1.

Osnovno o mreama

1.1

Mrea i njezine komponente

1.1.1 Razvrstavanje mrea

Ne postoji strogo odreeni nain razvrstavanja elektrinih mrea, pa se one mogu
razvrstavati prema razliitim svojstvima, kako primjerice slijedi.
1. Prema vrsti struje: mree izmjenine i istosmjerne struje. Mree izmjenine struje su
najee trofazne mree s nul-vodiem ili bez njega. Kao jednofazne mree se pojavljuju
obino kao ogranci trofaznih vodova. Mree istosmjerne struje su male (po snazi i
konfiguraciji) i imaju specifine namjene (uglavnom nuno napajanje). Postoje takoer mree
izmjenine i istosmjerne struje za vuu (eljeznice i sl.) koje ovdje neemo razmatrati.
2. Prema nazivnom naponu: mree niskog i visokog napona. Mree niskog napona imaju
ogranienje da na mjestu potronje napon izmeu bilo koje faze i zemlje ne smije biti vei od
250 V. Sve ostale mree spadaju u visokonaponske. U praksi se pojavljuje sluaj da se zbog
ispitnih napona opreme i neki drugi rijetko koriteni naponi ispod 1 kV (500, 600 i 900 V)
tretiraju kao naponi niskonaponske mree.
Danas je uobiajeno da se visokonaponske mree razvrstavaju jo na mree srednjeg
napona, visokog napona i vrlo visokog napona, u jednakim razredima kako smo naveli kod
elektroenergetskih postrojenja za opremu (samo se kod opreme uzima kao podatak najvii
napon u okviru doputenih odstupanja). U nas se u nacionalnoj mrei koriste linijski naponi
10, 20, 35, 110, 220 i 380 kV, a u tvornikim mreama jo 3 i 6 kV radi visokonaponskih
potroaa. Na razini sadanjeg stanja i budueg razvoja mree, ekonomski bi opravdan niz
napona bio 380-110-20-0,4 kV i tomu se postupno tei kroz obnavljanje i proirenje mree.
3. Prema svrsi: prijenosne i distributivne mree. Podjela se mijenja ovisno o razini i
prostornoj gustoi potronje u pojedinim EES. Mree napona do ukljuivo 110 kV smatrat
emo kod nas distributivnim mreama, a prijenosnim mreama one iznad tog napona.

4. Prema konfiguraciji: otvorene (radijalne) i zatvorene (prstenaste, dvostrano napajane,

zamkaste, sloene) mree. Zatvorene mree su zahtjevnije ali imaju poveanu sigurnost
opskrbe u sluaju kvarova.
5. Prema konstrukciji: vanjske i unutarnje mree odnosno zrani vodovi, kabeli ili plinom
izolirani vodovi.
1.1.2 Izrauni mrea
U projektiranju i izvedbi mrea moraju se zadovoljiti osnovni zahtjevi na ekonomskotehniku opravdanost, kvalitetu i utjecaj na okoli. Ekonomsko-tehnika opravdanost znai da
mrea mora biti izvedena na nain da u investiciji, eksploataciji i odravanju postigne
maksimalnu opravdanost rjeenja koje nude projektant i izvoa. Kvaliteta opreme se
osigurava ISO standardima, a kvaliteta isporuene energije ukljuuje sigurnost napajanja i
promjene napona iskljuivo u propisanim (i ugovorenim) granicama. Utjecaj na okoli
prvenstveno podrazumijeva bezopasnost po okoli. Povremeni proboji i preskoci mogu
prouzroiti zapaljenja, a u odnosu na druge ureaje i ive organizme bezopasnost nije
apsolutna nego je propisana vrijednostima doputenih jakosti polja u promatranim
podrujima.
Kod projektiranja elektrine mree (ili njenih dijelova) prave se detaljni izrauni koje treba
poznavati projektant naeg profila. To znai da moraju biti ukljueni svi aspekti rjeenja a
posebno:
1. Razlike i promjene napona u odreenim tokama mree. Zadatak je obino da se odredi
presjek vodia prema doputenoj razlici napona. Istodobno se moe rijeavati regulacija
napona (primjerice na otcjepima transformatora) ako se izlazi iz doputenih okvira.
2. Toplinsko optereenje i zagrijavanje pojedinih vodova. Zadatak je da se provjeri
doputena jakost struje kod najveih optereenja voda i njegovo zagrijavanje u okoliu u
kojem se nalazi.
3. Mehanika vrstoa vodova. Zadatak je da se kontrolira optereenje i naprezanje vodia
i svih mehanikih dijelova u najnepovoljnijim uvjetima pogona i okolia, te da se izbjegnu
nedoputena mehanika naprezanja, a takoer pomaci i promjene koje bi mogle ugroziti
sigurnosne razmake i doputena optereenja (vjetar, led, kidanje vodia i dr.).
4. Podnosivost struja kratkog spoja.
5. Efikasnost uzemljenja.
6. Zatita od atmosferskih ili sklopnih prenapona i dr.
Obujam i sadraj izrauna ovisi o veliini projekta i ovdje emo se zadrati na sadrajima
vezanim za toke 13. Sadraji vezani za toke 4 i 5 su proli semestar izloeni u okviru
predavanja o elektroenergetskim postrojenjima.
Pored toga to valja izraditi navedene izraune i pridravati se propisanih normi i
standarda, treba kod projektiranja i pogona elektroenergetskih mrea ispunjavati i sve
zakonske propise iz podruja ove djelatnosti.
1.2

Osnovno o izvedbama mrea

Unutarnje mree, smjetene u zgradama, izvode se u pravilu pomou izoliranih vodia koji
se polau u cijevi, na police ili odgovarajue drae. U mnogim sluajevima koriste se kabeli
koji se takoer postavljaju u posebne kanale, tunele ili vertikalne prodore. Velike zgrade

imaju esto dijelove katova ili ak meukatove (smanjene visine) koji sadre svu potrebnu
elektroenergetsku (uz strojarsku, protupoarnu i dr.) opremu, ukljuujui transformatore s
niskonaponskim razvodom. Ponekad su u tvornikim halama prikljuci elektrinih motora
izvedeni zatienim dovodnim tranicama radi fleksibilnosti razmjetaja radnih strojeva.
Vanjske mree izvode se veim dijelom kao nadzemne, a u nekim sluajevima kao
podzemne. Uobiajene nadzemne mree sastoje se od zranih (ili zranih) vodova s
neizoliranim vodiima privrenim pomou izolatora na visoke stupove. Dio
visokonaponskih mrea u zemljama s izuzetno tekim klimatskim uvjetima izveden je
pomou plinom izoliranih vodova koji se postavljaju uglavnom nadzemno. Podzemne mree
izvode se kabelima ili plinom izoliranim vodovima (u najgue naseljenim gradovima) koji se
polau u zemlju. U posebnim prilikama specijalni kabeli se polau po morskom dnu. Kabeli i
plinski vodovi su viestruko skuplji od zranih vodova, a polaganje u zemlju samo jo podie
cijenu investicije.
1.3

Zrani vodovi

Zrani vodovi su najzastupljeniji u prijenosu elektrine energije. U odnosu na kabele

normalno imaju prednost u cijeni i odravanju (popravkama kvarova). Nedostatci su
izloenost klimatskim (led, vjetar, grom) i sluajnim (letjelice, neovlatene osobe)
oteenjima. Razvrstavanje zranih vodova moe se provesti po vie kriterija od kojih su neki:
- nazivni napon voda,
- broj strujnih krugova voda,
- materijal i konstrukcija vodia,
- materijal i konstrukcija stupova.
Osnovni elementi zranog voda, poredani po redoslijedu izvoenja radova, su:
- temelji s uzemljivaem,
- stupovi s uzemljenjem,
- izolatori s ovjesnim, spojnim i zatitnim priborom,
- vodii i zatitna uad.
Temelji prenose sile sa stupa na tlo i osiguravaju stabilnost voda kao graevinskog objekta.
Uzemljenje osigurava da naponi koraka i dodira ostanu u doputenim granicama kod bilo
kakvih pogonskih stanja, a takoer je vano za pogonsku sigurnost voda.
Stupovi osiguravaju vodiima odgovarajue sigurnosne razmake i visinu nad tlom.
Dimenzioniraju se na osnovu mehanikih optereenja kao graevinski objekti.
Izolatori imaju ulogu da elektriki izoliraju vodie od stupa i da ih dre u odreenim
poloajima koji osiguravaju sigurnosne razmake. Optereeni su mehaniki i elektriki, a kod
pojave luka i termiki. Ovjesni pribor preuzima mehanika optereenja povezivanja vodia i
izolatora sa stupom. Spojni pribor slui za osiguranje prolaza struje kod nastavljanja vodia i
optereen je termiki (Jouleova toplina) a nerijetko i mehaniki. U zatitni pribor moemo
svrstati one dijelove voda koji se koriste za zatitu od prevelikih vibracija, otklanjanje luka od
vodia i izolatora, oblikovanje elektrinog polja radi manjeg naprezanja izolatora i dr.
1.3.1 Vodii
Vodii zranih vodova i njihova zatitna uad rade openito pod tekim uvjetima jer su
izloeni djelovanju klimatskih uvjeta (led, vjetar, ekstremne temperature) i lokalnih kemijskih
oneienja zraka. Uz dobru vodljivost, od njih se trae zahtjevna mehanika svojstva i
kemijska povrinska otpornost. U osnovi imamo vodie s bakrom (i njegovim slitinama) i
vodie s aluminijem (i njegovim slitinama i u kombinaciji s elikom). Iz podataka za

specifinu masu i elektrinu vodljivost se vidi da je aluminijski vodi jednake duine i otpora
dva puta laki od bakrenog, a i cijena mu je vie nego dvostruko nia. Aluminij ima vie od
dva puta veu specifinu toplinu, ali slino manju mehaniku vrstou. Posebice ima loiju
ilavost i loe vodljiv oksid.
Kod zranih vodova promjer vodia je znaajan samo zbog sila vjetra. Kako je bakreni
vodi (jednakog otpora po jedinici duine) manjeg promjera i vee teine, bit e njegovo
njihanje uslijed vjetra manje amplitude i sigurnosni razmaci mogu biti manji (jeftinija glava
stupa). Aluminijski vodi e pak imati manju teinu (manje optereenje stupa) i vei promjer
(manji efekt korone). U kombinaciji s elikom (aluel) imat e takoer manji provjes ueta
(nii stup) kod jednakog raspona.
Prema konstrukciji vodia razlikujemo nekoliko tipova vodia:
1. Jednoini vodii. Sastoje se od samo jedne ice punog profila. Izrauju se od elika ili
bakra (do 80m raspona i 16 mm2 presjeka).
2. Vieini jednovrsni vodii. Ovisno o presjeku, sastoje se obino od 7, 12, 19, 37 ili 61
usukanih ica jednakog presjeka. Prednost je u boljoj savitljivosti u odnosu na puni profil
posebice kod veih presjeka, ali usukanost donosi 23% poveanje duine ica u odnosu na
vodi. Izrauju se od bakra, aluminija, elika, aldreja (aluminijska slitina s malim udjelom
mangana, silicija i eljeza) i bronze (bakrena slitina s kositrom i silicijem). Standardni presjeci
(10, 16, 25, 35, 70, 95, 120, 150, 185, 240 i 300 mm2) u stvarnosti se malo razlikuju od
navedenih i treba koristiti tonije podatke proizvoaa.
3. Vieini vodii od dva metala. Dijele se na vodie s dvije grupe homogenih ica i na
jednake ice od dva materijala. Osnovni primjer prvih je aluel sastavljen od pocinanih
eljeznih ica jezgre i aluminijskih ica omotaa. U prvoj aproksimaciji pretpostavlja se da
elik preuzima sva mehanika optereenja, a aluminij svu struju. Zato je presjek aluminija
jedan od standardnih iz gore navedenog niza, a presjek elika se iskazuje u omjeru prema
njemu (obino 6:1, ali takoer 8:1 i 2,2:1). U USA se koristi proireni aluel, gdje se izmeu
jezgre i omotaa nalaze umetci od katraniziranog papira, to poveava vanjski promjer ueta u
svrhu smanjenja gubitaka korone. Ovdje spadaju takoer vodii s bronzanom jezgrom i
bakrenim omotaem te vodii s elinom jezgrom i omotaem iz aldreja, koji se koriste za
vrlo velike raspone (5001000 m).
Ueta s jednakim icama iz dva materijala izvode se usukavanjem elinih ica obloenih
bakrom (copperweld) ili aluminijem (aluweld). Prednost je dobra zatita elika od korozije i
bolja vodljivost aluminija.

Sl. 1.1- Presjeci vodia

Bojenje vodia specijalnom crnom bojom je noviji tehnoloki postupak posebno

interesantan za aluel jer, uz izvrsnu kemijsku zatitu, omoguava bolju emisiju Jouleove
topline iz vodia. Za jednak provjes je opteretivost crnog vodia kod 80C vea za oko 15%.
Noviji trend su ovdje vrui vodii koji trajno podnose 150C (crno obojeni aluminij je legiran
cirkonijem, a eline ice obloene njime), kod kojih treba paljivo odmjeriti ekonomske
efekte ne samo zbog njihove cijene nego i poveanog otpora i provjesa pri takvoj temperaturi.
Pitanje provjesa tehniki se rjeava koritenjem invara (slitina elika s blizu 40% nikla i malo

molibdena, kod koje toplinsko rastezanje izuzetno malo u rasponu radnih temperatura) u
jezgri umjesto elika.
4. uplji vodii primjenjuju se kod napona 220 kV i vie radi smanjenja gubitaka korone.
Mogu biti izvedeni s unutarnjim pojaanjem dranja ica ili bez njega. ice su plosnatog
oblika s perom i utorom na uim staranama. Nekoliko takvih profila usukuje se na nain da se
dobije tono okrugli vanjski profil vodia koji je lagan i relativno velikog promjera, ima
veliku mehaniku vrstou i ne oteuje se bilo u nategnutom ili nenategnutom stanju.
Zatitno ue (jedno ili dva za napone 35 kV i vie) ima primarnu ulogu da zatiti fazne
vodie od atmosferskih pranjenja. Postavlja se u nosne stezaljke koje su uvrene direktno
va vrhu stupa. Kako je u pravilu uzemljeno preko stupa, ono takoer osigurava dovoljno nisku
nultu impedanciju poeljnu radi zatite od jednopolnog kratkog spoja. Izvodi se obino
pomou vodia dobre vodljivosti kakav je aluel, ali u specijalnoj izvedbi s optikim kabelom
u elinoj jezgri. Optiki kabeli omoguavaju koritenje raunalnog sustava za praenje i
upravljanje u EES. Jo preostaje veliki broj telekomunikacijskih kanala za iznajmljivanje i oni
znaajno podiu komercijalnu vrijednost voda kroz iskoritenje u drugom gospodarskom
segmentu.
Vodii se isporuuju u ogranienim duinama i potrebno ih je nastavljati koristei
odgovarajue spojnice. Po izvedbi su spojnice (kao i stezaljke) vijane, zakovine zarezne ili
kompresijske. Danas se preteito koriste kompresijske spojnice radi kvalitete i pouzdanosti.
Spojnice krae izvedbe koriste se za popravak oteenog vodia. Za meusobno spajanje
aluminijskih i bakrenih vodia koriste se spojnice s prireenim kontaktnim spojevima
aluminija i bakra.
Pokazat emo kasnije da je najvee mehaniko optereenje vodia na mjestu spoja sa
stezaljkama. Usto je zapaena pojava titranja vodia u vertikalnoj ravnini pri malim brzinama
vjetra (amplitude titranja su reda nekoliko centimetara a frekvencije izmeu 10 i 100 Hz).
Zbog toga dolazi do odvijanja matica potpornja, mehanikog kvara na izolatorskim lancima,
pa ak i prekida vodia usljed zamora materijala u stezaljci. Ovo se sprijeava protutitrajnim
stezaljkama ili priguivaima. U nas se koriste priguivai, koji se montiraju na vodi na
odreenim razmacima od stezaljke kako bi preuzeli najvei dio titrajnog optereenja.
Treba spomenuti i pojavu njihanja vodia s velikom amplitudom (otklon do 6 m a
frekvencija manja do 1 Hz u velikim rasponima). Da se smanji amplituda njihanja
izolatorskog lanca doputeno je na njega montirati dodatni teret, ali tako da ne premai
ukupno doputeno optereenje.
Kod vodia u snopu treba osigurati da uzajamnim trenjem ne bi jedan drugoga otetili, te
se koriste odstojnici razliitih izvedbi (uobiajeni razmak je 400 mm). Obino su krunog
oblika s odgovarajuim brojem stezaljki za vodie i montiraju se okomito na smjer vodia
(izuzetak je sluaj dva vodia, kada se montiraju u njihovoj ravnini) na vie mjesta u rasponu.
U blizini letalita obvezno je na vodie u rasponima dalekovoda postaviti propisane velike
plastine lopte bijele i crvene boje.
1.3.2 Izolatori
Izolatori nose vodie i fiksiraju njihovo mjesto u rasporedu razmaka vodia samih i sa
uetima i dijelovima stupa, a osiguravaju dobru izolaciju vodia pri najveim pogonskim
naponima. Njihova funkcija zahtijeva sigurna i trajna mehanika i izolacijska svojstva. Vrste,
karakteristike i izbor smo ve razmatrali u okviru kolegija iz elektroenergetskih postrojenja.

U mreama su u najiroj primjeni porculanski izolatori. Do napona 35 kV koriste se

potporni zvonoliki izolatori. Za uvrenje na stup koriste se potpornji na koje se
niskonaponski izolatori navijaju (srednjenaponski izolator ima ve zacementiran potporanj).
Za eljezne stupove koriste se ravni, a za drvene stupove savinuti potpornji.

(1)

(2)

(3)

(4)

(5)

Sl. 1.2 - Izolatori: (1) NN potporni, (2) SN potporni, (3) VK tip, (4) tapni (L tip), (5) kompozitni

Starija rjeenja izolatora su steatitni masivni izolatori i porculanski tapni izolatori. tapni
izolatori dalekovoda se danas rade iz kompozitnih materijala. Jezgru ini tap iz staklenim
vlaknima armirane poliesterske smole koja osigurava mehanika svojstva, a omota rebrasto
profilirana silikonska guma. Metalna ovjesita moraju biti paljivo izvedena da svojim
zavretcima pokriju silikon i osiguraju kliznu stazu. Tehnoloki proces mora osigurati kontakt
silikona i poliestera bez ukljuaka zraka. Kompozitni izolatori imaju prednost u teini,
elastinosti te odbojnosti na vodu i neistoe iz zraka. Ovdje je samoienje izuzetno vano
jer nemamo mogunost pranja kao kod postrojenja.

(1)

(2)

(3)

(4)

Sl. 1.3- Izolatorski lanci: (1) porculanski, (2) stakleni magleni, (3) stakleni, (4)aerodinamini

Kod 35 kV i iznad toga koriste se ovjesni izolatori. Ovjesni izolatori se obino izvode kao
lanani izolatori sastavljeni od kapastih lanaka. Alternativni materijal porculanu je kaljeno
staklo, gdje se mogu vidjeti oteenja. Broj kapastih lanaka u izolatorskom lancu ovisi o
najviem naponu i otpornosti na bona naprezanja (vjetar). Pojedini lanci izolatora spajaju se
umetanjem batia u zdjelicu te osiguranjem spoja odgovarajuim zatikom. Lako sastavljanje i
rastavljanje kapastih lanaka bitno je za montau i zamjenu (pod naponom) oteenih
dijelova, pa je preciznost obrade spojnih dijelova izuzetno vana. Radi boljeg odravanja
sigurnosnih razmaka kod najjaih vjetrova koriste se zavjeenja u obliku slova V s dva
izolatora (a nagnutost izolatora doprinosi boljem samoienju). Za sastavljanje u kompletan
lanac koristi se ovjesni i zatitni pribor. Kada se zbog velikih vertikalnih optereenja koriste

dvostruki izolatorski lanci, oni se na krajevima povezuju odstojnicima. Na krajevima lanace

se postavljaju rogovi koji osiguravaju da eventualni proboj odvede luk kroz zrak bez oteenja
povrine izolatora. Kod viih napona se takoer postavljaju torusni potencijalni prsteni koji
onemoguavaju visoke jakosti polja na metalnim dijelovima ovjesa koji su obuhvaeni
prstenom. Na donjem dijelu izolatora nalazi se stezaljka za vodi. Stezaljka moe biti po
funkciji nosna ili otponska. Nosne (vrste) stezaljke fiksno dre vodi, ali su najee gibljivo
ovjeene o izolatorski lanac. Otponske (otpusne) stezaljke doputaju vodiu da proklizne iz
utvrene pozicije kad nateg vodia s jedne strane premai odreenu vrijednost i povue
izolatorski lanac. Radi toga se smanjuju sile koje djeluju na nosne stupove. Postoje i klizne
stezaljke koje doputaju vodiu proklizavanje i potpuno uzduno rastereenje nosnih stupova,
ali se u nas ne koriste. Na zateznim (rasteretnim) stupovima izolatorski lanci vise gotovo
vodoravno, a zatezna stezaljka vrsto dri vodi. Vodi tu prelazi u kratki spojni vodi koji
slobodno visi ispod izolatora. Pri tome se vodi rauna o sigurnosnom rasporedu spojnih
vodia u glavi zateznog stupa.
1.3.3 Pribor
Osnovni pribor za montau vodova dijelimo u spojni (spojnice za galvansko spajanje
vodia), potporno-ovjesni (podupore ili zavjeenja izolatora i vodia) i zatitni (elektriki i
mehaniki) pribor. Izrauje se od kovanog elika, tempernog lijeva i aluminijskih slitina (za
eljezo je obvezno antikorozijsko pocinavanje).

(2)

(1)

(3)
Sl. 1.4 - Spojnice: (1) stezna, (2) zarezna, (3) kompresijska

Prema izvedbi, spojnice mogu biti rastavljive (stezne vijane) ili nerastavljive (zakovine,
zarezne ili kompresijske). Za nerastavljive spojnice su potrebni specijalni alati. Za meusobno
spajanje bakrenih i aluminijskih vodia koriste se bimetalni Cu-Al spojevi kako bi se izbjeglo
elektrolitsko oteenje kontaktnih povrina tijekom vremena.

(1)

(2)
Sl. 1.5 - Stezaljke: (1) nosna, (2) otponska

Za spajanje aluel vodia koriste se spojnice koje su sastavljene iz dva dijela: unutarnje
spojnice elinog ueta i vanjske spojnice aluminijskog opleta.
Vodii se smjetaju u nosne ili otponske stezaljke zavjeene na krajevima izolatora (fazni
vodii) ili uvrene na vrhovima stupova (zatitni vodii). Otponske stezaljke fiksiraju vodi
u normalnom stanju a imaju svojstvo da, kod graninog kuta vodia koji izlazi iz njih
(primjerice kod prekida vodia na trasi), puste vodi da klizi kao kod nosne stezaljke i time
onemoguuje preoptereenje svoga stupa. Leite vodia u nosnoj ili otponskoj stezaljki je
paljivo oblikovano, jer se na tim mjestima pojavljuju najvea naprezanja u vodiu, kako
emo vidjeti kod kasnijih izrauna. Kod izolatorskih lanaca se mogu primijeniti i produnici
za sluaj potrebe, a kod dvostrukih ili viestrukih lanaca koriste se odstojnici montirani na
krajeve lanaca.

(1)

(2)

Sl. 1.6 - Nosni izolatorski lanac: (1) jednostruki, (2) dvostruki

(1)

(2)

Sl. 1.7 - Nosni izolatorski lanac za snop od dva vodia: (1) jednostruki, (2) dvostruki

Podupore izolatora koriste se kod srednjeg i niskog napona, a obino su zacementirane u

izolatore (kod starih rjeenja za niski napon koristi se i navijanje izolatora pomou
impregnirane kudelje).
Ovjesni izolatori ('lanci') koriste pribor za zavjeenje u kombinaciji sa zatitnim priborom
(iskrita u obliku 'rogova' za odvoenje prenapona koji se mogu pojaviti na vodu, te torusni
(ili slino oblikovani) prsteni za 'zasjenjenje' otrih dijelova pribora koji bi mogli prouzroiti
previsoka lokalna elektrina polja). Ovdje su iskrita samo lokala mogunost rastereenja i ne
mogu zamijeniti puno sigurnije i tonije odvodnike prenapona.

Sl. 1.8 - Zatezni izolatorski lanac: dvostruki za snop od dva vodia

Za uvrenje zatitnog ueta koriste se stezaljke postavljene na vrhu stupova. Jednako kao
kod faznih vodia, postavljaju se nosne odnosno otponske stezaljke. Kod elino-reetkastih
stupova uzemljenje zatitnog ueta se izvodi preko konstrukcije stupa, iji otpor treba
kontrolirati.

Sl. 1.9 - Zatitno ue s nosnom stezaljkom i uzemljenjem preko stupa

U mehaniki zatitni pribor ubrajaju se priguivai vibracija, odstojnici vodia i dodatni

utezi. Priguivai vibracija montiraju se na uad u blizini ovjesnih stezaljki prema
preporukama proizvoaa. Obino se montiraju po dva priguivaa na jednakim
udaljenostima od nosne odnosno otponske stezaljke. Odstojnici vodia od prstenasto
formiranog ueta osiguravaju elastian razmak (obino 40 cm) vodia u snopu, jer bi
uzajamno dodirivanje vodia vodilo oteenju vanjskih ica pouenja. Razmjetaju se unutar
raspona ovisno o njegovoj duljini i predvienom njihanju. Dodatni utezi na krajevima
izolatorskih lanaca (olovo, lijevano eljezo) koriste se za smanjenje amplitude njihanja vodia
usljed bonog vjetra.

(1)

(2)

Sl. 1.10 - (1) odstojnik za dva ueta u snopu, (2) priguiva vibracija

1.3.4 Stupovi
Materijali koji se koriste za izradu stupova su drvene grede, elini profili i armirani beton.
Drvo se koristi za napone do 10 kV. Prednost mu je u maloj teini i brzoj montai. Jeftiniji su
u gradnji, ali im je trajnost mala unato impregnaciji. Po trajnosti se koriste pitomi kesten,
bor, jela i smreka, a za pojedine piljene ili tesane elemente takoer hrast. Kako je truljenju
najizloeniji dio pri zemlji, trajnost se poveava koritenjem armirano-betonskih temeljnih
stupova, na koje se uvruju elinim obujmicama iznad zemlje.
Pocinani elik je dominantan materijal u gradnji dalekovodnih stupova (dodatno
bojadisanje poveava trajnost zatite). Osim cijevnih profila za napone do 10 kV, koriste se
redovito kutni profili za reetkaste konstrukcije ukruene dijagonalnim tapovima. Spojevi se
izvode vijcima, zakovicama ili zavarivanjem. Na temelje se postavljaju i uvruju obino

ponou sidrenih svornjaka. Najlake konstrukcije su s vrlo malom temeljnom povrinom i

nategnutim elinim sidrenim uetima, o kojima ovisi stabilnost stupa. Prednost konstrukcije
je da moe odgovoriti vrlo razliitim optereenjima uz minimalnu teinu stupa.

(1)

(2)

(3)

(4)

(5)

Sl. 1.11 - Primjeri drvenih stupova: (1) niskonaponski linijski, (2) kutni A-stup 10-20 kV, (3) nosni Xstup 35 kV, (4) nosni portalni stup 110 kV, (5) zatezni kutni stup 35-110 kV

Armirano-betonski stupovi prihvatljive kvalitete rade se industrijski centrifugiranim

lijevanjem betona. Obzirom na relativno veliku teinu i probleme u transportu i montai,
primjenjuju se za napone do 10 kV.

(1)

(2)

(3)

(4)

(4)

Sl. 1.12 - Primjeri betonskih stupova: (1) niskonaponski stup, (2) jela 10-20 kV, (3) portalni stup 110
kV, (4) dvostruka jela 35-110 kV, (5) bava 35-110 kV

(1)

(2)

(3)

(4)

(5)

Sl. 1.13 - Primjeri jednostrukih elino-reetkastih stupova: (1) jela , (2) Y-stup, (3) maka, (4)
sidreni finski stup, (5) sidreni V-stup

Na konstrukciju stupa utjee veliina nazivnog napona voda, materijal, presjek i broj
vodia. Uvjeti rada zranih vodova ovise puno o klimatskim uvjetima i o mjestu kuda prolaze

(polja, ume, naselja, rijeke, brda, klanci i dr.) i sa ime se kriaju (ceste, pruge, cjevovodi,
drugi vodovi i sl.). Zbog toga se upotrebljavaju razliiti tipovi stupova du trase dalekovoda.
Trasa dalekovoda se odabire tako da vod bude to krai i jeftiniji. Skupe prijelaze i krianja
treba maksimalno smanjiti. Prema odabranoj trasi e biti odreen broj stupova po vrsti (nosni,
zatezni, kutni, rasteretni, krajnji, kriini, prepletni, preponski i meustup).

(1)

(2)

(3)

(4)

Sl. 1.14 - Primjeri dvostrukih elino-reetkastih stupova: (1) Dunav , (2) jela, (3) bava, (4)
modificirana maka

Nosni (linijski) stupovi slue za noenje vodia na ravnim odsjecima voda, normalno im
izolatorski lanci (s nosnim stezaljkama) vise vertikalno (jer ne postoje horizontalne sile u
smjeru voda), obino ih ima najvie, konstrukcijski su najmanje zahtjevni i stoga najjeftiniji.
Za razliku od njih, zatezni stupovi se dimenzioniraju na preuzimanje optereenja u smjeru
voda uslijed razliitih horizontalnih sila (natega) i kod prekida pojedinih vodia u vodu
(njihovi izolatori imaju otpusne stezaljke).

Preponsko otponsko polje

Al/e 3:1

Otponsko polje Al/e 6:1

1 - izlazni portal postrojenja

3 - nosni stup
2 - zatezni, rasteretni, krajnji stup
4 - meustup
5 - zatezni, rasteretni, preponski, kutni stup

Plovna rijeka

Sl. 1.15 - Primjer rasporeda stupova

Rasteretni stupovi imaju svrhu da fiksiraju vodie u odreenim tokama dalekovoda.

Izolatorski lanci s vrstim stezaljkama primaju cjelokupni nateg vodia i nalaze se u skoro
vodoravnom poloaju, kao da su produetak vodia. Dimenzionirani su da podnesu prekid
svih ueta s jedne strane stupa kod vodia i ueta optereenih ledom. Kada treba poveati
sigurnost dalekovoda, koriste se takoer dvostruki izolatorski lanci. Manje su zahtjevi na

optereenja kutnih stupova kod kojih trasa mijenja smjer i koji su jednako opremljeni.
Veliina optereenja ovisi o kutu promjene smjera tako da za male kutove (do 3) moemo
koristiti tip nosnog stupa, a za vee kutove tip rasteretnog stupa.
Krajnji stupovi postavljaju se kod ulaza ili izlaza iz postrojenja elektrane ili
transformatorske stanice. Ovaj stup prima sve sile koje djeluju u vodiima voda do najblieg
rasteretnog stupa, jer su kratki vodii u krugu postrojenja vrlo slabo nategnuti.
Kriini stupovi su po opremi rasteretni i upotrebljavaju se kod krianja s drugim vodom
(ili vrlo velikih raspona) te moraju biti vrlo visoki.
Prepletni stup ima karakteristike rasteretnog stupa i koristi se na onim mjestima gdje svi
vodii ili dio njih moraju promijeniti svoja mjesta u rasporedu radi postizanja elektrine
simetrije voda.
Preponski stup se postavlja tamo gdje zbog promjene presjeka ili doputenog naprezanja
vodia nateg nije jednak s obje strane (kod prijelaza dalekovoda preko rijeka, prometnica,
klanaca i dr.) i po opremi je rasteretni. Ako se radi o visokom i skupom stupu, moe se
koristiti manje visine preponskih (rasteretnih) stupova uz umetanje visokog meustupa u
preponsko-rasteretni raspon.
Meustup je visoki spup koji je po opremi i konstrukciji nosni stup, pa je prema tome
jeftiniji od stupova te visine otpornih na horizontalna optereenja uzdu voda (rasteretni,
preponski).
1.4

Kabeli

Kabeli su izolirani vodovi u kojima su vodii (aluminij ili bakar) zasebno izolirani i
smjeteni u jedan zajedniki omota koji ih titi od vanjskih mehanikih i kemijskih utjecaja.
Pojedini konstruktivni elementi kabela bit e prilagoeni ovisno o nazivnom naponu i kojem
je okoliu namijenjen.
Po broju vodia su kabeli jednoilni (visoki i vrlo visoki naponi, posebne namjene),
troilni (srednji i visoki naponi) i etvoroilni (niski napon). Vodii su puni (mali presjek) ili
poueni. Zbog bolje popunjenosti se do 10 kV koriste sektorska umjesto okruglih pouenja (ti
kabeli su manjeg promjera i cijene), a kod viih napona stlaeni vodii gdje su se ice u
okruglom presjeku ile deformirale i popunile prazne prostore. Kod viih napona se jakost
elektrinog polja na povrini ueta smanjuje tako da se ue glatko omota poluvodljivim
slojem (papir ili plastika s dodatkom grafita i dr.).
Izolacija vodia se izvodi od uljem impregniranog papira, gume, plastomera (polietilen
PE/XLPE i polivinil-klorid PVC) i elastomera (etilen-propilen i butil). Papirna izolacija (uljni
kabeli) ima nedostatak radi osjetljivosti na vlagu te sloenije kabelske glave i nastavka.
Probojna vrstoa je izmeu 8 kV/mm (PVC) i 45 kV/mm (papir), a neumreeni polietilen PE
podnosi 30 kV/mm (PE je lako zapaljiv, a PVC izgaranjem stvara otrovne plinove).
Kabeli za srednji napon i vie imaju preko izolacije vodia aluminijske folije kao vodljive
zaslone na potencijalu zemlje. Neki vieilni kablovi za srednji napon imaju vodljivi zaslon
zajedniki za sve vodie. Vanjski presjek kabela je uvijek krunica, pa se meuprostor
ispunjava popunom od materijala slinog izolaciji. Ako je izolacija ulje ili plin, koriste se
elastine spirale u aksijalnom smjeru da osiguraju razmake. Omota aktivnog dijela kabela
kod papirne izolacije je beavni olovni plat (rjee aluminijski, elini ili bakreni), a kod
ostalih je to plastina izolacija ili metal. Ako treba kompenzirati unutarnje tlakove (primjerice
kod vertikalne montae kabela) koristi se bandaa od pocinane eline vrpce omotane (s
preklopom) oko plata. Ukoliko se oekuju znaajna mehanika naprezanja kabela, iznad

bandae se postavlja armatura u obliku spiralno ovijenih pocinanih elinih ica u jednom ili
dva sloja. Kod jednoilnih kabela bandaa i armatura donose gubitke zbog feromagnetskih
svojstava elika, pa se uzima primjerice vrpca od slitine bakra. Izmeu plata, bandae i
armature umeu se meki slojevi koji onemoguavaju njihovo kontaktno trenje i titi od
korozije. Na kraju se izvodi antikorozijski zatitni sloj iz opleta jute natopljene katranom,
bitumenom ili asfaltom kod uljnih kabela odnosno neprekinuti sloj od PE ili PVC kod ostalih.
1.4.1 Niskonaponski kabeli
Kod niskonaponskih kabela imamo kao podvrstu izolirane vodove koji se ne smiju polagati
u zemlju jer nemaju mehaniku zatitu, a glavnu primjenu imaju u objektima. Izolacija im je
od PVC, gume ili kombinirano.
Kod prijenosa veih snaga i mogueg polaganja u zemlju koriste se kabeli s papirnom,
gumenom ili plastomernom izolacijom te s metalnim platom. Kod etveroilnog kabela jedna
ila moe biti manjeg presjeka ako slui kao povratni vodi. Ako postoji aluminijski plat
onda on moe preuzeti funkciju povratnog vodia i dovoljne su tri ile. U nulovanim mreama
su obino sve ile jednakog presjeka, a uvjete nulovanja treba posebno provjeriti.
Za zrane kabelske vodove koriste se samonosivi kabeli. Obino se sastoje od tri fazna
vodia (iz aluminija) i nul-vodia (iz aluminijske slitine) koji ima i funkciju nosivog ueta.
Kabelska izolacija je obino polietilen.
1.4.2 Srednjenaponski kabeli
Kod srednjenaponskih kabela su zbog cijene najzastupljeniji maseni kablovi. Obzirom na
konstrukciju razlikujemo tri vrste ovih kablova sizolacijom od papira impregniranom
kabelskom masom. Prvi su pojasni kabeli koji pored posebne izolacije svake ile imaju
zajedniku pojasnu izolaciju na koju dolazi metalni plat. Drugi su H-kabeli kod kojih
izolacija vodia ima zaslone od metaliziranog ili grafitnog papira koji su meusobno spojeni.
Prostor do metalnog plata ispunjen je papirnom popunom. Trei su troolovni kabeli s
olovnim platevima na zaslonima svakog od vodia, a popuna je juta. Maseni kablovi imaju
bandau (elina traka) i antikorozijsku zatitu (impregnirana juta). Pojasni kabeli se izrauju
za napone do 15 kV, a H- i troolovni kabeli do 40 kV.

(1)

(2)

Vodi
Papirna izolacija
Papirna ispuna
Olovni plat
Impregnirana papirna traka
elina traka
Impregnirana juta
Vodi
Papirna izolacija
Metalizirani papir
Papirna ispuna
Olovni plat
Impregnirana papirna traka
elina traka
Impregnirana juta

(3)

Vodi
Poluvodljivi papir
Papirna izolacija
Metalizirani papir
Olovni plat
Impregnirana papirna traka
Impregnirana jutana ispuna
Papirna traka
elina traka
Impregnirana juta

Sl. 1.16 - Maseni kabeli: (1) pojasni kabel, (2) H-kabel, (3) tro-olovni kabel

Vodi
Poluvodljivi sloj
PVC/PE izolacija
Vodljivi sloj
PVC ispuna
Poluvodljivi sloj
Cu folija
Elastina ispuna
PVC omota

Vodi
Poluvodljivi sloj
PVC/PE izolacija
Poluvodljivi sloj
Cu folija
Elastina ispuna
PVC omota

(1)

(2)

Sl. 1.17 - PVC/PE kabeli: (1) srednjenaponski jednoilni, (2) srednjenaponski troilni

Kabeli s izolacijom iz plastomera imaju PE ili PVC izolaciju vodia i na njoj vodljivi sloj
Popuna je iz PVC omotana bakrenom folijom, na koju dolazi meki sloj i PVC omota. Vodii
i popuna su obloeni poluvodljivim slojem radi izbjegavanja pojave upljina kod velikih
savijanja. PVC kabeli se koriste za napone do 20 kV, skuplji su od masenih ali jeftiniji od
kabela s izolacijom od gume. Imaju prednost pred masenim kablovima kod kratke trase
(jeftinije i sigurnije glave), strme trase (nema impregnacijske mase koja se cijedi) i otrih
savijanja, a laki su, savitljiviji i otporniji na kemijske utjecaje.
1.4.2 Visokonaponski kabeli
Kabeli za visoke i vrlo visoke napone zahtijevaju termiki stabilne izolacije kakve su papir
impregniran uljem pod trajnim tlakom, papir u plinu pod trajnim tlakom, novi neumreeni
polietilen (PE) i SF6 plinom izolirani vodovi.
Niskotlani uljni kabel ima uzdunu upljinu (jednoilni u sredini vodia, a troilni u
meuprostoru oko ila) koja je ispunjena uljem male viskoznosti pod pretlakom 0,030,6
MPa. Ovo ulje je zapaljivo i ekoloki tetno. Kod zagrijavanja se ulje iri i viak ulazi u
posude za izjednaenje tlaka na krajevima kabela. Razmak izmeu posuda je nekoliko
kilometara, ukopane su uz kabel i dostupan je samo manometar za kontrolu tlaka ulja.
Troilni kabeli se proizvode za napone do 132 kV. Kabeli su u normalnoj izvedbi neprikladni
za vee visinske razlike, pa se dodaju vanjske bandae zbog poveanja tlaka na manjoj visini.
Za visinske razlike preko 250 m koriste se zaporne spojke za ulje koje dijele kabel na manje
sektore u kojima visinska razlika ne prelazi navedenu granicu. Kod podmorskih kabela ovog
tipa nema takvih problema ako dubine ne prelaze cca 1500 m, jer se tlak ulja dobrim dijelom
kompenzira tlakom morske vode.

(1)
(3)

upljina s uljem
Vodi od pouenih Cu ica
Poluvodljivi sloj
Impregnirani papir
Uljno-propusni dielektriki zaslon
Olovni plat
Protutlana bandaa
Antikorozijska zatita

Vodi (Cu ili Al)

Poluvodljivi sloj
Impregnirani papir
Uljno-propusni dielektriki zaslon
upljina s uljem
elina cijev
Antikorozijska zatita

(2)

Vodi (Cu ili Al)

Poluvodljivi sloj
Impregnirani papir
Uljno-propusni dielektriki zaslon
upljina s uljem
Olovni plat
Protutlana bandaa
Armatura
Antikorozijska zatita

Sl. 1.18 - Uljni kabeli: (1) jednoilni, (2) armirani niskotlani troilni, (3) visokotlani cijevni troilni

Visokotlani uljni kabeli imaju vee tlakove ulja (12,5 MPa) i jae bandae, ali vei
razmak izmeu posuda za izjednaenje tlaka. Tlak se odrava poveanim posudama za
izjednaenje tlaka ili automatskim pumpama. Poveanje tlaka ulja povealo je malo podnosivi
udarni napon kabela.
Plinski kabeli su slino graeni a koriste se tamo gdje se ne mogu koristiti uljni kabeli
zbog posuda za izjednaenje. Kod plina (duik, sumporni heksafluorid ili njihova mjeavina)
su dovoljne posude na krajevima, praktino bez obzira na duinu kabela. Jasno je da plinski
kabel nema visinskih ogranienja kao uljni. Tlak plina je 11,5 MPa, a umjesto bandaa se
moe koristiti ojaani aluminijski plat. Izvode se i kao troilni cijevni kabeli (tlak u elinoj
cijevi iznosi oko 1,5 MPa). Plinski kabeli se koriste za napone do 300 kV.

(1)

(2)

Vodi (Cu ili Al)

Poluvodljivi sloj
Impregnirani papir
Plinoprop. dielektr. zaslon
upljina s plinom
Cu ili Al plat
Protutlana bandaa
Antikorozijska zatita
Vodi (Cu ili Al)
Poluvodljivi sloj
(3)
Impregnirani papir
Plinoprop. dielektr. zaslon
upljina s plinom
Olovni plat
Protutlana bandaa
Armatura
Antikorozijska zatita

Vodi (Cu ili Al)

Poluvodljivi sloj
Impregnirani papir
Plinoprop.dielektr. zaslon
upljina s plinom
elina cijev
Antikorozijska zatita

Sl. 1.19 - Plinski kabeli: (1) jednoilni, (2) troilni s platom, (3) cijevni troilni
Vodi (Cu ili Al)
Poluvodljivi PE sloj
PE izolacija (XLPE)
Vodljivi PE sloj
Olovni plat
PVC omota

Sl. 1.20 - Jednoilni polietilenski kabel

PE kabeli polako ulaze u podruje visokih napona, a prednost im je da su suhi i ne trebaju
sloeno odravanje i trajan nadzor.
SF6 plinom izolirani vodovi nisu kabeli u klasinom smislu, a u nas se ne koriste.
Konstruirani su na istim principima kao sabirnice u plinom izoliranim postrojenjima a koriste
se i za najvie napone. Vodii su aluminijske cijevi uvrene su u aluminijskom oklopu
pomou aralditnih izolatora. Razmak izolatora ogranien je progibom vodia zbog vlastite
teine. Vod je podijeljen na plinonepropusne sektore koje se nadzire na visinu tlaka plina
(raunalni monitoring). Kod vrlo niskih temperatura postoji mogunost kondenzacije plina,
to se sprijeava dodavanjem duika sumpornom heksafluoridu. Antikorozijska zatita oklopa
ovisi o nainu polaganja voda. Polaganje ovih vodova je tehniki vrlo zahtjevan posao,
posebice to treba osigurati besprijekornu istou unutar oklopa i punjenje plina na terenu.