Professional Documents
Culture Documents
Vodoopskrbne Mreže
Vodoopskrbne Mreže
Vodoopskrbne Mreže
VODOOPSKRBNE MREE
(II)
oblikovni (fasonski) komadi, koji slue za usmjeravanje toka vode, promjenu protjecajnih
povrina cjevovoda i izvedbu razliite vrste spojeva,
(III)
(ii) vodonepropusnosti,
(iii) glatkoe unutarnjih stijenki (radi postizanja to manjih hidraulikih gubitaka),
(iv) dugotrajnosti (s obzirom na agresivno djelovanje sredine),
(v) jednostavne, brze i sigurne ugradnje (montae),
(vi) najvee ekonominosti.
Podjela kompletnih vodoopskrbnih mrea ili njihovih dijelova mogua je po nekoliko kriterija, od
kojih su najei prema:
(1) materijalu izvedbe: lijevano eljezne, eline, azbest cementne, armiranobetonske i plastine,
(2) funkciji: glavne (dovodne, opskrbne, dovodno opskrbne) i razdjelne,
(3) pogonskom reimu: gravitacijske, potisne i kombinirane,
(4) nainu teenja: pod tlakom i kombinirane (pod tlakom i sa slobodnim vodnim licem),
(5) shemi: granate i prstenaste.
Pri tome treba imati na umu da svaki proizvoa cijevi raspolae s prospektima proizvodnog
asortimana, odakle se mogu dobiti detaljniji podaci o osobinama cijevi, bitnim kod projektiranja
vodovodnih mrea: strukturi, kemijskoj postojanosti, proizvodnom postupku, standardima koje
cijevi zadovoljavaju, klasama cijevi s obzirom na tlak (nominalni, radni, probni), dimenzijama
profila, duljini, masi, nainu ugradnje, meusobnom spajanju i osiguranju cijevi, hidraulikim
parametrima, proraunu optereenja i kontroli deformacija, te provedbi tlane probe i nainu
isporuke, rukovanja i skladitenja cijevi.
1.9.1. 1. Lijevano eljezne cijevi
Ove su cijevi najrasprostranjenije kod izvedbe vodovodnih mrea i svoj primat dre posljednjih 200
godina. Vijek trajanja im se procjenjuje na preko 100 godina, to im omoguuje i tvorniki izvedena
antikorozivna zatita.
Proizvode se, slika 1.9::01:
(a) s naglavkom (kolakom), odnosno s proirenjem na jednom kraju, dok je drugi kraj ravan,
slika 1.9::01(a),
(b) s prirubnicom (flanom ili peleom) na jednom, slika 1.9::01(b1), ili oba kraja, slika 1.9::01(b2).
Ovaj je problem izbjegnut kod drugog naina spajanja, koristei naglavak s navojem i (gumeni)
brtveni prsten, slika 1.9::02(a2).
(b) Spoj s prirubnicama, slika 1.9::02(b), najvie se koristi kod ugradnje oblikovnih komada i
vodovodnih armatura. Brtvljenje se najee provodi gumenim prstenom izmeu prirubnica,
meusobno pritegnutih vijcima s maticama.
Lijevano eljezne cijevi proizvode se i tzv. duktilnim lijevom. Stoga se nazivaju duktilne cijevi ili
cijevi od nodularnog lijeva.
Naime, sve izrazitija potranja za cijevima vee otpornosti prema vanjskim (udarcima, koroziji) i
unutarnjim utjecajima (tlaku), te nastojanja da cijevi to due traju, potakli su razvoj nove
tehnologije dobivanja lijeva, budui da sivi lijev (od kojega se izvode lijevano eljezne cijevi) sadri
grafit u obliku listia ili pahuljica koji u odreenim uvjetima mogu izazvati napukline i puknue
cijevi.
Dodavanjem lijevu malih koliina magnezija, grafit se pojavljuje u obliku malih kuglica, to
doprinosi njegovoj kovkosti i poveanju otpora na vlane sile, pa lijev postaje kovak duktilan.
S obzirom na takva svojstva, duktilne su cijevi s trita potisnule lijevano eljezne i druge vrste
cijevi.
Duktilne cijevi se proizvode za tlakove 30 do 40 [bara], unutarnjeg promjera, D = 60 do 1800 [mm]
i uobiajene duljine, L = 6 [m].
Ove lijevano eljezne cijevi zatiuju se od korozivnih tala i agresivne vode vanjskom i unutarnjom
zatitom. Vanjska zatita se provodi galvanizacijom (metalizirani cink) i dodatno zatiuje
bitumenskim premazom (za lako korozivna tla), polietilenskom ili poliuretanskom oblogom ( za vrlo
korozivna tla).
Spajanje duktilnih cijevi se, uz ve spomenute spojeve na naglavak i prirubnice (kao za obine
lijevano eljezne cijevi) provodi i posebno razvijenom vrstom spojeva na naglavak, tzv. titon
spojevi, slika 1.9::03.
Slika 1.9::03 Spajanje duktilnih cijevi s posebnim vrstama spojeva na naglavak (titon spojevi)
1 ravni kraj cijevi; 2 naglavak; 3 tvrdi dio brtve; 4 mekani dio brtve
eline cijevi se proizvode za tlakove 10, 15, 25, 40, 64, 80 i 100 [bara], unutarnjeg promjera,
D = 50 do 600 [mm] (beavne cijevi), odnosno, D = 50 do 1600 [mm] (avne cijevi), i duljina
(ovisno o promjeru i transportnim mogunostima), L = 4 do 12 (i vie) [m].
Spajanje elinih cijevi, slika 1.9::04, mogue je na tri osnovna naina.
(a) Spojevi s naglavkom su prikazani na slici 1.9::04(a).
Relativno najei spoj je SIGUR, slika 1.9::04(a1), koji se primjenjuje za spajanje elinih cijevi
unutarnjeg promjera, D = 50 do 800 [mm]. Kao brtva slii gumeni prsten, koji se navlai na ravni
kraj cijevi, tako da je pri navlaenju u naglavak druge cijevi i pri uzdunim pomacima osigurano
brtvljenje. Na ravnom kraju cijevi zavaruje se zatitni prsten koji sprjeava istiskivanje gumenog
prstena. Preostali dio naglavka ispunjava se nabijenim impregniranim uetom.
est je i spoj s naglavkom na navoj, slika 1.9::04(a2). Dijelovi s navojem su od lijevanog eljeza, a
brtveni prsten od gume.
(b) Spoj s prirubnicima, slika 1.9::04(b), se u pravilu primjenjuje kod cjevovoda poloenih na
povrinu terena. Brtvljenje se postie gumenim ili metalnim prstenom koji se proteu vijcima s
maticama.
Zavretak elinih cijevi s prirubnicima takoer je obavezan kod prelaska na koritenje lijevano
eljeznih fasonskih komada i vodovodnih armatura, budui da oni zavravaju s prirubnicama.
(c) Spoj zavarivanjem, slika 1.9::4(c), je gotovo pravilo ako je unutarnju promjer elinih cijevi,
D > 500 [mm]. Zavareni spoj moe biti eoni, slika 1.9::04(c1), sa zavarenim naglavkom, slika
1.9::04(c2) ili s kuglastim zavarenim naglavkom, slika 1.9::04(c3).
Na slici 1.9::05(a) prikazan je patentirani spoj DALMA REKA, koji se izvodi u dvije varijante. Prva
varijanta spoja, slika 1.9::05 (a1), izvodi se bez srednjeg gumenog prstena, a druga varijanta, slika
1.9::05(a2), sa srednjim gumenim prstenom.
Na slici 1.9::05(b) prikazan je spoj VITLAK, a na slici 1.9::05(c) spoj GIBAULT.
Ovi spojevi osiguravaju njihovu potrebnu elastinost, to je prilino vano za relativno krhke azbest
cementne cijevi. Za prijelaz na cijevi iz drugih materijala i za spajanja razliitih promjera izrauju
se posebni naglavci.
Napomenimo da je danas primjena azbest cementnih cijevi gotovo u potpunosti naputena zbog
njihovog dokazanog tetnog utjecaja na ljudsko zdravlje.
1.9.1. 4. Armiranobetonske cijevi
Slino kao azbest cementne, tako i armiranobetonske cijevi imaju niz prednosti u odnosu na
lijevano eljezne i eline cijevi:
(i)
postojanost na koroziju,
(a) Spoj s ravnim krajem (spoj s utorom i perom) prikazan je na slici 1.9::06(a), a (b) spoj s
naglavkom na slici 1.9::06(b).
Openito, primjena armiranobetonskih cijevi svrsishodna je kod glavnih cjevovoda s manjim
brojem oblikovnih komada i vodovodnih armatura, za iju se ugradnju upotrebljavaju elini i
lijevano eljezni oblikovni komadi s prirubnicama.
1.9.1 5. Plastine cijevi
Plastine se cijevi proizvode od:
(1) polietilena, niske (PELD) i visoke (PEHD) gustoe,
(2) tvrdog polivinil klorida (PVC),
(3) poliesterskih materijala,
(4) polipropilena (PP).
Primjena ovih cijevi je novijeg datuma, unazad 50ak godina, tako da jo nema konanih podataka
i njihovom vijeku trajanja.
(ii) zapaljivost,
(iii) opadanje vrstoe kod temperature, T > 20 [C],
(iv) krutost PVC cijevi na temperaturi, T < 0 [C],
(v) za ugradnju oblikovnih komada i vodovodnih armatura potreban je prijelaz na eline ili
lijevano eljezne oblikovne komade s prirubnicama.
(1) Polietilenske cijevi se proizvode polimerizacijom etilena. PELD cijevi se dobiju beztlanom
polimerizacijom etilena kod niskih temperatura, a PEHD cijevi polimerizacijom etilena kod visokog
tlaka i visoke temperature.
PELD cijevi se izrauju za tlakove 2.5, 6 i 10 [bara], unutarnjeg promjera ovisno o tlaku, ali unutar
granica, D = 10 do 130 [mm]. Proizvode se s ravnim krajem, a isporuuju u namotajima od 300 [m]
(za D 40 [mm]) do 110 [m] (za najvee profile).
PEHD cijevi se proizvode za tlakove 2.5, 3.2, 4,6, i 10 [bara], unutarnjeg promjera takoer ovisno
o tlaku, ali unutar granica D = 15 do 1150 [mm], i duljine, L = 6 i 12 [m].
Najei nain spajanja PELD cijevi prikazan je na slici 1.9::07. Najprije se na ravni kraj cijevi
montira prsten s navojem, a potom se taj kraj cijevi zagrije vruim zrakom ili vruom vodom. Kada
zagrijani kraj cijevi postane elastian, uvue se konusni dio spojnice i na nje navojni dio pritegne
prethodno ugraeni prsten.
(a) Spoj zavarivanjem je prikazan na slici 1.9::08(a), a moe se izvesti u dvije varijante.
U prvoj varijanti, slika 1.9::08(a1), krajevi cijevi se najprije u trajanju 30 do 250 [s] zagrijavaju na
temperaturi 200 [C] i potom dre meusobno pritisnutima 4 do 25 [s]. Trajanje zagrijavanja i
meusobnog kontakta cijevi ovisno je o debljini stijenke. Tankim cijevima odgovara krae
zagrijavanje i krai meusobni kontakt.
U drugoj varijanti, slika 1.9::08(a2), krajevi cijevi se spajaju pomou posebne prstenaste spojnice u
kojoj se nalazi ica za zavarivanje i koja se prikljui na aparat za zavarivanje.
(b) Spoj pomou prirubnikog tuljka i slobodne prirubnice prikazan je na slici 1.9::08(b). Na ravni
kraj cijevi montira se slobodna prirubnica i zavari prirubniki tuljak. Spajanje cijevi se vri pomou
vijaka s maticama, nakon umetanja gumenog prstena.
(c) Spoj pomou zupaste spojnice i slobodne prirubnice prikazan je na slici 1.9::08(c). Najprije se
na ravni kraj cijevi montira slobodna prirubnica, a potom zupasta spojnica. Spajanje cijevi se
takoer vri pomou vijaka s maticama, nakon postavljanja gumenog brtvenog prstena.
(2) Cijevi od tvrdog polivinil klorida se izrauju od umjetne mase dobivene sintetikom
polimerizacijom vinil klorida, koji nastaje spajanjem acetilen plina s plinovitom solnom kiselinom.
Postupak proizvodnje se sastoji u tome da se ugrijani granulat polivinil klorida istiskuje kroz
mlaznicu (tzv. ekstruder) i zatim hladi.
PVC tvrde cijevi proizvode se za tlakove 6 i 10 [bara], unutarnjeg promjera, D = 60 do 450 [mm], i
duljine, L = 6 [m].
Ove se cijevi proizvode s naglavkom i ravnim krajem, tako da im spajanje ovisi o nainu zavretka.
Spajaju se na naglavak, slika 1.9::09, s umetanjem brtvenog prstena izmeu naglavka i cijevi.
(3) Poliesterske cijevi se izrauju od smjese kvarcnog pijeska, staklenih vlakana i poliesterske
smole.
Cijevi su pokazale izvanredne mehanike osobine, tako da se primjenjuju u najteim uvjetima
eksploatacije.
Najee se proizvodi s ravnim krajem, za tlakove 4, 6, 10, 16, 20 i 25 [bara], unutarnjeg promjera,
D = 200 do 1600 [mm], pojedinane duljine, L = 6 [m].
Takoer se proizvode i svi potrebni fasonski komadi za vodovodne armature i za prikljuke cijevi
od drugih materijala.
Spajanje ovih cijevi se obavlja pomou spojnica tipa A i tipa B, slika 1.9::10. Vrsta spoja ovisi o
unutarnjem promjeru cijevi. Za promjere, D 500 [mm], primjenjuje se spojnica tipa A, slika
1.9::10(a), a za promjere, D = 200 do 400 [mm], spojnica tipa B, slika 1.9::10(b).
(II)
(I) Hidrauliki proraun teenja sa slobodnim vodnim licem se moe odnositi samo na glavne
dovodne provodnike, koji se izvode kao:
(1) (otvoreni) kanali,
(2) cjevovodi.
(1) Primjena kanala je dozvoljena (mada iz zdravstvenih razloga ne i poeljna) za dovod sirove
(nekondicionirane) vode iz vodozahvata do ureaja za kondicioniranje vode.
(2) Cjevovodima se transportira prirodno ista (od vodozahvata do vodospreme) i kondicionirana
voda (od ureaja za kondicioniranje do vodospreme).
Iza vodospreme se, zbog potrebe osiguranja opskrbnog tlaka, nikako ne moe primijeniti reim
teenja sa slobodnim vodnim licem.
Osim toga, osiguranje konstantnog uzdunog pada kod ovih provodnika vrlo esto zahtijeva
znatno poveanje zemljanih radova (usijecanje) i izgradnju objekata (sifona, mostova, akvedukata,
tunela) za savladavanje prepreka (dolina, jaruga, uzvienja).
v=
1 23 12 1 23 12 1 23 12
R I = R Io = R I E
n
n
n
(1.9-01)
gdje su:
R hidrauliki radijus, [m],
I pad dna kanala, [1], jednak padu vodnog lica, Io [1], i padu linije energije (hidraulikom
gradijentu), IE [1].
Protok, Q [m3 s-1], se odreuje iz jednadbe kontinuiteta:
Q=vA=
1
A R2 3I 1 2
n
(1.9-02)
(1.9-03)
Zbog mogunosti abrazije, kod ovih se provodnika ograniava i maksimalna brzina, vmax [m s-1],
ovisno o materijalu izvedbe. Tako npr. za betonske kanale i cijevi maksimalna brzina orijentacijski
iznosi 3.0 [m s-1], a za armiranobetonske 4.0 [m s-1].
(II) Hidrauliki proraun teenja pod tlakom se u praksi najee odnosi na kompletnu
vodoopskrbnu mreu, a svakako na glavne opskrbne i opskrbno - dovodne cjevovode, te na
razdjelnu mreu.
Teenje pod tlakom moe u vodoopskrbnoj mrei biti gravitacijsko i kombinirano (gravitacijsko
potisno).
Tada se, za razliku od prethodnog sluaja, ne zahtijeva jednoliki uzduni pad cjevovoda, ve oni
praktiki slijede liniju terena.
Meutim, uvjeti za njihovo funkcioniranje iziskuju primjenu cijevi koje mogu izdrati tlak koji se
javlja u mrei.
U inenjerskoj se praksi hidrauliki proraun vodovodne mree pod tlakom najee provodi pod
pretpostavkom stacionarnog teenja ravnom dionicom konstantne protjecajne povrine, donosno
unuutarnjeg promjera, primjenjujui Bernoullijevu jednadbu za realnu tekuinu, koja sukladno
prethodnim pretpostavkama poprima oblik:
p1 v 2
p2 v 2
z1 +
+
= z2 +
+
+ H tr
g 2g
g 2g
(1.9-04)
gdje su:
z1, z2 - visine poloaja toaka 1 i 2 s obzirom na referentnu ravninu, [m],
p1, p2 - tlakovi u istim tokama, [N m-2],
g
Htr
- hidrauliki (tlani) gubici zbog otpora trenja (linijski gubici) na dionici izmeu promatranih
toaka, [m].
Slika 1.9::12 Grafiki prikaz Bernoullijeve jednadbe za ustaljeno strujanje realne tekuine u cijevi
Dakle, gornjom jednadbom nisu uzeti u obzir lokalni gubici. Ovakav pristup je kod hidraulikog
prorauna vodovodne mree uobiajen zbog prevladavanja linijskih gubitaka nad lokalnim, kao
posljedica znatne duljine vodovodne mree.
Hidrauliki gubici, H = Htr, obino su definirani Darcy Weisbachovom (1845) jednadbom:
H = H tr =
L v2
D 2g
(1.9-05)
3.71 Re
(1.9-06)
gdje su:
vD
(1.9-07)
Prema tome, za odreivanje koeficijenta potrebno je znati i iznos apsolutne hrapavosti unutarnjih
stijenki cijevi, .
Ove su vrijednosti s obzirom na vrstu vodovodnih cijevi prikazane u tablici 1.9::I.
Vrsta cijevi
Apsolutna hrapavost
[mm]
Lijevano eljezne
eline
Azbest cementne
Armiranobetonske
Plastine
0.1 do 0.4
0.04 do 0.05
0.03 do 0.05
0.04 do 0.25
0.007 do 0.01
Dijeljenjem izraza 1.9-05 s duljinom dionice, L, dobijemo hidrauliki pad, I [1], koji je jednak
piezometarskom padu, I [1]:
I=
H tr v 2
=
L
D 2g
(1.9-08)
Budui da se kod vodovodnih mrea koriste okrugle cijevi ija je protjecajna povrina, A [m2],
definirana izrazom:
A=
D 2
4
(1.9-09)
uz izraz za protok:
Q=vA
(1.9-10)
Q2
Q2
=
0
.
0826
D5
2 2 g D2
16
(1.9-11)
Prema tome, hidrauliki proraun promatrane dionice vodovodne mree poznate duljine i vrste
cijevi svodi se na odreivanje slijedea tri parametara:
(i)
(ii) za zadani piezometarski pad, I, i unutarnji promjer cjevovoda, D, treba odrediti protok, Q,
(iii) za zadani piezometarski pad, I i protok, Q, treba odrediti unutarnji promjer cjevovoda, D.
Da bi se izbjeglo uestalo raunanje po prethodnim izrazima i tako olakao hidrauliki proraun
vodovodne mree, za praktine su potrebe publicirane tablice i nomogrami za odreivanje
parametara, I, Q i D.
U tablici 1.9::II prikazan je izvadak vrijednosti ovih hidraulikih parametara za cijevi s apsolutnom
hrapavou, = 0.1 [mm], to prema tablica 1.9::I odgovara lijevano eljeznim cijevima.
Uz spomenute parametre I, Q, i D moe se oitati i brzina, v.
Za vrijednosti izmeu tabeliranih zadovoljava linearna interpolacija.
Na slici 1.9::13 prikazan je nomogram za odreivanje hidraulikih parametara, takoer za cijevi s
apsolutnom hrapavou, = 0.1 [mm].
Istaknimo da su tablica i nomogram nainjeni s vrijednou kinematikog koeficijenta viskoznosti,
= 1.308 [m2 s-1], to odgovara temperaturi vode, T = 10 [C].
Hidrauliki proraun distributivne mree, koja za razliku od magistralnih cjevovoda sadri i usputnu
potronju, karakteriziraju odreene posebnosti uvjetovane shemom razdjelne vodovodne mree.
Postoje dvije osnovne sheme razdjelnih vodoopskrbnih mrea, slika 1.9::14:
(a) shema granate mree,
(b) shema prstenaste mree.
(a) Granatu mreu karakterizira teenje samo u jednom smjeru, od vodospreme prema
potroaima.
U hidraulikom pogledu prednost je ovakve mree to su podloge za njen proraun jednoznano
odreene.
Mane su joj sadrane u veim tlanim gubicima i pojavi ustajale vode na mnogobrojnim krajevima,
te naroito u prekidu dotoka u sluaju kvara za sve potroae iza mjesta kvara.
(b) Prstenasta mrea u svakoj toki moe biti napajana barem iz dva smjera, poto su krajevi
cjevovoda meusobno spojeni.
Ovo znatno poveava pogonsku sigurnost, jer se u sluaju kvara na cjevovodu moe iskljuiti
relativno usko podruje potroaa. Prednost je prstenaste mree i znatno prilagoavanje
oscilacijama u potronji, te ublaavanju fenomena vodnog udara.
Mana je ove mree, spram granate, vea ukupna duljina i nedefiniranost raspodjele protoka u
mrei.
Neovisno o shemi mree, zbog postojanja mnotva lokalnih kunih prikljuaka vrlo je teko
definirati stvarno stanje protoka izmeu dva vora, gdje se pod vorom podrazumijeva mjesto
razdvajanja cjevovoda.
l
qmax
i =n
L
i =1
(1.9-12)
gdje su:
qmax - najvei mjerodavni satni protok mreom, [l s-1], oduzimajui potroae ija je potronja
koncentrirana u pojedinim vorovima.
Li
Prema tome, i toj dionici, duljine Li, pripada vlastiti protok, qv,i [l s-1]:
q v , i = q Li
(1.9-13)
Ukupan protok, qu,i [l s-1], i te dionice jednak je zbroju vlastitog, qv,i, i tranzitnog protoka, qt,i,
dakle:
qu ,i = qv ,i + qt ,i
(1.9-14)
Kod prorauna vodovodnih mrea problem se obino svodi na odreivanje unutarnjih promjera i
raspoloivih tlakova za dionice kojima je poznata duljina i protok.
Vrijednost unutarnjeg promjera, D, kao preteno ekonomske kategorije, moe se u funkciji
ukupnog protoka oitati sa slike 1.9::15. Ove vrijednosti promjera odgovaraju brzinama teenja od
0.75 [m s-1], za najmanje promjere i protoke, do 1.5 [m s-1], za najvee promjere i protoke.
(1.9-15)
(b) dionica 4 4A
Q4 4 A = qv , 4 4 A + q p = q L4 4 A + q p
(1.9-16)
(c) dionica 3 4
Q3 4 = qv ,3 4 + qt ,3 4 + q4 + q p = q L3 4 + q L45 + q L4 4 A + q4 + q p , itd ...
(1.9-17)
Time je oito da se u konanosti vodovodnih mrea mora hidrauliki proraunati za vie sluajeva
koji se ocijene realnima, kako bi se naao kritian, odnosno mjerodavan.
Pri tome je, dakako, neosporna injenica da treba respektirati mogunost pojave poara u
najudaljenijim i najviim tokama mjesta potronje od crpke ili rezervoara.
Treba takoer napomenuti da po prestanku poara potroenu koliinu vode iz rezervoara treba
popuniti u roku od 24 [h].
Nakon toga, kada su definirani mjerodavni protoci svih dionica mree, mogu se za njih odrediti
promjeri cjevovoda i tlani gubici.
(2) Hidrauliki proraun prstenaste mree obino je temeljen na jednom od slijedea tri postupka:
(1) postupak ekvivalentnih cjevovoda,
(2) postupak presijecanja,
(3) Crossov postupak (1936).
U praksi je najea primjena Crossovog (iterativnog) postupka.
Ovdje se nee iznositi metodologija hidraulikog prorauna prstenastih mrea. U primjeni se
najee koriste raunalni programski paketi s razliitim komercijalnim pristupima kao npr.
EPANET, WATER CAD, MIKE i drugi.
Tablica 1.9::III Sheme i oznake (prema DIN-u) nekih lijevano eljeznih fasonskih komada
(b) Javni zdenci, slika 1.9::18(b), slue za uzimanje pitke vode na javnim mjestima.
(a) Odzrani ventili, slika 1.9::18(a), ugrauju se na visokim prijevojnim tokama mree radi
automatskog isputanja zraka koji se u njima skuplja.
(b) Povratni ventili, slika 1.9::18(b), osiguravaju strujanje vode u cjevovodu samo u jednom smjeru.
(c) Usisne koare, slika 1.9::18(c), sprjeavaju ulaenje veih stranih tijela u usisne cijevi.
(d) ablji poklopci, slika 1.9::18(d), slue za sprjeavanje povratnog strujanja i ulaenja stranih
tijela u cjevovod.
(e) Muljni ispusti su ureaji za isputanje vode i mulja na niskim tokama mree.
Radi omoguavanja pristupa i zatite, u pravilu se sve vodovodne armature s pripadnim fasonskim
komadima smjetaju unutra posebnih okana.
Veliine okana ovise o dimenzijama cijevi, fasonskih komada i armatura koji se u njih ugrauju, te
usvojenoj dubini polaganja cijevi.
Preteno se izvode od armiranog betona, na licu mjesta ili montano, okruglog i poligonalnog
(pravokutnog ili kvadratnog) tlocrta.
Prema vrsti armature koja je u njih ugraena, okna se specificiraju kao npr. zasunska okna,
odzrana okna, okna muljnog ispusta, vodomjerna okna i sl.
Na slici 1.9::19 prikazano je pravokutno armiranobetonsko zasunsko okno.
Naime, na dnu rova mogu nakon iskopa mjestimice zaostati koncentrirane neravnine i krupniji
komadi, npr. lomljenog kamena, pa bi izravno polaganje cijevi na takvu podlogu moglo nakon
zatrpavanja izazvati lokalnu koncentraciju naprezanja, a time i mogunost oteenja ili loma cijevi.
Stoga se radi poravnanja dna rova najprije nasipa pjeano ljunani temeljni sloj, s veliinom
zrna do 30 [mm], i ravnomjerno izvri njegovo zbijanje po cijeloj duljini rova tako da debljina
zbijenog temeljnog sloja iznosi oko 10 [cm]. Za cijevi manjih promjera ( D < 500 [mm]) dozvoljena
je i manja debljina temeljnog sloja, ali je onda obavezna i upotreba sitnijih frakcija. Na temeljni sloj
se potom nasipa oko 5 [cm] pjeanog izravnavajueg sloja u kojemu cijev prilikom ugradnje sama
oblikuje leite.
Temeljni i izravnavajui sloj ine posteljicu.
Nakon polaganja cijevi provodi se njezino zatrpavanje zemljanim ili ljunanim mmaterijalom u
horizontalnim slojevima debljine do 30 [cm], kako bi se istovremeno sa zatrpavanjem obavilo i
zbijanje zasipa. Kada visina zatrpavanja dosegne 30 [cm] iznad tjemena cijevi, preostali dio rova
do povrine (terena) moe se, takoer uz zbijanje, zasuti materijalom od iskopa.
U sluaju znatnog iznosa vanjskog optereenja potrebno je izvesti dodatnu zatitu cjevovoda, npr.
oblaganjem betonom ili ugradnjom cjevovoda u armiranobetonske sanduke.
Osim dubine, vaan parametar ugradnje cjevovoda je irina rova, Br [m], koju je potrebno osigurati
radi mogunosti ugradnje cijevi i izvedbe spojeva u rovu.
Potrebna irina rova ovisi o promjeru cijevi, tablica 1.9::IV.
Radi toga je potrebno posebno osiguranje takvih mjesta na trasi cjevovoda, to se postie
izvedbom uporinih blokova.
Ovi se blokovi najee izvode kao betonski masivi. Na slici 1.9::22(a) prikazan je primjer
konstrukcije betonskog uporinog bloka za osiguranje cjevovoda u horizontalnoj krivini, a na slici
4.9::22(b) za osiguranje u vertikalnoj krivini (za djelovanje sile tlaka prema gore).
Potreba za izvedbom uporinih blokova je utoliko izraenija koliko se radi o veim promjerima
cjevovoda (D > 400 [mm]).
(2) Ispitivanje cjevovoda. Prije putanja u pogon cjelokupna se vodovodna mrea ispituje na
vrstou i vodonepropusnost tzv. tlanom probom.
Prije potpunog zatrpavanja rova postepeno se ispituju pojedine dionice mree, kako bi se u sluaju
potrebe popravaka lake detektiralo mjesto kvara i ne bi morala raskopavati cjelokupna mrea.
Vremensko trajanje ispitivanja i veliina ispitnog tlaka propisani su za pojedine vrste cijevi.
(3) Dezinfekcija cjevovoda. Nova ili rekonstruirana vodovodna mrea mora se prije upotrebe
podvri dezinfekciji. Ovo se provodi tako da se dionice pune vodom koja sadri 20 do 30 [mg]
klora na litru vode. Kloriranje traje minimum 24 [h], a nakon toka se vodovodna mrea ispere
istom vodom.
Situacijski plan se obino crta na kartama mjerila 1:2500 do 1:5000 za studije i idejne projekte, a
1:500 do 1:1000 za glavne i izvedbene projekte.
Na posebnim se listovima crtaju sheme vorova s fasonskim komadima i vodovodnim
armaturama. Svaki vor je obiljeen istim brojem kao na situacijskom planu i na isti nain je
orijentiran.
(2) Uzduni profili se crtaju za svaki cjevovod na posebno snimljenim uzdunim profilima po trasi
ugradnje cijevi. U njima trebaju biti upisani i ucrtani:
(a) brojevi vorova (stalnih toaka) iz situacijskog plana,
(b) dimenzije profila i vrste cijevi po dionicama iz situacijskog plana,
(c) oznake i brojevi pojedine grupe objekata na mrei iz situacijskog plana,
(d) posebni objekti na mrei iz situacijskog plana,
(e) duljina dionice s nagibom dna rova i taj nagib u [],
(f) kote dna rova u [m n.m.] na prijelomima dna rova,
(g) kote terena u [m n. m.], na prijelomima terena,
(h) dubine iskopa u [m], na prijelomima dna rova,
(i) piezometarske kote u [m n.m.] i linije s iznosima piezometarskog pada u [].
(j) razmak profila u [m], na prijelomima pod (f) do (h),
(k) stacionaa.
Kod crtanja uzdunih profila obino se uzima isto mjerilo za duljine u kojem je izraen i situacijski
plan, a za visine se najee odabire mjerilo 1:100.
(3) Karakteristini normalni presjeci obino se crtaju u mjerilu 1:5 do 1:50 (1:100), ovisno o
dimenzijama profila i dubini iskopa. U njih se unosi:
(a) geometrija rova (irina, dubina i nagib stijenki),
(b) dimenzija profila i vrsta cijevi,
(c) dimenzija i struktura posteljice, zasipa do 30 [cm] iznad tjemena cijevi (ili zatite cijevi) i
nadsloja.