Uvod

Odabrao sam ovu temu jer, smatram da je Teatar

Apsurda sinonim za Svijet u kojem ivimo.Ono to smo
mogli itati u ekajui Godoa ili elava Pjevaica
moemo i doivljavamo svaki dan.Apsurd je
svakodnevnica i izgleda normalno stanje, a mi se moramo
truditi da bi bilo to manje apsurda.U svome maturskom
radu u se baviti openito Teatrom Apsurda i pokuati
napraviti paralelu izmeu djela i stvarnosti, kombinujui
to dvoje.Naravno dotai u se openito i Drame te
historije iste.Jo jedan razlog zato sam izabrao ovu temu
jeste taj to sam imao priliku da glumim u ekajui
Godoa, i tako sam iskusio dramski dio iz prve ruke ako
smijem tako rei.Dok su apsurd komunikacije i ostali
apsurdi opte prisutni u svakodnevnici.

Drama

Da bih uopte mogao priati o Teatru Apsurda moram prvo

obuhvatiti i objasniti Dramu i njene karakteristike.
Prevedeno sa grkog jezika, drama znai radnja. Ona obuhvata
sve knjievne vrste namijenjene izvoenju na pozornici, a koje svoj
pravi smisao dobivaju u pozorinoj predstavi. Drame su knjievna
djela posebno oblikovana tako da sadre opis likova s naznakom
nekih njihovih osobina, dijelove teksta koje glumci izgovaraju na
pozornici i dijelove koji slue samo kao uputa glumcima i redatelju,
a nazivaju se didaskalijama.

Karakteristika drame
U drami nisu nuni opisi i pripovijedanje, nego glavne dijelove
ini govor glumaca. Fabula dramskog teksta se ne pripovijeda, ve
se postie izmjenom dramskih situacija. Dijalog (razgovor meu
likovima) i monolog (izlaganje jednog lika) bitna su sredstva
knjievnog oblikovanja drame. Deavanje na pozornici proizlazi iz
2

djelatnosti likova. Drama ima svoj poetak, sredinu i zavretak.

Podjeljena je na inove i prizore, a zanimanje publike potie neki
sukob ili zaplet koji se na kraju razrjeava. Taj sukob izaziva stalnu
napetost koja je pokreta radnje i zanimanja publike, a oni proizlaze
iz suprotstavljanja likova.

Razvoj I Historija Drame

Antika Grka

Pozorite je nastalo u staroj Grkoj, iz rituala koji su se odravali u

ast boga Dioniza.

Dioniz (gr. , Dinysos) u grkoj mitologiji bog je plodnosti zemlje,

vegetacije, vina, ena, bog-bik)

Slavili su ga pjevanim i recitiranim ditirambima i plesom i u tim

sveanostima nalazimo poetke tragedije i komedije. Korifej, koji je
predvodio hor, vremenom se transformirao u glumca-interpreta
odreenog lika i time se dobila mogunost dijaloga a time i sukoba
tj. antagonizma. Legendarni Tespis prikazuje jo u 6.vijeku prije
Hrista takve predstave s jednim glumcem i zborom. U 5.vijeku prije
Hrista takve pozorine izvedbe dobijaju u Ateni svoj organizovani
oblik i postaju takmienja.
Najpoznatiji autori tragedija tako su Eshil, Sofoklo i Euripid,
a komedija Aristofan. To su ujedno i jedini sauvani autori.
Vremenom, radi dinamizacije radnje, uvede su drugi, a zatim i trei
glumac (uz obavezni zbor.) Glume samo mukarci koji esto imaju
vie uloga u istom komadu: to im omoguuje maska koja ima
odreena obiljeja vezana uz dob, stale ili karakter lika; a tome je
prilagoen i kostim. Prostor ispred hrama gdje se igraju predstave u
pravilu je krunog oblika a obino se naziva orhestra. U njegovu
sreditu nalazi se rtvenik (timela) na kojem Dionizev svetenik

prije predstave izvodi rtveni obred. Uz timelu igraju glumci, a oko

njih se smjeta zbor. Gledaoci su smjeteni oko orhestre i u
poecima stoje no vremenom se smjetaju u amfiteatar. On je isprva
drvene konstrukcije ali tokom 4.vijeka p.n.e. poinju se graditi
monumentalne graevine od mramora i kamena. U duhu
demokratinosti za smjetaj gledatelja vrijedi naelo ravnopravnosti
sa izuzetkom prvog reda sjedala koji je namijenjen svetenicima i
poasnim gostima. Tada i scena postaje stalan objekt od kamena,
a proscenijdobiva niz stupova izmeu kojih se montiraju slikane
dekoracije. Na krovu se, kao dramaturki efekt, pojavljuje deus ex
machina. Za glazbene priredbe u antikoj Grkoj se podiu manji,
natkriveni objekti - odeoni. Osim dramskih djela visokog stila
(komedija i tragedija) izvodi se i tzv.mim, puka komedija
naturalistikih obiljeja koju izvode putujue druine zabavljajui
puk na ulici parodirajui mitoloke teme i improvizirajui scene iz
svakodnevice.

Tako da mogu slobodno rei da su drame veinom iskarikirane

realne situacije ili situacije sa jaim opisom nego to se moe
primjetiti u trenutku zbivanje iste.I tako sam koji korak blie svom
Teatru Apsurda.

Teatar Apsurda
Teatar Apsurda (Fr.Thtre de l'Absurde) je oznaka za odreene
drame napisane prvobitno od strane Evropskih tekstopisaca krajem
1940-ih, 1950-ih, i 1960-ih, kao i stil teatra koji se razvio iz
njihovog rada. Kritiar Martin Esslin je skovao pojam Teatar
Apsurda ondosei se na ove drame zato to su vezane za iroku
temu apsurda, na grubo slian nain kojim ga Albert Camus koristi.
Apsurd u ovim drama zauzima oblik ljudskih reakcija koje nemaju
smisla ili ljudi koji nisu ljudi, nego nita vie nego lutke, koje su
kontrolisane od strane neke nevidljive vanjske sile ili nemaju
kontrolu nad situacijom, ak i nad sobom. Iako se pojam primjenjuje
na irok raspon drama neke se karakteristike

podudaraju u mnogim dramama : komedija, esto slina stilu

nazvanom Vaudeville (Mijeanje razliitih drama u jednu, esto
nespojivih), pomijeano sa traginim ili uasavajuim slikama i
situacijama u kojima su glumci uhvaeni u neizlaznim situacijama,
te esto upadaju u kliejske razgovore, gdje zapravo komuniciraju
ali se ne sluaju.Ili su prisiljeni da ponavljaju neke akcije ili stvari
koji nemaju smisla isponove ne elei da prihvate da nemaju smisla,
jer glumci kao takvi ne znaju drugaije. Besmilje ili cinizam,
apsurd kao kritika na realnost ill apsurd realnosti su drame povezane
sa ovim imenima: Samuel Beckett, Eugne Ionesco, Jean
Genet, Harold Pinter, Tom Stoppard, Friedrich
Drrenmatt, Fernando Arrabal, and Edward Albee.

Znaajna Obiljeja
Iako oznaka Teatar Apsurda obuhvata irok dijapazon dramatiara
oni imaju neka zajednika obiljeja.

Tragikomedija
Najapsurdnije drame su u biti tragikomedije.Kao to Neill kae u
Beckettovoj drami Kraj Igre. Nita nije smjenije od nesree... to
je najkominija stvar na svijetu. Ovdje se William Shakespeare
navodi kao utjecaj na Apsurd Drame
Drrenmatt1 kae u svome eseju Problemi Pozorita,Komedija
sama je dovoljna za nas, ali je tragika mogua iako potpuna
tragedija nije. Mozemo istisnuti tragediju iz komedije. Moemo to
da naglasimo kao zastraujui momenat, kao bezdan koji se
odjednom otvori; ustvari mnoge ekspirove tragedije su u biti
Komedije iz kojih Tragedija jednostavno ispliva.Iako sa velikim
naglaskom na tragediju,Teatar Apsurda
odjekuje raznim izvrsnim kominim izvedbama

Jedan od najznaajnijih vicarskih dramatiara 20. vijeka.Slavu je stekao sarkastinogrotesknom komedijom Posjet stare dame
(Der Besuch der alten Dame), 1956., a isto tako i u komedije svrstanim
djelom Fiziari (Die Physiker), 1962. godine
8

Kao eksperimentalni oblik pozorita, Teatar Apsurda korsiti

tehnike koje su posuene od ranijih innovatora.Poput pisaca
besmislenih poema Lewis Carroll-ra i Edward Lear-a. Poljskog
dramaturga Stanisaw-a Ignacy-og Witkiewicz-a.Rusa poput Daniila Kharms-a, Nikolai-a Erdman-a, Mikhail-a Volokhov-a i ostalih,te
Bertolt Brecht'-ova tehnika udaljavanja

to hoe rei da Teatar Apsurda je mjeavina mnogih tehnika i

stilova koji su se mnogo prije naziva Teatar Apsurda koristili.

Odnos sa Egzistencijalizmom
Teatar Apsurda biva esto povezivan sa egzistencijalizmom I
egzistencijalizam je odigrao veliku ulogu u filozofiji u Parizu tokom
podizanja Teatra Apsurda.
Ali zvati ga Teatrom Egtistencijalizma je problem iz mnogo
razloga.Dobilo je ovaj sufiks djelom zato to je nazvan po konceptu
apsurdnosti zagovoranog od strane Alberta Camus-a. Apsurd se
1 (Njem.: Verfremdungseffekt) je pozorina i

kinematografika taktika skovana od strane Bertolt-a Brecht a koja

sprijeava publiku da postane pasivna , nego da su potpuno uivi u lika to od neazainteresovane publike stvara
kritikog posmatraa .Ovaj termin opisuje Brechtovu estetiku u Epskoj Drami.)

najtanije moe nazvati egzistencijalizmom u jednakom smislu kako

i djela F.K. nazivamo egzistencijalnim; utjelovljuje apsekt filozofije
mada pisac nije predan sljedbenik istoga.Kao to je Sir Tom
Stoppard

(Britanski Dramaturg)

izjavio : Moram rei da nisam bio

upoznat sa rijeju egzistencijalizam dok nisam bio zaduen za

Rosencrantz.ak i sada egzistencijalizam nije filozofija, nalazim to
zanimljivim i moguim. Ali je istino da se drama moe promatrati u
egzistencijalistikim terminima, kao i u drugim terminima i
pojmovima.
Mnogi apsurdiari su bili savremenici sa Jean-Paul Sartre-om ali
rijteko koji su se prepustili njegovoj filozofiji tj. njegovom
egzistencijalizmu koji je izrazio u djelu Bie I Nitavilo.1
Mnogi su imali komplikovane odnose sa njim. Sartre je hvalio
Genetove drame, tvrdei da je za Geneta :Dobro samo iluzija, a da
je zlo nitavilo koje se stvara iz ruevina dobra.
Ionesco je meutim prezirao Sartre-a.Ionesco ga je optuio da je

Sartrova briga piui Bie I Nitavilo je bila da osudi fundamentalost slobode i ljudskog bia protiv svhih
pruga Predeterminizma, a Predeterminizam je filozofski nain gledanja da je nae ponaanje odreeno
prijanjim dogaajima tako da je slobodna volja nemogua

10

podravao komunizam ali je ignorisao zloine koje su poinili

Komunisti. Njegovo djelo Nosorog je napisano kao kritika
slijepog sklada, nebitno da li je to Nacizam ili Komunizam.Na kraju
drame, jedan ovjek opstaje na Zemlji, opirui se promjeni u
Nosoroga. Sartr je kritikovao Nosoroga :Zato je samo jedan
ovjek koji se odupire?.Ako nita mogli smo saznati zato, ali
nismo ni to uspjeliOn se odupire zato to je tamo.
Sartrov kriticizam naglaava primarnu razliku izmeu Teatra
Apsurda i Egzistencijalizma. Teatar Apsurda pokazuje neuspjeh
ovjeka bez da predlae rijeenje.U intervju iz 1966 godine, Claude
Bonnefoy uporeujui apsurdnost Sartre-a i Camus-a rekao je
Ionescu :ini mi se da ste Beckett, Adamov i vi poeli od manje
filozofskih izvora te, vratili se klasinim izvorima od iskustva iz
prve ruke i elje da naete novi pozorini izriaj. I ako su Sartre i
Camus promislili o tim idejama, vi ste ih opisali na savremeniji
nain. Ionesco je odgovorio :Imam osjeaj da ovi pisci, koji su
ozbiljni i bitni, govore o apsurdu i smrti, ali bez da su proivjeli te

11

teme.Kod Becketta i Adamova je tu gola istina I izriaj koji se jasno

vidi i osjeti u tekstu.'
Ali da bi sebi pribliili temu, i moda je ovaj sljedei pasus trebao
ii prvi, ali ipak govorimo o apsurdu.

Nastanak I Historija Teatra Apsurda

Apsurd ili Novi Teatar je pokret koji je izvorno Pariki AvantGardni fenomem vezan za veoma mala pozorita u u Latinskoj
etvrti.Nekoliko apsurdista je roeno u Francuskoj poput Jean
Genet-a, Jean Tardieu-a, i Boris Vian-a. Ostali su roeni drugdje ali
su veinu svog vremena provodili i ivjeli u Francuskoj i esto su
pisali.na francuskom.
Na primjer Samuel Beckett je rodom iz Irske; Eugne
Ionesco rodom iz Rumunije; Arthur Adamov je rodom iz Rusije.
Kako je utjecaj Apsurdista rastao, stil se raprtio preko ostalih
drava, jasno vieno u nekim dramama.Da li direkno inspirisano od
strane Apsurdista Francuske ili iz kritikovanja istih.U Engleskoj su

12

se pojavili sljedei praktikanti Teatra Apsurda: Harold

Pinter, Tom Stoppard, N. F. Simpson, James Saunders, i David
Campton; U Sjedinjenim Amerikim Dravama :Edward
Albee, Sam Shepard, Jack Gelber, and John Guare; u Poljskoj
:Tadeusz Rewicz, Sawomir Mroek, i Tadeusz Kantor; u
Italiji: Dino Buzzati; i u Njemakoj: Peter Weiss, Wolfgang
Hildesheimer, I Gnter Grass. Takoer su u Indiji
Mohit Chattopadhyay i Mahesh Elkunchwar obiljeeni kao
Apsurdisti. Drugi internacionali Apsurdistki dramaturzi su : Tawfiq
el-Hakim iz Egipta; Hanoch Levin iz Izraela; Miguel Mihura iz
panije;Jos de Almada Negreiros iz Protugala; Mikhail
Volokhov iz Rusije; Yordan Radichkov iz Bugarske; dramaturg i
bivi eki predsjednik Vclav Havel i drugi iz eke i Slovake
Republike

13

Znajna Prikazivanja
Jean Genet-ove Slukinje (Les Bonnes) bile su premijerno
prikazane 1947. Eugne Ionesco-va elava Pjevaica (La
Cantatrice Chauve) premijerno je prikazana 11 Maja 1950 u
pozoritu Noctambules (Francuska).Ionesco je pratio sa
Lekcijom (La Leon) 1951 i sa Stolicama (Les Chaises) in
1952. Samuel Beckett-ova drama ekajui Godoa je po prvi put
izvedena 5 Januara 1953 u pozoritu Babylone u Parizu. 1957,
Genet-ov Balkon (Le Balcon) je nastao u Londonu u Pozoritu
Umjetnosti.U Aprilu 1957, Beckett'-ov Kraj Igre je po prvi put
predstavljen u Royal Court pozoritu situiranom u Lodnonui u
Studiju Champs-lyses. Tog Maja, Harold Pinter-ova Sobaje
prikazana na univerzitetu u Bristolu.Pinter-ova Roendanska
Zabava je imala premijeru u zapadnom kraju 1958. Edward Albeeova Zooloka Pria doivjela je premijeru u Zapadnom Berlinu na
Schiller Theater Werkstatt-u 1959.

14

29 Oktobra iste godine, Krapp-ova Posljedna Kaseta napisana od

strane Beckett-a je doivjela premijeru u Royal Court pozoritu u
Londonu. Fernando Arrabal-ov Piknik Na Bojnom polju( Piquenique en campagne) takoer je premijerno odigran 1958. Genet-ovi
Crnci (Les Ngres) je objavljen iste godine ali po prvi odigran u
teatru Lutce (Pariz) 28 Oktobra 1959. Te godine Ionescov
Nosorog je doivio svoju premijeru u Parizu Januara 1960 u
Odeon pozoritu. Beckett-ovi Sretni Dani su po prvi put
prikazani u Cherry Lane teatru lociranom u New Yorku 17
septembra 1961.Albee-jev Ko Se Boji Virginijskog Vuka takoer
je premijerno odigrana u New Yorku, 13 Oktrobra. Pinter-ov
Dolazak Kui premijerno je odogran 1965 u junu u Aldwych
teatru. Peter Weiss-ov Marat/Sade (Progon i atentat Jean-Paul
Marat-a, izvedeno od strane zatvorenika za mentalno oboljele po
dirigentskom palicom Marquis de Sade-a) je po prvi put prikazan u
Zapadnom Berlinu 1964, takoer i u New Yorku sljedee godine.

Atributi Pozorita
15

Drame u okviru ove grupe su apsurdne zbog toga to se ne

fokusiraju na logiku,realne pojave ili tradicionalno nain odvijanja
radnje.Umjesto toga one se fokusriaju na ljudska bia koja su
zarobljenja u nepojmivom svijetu. Tema nepojmljivog dolazi u paru
sa neodgovarajuem jeziku koji se koristi. Prema Martinu Esslinu1,
apsurdizam je : Neizbjeno devalviranje ideala, iskrenosti i
smisla..Teatar Apsurda zapravo pita tj. trai od svog gledaoca da
zamisli svoje rijeenje date situacije ustom da sam zakljuujei grijei
. Iako je Teatar Apsurda vien kao besmisao, on ima neto rei i
neto to se moe razumjeti. Esslin stavlja granicu izmeu kolskog
objanjenja apsurda (tj. izvan harmonije) i dramaturkog znaenja
A dramaturko znaenje je sljedee Apsurd je ono to je lieno
smisla.Odsjeen od svoje religije,metafizike i svojih uzvienih
korijena, ovjek je izgubljen

Likovi u Teatru Apsurda

16

Likovi u ovakvoj vrsti dramu su izgubljeni i esto ivotare u

nerazumljivom univerzumu gdje naputaju bilo ono to je
racionalno i diskursivno jer takva spoznaja nije odgovarajua.
Veina likova izgleda kao automat koji je zapeo u klieju razgovora
ili su pak obine marionete svakodnevnice (Ionesco je nazvao
Staroga ovjeka I Staru enu1 uber-marionetama).Likovi si
povremeno stereotipni,arhipetni(ljudi koju nalaze idole i po njima
ive) ili plitki. to su kompleksniji likovi u krizi to je njih svijet
nerazumljiviji.Mnoge Pinter-ove drame sadravaju likove zatvorene
u zatvorenom prostoru muene od strane neke sile koje ne mogu
razumjeti. Njegova prva drama je Soba- u kojoj je glavni lik,Rose,
napastovana od strane,Riley-a,
koji ugroava njeni sigurni prostor, i ako je pravi uzrok nevolje
ostao nepoznat, te je ova tema esto ponavljana u njegovim buduim
radovima.
Likovi u drami apsurda se takoer suoavaju sa svijet kojeg su
nauka i logika napustiliIonesco-v lik Berenger(koji se ponavlja
1

Popularna Ionescova drama

17

kroz vie drama) se npr. suoava sa ubicom bez motivacije u

istoimenoj drami Ubica , te ne uspijeva da ga razuvjeri sa
loginim argumentima da je ubijanje loe U Nosorogu,
Berenger ostaje jedini ovjek na planeti koji se nije. Likovi se
takoer mogu nai zarobljenim u rutini, u metafikcionalnoj
umiljenosti i zarobljeni u prii. Glavni likovi u Tom Stoppard-ovoj
drami Rosencrantz I Gildenstern Su Mrtvi su se nali u
prii(Hamlet) u kojoj je zavretak ve poznat tj. napisan. Radnja
mnogih Apsurdistikih drama sadrava likove koji su meusobno
zavisni jedni od drugih, veinom dvoje mukaraca ili dvoje
mukaraca i ena. Ta dva lika mogu biti skoro ista ili su
meuzavisni kao Vladimir i Estragon u ekajui Godoa ili dva
glavna lika u Rosencrantz I Guildenstern Su Mrtvi; jedan lik moe
biti vidljivo dominantan nad drugim i moe da mui pasivnog
lika( poput Pozze u Lucky-ija u ekajui Godoa ili Hamm-a i
Clov-a u drami Kraj Igre).

18

Odnosi meu likovima se mogu dramatino promijeniti kako drama

odmie, kao u Ionesco-ovoj drami Lekcija ili u mnogim Albeeijevim dramama npr. Zoloki Vrt

Jezik U Teatru Apsurda

Unato reputaciji besmislenog govora (jezika), veliki dio dijaloga u
Apsurdistikim predstavama je prirodan. Trenuci kada trae utoiste
u besmisaonom dijalogu ili u jeziki kliej kada se priinjava da su
rijei izgubile svoju prepoznatljivu funkciju, te stvarajui
nerazumijevanje meu likovima ini Teatar Apsurda
prepoznatljivim. Govor esto pridobije odreeni fonteski ili ritmiki
kvalitet to proiruje tj. otvara irok pojam komine
zaigranosti. Profilirani Apsurdistiki jezik e da se raspinje od
besmilenih klieja preko igre rijei do besmisla. Govor u drami
elava Pjevaica npr. je inspirisan razmjenjivanjem praznih
klieja, koji se vremenom nagomilaju ali nikada ne prave smislen
dijalog. Tako i likovi u spomenutoj drami priaju takore, rutinski

19

bez da ikakav dijalog ima smisao i logiku, tavie to uopte ne lii

na ljudski dijalog. Mnoge Beckett-ove devalviraju govor za dobrobit
markantog. Harold Pinterpoznat po svojoj pauzi1predstavlja
subtilniji elliptini dijalog. Sljedei dijalog je tipian za Pinteria.
(Sljedei dijalog je izmeu Astona i Daviesa u drami uvar)
ASTON: Manje vie to je tano to ti...
DAVIES: To je to... To je ono to ja dobijam Mislim, koji tipovi
poslova
(Pauza)
ASTON:Pa, postoje stvari poput stepenicai zvona
DAVIES: Ali to bi bilo pitanje Zar ne bi ? Pitanje metle, zar nije?
Veina dijaloga u Aspurdistikoj drami( posebno u Beckett-ovim i
Albee-ijevim dramama) prikazuje ovakav nain izbjegavanja i
nemogunosti da se ostvari veza u dijalogu.

Kada se jezik koji je bez sumnje besmislen pojavi, on takoer

prikazuje ovu nepovezivost, koja se moe koristiti za komine
1

esto koristi trenutak kada oba lika ute kako bi dao jainu sceni

20

efekte; poput Lucky-jevog dugog govora (Godo) kada Pozzo kae

da Lucky pokazuje talenat za razmiljanje dok ga drugi likovi
komino pokuavaju zaustaviti:
LUCKY: Dato postojanju kao to je promumljano naglas u javnim
djelima Puncher-a i Watmann-a o linom Bogu, quaquaquaqua sa
bijelom bradom quaquaquaquaqua izvan vremena bez dodataka ko
sa svetih uzvienja aphatia svetih aphata voli nas draesno sa nekim
izuzecima, zbog nepoznatih razloga ali vrijeme e nam rei zato
smo u ovakvoj patnji

Besmisao je takoer jako prisutna u Pinter-ovoj drami

Roendanska Zabava kada Goldberg i McCarnn mue Stanley-a
sa oigledno besmislenim pitanjima:
GOLDBERG: ta koristi za piame ?
STANLEY: Nita.
GOLDBERG: Ti kalja svoje ebe na kojem si se rodio
MCCANN: A ta o Albigensenist heresy-ju?
GOLDBERG: Ko je zalio obrtaljku u Melbournu ?
21

MCCANN:A ta o o blagoslovljenom Oliver Plunkett-u?

GOLDBERG.Ajde zucni Webber-u. Zato je koko prela ulicu?

Kao to se vidi u navedenim primjerima, Teatar Apsurda se moe

takoer koristiti da se demonstrira ogranienost jezika pitajui
odreenost nauke i poznavanje istine.
U Ionesc-ovoj drami Lekcija, profesor se trudi da silom objasni
studenstu svoju besmilenu lekciju iz Filologije
PROFESOR.: Na panskom: Rue moje bake su ute kao moj djed
koji je Azijatskog porijekla; na Latinskom: Rue moje bake su ute
kao moj djed koji je Azijatskog porijekla; na Latinskom. Da li
primjeti razliku? Prevedi ovo na... Rumunski
Uenik: Kako u rei rue na Rumunskom ?
PROFESSOR:Pa kako drugaije nego rue? Rue postoje u svim
jezicima, je l ti sad jasno ?

Zaplet U Teatru Apsurda

22

Za razliku od tradicionalnih zapleta, u Teatru Apsurda zavjere se

najee sastoje od hrpe besmislenih klieja koji se ponavljaju i
rutina koje isto tako nemaju smisao. Kao to je to vidljivo u
ekajui Godoa i elava Pjevaica. esto je tu i prisutna
prijetea nepoznata vanjska sila koja ostaje misterijom poput drame
Roendanska Zabava, gdje se Goldberg i McCann suoe sa
Stanley-em, mue ga sa apsurdnim pitanjima i odvuku ga sa sobom
na kraju bez da razlog tome bude jasan
Jo jedan primjer je u Albee-jevoj Delikatnoj Ravnotei.
Harry i Edna nalaze utoite u domu svojih prijatelja Agnes i Tobias
zato to su odjednom prestravljeni, ali imaju potekoa objasniti ta
ih je toliko prestrailo.
HARRY: Nije bilo nieg ... Ali smo mi bili prestravljeni
EDNA: Mi smo ... Bili ... uasnuti
HARRY:Bili smo prepadnuti. Bilo je to kao da smo bili izgubljeni:
veoma mladi ponovi, sami sa mrakom, izgubljeni. Nije bilo nieg
ega bi se trebali bojatiAli...
EDNA: Bili smo prestravljeniAli tamo nije bilo nieg..
23

Zakljuak
Ovo sve to sam sroio u ovih nekoliko stranica je naalost prikaz
ovog Svijeta, gdje svi mi obitavamo i ivimo. Ljudi esto zbog
manjka volje, straha, ideja pribjegavaju ablonima i kliejima
zaboravljajui da je svako bie i svaka situacija manje-vie unikatna
i ne moe joj se prii ablonom, a to je najvea greka veine ljudi,
to se ubace u kliej ivota mislei da ive ono to ele do onog
trenutka kada se osjete usamljenim a imaju sve to su ablonski
eljeli. Pa postajemo mizerni, uvamo probleme duboko u sebi a
dok se zapravo smijemo cijeli dan, zar nije to apsurdno.
Apsurdno je priati samo da se pria, jer mislimo da e se neko
razoarati u nas zato to mu nismo odgovorili, pa mislimo da ako
prepoznamo jednu zakoljku koja podsjea na neki prijanji
dogaaj, trebamo da postupimo isto kao nekada neiskreno,
nepromiljeno, te onda i grijeimo.Isto kao kada sretnemo nekoga
na ulici i pitamo ga

24

-ta ima? (bez ikakve elje da znamo ta ima, ali postavljamo to

pitanje jer je to rutina)
-Nema nita, kod tebe ?(Znajui da ne eli uti odgovor na prvo
pitanje odgovorimo takoer rutinski, jer znamo da se to oekuje od
nas)
-Ma evo, pomalo (Neodreen odgovor, samo da se krene dalje)

Robovi smo oekivanja, ablona i predrasuda pa se esto shodno

tome i ponaamo, bez ijednog trenutka da zastanemo i pogledamo
oko sebe da vidimo ko smo i gdje smo, ali im se osjetimo
ugroenim spremni smo pobjei u na ablon, gdje imamo identitet
iako mi nismo to za ta se predstavljamo.Samo se bojimo niega,
citiram Boj se Ovna, Boj se Govna. Kad e ivjeti ?

Bojimo se biti osuivani jer zaboga razmiljamo drugaije, elimo

drugaije stvari.To je normalno niko od nas nije isti, ali to treba da
bude prednost, naa raznovrstnost treba da bude nao blago gdje
25

emo jedni druge da nadopunjavamo,ali ne.Lake je pobjei u

ablone i ivjeti po tuim citatima, po tuim vizijama bez svoje i
onda kada ne znamo zato smo ono to jesmo, ulazimo u besmisao i
rutinu govoreiSutra u, kao da ima vremena na pretek. U
ljudskoj je prirodi naalost da sami sebe sputavamo, ubacujemo u
ablone jer je to lake ali moramo se nauiti da radimo kako treba
iako je to uvijek tee ali samo tako moemo biti sretni i moemo
poput Frank Sinatre rei :I Did It My Way. Ili uinio sam to na
svoj nain, pa kakav god da je taj nain on je ispravan za mene i
pokuavam da izbjegavam klieje, rutine jer samo se zavitlavamo
mislei da radimo neto a u biti ne radimo nita, samo sjedimo i
prepisujemo tui ivot na svoje stranice. Ali dokle god ima ljudi, bi
e i apsurda; dokle god je ljudi ovaj svijet e biti Teatar Apsurda

To je naa svakodnevnica, mislim da bi je trebali mijenjati i stavljati

vie smisla u osmijeh, u pogled i u te sitnice i radili po svome pa ak
i pogreno, tako se i ui. Prvo si takore glup,neiskusan i zato
grijei, ali napreduje i tek onda kada neto proivi i uradi neke
26

poteze moe napraviti sebe i izgraditi sebe. I za kraj u citirati svog

druga Dinu Muharemovia.

ivot nekom otpor, nekom poklon,

Poput djeije bojanke,
Zato uzmi te boje i araj crno-bijele odraze,
Jer sve je sivo, ako svezanih ruku,
eka u depu Godoa za bolji ivot

-LiteraturaArtaud, Antonin. The Theatre and Its Double. Tr. Mary Caroline
Richards. New York: Grove Weidenfeld, 1958.
Esslin, Martin. Absurd Drama. Harmondsworth, Eng.: Penguin,
1965.

27

. The Theatre of the Absurd. Garden City, NY: Doubleday,

1961.
. The Theatre of the Absurd. 3rd ed. With a new foreword
by the author. New York: Vintage (Knopf), 2004. ISBN
9781400075232 (13).
Jacobus, Lee A. The Bedford Introduction to Drama. 5th ed.
Boston: Bedford, 2005.
Ionesco, Eugne . Fragments of a Journal. Tr. Jean Stewart.
London: Faber and Faber, 1968.
Knowlson, James. Damned to Fame: The Life of Samuel
Beckett. New York: Grove P, 1996.
Sartre, Jean-Paul. "Beyond Bourgeois Theatre", Tulane Drama
Review 5.3 (Mar. 1961): 6.
. "Introduction". The Maids and Deathwatch, by Jean Genet.
Tr. Bernard Frechtman. New York: Grove P, 1954.
Watt, Stephen and Gary A. Richardson, eds. American Drama:
Colonial to Contemporary. Boston: Thompson, 2003.
Worthen, W. B., ed. The Wadsworth Anthology of Drama. 5th
ed. Boston: Thompson, 2007.

Sadraj
Uvod1
Drama..2

28

Karakteristik Drame2-3
Razvoj I Historija Drame... 3-6
Teatar Apsurda6-7
Znaajna Obiljeja7
Tragikomedija8-9
Odnos Sa Egzistencijalizmom ... 9-12
Historija I Nastanak Teatra Apsurda...12-13
Znaajna Prikazivanja13-15
Atributi Pozorita16
Likovi u Teatru Apsurda...17-19
Jezik U Teatru Apsurda19-22
Zaplet U Teatru Apsurda23-24
Zakljuak24-27
Literatura..28
Sadraj29

29