sa svojim pogledom, kojemu je bitna pretpostavka graansko drutvo - sve je ei oblik (a danas ak i moda)
odnoenja graanskih teoretiara spram m arksizmu. Mannheimova sociologija znanja stoji na poetku tih nastojanja i reprezentira ovu, danas
vladajuu tendenciju. Iako je danas ta tendencija veoma proirena, u
okviru nje Mannheim ostaje jednim od n ajznaajnijih kritia ra marksizma.
Meutim prvi znaajniji Mannheimovi radovi teorijski se oblikuju
gotovo bez ikakva dodira s marksizmom. Oni, kao i gotovo svi ostali
Mannheimovi radovi, pokazuju brojne i veoma esto heterogene izvore
njegove misli, ali za njegovu teorijsku poziciju u b itnim momentima oblikuju se p od utjecajem filozofije ivota i historizma. U njima je provedena totalna historizacija i relativizacija ideja i miljenja i naglaen
iracionalni temelj povijesnog procesa i drutvenih, a time i idejnih struktura te formulirana historistika teza o perspektivistikoj prirodi miljenja.
Ve u doktorskoj disertaciji (Die Strukturanalyse der Erkenntnistheorie, 1922. godine) Mannheim razlikuje prirodne znanosti, filozofiju i duhovne znanosti na temelju postojanja razliitih sredita sistematizacije,
koje e u studiji Prilozi teoriji interpretacije nazora na svijet (Beitrage
zur Theorie der Weltansch a u un gsinterpretation, 1923. godine) kao izvanteorijska sredita sistematizacije locirati u Weltan sch a uung kao prije Usp. K. Mannheim: G erman Sociology (1918-1933), in: Essays on Sociology and Social Psychology, Routledge and Kegan Paul, London, 1959. str. 214.
5
Ibid, str. 215.

176

-teorijski, fundamental entitet, odnosno spon tani, n eintencionalni,

temeljni impuls kulture. Nazor na svijet odreen je ivotnom osnovom
(Lebensunterlage) koju Mannheim shvaa iracionalistiki i voluntaristiki. Nazor na svijet osigurava ono jedinstvo koje osjeamo u svim djelima to pripadaju istom povijesnom razdoblju. Rije je o umjetnikom
htijenju (Kunstwollen) ili kulturnom htijenju (Kulturwollen), koje
Mannheim proiruje na svjetsko htijenje (Weltwollen). Taj ivotni aktivizam iskazuje se kao izraz pozicionalne povezanosti (Standortgebundenheit) povijesne sp oznaje, koja se konkretizira kao Veza izmeu
htijenja i spoznaje, d akle volu ntaristiki i iracio nalisti ki.
Mannheimu je bilo jasno da je konzekvencija stava o povijesnoj
promjenljivosti ivotne osnove, da se povijesna slika prolosti mijenja
u svakoj epohi i da se povijest mora uvijek iznova pisati, i to ne samo
u smislu korekcije, nego u smislu potpuno nove orijentacijec6, kao i tog a
da je s te pozicije nemogue povezati razliite povijesne epohe u smislu
shvaanja povijesti kao razvojne cjeline. Drugim rijeima, on j e b io svjestan relativistikih konzekvencija svog osnovnog stava.
Traei r jeenje problema historizma, Mannheim dolazi u dodir s H egelovom dijalektikom i n astoji s njom spojiti historizam. U tom zaokretu
oit je utj ecaj Lukacsove hegelovske interpretacije marksizma, to ju je
izveo u svom djelu Geschichte und Klassenbewusstsein. Citirajui Lukacsa, Mannheim primjeuje da Hegelova dijalektika koncepcija duha
perzistira i biva ak naglaenom u historijskim konstrukcijama marksizmac7, pa iako prigovara hegelovcima da povijest ine previe logi
kome i da vr e nasilje na osebuj nom prirodom iracionalnih podruja ,
on smatra da je ova koncepcija ipak primjenjiva na specifina podruja
ivota i kulture.
U Mannheimovu spisu Historizam (Historismus, 1924. godine) nije
rije samo o MannheimQvu odnosu prema Hegelu, nego i o poetku njegova kritikog dijaloga s marksizmom. Na Lukacsov u tjecaj n e ukazuju
samo spomenu te napomene, nego i vlastito Mannheimovo priznanje, kako
je Lukacs pokazao, da je s marksistikoga stajalita mogue doi do
plodn og rjeenja problematike (IU/ 279). U Historizmu, pod utjecajem
marksizma, Mannheim istie da se pozicionalna povezanost znanja, kulture i ivota moe shvatiti i drugaije nego. to ju je on do sada shvaao.
Ona se moe shvatiti kao povezanost stilova miljenja i ivota . . . i stanovitih socijalnih grupa i njihove posebne dinamike8 To oznaava poetak Mannheimova zaokreta od filozofije povijesti kao dinamike
metafizike sociologijskoj konkretizaciji njegova h.istorizma. Filozofija
povijesti, koja je povijesna razdoblja veinom mislila kao jedinstvene,
previajui njihovu unutranju diferencijaciju i stratifikaciju, mora se
zamijeniti socijalno izdiferenciranim pog ledom na povijesni proces kao
cjelinu (Ibid). Smjerajui na povezivanje stilova miljenja sa socijalnim grupama (klasama), Mannheim istodobno ve u raspravi Historis' K. Mannheim: Hlstoricism, in: Essays on the S ociology of Knowledge,
Routledge and Kegan Paul, London, 1959, str. 104.
1
Ibid, str. 106.
Ibid, str. 125.

!77

mus fiksira sredinju toku s vog k rit ikog odnosa spram marksizmu :
N i jedan drutveni sloj, ni jedna klasa nije nosilac cjelovitoga kretanja,
niti je ispravno odrediti globalni proces u smislu doprinosa samo jedne
klasec9
Meu brojnim izvorima Mannheimove misli, uz historizam najznaajnijim izvor om od tog trenutka javlja se m arksizam . Za razumij evanj e
p ojedinih aspekata Mannheimove sociologije zn anja z n aajni su razliiti
njezini izvori. U svojim bitn im o dreenjima , n jegova teorijska pozicija
nastaje, meutim, kao kombinacija historizma i marksizm a. Marx je,
kako je s pravom istakao A. Salomon, ostao temel jni doivljaj za Mannheimovo miljenjec10, tako da Mannhe im od naznaenog t renutka susreta
s marksizmom nije znao misliti mimo Marxa. Ipak je ovdje rij e o svojevrsnoj kombinaciji historizma i marksizma. Ona se pokazuje kao pod
utjecaje m marksizma izvedena sociologijska konkretizacija historisti ke
pozicije koju je Mannheim , k ak o smo spomenuli, n ezavisn o od marksistikog utjecaja formulirao ve u ranim spisima. Mannheim se u svojim
radovima slui svim osnovnim Marxovim kategorijama, tako da neupueni italac moe stei utisak da se u Mannheima radi o pravoj marksistikoj analizi problema o koj ima raspravlja. U sve te kategorije projicirani su , meutim , filozofija ivota i historizam, koji su Marxove
k ategorije spiritu alizirali i ispun ili iracionalnim sadrajem, tako da se
u tim okvirima, kako je tono primijet io R. Aron, preuzeti marksizam
pretvorio u karikaturu marksizma11, a krajnje radikaliziranje i relativiranje Marxovih teza u obliku otre kritike marksizma.
Mannheimov m arksistiki stil raspravljanja o teorijskim problemima sociologije znanja ne samo da neu puene itaoce moe d ovesti do
p ogren og razumijevanj a te sociologije znanja, ve moe zbuniti i stru
njake, koji su dali razli ite odgovore na p itan je o odnosu Mannheima i
marksizma, meu njima i takve koji pokazuju potpuno nerazumije vanje
tog odnosa, p a i biti Mannheim.ova stajalita.
Ve je na Sestom kongresu njemakih sociologa, u raspravi o Mannheimovu referatu 12, p ostavljeno pitanje o Mannheimovu odnosu prema
marksizm u. Zanimljivo je primijetiti da su pojedini sudionici, inae veoma istaknuti nj ema ki sociolozi, u njemu vidjeli izlaganj e materijalistikog shvaanja povijesti". C ula su se u istoj raspravi i suprotna
' Ibid, str. 125.
Usp. A. Salomon : Karl Mannbeiem 1893- 194'7, in: Social Research, VoL
14, No. 3, September 1947, str. 352.
11
Usp. Raymond Aron: Ge-rman Sociology, trans. by Mary and Thomas
Bottomore, William Hei nemann, London, 1957, str. 58.
12
K. Mannheim je na Sestom kongresu n jemakih sociologa podnio referat:
Die Bedeutung der Konkurrenz im Gebiete des Geistigen, objavljen u Verhandlungen des sechsten deutschen Soziologentages vom 17 bis 19. September,
1928. in Zurich J. C. B. Mohr (P. Siebeck), Ttibingen, 1929, str. 35- 83.
" Tako je npr. Alfred Weber izjavio: Was ist das anderes als eine mit
ausserordentlicher Fei nheit gUinzend wieder vorgetragene materialistische
Geschichtsauffassung? Nichts anderes ist es im Grundec. Usp. Diskussion uber
Die Konkurrenz, in: Verhandlungen des sechsten deutschen Soziologentages.
str. 92.
10

178

miljenja 1\ ali do cjelovitog i obrazloen og odgovora na pitanje o Mannheimov u odnosu spram marksizmu nije se dolo, to je sasvim razumljivo
jer se rasprav ljalo samo o jednom Mannh e imovu radu, tj . o spomenutom
referatu, koji i ne pru a potrebne elemente za potpuniji odgovor na
p ostavljen o pitanje.
Manje su opravdani razliiti i veoma esto n eobrazloeni odgovori
to ih susreemo u golemoj literaturi o Mannheimu , p ogotovu oni koji
pokazu j u potpuno nerazumi jevan je tog odnosa. Na primjer, H. O . Dahlke
smatra da Mannheim samo :.prezentira Marxa u odje i nove terminologije, sa starim odreenjima, u b ujici novih terrnina15. Slino miljenje
izrazio je i H . R. W agner: Mannheimova sociologij a znanja tijesno je
povezana s onom interpretacijom socijalnog p rocesa koja je filo zofijski
postulirana od H egela i sociologijski reinterpretira n a od Mar xa. U tradicij i Hegelova i Marx ova historicizma on j e nap isao Ideologiju i Utop iju 16. I ak o je H . Plessner uoio razliku izmeu Mannheimova i Marxova
p oimanja ideologije, on ipak smatr a da se u Mannheima zbiljski p okazuju i prave marksistike crte17 .
Neki a u tori mnogo su opreznij i. Oni govore o marksizmu kao jednom
od izvora Mannheimove misli ili o marksistikom utjecaju na Mannheima.
Tako R. K . Merton p ie da u Marx a i Engelsa i Lukacsevoj Geschichte
und Klassenbewu sstsein n alazimo neke od Mannheimovih temeljnih poj mova18. T. B. Bottomore smatr a m arksizam j ednim od izvora Mannheimove sociologije znanja i da je Mannheim bio p od jakim utjecajem
marksizmac19. Iako istie razliku izmeu Mannheimove sociologije znanja
i m a rksizma, K. Wolff i zn osi m iljenj e d a je Mannheim izr azito pod
u tjecajem marksistikog pogled a, p osebno L ukacseva20 L. A. Coser i
" W. Sombart je, nasuprot Weberu , tvrdio da je Mannheim :ou suprotnosti
prema materij alistikom shvaanju povijesti. Pitajui: da li je tako?, Mannheim je odgovorio potv rdno! Ibid, str. 93. Suprotno miljenje od Weberova izrazili su tada i Wilbrandt, Lederer "i LOve. Ibid, str. 96-97, i 106-108. Zanimljivo je primijetiti da je Eppstein tada tvrdio da Mannheim kombinira fenomenologijsko zren je s dijalektikom metodom ; njegova je metodologijska pozicija sinteza fenomenologijskog razmatranja i dijalektikcrdinamikog miljenja. Ibid, str. 114.
" Usp. H . O. Dahlke: Sociology of Knowledge, in : H . E. Bar nes, H . Becker
and F . B. Becker ed. Contemporary Social Theory, New York, 1940, S. 82.
" Usp. H . R. Wagner: Mannheim's Historicism, in: Social Research, Vol.
19, No. 3, 1952, str. 303.
" Usp. H . Plessner: Abwandlungen des Ideologiegedankens, in: K. Lenk:
ldeologie, Ideologiekritik und Wissenssoziologie, H . Luchterhand Verlag, Neu-,
wied, 1967, str. 275.
11
Usp. R. K . Merton : Karl Mannheim and the Sociology of Knowledge, in:
Social Theory and Social S tructure, Free Press, 1963.
" Usp. T. B. Eottomore: Some Reflections on the Sociology of Knowledge
British J ournal of Sociology, Vol. VII, No. l , 1956, str. 52. i 56.
"' Usp. Kurt Wolf! : The Sociology of knowledge, Emphasis on an Empirical
Attitude, in : Philosophy of Science 10, 1943, str . 105. U jednom drugom radu
K. Wolff je manje oprezan kad tvr di da je Mannheim bio ukorijenjen u
mark sistikoj tradiciji . Usp. K. Wolff: The Sociology ot Knowledge and Sociological Theory, in: Llewellyn Gross ed. Symposi um on Sociological Theory,
1959, str. 567.

179

B. Rosemberg, dijelei miljenje o marksistikom utjecaju na Mannheima,

suprotno od K. Wolffa piu : :.Mannheim je duboko pod utjecajem marksistike tradicije, iako nije njezin dio21 (pot. A. M.).
U literaturi susreemo i miljenje o Mannheimovoj sociologiji znanja kao pokuaju ujedinjavanja marksistikih i antima rksistikih ideja22
U svom ignorantskom napisu o Mannheimu G . Lukacs, iako navodi da
se :.j asno vidi Mannht!iroov izvor u uenju o ideologiji historijskog materijalizmacll, veoma otro distancira marksizam od Mannheimove sociologije znanja. Na r azlikovanju Mannheima i marksizma jasno inzistiraju
i sociolozi frankfurtskoga kruga24
Mannheimova misao, zbog razliitih izvora ili poticaja, pokazuje se
doista veoma sloenom . Od vremena njegova susreta s marksizmom, zbog
razliitih naina dijaloga s njim (iako oni uvijek impliciraju Mannheimov
konzekventan stav spram marksizmu), ta se misao pokazuj e jo sloenijom, pa je sasvim razumljivo da je razliito interpretirana. Sto se tie
Mannheimova odnosa prema Marxu i marksizmu, bez obzira na to je li
izraen u pohvalama marksizma, kritikim primj edbama na materijalistiko shvaanje povijesti ili svojevrsnom inkorporiranju marksizma u
Mannheimovu historistiko -iracionalistiku koncepciju, putem odreenog
reinterpretiranja osnovnih kategorija marksizma - iznesene napomene
o sloenosti Mannheimove misli nameu potrebu da se paljivo analiziraju.
Mannheim nije priznao Marxa samo kao osnivaa sociologije znanja,
n ego je smatrao da je :. kriti ki pristup miljenju najprije n aglaen i metodologijski razvijen u marksizmuc (IU/66) i da su Marxove :.ideje ve
sada stekle takav doseg i uvjerljivost da onaj tko misli u kategorijama
njihova pravog globalnog zamaaja ne moe sebi dopustiti da ih ignorira
kao komponente dananjeg miljenjac25 U pogledu znaenja tih ideja za
prouavanje kulture, Mannheim je naglaavao da :.fundamentalno nov
pristup prouavanju kulture moe eventualno nastati iz tih poetaka 26
Konkretizirajui iznijete stavove, Mannheim je osobito cijenio Marxove
politike spoznaje te njegovo otkrie i rasvjetljavanje f enomena ideolo" Usp. L. Coser and B. Rosemberg: Sociological Theory, The Macmillan
Co., New York, 1957, str. 560
n U tom je smislu npr. F. Adle r pisao: Neki su autori pokuavali ujediniti konfliktne ideje marksista i antimarksista. Istaknuta je figura ovdje K .
Mannheim. Usp. F . Adler: The Range of Sociology of Knowled ge, in H . Becker and A. Boskoff ed. Modern Sociological T heory in Continuity and Change,
The Dryden Press, New York, 1957, str. 409.
u U sp. G . Lukacs: Die Zerstoruog der Vernunft, Berli n, Aufban Verlag,
1954, str. 500-507.
,. Usp. Th. Adorno : Das Bewusstseio der Wissenssociologie, in: K. Lenk:
Ideologie, Ideologiekritik und Wissenssoziologie, H . Luchterhand Verlag, Neuwied, 1967, str. 314-326. i M. H orkheimer: Ein neuer Ideologiebegrilf, Ibid, str.
283-303.
>S K. Mannheim: The Problem of a Sociology of Knowledge, in: Essays
on the Sociology of Knowledge, R outledge and K egan Paul, London, 1959, str.
147. (Ostali citati iz ove studij e bit e oznaeni sa SK i odgovara jui m brojem
stranice.)
26 K . Mannheim : Essays on the Sociology of Culture, Routledge a nd K egan
Paul, London, 1959, str. 17.

180

gije koje je strukturalno povezano s politikom spoznajom, jer se iz tih

spoznaja razvija i na temelju njih jedino je mogue r azviti modernu sociologiju znanja. :oMarksizmu pripada zasluga - pisao je Mannheim - za
otkrie da se politika ne sastoji samo u parlamentarnim partijama i raspravama to ih one pokreu, i da su one, bez obzira na konkretan oblik
u kojem se javljaju, samo vanjski izraz d u bljih ekonomskih i socijalnih
situacija, koje se uvelike mogu r azumjeti p utem novog naina miljenja.
Ta otkria pokazuju pomicanje rasprave prema vioj razini s koje je
mogue dohvatiti mnogo iri i obuhvatniji pogled na povijest i jasnije
shvaanje onog to doista tvori domenu politike. Otkrie fenomena ideologije strukturalno je tijesno povezano s tim otkriem. Iako sasvim jednostavno, ono je prvi pokuaj da se nasuprot istoj teoriji odredi poloaj
drutveno uvjetovanog miljenja (IU/133-134).
Marxovu politiku spoznaju i nain politike borbe do kojeg je dolo
na temelju te spoznaje, Mannheim je smatrao jednim od najznaajnijih
izvora sociologije znanja. Uz relativiranje miljenja i spoznaje u odnosu
prema socijalno- politi kom poloaju njihovih nosilaca, do kojeg se dolo
zahvaljujui spomenutoj spoznaji, Mannheim osobito misli na ono to on
naziva demaskirajua svijest ili demaskirajui zaokret svijesti (enthiiUende Bewusstsein; unmas king tur n of mind) iju pojavu povezuje
s pojavom marksizma. S pojavom :o demaskirajue svijesti povezana je
zainteresiranost za dezintegraciju protivnikih ideja. Demaskiraju i nain
miljenja ne smjera samo na pobijanje ili dovoenje u sumnju protivni
kih ideja, nego je prije svega upravljen na dezintegraciju nazora na
svijet drutvenog sloja, iji poloaj one izraavaju, i destruiranje politike efikasnosti tih ideja. Politika borba drutvenih klasa dovela je,
dakle, do novog pristu pa idejama. Mannheim priznaje marksizmu da je
:ootkrio klju za razumijevanje i nain miljenja, u ijem je postepenom
nastajanju sudjelovalo cijelo devetnaesto stoljee . . .. Uloga to ju je
marksizam igrao u tom procesu potvruje n jegovo visoko mjesto u intelektualnoj povijesti i ne smije se potcijeniti. Meutim, proces u kojem
ideologijski pristup dolazi u opu upotrebu traje pred naim oima i od
sada je podloan empirijskom opaanju (IU/67).
Mannheim polazi od te ocjene o procesu razvitka ope u potrebe ideologijske analize, pa to obrazlae ovako: :o U razvitku novog naina gledanja jedna partija igra pionirsku ulogu (tu ulogu on je pripisao
marksizmu - A. M.), dok druge partije, da bi se uhvatile ukotac s prednostima njihovih neprijatelja u konkurentskoj borbi, moraju nuno upotrebljavati isti nain gledanja. To je sluaj i s pojavom ideologija (Ibid).
Do tog stava Mannh eim je doao mnogo ranije nego to se pojavila Ideologija i utopija. U jednom ranijem eseju on ga je ovako formulirao: Ipak
se mora dopustiti da, poto je jedna klasa otkrila neku sociologijsku ili
povijesnu inj enicu (koja lei na liniji njezine vizije na temelju njezina
specifinog poloaja), sve druge grupe, nije vano kakvi su njihovi interesi, jednako mogu uzeti tu injenicu u obzir- tavie, moraju tu inje
nicu nekako inkorporirati u svoj sistem tumaenja svijeta (SK/ 147).
Dakle marksistike spoznaje valja ne samo priznati, nego ih treba
inkorporirati u vlastiti sistem tumaenja svijeta. Tako dolazi do Mann-

181

heimova interesa za marksizam i do poetka napora da se marksizam

inkorporira u Mannheimov nazor na svijet i njegovu u biti historistiku
poziciju, to se, kako smo ve upozorili, u svojim poecima oblikovala
nezavisno od marksizma. Konano , kaimo, tako dolazi do onog to je
jednom paradoksalno, ali u smislu ove analize ne sasvim bez razumijevanja stvari, nazvano buroaskim marksizmom.27
Ali vratimo se naoj analizi. Marx je doao do spoznaje da su poliborbe izrazi dubljih socijalnih i ekonomskih uzroka. Ideje i ideologije izrazi su tih interesa. Prema tome, potrebno je demaskirati te
interese da bi se mogla demaskirati, a onda dovesti u pitanje i destruirati ideologija koja ih izraava. Relativiranje miljenja i ideja u odnosu
prema njihovim stvarnim determinantama u osnovi je, dakle, sociologijske analize. Ali sociologijsku i ideologijsku analizu, kao i spoznaje koje
su im u temelju, Marx je monopolizirao i primjenjivao na ideologije
drugih klasa, izuzimajui vlastito miljenje i ideologiju radnike klase
koju je ono izrazilo. Prema tome, Marx spomenute spoznaje nije razvio
u smislu konstituiranja jednog opevaljanog i openito primjenjive
metode znanstvene analize. Kako smo spomenuli, Mannheim smatra da
se Sociologija znanja zbiljski javlja s Marxom, ali dodaje da se u
njegovu djelu sociol ogija znanja jo ne moe razlikovati od razoblia
vanja ideologije budui da su za nju socijalni slojevi i klase nosioci
ideologije. Iako se uenj e o ideologiji javlja u sklopu datog tum aenja
povij esti, ono do sada nije konzistentno razvijeno i domiljeno (IU/278)
- zakljuuje Mannheim.
tike

Budui da se, prema Mannheimovu miljenju, u Marxovu djelu

sociologija znanja n e razlikuje od demaskiranja ideologije, socijalizam
je u svojoj analizi ideologije razradio koherentnu, kritiku metodu koja
je u biti pokuaj unitavanj a protivnike utopij e, putem ukazivanja na
to da su njezini k orijeni u postojeoj situaciji (IU/21 7).

Marxova analiza uvijek je okrenuta prema protivnikom miljenju .

Marx nije dopro do generalizacije m etode t e analize, jer ideologija za
nj znai samo miljenje odreenih klasa, a ne svake klase. Marksizam ... postavlja problem ideologije u smislu 'spleta lai', 'mistifikacija'
i 'fikcija'. On, meutim, n e ukljuuje u ovu kategoriju svaki pokuaj
tumaenja povijesti, n ego samo one pokuaje prema kojima je u suprotnosti. Nije svaki tip miljenja oznaen 'ideologijom'. Jedino oni slojevi
nuno bivaju rtvama tog doivljaja obmane kojima je potrebno prikrivanje i koji iz svoje povijesne i drutvene situacije niti ele niti mogu
uvidjeti zbiljske uzajamne odnose (ill/124). Na drugome mjestu Mannheim na slian nain form u lira istu primjedbu n a marksizam, s tom
razlikom to je konkretizira u prigovoru da marksizam vl astito miljenje
smatra imunim od ideologije: >> Moglo bi se lako pokazati da oni koji
misle socijalistiki i komunistiki raspoznaj u ideoloki element samo u
miljenju svojih protivnika, a svoje vlastito miljenj e smatraju potpuno
slobodnim od svakog traga ideoloke bolesti.
n Usp. R.

182

Aron : German Sociology, W. Heinemann, London, 1957, str. 55.

Da bi doveo u pitanje taj apsolutni poloaj to ga je Marx rezervirao

za svoje miljenje, Mannheim je inzistirao na primjeni Marxove teze
o ideologinosti miljenja na marksizam sam, tj. na njezinu relativiranju
u odnosu prema vastitim determinantama. Socijalistiko miljenje,
koje je do sada sve protivnike utopije demaskiralo kao ideologije, nikada nije postavilo problem determiniranosti vlastitog poloaja. Ono nikada nije primijenilo tu metodu na sebe samo i nikada nije obuzdalo
apsol utiziranje vlastitih elja (IU/225). Nadovezujui na ovu misao, tj.
na zahtjev da se i marksizam dovede u vezu s vlastitim socijalnim
determinantama, odnosno da se relativira u odnosu prema tim determinantama, Mannheim je smatrao neizbjenim da se i ovdje (u marksizmu - A. M.) utopijski elementi gube s porastom osjeaja determiniranosti (Ibid).
Sasvim je jasno da je skicirana logika miljenja implicirala tenju
da se i marksizam oznai ideologijom. Uostalom, to miljenje Mannheim
e i eksplicitno formulirati: Kao sociolozi nemamo nikakvog razloga da
na marksizam ne primijenimo opaanja koja je on sam proizveo i da od
sluaja do sluaja ne naglasimo njegov ideologijski karakter (IU/ 111).
Daljnja e analiza pokazati da Mannheim nee samo Od sluaja do
sluaja naglasiti ideologijski karakter marksizma, nego da e marksizam podvesti pod pojam ideologije, u istom smislu i s istim znaenjem
koje je Marx pridavao tom pojmu u odnosu prema protivnikom miljenju, smatrajui ga krivom svijeu (falscb es Bewusstsein).
Prije nego rezimiramo i sistematski, kritiki analiziramo Mannheimov stav, bit e zanimljivo upoznati se s Mannheimovim tumaenjem
konstatacije da marksizam nije mogao ii dalje od odreene razine
apstrakcije, i s njegovim odgovorom na pitanje zato je marksizam vlas tito miljenje izuzeo u odnosu prema metodi ideologijske analize to ju
je sam razvio. Moglo se, naime, oekivati, da je marksizam mogao
odavna na teoretskiji nain formulirati fundamentalno otkrie sociologije znanja, ot krie o odnosu izmeu ljudskog milje nj a i uvjeta ivota
openito, budui da njegovo otkrie teorije ideologije implicira barem
poetke sociologije znanja. Ali da se ta implikacija nije mogla iznijeti
i teorijski elaborirati i da se u najboljem sluaju dj elo mino sagledala,
moe se, meutim, zahvaliti injenici to se u konkretnom primjeru
taj odnos mogao p romatrati samo u miljenju protivnika. Moe se moda
nadalje zahvaliti podsvjesnom opiranju da se domisle implikacije konkretno formuliranog uvida do toke gdje bi teorijske formulacije late ntn o bile dovoljno jasne da bi mogle uz nemirujue djelovati na vlastitu
poziciju (IU/248-249).
Marksizam je, dakle, stao na pola puta. Odluni korak to ga, prema
Mannheimu, treba uiniti, d a bi se u spoznaji ilo dalje, jeste ukazati
na socijalni temelj i pre ma tome na ideologijski karakter svakog miljenja, pa i marksistikog . Mark sistiku metodu treba primijeniti na
marksizam sam. Danas nije vie privilegij socijalisti kih mislilaca da
zapaaju socijalnu determiniranost ideja; to je postao integralni dio
nae suvremene svijesti kao cjeline (SK/145). Onome koji primijeni
Marxovu metodu a nalize na marks izam nee biti teko do i do istog

183

rezultata do kojeg je Marx doao primjenjujui je na protivniko miljenje. I to utoliko prije jer teko da postoji i jedno intelektualno
st ajalite, a ni marksizam ne ini izuzetak u odnosu prema tom pravilu,
koje se tijekom povijesti ne mijenja i koje se ak u sadanjosti ne
pokazuje u mnogo oblika. Marksizam takoer ima razliite podvrste. Ne
bi trebalo biti previe teko marksistima da uoe svoj socijalni temelj
(IU/69).
U pogledu razlikovanja i odvajanja metode demaskiranja ideologije,
s jedne strane, i sociologije znanja, s druge strane, marksisti nisu otili
dalje od Marxa. To se odnosi i na G. Lukacsa, kojem inae Mannheim
pripisuje u zaslugu da je razvio metodu sociologije znanja u jednom
pravcu. 28 Dokle god netko ne dovodi u pitanje vlastitu poziciju, nego
je smatra apsolutnom, dok ideje protivnika tumai kao funkciju socijalne
pozicije to je oni zauzimaju, odluni korak jo nije uinjen (IU/68).
Izvedena analiza pokazuje ispravnost teze da Mannheimova sociologija znanja nastaje, ili jo bolje reeno - dobiva poticaj iz Marxove
kritike ideologije. Kao rezime Mannheimova polaznog stava moe posluiti u ovom pogledu odluni i veoma zanimljiv citat iz njegova djela
Ideologija i utopija.
Bilo je doista vremena kad je izgledalo da je privilegij borbenog
proletarijata da upotrebljava ideologijsku analizu da bi demaskirao
skrivene motive svojih neprijatelja. Javnost je brzo zaboravila povijesno
porijeklo termina koji smo upravo naznaili i ne sasvim neopravdano,
jer iako je termin otprije poznat, ovaj kritiki pristup miljenju najprije
je naglaen i metodologijski razvijen u m arksizmu. Marksistika je teorija prva postigla stapanje partikularnog i totalnog pojma ideologije.
Ona je prva primjereno naglasila ulogu klasne pozicije i klasnih interesa
u miljenju. Zahvaljuju i ponajvie injenici o svom hegelijanskom porijeklu, marksizam je bio u m og unosti da nadmai puku psihologijsku
razinu analize i da problem postavi u obuhvatnijem, filozofijskom
okviru. Pojam krive svijesti (falsches Bewusstsein) time je dobio novo
znaenje.
Marksistika je misao pridala tako odluno znaenje politikoj praksi
povezanoj s ekonomskom interpretacijom dogaaja, da ta dva momenta
postaju presudni kriteriji za izvlaenje onog to je u misli samo ideologija, a to je neposrednije r elevantno za stvamost. Prema tome, nije
udno to je misao o ideologiji obino sm atrana integralnim dijelom
mark sistikog proleterskog pokreta i to je ak s njim identificirana.
Ali tijekom r ecentnijeg intelektualnog i drutvenog r azvitka taj je
stupanj ve prevladan. Nije vie is kljuivi privilegij socijalistikih mislilaca da slijede buroasko miljenje do njegovih ideolokih temelja i da
ga time diskreditiraju. Dananje grupe koje imaju razli ita stajalita
upotrebljavaju ovo oruje protiv svih ostalih grupa. Na taj nain mi
ulazimo u novo razdoblje socijalnog i intelektualnog razvitka.
Prve poetke u tom pogledu uinili su u Njemakoj Max Weber,
Sombart i Troeltsch - da spomenem samo najznaajnije predstavnike

" Usp. K. Mannheim: Ideology and Utopia, London, 1960, str. 279.

184

tog razvitka. Sve se vie pokazuje istinitost rijei Maxa Webera: Materijalistiko shvaanje povijesti ne moe se usporediti s fijakerom u koji
se m oe u i ili iz kojeg se moe izii, jer kad su jednom revolucionari
sami u nj u li, oni ga ne mogu napustiti. Ideologijska analiza miljenja
i ideja isuvie je iroka u svojoj primjeni i isuvie znaajno oruje da
bi trajno moglo ostati monopolom jedne partije. Nita ne spreava protivnike marksizma da se sami poslue tim orujem i da ga primijene na
sam marksizam (IU/66-67).
Ovdje imamo saet r ezime tem a o kojima smo raspravljali i veoma
jasnu formulaciju Mannheimova stava o pitanjima to ih raspravljene
teme ukljuuju . Ali, osim toga, u ovom ulomku naglaena su dva nova
momenta na koja valja posebno upozoriti: prvo, Mannheim smatra da
su u marksistiko j teoriji stopljeni partikularni i totalni pojam
ideologije; i, drugo, marksistiku misao on povezuje s ekonomskom
interpretacijom dogaaja . O Mannheimovoj kritici ekonomskog determinizma bit e ri jei kasnije.
Sto se tie pojma ideologije, distingviranje :.totalnog od partikularnog koji su u marksizmu Stopljeni, prvi je korak koji se ima uiniti
na put u izvoen ja konzekvencija iz Marxova odre enja ideologije, koje
on sam nije izveo. To je ujedno i ispunjavanje jednog od osnovnih preduvjeta ne samo teorijskog zasnivanja znanstvenog odreenja ideologije,
nego i u temeljenja sociologije znanja. Ne ulazei ovom prigodom u cjelovito razmatranje problema ideologije u Mannheima, naznait emo samo
one momente u kojima se oituje Mannheimov odnos prema marksizmu.
Dem askirajui nai n miljen ja, koje se sluilo otkrivanjem socijalnih
determinanti protivnikih ideja da bi ih diskreditiralo i njihovu politiku
efikasn ost destruiralo, to su oznake partik ularnog pojma ideologije,
Mannheim vezu je uz teoriju o ideologiji. Totalni pojam ideologije, iz
kojeg su uz spomenute momente iskljuene i sumnje o namjernom
iskrivljavanju stvarnosti, koji nema optuuj uih namjera niti bilo kakvih
moralnih implikacij a - postaje predmetom sociologije znanja. P okuavaj u i se distancirati od shvaanja ideologij e kao oruja politi ke borbe,
kao i od svih relativistikih i propagandistikih elemenata koji su bili
sadrani u pojmu ideologija, sociologija znan ja, koja polazi od pretpostavke o ivotnoj i d rutvenoj uvjetovanosti miljenja, ograniava se na
objektivnu deskripcij u strukturalnih razlika miljenja, kako se one
javljaju u razliitim ivotnim i drutvenim okvirima.
Ali kako i marksizam polazi od teze o socijalnoj uvjetovanosti miljenja i pretpostavlja isti tip istraivanja koji je Mannheim namijenio
sociologiji znanja, u razg raniavanju svoje pozicije od marksizma, on
izvodi i distinkciju izm eu specijalne i generalne formulacije totalnoge pojma ideologije. Bu dui da je prem a specijalnoj formulaciji tog
pojma jedino protivniko miljenje smatrano drutveno uvjetovanim,
sociologija znanja nastaje tek s pojavom generalne formulacije prema
kojoj je miljenje svih partija u svim epoh ama ideolokoga karaktera
(IU/69). Sociologija znanja time podvrgava ne samo protivniko miljenje, nego sva miljenja, :. ukljuujui i svoje vlastito, ideologijskoj
analizi. Tako je prema Mannheimu ono to je jednom bilo intelektu-

185

tra da treba povijesno i sociologijski istraiti kako je dugo i do kojeg

je stupnja pozitivizam svojstven 'buroaskom' nainu miljenja; koja
'nijansa' pozitivizma postaje temelj proleter skog miljenja; u kojem se
pogledu pozitivizam konsolidir ane buroazije razli kuje od revolucionarnog pozitivizma i m aterijalizma itd. (Ibid).
Tako Mannheim materijalistiku koncepciju povijesti tumai
kao pozitivizam , koji smatra pogrenom metafizikom: Moramo priznati . . . da ima neto istinito u materijalistikoj koncepciji povijesti
prema kojoj bitak, stvarnost, kreira idealni sektor. Zabluda materijalizma sastoji se samo u njegovoj pogrenoj metafizici koja izjednaava
'bitak' ili 'stvarnost' s materijom (SK/161). Doavi do tog zakljuka,
Mannheim prihvaa ono neto istinito u materijalistikoj koncepciji
povijesti na isti nain na koji je prihvatio ono to je smatrao istinitim
u Marxovu odreenju pojma ideologija. P oput odstr anjivanja drutveno-kritike dimenzije Marxova poimanja ideologije, bez koje Marxova
kritika ideologije prestaje biti Marxovom, Manheim, prihvaajui iste
momente materijalistikog shvaanja povijesti, isklj uuje materijalistiku
metafiziku. Vano je, meutim, ... eliminirati naturalizam, kao i one
stavove koji su povezani s izvornom po lemi kom intencijom sociologije.
Iako je gore skicirani problem najprije formuliran u smislu Marxove
filozofije povijesti, moramo u njegovu istraivanju biti paljivi da otklonimo cijelu materijalistiku metafiziku (SK/182).
Nije ovdje rije o otklanj aju metafizi ke uope. Jer, Mannheimu je
bilo jasno da duhovne i povijesne znanosti pretpostavljaju metafiziku
. .. i da je korisnije priznati nego ignorirati to stanje stvari (SK/174).
Stavie, metafizika se ne mora i ne moe eliminirati iz naeg shvaanja
svijeta i bez metafizikih kategorija nezamislivo je tumaenje povijesnog
i intelektualnog svijeta (SK /175). Rij e je, dakle, o zamjeni Marxove
materijalistik e metafizike jednom drugom m etafizik om, t j. Mannheimavom iracionalistikom metafizikom koja svoje porijeklo ima u filozofiji
ivota. e
Ti stavovi o uklanjanju materijalizma iz Marxove metafizike, kao i
stvaranje prostora za projicir anje iracionalistikog sadraja u metafizi ki kalup, konkretiziraju se u Mannheimovoj kritici marksizma kao
ekonomskog determinizma. Na poetku analize spomenute Mannheimove kritike vano je zapaziti da prema njegovu miljenju ... takozvani historijski materijalizam . . . samo je drugo ime za ekonomsku
interpretaciju povijesti. 32 J er, Marx koji dijeli pozitivistiki pristup
stvarnosti, odreuje tu temeljnu r ealnost kao socijalnu i ekonom sku
(SK/144). U tome i jeste Marxova pozitivistika metafizika, jer ekonomsko-socijalna struktura drutva postaje za socijalistu apsolutna stvarnost (IU/217). U toj metafizici U ontologijskom vrednovanju inilaca
koji tvore svijest, to je uvijek najkarakteristiniji kriterij svake strukt ure svijesti, postepeno dominira hijerarhija, koja je obrnuta u odnosu
prema prakticiranoj hijerarhiji u drugim nainima miljenja. Materijalni
uvjeti koji su ranije smatrani samo loim otporima na putu ideje, hipostazirani su ovdje, u obliku jednog ekonomskog determinizma, r einter"' K.

188

Mannheim: Essays on the Sociology of Culture, London, 1962, S. 35.

alno oruje jedne parti je transformirano u metodi istraiva nja u intelektualnoj i socijalnoj povijesti uope (Ibid).
Na r azini totalnog pojma ideologije ne moe se, prema Mannheimu,
pretpostaviti mog unost neideolokog miljenja. Podvodei sva miljenja
pod pojam ideologije (u jednom odreenju kao krive svijesti, u drugom kao p a r cijalne svijesti), Mannheim je htio pokazati da je i
Marxova kritika ideologije - id eologija, tj. oblik :.krive svijesti ili
kao izraz svijesti jedne od klasa samo :.partikularna svijest, koja u najboljem sluaju moe dohvatiti dio totaliteta, a ne totalitet k ao takav.
To je smisao izvlaenja konzek vencija iz osnovnog Marxova stava o
ideologiji. Prisiljavajui marksistiku misao na dosljednost, Mannheiir.
je prisiljava da metodu koju je r azvila primijeni na seb e samu. S druge
strane, u Mannheimovu distanciranju od shvaanj a ideologije kao oruja
politike i klasne borb e sadrana je tenja za u temeljenjem sociologije
znanja k ao objektivne znanstvene discipline.
Pri ostvarenju naznaenih ciljeva Mannheim je izveo vrijednosnu
neutralizaciju p ojma ideologije u spoznaj no-teorijskom i socijalno-politikom smislu . Ne pitajui za istinitost ili neistinito.>t oclreenog m.ljenja i ograniavajui sociologiju znanja na :.otkrivanje veze izmedu
struktura svijesti i ivotnih situacij a u kojima on e postoje (IU/71),
Mannh eim je n astojao izbj e i relativistike im plikacije svog osnovnog
stava. K ako je ta spoznajno- teorijska n eu tralizacija totalnog pojma ideologije izvedena radi njegove socijalno- politike neutralizacije, motivirane suprotstavljan jem marksizmu, Mannheim e, poto je na naznaeni
nain izgradio uporite svoje teorijske kritike m arksizma, po stavlj aj ui
problem na spoznajno- teorijskoj razini, doi do ambicije pretvaranja
sociologije znanja u jednu novu epistemologiju duhovnih znanosti. Ve
smo pokazali d a pri tom nije mogao izbjei r elativizam, to ga je
prisililo da pribjegn e poznatoj teoriji o sl obodno-lebdeoj inteligenciji
(freischwebende lntelligenz), k oja je znaila traenje istine u podruju
drutveno neuvjetovanog miljenja, dakle onu poziciju koju je u marksizm u otkrivao i kojoj se sup rot stavlj ao.
Ista se promjena zb iva i u drugom obliku Mannheimove vrijednosne neu tralizacije :.totalnog pojma ideologije, naime, u njegovoj socijalno-politikoj neutralizaciji. Nju je Mannheim izveo nasuprot Marxovoj
kritici ideologije, k ao kritici drutvene situacije koja dovodi do ideologije i kao p oziva na revolucion arn o mijenjanje te situ acije. Nastojanjem
da se pojam ideologije oslobodi njegova odreenja kao instrumenta klasne borbe, takvoj nj egovoj vrijednosnoj neutralizaciji implicitan je, da
se paradoksalno izrazimo, veoma angairan stav protiv marksizm a, stav
koji je smjerao afirmaciji vlastite Mannheimove utopije. Ali ve smo
utvrdili da Mannheim nije bio kontemplativan mislilac. pa bi bilo pogreno pretjerano naglaavati od njega izvedenu vrijednosnu neutralizacij u pojma ideologija,29 jer se ona, k ako Mannheim sam priznaje, javlja
borbenim orujem protiv izvjesn e (marksistike - A. M.) intelektualne
pozicije (IU/78).
" Takvo naglaavanje vrijednosne neutralizacije pojma ideologija prisutno je u ve spomenutoj Horkh eimerovoj studiji: Ein neuer Ideologiebegritr.

186

Tako Mannheim polazi od Marxova pojma ideologija pri stvaranju

svoje sociologije znanja. Uzimajui taj pojam u Marxovu odreenju
ideologije kao krive svijesti i generalizirajui ga primjenjujui ga na
marksizam, on i marksizam proglaava ideologijom u smislu :. krive svijesti ili, kako 's mo ve spomenuli, mijenjajui prvobitno odreenje pojma
idoelogija i upotrebljavajui ga u znaenju :.partikularne svijesti, Mannheim i marksizam svodi od pretenzije na apsolutnost na jednu od p a rtikularnosti. Pri tom, to je najvanije, isti Marxov pojam ideologije od
njegovih kritiko-revolucionarnih implikacija, izriui na taj nain svoj
kritiki stav prema marksizmu.
Na slian nain Mannheim usvaja i druge temeljne pojmove
Marxova miljenja.
Dok je u analizi pojma ideologije Mannheim gotovo uvijek u k ri ti
koj relaciji prema Marxovoj, a ponekad i Lukacsevoj misli, dotle on pri
analizi i kritici drugih kategorija pretpostavlja razliku izmeu Marxa
i marksista. Uz spominjanje Marxa, Mannheim govori i o :.vulgarnom
marksizmu (SK/ 150) i filozofskom stajalitu historizma u marksizmu.
Svrstavajui u potonje ortodoksnog lijevog marksistu G. Lukacsa,
smatra on njegovo historistiko filozofsko stajalite eminentno relevantnim za problem sociologije znanja30 (Ibid).
Vulgarni marksizam Mannhe im smatra jednom varijantom pozitivizma; onom koja :.ekonomsku sferu uzima kao posljednju realnost.
P redstavnici jedne varijante pozitivizma ko ja predstavlja 'vulgarni
marksizam' uvjeravaju: prvo, da nita ne postoji osim materije; i, drugo,
da se ova kruta injeninost materije pokazuje u socijalnoj sferi putem
ekonomskih odnosa (Ibid).
Razlikovan je iz meu Marxove misli i :.vulgarnog mar ksizma samo
je formalno/ 1 jer Mannheim materijalistiku teor iju povijesti sm atra
pozitivizmom, a kao to emo jo vidjeti, on je shvaa kao puki ekonomski dete rminizam . To se jasno vidi iz ovoga citata: :.Moramo priznati
- pie Mannheim - da je pozitivizam prvi otkrio i artikulirao problem
sociologije zn a nj a (SK/151) i to u dvije varijante: jedna je t akozvana
m ate ri jalisti k a teorija povijesti, koja pripada prolete rskoj 'nijansi' pozitivizma, a drug a je 'buroaska pozitivistika teorija' koju su razvili
Durkheim, Levy-Bruhl, Jeruzalem etc. (SK/149). Mannheim stoga srna"' Uz O\"O dodjeljivanje priznanja Lukacsu, Mannheim ipak tvrdi da Lukacs
ne ide dalje od Marxa: Metoda sociologije zna,nja razraena je u istan anom
obliku u d va glavna pravca: predstavnik prvoga je Lukacs, koji se vraa
Marxu i razrauje plodne Hegelove elemente koji se nalaze u Marxa. Na taj
nain on dolazi do veoma plodnog, ali shematskog i dogmatskog rjeenja problema. r jeenja koje pati od jednostranosti i hazarda date filozofije povijesti.
Lukacs ne ide dalje od Marxa utoliko ukoliko nije uspio razlikovati problem
demaskiranja ideologije, s jedne strane, i sociologije znanja, s druge.
K . Mannheim: Ideology and U topia, London, 1960, str 279.
31
H. Becker i H. E. Barnes piu da je "Mannheimova tehnika bila Yeliati
Marxa i potcjenjivati njegove epigone. Usp. H. Becker and H. E. Barnes:
Socia l Thought from Lore t"() Science, Washington, 1957, str. 24. To se moe
prihvatiti jedino ako se imaju na umu neke Mannheimove eksplicitne izjave,
s tim da i tada moramo izuzeti Lukacsa : Ako imamo na umu svoenje same
Marxove misli u nekim njezinim aspektima na pozitivizam i vulgarni marksizam, tada se, sadrajno promatra na, stvar pokazuje neto drugaij om.

187

pretiranog u materijalistikom smislu, u pokretake inioce svjetskog

zbivanja (Ibid).
Mannheim ima i objanjenje za Marxovo inzistiranje na takvom
materijalistikom shvaanj u povijesti: U socijalistikom mentalitetu,
iz prastarog afiniteta potinjenih slojeva prema materijalno-metafizi
kom supstratu, javlja se glorificiranje materijalnog aspekta ivota, koji
se nekada doivljavao samo kao negativni i obstruktivni inilac (Ibid).
Prostor za projiciranje iracionalnih' sadraja u Marxovu metafizilru
Mannheim ne otvara samo uklanjanjem od Marxa apsolutizirne ekonoms ke sfere, nego i svojevrsnom, gore skiciranom i svojoj uobiajenoj
i nterpretaciji suprotnom interpretacijom samog materijalistikog shvaanja povijesti: Sfera posljednje stvarnosti, koja je leala u ekonoms ko-drutvenom podruju , prema kojoj je marksizam u krajnjoj analizi
relativirao sve ideje i vrijednosti, bila je jo uvijek povijesno i intelektualno diferencirana, tj . jo uvijek je, zahvaljujui ponajvie svom
hegelijanskom porijeklu, sadravala stanovite fragmen~e povijesne perspektive. Historijski materijalizam bio je materijalizam samo po imenu;
ekonomska je sfera u krajnjoj liniji - usprkos ponekom poricanju ove
injenice strukturalna povezanost duhovnih stavova. Postojei ekonomski sistem bio je upravo sisteme, tj. neto to nastaje u sferi duha
(objektivnog duha kako ga je Hegel razumijevao (IU/229).
Ovdje, dakle, nije vie rije o direktnom uklanjanju ekonomske
sfere, nego o n jezinu tumaenju kao strukturalne povezanosti duhovnih
stavova. I ne samo to. Prema Mannheimu nije dovoljno rei da ekonomija ne bi egzistirala bez duha, nego se mora dodati da duhovni
element ini ekonomiju neim drugim od pukog zadovoljavanja nagona
(SK/163). U toj interpretaciji za Mannheima ekonomija je prije neto
'duhovno' n ego 'materijalno' pa nema razloga da on i u tom pogledu
ne prihvati marksizam, kad se marksizam ovako pokazao u pravoj
svojoj istini. Ekonomski interes kao izraz privrednog htijenja ili
angairanja za odreeni privredni sistem postat e tako jednim od
elemenata Mannheimove koncpcije. Da bismo mogli j asnije sagledati
n jegovo znaenje, treba se osvrnuti na Mannheimovu koncepciju drutvenih klasa i njegov stav prem a marksizmu u tom pitanju.
P ojam klase jedan je od sredinjih pojmova Mannheimove sociologije znanja. F ormalno gledano, r eklo bi se da u tom pogledu nema
bitne razlike izmeu Mannheima i m arksizma. Na pitanje: :.Sta je axis
(osovina) proleterske sociologije? - Mannheim odgovara : To je klasna sociologija i ona operira samo jednom sociologijskom kategorijom:
klasa.33
Govo rei o drutvenim grupama kao determinatornim iniocima
znanja, Mannheim je svoj stav formulirao ovako: Pod ovim grupama
mi podrazumijevamo ne samo klase, kako to ini marksizam dogmatskog
tipa, nego isto tako generacije, status-grupe, sekte; profesionalne grupe,
kole etc. (IU/247). Tim kritikim primjedbama na m arksizam i uzimanjem uz klasu drutvenih grupa u irem:.tfrislu, Mannheim se, kako
rekosmo, ipak
od m arksizma, jer "poput marksista
. formalno ne. udaljuje
.
Ibidem, str. 103.

189

zakljuuje

da je od svih gore spomenutih grupacija i jedinica klasna

stratifikacija najvanija, budui da u krajnjoj liniji sve ostale grupe
nastaju i mijenjaju se kao dijelovi temeljnih uvjeta proizvodnje i vladanja (Ibid. 248). Iz toga je vidljivo da Mannheim pojam klase ukljuuje u svoj sistem kao temeljnu eksplikativnu kategoriju drutvenog
ivota, a time i miljenja.
Sadrajna analiza Mannheimove kategorije klase pokazuje da
ovdje nije rije o klasi u Marxovu i Lukacsevu smislu, kako bi se na
prvi pogled moglo zakljuiti. Do svog poimanja klase Mannheim e doi
putem sadrajne kritike Marxova shvaanja klase, kojom e kritikom kao
i su sluaju drugih marksistikih kategorija, kategorija klase biti osloboena marksistikih odreenja i tako ukljuena u zamisao Mannheimove
sociologije znanja. Razmatranja problema ove znanosti moraju ostati bez
znaenj a tako dugo dok se drimo dogmatske koncepcije klase kako je
prezentira marksistika teorija .. . Suprotno svojoj pozitivisti koj intenciji, marksistika filozofija slijedi srednjovjekovni tip pojmovnog realizma, ija ontologija mimoilazi pojedinca. To je hegelovsko obiljeje m arksizma. On shvaa klasu nalik na makro-antroposa, a pojedinca samo
kao orue kolektivnog leviathana. Marxova klasa javlja se neovisno
o opaanju i reakciji pojedinaca kao srednjovjekovne univerzalije. 34
Prema tome, razmatranje problema sociologije znanja dobit e svoje
pravo znaenje tek tada kad umj esto dogmatskog shvaanja klase doemo do njezina pravog odreenja. Jer, marksisti ka sociologija zamilja intelektualne manifestacije jedino u irokom okviru veih klasnih
napetosti. Ne moe se porei - nastavlja Mannheim - da taj simplificirani pogled sadri jezgro istine utolik o ukoliko su razaraj u i drutveni
sukobi od temlj nog interesa za sociologijsk a ist rai vanja svijesti. 35
Ali, ako ne elimo zapasti u simplifikacij u, moramo poi od toga da
nije mogue izjednaiti odreeno intelektual no stajalite s odreenim
drutvenim slojem ili k l asom, kako to ini marksizam, osobito tada kad
intelektualne stavove izvodi iz materijalnih interesa. Nasuprot toj jednostranosti, Mannheim , s jedne strane, u vodi kategoriju duhovnog
sloja koji se artikulira i prepoznaje prema odreenom svjetskom
htijenju (Weltwolle n), kojim je njegovo manifestiranje motivirano, a
utemeljen je na odreenom nazoru na svijet. S druge strane, Mannheim smatra da kategor iju interesa treba ire definirati, pri emu uvodi
pojam angairanosti, koja se isto tako temelji na odreenoj motivaciji, na odreenom htijenju kao iracionalnom temelju interesa i
s njima povezanih ekonomskih i politikih borbi. Mannheim s matra da
se kategorija interesa mora nazvati :.iracionalnomc.36
U svojoj sociologiji znanja kao sociologijskoj konkretizaciji iracionalistike filozofije ivota, Mannheim nije mogao doprij eti dalje od
shvaanja drutvene klase kao jednog od meulanovac ivotnog sklopa,
.. K. Mannheim: Essays on the Sociology or Culture, str. 109.
15
Ibidem, str. 122.
" K . Mannheim: Competition as a Cultural Phenomenon, in: Essays on
the Sociology of Knowledge, Routledge and Kegan Paul, London, 1959, str. 218_

190

koji se u svojim iracionalnim odreenjima javlja temeljem ivotnog

izraavanja socijalne klase, njezinih interesa i njezina miljenja.
Tako je Mannheim, preuzimajui pojam klase, umjesto njezinih
marksistikih odreenja , projicirao i u ovu kategoriju iracionalne momente filozofije ivota, i to tako da Mannheimov pojam klase n ema
gotovo nita zajedniko s marksistikim shvaanjem klase. Njegove kritike primjedbe na dogmatski marksizam, iako u mnogim aspektima
zanimljive, nisu bile usmjerene samo na kritiku dogma tskog marksizma,
nego su smjerale razvijanju iracionalistike pozicije u formaliziranom
kategorijalnom okviru marksistike misli.
Analiza Mannheimova odnosa prema marksizmu p okazala je u kom
se smislu treba razumjeti teza o utjecaju marksizma na njegovu sociologiju znanja, kao i teza o toj sociologiji kao kombinaciji historizma
i marksizma. Ukratko reeno, Mannheim pod utjecajem marksizma i ni
zaokret od svoje, u osnovi prije dodira s marksizmom koncipirane, iracionalis tike filozofije povijesti kao dinamike metafizike socijalno izdi ferenci ranom pogledu na povijesni proces kao cjelinu, dakle zaokret
prema sociologijskoj konkretizaciji svog iracionalistikog historizma. U
njegovoj sociologiji znanja dinamika povijesnog procesa povezuje se
s dinamikom socijalnih grupa (klasa) i njihovom borbom. Historika
teza o pozicionalnoj povezanosti stilova miljenja i perspektivistikoj
prirodi toga miljenja konkretizira se kao povezanost s klasnom (grupnom) ivotnom i drutvenom pozicijom. U eksplikaciji te povezanosti,
Mannheimova sociologija znanja crpi poticaje i razvija se iz, Mannheimovoj iracionalisti ko-historistikoj poziciji prilagoenog , Marxova ue
nja o ideologiji. Pored kategorija ideologija i klasa, Mannheim u
svoju sociologiju znanja ukljuuje i brojne druge marksistike kategorije,
ali njihovim formaliziranjem i projiciranjem iracionalnih sadraja u
formalizirani kategorijalni okvir marksistike misli on im daje posve
drugi smisao, koji nema gotovo nieg zajednikog s njihovim izvornim
odreenjima. I ne samo to: mijenjajui smisao Marxovih teza o ideologiji,
Mannheim ih krajnjim radikaliziranje m i relativiranjem okree protiv
marksizma te svoju sociologiju znanja oblikuje u kontrapoziciji prema
marksizmu.

191