Professional Documents
Culture Documents
Migel Serano - Jung I Hese, Hermeticki Krug
Migel Serano - Jung I Hese, Hermeticki Krug
J U N G A N D HESSE
A R E C O R D OF TWO FRIENDSHIPS
M I G U E L SERRANO
R O U T L E D G E & K E G A N PAUL
LONDON
Copvright 1966
Miguel Serrano
Prevela sa engleskog:
dr Duica Lei Toevski
Pogovor i recenzija:
dr Vladeta Jeroti
Migel Serano
JUNG I HESE
HERMETIKI K R U G
P L A V I JAHA
B E O G R A D | 2001
M I G E L SERANO IZMEU
HESEAIJUNGA
njeg dana. Poznavao je istonjaku filozofiju, najvie mu je odgovarao kineski put, taoizam. Suoen
sa blizinom kraja svog svesnog individualnog
postojanja, oekujui da p r e e u kolektivno nesvesnoioblik, istoblik, Hese je postajao sve bliiMa/storu Igre Jozefu Knehtu, a sve je manje bio stepski
vuk. Njegove knjige imaju boje Leonardovih Blagovesti i majstorstvo Bahovih misa i pasija. Zajedno
sa Seranom sluamo zvuke Pasije poJovanu iMateju, otkrivamo svog Demijana i udnog boga Abraksasa, i klanjamo se istoj lepoti Hermana Hesea.
Hrabar i prodoran prijatelj, delujui na ravni izvan
sluajnosti, SLUtorKraljice od Sabe, Konanogsveta,
Zmije raja, Serano nadahnuto opisuje i Piklorovu
metamorfozu, Heseovu knjigu neprevedenu i nepoznatu u nas, za koju je sam autor napravio majstorske ilustracije i koja neodoljivo p o d s e a na
istotu i sjaj Sent-Egziperijevog Malog princa.
Uavi u hermetiki krug Junga i Hesea, M i g e l
Serano je povezivao dva genija, prenosei poruke
jednog drugome u ivotu i kasnije u knjizi svojih
zapisa o prijateljstvu sa njima. Tako upoznajemo i
K a r l a Gustava Junga, osnivaa analitike psihologije, lekara, terapeuta, racionalnog empirijskog
istraivaa i a m a n s k o g mistika, oveka za budunost. Tvorac teorije sinhroniciteta, psiholokih
tipova, kolektivnog nesvesnog, t u m a mitova, simbola, savremeni alhemiar, Jung je bio monaplanina za Hermana Hesea. K a o i Hese, pisac koga je
potovao, poslednje godine svoje duboke i plodne
starosti proveo je u samoi, o k r u e n nekolicinom
uenika i sledbenika. K . G . Jung, mit naeg vremena, istraivao je, stvarao i pisao do poslednje nede8
lje svog ivota. Uz Serana postajemo svedoci Jungovih rituala i nastajanja njegovih misli - o ivotu i
smrti, ljubavi i duhovnosti, magijskom venanju i
sakralnom spajanju i raanju. Zapisano je i VII sermones ad mortuos (Sedam propovedi mrtvih), dragoceno Jungovo delo, napisano u mladosti arhainim
stilom, anonimno sve do posle njegove smrti. I ovde, kao iuDemijanu, udan dvostrani bog A b r a k sas stajae iznad sunca i iznad demona.
Seranu je u p u e n o jedno od poslednjih pisama
koje je K. G. Jung napisao, njegov ideoloki testament (u knjizi prikazan in extenso), i bio je jedan od
njegovih poslednjih posetilaca pre nego to je umro, septembra 1961. godine. O p r o t a j ileanskog
pisca, opisan jednostavnim jezikom oveka koji se
divi i koji je z a u e n privilegijom da bude u blizini
ovog velikana, postaje i deo nae melanholije.
Sva trojica, Hese, Jung i Serano, bili su pesnici,
mistici i ljudi osvetljeni svellou sa Istoka. Priom
o dva prijateljstva i poslednjim godinama hermetikog kruga u kome su se Hese i Jung kretali, M i g e l
Serano, trei i najmlai lan kruga, sa stavom pov l a e n o g svedoka zatvorio je taj krug i preneo
nam poslednje poruke dva mudraca za sva vremena, povezana filozofijom, n a i n o m ivota i umiranja, delom koje su stvorili. Poruke koje izviru iz knjige Jung i Hese, tog izuzetnog dokumenta, inspiriu sve tragaoce za istinom, kako one koji putuju
na Istok kao Heseovi junaci, tako i one koji se
suoavaju sa n a s l e e m svoje hrianske prolosti
na Zapadu sa kojeg su potekli.
Duica Lei Toevski
9
H E R M A N HESE
22. januara 1961. godine r u a o sam sa Hermanom Heseom u njegovoj kui u Montanjoli, u italijanskom delu vajcarske. Pahulje snega leprale su
iza prozora. Nebo je u daljini bilo vedro i svetlo.
K a d a sam okrenuo glavu, susreo sam jasnoplave
oi Hesea koji je sedeo na drugom kraju stola.
Kakva srea to sa vama mogu danas da ruam...
rekao sam.
Nita se ne dogada sluajno, odgovorio je. Ovde
dolaze samopravigosti. Ovo je hermetiki krug...
Demijan
D e l a Hermana Hesea otkrio sam 1945. godine,
kada je bio gotovo nepoznat u ileu, a o njemu se
govorilo samo u tajnim krugovima. Pre 1946. godine Hese je u celini bio malo poznat - Nobelova
nagrada koju je dobio te godine uinila je da njegove knjige p o n u da se prevode na mnoge jezike. I
pored toga, on u anglosaksonskom svetu dugo nije
prihvaen i smatran je tekim i napornim piscem.
Jednom sam u L o n d o n u danima t r a i o njegove
knjige sa namerom da ih poklonim svom obrazovanom prijatelju, koji do tada za njega nije bio uo. U
zemljama panskog govornog podruja, meutim,
Hese je uvek mnogo itan, a mladi ljudi panije i
J u n e Amerike gotovo da ga smatraju prorokom.
Od jednog meksikog slikara dobio sam slajd u
koloru njegove slike na kojoj su bili prikazani Magister Musicae i Jozef Kneht iz Heseove Magister
Ludi. Stari uitelj svira klavir a mladi Kneht ga prati na violini dok izvode zajedno svoju prvu sonatu.
Meksikanac je bio toliko oduevljen knjigom da je
napravio sliku i poslao je Heseu na poklon. Potpuno shvatam slikarevo oduevljenje. C a k i danas bih
p r e a o pola sveta da p r o n a e m knjigu koju elim,
a o s e a m beskrajno divljenje prema nekolicini au15
16
Abraksas
Iako je ivot meavina svetlosti i senki, mi ga retko takvog prihvatamo. Uvek teimo da dostignemo
17
stolicu pored malog stola u tamnom predvorju i potraila moju posetnicu. Nisam je imao i dao samjoj
svoju knjigu M na moru, ni na zemlji. Poneo sam je
za Hesea, i napisao mu posvetu na panskom. Sedeo sam u atmosferi koja je liila na manastirsku,
okruen aurom sandalovog drveta. Onda su se otvorila vrata sa strane i vitka prilika o b u e n a u belo
izala je iz senke. B i o je to Hese. Ustao sam, ali
nisam mogao jasno da ga vidim dok nismo uli u
sobu sa velikim prozorima. Njegove oi su bile vedre, lice veoma mravo, a osmeh irok. O b u e n u
belo, liio je na asketu ili pokajnika. Shvatio sam da
je on bio izvor sandalovog mirisa. Z a o mi je, doli
ste u nezgodnom trenutku. J u e je trebalo da otputujem na odmor, ali moja e n a se razbolela, pa smo
morali da o d l o i m o putovanje. Sve je pomalo
ispreturano, no hajdemo u moju radnu sobu."
Proli smo kroz dnevnu sobu sa policama za knjige
sve do tavanice i uli u drugu, manju prostoriju. Na
sredini je bio radni sto, a zidovi su i ovde bili prekriveni policama i slikama. Hese je seo za sto
leima okrenut prozoru, a ja sam mogao da vidim
zalazaksunca iza planina i jezero u daljini. Seo sam
naspram njega i posmatrao ga. I dalje se osmehivao, ali nije rekao ni re. Izgledalo je da eka da mir
ovlada prostorijom. Oseao sam vanost trenutka, i
sada, dok o tome govorim, shvatam da su to bile
znaajne godine mog ivota i da je celo moje bie
treperilo pri tom susretu - bilo je to vreme kada je
jo bilo mogue sresti ga. Stajao sam pred ovekom
kome sam se beskrajno divio. P r e a o sam mora da
bih ga sreo, a dobrodolica koju mi je poeleo bila
je u potpunom skladu sa oseanjima koja sam imao
22
Gradovi i godine
Prolo je mnogo godina pre nego to sam ponovo video Hermana Hesea. Ipak, sve vreme smo se
dopisivali. Njegove poruke su uvekbile pune aluzija i veoma istanane. M o g u samo da se divim neo24
Umiranje kao vraanje u Jungovo kolektivno nesvesno, iz kojeg se upada u oblik, ist oblik..." Nekoliko trenutaka Hese je utao, n e n o dodirujui
kamenu glavu.
Piktorova
metamorfoza
Sam m e u cveem, Piktor je bio preplavljen tugom i strahom. Srce mu je ubrzano kucalo, kao da
je teilo da odgovori ritmovima prostora. Tada je
ugledao pticu kako lei na travi, nedaleko od njega.
Imala je perje pauna sa svim bojama duge. Opinjen lepotom, pribliio se i upitao: G d e m o e da
se p r o n a e s r e a ? "
Srea?", odgovorila je ptica. Srea je svuda u planinama i dolinama i u svakom cvetu." Ptica je
zatim protresla perje, izduila vrat i postala nepokretna. Piktor je odjednom shvatio da se pretvorila
u cvet. Perje je postalo lie, kande - koren. Gledao je zauen - ptica-cvet je poela da p o k r e e
svoje lie. Zatim je postala umorna od oblika cveta i poela da pluta po vazduhu - pretvorila se u
leptira, i bila sjaj iste, prozirne boje.
Na Piktorovo zaprepaenje, srena ptica-cvetleptir kruila je oko njega. Posle izvesnog vremena
skliznula je na zemlju kao snena pahuljica i ostala
tako treperei pored njegovih nogu. Za trenutak su
joj zaleprala krila i ona se odjednom pretvorila u
kristal koji je zraio tamnocrvenom svetlou. Svetlucala je u travi neobinim sjajem.
D o k ju je Piktor posmatrao, postepeno je nestajala u zemlji, kao da je bila privuena u samo njeno
sredite. Pre nego to je sasvim nestala Piktor ju je
dohvatio i vrsto drao u ruci, jer mu se inilo da je
ona talisman za sve avanture sveta.
Tog trenutka sa drveta je skliznula zmija i apnula Piktoru: Ovaj dragulj m o e da te pretvori u sve
to eli. A l i , reci mu brzo svoju elju, pre nego to
nestane." U p l a e n da e izgubiti priliku, Piktor je
kamenu rekao tajnu re i odmah bio pretvoren u
31
Jutro
Sledeeg jutra probudio sam se rano i izaao u
batu da posmatram izlazak sunca nad jezerom L u gano. Kasnije sam polako iao uskim ulicama grada, dok se odjednom nisam n a a o ispred Heseove
kue. Sunce je ve bilo sasvim visoko. Sa eirom
34
Majstor i-di
Posle dve godine vratio sam se u Montanjolu sa
poklonom za Hesea, jednim od prvih primeraka
Posete kraljice od Sabe, knjige koju sam napisao u
Indiji. B i l a je nedelja, 22. januar 1961, grad je bio
pokriven snegom. K a o i obino, prvo sam otiao u
staru kuu u kojoj je Hese nekada iveo i pored
koje su se beleli platani.
Kasnije sam se polako popeo uzbrdo, prema sadanjoj Heseovoj kui. Put je bio naporan; kada
sam uo zvuk automobilskog motora, pomerio sam
se u stranu da propustim kola koja su se zaustavila
pored mene, a jedna ruka mi je mahala kroz zal e e n prozor. Bio je to Hese, kogaje vozilanjegova
ena. Krenuo sam dalje sa njima.
Dolazim iz grada", rekao je Hese. Iao sam da
ovo kupim za vas." Dodao mi je primerak Noje
ciriher cajtunga", u kojem je objavljena njegova
pesma. Upotrebiu ovu pesmu kao odgovor na sva
pitanja koja ete mi danas moda postaviti", rekao je.
U b r z o smo stigli do kue i obreli se u poznatoj
dnevnoj sobi. Primetio sam da je Hese mrsaviji nego pre dve godine. Uzeo sam novine i proitao pesmu.
36
P O D I G N U T PRST
Majstor i-di, kako su nam rekli,
bio je n e a n i smiren, i tako skroman
da se potpuno odrekao sveta i nauke,
jer r e je pojava, a on je pomno eleo
da se kloni svake pojave.
Kada su uenici, kalueri i novajlije
bili zauzeti uzvienim govorima i
intelektualnim vatrometima,
u vezi sa znaenjem sveta i najviim
Dobrom, Majstor je utei posmatrao,
uvajui se svakog pokazivanja.
A kada su dolazili sa pitanjima,
ispraznim i l i ozbiljnim,
o znaenju drevnih spisa, imena Bude,
prosvetljenju, poetku sveta i njegovom kraju,
utao je, samo tiho podiui prst.
Ovo nemo-reito pokazivanje prstom
postajalo je sve vatrenije i sve vea opomena;
govorilo je, poduavalo, hvalilo, kanjavalo,
prodiralo tako neobino u srce sveta i istine,
da su uenici poinjali da shvataju
to blago dizanje prsta i
budili se ustreptali.
Kada sam p r o i t a o pesmu, pogledao sam H e sea, koji je podigao prst. Sedeli smo u tiini, posmatrajui s n e n e pahuljice kako polako padaju na
zemlju. Na kraju je on prekinuo tiinu:
Rei su u stvari maska", rekao je. retko
izraavaju pravo znaenje; tee da ga prikriju. A k o
moete da ivite u mati, onda vam nije potrebna
39
Pismo
Po povratku u Indiju, napisao sam Heseu pismo:
e l e o bih da Vam zahvalim za nedeljni susret,
kao i za to to ste mi ukazali ast da pripadam hermetikom krugu, to za mene ima isto znaenje kao
da ste me primili u lanstvo Lige VaegHodoaa.
U stvari, oseao sam se kao pravi lan te vanvremenske Lige. U Kisnahtu sam rekao dr Jungu ono
to ste govorili o pravim gostima"... Na svaki
nain ja p o k u a v a m da nastavim ovo putovanje
preko mostova koji povezuju. Pre neki dan/t' ing
mi je otkrio da je to moja sudbina. U mom sluaju,
mostovi povezuju J u n u Ameriku, Evropu i Aziju.
K a d a sam se vratio ovamo, ponovo sam proitao
Vau pesmu o majstoru i-diju,i verujem da sada
razumem njeno znaenje. R e k l i ste da su rei maska, i to je t a n o ; ali je isto tako t a n o da se ispod
dijaloga koji vodimo odvija jo jedan dijalog koji
moramo da oslukujemo, jedini koji stvarno ima
smisla. On je osnova za slavlje u Bremgartenu.
Preneo sam pozdrave stepskog vuka profesoru
Jungu. Uz osmeh, raspitivao se za Vas. Razgovarali
smo o mnogo emu, a ja sam shvatio da on t a k o e
ume da napravi pokret rukom majstora i-dija.
Poslednji susret
Heseova kn'jiga. Hodoae je pria o slavlju koje
autor ukazuje sopstvenom biu, kao i likovima koje
je stvorio u svojim knjigama i mitovima koje je voleo. Ovo slavlje ili praznovanje dogaa se na sredo43
N E D E L J A , 7. M A J 1961.
Stigao sam neto ranije, i Hese i ja smo nastavili
razgovor koji smo zapoeli prethodnog dana. Pomenuo sam novu knjigu Artura Kestlera o Indiji i
Japanu Lotos i robot. u toj knjizi otro napada
Suzukija", rekao sam.
M o e t e da budete sigurni da Suzukija to n e e
mnogo uznemiriti", odgovorio je Hese. sebi ne
d o p u t a da ga takve stvari poremete..."
K a d a sam uo Heseove rei, setio sam se prie o
Isusu koji je iao ulicama Jerusalima da isceli bolesnu enu i odjednom zastao i uzviknuo: je dodirnuo moj plat i oduzeo mi m o da isceljujem?"
Rekao sam Heseu da sam bio sa Kestlerom u
Indiji dok je skupljao materijal za knjigu. Pozvao
sam ga na r u a k u svoju kuu u Nju Delhiju, posle
ega smo ili da vidimo sufi mistika, sestru Raihanu. O n a je bila u stanju da otkrije prolost gledajui
u nadlanicu, ne dlan. Nisam joj nita rekao o K e stleru. U z e l a je njegovu aku, koncentrisala se za
trenutak i rekla mu da je bio oficir u prolom ivotu.
Hese me je pitao da li neto piem. Rekao sam
mu da poslednjih pet godina piem knjigu o svojim
iskustvima u Indiji, knjigu o nekoj vrsti traganja izm e u dva sveta.
Kako e t e je nazvati?", pitao je.
Naslov sam smislio dok sam posmatrao ruevine Angkora u Kambodi. Movarni put koji vodi ka
v e l i k o m hramu Angkor Vata sa obe strane je
o m e e n kamenom ogradom u obliku zmija. K a d a
sam ih ugledao, pomislio sam na zmiju kundalini
koja oveka vodi du staze osloboenja - setio sam
48
se da je kundalini s k l u p a n a na dnu kimenog stuba i da predstavlja i rajsko drv- P o t u knjizi govorim o zmiji i drvetu, o d l u i s a m d a J e nazovem
Zmija raja. Na kraju krajev*. to je simbolino i subjektivno putovanje kao StP je vae Hodoae, a
mene je uvek veoma z a n i m a l a J g a i nauka koja se
bavi kundalini energijom."
Hese je rekao da misli d a kundalini predstavlja
znanje. D o d a o je da smat da je joga u sutini
nain n a koji ivotinja m o e d a s e uzdigne n a viu
ravan, ne svesno, ve na gPtovo alhemijski nain.
Pitao sam ga da li se ikada P a v i Jgom.
S a m o jogom disanja", (>dgovorio je. , to je
ieski
bilo davno. Koristio sam kir
> ne indijski metod.
vl
M i s l i m da je na Zapadu W Jenje jogom ne samo
teko ve i opasno, jer atmo s fera nije odgovarajua
za izvoenje vebi koje ^ahtevaju potpunu sam o u . Ovde smo p r e v i e opsednuti d o g a a j i m a
svakodnevnog ivota. Pravc>m jogom m o e se baviti samo u Indiji."
Zbunilo me je to to je rekao Hese, jer je on u
planinama Montanjole po s t i gao gotovo potpunu
izdvojenost. A j a sam izvoc l io v e b e koncentracije
na Andima, ak i u hotelin i na prepunim gradskim ulicama.
, zar um nije kao radio", pitao sam ga, koji
ia bil0 de d
je u stanju da predaje i prin >
g
a se nalazi,
na planinskom vrhu i l i u gradskoj vrevi? Sigurno
postoji kolektivni um koji prima emanacije individualnog uma, bilo gde da se on nalazi. Ponekad ak
ne verujem da su fiziko d - i o v a n J e neposredan
kontakt neophodni da bi s postigli rezultati. K a o
to znate, u Benaresu postPJ e usamljeni brahmani
49
koji se bave vebom koncentracije, ponavljaju magine formule i izgovaraju mantre da bi se ouvao
mir u svetu. M o d a oni postiu vie od Ujedinjenih
nacija. D a , mislim da je um kao radio..."
Sve je mnogo sloenije i tananije nego to izgleda", odgovorio je Hese. Stav o kojem govorite
m o e da postoji samo u Indiji, koja je pripremljena
za to. U E v r o p i je to moda m o g u e u nekim katolikim samostanima. Ne znam, ali ja sam se odluio
za drugi put..."
, , U benediktanskim samostanima?", pitao sam.
Hese je potvrdno klimnuo glavom.
ta mislite, kakva nas b u d u n o s t oekuje", pitao sam, s obzirom na nova interesovanja za vasionske brodove i interplanetarna putovanja? M i slite li da e se ovek i dalje baviti pitanjima duha?"
Z a pedeset godina Zemlja e biti groblje
maina, a dua astronauta e biti kabina njegove
rakete!", rekao je Hese.
Preli smo u trpezariju na ruak. Jedna od goi
bila je ki Huga Bala, Heseovog prvog biografa i
autora Vizantijskoghrianstva. Hese se dugo dopisivao sa goinom majkom, i ta prepiska je objavljena kao posebna, zanimljiva knjiga.
Ponovo sam pogledao sliku gradia Kalva, sa
starim mostom, i odluio da jednog dana posetim
taj n e m a k i grad o kojem je Hese tako lepo pisao.
Hese kao da se sve vie vraao oseanjima iz najranije mladosti, i ja sam se ponovo pitao kako to da su
samo odabrani u stanju da u najpoznijim godinama
oive oseanja koja su iskusili nadomak raja, u
detinjstvu.
50
Poslednje poruke
Posle susreta sa Heseom otiao sam u Kisnaht
da vidim profesora Junga. On je tada bio veoma
bolestan pa je ispalo da je to moja poslednja poseta
njemu, jer sam po povratku u Nju D e l h i dobio vest
o njegovoj smrti. Pisao sam H e r m a n u Heseu o
svom poslednjem susretu s Jungom, i posle opisivanja njegovog izgleda, dodao:
Ponovo mislim na dr Junga. Pitam se da li postoji
neki znak u hermetikom krugu koji pokazuje da
smo se mi poznavali u prolim ivotima. Z a t o biste inae obojica bili toliko srodni sa mnom? A k o
smo se poznavali ranije, znai li to da e m o se ponovo sresti? A k o je tako, kada i gde?
Razmiljam o toj velikoj linosti, dr Jungu, i o
Vama. M i s l i m o odnosu koji je postojao izmeu
njega, Vas i mene. U v e k sam Vas viao jednog posle drugog, prenosio pozdrave...
29. jula 1961. vajcarske novine Noje ciriher
cajtung" objavile su specijalan dodatak u ast dr
Junga. Ja sam poslao lanak pod naslovom Posled51
Odlazak iz Indije
Poto sam u Indiji proveo gotovo deset godina,
odluio sam da je napustim. Utonuo sam u taj dionizijski svet i kulturu, dodirnuo sam njihovu sutinu
obema rukama, predao sam se udnoj atmosferi u
kojoj vreme predstavlja kosmiku reku, koja odnosi sa sobom ostatke stvarnog ivota, ukljuujui i
samu personu, taj neni cvet hrianstva i ekstravertovanog Zapada.
52
56
pre nego to ga je odnela ta ogromna reka koja nestaje u moru u kome se sve rasipa, izvan domaaja
seanja. Setio sam se njegovih rei: U m r e t i znai
ui u kolektivno nesvesno, izgubiti sebe u svrhu
preobraaja u oblik, ist oblik."
Ugledao sam dvoje mladih ljudi kako se pribhavaju stazom. Na leima su imali raneve, a nosili su ortseve i planinarske cipele. Pitali su me na
n e m a k o m da li je to Heseov grob. Odgovorio sam
da jeste. Zastali su zatim duboko zamiljeni, devojka sa glavom na mladievom ramenu. Onda je mladi iz svog ranca izvadio knjigu u svetloplavom
omotu i p o e o da ita pesmu mrtvog pesnika. itali
su Heseove stihove kao da izgovaraju mohtvu. P i tao sam se da li mu neki jo nestvoreni znak svetlosti, toje postojalanezavisno odvoda koje su ga sada
odnosile, donosi zvuk njihovih glasova.
Drvo
Te noi, moj sin i ja proitali smo Heseovu
poslednju pesmu.
UTANJE S L O M L J E N E G R A N E
Slomljena, rascepljena grana
visi iz godine u godinu,
suvo utei svoju pesmu na vetru.
Bez lia, bez kore,
jalova je i bleda.
U m o r n a od dugog ivota,
umorna od dugog umiranja,
njena pesma je
58
tvrda i jaka,
a njeni zvuci oholi,
prekrivaju strah.
Jo jedno leto.
Jo jedna duga zima.
Statua Zlatoustog
Ostao sam u C i r i h u jo nekoliko dana, jer sam
eleo da se vidim sa E l z i Bodmer kada se vrati iz
Montanjole. Kua Bodmerovih, jedna je od najstarijih u Cirihu, sagraena je krajem esnaestog veka. Prelazak preko njenog praga znai naputanje
modernog sveta. U kui gospode Bodmer nita se
ne menja - ak ni sobe u kojima su deca ivela, sa
svim n a m e t a j e m i i g r a k a m a . Grede u glavnoj
prostoriji su drevne i uglaane, a zidovi prekriveni
slikama Botielija i srednjovekovnim rezbarijama.
Popeo sam se na sprat gde me je u svetlom salonu primila E l z i Bodmer. Hese je ovde esto poseivao svog prijatelja, Hansa Bodmera. Posle pozdrava, gospoa Bodmer je poela da govori o Heseu. Izmeu Hesea i vas postojala je neka posebna povezanost. Poslednjih godina on nije sklapao
nova prijateljstva i nikoga nije viao. Sa vama je
bilo drugaije... u d n o je sve, to to ste doli iz belog sveta i to ste b i l i toliko mlai od njega..."
Zautala je, kao da razmilja.
Mislite li da e gospoa Hese ostati u Montanjoli?" pitao sam.
ini mi se da h o e . Pitala sam svoga sina da li
hoe da ivi u toj kui, a on kae da eli da je ostavi
59
60
61
San
Te noi u Cirihu usnio sam san; video sam veliku
belu zgradu, od nekoliko spratova, nalik na univerzitet. Zgrada je bila puna studenata koji su izuavali primenjene nauke, fiziku i tehniku. Izgledalo je
da svi oni koriste svoje znanje da bi postigli opipljive rezultate - primenjivali su ih automatski, bez
razmiljanja o z n a e n j u onoga to rade. Nije ih
muila sumnja, niti ih je zanimala sutina ivota.
Univerzitet iz mog sna kao da je predstavljao svet
budunosti. Ljudi koji su izlazili iz uionica imali su
bezizrazna i metalna lica, izraavali su se samo u
zakonima mehanike, postajui i sami proizvodi
ovih zakona. Poslednji primerci ljudi od krvi i mesa
su otili i zbog njihovog interesovanja za ivu zemlju, sa bogovima i demonima, nova generacija antiljudi smatrala ih je r o m a n t i n i m idealistima, proizvodom iskvarenog b u r o a s k o g drutva. M o j san je
hteo da kae da je arhetip budunosti - u stvari
sadanjost, jer ta je b u d u n o s t ve tu - ovek atoma
i maina koji se priprema da osvoji kosmos u betonskoj univerzitetskoj zgradi okruenoj asfaltom.
U takvom svetu biu potpuni stranac, nesposoban da p r o n a e m zaklon za sebe. Shvatio sam tada
da su se ljudi kao to su Hese i Jung suoili sa
slinim tekoama. O n i su otili, vie ih ne m o e
dodirnuti mehanizacija zemlje i ve borave u drugim svetovima, zasluivi to time to su se ostvarili
kao linosti. Imao sam jo malo vremena, ali sam
62
Festival u Bremgartenu
Bila je nedelja, a ja sam bio sam u svojoj kui u
Beogradu, okruen istonjakim slikama i skulpturama. Odluio sam da izvedem ritual i sluam magijsku muziku koju je voleo Hese, Bahovu Misu u
H-molu. Stavio sam plou na gramofon i zapalio
nekoliko sandalovih tapia. Cilj mog rituala bio je
da sluam muziku zajedno sa Heseom, da mu pozajmim svoja ula da m o e da je uje, i da osetim
njegovo prisustvo. O p r u i o sam se na otomanu i
pustio muziku da svira za obojicu. Nisam o b r a a o
posebnu panju ni na jednu notu, jer sam znao da
on slua kroz mene, i eleo sam da uje onako kako
je' sluao dok je bio iv. D o k su zvuci ispunjavali
sobu, shvatio sam da su to muziki ekvivalenti Leonardovih Blagovesti i Pasijepo Jovanu, jer, u Misi u
H-molu B a h je proiveo ceo svoj ivot, nudei svoje
simbole i legende n e e m u to ga je transcendovalo.
U toj misibio je sam Bah, bilo je to prinoenje rtve
njegovom ivotu i dui, neprekidno traganje da bi
se spojio s Bogom, to je pravo svetogre. Misa je
bila p o s v e e n a smrti i vaskrsnuu, ali je zahvaljujui Bahovim mitovima i ritmovima izraenim
63
64
K A R L GUSTAV J U N G
Antafktik
Godine 1947. putovao s;am na Antarktik, o emu
sam kasnije pisao u knjii Poziv na ledena polja.
Meutim, jedino to nisam pomenuo u toj knjizi je da
sam na put poneo knjigu a r l a Gustava Junga Ego
i nesvesno. Knjiga je u pratvom smislu rei ometala
cilj mog putovanja, jer, UO sam je vie itao, manje
sam primeivao otre obrise ledenih polja pored
kojih sam prolazio. Tek fia kraju putovanja naao
sam zajedniku nit izmeu te knjige i udaljene zemlje koju sam posetio.
Tada sam se prvi put 0 zbiljno sreo sa Jungovim
delom. P r o u a v a o sam Ff ojda i Adlera, ali sam samo povrno proitao Jungovu knjigu Psiholoki tipovi. A onda je doao pfavi susret. Sa knjigom u
depu bunde polako sani plovio du obale ilea,
pod kiom koja je nepreKidno padala dok je brod
iao pored Patagonije, Ognjene Zemlje, izvan irine R t a Dobre Nade, krcz moreuz Bigl i Drejkov
prolaz, prema beskrajnirfi snenim poljima Antarktika. I z m e u gigantskih santi leda od kojih su se
uz grmljavinu odvaljivale' ogromne ledene ploe i
padale u more, u atmosf'eri totalne beline koja je
gorela od h l a d n o e , k o n a n o sam obratio panju
na Jungovo delo. Tamo, u gotovo potpunoj izdvoje7'1
pisuje Petrusu Toletanusu, zatim Psihologiju i religiju, Aion i Simbole transformacije. U veini ovih
dela libido, koji je za Frojda bio sinonim seksa, za
Junga je bio slian kundalini energiji tantra joge.
to sam se vie bavio Jungovim delom postajao
sam svesniji paralele izmeu analitike psihologije
i staze inicijacije. K a o da je postojao jo jedanjezik
ispod onog prvog kojeg, moda, ak ni Jung nije bio
svestan. Tako je psihoanalitiar postajao guru i l i
uitelj, dok je pacijent bio ela i l i uenik. A k o je
bolest podeljeno ili nepotpuno stanje, a zdravlje
celovitost, onda je Jungov tretman mentalno bolesnih bio pokuaj da se utvare i senke pacijentove
prolosti dovedu na povrinu da bi se stvorio novi
oseaj realnosti i l i sopstva; ovaj proces je veoma
srodan uenju indijskih gurua. Jung je teio da
uspostavi dijalog izmeu jedinke i univerzuma, a
da ne uniti ideju o linosti ili egu.
Boravei u Indiji, uo sam za neka u d n a bia iz
davnih vremena, zvana sidhe. O n i su b i l i alhemiari i arobnjaci koji su u mnogo emu uticali na
Indiju pre invazije arijaca. Sidhe su pokuavale da
uspostave dijalog izmeuega isopstva, i umesto samadhija vedantista dopru do jo dubljeg stanja kaivalije. R e znai izolovan" i l i odvojen", i
predstavlja nezavisnost od univerzuma, ak i od
Boga. Sidhe su pokuavale da postignu besmrtnost
tela koristei alhemijske kombinacije metala.
dr Jakobi, u to vreme nije bilo lako sresti se sa Jungom koji je iveo u potpunoj osamljenosti. U C i r i hu mi je rekla da se Jung odmara u Lokarnu. Poto
sam morao da p r o e m kroz Lokarno da bih posetio Hermana Hesea, odluio sam da p o k u a m da se
sretnem sa Jungom.
Tako sam se 28. februara 1959, posle podne,
naao u prostranom holu hotela E s p l a n a d a " u L o karnu, ekajui dr Junga. Bio je visok, malo povijenih ramena, imao je meku sedu kosu, a u ruci je
d r a o lulu. Ljubazno me je pozdravio na engleskom i pozvao da sednemo u ugao pored ograde,
gde emo biti potpuno sami.
uo sam da ste upravo doli iz Indije", rekao je.
Bio sam tamo, pokuavajui da ubedim Induse da
je n e m o g u e osloboditi se svesti o sebi, a k i u
najdubljem stanju samadhija."
Tako je dr Jung odmah z a p o e o osnovnu temu.
Njegovi gestovi i rei bili su sveani i otmeni - ispod
njih se, m e u t i m , nazirao vatreni entuzijazam koji
je ukazivao na njegovu neobinu vitalnost, iako mu
je tada bilo gotovo osamdeset dve godine. Nastavio
je: Razgovarao sam o tome sa brahmanima koji su
bili doktori i profesori na univerzitetu u Kalkuti, ali
oni to nisu mogli da shvate. Pokuao sam da im objasnim da ako je, na primer, R a m a k r i n a bio u stanju da se u trenucima duboke ekstaze sasvim oslobodi svoga svesnog, onda bi ti isti trenuci bili nepostojei. On nikako ne bi bio u stanju da ih zapamti,
ni da ih prizove u svest, niti bi mogao smatrati da su
uopte postojei."
D o k je govorio, znao sam da treba da budem
svestan svakog trenutka koji je proticao i z m e u
75
nas, i trudio sam se da budem to paljiviji. Primetio sam da je, osim energijom, Jung zraio i ljubaznou, iako je ona ponekad bila p o m e a n a sa ironijom ili sarkazmom. Iznad svega, bio sam svestan
aure odsutnosti i misterije oko njega, i znao sam da
je ovaj ljubazan ovek bio u stanju da se preobrazi
u grubo i destruktivno bie ako bi se sluajno u njemu spojili ekstremi njegove linosti. Oi su mu bile
veoma pronicljive - kao da su videle mimo n a o a r a
i m o d a mimo vremena. Imao je orlovski nos. V i deo sam mnogo fotografija Junga u mladosti i zrelim godinama, ali nije bilo nikakve slinosti izmeu
tih fotografija i osobe pored koje sam sedeo. Bio
sam p o g o e n ovim otkriem, jer Jung je sada liio
na drevnog alhemiara. a k e su mu bile vornovate, kao Heseove, a na domalom prstu leve ruke nosio je zlatan prsten sa tamnim kamenom i udnim
slovima.
Kako je na razgovor p o e o prijatno i srdano,
bilo mu je s u e n o da traje mnogo due nego to
sam oekivao. To je vie nalikovalo na razgovor dva
stara znanca nego na upoznavanje. K a o da sam
sreo nekoga ko me je oekivao, i kao da sam znao
da me oekuje. A l i , vratimo se Jungovim razmiljanjima.
Poto nesvesno stvarno znai ne-svesno, niko to
stanje ne m o e da postigne dok je iv, niti m o e
kasnije da ga se seti, kako tvrde Indusi. Da bi se
pamtilo, potrebno je da ovek bude svestan posmatra, to je sopstvo, ili svesno bie. Razgovarao
sam o tome sa guruom m a h a r a d e od Misorea..."
Zastao je i lulom udario o ogradu.
76
U v e k sam mislio", rekao sam, ,,da Indus pokuava da se oslobodi ega da bi izbegao t o a k samskare; venost je za njega kao trajna nesanica i on
zato eli da se spoji sa celinom. To je ono to ele
moderni Indusi, ali, kao to znate, sidhe su pokuavale neto sasvim drugo. Sada razumem da vi
elite da uspostavite dijalog izmeu ega i onog to
ga transcenduje, i da projektujete svetlost svesnosti sve dublje i dublje u nesvesno... kolektivno nesvesno... po zakonu polarnosti moe da postoji i koleklivno svesno i l i ak supersvesno. Smatrate li da je
m o d a to stanje ono na koje Indus misli i kojem tei
kada ide ka samadhiju i l i ak kaivaliji? Da bi se
dostiglo to stanje supersvesnosti, m o d a je potrebno da se ovek oslobodi dnevne racionalne svesti.
M o d a izmeu vas i Indusa postoji samo nesporazum, i l i n e m o g u n o s t da shvatite ta Indus misli kada kae da eli da prevazie ego."
Moda je tako", rekao je Jung, Indusi su
n e o b i n o slabi u racionalnom izraavanju. O n i
uglavnom misle u metaforama i l i slikama, njih razum ne zanima. To je svojstveno celom Istoku... to
se tie vae hipoteze o supersvesti, toje metafiziki
koncept, i izvan mog interesovanja. Z e l i m da idem
napred samo na osnovu injenica i iskustava. Do
sada nisam p r o n a a o stabilno i l i k o n a n o sredite
u nesvesnom i ne verujem da takvo sredite postoji.
Verujem da je ono to nazivam sopstvom idealno
sredite, podjednako udaljeno od ega i nesvesnog, i
verovatno je to stanje u kome se jedinka maksimalno prirodno ispoljava, to je ravno oseanju ispunjenosti i celovitosti. ovek tei da se izrazi, kao i
priroda, a sopstvo je san o celovitosti. Ono je, pre77
civilizacije na viem stupnju no to je naa. Prekinuti smo na samom poetku, kada su naa verovanja jo bila varvarsko politeistina. Ta verovanja su
potisnuta u nesvesno i tu su ostala poslednjih dve
hiljade godina. M i s l i m da to objanjava podeljenost zapadnjakog uma. Jo uvek primitivni, bili
smo primorani da prisvojimo gotovo savrene doktrine hrianske milosti i ljubavi. Tako je dolo do
razdvajanja svesnog i nesvesnog dela linosti zapadnog oveka. Svesni um se nesumnjivo oslobodio iracionalnosti i instinktivnih impulsa, ali je
izgubljena totalna individualnost. Zapadni ovek
je podeljen izmeu svesne i nesvesne linosti. Svesna linost m o e lako da se savlada jer je odvojena
od primitivne; zato smo mi na Zapadu veoma disciplinovani, organizovani i racionalni. S druge strane, p o t o smo dopustili da bude potisnuta naa nesvesna linost, izgubili smo mogunost da razumemo i da potujemo znanja i civilizaciju primitivnog
oveka. Ipak, na nesvesni deo jo uvek postoji i
povremeno nekontrolisano izbija. Tako smo u stanju da se vratimo najeem varvarizmu, i to smo
uspeniji u nauci i tehnologiji, to je paklenija upotreba naih pronalazaka i otkria.
Omoguiti oveku da bude u dodiru sa svojim
svesnim delom nije jedini nain da se civilizuje, bar
nije idealan nain. Coveka treba smatrati celinom,
a ne skupom razliitosti delova, i treba zaustaviti
kobnu odvojenost i z m e u njegovog vieg i nieg
bia. Umesto toga moramo sjediniti svesnog i primitivnog oveka. Civilizacija Indije je ovaplotila
sve sutinsko u primitivnoj svesti i kao rezultat dobili smo celovitog oveka. Psihologija i civilizacija
80
Indija arhetipska", rekao je Jung. Z a t o nisam poseivao svamije i gurue kada sam bio u Indij i , ak nisam otiao da vidim ni Ramana Maharavija koji je toliko zainteresovao Somerseta M o m a .
Oseao sam da to nije neophodno. Znao sam ta je
svami, imao sam t a n u predstavu o njegovom arhetipu, to mi je bilo dovoljno da ih poznajem sve,
naroito u svetu u kojem ne postoji ekstremna personalna razlika, kao na Zapadu. Njihova razliitost
je samo povrinska..."
Posle kraeg utanja, rekao sam:
Kazali ste da ste otili u Indiju da biste bolje
upoznali sebe. I ja sam tamo otiao iz slinih razloga, jer elim da otkrijem kakvi smo mi J u n o a m e rikanci - ni Azijci ni Evropljani. Kaete da Indus ne
misll svoje misli, i ja to shvatam kao da on ne misli
svojim umom, svojim mozgom, ve da se njegove
misli stvaraju u nekom drugom sreditu bia. Mislite li da je to m o g u e ? Uvek mi se inilo da mi,
J u n o a m e r i k a n c i , ne mislimo iz racionalnog sredita, ve iz nekog drugog, i prema tome na prvi
zadatakje da otkrijemo to drugo sredite, dabismo
mogli da razumemo sopstveno bie. t a mislite,
gde je s m e t e n o ovo sredite? Da li treba ozbiljno
da shvatimo hipotezu o akrama - psihikim sreditima joge?"
Vae pitanje je veoma zanimljivo", odgovorio
je Jung. Seam se razgovora koji sam vodio sa poglavicom Pueblo Indijanaca, koji se zvao Oviaj B i jano, to znai Planinsko Jezero. Opisao mi je svoj
doivljaj belog oveka - rekao je da su beli ljudi
uvek uznemireni, uvek neto trae, i zato imaju izborana lica, to je za njega bio znak venog nemira.
82
procenata feminin. Meutim, ovek je u sutini poligamno bie, to su muslimani oduvek znali. Ipak,
iveti u braku sa nekoliko ena je primitivno reenje, i to veoma skupo."
Jung se nasmejao pre nego to je nastavio:
Mislim da su Francuzi pronali reenje u broju
tri. Ovaj broj se esto pojavljuje u magijskim venanjima kakvo ste vi doiveli u Kraljici od Sabe i sasvim je razliit od Frojdovih seksualnih interpretacija i ideja D. H. Lorensa. Frojd je greio u t u m a e nju incesta koji je u Egiptu primarno bio religiozan
in, povezan sa procesom individuacije. U stvarnosti, kralj je bio linost, a narod samo amorfna masa.
Kralj je morao da se oeni svojom majkom ili sestrom da bi sauvao individualnost svoje zemlje.
Lorens je prenaglasio snagu seksa jer je sam bio
pod jakim uticajem majke, dao je eni preveliki
znaaj jer je bio jo dete, nesposobno da se integrie sa svetom. Ljudi slini njemu esto pate od
bolesti disajnih organa, koje su primarno adolescentne. Sent-Egziperijev sluaj je, t a k o e , zanimljiv: saznao sam mnoge vane detalje od njegove
e n e . Letenje je u stvari in izbegavanja, pokuaj
bekstva od zemlje. Zemlja, meutim, treba da se
prihvati i prizna, m o d a ak sublimie, to je esto
pokazano u mitovima i religiji. Dogma Marijinog
uspenja u stvari je prihvatanje, odnosno osveivanje materijalnog. A k o analizujete snove, to e t e
bohe razumeti. To t a k o e m o e t e videti i u alhemij i . Steta je to nemamo alhemijske tekstove koje su
pisale ene, jer bismo znali neto vie o vizijama
ena, koje su nesumnjivo razliite od mukih."
87
Napustivi Jungovu kuu p o k u a v a o sam da sredim misli dok sam se kretao prema jezeru, obavijen
mrakom.
Magijska
venanja
rei; spavaju u istom krevetu ali ne smeju da se dodiruju. Tek posle nekoliko meseci pripreme dogaa se tantrika misa, u kojoj se pije vino, jede
meso i zrnevlje, a na kraju se izvodi maithuna ili
mistini koitus. Ovaj in je kulminacija dugog procesa sublimacije, za vreme kojeg je telo transformisano, kao to se u alhemiji olovo pretvara u zlato.
Koitus ima cilj da zapali mistinu vatru na dnu
kimenog stuba.
Trajna, neugasiva vatra je proizvod vrhunske
Ijubavi i nema nikakve veze sa obinim seksualnim
inom, u kojem neto fiziko umire da bi se stvorio
novi ivot tela. U ovoj Ijubavi duh smrti je delotvoran i stvara ivot duha. Z e n a je svetenica magijske
ljubavi, ona dodiruje i budi akre tantrikog heroja, koji onda dostie razliite nivoe svesti dok ne
postigne celovitost. Na kraju, zadovoljstvo koje se
p o s t i e nije pratilac ejakulacije (koja je strogo
zabranjena), ve zadovoljstvo vizije, otvaranja
treeg oka, to predstavlja spajanje suprotnosti.
M u k a r a c ne ejakulira, ve oplouje sebe. Tako se
proces kreacije o b r e a vreme zaustavlja. Proizvod
ove zabranjene ljubavi je androgino bie, celovit
ovek, ije su sve a k r e ili sredita svesti probueni. To je susret sa sopstvom, poslednjim cvetom due na ostrvu od pre pet hiljada godina...
Kada se ritual ljubavi bez ljubavi zavri, mukarac i ena se odvajaju. Oboje su sada potpuni i individuisani. U tantrikoj misi m u k a r a c se oenio
svojim duhom, svojom animom, e n a se udala za
svog animusa.
Na zidovima hramova u K a u r a h u , u Indiji, ova
zabranjena ljubav prikazana je na hiljadama figura
92
da uestvujemo u misterijama koje nas vode unazad u legendarnu zemlju oveka-boga. Sada treba
da ekamo da se pojavi uenik koji e moi da prenese njegovu poruku i p r o t u m a i tajni jezik njegovog dela koji je ve slian palimpsestu. Taj uenik
e morati da bude svetenik, arobnjak i l i pesnik.
Razgovor sa dr Jakobi
Pre nego to sam napustio C i r i h posetio sam dr
Jolandu Jakobi, sa eljom da joj zahvalim na pomoi. Nju je veoma zanimalo da uje o e m u sam
razgovarao sa dr Jungom i detaljno me je ispitivala.
Posebno je elela da zna da li je govorio o situaciji
u svetu.
Jung se boji da e se 1964. godine dogoditi rat
ili neka katastrofa, jer te godine svet prelazi iz jedne epohe u drugu. Dolazak Hrista se poklapa sa
poetkom sadanje ere Ribe, koja se pribliava kraju." Rekao sam joj da mi o tome nije govorio nita.
Jung je t a k o e fasciniran dolaskom bia iz drugih svetova, i izjednaava ih sa kolektivnim vizijama leteih objekata, doivljenim u mnogim delovima sveta. On veruje da e oveanstvo doiveti veliku promenu." Jung mi nije o tome govorio", rekao sam. Razgovarali smo o akrama. Rekao je da
su akre sredita svesti, a kundalini emocionalni
tok koji ta sredita povezuje."
,,Ne", reklaje dr Jakobi, akre su sredita energije,
a kundalmi predstavlja razvoj duhovne energije..."
94
96
kolektivnog nesvesnog. Imao sam utisak da me dodiruju vetrovi, snaniji od monsuna. Za toplih letnjih noi, otealih od mirisa jasmina, oseao sam kao
da se v r a a m u daleka vremena, kao da je stara
flauta koju sam uo pod svojim prozorom dolazila
iz U r a u Haldeji, ili legendarne Iskandarije u ravnicama centralne Azije. P o k u a o sam da obnovim
ove mitove, ali ono to je na kraju ispalo bilo je
krvavo stopalo, rana u telu, krst i cvet preko krsta.
Kada je knjiga bila zavrena i prevedena na engleski, poslao sam je profesoru Jungu uz sledee
pismo:
Delhi
26. novembar 1959.
Dragi dr Jung,
Uveren sam da ste Vi jedina osoba koja e pravilno razumeti stranice koje Vam aljem. Na engleski su prevedene sa panskog. Vi ste ih inspirisali,
a poinju Posetom kraljice od Sabe, koju sam Vam
dao prolog februara u Lokarnu. Vae razumevanje ohrabrilo me je da napiem nove prie. aljem
Vam knjigu u rukopisu pre nego to je objavim ovde, u Indiji. Biu Vam zahvalan za bilo kakvu sugestiju, a moja jedina nada je da ete imati vremena
da je proitate.
Prolo je skoro dva meseca pre nego to sam dobio sledee pismo:
97
Kisnaht-Cirih
Z e t r a s e 228
14. januar 1960.
lovitosti, iskustvu koga nema u naoj modernoj civilizaciji. To je avenija i via regia ka Unus Mundusu.
Najbolje elje za Novu godinu!
iskreno Va
K . G . Jung
U pismu su na mene najvei utisak ostavile rei
kojima je Jung sebe definisao, govorei da je po
njemu nesvesno najjasnije predstavljeno u religijskom aspektu.
Pismo sam pokazao prijateljima koji su smatrali
da treba da pitam Junga da tekst upotrebim kao
predgovor za knjigu. Odbijao sam to zato to nisam
eleo da ga uznemiravam, i zato to verujem da
male biljke nikada ne rastu u senci velikog drveta.
Verovao sam, t a k o e , da treba da idem sam, kao
to je to i on inio.
U Nju Delhiju je u to vreme bio A r n o l d Tojnbi,
engleski istoriar. Jednog dana, na ruku, priali
smo o Jungu -Tojnbi je posle itanja Junga odluio
da traga za mitskim objanjenjem civihzacije sveta.
Pokazao sam mu Jungovo pismo i pitao ga da li misli da treba da zamolim Junga za doputenje da ga
objavim kao predgovor. Tojnbi je bio sumnjiav, ali
me je razgovor sa njim, u kojem je priznao da ga je
Jung inspirisao u radu, naveo da piem Jungu.
Odgovor je stigao brzo, kao da je samo ekao na
moju molbu. inilo mi se ak da je prvo pismo i napisao u nadi da e biti upotrebljeno za predgovor.
99
Kisnaht-Cirih
Z e t r a s e 228
16.jun 1960.
Dragi gospodine Serano,
Hvala Vam na ljubaznom pismu. Grize me savest
to nisam ranije n a a o vremena da odgovorim na
Vae prethodno pismo koje sam imao ast da dobijem. U takvim sluajevima ja uvek e k a m kairos,
pravi trenutak kada sam u stanju da sroim dobar odgovor. U poslednje vreme sam, na alost, bio uznemiravan sa svih strana, pre svega nametljivim posetiocima, tako da se prava prilika za odgovor na pismo nije pojavila. A l i , ja nosim Vae pismo sa namerom da Vam to pre piem, i Vi ete dobiti odgovor.
Srean sam to mogu da Vam kaem da bih veoma
voleo da svoje pismo vidim kao deo Vae knjige.
Zao mi je to ste imali saobraajnu nesreu, istovremenu, moglo bi da se kae, sa s t r a n o m katastrofom Vae zemlje. Sa uasom itam o ogromnim
razaranjima i velikom broju ljudskih rtava. Izgleda da majka Zemlja prolazi kroz sline nevolje kao
o v e a n s t v o , iako n a u n i um ne prihvata takve
koincidencije.*
Odnosi se na zemljotres u ileu 1960. godine. Odgovorio sam Jungu: Siguran sam da postoji duboka veza izmeu
majke Zemlje i ovekovog uma. Ponekad mislim da je Zemlja veliko telo, a ovek neto kao elija tog tela. Kada ste mi
pisali o mojoj nesrei naveli ste me na misao da postoji paralela izmeu nje i katastrofe koja je pogodila moju zemlju.
udesna lepota ileanskih predela, planina i jezera i neobina prozirnost vazduha oko snegom prekrivenih vulkana,
podsea na lepotu due koja ivi na ivici provalije ili na ud-
100
101
Sa Arnoldom Tojnbijem
A r n o l d Tojnbi je posetio Indiju na poziv indijskog Saveta za kulturne veze i o d r a o nekoliko seminara u ast Maulana Azada. U svojim predavanjima Tojnbi je govorio o potrebi za univerzalnom
religijom i ostvarivanju modus vivendija koji bi omoguio da sve religiozne grupe mirno ive jedna pored druge.
Tojnbi je uvek bio zainteresovan za injenicu da
civilizacija postoji samo pet hiljada godina, iako
ovek na Zemlji postoji vie od milion godina. Njega je zanimalo zato se civilizacija nije javila ranije
i pitao se ta joj je prethodilo. Jungovska hipoteza
0 arhetipovima i univerzalnom mitu bila je taka
od koje je ovaj n a u n i k p o e o . Rekao mi je:
M o d a je neki plemenski poglavica usnio san koji
ga je sasvim preplavio - postao je opsednut mitom,
arhetipom, i zbog straha ili uda preneo ih na celu
zajednicu."
Tako je za Tojnbija religija primarna motivacija
u istoriji. I zaista, religija se uvek otkriva u vidu slika koje imaju univerzalno znaenje, i koje se ponovo pojavljuju u toku istorije. On veruje da su nauka
1 tehnologija omoguile pojavu univerzalne religije, i zato podrava razvoj nauke. M e n i se ini da
nauka prenaglaava racionalno i da zato ima suprotno dejstvo.
Pitao sam Tojnbija ta on podrazumeva pod arhetipom, a on mi je odgovorio da je to neto sasvim
razliito od Platonove ideje i predstavlja prirodni
fenomen. Priznao je da nikada nije uspeo da razume Jungovu ideju o sinhronicitetu. Priali smo o
102
vima Himalaja u daljini. Trg je u k r a e n zlatnim statuama, a graevine su prekrivene drvenim rezbarijama sa scenama ljubavi. K a d sam bio tamo, dvorita i uske ulice koje su vodile ka trgu bile su prekrivene utim zrnevljem koje se suilo na suncu.
Iznenada, iz jedne od uskih ulica pojavila se ena
obavijena crnim alom. N e u t e n o je jecala, a njen
pla je odjekivao kroz sve jutarnji vazduh.
Razlika izmeu dve scene bila je u tome to je
e n a u Patanu predstavljala deo pejsaa. Uprkos
glasnom jecanju, izgledalo je da ona ne postoji, ve
da je deo kolektivnog uma. O n a je pripadala tradiciji i bila povezana sa vrelom d u o m mita i krvlju
njenih bogova. Nasuprot tome, scena na starom
trgu u Cirihu bila je scena potpune pustoi. ovek,
sa rukama u depovima sakoa, bio je odvojen od
svega, i od sopstvenog pejsaa. Prava slika naputenosti, predstavljao je personu i njen strah od
smrti. Bio je kao beleka iz jutarnjih novina koja
ve oko podneva postaje nevana. Ipak, bilo je neke neporecive lepote u evropskoj sceni. Predstavljala je prefinjen prizor koji je imao dubok smisao:
katedrala na trgu, balkon, m a k a i ovek. B i l a je to
d r a m a t i n a lepota individualnosti, smrtnosti i enje za venou.
Te noi sreo sam se sa nekim Jungovim uenicima i sa njima konsultovao Ji ing, drevnu kinesku
Knjigu promena, koju je Zapadu predstavio Rihard
Vilhelm. Knjiga je postala deo kulture modernog
o v e k a zahvaljujui Jungovom metodu. Jung je
d o a o na ideju o zakonu sinhroniciteta, u kojem
postoji podudarnost i z m e u sveta objektivne
stvarnosti i due oveka, pri e m u obe strane utiu
108
jedna na drugu i m e u s o b n o se menjaju. U trenucima velike napetosti, kada ljubav i l i mrnja dostignu visok stepen, dua utie na spoljanju realnost
i uspeva da p r o m e n i tok zvezda". Isus je rekao
vera pokree planine", a Oskar Vajld priroda podraava umetnost". Na nain sinhroniciteta, zvezde utiu na sudbinu oveka i kontroliu promene". Sudbina se nalazi u nesvesnom, jer nesvesno je
majka svega, m o d a ak i neba i svekolike konstelacije. Stari Rimljanin koji bi se spotakao na izlazu
iz kue vratio bi se unutra i ostavljao dnevni posao
nezavren. To je samo jedan primer sinhroniciteta,
koncepta koji je Jung opisao u knjizi Interpretacija
prirode ipsihe, koju je napisao zajedno sa V. Paulijem.
Spoljanji svet o p a a m o p o m o u ula, a ono to
ne m o e m o da vidimo, kao to su protoni, elektroni
i atomi, shvatamo umom. Ova o p a a n j a su nasluivanje ili, zato to ne rei, izmiljanje. K a d se to
dogodi, stvarnost se precizno uskladi sa mentalnom koncepcijom. Tako neshvatljiva sila kao to je
atomska bomba postaje ne samo shvatljiva ve i
uoljiva kroz mentalne procese. I mi s pravom
m o e m o rei da je sama atomska eksplozija u sutini bila ideja.
Prava priroda stvarnosti je sasvim izvan naih
poimanja, ak i kada koristimo najsloenije tehnike instrumente. Jer, osoba koja pravi i upotrebljava ove instrumente, pravi ih prema ideji svog konanog instrumenta, zemaljskoguma. Tako je celokupna teorija samo radna hipoteza, a k o n a n a realnost za nas ostaje n e p r i s t u p a n a . O n o to je
vano u nauci i svemu ostalom je arhetipska stvar109
Pisma
Re je o dva pisma. Navodim svoje pismo samo
zbog toga to je podstaklo Junga da mi napie svoje
poslednje pismo.
Jungovo pismo je bilo napisano na engleskom i
ostalo je nezavreno zbog njegove bolesti. U to vreme strahovalo se da e umreti, ali Jung je iveo do
7. juna 1961. godine. Pismo nosi datum 14. septembar 1960. i, kao to je ve rekao, pisanje je odloio
za vie od mesec dana.
Moje pismo je napisano u Nju Delhiju, 7. maja
1960.
Dragi dr Jung,
Vae pismo mi toliko znai da ne znam kako da
Vam se zahvalim. Vae rei su spasonosne i sve to
govorite je istina. Ipak, mislim da Vas n e e svako
razumeti. Mislie da nije mogue nai reenje za
aktuelne probleme ako se izdvojite od sveta i po111
116
E v o odgovora dr Junga:
Kisnaht - C i r i h
Z e t r a s e 228
14. septembar, 1960.
Dragi gospodine Serano,
Vae pismo od 7. maja sadri mnogo pitanja, tako da ne znam odakle da p o n e m svoj odgovor.
Nain za reenje savremenih problema koji ja pred l a e m podrazumeva proces u koji sam uvuen
kao jedinka suoena sa socijalnim, moralnim, intelektualnim i religijskim nedostacima naeg vremena.
Svestan sam da mogu da dam samo jedan odgovor, svoj, koji sigurno nema univerzalnu vrednost,
ali m o e da bude koristan izvesnom broju osoba.
Moje glavno naelo ne sadri nita vie do sledee:
sledi sopstveni put i volju do kojih si d o a o zahvaljujui svom iskustvu, jer je to pravi izraz tvoje individualnosti. Poto ovek ne m o e da postane svestan svoje individualnosti ako nije blisko i odgovorno povezan sa drugim ljudima, ne treba egoistiki
da se povlai u usamljenost kada pokuava da pron a e sebe. M o e m o da otkrijemo sami sebe ako
smo duboko i bezuslovno povezani sa nekim, jo
bolje sa mnogima, sa osobama sa kojima m o e m o
da se poredimo, i od kojih smo u stanju da se razlikujemo. A k o bi se neko u svom vrhunskom egoizmu povukao u s a m o u M o n t Everesta, otkrio bi
mnoge prednosti svog uzvienog boravita, ali nita
o sebi samom, nita od onoga to ranije nije znao.
ovek je u takvoj situaciji sve dotle dok predstavlja
117
uvid. Najpre e se put nekolicine promeniti i za nekoliko generacija njih e biti vie. M a l o je verovatno da e se ljudska svest u ovoj, ili ak u sledeoj
generaciji, primetno izmeniti, imajui u vidu to da
je dananji ovek potpuno nesposoban da shvati da
je, u izvesnom smislu, sam sebi stranac. Onaj kome
je to jasno, bez obzira na to koliko je izdvojen, treba da bude svestan zakona sinhroniciteta. K a k o
kae stara kineska poslovica: Pravi ovek koji sedi
u kui i misli prave misli, ue se na hiljadu milja."
Nisu potrebni ni propaganda niti ekshibicionistika priznanja. A k o se arhetipom koji je univerzalan, odnosno identian sa sobom uvek i svuda,
bavi na pravi nain bar na jednom mestu, uticae se
na celinu, svuda, u isto vreme. Tako je jedan alhemiar uteio svog uenika: Bez obzira na to koliko
si usamljen, ako radi istinito i savesno, potraie
te nepoznati prijatelji..."
ini mi se da se nita sutinski nikada nije izgubilo, jer matrica je uvek u nama i r e p r o d u k o v a e se
po potrebi. Mogu da je koriste oni koji su nauili da
odvrate pogled od zaslepljujue svetlosti pomodnih miljenja i zatvore ui za buku efemernih parola.
Govorite neto slino Multatuliju, holandskom
filozofu: Nita nije sasvim istinito." Ja bih ovome
dodao: ak ni ovo nije istinito. Intelekt moe da
dode do zakljuka da nema apsolutne istine. A l i ,
ako neko izgubi novac, njegov novac je nestao i to
je isto toliko vano koliko i apsolutna istina, odnosno, on nee biti u t e e n intelektualnom dubinom
iskaza. Postoji neto to je oigledno, istina, ali mi
smo je izgubili iz vida, uzdajui se pre svega u svoj
121
Nama su bolno potrebni istina i l i samorazumevanje, slino onima u drevnom Egiptu, koje sam pronaao i kod Taos Pueblos Indijanaca. Njihov ceremonijal majstor, stari Oviaj Bijano (Planinsko Jezero) mi je rekao: , , M i smo narod koji ivi na krovu
sveta, mi smo sinovi Sunca, Sunce je na otac. Svakog dana mi mu p o m a e m o da izae i p r e e preko
neba. To radimo zbog sebe, ali i zbog Amerikanaca. Zato oni ne treba da se meaju u n a u religiju,
jer, ako to nastave da rade preko misionara i
spreavaju nas, Sunce za deset godina vie n e e
izlaziti."
Planinsko Jezero t a n o pretpostavlja da e dan
njegovog naroda, njihova svetlost, svest i znaenje
umreti kada budu promenjeni uskogrudou amerikog racionalizma. Isto e se dogoditi i ostatku
sveta. Zato sam p o k u a o da p r o n a e m najbolju
istinu i najjasniju svetlost do kojih mogu da doprem, i poto sam dostigao svoju najviu taku koju
vie ne mogu da transcendujem, uvam svoju svetlost i svoje blago, uveren da u biti teko p o v r e e n
ako ih izgubim. To je dragoceno ne samo za mene,
ve pre svega za tamu stvaraoca, kome je potreban
ovek da osvetli njegovo delo. Da je Bog predvideo
svoj svet, svet bi bio bezoseajna maina a ovekovo postojanje beskoristan hir.
M o j intelekt m o e da zamisli ovu drugu mogunost, ali celo moje bie tome kae " .
Iskreno Va
K . G . Jung
123
Novi susret
23. januara 1961. godine ponovo sam se sreo sa
dr Jungom u njegovoj radnoj sobi, u kojoj je sedeo
o k r u e n knjigama i u m e t n i k i m delima. Rekao
sam mu da nameravam da napustim Indiju i da mi
je ioJi ing savetovao.
Treba da uradite ono to vamKnjiga k a e " , rekao je, ona ne grei. U svakom sluaju, postoji
veza i z m e u individualne psihe i sveta. K a d a ne
mogu da postavim dijagnozu, poaljem pacijenta
da mu se uradi horoskop, koji je uvek u skladu sa
njegovim karakterom, pa ga onda t u m a i m psiholoki. Interakcija izmeu sveta i psihe je toliko jaka
da je ak mogue da pronalasci i ideje trodimenzionalnog vremena predstavljaju samo refleksije mentalne strukture. Ja sam mogao da predvidim proli
rat analizom snova svojih pacijenata, jer u njima se
uvek pojavljivao Votan. Prvi svetski rat nisam predvideo, iako sam imao neka predoseanja, jer tada
se nisam bavio snovima. Analizovao sam e t r d e s e t
i jedan san koji je predskazao ozbiljnu bolest i l i
smrt."
Posmatrao sam dr Junga dok je govorio. K a o i
obino, bio je pun energije, a oi su mu odjednom
postale vesele i prodorne. Ponovo sam primetio
prsten sa dragim kamenom koji je nosio. K a d a bi
hteo da naglasi neku re, nagnuo bi se napred, a
onda bi se ponovo zavalio u fotelju, tako da su mu
pokreti liiii na kretanje klatna.
U Indiji sam dugo p o k u a v a o da utvrdim
postojanje onoga to samkhija filozofi zovu linga
sarira, i l i astralno telo po teozofima. O svojim isku124
Junga bila isto subjektivna, i znao sam da u morati da se oslonim na sopstvenu intuiciju. M o r a u
da se k r e e m ,,du otrice brijaa", kao to je Jung
to jednom uinio.
Veoma je prijatno razgovati o ovakvim stvarima sa nekim ko nije pacijent", rekao je Jung.
D o a o sam da bih posetio i Hermana Hesea",
rekao sam. e s t o smo razgovarali o jogi. Hese veruje da je pravi put onaj koji je u skladu sa prirodom."
je i moja filozofija", rekao je Jung. ovek
treba da ivi u skladu sa sopstvenom prirodom, treba da se usredsredi na samospoznaju i onda ivi u
skladu sa istinom o sebi. ta biste rekli o tigru koji
je vegetarijanac? Da je lo tigar, sigurno. Tako, svako mora da ivi u skladu sa svojom prirodom, individualnom i kolektivnom. Najbolji primer takvog
metoda m o e da se n a e u Indiji, a najgori,
pretpostavljam, uRusiji. Rusija jezemlja izvanredne organizacije koja uopte ne funkcionie, to se
vidi u promaajima njihove poljoprivrede. Rusi se
nisu trudili da otkriju ta je ovek stvarno - t r e t i r a l i
su ga kao racionalno i mehaniko bie. Ono to je
njima neophodno nije teorija o poljoprivredi, nego
teorija o oveku. Poznavao sam jednu staru gospou, aristokratkinju, koja je ivela veoma otmeno. Nou bi, m e u t i m , sanjala pijanstvo i bivala sasvim intoksicirana. ovek treba da bude ono to
jeste, treba da otkrije sopstvenu individualnost,
sredite linosti koje je podjednako udaljeno od
svesnog i nesvesnog. Treba da teimo toj idealnoj
taki prema kojoj nas, izgleda, priroda usmerava.
127
On govor oveka.
On je lik i senka oveka.
On je nestvarna stvarnost.
Oprotaj
10. maja 1961. godine ponovo sam p o k u a o da
v i d i m Junga, pod uticajem u d n o g impulsa pom e a n o g sa strahom. Dr Jung je umro dvadeset sedam dana posle moje posete, i verujem da sam ja
bio poslednji prijatelj sa strane sa kojim se sreo. Do
poslednjeg trenutka nisam znao da li u moi da ga
vidim. Gospoica Rut Bejli mi je telefonom rekla
da e me ona primiti i da e m o zajedno popiti aj,
ali da je Jung ozbiljno bolestan i da lei. Tog poslepodneva otiao sam u Kisnaht i sreo gospoicu Bej l i . Sedeli smo u salonu u prizemlju. Kasnije mi je
pokazala kuu, punu renesansnih slika i stilskog
nametaja. Gospoica Bejli je izuzetna ena: pratila je Junga na njegovoj ekspediciji po A f r i c i i brinula o njemu poslednjih godina njegovog ivota.
Zivahna je, inteligentna, sa zanimljivim, otmenim
licem koje je tada bilo o s e n e n o strepnjom. Podsetila me je na Miraben, englesku uenicu Mahatme
Gandija, koja je sa Gandijem bila do njegovog kraja, da bi se posle smrti svog uitelja nastanila u
Grkoj - Indiju bez njega nije mogla da prihvati.
Posle Jungove smrti gospoica Bejli je t a k o e napustila vajcarsku i sada ivi u Engleskoj kao socijalna radnica i p o m a e siromanim majkama. Ima
n e e g slino tunog u sudbinama ove dve e n e koje
su morale da nastave ivote same, bez linosti koje
su oboavale.
134
D o k smo pili aj, pridravajui se pravog engleskog rituala, Rut mi je rekla da sam imao sreu Jungovo zdravlje se tog jutra znatno poboljalo i on
je eleo da me vidi. Govorila je o smrti: . G. (tako ga je zvala), me optuuje da ga zadravam na
zemlji. Ipak, mislim da on jo eli da ivi, a njegov
otar smisao za humor znak je vitalnosti koju jo
poseduje."
Pitao sam je da li veruje u ivot posle smrti.
N a r a v n o " , rekla je. Ne mogu da zamislim da
Jung tek tako zavri..." Napravila je gest kao da gasi svetlo. Postoje psiholoki dokazi ivota posle
smrti. Nesvesno sadri oseaj kontinuiteta i preivljavanja izvan granice smrti i kao da ignorie smrt,
bez straha od nje. Jung mi je govorio o snovima o
smrti sa poznatim vizijama. Poslednjih dana bioje
veoma zaposlen pisanjem knjige Covek i njegovi
simboli, za amerikog izdavaa. M e u t i m , taj rad
ga je iscrpeo. Sve pie rukom i do sada je zavrio
osamdeset stranica. Pie na engleskom, bojei se
da e n e m a k a sintaksa promeniti z n a e n j a j nadajui se da e na engleskom sve biti jasnije."
D o k mije dodavala jo jednu olju aja, rekla je
reenicu koju su jednom izgovorile E l z i Bodmer i
N i n o n Hese: Mislim da izmeu Junga i vas postoji
duboka veza. Uvek je veseo kada vas vidi, i raduje
se dananjem susretu."
Pitala me je, zatim, da li sam video kulu koju je
Jung izgradio pored jezera, blizu mesta zvanog Bolingen. Iznenada je dobio elju da je sagradi, a konOva knjiga nije objavljena u Americi kao t o je planirano, je smatrana suvie mranom i tekom - a to je upravo
ono to je autor eleo da izbegne.
135
Na stoiu pored Junga stajala je knjiga Fenomen oveka Tejarda de a r d e n a . Pitao sam ga da li
je proitao knjigu.
je velika knjiga", rekao je. Lice mu je bilo
bledo, ali udno osvetljeno unutranjom svetlou.
Njegove ake koje su virile iz istonjakog ogrtaa
odjednom su postale i nene i vornovate. Ponovo
sam primetio gnostiki prsten na njegovom prstu i
pitao sam ga ta simboli na njemu znae.
Simboli su egipatski", odgovorio je. O v d e je
urezana zmija, koja simbolizuje Hrista. Iznad nje je
lice ene, a ispod broj 8 koji je simbol beskraja, lavirinta, i puta ka nesvesnom. Promenio sam nekoliko detalja na prstenu, tako da je simbol postao
hrianski. Svi ti simboli su potpuno ivi u meni, i
svaki od njih izaziva reakciju moje due."
Rekao sam Jungu da mislim da on predstavlja
vezu sa tajnama prolosti. Pronali ste most, put
koji je izgubljen sa evropskom p r o s v e e n o u ,
m o d a i ranije. K a o to je renesansa uspostavila
vezu sa spoljanjim klasinim veko
ko ste l vi
pronali vezu sa unutranjim delom klasinog doba. Zahvajujui vama, sutinski kvaliteti oveka
mogu da preive. Majstor Ekhart je u svome vremenu imao istu ulogu."
to sam ja pokuao da uradim", rekao je
Jung, jeste da p o k a e m hrianinu ta je u stvari
Spasitelj, i ta je vaskrsnue. Ljudi kao da to danas
ne znaju, ne seaju se. Ideja ipak postoji u snovima.
Ispriao sam Jungu kako sam iao u Firencu da
vidim Leonardove Blagovesti. D o k sam gledao sliku, mislio sam na Masakr nevinih, dogaaj koji se
139
San
20. oktobra 1961. godine bio sam u Misoriju u
junoj Indiji. U est ujutru sanjao sam profesora
Junga. Ili smo jedan pored drugog pranjavim putem, gotovo se dodirujui laktovima. Dve generacije - on, vrlo star, i ja, jo mlad. Tada je naiao prolaznik koji nas je pozdravio. Jung je uzvratio pozdrav, ja sam skinuo eir irokog oboda. K a d a je
profesor progovorio, bio sam svestan njegove duboke starosti. etnja ga je zamorila i delovao je
iscrpljeno. Star sam i umoran", rekao je. Proiveo
sam svoj ivot i dolo je vreme da umrem. B o r i t i se
protiv toga bilo bi veliko muenje tela."
Shvatio sam da govori o emboliji. Rekao sam mu
da bi njegova fizika patnja bila kompenzovana
144
K a d a je moj otac umro", rekla je, ,,nad Kisnahtom je besnela strana oluja, to je potpuno neuobiajeno za to doba godine. Tada je ovo drvo pogodio grom... On je uvek sedeo u njegovoj senci, kao
to znate..."
Gledao sam zarez koji je napravila nebeska vatra i razumeo ga kao znak da je Jung stigao do sredita univerzalnih sila. Pokrenuta, priroda je odgovorila. Postojao je sinhronicitet. A k o mi je moj san
doneo patnju i sumnju, sada sam bio s u o e n sa
znaajnim injenicama koje su, bar spolja, ponitavale nitavilo. III sam ja m o d a p o g r e n o protumaio san?
uo sam svog sina kako govori: je divno
ovde! Voleo bih da zauvek ostanem tu." Siao je do
jezera i zagazio u talase.
Otili smo do Jungove p o r o d i n e grobnice na
groblju u Kisnahtu. Tu se nalazio veliki kamen sa
udubljenjem u sredini za hvatanje kinice. Pored
njega se nalazio jo jedan uspravan kamen na kome je bio urezan p o r o d i n i grb. Osnova kamena je
etvrtasta, a na svakoj strani nalazi se po jedan latinski natpis:
Secundus homo coelestis de coelo
1
o
&
I
Primus homo terrenus de terra
147
150
151
Zakljuak
153
Z A G L E D A N I U S K R I V E N O G OVEKA
(umesto pogovora)
dana, u junu 1951. godine, zazvonio na vratima 74godinjeg Hesea, u njegovoj vili u Montanjoli (u zab a e n o m kraju italijanskog dela vajcarske), na
ijim je vratima stajalo: Z a b r a n j e n ulaz." Serano
je odluio da bez najave poseti 84-godinjeg Junga,
koji se oporavljao u jednom hotelu u L o k a r n u .
Ovakav Seranov postupak m o e izgledati i bezobziran, ali je on, oevidno, pripadao hennetikom
krugu pozvanih, jer su ga i Jung i Hese, od susreta
pa sve do poslednjih dana njihovih ivota - u
m e u v r e m e n u ih je Serano vie puta posetio i sa
njima razgovarao - p r i m a l i kao oduvek znanog
prijatelja, jednomiljenika, ak i ispovednika.
Mnogo toga to Migel Serano saoptava u svojoj
knjizi Hermetiki krug, i to o duhovnim zanimanjima, vizijama i predvianjima Hermana Hesea i
K. G. Junga, o budunosti oveka i Ijudskog roda,
sigurno je sasvim novo i nepoznato javnosti, iako to
nije nita senzacionalno ni neoekivano, bar za bolje poznavaoce ivota i dela H. Hesea i K. G. Junga.
Ipak, s obzirom na to da su u pitanju intimne ispovesti ljudi u dubokoj starosti, na samoj granici izm e u ivota i smrti, postala su nam dragocena i
stoga nova.
Iako su Hese i Jung decenijama iveli u vajcarskoj, nisu se nikada sreli, ali je dobro poznato da su
jedan drugog veoma cenili. Uostalom, i jedan i drugi su se bavili dubinskim ovekom", analizirali ga,
ulazili u njegove najskrivenije kutke, a potom o
oveku donosili sline sudove, voleli ga i bili zabrinuti za njegovu b u d u n o s t . Zagledani u skrivenog
oveka i skrivenog Boga u njemu, nailazei na istu
nit intimnog ivljenja savremenog oveka, ni Jung
156
skim piscem. Hese, m e u t i m , sa ono malo rei napisanih Seranu, i ne mnogo vie izgovorenih za vreme Seranovih poseta, ostavio je na mene dublji utisak, upravo zbog onog to nije rekao, a to je iz
Hesea, ovog mudraca, izbijalo u svakom trenutku
- iz njegovog pogleda, pokreta ruku, hoda. O v u razliku izmeu dvojice ljudi, duhovno tako bliskih,
najbolje je izrazio sam M i g e l Serano reima:
bi trebalo da napravim razliku izmeu njih, rekao
bih da sam vie m i r n o e i spokojstva otkrio kod
Hesea nego kod Junga. Jung je tragao do poslednjeg trenutka svog ivota. M o d a je on bio arobnjak, za razliku od sveca, nije udeo da se sjedini sa
Bogom niti da dostigne njegovo spokojstvo, ve se
opredelio za veno putovanje, sa svom n e s r e o m
koju ono nosi. U to, naravno, ne mogu da budem
siguran."
Kada se setimo neuspelog hrianskog kolovanja Hermana Hesea, naroito u ranom detinjstvu,
njegove relativno rano ispoljene naklonosti prema
Aziji i azijskim religijama, naroito kineskoj, i u
njoj taoizmu i, isto tako, neuspelog hrianskog porodinog vaspitanja K. G. Junga i njegovog dubljeg
zanimanja za duhovnu prolost Indije, Tibeta i K i ne, ali i Jungovog dragocenog linog iskustva, kako
sa Hristom kao sopslvom unutar svoga nesvesnog
bia, tako i iskustva sa mnogobrojnim pacijentima
iz sfere z a p a d n o e v r o p s k o - a m e r i k e civilizacije i
kulture, n e e nam biti strana t a n a ocena M i g e l a
Serana o Heseu, t a o i s t i k o m mudracu, i Jungu,
Ahasferu i raspetom Hristu, i to raspetom i z m e u
svesnog i nesvesnog, spoljanjeg i unutranjeg, ra158
160
zemlje) i l i religijskim sistemima tipa budizma (pojedine azijske zemlje), dok su i dalje u g r o e n e nekom novijom varijantom komunizma - ovo se bar
meni ini - Indija i j u n o a m e r i k e drave. A ta bi
trebalo rei o muslimanskim zemljama i islamu kao
borbenoj monoteistikoj religiji i njenom odnosu
prema Jungovom pojmu linosti i individuacije?
3) U d a n a n j e m suprotstavljenom i krvno zav a e n o m svetu, u kome uporno teku dva snana
r e n a toka, sa podjednako dubokim koritima i jak i m maticama na povrini, u kome jedni obnavljaju
plemensko i nacionalno, rasno i arhajsko u oveku,
a drugi bi sve da pomire, spoje, univerzalizuju i tako da se priblie jedinstvu i celini - religija hoe,
m o e i treba da odigra odluujuu ulogu. (I prema
engleskom savremenom istoriaru A r n o l d u Tojnbiju, sa kojim je M i g e l Serano t a k o e ostvario
zanimljive susrete, religija je prva motivacija u
istoriji.") Slino misli i ruski religiozni filosof V l a dimir Solovjev i l i M a k s i m Tarejev koji pie: Egzistencija je pod znakom religioznog iskuenja." Ljudi e se u budunosti spontano (ne reaktivno) sve
vie okretati religiji i od nje traiti odgovore na svoja, sve munija pitanja o smislu ivljenja. I, mada
n e e doi do stvaranja univerzalne religije", kao
to to eli i savetuje Tojnbi, postojee religije, u
prvom redu one monoteistike, m o r a e da trae
n a i n e kako da svoju poruku prenesu kvalitetnije,
dublje i autentinije nego do sada. Kakve bi to poruke trebalo da budu danas kada je p r o s e a n indijski ovek vie zadivljen nekim zapadnim tehnolokim u d o m nego to bi uinila pojava boga
Vinua lino" (Serano), dok zapadni ovek, isuen
161
misao, ije zametke m o e m o otkriti ve kod sv. K l i menta Aleksandrijskog, sv. Grigorija Niskog, pa
sve do Jakoba Bemea i Dostojevskog, govori da je
ovek pozvan da nastavi stvaranje, njegovo delo
je osmi dan stvaranja. Sloboda nije stvorena od Boga, ona ima korene u Nitavilu. To je misteriozna
n e m o Boga pred nedokuivom slobodom koju nije stvorio. Covek, prijatelj Boji, jo i suvie mnogo
misli na sebe, ali treba da p o n e da misli i na Boga,
tog velikog Usamljenika, n a p u t e n o g od ljudi"
(Berajev).
K a d a ujemo ovakve rei o poloaju i zadatku
oveka u odnosu na Boga, onda ovakvoj viziji
m o e m o pristupiti samo sa s t r a h o m i drhtanjem",
kao da dolazi od vizionara i mistiara. Jedino tako
m o e m o da sasluamo i da ostanemo ivi" i Junga,
koji u poslednjem pismu Migelu Seranu, pravei
uspelo p o r e e n j e izmeu Krinamurtija, kao predstavnika iracionalne Azije, i Tojnbija, kao zastupnika p r e n a g l a e n o svesnog i racionalnog Zapada,
dodaje: , , N i jedan od njih ne veruje u procvat i
otvaranje jedinke kao u eksperimentalan, sumnjiv,
smuen rad ivog Boga, kome smo ponudili svoje
oi, ui, selektivan um, da bismo u njemu bili uvani
milionima godina i izali na svetlost postojanja pre
6000 godina, u trenutku kada je istorijski kontinuitet svesti postao vidljiv zahvaljujui pronalasku pisma."
K a d a K . G . Jung (slino misli i Serano, ali, ini mi
se, ne i Herman Hese), direktno i l i indirektno, kroz
itav svoj m o a n opus od preko dvadeset knjiga,
ponavlja i na razne naine varira poznatu misao
srednjovekovnog mistiara Angelusa Sileziusa:
165
nu (nepunu godinu dana Jungove smrti), ovakve njegove, za osetljivo hriansko uho jeretike,
ali ne i za beskrajno iroko srce oveka - ali onda
samo kada u tome srcu, prema drevnoj hrianskoj
izreci: Blago tebi, ako ti razum u srcu poiva, podvinik nasluti beskonanostsvega, i l i sagleda poreklo slobode iz Bemeovog Ungrunda - smele rei:
Pokuao sam da p r o n a e m najbolju istinu i najjasniju svetlost do kojih mogu da doprem, i poto
sam dostigao svoju najviu taku koju vie ne mogu
da transcendujem, uvam svoju svetlost i svoje blago, uveren da u biti teko p o v r e e n ako ih izgubim. To je dragoceno ne samo za mene, ve pre
svega za tamu stvaraoca kome je potreban ovek
da osvetli njegovo delo. Da je B o g predvideo svoj
svet, svet bi bio bezoseajna maina, a ovekovo
postojanje beskoristan hir. Moj intelekt moe da
zamisli ovu drugu mogunost, ali celo moje bie tome kae - ne."
Ne p o m a e nam nita da prihvatimo veru"
ovakvo Jungovo duhovno iskustvo, niti da mu se suprotstavimo onako kako su se slinoj Hegelovoj zamisli o ulozi oveka i apsoluta u istoriji suprotstavljali filosofi raznih pravaca. Jung ne trai od nas ni
jedan ni drugi stav. V r a a m se jo jednom na
otkrivanje i susret sa sopstvenim D e m i j a n o m " , jer
posle susreta sa njim on zna kuda nas vodi, sve se
odvija pod znakom p a r a d o k s a l n e slobode nunosti", ali i smrtne opasnosti (kao po otrici brijaa")
da jedna p o g r e n a re, jedan pogrean znak iputa
nema" (prema jednoj kineskoj pesmi iz X V I . veka).
Nije nam bitno da znamo - samo povrna intelektualna radoznalost u nama to eli - da li je u biti
167
169