Uvod

Hercegovaki ustanak, poznat jo i kao Druga nevesinjska puka i Uloki ustanak, poinje 10. januara
1882. napadom ustanikih eta na andarmerijsku stanicu u mjestu Ulog, Srez Nevesinje. Povod za dizanje
ustanka bilo je donoenje tzv. Vojnog zakona za Bosnu i Hercegovinu u novembru 1881. kojim se proglaava
vojna obaveza (regrutacija) za sve umno i tjelesno sposobne mukarce koji navre 20 godina starosti.
Zakonu se suprotstavljaju hercegovaki Bonjaci i Srbi te dva mjeseca poslije objavljivanja Zakona
zajedniki poinju oruanu pobunu protiv Austro-Ugarske na teritoriji istone Hercegovine, dijelova Sreza
Konjic, te u gornjem Podrinju.

Na poetku treba istaknuti da ovaj tekst nema pretenzije ulaziti u dublje politiko-ideoloke aspekte
Ustanka cilj teksta je osvijetliti ulogu nekolicine istaknutih Bonjaka Nevesinja, ustanikih voa, koji su
imali vrlo vanu, ako ne i presudnu ulogu u samom podizanju Ustanka i njegovom irenju. Takoer, pomenut
emo i ostale uesnike bune, one za koje imamo podatke. Naalost, naa historiografija nije do sada
adekvatno opisala i valorizirala uee nevesinjskih Bonjaka u ovom vrlo znaajnom historijskom dogaaju.
Ovaj tekst e pokuati, barem djelomino, skinuti sjenu sa linosti koje su sinonim za Ustanak i nadamo se
potaknuti historiare da daju jedan cjelovit, opsean i snano nauno utemeljen prikaz uea Bonjaka
Nevesinja u Ustanku 1882.
Salko/Salih-aga Forta
Salko Forta je centralna linost Hercegovakog ustanka, jedan od glavnih organizatora i komandanata
vojnih operacija protiv austro-ugarskih snaga.
Forta je roen u selu Sopilja, Nevesinje. Bio je vrlo ugledan i potovan meu narodom, a isticao se
svojom mudrou, nemirnim duhom, oratorskim sposobnostima i vojnim umijeem. Fortino junatvo i ugled
pomenuto je i u narodnim pjesmama:
(...) Drugu vijest da mi uinimo,
buljubai Salih-agi Forti,
u Sopilju selu malemome (...)

(...) Boj se bije, a krvca se lije

na Neretvi i Glavatievu
a pred vojskom Salih-aga Forta
(....)
Fortu nalazimo i u romanu Bez nade, autora Osmana Nuri Hadia i Ivana Milievia (potpisivali su se
pod pseudonimom Osman-Aziz) koji tretira stanje Bonjaka pod austro-ugarskom vlau (radnja tee od
sredine 1879. do jeseni 1884.). Forta u romanu dostie skoro mitsku dimenziju spasitelja i izbavitelja
Bonjaka, kao dio ope nade u kratkotrajnost okupacije te sultanove intervencije za spas ivota, asti,
imanja i vjere. Tako u romanu nalazimo opise Salih-age gdje se on sprema, dobio je pismo iz Novog Pazara
da tamo doe i sastavi se s carevom vojskom; u Skadar dolo trideset tabora pa tamo pozvali i Fortu; Forta

e udariti s jakom vojskom; Alaga, jedan od glavnih likova, vjeruje da e udariti Forta, pa da ba mora
udariti, jer su se po sielima raznosili glasovi kako ga stambulski car alje.
Imajui ovakav ugled, Forta je obavljao vrlo znaajne i odgovorne funkcije za vrijeme turske uprave. U
toku tzv. Nevesinjske puke iz 1875. na dunosti je kordunskog buljubae i krkserdara te aktivno uestvuje u
borbi protiv ustanika. Forta sudjeluje i u pruanju otpora prilikom okupacije Bosne i Hercegovine 1878. Tako
se, prema austro-ugarskim izvorima, u avgustu 1878. zajedno sa jo 500 ljudi bori protiv austro-ugarskih
snaga kod Stoca, Uesnik je i u borbama u Korjeniima, zatim na Buni i Domanoviima gdje njegovi borci
zarobljavaju tri Schudlerova vojnika, jednog ubijaju a dvojicu putaju. Poslije okupacije Forti je sueno ali
ubrzo biva pomilovan. Fortin izuzetno veliki autoritet moe se iitati i iz izvjetaja Mehmed-bega
Kapetanovia, koji je bio u misiji smirivanja stanja i sprjeavanja otpora zbog donoenja Vojnog zakona.
Kapetanovi predlae da se kao in pridobijanja nevesinjskih Bonjaka za serdare imenuju Salko Forta
i Ahmet Dedovi, poznatiji kao Japalak. Forta odbija ovaj prijedlog i odmee se u umu sa grupom svojih
istomiljenika gdje rade na pripremanju pobune.
Prva Fortina vojna akcija nastupa 11. januara 1882. kada uestvuje u napadu na andarmerijsku
stanicu u Hateljima, Dabar. andarmerijski kapetan Luki pominje Fortu 15. januara 1882. kao jednog od
komandanata 1000 ustanika smjetenih oko Kazanaca i Lipnika u Gatakom srezu. Ve 16. januara Forta
zapovijeda napadom na komunikacijski centar na Koritima. Smatrajui da je za pobunu izuzetno vana
masovnost i prostor djelovanja, Forta odlazi u Konjiki srez i gornji Bora gdje uspjeno djeluje kao agitator
podiui narod na ustanak. Vrlo brzo postie uspjehe jer ustanici, pod njegovom komandom, zauzimaju
Glavatievo. Nakon Glavatieva, Forta uestvuje u borbama za Fou (februar 1882), te je izuzetno aktivan u
skoro cijelom gornjem Podrinju i gornjem toku Neretve. Forta i u ovim borbama ispoljava veliku hrabrost i
umijee ratovanja te u izvjetaju Ibragi Tanoviu pominje velike neprijateljske gubitke u okolini Foe.
U vrijeme austro-ugarske ofanzive na Ulog, Salih-aga iskazuje nevjerovatnu portvovanost i odanost.
Naime, sa svojom jedinicom od oko 80 boraca i Ibrahim-begom engiem Kutalijom marira od Zagorja do
Crvenog klanca na Morinama gdje se bori protiv jedinica generaltabnog potpukovnika grofa Lipe (prema
izvjetajima, austro-ugarski gubici bili su 24 mrtva i i ranjena vojnika, dok su ustanici imali 25 mrtvih i 60
ranjenih). Zanimljiv je podatak da je Fortinoj jedinici pristupio i vojvoda Petar Radovi sa svojim borcima.
Ovime nastaje multietnika jedinica kojom komanduju Forta i Radovi sve do ljeta 1882. kada Radovi
odstupa zbog bolesti. Jedinica je, prema dostupnim podacima, brojala oko 200 boraca.
Fortina popularnost meu stanovnitvom bila je vana i za uspjehe ustanikih eta, posebno s
aspekta materijalnog pomaganja ustanika. Tako Forta na Cetinju, u novembru 1882, govori da je narod
dobrovoljno izdravao njegove etu. Ustanici su posebno dobru saradnju imali sa stanovnicima sela Bijenja,
Fojnica, Lakat, itluk, Pridvorci, Kifino Selo i Grabovica.
Kao mudar ratnik Forta je paljivo analizirao neprijateljsku vojsku, njene sposobnosti, karakter, nain
ratovanja. Forta u opisu austro-ugarske vojske navodi da ona nije ni slina turskoj ni crnogorskoj vojsci, ne
moe da marira ni u konim izmama ni u opancima, glad ne moe izdrati due od 24 sata, e i manje, u
rovovima se brani dobro i ilavo, na otvorenom se odmah daje u bijeg, bez zaustavljanja i tienja, na
kratkom odstojanju ne gaa tano, ni iz puaka ni iz topova, slabo podnosi loe vrijeme, padavine i zimu.
Ipak, Forta istie da su austro-ugarski oficiri bolji od turskih ali da je uvijek spreman da sa hiljadu naoruanih
Hercegovaca udari na etiri hiljade Austrijanaca.

Salih-aga Forta je imao i vrlo naglaene diplomatske sposobnosti. To se posebno ogleda u snanoj
saradnji sa crnogorskim vlastima. Tako ga posjeuje izaslanstvo Ministarstva unutranjih poslova Crne Gore,
a doputa mu se i preseljenje porodice, sinova Muhameda i Alije (dobi 15 i 10 godina), u Crnu Goru radi
zatite. Kako se ve u ljeto 1882. nazirao potpuni krah bune (ve 22. aprila 1882. Austro-Ugarska donosi
zvanini Proglas u uguenju ustanka i amnestiji za sve one koji se vrate domovima do 20. maja, osim za one
koji su inili zloine, ali ustanike operacije manjeg intenziteta traju sve do novembra do Fortinog odlaska u
Crnu Goru) tako i poinju snane austro-ugarske aktivnosti koje idu u pravcu predaje Salih-age Forte, kako
bi osigurali pacifikaciju stanovnitva na koji je Forta imao snaan utjecaj. Ve u septembru Forta najavljuje
predaju a baron Nikoli mu obeava amnestiju. No, Forta manevrira i odlae predaju sve do novembra,
traei to bolju poziciju za sebe i svoje suborce. Okruni predstojnik u Mostaru alje svoga povjerenika Aliju
Mulaosmanovia koji s Fortom treba dogovoriti detalje predaje. Na iznenaenje, Forta se ne pojavljuje na
zakazanom mjestu i odluuje otii u Crnu Goru, a prethodno je ulazak dogovorio njegov izaslanik Salko
Pobri. Forta je izuzetno srdano primljen u Crnoj Gori, odata mu je poast zbog junatva i mudrosti. Mao
Vrbica, ministar unutranjih poslova, nareujui upravniku Podgorice vojvodi Beir-begu Osmanagiu da
ugosti Fortu, govori slijedee: Vi znate, vojvoda, da je Salihaga ovjek i junak prema kojemu treba imati
obzira... Kada doe, neka kuu nae gotovu i smjetenu. Knjaz Nikola odobrava da se Forti, njegovim
sinovima, te Pobriu i bajraktaru Salihu Loliu, izdaje jedan dukat dnevno za izdravanje. Na kraju, Salih-aga
Forta se s porodicoma trajno preselio u Novopazarski sandak te se niko od njegovih potomaka nikada nije
vratio u rodno selo Sopilja.
Ostali istaknuti ustanici
Treba kazati da je s Fortom u Crnu Goru prelo 105 ustanika, a samu njegovu etu su sainjavali,
sudei prema prezimenima, mahom Nevesinjci: Husko Merzi (jedan od ustanikih voa), Osman Merzi,
Hasan Merzi, Omer endro, Ibro endro, Alija Mari, Salko Mui, Alija Broi (ustaniki voa), Ahmet
Abaza, Meho Abaza, Suljo Abaza, Omer Omerika, evko Omerika, Mujo Jugo, Salih Dedovi, Mujkan
Demirovi, Ibro ukovi (ustaniki voa), Salko Tucovi, Huso Tucovi, Meho Kajan, Omer Husi, Muho
Muinovi, Muho Kasumovi (ustaniki voa), Halil Klepi, Alija Bajgori, Ahmet abanac, Hasan Mai, Ibro
Leo, Maho Begovi, Omer Zolj, Ahmet Zolj, Ibro Zolj, Muan Zolj, Huso Zolj, Mujo agalj, Ibro Halvadija,
Avdo Dina, Avdo Pajevi, Alija abovi, Alija amo, Ramo amo, Omer Bralj, Ibro Toti, Omer Kafadar,
Omer Zukanovi (ustaniki voa), Alija Movrak, Alija Tucak (ustaniki voa), Alija Muhi (ustaniki voa).
Valja istaknuti da, barem kada je u pitanju Nevesinje, Ustanak nije naiao na znaajnu podrku
bonjakog plemstva, odnosno begovskih porodica. Ipak, u historijskim izvorima se pominju braa, begovi
Dervi i Jusuf Ljubovi, koji su djelomino uzeli uea u ustanku.
Omer ai
ai je roen u Ulogu (danas teritorijalno u Opini Kalinovik, za vrijeme Ustanka Srez Nevesinje).
ai je bio bogati veleposjednik, vlasnik mlina i trgovac stokom. Bio je, poput Forte, veoma ugledan meu
narodom a spomenut je i u narodnoj pjesmi:
(...) Omer-agu, aia sokola,
praunuka ake harambae (...)

Omer ai je, moe se kazati, zajedno s Perom Tunguzom i otpoeo Ustanak budui da je njihov
napad na andarmerijsku stanicu Ulog oznaio i poetak pobune. Napad je poeo u noi s 10. na 11. januar
1882. Nakon nekoliko sati borbe stanica je osvojena a zarobljeni panduri, andarmi i njihov komandir puteni
na slobodu. etiri domaa andarma i svi panduri prili su ustanicima. Nakon zauzimanja Uloga, ai sa
ustanikim etama Tunguza, Kovaevia i Forte uestvuje u zauzimanju Kalinovika. Takoer, jedan je od
aktera zarobljavanja austro-ugarske karavane kod Kifinog Sela. Sudjelovao je sa 250 Bonjaka i u
pomenutoj bici na Crvenom klancu. Poetkom juna 1882. njegova jedinica broji 125 ljudi. ai se predaje u
ljeto 1882. a zauzvrat je amnestiran.
Od ostalih ustanika sa podruja Uloga i donjeg Bora istiu se i buljubae Omer Balbozan, Ibro
Pandurevi, Hasan ljivo, Omer Dano, Halil Barac, Salih ito, Alija Kurtovi, Mea atara, Salih Redo i
Mujo Kurtovi. Nadreeni svim buljubaama bio je Halil ai, brati Omerov.
Na podruju Uloga, nakon njegovog osloboenja, uspostavljen je i jedan vid narodne vlasti u vidu tzv.
medlisa ili organa uprave. Medlis je imao nadlenost na cijeloj teritoriji tadanjeg Sreza Nevesinje. Medlis
je inilo 12 lanova, 6 Bonjaka i 6 Srba. Bonjaki predstavnici su bili Halil Balbozan, Mehmed Sorto,
Hasan ito, Halil Baagi, Alija ipa i Avdo atara. Sjedite medlisa bilo je u selu Obrnja, u blizini Uloga, a
u samom Ulogu medlis je organizirao vie utvrda-magacina za smjetaj hrane i vojne opreme.
Ahmet Dedovi Japalak
Ahmet Dedovi, u narodu poznat kao Japalak, roen je u selu Gornja Bijenja, Nevesinje. Prema
predaji, Dedovi se odlikovao natprirodnom fizikom snagom, stasom i dranjem. Imao je ogromni ugled u
narodu u kojem je ve za ivota postao legenda. Narod je pripovjedao da ima zvijezdu cara od Stambola
(vojno odlikovanje). Njegov ugled se potvruje i u ve pomenutom Kapetanovievom izvjetaju gdje
Dedovia predlae za serdara.
I on je, poput Forte i aia, pomenut u narodnoj pjesmi, u nabrajanju najuglednijih ljudi istone
Hercegovine i mjesta iz kojih dolaze:
(...) s Bijenje Ahmet Dedoviu
Prenosilo se da je Japalak roen u zelenoj koulji i da mu puka ne moe nita, a u osamdesetim
godinama ivota, skoro potpuno slijep i na koljenima je pobijeivao omladinu u igri kamena s ramena.
Za vrijeme Ustanka Dedovi zapovijeda etom i dobija titulu i nadimak buljubae. Dedovi je
najvjerovatnije organizovao i strae u Bijenji za vrijeme Ustanka poto je sa svojom jedinicom djelovao na
drugim terenima (strae su, prema izvjetajima, organizovane i u Kifinom Selu, Kuli i Zovom Dolu). Dedovi
se sa svojom etom pominje u izvjetaju poslanom crnogorskom ministru unutranjih poslova. Naime, zbog
pritiska austro-ugarskih snaga ustanici sve ee prelaze crnogorsku granicu. Jedan takav prelazak izvrila
je i eta na elu s Japalakom Dedoviem iz planine Babe kod Korita uli su u crnogorsku teritoriju.
Nakon sloma Ustanka, Dedovi je po svoj prilici amnestiran budui da je umro prirodnom smru, u
svom rodnom selu, poetkom 20. stoljea.

Izvori
Kapidi, Hamdija (1958) Hercegovaki ustanak 1882. godine. Sarajevo: Veselin Maslea.
Buha, Milivoje-Mijo (2004) Uloki ustanak 1882. i stanje u Hercegovini pod austrougarskom okupacijom
(Druga Nevesinjska puka). Istono Sarajevo: Zavod za udbenike i nastavna sredstva.
Stijepovi, Nikola (1963) Hercegovako-bokeljski ustanak 1882. Beograd: Vojno delo.

Rizvi, Mushin (1990) Bosansko-muslimanska knjievnost u doba preporoda (1887 1918). Sarajevo: ElKalem.

Mr.sci. Nedad Dedovi