Naslov izvornika

Danielle VANISHED
Urednica Ivanka Borovac
s engleskoga prevela
DARIJA ClNDRI
Nakladnik Mozaik knjiga d.o.o.
Za nakladnika tipan medak
Glavna urednica Nives Tomaevi
Grafiki urednik Sreko Joli
Likovno opremio Zdenko Kuca
Tisak Zagraf tisak, Zagreb, 1997.
, Danielle
/ Danielle ; [s engleskoga prevela Darija Cindri] - Zagreb : Mozaik knjiga, 1997. - 296 str. ; 20 cm
Prijevod djela: Vanished ISBN 953-173-830-0 970922029
Danielle
nestao
mozaik knjiga
Hvala ti to prihvaa majku koja te posvuda slijedi i zbog koje ne moe initi ono to eli, kad to eli. Hvala
ti to si to to jesi - divna osoba, divan prijatelj, a moda ak i velik pisac.
S ljubavlju, mama
I Johnu
Najboljem ocu, najboljem prijatelju, najveoj ljubavi, najdivnijem mukarcu, radosti moga ivota... Sretna sam
to si uz mene!
S ljubavlju, zauvijek tvoja, Olive
l:
agano se uspinjui stubama Katedrale sve-ktog Patricka, Charles Delaunev jedva je primjetno epao. Bilo je tje a
do Boia i otri mu je zimski vjetar zavlaio svoje ledene prste duboko pod ovratnik. Ve je zaboravio kako je
hla prosinac u New Yorku. Prole su godine otkad je zadnji put bio tu... otkad nije vidio oca. Ocu je sada
osamdeset sedam godina, a majka je odavno umrla, kad je Charles bio trinaestogodinji djeak, i o njoj je pamtio
samo da je bila lijepa i vrlo njena. Otac je ostario. Senilan i bolestan, bio je vezan za krevet. Njegovi su
odvjetnici zahtijevali da Charles doe kui, barem na nekoliko mjeseci, kako bi se obiteljski poslovi doveli u red.
Nije imao brae ni sestara i sav je teret poslova obitelji Delaunev pao na njegova lea. Posjedi po cijeloj dravi,
golemo imanje blizu Newburgha u dravi New York, rudnici, eliane, tvornice ulja i neke vrlo vane zgrade u
centra Manhattana. To bogatstvo nije stvorio Charles, a ni njegov otac, nego djedovi. A Charlesa ono nikada ni
najmanje nije zanimalo.
Njegovo jo uvijek mlado lice, ogrubjelo od sunca i vjetra, bilo je obiljeeno bolom i ivotnim nedaama.
Upravo se vratio iz panjolske, gdje je proveo dvije godine borei se u ratu koji nije bio njegov, ali koji mu je
puno
znaio. To je bila jedna od rijetkih stvari do kojih je drao... neto za to je istinski izgarao. U panjolskoj se
borio protiv faista, od veljae 1937., kada je pristupio Lincolnovoj brigadi. U kolovozu je bio ranjen, kod Gandese, u ljutoj bitci na rijeci Ebro. To mu nije bilo prvo ranjavanje. S petnaest godina, za vrijeme Svjetskoga rata,
pobjegao je od kue i poao u vojsku. U zadnjoj godini rata bio je ranjen u nogu kod Saint-Mihiela. Njegov je
otac bio bijesan zbog toga. Ali sada vie nije mogao prigovarati Charlesu. Nita vie nije dopiralo do njega, pa
tako ni njegov sin ni njegova borba u panjolskoj. Nije ga ak vie ni prepoznavao. Moda je i bolje tako, mislio
je Charles dok ga je gledao kako spava u svom golemom krevetu. Opet bi se samo prepirali i svaali. Ocu se ne
bi nimalo svialo ono to je postalo od njegova sina, a sinova mu zanesenost slobodom i njegova mrnja prema
faistima ne bi nita znaile. Uvijek je s neodobravanjem gledao na ivot u inozemstvu. Charlesa je imao kasno u
ivotu i inila mu se sasvim besmislenom njegova elja da ode od kue i njegovo ludovanje po Europi. Charles
je u Europu otiao 1921., kao osamnaestogodinjak, i tamo ivi ve sedamnaest godina. U mladosti je pronalazio
povremene poslove uz pomo prijatelja i zaraivao prodajom pokoje novele, a u posljednje je vrijeme ivio
gotovo iskljuivo od povelike rente. Smatrao je besmislenim to to na raspolaganju ima toliki novac. Nikome
ne treba toliko za ivot, znao je rei bliskim prijateljima i ve je godinama vei dio svojih prihoda davao u
dobrotvorne svrhe. Pa ipak bi jo uvijek katkada prodao pokoju novelu i ta skromna zarada mu je pruala veliko
zadovoljstvo.
Studirao je na Oxfordu, a potom na Sorbonni i u Firenci. U tim je ima bio poprilino neobuz. Uvijek
u drutvu prekrasnih ena, do iznemoglosti se opijao najplemenitijim bordeauxom. U dvadeset prvoj godini,
nakon tri lude godine u Europi, smatrao se svjetskim ovjekom. Susretao je ljude o kojima su drugi samo itali,
inio stvari o kojima se mnogi ne usuuju ni sanjati i bio sa enama za kakvima mukarci eznu. A onda se
pojavila Marielle... No to je sasvim druga pria, pria koju je pokuavao zaboraviti, ali sjeanje na koju je jo

uvijek bilo isuvie bolno.

Katkada ju je viao u snovima, osobito kada je bio u opasnosti, usnuo u kakvu rovu, dok su mu meci fijukali
iznad glave... Vidio bi njezino lice... one nezaboravne oi... njezine usne... lice iskrivljeno neizmjernom patnjom
kad ju je posljednji put vidio, prije sedam godina. Sedam godina je nije dotaknuo, drao u naruju... pa ak niti
znao gdje je. Uzalud je samoga sebe uvjeravao da to vie i nije vano. Kada je bio ranjen i uvjeren da e umrijeti,
dopustio si je da se preda sjeanjima. No bolniari su ga pronali onesvijetenog u lokvi krvi, a kada je doao k
sebi mogao se zakleti da ju je vidio kako stoji tik do njega.
Kad su se sreli u Parizu bilo joj je samo osamnaest godina. Lice joj je bilo tako lijepo i ivo da je izgledalo kao
da je svjee naslikano. Njemu je tada bilo dvadeset tri godine. Prvi put ju je vidio u nekoj kavani. Odmah ga je
oarala. Bila je s prijateljicom i u jednom mu je trenutku vragolasto uzvratila pogled, a potom je odmah pobjegla
i vratila se u svoj hotel. No sreo ju je ponovno, na primanju u nekom veleposlanstvu. Upoznavanje je bilo
slubeno i Marielle je bila suzdrana, jedino su je odavale njezine nasmijane oi kojima ga je oborila s nogu.
Njezinih se roditelja nije osobito dojmio. Otac joj je bio ozbiljan ovjek, puno stariji od svoje supruge, i nisu mu
se sviale prie koje je uo o Charlesu. On je bio vrnjak Charlesova oca
i moglo se pretpostaviti da se povrno poznaju. Majka joj je bila napola Francuskinja i Charlesa se dojmila kao
iznimno pristojna! iznimno nezanimljiva osoba. Ona i njezin mu nastojali su neprestano imati Martielle na oku.
Nisu ni slutili kakva je ona vragolanka i kako moe biti nestana. No znala je biti i vrlo ozbiljna, Charles je
kasnije saznao, i moglo se satima s njom razgovarati. Bila je oduevljena to je srela Charlesa u veleposlanstvu i
sjeala se da ga je ve ranije vidjela u kavani, ali mu to nije tada priznala, nego tek kad su se bolje upoznali. Nisu
mogli odvojiti oi jedno od drugoga. Njoj se on uinio vrlo zanimljivim mladiem, nimalo slinim onima koje je
poznavala. Htjela je sve saznati o njemu - odakle je, to radi u Parizu, kako je nauio francuski. Od samog je
poetka vjerovala u njegov knjievni dar i cijenila njegov rad. Sama je pomalo slikala. To mu je srameljivo
priznala, ali kasnije, kada su se bolje upoznali. Pokazala mu je nekoliko izvrsnih crtea. No te prve noi nije ih
jedno drugom privukla ni knjievnost ni slikarstvo, nego neto to su osjetili u dubini due. I njezini roditelji su
to opazili, pa ju je majka, videi kako razgovara s Charlesom, pokuala odvui od njega kako bi upoznala nekog
drugog mladia. Ali Charles ju je posvuda slijedio, poput duha, jer vie ni trenutka nije mogao ivjeti bez nje.
Sutra su se popodne sreli u restoranu Deux Ma-gots, a potom su se dugo etali uz Seinu, poput dva nestana
djeteta. Rekla mu je sve o sebi, o svom ivotu, svojim snovima - kako bi eljela jednoga a biti slikarica, a onda
se udati za voljenoga mukarca i s njim imati devetero ili ak desetero djece. To ga ba nije oduevilo, ali ona je
bila divna. Tako je krhko i njeno izgledala ta djevojka, no u isto je vrijeme iz nje izbijala velika snaga,
otpornost i ivost. Bila je poput najnjenije ipke poloene na fino izrezbareni bijeli mramor. ak je i njezina
koa imala sjaj kipova koje je vidio u Firenci kada je prvi put tamo stigao iz Amerike. Dok joj je priao o svom
knjievnom radu, oi su joj sjale poput dubokih plavih safira. Rekao joj je kako namjerava jednoga a objaviti
zbirku novela. inilo se da sve razumije i da joj je stalo do svega onoga to je njemu vano.
Kada su je roditelji odveli U Deauville, on ih je slijedio, potom u Rim... Pompeje, Capri, London... i konano
nazad u Pariz. Posvuda je imao prijatelje, pa mu nije bilo teko pratiti je i onda se pojaviti u nekoj drutvenoj
prigodi. Uskoro bi poeo izlaziti s njom u duge etnje, pratiti je na primanja ili provoditi iznimno dosadne veeri
s njezinim roditeljima. No ona je sada za njega bila poput droge, i ma kamo iao, gdje god bio, znao je da je
mora imati pokraj sebe. Pelinkovac ga nikad nije opijao na nain kako ga je opijala ta djevojka. Ve su u Rimu,
bilo je to u kolovozu, i njezine oi, kad bi ga pogledala, bile ispunjene neobuzom strau.
Njezinim se to roditeljima nije svialo, no na kraju krajeva, dobro su poznavali njegovu obitelj, bio je dobro
odgojen i pametan, a osim toga nije se mogla zanemariti ni injenica da je jedini nasljednik golemog bogatstva.
Ma-rielli njegovo bogatstvo nije nita znailo. Roditelji su joj bili imuni i nikad nije morala razmiljati o novcu.
Jedino to je njoj bilo vano bio je sam Charles, njegova snana ramena, divlji pogled u njegovim oima kad ju
je ljubio, profinjena ljepota njegovog lica koje je sliilo kakvoj gra-vuri na grkom medaljonu, njeni dodir
njegovih ruku na njezinu tijelu.
Nije od nje skrivao da se ne kani vraati u New York, kao ni injenicu da se nije dobro slagao sa svojim ocem
otkad je s petnaest godina pobjegao u rat te kako je svoj jedini posjet New Yorku nakon toga doivio kao nonu
moru. Osjeao je da je taj grad za njega premalen, pre-dosa, da ga ograniava. Previe su oekivali od njega, i to
sve ono ime se nije elio baviti. Drutvene obveze, obiteljske obveze, upuenost u poslove, ulaganja, dionice i
raspolaganje imetkom koji pripada njegovu ocu, a koji e on jednoga a naslijediti. ivot je mnogo vie od toga,
objanjavao je Marielli, provlaei prste kroz njezinu svilenkastu kosu boje cimeta, to joj je padala niz lea.
Bila je visoka djevojka, no uz njega se osjeala sitnom i krhkom, i potpuno zatienom.
Kad su se sreli, on je ve pet godina ivio u Parizu i nije skrivao svoju zaljubljenost u taj grad. Tu je bio sav
njegov ivot, njegovi prijatelji, njegovo pisanje, njegova dua, i nadahnue. No ona je u rujnu imala otputovati
kui na brodu Pari. Tamo ju je ekao lijep ivot, mukarac kojega e sresti, njezine prijateljice i malena, ali
elegantna kua od smee opeke u Istonoj ezdeset drugoj ulici. Ni po emu se ta kua nije mogla usporeivati s
domom obitelji Delaunev, svega nekoliko ulica sjevernije, ali bila je bez sumnje otmjena... Otmjena i - dosadna.

Nimalo slina njegovu tavanu u Ulici du Bac koji mu je u svojoj palai iznajmila neka osiromaena plemkinja.
Charles je jednom tamo poveo Marielle. Poneseni strau, zamalo su otili predaleko, no Charles se na vrijeme
osvijestio i urno napustio sobu kako bi se pribrao. Kad se vratio, bio je vrlo ozbiljan. Sjeo je pokraj nje na
krevet dok si je ona poravnavala haljinu i pokuavala doi k sebi.
- ao mi je. - Sa svojom tamnom kosom i vatrenim zelenim oima doimao se vrlo dramatinim, a u njegovu je
glasu bilo neke tjeskobe koja bi je uvijek dirnula. Ni10
kada nije poznavala mukarca koji bi mu imalo sliio, i nikad ni sa kim nije poelja uiniti ono to je zamalo
uinila s njim. Znala je da gubi glavu za njim, ali nije si mogla pomoi.
- Marielle ... - zapoeo je tihim glasom promatrajui njezinu meku crvenosmeu kosu koja joj je padala na lice ne mogu vie ovako... Izluuje me.
I ona je osjeala isto, i bila je sretna zbog toga. Ni jedno od njih dvoje nije dotad osjetilo neto slino.
Njezino se nasmijeeno lice odjednom doimalo iskusnim i mudrim. Nagnuo se daje poljubi. Opijala gaje njezina
blizina. Jedino u to je bio siguran bilo je da je ne eli izgubiti. Nije elio ii u New York, ni sada ni ikada
kasnije, kako bi zaprosio njezinu ruku i natezao se s njezinim ocem. Nije htio ekati ni sata. elio ju je odmah. U
ovoj sobi, u ovoj kui. U Parizu. elio ju je zuvijek kraj sebe.
- Marielle? - Gledao ju je vrlo ozbiljno, a njezine su oi potamnjele.
- Da? - glas joj je bio vrlo tih. Bila je tako mlada, pa ipak gaje toliko voljela. Dovoljno ju je dobro poznavao da
bi to mogao osjetiti.
- Hoe li se udati za mene?
Zaprepateno ga je pogledala, a onda se nasmijala.
- Misli li to ozbiljno?
- Naravno... Hoe li? - Napeto je iekivao njezin odgovor. to ako kae ne? inilo mu se da itav njegov ivot
ovisi o rijeima koje e sada izgovoriti. to ako se ne eli udati za njega? to ako se odlui otii kui sa svojim
roditeljima? to ako je sve ovo za nju samo igra? No njezine su mu oi govorile da se ne mora brinuti.
- Kada? - Uzbueno se smijala.
11
- Sada. - To je doista i mislio.
- Ne ali se?
- Ne. - Ustao je i poeo koraati po sobi, poput mladog lava. Prstima je prolazio kroz kosu i, gledajui je sa
strane, smiljao to im je initi. - Vrlo sam ozbiljan, Ma-rielle. - Odjednom je stao i pogledao je, sav napet i uznemiren. - Jo uvijek mi nisi odgovorila. - Pojurio je k njoj i vrsto je zagrlio, a ona se smijala njegovu djetinjastom ponaanju.
- Lud si.
- Da, jesam. A i ti si. Hoe li? - Jo ju je jae zagrlio dok se ona nezaustavljivo smijala, a onda ju je stao ljubiti
i- izmeu poljubaca je nagovarati da mu odgovori.
- Da... da... da... Hou. - Ostala je bez daha. Oboje su se smijali. - Kada e pitati moga oca?
Gledajui je tako sretnu, Charles se odjednom snudio.
- On nikad nee pristati. Pa ak i da pristane, trait e da idemo u Ameriku i da tamo zaponemo ozbiljan ivot,
pod njegovim budnim okom. - Opet je poeo koraati po sobi poput lava u kavezu. - Bolje je da ti odmah
kaem. Ja to neu uiniti.
- to? Pitati mog oca ili vratiti se u New York? -Odjednom je izgledala zabrinuto, isteui svoje duge lijepe
noge, a on je izbjegavao njezin pogled.
- Ovo drugo, dakako... i... - Stao je i prodorno je pogledao. Izgledao je divlje sa svojom raupanom crnom
kosom. - A da to uinimo tajno?
- Ovdje? zapanjeno ga upita, a on kimne glavom. Dovoljno ga je dobro poznavala da bi joj bilo jasno kako se
ne ali. - Mili Boe! Ubit e me!
- Neu im dopustiti. - Sjeo je pokraj nje, zamiljen. - Brod ti kree za dva tjedna. Ako emo to uiniti, onda
12

je najbolje to prije. Lagano je kimnula razmiljajui o njegovim rijeima. No znala je da zapravo nema o
emu razmiljati, da to nije pitanje izbora ili odluke. Pola bi s njim i na kraj svijeta. I kad ju je ponovno
poljubio, bila je sigurna.
- Misli li da e nam na kraju ipak oprostiti? - Bila je zabrinuta zbog roditelja. I ona je, kao i Charles, bila jedino
dijete. Toliko su od nje oekivali, osobito majka. Prole zime su je predstavili newyorkom drutvu, a potom je
uslijedilo ovo putovanje po Europi, obvezan dio naobrazbe djevojaka iz visokog drutva. Sljedei korak bio je
brak s mladiem iz dobre obitelji. U tom smislu je Charles bio vie nego prikla, ali njegov nain ivota bio je
potpuno neprihvatljiv. I on e se jednoga a smiriti, govorio je njezin otac, ali dok se to ne dogodi, nije elio ni
uti za Charlesa. Priekaj da vidi kako e ti se sviati kad se vrati u New York, drago dijete. A u

meuvremenu, toliko je mladia koji tamo ekaju na tebe. Nema nikakva smisla gubiti glavu zbog tog momka,
rekao joj je. Je od sinova Vanderbiltovih bio joj je neprestano za petama ovog proljea, a majka je bacila oko na
zgodnoga mladog Astora. No oni Marielli nisu nita znaili. Ni sada, ni ranije. I nije kanila ekati da se Charles
vrati u New York. Bila je uvjerena da se on nikad nee vratiti znajui to misli o New Yorku, a osobito zbog
njegova loeg odnosa s ocem. Bio je zadovoljan svojim ivotom u Parizu. Taj ga je grad inio sretnim.
Pobjegli su tri a prije polaska broda, a njezinim su roditeljima ostavili poruku u hotelu Crillon. Osjeala je
stranu grinju savjesti zbog bola koji e im nanijeti, no nadala se da e roditelji ipak prihvatiti Charlesa. Nije ni
slutila koliko se varala. Charles je bio na isuvie zlu
13
glasu. Ostavila im je poruku da je ne ekaju i da odu u New York bez nje, a ona i Charles e ih posjetiti za Boi.
No oni su, izvan sebe od bijesa, odluili ekati povratak mladih ljubavnika, nadajui se kako Vmoi ponititi
brak i zatakati cijelu stvar prije no to izbije skandal. Veleposlanik je, dakako, znao za vjenanje jer su Marielle
i Charles traili njegovu pomo. Rekao je roditeljima kako su se vjenali u Nici, a potom su vjerojatno otili u
Italiju.
Medeni mjesec je bio divan. Putovali su po Italiji, zaustavljajui se u Umbriji, Toscani, Rimu, Veneciji, Firenci i
na jezeru Como, a potom su dva mjeseca proveli u vicarskoj, pa se krajem rujna vratili u Pariz. U Charlesovom stanu ih je ekala poruka Mariellinih roditelja koji su jo uvijek bili u hotelu Crillon.
Marielle nije mogla vjerovati da su roditelji doista toliko dugo ekali njihov povratak. I nakon dva mjeseca
njihova se srca nisu nimalo smekala. Kada su se Marielle i Charles sretni i nasmijani pojavili u hotelu, drei se
za ruke, otac je rekao Charlesu da smjesta ode i najavio kako e sljedeeg jutra zatraiti ponitenje braka.
- Da sam na tvom mjestu, ne bih to uinila - rekla je Marielle smirenim glasom, na to se Charles nasmijeio,
zadovoljan to se tako nepokolebljivo zalae za njega. Za tako srameljivu i tihu djevojku, bila je neobino
vrsta u obrani svojih stavova. Charlesu je bilo drago to je vidi takvu. No otac se nije dao smesti.
- Nee mi ti govoriti to da inim! - izderao se, dok je majka jadikovala kako joj je ki nezahvalna, kako e
opasan biti njezin ivot s Charlesom, kako su sve inili da bude sretna i kako je sada. sve upropateno. Scena je
bila dostojna grke tragedije i dok su oni bjesnjeli, Marielle ih je samo mirno promatrala. U osamnaestoj je go14

dini postala enom, i to enom dostojnom oboavanja, pomislio je Charles.

- Brak se ne moe ponititi, tata - rekla je tiho. -Trudna sam.
Charles je zapanjeno pogleda, no onda se nasmijei. To vjerojatno nije istina, ali je najbolji nain da ih se onemogui u nakani da ponite brak. No tek to je to rekla, majino je zapomaganje postalo jo glasnije, a otac se
sruio u naslonja hvatajui zrak. Tuio se na bolove u grudima. Majka joj je predbacila kako e svojim
postupcima ubiti oca i dok ga je izvodila iz sobe, Charles predloi da se vrate u Ulicu du Bac i raspravu s
roditeljima ostave za kasnije. Vani, na ulici, Charles se iroko nasmijei i privue Marielle k sebi. - Sjajno si to
izvela. Trebao sam se i sam toga sjetiti.
- Ne znam koliko je sjajno, ali je istina. - I sama se smijeila. Izgledala je vrlo zadovoljna sobom. Donedavno je
bila tek djevojica, a sada e biti majka. Charles je bio zapanjen.
- ali se?
Podigla je pogled prema njemu i odmahnula glavom.
- Kada se to dogodilo? - Bio je vie zaprepaten nego zabrinut.
- Nisam sigurna... moda u Rimu... moda u Veneciji... Nisam bila sigurna sve do prolog tjedna.
- Ti mala smutljivice... - Privukao ju je u zagrljaj zadovoljno se smijeei. - I kada bi se trebao roditi mali
Delaunev?
- U lipnju, mislim. Tako nekako.
Nikad nije razmiljao o oinstvu. S obzirom na njegov nain ivota i slobodu na koju je navikao, to gaje trebalo
uplaiti. Ali naprotiv, bio je sretan. Pozvao je taksi
15
E L L E
STE
i zajedno su se vratili kui, u Ulicu du Bac, ljubei se na zadnjem sjeditu poput bezbrine djece.
Njezini su roditelji i idueg a bili jednako izbezumljeni, no nakon dva tjedna uvjeravanja, konano su malo
popustili. Majka je odvela Marielle amerikom lijeniku na Elizejskim poljima i on je potvrdio trudnou.
Ponitenje braka nije vie dolazilo u obzir. Roditelji su shvatili da, htjeli ili ne htjeli, moraju prihvatili Charlesa
Delauneya. Kad su se konano odluili otii, on im je obeao m e pronai bolji stan, kunu pomonicu i dadilju
te da e kupiti auto. Mariellin je otac od njega uspio izvui obeanje da e postati estit graanin. No bilo kako
bilo, dvoje mladih bili su izvan sebe od sree.
Po odlasku roditelja, kad su se uzbuenje i napetost smirili, Marielle i Charles odluili su da nee ii u New
York za Boi, a moda i nikada. Bili su sretni zajedno, u svojoj mansardi na Lijevoj obali, druei se s Charle-

sovim prijateljima. ak mu je i pisanje ilo bolje no ikada. Ma kako kratko trajalo, to je razdoblje ivota, u
Parizu 1926., bilo savreno sretno.
Ledeni je vjetar prodirao Charlesu sve do kostiju dok je otvarao golema, teka vrata katedrale, a noga ga je
boljela vie nego inae. Bila je to neobino hladna zima. Toliko je vremena prolo otkad je posljednji put bio u
New Yorku i posjetio katedralu, razmiljao je promatrajui golemi ukraeni strop. Na neki mu je nain bilo ao
to je doao. Tuno je bilo gledati oca tako bolesnog i nesvjesnog svega to ga okruuje. Na trenutak se inilo da
ga je otac prepoznao, a onda je njegov pogled ponovno postao prazan, da bi odmah potom zatvorio oi. i zaspao
dubokim snom. Gledajui ga tako, Charles se psjeao strano osamljenim.
16

Kao da je otac ve umro. A svi su ostali ve bili mrtvi... ak i prijatelji s kojima se borio u panjolskoj. Ni moliti
se nije mogao za sve njih, toliko ih je bilo.
Uputivi se prema malom oltaru u stranjem dijelu crkve, vidio je sveenika u crnoj halji kako odlazi. Dvije
opatice su se molile. Mlaa mu se nasmijeila kad je kleknuo pokraj njih. Crna mu je kosa bila proarana
sjedinama, ali u oima mu se jo uvijek iskrila ivahnost i snaga pet-naestogodinjaka. ak je i mlada opatica to
osjetila. No bilo je u njegovim oima i duboke tuge dok se pognute glave molio za sve one koje je izgubio, za
svoje voljene i najdrae, i za one s kojima se borio u ratu. No nije ovamo doao samo da bi se molio. Doao je
zbog godinjice najstranijeg a u svom ivotu... devet godina ranije... dva tjedna prije Boia. Taj nikada nee
zaboraviti... kad ju je gotovo ubio. Bio je mahnit, poludio od gnjeva i boli... boli tako strane daje nije mogao
podnijeti. Htio ju je rastrgati, da bi olakao vlastitu bol, kao da e time ponititi ono to se dogodilo... pa ipak,
toliko ju je volio... toliko ih je oboje volio. Nije mogao podnijeti ta sjeanja, nije se mogao moliti za nju i za
njega. Bol je bila tako snana, kao da nisu prole godine, ali u posljednje vrijeme je uspijevo ne misliti o tome.
No sada su ga sjeanja preplavila i bol je bila tako otra da je gubio dah. Mlada je opatica gledala kako mu se niz
lice kotrljaju suze dok je prazna pogleda zurio ispred sebe. Dugo je tako kleao, izgubljen u mislima o ivotu
koji je nepovratno izgubio i kojega se nije elio sjeati. No ovaj je , katkada tako bolno blizu Boia, bio
posveen uspomenama.
U panjolskoj bi pronaao kakvu crkvicu, kapelicu ili obinu kolibu gdje se u miru i tiini preputao istim bolnim mislima i sjeanjima. Takva su mu mjesta, kao i nje17
E L L E
gov jednostavni ivot u panjolskoj, pruala utjehu koju ovdje nije pronalazio. Velika katedrala, siva i hladna,
podsjeala gaje na kuu u kojoj je umirao njegov otac. Polako je ustao i u tom je trenutku bio svjestan da nee
dugo ostati u Americi. Nikome u New Yorku nije bio potreban, osim bankarima i odvjetnicima, a oni ga nisu
zanimali. Nikad nije drao do takvih stvari, a sada jo manje. Nije ispunio san Mariellinih roditelja i postao
estitim graaninom. Nasmijeio se prisjeajui ih se. I oni su sad mrtvi.
Dugo je tako stajao, promatrajui kip Madone s djetetom. .. zamiljen... a onda je polako krenuo nazad putem
kojim je i doao, osjeajui se jo gore nego prije. Poelio je da opet bude blizu Andreu, da osjeti toplinu
djetetova tijela, meke, njene obraze na svojima, malenu ruku koja je neko tako vrsto stezala njegovu.
Zaslijepljen suzama, Charles je polako hodao prema glavnim vratima katedrale. Vjetar je fijukao golemim zjem i
noga ga je sve vie boljela. A onda se dogodilo neto to mu se ve dugo nije dogaalo. Uinilo mu se daje vidi.
Ranije mu se esto priviala, ak i na bojinici.
Vidio ju je u daljini kako, poput duha, omotana krznom, hoda prema neemu to on nije vidio. Dok je tako stajao
gledajui je, probudili su se dugo zatomljavani osjeaji, a sjeanja su navirala jasnija no ikada. A onda je shvatio
da ovaj put to nije privienje. Ta joj je ena bila zapanjujue slina. Visoka, ozbiljna i neobino lijepa. Na sebi je
imala crnu haljinu i preko nje bundu od samuro-vine, koja joj je meko uokvirivala lice, a dopirala je sve do poda.
eir je skrivao dio lica, no on je sad ve znao da je to ona. Prepoznao ju je po nainu kako se kretala, kako je
gledala, kako je polako skinula jednu crnu rukavicu prije nego to je klekla ispred malena oltara. Bila je
18
NESTAO
lijepa kao i ranije, jedino se njezino vitko tijelo sada doimalo mravim. Lijepim rukama je prekrila lice i dugo je
tako ostala, u molitvi. Oboje su ovamo doli zbog istog razloga. Da, to je doista Marielle, pomislio je
zaprepaten. inilo mu se da je prola cijela vjenost prije no to se okrenula i pogledala ga. No nije ga
prepoznala. Zapalila je etiri svijee i ubacila neto novca u kutiju za priloge. Potom je samo nepomino stajala i
sa suzama u oima gledala u oltar ispred sebe. A onda je, pognute glave, podigla ovratnik krznenog kaputa i
polako krenula prema izlazu izmeu redova klecala. Izgledala je skrhano, kao da ju je boljelo i tijelo i dua. Kad
je prolazila pokraj njega, ispruio je ruku i zaustavio je. Naglo je stala i podigla prema njemu zaprepaten
pogled, kao da se probudila iz dubokog sna. Gledala ga je irom otvorenih oiju, a ruku je prinijela usnama. Oi
su joj bile crvene od plaa.
- Oh, Boe... - Nije mogla vjerovati. Pa ipak je to bio on. Nije ga vidjela sedam godina. Je li to doista on?

utke joj je dodirnuo ruku i ona mu se bez oklijevanja, ne razmiljajui, bacila u zagrljaj. Zagrlio ju je. inilo se
tako prirodnim da su oboje as tu i da su zajedno, privijajui se jedno uz drugo kao dvoje utopljenika. Dugo su
tako stajali, a onda se ona odmaknula i pogledala ga. Doimao se starijim, iscrpljen ratovanjem, umoran. Na licu
je imao oiljke i kosa mu je bila prosijeda, no gledajui ga, osjeala se kao da joj je opet osamnaest godina, a
srce joj je lupalo kao neko kada je bila mlada djevojka u Parizu. Ve je dugo bila svjesna da se dio nje nikad
nee odrei Charlesa Delauneva. Bio je to osjeaj s kojim je morala ivjeti, koji je morala prihvatiti, kao to
ovjek prihvaa bol koja je stalno prisutna i stalno ga prati.
- Ne znam to da kaem - rekla je tuno se smijeei i briui suze. - Nakon toliko vremena ini mi se glupo
19
D A N i E L
rei: Kako si? - Bio je prisutan u njezinim mislima, ali svih tih godina, ni jednom se nisu sreli. Znala je da mu
je otac bolestan. Njezini su roditelji umrli, u vrlo kratku razmaku, svega nekoliko mjeseci prije nego to se
vratila iz Evrope.
- Divno izgleda. - Nije mogao odvojiti pogled od nje. S trideset godina bila je jo ljepa nego s osamnaest, kada
su se vjenali. Ali oi su joj bile pune tuge.
- Jesi li dobro? - Time je htio pitati tisuu stvari, ali ona ga je razumjela, kao i uvijek ranije. Neko su bili tako
bliski i tako su se dobro poznavali da im je za sporazumijevanje bio dovoljan pogled, kao da su jedno drugome
itali misli, kao da su bili identine polovice jedne te iste osobe. No to je vrijeme prolo. Sada su bili samo
nepotpune polovice... ili je ona moda bila potpuna, pitao se gledajui je. Odjea na njoj bila je skupa. Samo je
krzno vrijedilo itavo bogatstvo. eir koji je za nju nainila Lily Dache jo ljepim je inio nain na koji ga je
nosila. Godine su oito donijele i profinjenost. Da je onda bila takva, moda bi je se bojao, pomislio je sa
smjekom. Sada ga nije plaila, ali mu je kidala srce, kao i onda. Zato je morala biti tako tvrdoglava pri njihovu
posljednjem susretu?
- Izgleda tako ozbiljno, Marielle. - Gledao ju je prodorno, kao da eli u njezinim oima proitati odgovor na
svih onih tisuu pitanja.
Pokuala se nasmijeiti, okreui glavu prije nego to ga je ponovno pogledala. - Ovo je teak ... za oboje.
A da nije upravo taj , oni ne bi sad bili ovdje. Jo uvijek nije mogla vjerovati da stoje tu, jedno pokraj drugoga, u
Katedrali svetog Patricka. - Jesi li se vratio za stalno?
Gledala ga je znatieljno. Izgledao je krupniji i jai nego ranije te se inilo da je sada jo odluniji u pro20

voenju svoje volje, a ivci kao da su mu bili jo blie povrini koe, ako je to uope mogue.
Odmahnuo je glavom pomislivi kako bi bilo divno kad bi mogli sjesti na koju od klupa to su se pruale s obje
strane i itav razgovarati.
- Mislim da ne bih izdrao. Tek sam tri tjedna ovdje, a ve me neto vue da se vratim u panjolsku.
- panjolsku? - Podigla je obrve. Sve njezine uspomene vezale su ga za Pariz i bilo joj je teko zamisliti ga
negdje drugdje.
- Da. Ratujem ondje ve etiri godine. Klimnula je. To se moglo i oekivati. - Da, jednom
sam pomislila da si moda ondje. Nekako sam imala osjeaj da e otii. - Nije pogrijeila to je tako mislila. On
doista nije imao razloga da ne ode. Nije imao to izgubiti, a ni dobiti. Nita ga vie nije vezalo za dom.
- A ti? - Gledao ju je netremice. Mjesto ba nije bilo prikladno za ovakva pitanja, ali bili su isuvie znatieljni da
bi se suzdrali.
Nije odmah odgovorila, a onda je vrlo tiho rekla: - Udala sam se.
Kimnuo je nastojei ne pokazati koliko ga je to za-boljelo, no osjeao je kao da mu je zabila no u ranu koja
nikad nije zarasla. - Poznam li ga?
Znao je da je to malo vjerojatno jer je posljednjih sedamnaest godina ivio u inozemstvu, ali po njezinoj odjei
se vidjelo da joj je mu vrlo imuan.
- Ne znam. - No znala je da njezin mu pozna Char-lesova oca. Bio je dvadeset pet godina stariji od nje. - Malcolm Patterson. - Oi joj nisu odavale radost kad je izgovorila njegovo ime, a ni ponos. Naglo je sagnula glavu
tako da joj je eir sakrio lice. Osjetio je da neto nije u
21

STEEU

redu. Nije se doimala nimalo sretnom. To je, dakle, bio njezin ivot u ovih sedam godina. Nije bio nimalo
oduevljen. Naprotiv, namrtio se.
- Ime mi je poznato - rekao je hladno, a onda ju je pogledao u oi. - I? Jesi li sretna? - Pitao se znai li joj taj
brak toliko da bi odbila poi s njim. inilo mu se da ne.
Nije bila sigurna to bi mu rekla. Njezin je brak imao i svoje dobre strane. Kada joj je bilo najtee, Malcolm je
obeao da e se brinuti o njoj, a to je i uinio. Nikad je nije iznevjerio. Uvijek je bio ljubazan. No nije oekivala
da e biti tako hla i odsutan, uvijek zaposlen. Pa ipak, na neki je nain on bio savren mu. Ulju, inteligentan,

galantan, armantan. Ali on nije bio Charles... Nije bio plamen i strast njezine mladosti... lice koje je gledala kad
je lebdjela izmeu ivota i smrti nije bilo njegovo... niti je njegovo ime zvala... i oboje su znali da on to nikad ne
moe biti. - Pronala sam mir, Charles. To mi mnogo znai. - S Charlesom nikad nije bilo mira... samo
uzbuenje, ljubav i strast... i, konano, oajanje. Koliko je god velika bila radost, isto tolika tuga ju je zamijenila.
- Vidio sam te... u panjolskoj... kad sam bio ranjen... - rekao je gotovo sanjarski.
... A ja sam tebe vidjela svake noi, godinama... htjela mu je rei, ali znala je da ne smije. Umjesto toga, samo se
nasmijeila. - Svi mi imamo svoje demone, Charles.
- Sto? Zar smo jedno drugome postali zli dusi?
- Moda. -Trebalo joj je dvije godine lijeenja u sanatoriju da shvati da je sve gotovo, da naui ivjeti s bolom,
da bude u stanju ivjeti s onim to se dogodilo. Nije se eljela dovesti u opasnost da sve to mora jo jednom
22
proivjeti, ak ni zbog njega, najmanje zbog njega. Nije smjela popustiti, ma koliko ga jo uvijek voljela. Dodirnula mu je ruku, pa onda obraz. Sagnuo se da je poljubi, no ona je lagano okrenula glavu pa je poljubac dodirnuo
njezin obraz, tik do usana. Zatvorila je oi preputajui se njegovu zagrljaju.
- Volim te... Uvijek u te voljeti. - Oi su mu sijevale strau koju je dobro poznavala. Nije to bila strast roena
iz udnje, nego iz ljubavi i potrebe koja granii s bolom. Charlesovi su osjeaji u svemu bili jednako snani i
bojala se da e ga to jednoga a ubiti. I sama je jedva preivjela plamen njegove strasti. Nije vie eljela riskirati.
Njezini su oiljci bili jednako duboki kao i njegovi premda nisu bili zaraeni u bitci.
- Volim te - aputala je, svjesna da nije smjela izgovoriti te rijei. No to je bio apat iz prolosti, iz onog
vremena koje je umrlo zajedno s Andreom.
- Mogu li te jo jednom vidjeti prije nego to se vratim u panjolsku?
Uvijek je to inio. Uvijek ju je pokuavao na slian nain ucjenjivati svojim odlaskom u rat, nameui joj osjeaj
odgovornosti. Ovoga se puta samo nasmijeila i odmahnula glavom.
- Ne, Charles. Ja sam ua.
- Zna li on za mene?
Lagano je, s bolnim izrazom u oima, odmahnula glavom. - Ne, ne zna. Zna samo ono to je moj otac ispriao
svojim prijateljima - da sam na putovanju po Europi izmakla nadzoru roditelja i nepromiljeno se upustila u
ljubavnu pustolovinu. To je sve to Malcolm zna. Nikad nije elio da mu o tome priam. Malcolm nema pojma
da smo bili vjenani. - Bilo je to upravo ono to se moglo
23
e l l e
oekivati od njezina oca. Ilo mu je na ruku to su ostali u Europi pa nije nikome morao rei za Charlesa. Njemu
je bilo stalo jedino do privida, do toga to e rei ljudi. Morao ju je zatititi. Svima je rekao kako je ostala na studiju u Europi. Najvanije je bilo sauvati obraz i spasiti Marielle od posljedica strane pogreke koju je
poinila kada se udala za Charlesa Delauneva. A Mariellin je mu jo uvijek vjerovao u tu la jer je ona to
dopustila.
Charles nije mogao vjerovati da muu nikad nije rekla istinu. Oni su jedno drugome sve govorili. Dijelili su sve
tajne. Ali to bi ovjek tajio s osamnaest godina? S trideset, sve je bilo drukije.
- On nita o tome ne zna, Charles. Zato bih mu rekla? - Zato bi mu rekla da je dvadeset est mjeseci provela u
sanatoriju, da je eljela umrijeti... da si je rezala ile... pokuavala se otrovati pilulama... utopiti se u kadi...
zato bi znao bilo to od toga? Charles je znao. On je plaao raune... a ona se oporavila.
- Hoe li mu rei da si me as srela? - Zanimalo gaje sve o njoj, o njima. Kakav je to brak, ako nita jedno
drugome ne govore? Je li ga voljela? Je li on nju volio? S takvom mu je prirodnou rekla da ga voli nakon svih
ovih godina i Charles joj je vjerovao.
- Kako bih mu mogla rei da sam te vidjela kad on ne zna da postoji u mome ivotu? - Pogled joj je bio vrlo
miran. inila se smirenom, a i to je neto.
- Voli li ga? - Nije mislio da ga voli, ali elio je to uti od nje.
- Naravno, mu mi je. - No istina je bila drukija. Istina je da ga je cijenila, divila mu se, posjedovala ga. Nikad
ga nije voljela na nain na koji je voljela Charlesa, niti e ga ikad tako voljeti. A nije ga ni eljela voljeti na
24

taj nain. Takva je ljubav bila isuvie bolna, nije vie imala za to hrabrosti. Bacila je pogled na sat, a onda je
pogledala Charlesa. - Moram ii.
- Zato? to bi se dogodilo da uope ne ode kui i da poe sa mnom? - Izgledao je kao da to i misli.
- Nisi se promijenio. Jo si uvijek onaj isti mukarac koji me nagovorio da se tajno vjenamo u Parizu. - Oboje
su se nasmijeili prisjeajui se.
- Tada je bilo lake nagovoriti te.

- Sve je bilo lake kad smo bili mladi.

- Jo uvijek si mlada - rekao je, ali duboko u srcu znao je da nije tako.
vrsto se omotala kaputom i navukla rukavicu, a potom je poela polako hodati prema glavnim vratima katedrale.
- elim te jo jednom vidjeti prije nego to odem. Duboko je uzdahnula i okrenula se prema njemu. Kako bismo to izveli, Charles?
- Ako ne eli da se sastanemo, doi u k tebi i pozvoniti ti na vrata.
- Ne bih se udila. - Nasmijala se premda su okolnosti njihova susreta bile tako tune.
- Zanima me kako bih to objasnila svome muu. -Sama pomisao na to gotovo joj je donijela jednu od njezinih
estih glavobolja.
- Zna gdje me moe pronai. Bit u u oevoj kui. Nazovi. Ili u ja tebe nazvati.
Prolo je sedamnaest godina, a on joj je opet prijetio. Kad se tako ponaao bio je jo privlaniji nego inae. -A
ako te ne nazovem? s - Pronai u te.
25
- Ne elim da me trai - rekla je vrlo ozbiljno, no njegov odgovor nije bio nita manje ozbiljan.
- Nisam siguran da ti vjerujem. Ne moemo nakon svih ovih godina jednostavno... Ne mogu te tek tako pustiti,
Marielle... Ne mogu... ao mi je.
Izgledao je tako nesretan, gotovo slomljen.
- Znam.
Uhvatila ga je pod ruku. Dok su izlazili, Malcolmov se voza iuljao na pokrajnja vrata. itav sat ih je kriomice
promatrao i dobro se zabavljao. Vidio je Marielle u sasvim novom svjetlu, ali, na neki nain, i nije bio isuvie
iznenaen. I Malcolm je imao svoj tajni ivot, a ona je bila lijepa mlada ena. Lijepa, i uplaena. Znao je da se
svakoga bojala, a ponajvie svoga mua. Pitao se tko bi mu vie platio. Gospoa Patterson za utnju ili njezin
mu za informaciju?
Charles i Marielle su se, raku pod ruku, lagano spustili stubama. Na podnoju ju je zagrlio. - Neu te prisiljavati
ako to ne eli, ali htio bih te vidjeti prije nego to odem. - Izgledao je kao da to i misli.
- Zato?
Gledala ga je ravno u oi, a on joj je dao jedini mogui odgovor: - Volim te.
Okrenula je od njega oi pune suza. Nije ga htjela voljeti, niti da on nju voli. Nije se htjela vraati uspomenama,
boli, patnji. - Ne mogu te nazvati - rekla je.
- Moe uiniti sve ono to eli uiniti. I to god da uini, bit e mi... vjerojatno ni tebi nee biti nita lake...
Jo je jednom pogledao crkvu u koju ih je je dovela njihova nesrea, a onda je pogledom zamagljenim od suza
potraio njezine oi. Ni sama nije mogla zadrati suze. Kimnula je.
26

\
- Da, nee mi biti nita lake. Nikad nee nestati boli. - Znala je da nee. Znala je da e zauvijek ivjeti s
patnjom. - ao mi je... - Godinama mu je eljela rei te rijei i sada kad ih je izgovorila, nita se nije promijenilo.
vrsto ju je privukao k sebi, a onda ju je samo utke pogledao i otiao bez pozdrava, uputivi se niz Petu aveniju.
Isuvie je patio da bi mogao bilo to rei. Dugo je gledala za njim. Na putu kui mislila je o Charlesu... o svom
davno izgubljenom ivotu... o Andreu.
27
Patrick, Malcolmov voza, vozio ju je kui Petom avenijom. Osvrtala se, no nije vie vidjela Charlesa. Kua u
kojoj je ve est godina ivjela s Malcolmom bila je u ezdeset etvrtoj ulici, izmeu Avenije Madison i Pete
avenije, nedaleko od parka. Bila je to lijepa kua, ali nikad je nije doivljavala kao svoju. Od poetka se u njoj
osjeala nelagodno. Neko je to golemo zje s bezbrojnom poslugom pripadalo Malcolmovim roditeljima i on ga
je odravao kao kakav hram koji uva uspomenu na njih. Kua je bila puna predmeta neprocjenjive vrijednosti
koje je on skupljao i donosio s putovanja. I sama se osjeala kao dio kakve vrijedne zbirke porculanskih figurica,
predmet koji je izloen da mu se dive, ali koji se ne smije dirati. Osoblje se prema njoj uglavnom ponaalo
uljudno, ali uvijek su joj davali do znanja da ne rade za nju, nego za njezinoga mua. Veina ih je u kui bila ve
godinama, ali nakon est godina osjeala je da ih gotovo uope ne poznaje. Malcolm joj je uvijek govorio neka
se prema njima ponaa suzdrano. Tako je i inila, a isto su inili i oni. Nije u njihovu odnosu bilo topline. Od
samoga poetka, Malcolm joj nije doputao da bilo to mijenja. To je i dalje bio njegov dom, sve je bilo po njegovu i ako bi se njezine naredbe sukobile s njegovima, jed28

nostavno bi se uljudno prelo preko njih, a kasnije se o tome vie nije govorilo. Osoblje koje je Malcolm sam
zapoljavao uglavnom su sainjavali Irci, Englezi i Nijemci. Malcolm je pokazivao neizmjerno divljenje prema
svemu njemakomu. Pohaao je Sveuilite u Heidelbergu, a jezik je govorio savreno.
Marielle se katkada pitala nije li moda razlog ponaanju osoblja injenica da je i sama ranije radila za

Malcolma. Kada se 1932. vratila u Europu, nije mogla pronai posao. Gospodarska kriza bila je jo uvijek u
punom zamahu. Ni visoko obrazovani mukarci nisu mogli nai posla, a ona nije nita znala raditi. Roditelji joj
nita nisu ostavili. Otac je sve izgubio krahom burze 1929. i to ga je zapravo ubilo. Bio je prestar da pone iz
poetka. Na kraju ga je izdalo srce. Duh mu je ionako ve bio mrtav. Kada je, nakon nekoliko mjeseci, umrla i
majka, sve to je ostalo bilo je nekoliko stotina dolara. Marielle je tada jo uvijek bila u Europi. Charles je
prodajom kue podmirio njihove dugove. Kada se vratila u New York nije imala nita, pa ak ni dom u koji bi se
vratila. Uzela je sobu u jednom hotelu na East Sideu i odmah poela traiti posao. Imala je dvjesto dolara
posuenih od Charlesa. Nije htjela uzeti vie. Malcolm ju je zapravo spasio. Jo uvijek mu je za to bila zahvalna,
i uvijek e biti.
Kad ga je posjetila u uredu jednoga vjetrovitog jutra u veljai, lice koje joj se smijeilo s druge strane stola bilo
je kao zraka sunca. Dola je k njemu jer je znala da je bio oev prijatelj pa se nadala kako e joj moi savjetom
pomoi da nae kakav posao, ili je moda poznavao nekoga kome bi trebala dubenica sa znanjem francuskoga.
Nita drugo nije znala. Neko je slikala, ali ve godinama se time nije bavila. Nije imala nikakvo znanje koje bi
joj omoguilo rad u uredu, ali nakon jednosatnog razgovora,
29
on ju je zaposlio. ak se obvezao na plaanje njezina boravka u hotelu sve dok si ne pronae smjetaj. Kasnije
mu je eljela vratiti taj novac, ali on za to nije htio niti uti. Znao je u kakvoj je nevolji i bilo mu je drago to joj
moe pomoi.
Vrlo je brzo uila i uskoro je sasvim dobro obavljala posao pomonice Malcolmovoj tajnici, Engleskinji kojoj se
Marielle nije sviala, ali je uvijek prema njoj bila uljudna. Nitko se nije iznenadio kad ju je Malcolm poeo izvoditi na rukove, a nedugo zatim, i na romantine veere. Odlazili su zajedno i na vane dutvene skupove na
koje je Malcolm uvijek bio pozivan. Uvijek bi se pobrinuo da si za takve prilike kupi novu haljinu u nekoj od
prodavaonica gdje su ga poznavali. Nije ga eljela iskoristiti ili se dovesti u neugodnu situaciju. Ali on je prema
njoj uvijek bio tako dobar, nenametljjiv i pun razumijevanja. Nikad je nije ispitivao o njezinoj prolosti, o
vremenu provedenom u Parizu, niti je elio znati zato se vratila. Sav se njihov razgovor ograniavao iskljuivo
na sadanjost. Bila je iznenaena kako joj je uvijek ugodno s njim. Bio je ulju, ljubazan i nije je niim
optereivao. Otpor koji je prema njemu u poetku osjeala potpuno je nestao. Najvie ju je iznenadilo to to on
nita nije traio za uzvrat. inilo se da jednostavno uiva u njezinu drutvu i da eli biti vien s lijepom mladom
enom odjevenom u skupu odjeu koju je sam platio. Tada je bila izrazito srameljiva i nesigurna, no on se
gradio da to ne primjeuje. U njegovu se drutvu uvijek osjeala samopuzijom i jaom. Nikad nije povratila
sigurnost u sebe kakvu je imala prije onih nesretnih godina, ali sada je barem mogla ivjeti u vlastitoj koi.
Kada je bila s Malcolmom, nitko je nita nije pitao. Ljude je, dakako, zanimalo tko je ona i zato je tako ozbiljna,
ali nikad to nisu otvoreno pokazivali. Divili su joj
3O
se je jer je bila s Malcolmom i to ju je katkada ak i zabavljalo. S njim se osjeala tako sigurnom. On ju je titio
od svega i upravo joj je to ponudio kad ju je zaprosio na Dan zahvalnosti. Ponudio joj je svoju zatitu i skrb sve
dok je iv. Nije joj izjavio ljubav, pa ipak je osjeala da je na neki nain voli jer je bio tako ljubazan, brian i ulju
prema njoj. Ona zapravo i nije eljela nita vie od toga. Nije se vie eljela izloiti opasnosti da bude
povrijeena ako bilo to krene naopako. I samo sjeanje na Charlesa i ivot s njim bilo je jo uvijek neizmjerno
bolno i bilo joj je teko govoriti o tome, ak i Malcolmu. No eljela je prema njemu biti iskrena i pokuala mu je
objasniti da je u njezinoj prolosti bilo dogaaja koji su joj nanijeli veliku bol, ali on nije htio uti o tome.
- Oboje imamo prolost, draga moja - rekao joj je kad je htjela razgovarati o tome za vrijeme ruka u hotelu
Plaa. - Ali ini mi se da, s dvadeset etiri godine, tvoja ne moe biti tako strana. - Bio je pun razumijevanja
prema njoj, prihvaao ju je bez ikakve zadrke. U njemu je vidjela utjehu i utoite za svoju ranjenu duu. Nije
joj bilo stalo do njegove otmjene kue, njegova novca i dragulja. Ve je dva puta bio oenjen i prialo se da
njegova dareljivost ne poznaje granice. No sve to je ona od njega oekivala bila je luka u koju e uploviti i
sakriti se od oluje, a upravo joj je to on obeao. Bilo mu je jasno da je uplaena, ali nije ni slutio koliko je ivot
bio okrutan prema njoj. Sve to je on od nje traio bilo je da mu rodi djecu. S bivim enama nije imao djece i, sa
etrdeset devet godina, vie je od svega elio sina koji bi naslijedio carstvo Pattersonovih. Obitelj je novac
zaradila na eliku nekoliko generacija ranije pa je u vrijeme kad se rodio Malcolm ime te bogate obitelji ve bilo
uveno i vrlo cijenjeno, a Malcolm ga je uinio jo cijenjenijim.
31
Isprva ju je njegova brana ponuda zapanjila pa je ak u jednom trenutku pomislila da se ali. Istina, esto su
izlazili zajedno i on je bio vrlo dareljiv prema njoj, ali nikada se nisu ni poljubili. - Ja... ne znam to bih rekla...
Misli li to ozbiljno?
Nasmijeio se, zabavljen njezinim zaprepatenjem. Izgledala je poput djeteta. Njeno je prinio njezinu ruku
usnama i poljubio je. - Naravno da mislim ozbiljno, Ma-rielle. - Mirno ju je pogledao i uinilo joj se da se on

ponaa pomalo poput oca. No upravo to joj se kod njega svialo. tovie, upravo joj je to oajniki trebalo.
Prolo je ve godinu a otkad se vratila u Ameriku i nikoga nije imala osim Malcolma. - elio bih da bude moja
ena. Dobro u se brinuti o tebi, draga. To ti obeavam. A ako nam se posrei i rode nam se djeca, bit u ti
zahvalan dok sam iv. - Bila je to neobina brana ponuda i zvuala je vie kao poslovni dogovor. On je elio
djecu, a njoj je trebala zatita i sigurnost. Nije joj rekao da je voli niti ju je zaljubljeno gledao, a ni ona nije bila
ludo zaljubljena u njega. Nije to nimalo sliilo na njezin odnos s Charlesom, ali to nije ni eljela. Jedino ju je
pomisao na djecu plaila. Nije bila sigurna da se opet eli izloiti riziku, ali to mu se nije usudila objasniti.
- A ako ne bude djece? - Gledala ga je zabrinuto, a on se pitao ne taji li mu neto. Mislio je da sve zna o njoj.
- Tada emo biti prijatelji. - Izgledao je sasvim smireno dok je to govorio i to ju je umirilo, ali jo uvijek joj nije
bilo jasno zato je eli kad je bilo toliko ena koje bi sve dale da se za njega udaju. I zapravo ju je jedva poznavao.
- Ali zato ja? Ima toliko dragih... prikladnih... -rekla je, a obrazi su joj gorjeli. Nije imala novca, a sada
32
N E S T
vie ni drutveni status. Istina je da su njezini roditelji bili ugledni ljudi, ali ni blizu kao on, a osim toga ostavili
su je bez novia. No njega je upravo to privlailo. Ona je bila potpuno slobodna, bez obitelji i bez obveza. Ako
se oeni njome, pripadat e samo njemu. Malcolm je bio od onih ljudi koji su opsjednuti posjedovanjem. Kao i
njegova kua, njegove slike, njegov auto, njegove zbirke umjetnina i Marielle e biti jedna od stvari koje e
posjedovati... i to vrlo vrijedna, jer e mu dati djecu. Osim toga, ona je bila vrlo povuena, tiha djevojka, i to mu
se svialo. Bit e privlana i dostojanstvena supruga i jednoga a, uz malo sree, dobra majka njegovoj djeci.
- Moda bih ti trebao rei da te volim - rekao je vrlo tiho, premda su oboje znali da nije tako - ali nisam siguran
da bi to ita znailo bilo meni ili tebi. - Poznavao ju je bolje nego to je mislila. - Moda to uope nije vano.
Moda je bolje ovako. S vremenom emo zavoljeti jedno drugo, zar ne?
Kimnula je jo uvijek zbunjena njegovom ponudom. Gledao ju je s iekivanjem, siguran da zna to mu treba
odgovoriti i da e upravo tako odgovoriti. - Ima li odgovor za mene?
Oklijevala je, no samo trenutak. - Ja... - Pogledala ga je zabrinuto. - Jesi li siguran? - Bojala se za njega, vie
nego za sebe. to ako ga razoara? to ako... to ako se ponovno slomi? Protekla je godina bila teka za nju. Dva
tjedna nakon njezina povratka oteto je dijete Lindber-ghovih. To ju je uasnulo, a kad je u svibnju ula da je
dijete mrtvo, bila je sasvim skrhana bolom. Ostala je u krevetu ima, govorei kako ima gripu. Nije imala snage
za ivot. Napokon je, potpuno obuzeta uasom, nazvala svoga lijenika u vicarsku i on joj je uspio pomoi. Ali
33
Dan
S t
to ako se to opet dogodi? to ako Malcolm sazna... - Mislim da to ne bi bilo poteno prema tebi. - Marielle je
spustila pogled, a suze su joj zablistale na trepavicama. Odjednom ju je poelio privui u zagrljaj i voditi ljubav s
njom. To je bilo prvi put da je u njemu pobudila i najmanju strast i pitao se hoe li je ikada moi voljeti.
- Draga... molim te... udaj se za mene... Sve u uiniti za tebe... - To je bilo najvie to se od njega moglo
oekivati. Pogledala ga je i odmahnula glavom.
- Ne mora sve uiniti za mene. Dovoljno je da bude dobar kao to si uvijek i bio. I previe dobar. Ne
zasluujem to.
- To su gluposti. Zasluuje mnogo vie nego to ti ja mogu dati. Zasluuje naoita mlada mua koji je lud za
tobom i koji bi te svake veeri izvodio na ples, a ne starca kojega e morati gurati u kolicima kada ti bude
etrdeset. - Nasmijala se zamislivi sliku koju je opisao. Malcolma je bilo teko zamisliti nemona i stara. Bio je
snaan mukarac, pun ivota, i premda mu je kosa prerano posijedjela, izgledao je deset godina mlai. Sijeda
kosa je samo budila jo vie potovanja. - Sad kad sam ti rekao to te eka u budunosti, hoe li prihvatiti moju
ponudu?
Pogledi su im se susreli i ona je, gotovo neprimjetno, kimnula. Ostala je bez daha kad ju je privukao k sebi i
snano je zagrlio. eljela mu je biti isto onoliko dobra koliko je on bio prema njoj. Htjela mu je dati bezbroj
obeanja i u sebi je prisegnula da ga nikad nee razoarati.
Vjenanje je bilo vrlo diskretno i tiho. Na primanje u Malcolmovoj kui bilo je pozvano svega desetak Malcolmovih najbliih prijatelja. Ona nije imala koga pozvati, osim ena koje je upoznala u uredu. No one su je sada
prezirale. Nije ih nimalo obradovala njezina srea. Poku34

pila im je ispred nosa sve ono to su same oduvijek prieljkivale, no one su ga eljele iz sasvim drugih razloga.
eljele su njegov novac, a Marielle je samo trebala njegovu zatitu.
Na vjenanju je nosila kostim od satena boje pijeska koji joj je Malcolm kupio kod Mainbochera i odgovarajui
eir iz radionice Sally Victor. Izgledala je ljepe nego ikad, s crvenosmeom kosom smotanom na zatiljku i
izraajnim tamnoplavim oima. Rasplakala se kad ih je matiar proglasio muem i enom i cijeloga se a nije
odvajala od Malcolma, kao da se bojala da bi ih neka zla sila mogla razdvojiti.

Medeni mjesec su proveli na jednom otoku u Ka-ripskom moru, nedaleko od Antigue, koji je pripadao Malcolmovu prijatelju. Na raspolaganju im je bila prekrasna kua, jahta i itava vojska dobro obuenih engleskih
slugu. Sve je bilo savreno i Marielle je osjeala da njezina privrenost Malcolmu iz a u postaje sve veom. Bila
je duboko dirnuta njegovom brinou i ljubaznou. Isto je tako obzirno i mudro pristupio njihovu tjelesnom
zbliavanju. Premda je izgarao od elje za djetetom, nikad nije bio grub ili nametljiv. Te je prve tjedne njihova
zajednikog ivota posvetio prouavanju naina na koji e joj pruiti uitak. U tom pogledu je bio vrlo iskusan i
uivala je u voenju ljubavi s njim, ali je u isto vrijeme osjeala da njihov odnos nije potpun. No jedno su
drugom bili vrlo ugodno drutvo i kada su se nakon tri tjedna vratili u New York, bili su dobri prijatelji. Ve
godinama se nije osjeala tako samopouzom i vedrom. Ipak, im su se vratili kui, morala se suoiti sa
svakodnevicom njihova zajednikog ivota. ivjeli su u njegovoj kui, punoj njegovih slugu, druili se samo s
njegovim prijateljima i od
35
Marielle se oekivalo da ini ono to on eli. Osoblje je uglavnom smatralo da se za Malcolma udala zbog novca
i prema njoj su se ponaali kao prema uljezu. Znali su da je ranije i sama radila za njega pa je zavist jo pojaala
njihovu mrnju. Nisu se osvrtali na njezine naredbe, potajno su joj se rugali, a njezine su stvari neprestano nestajale ili bi na u nain bile unitene. Kada jeo tome pokuala razgovarati s Malcolmom, on se samo smjekao
na njezine pritube, to ju je jo vie uznemirilo. Rekao joj je kako mora njegovih ljudima dati malo vremena
da se priviknu na nju i s vremenom e je zavoljeti ba kao to je i on voli.
im su se vratili u New York potpuno se predao radu u uredu. I inae je vodio svoj ivot u koji Marielle nije
imala pristupa pa se poela osjeati sve osamljenijom. Jo je uvijek volio biti vien s njom i uvijek je bio
ljubazan, ali postalo joj je jasno da on ne eli s njom dijeliti sve, pa ni svoju spavau sobu. Objasnio joj je kako
nou dugo radi s papirima ili telefonira u prekooceanske zemlje, za to mu je potrebna privatnost. Osim toga nije
joj elio smetati. Predloila je da jednu od spavaih soba pretvore u ured gdje bi on mogao nou raditi no on je
odluno odbio bilo to mijenjati. I doista je tako bilo. Ni najmanja sitnica se nije promijenila u Malcolmovu
ivotu otkad se oenio njome, jedino su ee zajedno izlazili. esto se, usprkos njegovoj ljubaznosti, osjeala
kao da je jo uvijek samo jedna od njegovih namjetenica.
Marielle je svaki mjesec dobivala odreeni iznos novca koji su diskretno prebacivali na njezin raun prvoga u
mjesecu i Malcolm joj je dao do znanja da moe troiti koliko eli i kupovati to hoe. No sluge su jo uvijek
bile njegove, kua je izgledala isto kao i prije, jo uvijek su
36
viali samo njegove prijatelje i Malcolm je nije pozivao da mu se pridrui na poslovnim putovanjima. Zapravo je
Marielle vie putovala s njim kad mu je bila tajnica. Mal-colmu se nije sviala nova tajnica koja ju je zamijenila,
ali Marielle je bila na njezinoj strani. Brigitte je bila lijepa Njemica iz Berlina. Njezino ponaanje i preporuke bili
su besprijekorni, a prema Marielli je bila bojaljiva i puna potovanja. Kosa joj je bila svijetloplava, a nokte je
mazala jarkocrvenim lakom. Bila je uljudna i vrlo uinkovita. Prema Marielli se uvijek ponaala ljubazno, ak i
prijateljski. Starije tajnice su joj zavidjele, kao to su ranije zavidjele Marielli, pa joj je bilo ao djevojke. Kad
god bi Marielle nazvala ured, Brigitte je bila iznimno uljudna. Bila je osobito ljubazna prema Marielli kada je
ova zatrudnjela te je slala poklone i prije djetetova roenja. ak je i Malcolm bio dirnut kad je Brigitte poslala
pokirva za kreveti i nekoliko malenih vestica koje je sama isplela. Inae je gotovo uope nije primjeivao. No
on je bio isuvie zaokupljen svojim poslom, svojom enom i mislima na dijete koje je toliko elio.
Marielle je mislila da e lako zatrudnjeti. Ranije je uvijek bilo tako i iznenadilo ju je kad se to nije dogodilo
prvih mjeseci nakon vjenanja. Nakon est mjeseci, Malcolm je zahtijevao da poe lijeniku u Boston. Sam ju je
tamo odveo i cijelo je poslijepodne ekao da je pregleda tim specijalista. No sve je bilo u redu i lijenici su im
rekli da moraju i dalje nastojati i biti strpljivi. ak su dali i neke savjete zbog kojih se Marielle zacrvenjela, ali
Malcolm je bio voljan sve pokuati. No savjeti nisu pomogli i nakon est mjeseci oboje su se zabrinuli. Marielle
je ve postajala histerina i svakog je mjeseca imala strane glavobolje kad bi shvatila da opet nije trudna. Tada
je Marielle odluila
37
posjetiti svoga lijenika i s njim o tome porazgovarati. On joj nije mogao dati nikakvih novih savjeta i samo je
rekao kako neke ene jednostavno nisu predodreene za to da imaju djecu. Ve je ranije viao takve sluajeve da mlade i potpuno zdrave ene jednostavno ne mogu zanijeti. Nitko tomu nije bio kriv, ali kojiput Bog
jednostavno ne eli da se to dogodi.
- Ali ja sam ve bila trudna - rekla je tiho, gotovo se ne usuujui pogledati ga. Nikad to nije rekla Malcol-mu, a
sada mu i pogotovo nije htjela rei jer nije mogla zanijeti s njim.
- Bili ste trudni? - Lijenik ju je gledao znatieljno. Pomislio je na to kad ju je pregledao, ali nije bio siguran i
nije je pitao jer mu ona sama nije rekla. I u Bostonu su je to pitali, ali nije im htjela nita rei. No u ovoga je ov-

jeka imala vie povjerenja da e znati uvati tajnu. Sama ga je pronala i on je bio je od rijetkih ljudi to ih je
poznavala a koji nije ni na kakav nain bio povezan s Mal-colmom.
- Da.
- Jeste li pobacili? - To ga je najvie brinulo. ene koje su radi pobaaja odlazile kojekakvim nadrilijenicima
rijetko su poslije mogle imati djecu. Velika je srea bila ako su uope preivjele.
- Ne, nisam.
- Ah, tako... - Odjednom je postao vrlo suosjeajan. - Izgubili ste dijete?
- Ne - poela je govoriti, a onda se trgnula kao da ju je neto jako zaboljele - Mislim, da... Rodila sam ga... a
onda je umro... kasnije.
- Strano mi je ao.
Sve mu je ispriala. Nije mogla prestati plakati, ali kad je nakon dva sata izila iz njegova ureda, osjeala je
38

veliko olakanje. inilo joj se kao da joj je s lea pao teak teret. Umirio ju je rekavi kako je siguran da e kadtad opet zanijeti. Nije bilo nikakva razloga da ne bude tako.
Imao je pravo. Dva mjeseca kasnije sa zaprepatenjem je shvatila da je trudna. Ve je pomislila da se to nikad
nee dogoditi i ak je u najcrnjim trenucima pomiljala kako bi trebala Malcolmu ponuditi razvod jer bila je uvjerena da e on tako eljeti ako mu ne rodi djecu. No srea se napokon nasmijeila i Malcolm je bio izvan sebe
od uzbuenja i zahvalnosti. Stao ju je obasipati draguljima i darovima, dolazio bi kui za radnog vremana da vidi
kako je, a sve je slobodno vrijeme provodio razmiljajui o djetetu. Bilo je oito da eli sina, ali bio je pripravan
zadovoljiti se i djevojicom. - Ako bude djevojica, jednostavno emo morati imati jo jedno - rekao je sav
zanesen, a Marielle se nasmijala. U to vrijeme ve vie nije mogla vidjeti vlastita stopala i vrlo je malo spavala.
Pomisao na jo jedno dijete nakon ovoga nije joj se uinila osobito privlanom. Ipak, u trudnoi je doslovno
procvala i uzbuenje koje je u njoj izazvalo raanje novog ivota potisnulo je bol koja ju je pratila svih tih
godina. Satima je samo sjedila pokuavajui se usredotoiti na svaki pokret djeteta u sebi, nestrpljivo iekujui
kad e ga moi drati u naruju. Znala je da jedino drugo dijete moe ispuniti prazninu koja je u njoj nastala kad
je izgubila Andrea. Stalno je samoj sebi morala ponavljati da to nee biti Andre, da e to biti neko drugo dijete,
da se Andre nikada nee vratiti. Ali bit e to njezino dijete, njezino i Malcolmovo, i oboje e ga voljeti svim srce.
Svima je u kui zapovjedio da se o njoj brinu, da oslukuju njezine potrebe, da je hrane doslovno svakih sat
vremena, da paze kako se ne bi umorila ili posrnula i pala,
39
D A N I E
STE
ali osoblje nije dijelilo njegovu zanesenost Mariellinom trudnoom. Oni su to doivjeli prije kao priliku da
prema njoj budu jo neljubazni]i, a osobito domaica, koja je u kui bila ve dvadeset pet godina, za vrijeme
obiju prijanjih ena, te je Mariellu smatrala samo privremenim uljezom. Trudnoa ju je uinila samo jo veom
prijetnjom, pa su oni koji su joj bili najmanje naklonjeni imali jo vie razloga da je mrze. Domaica, sobarice,
Patrick, Malcolmov voza, koji se otpoetka nije sviao Marielli, pa ak i kuharica i njezini pomonici, svi su
oni bili bijesni to moraju skakati oko Marielle pa im je ak bilo teko i skuhati joj aj kad bi dobila napadaj
glavobolje. inilo se kao da te glavobolje smatraju znakom njezine slabosti i meu sobom su je zbog toga
ismijavali. ak je i dadilja koju je Malcolm zaposlio kako bi sve bilo spremno za dolazak djeteta smatrala
Mariellu nekakvim niim biem. Bila je to Engleskinja koju je Malcolm pronaao na jednom od svojih
putovanja. Po bezizraajnu licu dalo se naslutiti da ima kameno srce. Bilo je teko zamisliti da bi ona mogla biti
prema ikomu njena, pa ni prema tek roenom djetetu. Kada je stigla, mjesec a prije roenja djeteta, Marielle je
bila uasnuta.
- Ali Malcolme, ona izgleda kao uvarica u zatvoru. Kako e se ona brinuti o naem djetetu? - No ono to je
najvie muilo Mariellu bila je injenica da im dadilja uope nije potrebna. O Andreu se sama brinula. Zato se
ne bi mogla brinuti i o ovom djetetu? - Mogu se sama brinuti o djetetu - rekla je, a on se samo nasmijao kao da je
uo dobru alu i objasnio joj da se ona ni o emu ne mora brinuti.
- Bit e iscrpljena kad doe dijete. Trebat e ti odmor. Gospoica Griffin e biti savrena. Ima bolniku obu4O

ku i izvrsne preporuke. Ona je upravo ono to ti treba, a da nisi toga ni svjesna. Vidjet e, s bebama nije tako
lako kako ti misli.
Ona je, dakako, znala da i nije tako teko kako on misli, ali mu to nije mogla rei. S osamnaest godina sama se
brinula o djetetu bez pomoi osoba poput gospoice Griffin.
Gospoica Griffin je nedugo po djetetovu roenju izjavila da Marielline glavobolje loe djeluju na njega te da su
vjerojatno znak openite slabosti majke. inilo se kao daje htjela uvjeriti Marielle kako bi se trebala sramiti svojih glavobolja i kako je sama kriva za njih. No Marielle je znala da se nikakvim voljnim naporom ne moe rijeiti
glavobolja i da joj jedino leanje u mranoj sobi moe pomoi. Bilo to ih je moglo izazvati - napetost, prepirka

s Malcolmom, okrutna primjedba sobarice, hladnoa, virusi, kasno lijeganje, preobilan obrok, pa ak i aa vina.
Nakon svakog se napadaja ispriavala kao da su te njezine glavobolje doista znak neke teke manjkavosti njezina
karaktera, kako je to tvrdila gospoica Griffin.
Jedino je Haverford, engleski batler, bio uvijek ljubazan prema njoj. Njegovo je ponaanje bilo nenametljivo, ali
uvijek uljudno i pristojno. Za razliku od njega, gospoica Griffin je smatrala da je odgovorna samo Malcol-mu
koji ju je i zaposlio. Poput svih ostalih u kui, ubrzo se prema Marielli poela ponaati kao prema uljezu kojega,
ma koliko bio nepoeljan, moraju trpjeti jer e proizvesti dijete. U poetku je to plailo Marielle. eljela je biti s
ljudima koji je vole i eznula je za ima provedenim s Charlesom prije njihove nesree. Katkada je samo leala na
krevetu i plakala. Malcolm je bio zapanjen kad bi je vidio takvu.
41
Dan
S T
I
- Zbog svoga si stanja sada osobito osjetljiva. Nemoj to isuvie uzimati k srcu - tjeio ju je, ali nakon razgovora s
gospoicom Griffm i on je poeo misliti kako je njezino ponaanje nezrelo. Neprestano je plakala. Cak se
uznemirila kad je dola k njemu u ured i srela Brigitte. Osjeala se tako debelom i runom u usporedbi s njom da
ima nije nikamo htjela ii s Malcolmom. On je uvijek bio strpljiv s njom i pokuavao ju je razumjeti. Kako se
bliilo roenje djeteta, Marielle je bila sve uznemireni]a, kao da se neega uasno boji i na trenutke se inilo da
e se potpuno izgubiti. Malcolm je inio sve da joj pomogne. Gospoica Griffin mu je objasnila da se neke ene
toliko boje boli da u posljednjim ima pred poroaj gotovo polude od straha. To se savreno uklapalo u ope
prihvaeno miljenje da je Marielle ne samo slaba, nego i kukavica.
Marielle je eljela roditi kod kue i u tome je bila vrlo uporna, ali je Malcolm bio jo uporniji zahtijevajui da se
dijete rodi u bolnici gdje e joj moi pruiti pomo ako doe do kakvih tekoa. Marielle je smatrala da bi bilo
ugodnije roditi kod kue. Osim toga, priznala je Malcolmu da se boji otmice. Bruno Richard Hauptmann je u
rujnu bio uhien zbog otmice djeteta Lindberghovih i to ju je ponovno poelo opsjedati, no Malcolm je zakljuio
da je uzrok takvu razmiljanju njezina poodmakla trudnoa. Jedino ju je njezin lijenik mogao razumjeti. On ju
je tjeio govorei kako e ovoga puta sve biti drukije.
Kad su trudovi poeli, oboje su bili kod kue. Ona je itala u svojoj sobi, a Malcolm je radio s papirima. Malo je
priekala, a onda mu je pola rei. Cim ju je vidio, skoio je na noge i pozvao Patricka koji ih je odvezao u
bolnicu. Malcolm je ostao s njom sve dok nije dolo vrijeme da rodi. Omamljena sredstvima za smirenje,
neveza42

no je priala Malcolmu kako je u Parizu sve bilo drukije. Malcolm i lijenik su se pogledali smijeei se. Ona je
sad bila u svijetu snova.
- Mislim da e poroaj biti lagan - rekao je lijenik dok su je sestre odvodile. - Javit u vam novosti to prije
budem mogao.
Malcolm se smjestio u ekaonici golemog bolnikog apartmana koji su za nju unajmili. Bilo je tada negdje oko
ponoi, a Theodore Whitman Patterson se rodio u etiri i trideset sljedeega jutra.
Kad su joj pokazali dijete, bila je jo omamljena pa ga je vidjela kao kroz izmaglicu. Imao je okruglo ruiasto
lice i gustu svijetlu kosu. Gledala ga je iznenaeno kao da je oekivala da e vidjeti neko drugo dijete, a onda je
glasno zajecala. Svi su se smijeili gledajui kako se krupne suze kotrljaju niz Marielline obraze. Promatrala je
svoje novoroeno dijete mislei na ono koje je izgubila. Isti okrugli obrazi... iste velike oi... samo je kosa bila
drukija. Andre je imao sjajnu crnu kosu poput Charleso-ve. Protrljala je svoj obraz o njegov osjeajui iskonsku
bol duboko u dui, ali u isto vrijeme i radost, njenost i potpuno blaenstvo. Kad su ga odnijeli kako bi ga oprali
i pokazali ocu, Marielle je utonula u san.
Ve je svitalo kad su je odvezli u njezinu sobu gdje je Malcolm drijemajui ekao njezin povratak sa ampanjcem koji se hladio u srebrnom vru. Probudio se im su se otvorila vrata i kad joj je priao u njezinim je oima
vidio zadovoljstvo i ponos. Konano je ispunila Malcol-mov san, i njihov dogovor.
- Jesi li ga vidio? - upitala ga je dok se saginjao da je poljubi.
- Da, jesam. - Oi su mu bile pune suza. Bio je to najsretniji trenutak u njegovu ivotu. - Tako je lijep. Slii na
tebe.
43
- Ne. Ne slii na mene - rekla je i gotovo se odala. Htjela je rei da slii na Andrea. - Tako je sladak. Gdje je
sada? - Upitno je gledala sestru osjeajui kako je obuzima strah. Nije mu se valjda neto dogodilo? Kad bi mu
se bilo to dogodilo... kad bi joj ga netko uzeo...
- Ubrzo emo ga donijeti. Sad spava.
- Htjela bih da bude stalno pokraj mene, u mojoj sobi. - Tjeskobno je pogledala Malcolma, a on ju je uzeo za

ruku.
- Sve e biti u redu.
- Znam... ali elim ga vidjeti... - Uvijek e ga imati na oku. Nee dopustiti da mu se bilo to dogodi, da se ponovi
ono to se dogodilo s Andreom. Odjednom ju je obuzeo uas. Poela je unezvijereno gledati oko sebe, traei ga
pogledom i za trenutak je pomislila da e je zaboljeti glava. Malcolm joj je natoio ampanjac, no ona se samo
pretvarala da pije. Jo je uvijek osjeala laganu muninu od sredstava za umirenje bolova koje su joj davali
tijekom noi.
Poslije podne su donijeli dijete. Drala ga je vrsto privinutog sve dok se nije probudio, kad ga je nahranila.
inilo joj se da se vratila u prolost, kao da se odonda nita nije dogodilo, kao da je sva bol i tuga izbrisana, a
nesrea se nije ni dogodila. Stvarnost je za nju prestala postojati. Nita nije postojalo osim njezine ljubavi za ovo
majuno djetece.
Malcolm je zadivljeno gledao kako hrani dijete, a onda ga je uzeo u naruje zaljubljeno ga promatrajui. Kad je
stigao kui, zaspao je zadovoljan i smiren, osjeajui da je njegov ivot sada ispunjen, potpun, gotovo savren. I
usprkos sumnjama koje su ga muile otkad se oenio, sada mu je bilo drago to je odabrao Marielle. Dala mu je
sina, a sve ostalo nije bilo vano.
44

Marielle je tiho ula u mrano predvorje irom otvorivi teka hrastova vrata. Jo je uvijek bila uznemirena, ali i
dirnuta susretom s Charlesom. Prolo je toliko godina otkad su se posljednji put vidjeli.
- Dobar , gospoo - pozdravio ju je batler, preuzimajui njezin kaput, a sobarica je priskoila da joj pomogne.
Dok je skidala rukavice odlaui ih pokraj crne kone torbe, duboko je udahnula. Imala je teak . Jo je uvijek u
kostima osjeala hladnou crkve.
- Dobar , Haverforde - obratila se starom batleru. - Je li gospodin Patterson kod kue?
- Mislim da nije.
Kimnula je i uputila se uz stube, pitajui se bi li pola u svoju sobu ili na trei kat. esto bi, kada ga je htjela
posjetiti, ipak odluila da to ne uini. Njezini osjeaji prema Malcolmovu sinu zbunjivali su je. Neizmjerno ga je
i strasno voljela. Taj je osjeaj bio ak i jai nego prvi put jer s osamnesat godina nije bila dovoljno zrela za
takvu ljubav. Pa ipak, prema njemu se ponaala pomalo suzdrano i nije doputala daje taj osjeaj ponese, kao da
je eljala da ostane samo njezina tajna. Stalno je u njoj tinjao nerazuman strah da bi mu se neto moglo dogoditi,
a ovaj put to bi je ubilo. No katkada se nije mogla oduprijeti udnji da ga vidi. Nou bi se bosa neujno uuljala
u njegovu sobu da bi ga gledala kako spava. Nikad nije vidjela ljepe dijete. Bio je tako sladak, topao, draestan,
savren... On je bio Boji dar, utjeha za svu njezinu bol, za sve ono to je izgubila. Bio je sav njezin ivot.
I Malcolm gaje oboavao, ali nije bio optereen strahom za njegovu sigurnost. Bio je oduevljen njegovom bistrinom i veselom naravi jer Teddy je bio sretno, neoptereeno dijete, izvor radosti za sve one koji ga okruuju.
45

Dan
S t e e
Malcolm je toliko u njemu uivao da je odmah poelio imati jo djece i prve se godine nakon Teddvjeva roenja
nadao da e Marielle opet zanijeti, ali kao i ranije, svi su napori bili uzaludni. No sada kad je imao Teddvja, nije
vie bio toliko uporan. S vremenom su preutno odustali i on je prestao odlaziti u Mariellinu spavau sobu. Njoj
to nije smetalo. Imala je dijete koje je oboavala i dobra mua, a to je vie no to veina ena ima. Malcolm je
pak imao svoga nasljednika, tako da su oboje bili zadovoljni.
Marielle je bila smirenija nego ranije, jedino je neprestano bila opsjednuta strahom za Teddvja. Otmiar djeteta
Lindberghovih bio je pogubljen dvije godine ranije, ali svijet je jo uvijek bio pun moguih otmiara.
Malcolm joj je bio zahvalan za njezinu preu brigu o djetetu. To pametno, lijepo, savreno dijete bilo je najvie
to je u ivotu mogao poeljeti, a zahvalnost za ostvarenje toga sna dugovao je samo njoj.
Kad se ve gotovo uspela na trei kat, Marielle jo uvijek nije bila sigurna hoe li ui u Teddvjevu sobu. Nije
bila raspoloena za susret s dadiljom i, osim toga, nije htjela uznemirivati dijete. No odjednom je zaula njegov
zvonki smijeh koji je dopirao s dna dugog hodnika. Toga gaje a ve vidjela, ujutro, a obino je nastojala ne pretjerivati s posjetima kako bi svoje osjeaje prema njemu drala pod nadzorom. Stalno je sama sa sobom igrala tu
igru. Najradije bi se potpuno prepustila toj ljubavi, ali borila se da to ne uini jer u protivnom bi poludjela ako bi
mu se to dogodilo. Duboko u sebi znala je da je ta borba uzaludna, daje to dijete dio nje i sav njezin ivot, no
ograniavajui se na ovaj nain, nastojala je zadrati stanovitu udaljenost i slobodu. Na alost, tako je Teddvja
uglavnom
46
preputala revnoj brizi gospoice Griffin. Malcolm je zahtijevao da je zadre, no i nakon etiri godine Marielle
je prema njoj osjeala odbojnost, a gospoica Griffin je Marielle i dalje smatrala osobom slaba karaktera.
Njezine glavobolje, njezini loi ivci, strah od otmiara, njezina jedva prikrivena i sasvim nezdrava strast prema

djetetu, pa onda povremeno udna suzdranost, sve su to za gospoicu Griffin bili pokazatelji da je Marielle
jedna potpuno bezvrijedna osoba, a to svoje miljenje nije oklijevala podijeliti s bilo kim tko ju je elio sluati.
Malcolma je pak oboavala. Divila mu se i potajno je o njemu sanjala. Bio je svega nekoliko godina stariji od
gospoice Griffin i da joj je sudbina bila naklonjenija, ona bi sada bila na Mariellinu mjestu. Ta neuravnoteena
ena jo uvijek govori
0 otmici maloga Lindbergha, o tome gdje je ona tada bila
1 koliko ju je to pogodilo. Nema sumnje da je to bilo vrlo potresno, ali tome ima ve est godina i, osim toga,
Lind-berghovi su u meuvremenu imali jo dvoje djece.
Marielle je dugo stajala u hodniku i smijeila se oslukujui zvukove koji su dopirali iz djeje sobe, a onda se
kao privuena nekom neodoljivom silom, zaputila onamo brzim koracima koji su odjekivali na mramornom
podu. Iza zatvorenih vrata djeje sobe uo se glasan i veseo smijeh. Znala je da bi trebala pokucati jer e u protivnom sablazniti gospoicu Griffin, ali htjela ga je iznenaditi. Polagano je pritisnula mjedenu kvaku i irom otvorila vrata. Dijete se okrenulo zamahujui plavim kovrama, a lice mu je ozario smijeak oduevljenja.
- Mamice! - Potrao joj je u zagrljaj i prislonio svoj obraz na njezin. Uzela ga je u naruje i podigla, a on se
vrsto privinuo uz nju uivajui u njezinu mirisu. - Lijepo mirie. - Uvijek je primjeivao takve stvari, njezin
miris,
47
Dan
S T
njezin izgled. Veselilo ju je kad bi joj rekao kako divno izgleda. Ostale su ene oko njega bile tako neugledne,
osim Brigitte, tatine tajnice, koja je katkada dolazila u posjet i donosila mu slikovnice na njemakome i
njemake slatkie. Znala je rei kako je sve bolje u Njemakoj, ali je gospoica Griffin to poricala. Ona je pak
smatrala da je sve bolje u Engleskoj.
- Kako si mi as, moj prekrasni kraljeviu? - Poljubila ga je u obraz i spustila na zemlju, a odgojiteljica ju je
pogledala s neodobravanjem.
- Vrlo smo dobro, gospoo Patterson, hvala na pitanju. Upravo smo namjeravali popiti aj kad ste nas prekinuli.
Marielle je smatrala da aj nije dobar za dijete, ali za gospoicu Griffin to je bio sveti obred, a Malcolm je
odavno tim poslijepodnevnim ajankama dao svoj blagoslov. Kao i obino, Mariellino miljenje da bi za
Teddvja bilo zdravije da pije mlijeko s keksima nije se uzelo u obzir, premda bi to i sam Teddy zapravo vie
volio.
- Dobar , dadiljo. - Marielle se nesigurno nasmijeila. Nikad nije znala kako e biti primljena i to je u njoj
izazivalo nelagodu. No razgovori s Malcolmom o tome nisu donijeli ploda i katkada je mislila da e gospoica
Griffm ostati zauvijek. Jo uvijek je bilo prerano rei kako Teddvju vie nije potrebna jer su mu bile tek etiri
godine.
Edith, sobarica koja je bila zaduena za djeje odaje, posluila je tri alice aja. Bila je to odbojna Irkinja koju
Marielle nije voljela, ali domaica i gospoica Griffin imale su posljednju rije. Ona i voza bili su nerazdvojni.
Imala je napadno obojenu kosu i ponaala se vrlo nepristojno, ali gospoica Griffin ju je hvalila jer je savreno
odravala rublje. Njezina su slabost bile skupe haljine i nikad nije proputala zavidnim okom promotriti
Mariellinu odjeu.
48

- Priaj mi to si as radio - Marielle se obratila Teddvju urotnikim glasom, lagano otpijajui aj. Bio je strano
ozbiljan kad joj je odgovorio.
- Igrao sam se s Alexandrom Wilsonom. On ima vlak - rekao je vano, objanjavajui joj kako vlak radi i kako
prolazi kroz sela, ispod mostova i zastaje na postajama. Bilo mu je ao to i on nije dobio takav vlak za roen.
Njegov je roen bio prije dva tjedna. Sjetivi se toga, Marielle je pomislila kako je to udna sluajnost. Prosinac
je za nju u isto vrijeme bio mjesec najvee tuge i najvee radosti.
- Moda e ti Djed Boinjak donijeti vlak. - Malcolm je zapravo ve kupio vlak i u podrumu je nekoliko
majstora radilo ve nekoliko tjea na maketi krajolika kroz koji e vlak prolaziti. Nainili su planine, jezera i sela
upravo onakva kakva je Teddy opisao da je vidio kod Wil-sonovih.
- Nadam se - rekao je zamiljeno, a onda ju je pogledao i privukao joj se malo blie. Volio je njezinu blizinu,
miris njenog parfema, dodir njezine svilenkaste kose i njezin zagrljaj. Ona je bila najuzbudljivija osoba koju je
poznavao i volio ju je vie od svega... ak i od vlakova. Jesi li lijepo provela , upitao bi je ozbiljno, kao to je
Malcolma i Brigitte obiavao pitati kako su proveli u uredu. To bi Malcolma uvijek nasmijalo. Za Brigitte je
Teddy govorio da je vrlo lijepa, gotovo isto toliko lijepa kao njegova mama. Ona je oboavala dijete i Malcolm
je doputao da ga katkada povede u zooloki vrt. Jednom ga je povela da vidi Empire State Building, za koju je
rekao da je neto najuzbudljivije to je ikada vidio. Kada ga je toga a dovela kui, bio je izvan sebe od radosti,
ak joj je rekao da je voli.
49
Dan

e l l e
- Bila sam u crkvi - rekla je Marielle tiho. Teddy je izgledao iznenaen. U crkvu su ili nedjeljom, zajedno.
- Je li as nedjelja?
- Ne - nasmijeila se pitajui se hoe li mu ikada moi rei. Moda kada poraste. Bila je sigurna da e on biti
osoba s kojom e moi razgovarati. - Ali poeljela sam otii u crkvu.
- Je li bilo lijepo?
Kimnula je. Zapravo je bilo tuno, a susret s Char-lesom, nakon svih tih godina, duboko ju je uznemirio. Nije
smogla hrabrosti da mu kae za Teddvja. On bi to zacijelo smatrao nepravednim. Dok se on borio u panjolskoj,
stavljajui ivot na kocku, katkada eznui za smru, ona je dobila dijete koje je unijelo novu nadu i svjetlost u
njezin ivot. Nije se mogla prisiliti da mu to as kae. Rekla mu je samo za Malcolma. I znala je da ga nee
nazvati. Nije mogla. Osjeala je da to ne bi bilo dobro ni za koga. On pripada prolosti.
- Bila sam u Katedrali svetog Patricka. Sjea se? Velika, velika crkva. Ili smo onamo za Uskrs.
Kimnuo je, ozbiljan poput kakva malog ovjeka. -Sjeam se. Hoemo li opet ii?- Najvie je volio gledati
klizaljke u izlogu oblinje prodavaonice.
Dugo je ostala s njim. Razgovarali su, mazili se, itali prie, sve dok gospoica Griffm nije rekla da je vrijeme za
kupanje, a Teddy se moleivo okrenuo prema majci.
- Ostani jo malo, molim te.
I ona je to eljela, vie od svega, ali znala je da bi ometanje dadiljina reda bio prekraj koji joj ova nikad ne bi
oprostila.
- Mogla bih ga ja okupati - rekla je nesigurno, znajui koliko e to razljutiti gospoicu Griffin. Ona je mrzila da
joj se itko mijea u posao.
5O
stao
- Hvala, gospoo Patterson, ali nema potrebe - rekla je reskim glasom. - Poljubi mamu, Theodore, i reci joj da
ete se vidjeti ujutro. - Bio je to jasan znak kako je vrijeme da poe.
- Ali ja je ne elim vidjeti ujutro. elim s njom biti sada... - I ja bih htjela biti s tobom, htjela mu je rei... Rado
bih te sama kupala i pripremala tvoj objed i stavljala te na spavanje. Zagrlila bih te i ljubila tvoje oi i obraze i
nosi sve dok ne zaspe. No oni joj to ne bi dopustili. Smjela ga je samo posjeivati, popiti aj s njim i poljubiti
ga prije spavanja. - Sutra emo ii u park, a moda i na jezero.
- Sutra popodne je roensko slavlje kod Olden-fieldovih, gospoo Patterson. - Mariellini planovi su se oito
sukobljavali s mnogo vanijim drutvenim obvezama.
- Onda u ga odvesti ujutro. - Nastojala je da joj glas zvui vrsto, ali je znala da sve ovisi o volji gospoice
Griffin. Ona je imala punu Malcolmovu podrku i bila je toga potpuno svjesna. Marielle se osjeala sasvim
bespomonom i nevanom. - Ii emo ujutro - rekla je pokuavajui umiriti Teddvja, kojemu su se niz
obraze kotrljale krupne suze. Sutra je za njega bila daleka budunost.
- Ne moe li ostati?
Tuno je odmahnula glavom, vrsto ga zagrlivi. Potom je naglo ustala, nastojei prikriti bol dok je gledala kako
ga odgojiteljica uplakanog odvodi u kupaonicu. Na izlasku je tiho iza sebe zatvorila vrata. Osjeala je koliko je
okrutno to to ga ostavlja, to ga odgajaju stranci koji joj ak nisu ni dragi, a ona se ne usuuje bilo to uiniti da
to promijeni. U ovu je kuu bila dovedena kako bi rodila dijete i sada kad je to ispunila njezino postojanje nije
51
vie imalo nikakve svrhe. Nije bilo lako ivjeti s tim, osjeajui se beskorisnom i suvinom. Pa ipak je bila zahvalna Malcolmu zbog svega to je za nju uinio. Imala je dijete. No to je bilo sve to je imala i njezin je ivot
ovisio iskljuivo o njegovoj dobrobiti.
Jo uvijek razmiljajui o njemu, pola je u garderobu kako bi se presvukla. Odjenula je dugu kunu haljinu od
ruiastog satena, a onda je stala pred zrcalo i dugo gledala svoj odraz. Na neki ju je nain vrijeme potedjelo. I
nakon dva poroaja, tijelo joj je ostalo vrsto i lijepo oblikovano. Crte lica su joj sada bile vre i jasnije te se
doimala zrelijom i mudrijom. No najvie su je odavale oi. Bile su to oi ene koja je proivjela nekoliko ivota.
Razmiljajui tako, sjetila se Charlesa i odjednom ga je poeljela nazvati, no znala je da ne smije to uiniti. Nisu
imali jedno drugome to rei osim predbacivanja, isprika i aljenja. Tu vie nije bilo pomoi i oboje su sada ve
znali da je tako.
Kad se vratio kui, Malcolm joj je rekao da za tu veer ima predvienu poslovnu veeru. Ispriao joj se to je
nije ranije obavijestio i poljubivi je u elo, urno se zaputio u svoju sobu. Odluila je objedovati u svojoj sobi i
provesti veer uz knjigu, ali itajui vie puta jednu te istu stranicu shvatila je da e morati odustati jer misli su
joj bile drugdje.
Cijele veeri sjeanja na vrijeme provedeno s Char-lesom nisu joj dala mira... u Parizu, kada je Charles bio tako
mlad, neustraiv, neobuz... u Veneciji... u Rimu, na njihovu medenom mjesecu... Charlesov smijeh, njegovo
zadirkivan]e... plivanje u jezeru... tranje poljima... a as... Nije vie mogla izdrati. Spustila je glavu i gorko
zaplakala. A onda, kasno u noi, kad su svi ve zaspali,

52
N e s t
na prstima se uputila uz stube kako bi vidjela svoje usnulo dijete. Kleknula je na pod uz njegov krevet i njeno
ga poljubila u elo, a onda se neujno vratila u svoju sobu i u krevet koji nije ni s kim dijelila. Gorjela je od elje
da nazove Charlesa, ali nije mogla. Isuvie je dugovala Malcolmu. Nije smjela nazvati Charlesa, ma to osjeala
i ma to on rekao. Znala je da je Charles Delaunev za nju nepovratno izgubljen.
'%
53
Sljedeega jutra Marielle se rano probudila i sila na doruak u blagovaonicu, to je vrlo rijetko inila. Obino su
joj na pladnju donosili doruak u spavau sobu. Malcolm je jo uvijek pio kavu i u jutarnjim novinama itao o
najnovijim dogaajima u svijetu. Mussolini je upravo od Francuske zatraio da Italiji preda Korziku i Tunis.
- Dobro jutro, draga. - Uvijek je bio ljubazan i uglaen. inilo se da je ugodno iznenaen to je vidi, kao daje
kakav dragi gost kojega se nije nadao sresti tako rano ujutro. - Jesi li dobro spavala?
- Ne ba - rekla je iskreno, to je bilo vrlo neuobiajeno. Radije je govorila ono to su drugi oekivali... izvrsno,
hvala... savreno... Ali provela je doista teku no, punu komarnih snova.
- Nisi li valjda opet imala glavobolju? - Odloio je novine kako bi je bolje pogledao, ali izgledala je dobro.
Zapravo ve dugo nije tako dobro izgledala, zakljuio je.
- Ne, samo sam slabo spavala. Vjerojatno sam sino popila previe kave poslije veere.
- Trebala bi piti vino ili ampanjac - rekao je smijeei se. - To bi te uspavalo.
54

- Hoe li veeras biti kod kue? - upitala ga je uzvraajui mu smijeak.

- Mislim da hou. Provest emo mirnu veer uz kamin.
To joj je bilo drago. Predboino vrijeme uvijek je bilo puno strke i guve. Proli su tje svaku veer izlazili pa se
veselila to e imati malo mira.
- to e ti raditi as?
- Proet u s Teddvjem do parka prije ruka. Kako je jednolian njezin ivot, pomislio je. Rijetko
je izlazila i nikad nije ruala s prijateljima. On ju je upoznao sa svima, no i nakon svih tih godina, ni s kim se nije
zbliila i bila je vrlo usamljena. Kad god bi pokuao s njom o tome razgovarati, govorila je kako nema vremena,
no samo je ona znala da zapravo nema hrabrosti. Ni s kim nije mogla podijeliti svoju prolost za koju je mislila
kako je puna najgorih grijeha.
- Htjela bih ga ovih a povesti da vidi Snjeguljicu. Misli li da je premlad za to? - upitala ga je. Film se nedavno
poeo prikazivati i bio je veliki hit.
Malcolm odmahne glavom. - Ne, mislim da je to izvrsna zamisao. Siguran sam da e mu se svidjeti. Danas
moram provjeriti kako teku radovi na maketi eljeznice. Boi je za dvanaest a.
- Hoe li biti gotova na vrijeme? - Znala je da hoe. Kod Malcolma je sve moralo biti na vrijeme. Nije podnosio
kanjenje.
- Mora biti. Nego, idui tje putujem u Washing-ton. Hoe li ii sa mnom?
- Jo je sastanak s tvojim prijateljima iz Ministarstva obrane? - Bili su ljudi na vrlo vanim poloajima i ti su
susreti puno znaili Malcolmu.
55
- Da. Sastat u se i s njemakim veleposlanikom zbog jednog vrlo vanog posla u Berlinu.
- ini se da e biti vrlo zaposlen.
- Da, ali volio bih da ide sa mnom. - No, znala je da on tamo ne bi imao vremena za nju i da bi mu zapravo bila
na teret. A jo je toliko toga trebalo obaviti prije Boia.
- Radije bih se prihvatila priprema za Boi. Nee se ljutiti ako ti se ne pridruim?
- Naravno da neu, draga. Uini kako eli. Ja se ionako brzo vraam.
- Moda u imati vie vremena iza Nove godine -rekla je pitajui se hoe li joj zamjeriti to ne ide s njim.
Uvijek se bojala da ne uini neku pogreku, da nekoga ne povrijedi ili iznevjeri. No to je bila njezina dunost?
Biti u Washingtonu s Malcolmom ili ovdje s Teddvjem? Sve joj je tee bilo donositi takve odluke. Znala je da je
pogrean izbor moe stajati svega to ima. Tu je lekciju nauila i skupo platila. - Ne ljuti se? - upitala je zabrinuto.
- Ni najmanje - uvjeravao ju je. Na odlasku ju je poljubio, a ona je pola u svoju sobu kako bi se presvukla.
Kasnije je otila po Teddvja da bi ga izvela u etnju kako mu je obeala. Gospoica Griffm im se eljela
pridruiti, no Marielle je ovoga puta bila vrsta i rekla joj kako ona i Teddy ele biti sami. Teddy je bio
oduevljen, a gospoica Griffm tako bijesna da je za njima iz sve snage zalupila vratima. Teddy se tome glasno
nasmijao. Dok mu je Marielle oblaila kaputi, naila je Brigitte koja se uputila u Malcolmov ured.
- Ide li na neko uzbudljivo mjesto, Theodore? - upita Brigitte s blagim njemakim naglaskom smijeei se
56

Marielli, a ova pomisli kako su njih dvije mogle biti dobre prijateljice da su se srele u drukijim okolnostima. No
Malcolm ni po koju cijenu ne bi odobrio druenje s namjetenicima.
- Idemo u park - ree Teddy ponosno, njeno pogledavajui Marielle, a onda se lagano nakloni i uzvikne:
- Svia mi se tvoja haljina Briggv. Krasno izgleda.
Mlada se Njemica nasmije lagano se zacrvenjevi. -Nadam se da e to misliti i za dvadeset godina, kad poraste.
-Teddy je izgledao malo zbunjen i obje se ene nasmiju.
- alim se. I ti lijepo izgleda. Je li to novi kaput?
- Bio je to mornarsko plavi engleski kaput koji je za njega naruila gospoica Griffin, zajedno s odgovarajuom
kapom. Mrzio ga je.
- Ne - odmahnuo je glavom kao da se to samo po sebi razumije - to mi je stari.
Pogledao je majku koja je na sebi imala krzneni kaput. Oboje su bili spremni za polazak. - Moemo li krenuti? upitala ga je smijeei se. Kimnuo je, a onda se propeo na vrhove prstiju kako bi poljubio Brigitte u obraz.
Primijetio je kako ugodno mirie.
- Lijepo se provedi, Theodore.
Oboje su mahali dok se udaljavao drei majku za ruku.
Vani se smrzavalo kao i prethodnoga a pa je Marielle odluila zamoliti Patricka da ih odveze do Pete avenije.
Odatle su krenuli pjeice u Central Park. Marielle mu je priala o Parizu. Znala je da mu Malcolm esto pria o
Berlinu, a gospoica Griffin Englesku spominje u svakoj reenici.
- Jednoga a emo ii na putovanje u Europu, na veliku brodu, poput Normandije. - Dok mu je priala to e sve
tamo vidjeti sluao je irom otvprenih oiju.
57
- Hoe li i tata ii s nama? - Pomisao da bi mogao putovati na velikom brodu doista je bila uzbudljiva.
- Naravno. Ii emo svi zajedno. - Nije voljela putovati bez Teddvja i to je bio je od razloga to je nerado
Malcolma pratila na njegovim putovanjima. Bilo joj je drago to je nije esto pozivao.
Teddy je bio zamiljen dok su hodali drei se za ruke, a hladni im je vjetar puhao u lice. Nosi mu je pocrvenio,
a oi bile pune suza, ali bili su dobro zatieni kaputima, kapama, alovima i rukavicama.
- Moda e tata biti zauzet - rekao je tuno.
- Ne, sigurna sam da bi poao s nama na takav izlet
- pokuala ga je umiriti, ali i sama je znala da Teddy ima pravo. Malcolm je previe radio i nije imao vremena za
njih, osobito u posljednje vrijeme.
- Ako ne bude imao vremena poi s nama, moemo se susresti s njim u Berlinu - rekao je Teddy kao da bi to bila
najnormalnija stvar na svijetu. Sve je primjeivao. Bio je tako bistar. Malcolm je doista puno radio s Nijemcima.
Zato mu je Brigitte bila tako korisna i vjerojatno mu je zato uspjela ostati tajnicom est godina. Bila je vrlo sposobna, a i dr-aga osoba. Osim toga, Malcolm je sve vie i vie poslovao s Njemakom.
- Moda bismo mogli posjetiti i Englesku - ree Teddy kako ni gospoica Griffm ne bi bila zaboravljena.
- Mogli bismo vidjeti Big Ben, Tower, Buckinghamsku palau... i kralja! - Prie gospoice Griffm oito su na
njega ostavile snaan dojam. Marielle se smijeila sluajui ga dok su se pribliavali jezeru. No jezero je bilo
zaleeno i ona osjeti kako je obuzima jeza. Privukla je Teddvja blie k sebi kao da ga eli sauvati od neke
opasnosti.
- Ovdje je as sasvim pusto. Poimo na vrtuljak
- rekla je potpuno bijela u licu.
58

- Ali ja sam htio vidjeti amce - odvrati Teddy, razoaran.

- Danas nema amaca. - Izgledala je uplaeno, ali on je bio premalen da bi to primijetio. - Hajde, krenimo.
- Hoemo li hodati po ledu? - upita Teddy i krene prema jezeru, ali ona ga naglo i snano povue k sebi.
- Nikad to nemoj initi! uje li me, Teddy?
Kimnuo je, zaprepaten pretjeranou njezine reakcije. Osvrnuvi se jo jednom prema zaleenom jezeru,
Marielle stane kao ukopana. Uinilo joj se da je vidjela Charlesa. Zacijelo je poludjela. Pogled na zaleeno
jezero bio je previe za nju. Zatvorila je oi na trenutak, nadajui se da e njezino privienje nestati.
- Idemo kui - rekla je glasom napuklim od uasa pogledavajui as Teddvja, a as mukarca s druge strane
jezera.
- Odmah?
Teddy je bio na rubu plaa.
- Ali tek smo stigli. Ne elim ii kui. A vrtuljak?
- ao mi je... Malo emo se provozati... Moemo otii do zoolokog vrta... na aj...
Trebalo je to prije pobjei odavde. Drhtala je dok je pokuavala odvui dijete od jezera, ali mukarac koji je
stajao s druge strane, sada je trao prema njima. Kad se pribliio, vidjela je da nije pogrijeila. Bila je to njegova

raupana kosa, njegov divlji pogled. Izraz njezina lica uplaio je Teddvja. Majka ga je oduvijek uila da se uva
stranaca, a ovaj je bio osobito straan. Onako visok i prijetei, sagnuo se na nad njih i zgrabio Marielle za
ramena, pogledao je u oi, a potom se zagledao u Teddvja. Sada je bar znala da nije poludjela; to je doista bio on.
A onda se sjetila koliko je kua Delaunevevih bila blizu jezera.
59
Charles je i sam proveo besanu no. Puno je pio i doao je na jezero kako bi se malo rastrijeznio i udahnuo
svjeeg zraka prije susreta s oevim odvjetnicima.
- to ti radi ovdje? - upita je gledajui as nju, as dijete. - I tko je to? - Dijete je podsjealo na Andrea. Bilo je u
njegovu licu neto gotovo aneosko, neto to je u svakoga tko ga je vidio izazivalo elju da ga poljubi i da mu
se nasmijei.
- To je Teddy - rekla je tihim, drhtavim glasom.
- A kako se preziva? - Gledao ju je optuujuim pogledom i odmah je shvatila da nije sasvim trijezan.
- Patterson. Teddy Patterson. Moj sin. - Isturila je bradu i pogledala Charlesa u oi. Ne moe joj opet to initi.
Ne moe opet u njoj izazivati osjeaj krivnje, opet joj unititi ivot... ili moda moe?... Teddy ju je vrsto drao
za ruku pitajui se tko je taj ovjek. inilo mu se da izgleda prilino opasno.
- Nisi mi to rekla juer. Rekla si mi samo za Mal-colma. - Gledao ju je tako otro da je jedva izdrala njegov
pogled, ali je uspjela. Bila je hrabrija no to je Mal-colm mislio. Charles je toga oduvijek bio svjestan.
- Nisam smatrala da je pravo vrijeme ili mjesto da ti kaem.
- Zato ne? - Opet ju je optuivao. Bio je ljut na nju. - Zato mi nisi rekla? - Dobro je poznavala njegov bijes.
Bio je to bijes koji ju je devet godina ranije gotovo ubio.
- Juer mi se to inilo sasvim neprimjerenim.
- A sada? - Oi su mu bile pune gnjeva dok joj se unosio u lice. Teddy ih je, uplaen, promatrao. Htio je vrisnuti
kako bi zatitio svoju mamu, ali nije mogao. - Je li sada prikladno? - Charles ju ponovno upita, vrlo glasno.
6O
Sada je izgledao sasvim pijan. No ona je bila mirna i potpuno sabrana. Nee mu dopustiti da povrijedi nju ili njezina sina. Bez obzira na to to se dogodilo u prolosti, nije ga se vie bojala.
- Mislim da ne bismo trebali sada o tome razgovarati
- rekla je privlaei Teddvja blie k sebi i blago mu gla-dei lice. No to je samo jo vie razbjesnilo Charlesa.
Njegova je ljepota jo uvijek bila neodoljiva. Gledajui ga, osjetila je slabost u koljenima.
- ime si ti zasluila da ima dijete? - izderao se, a ona je nastojala da se ne trza kako ne bi uplaila Teddvja.
- to ja imam?
- Ne znam... ima svoj rat u panjolskoj... svoja uvjerenja... svoje prijatelje... svoje pisanje... Ako nema nita
drugo, moda je to zato to si sam tako elio. -Nije eljela
0 tome razgovarati pred Teddvjem, ali kad bi sada otila, samo bi jo jae razbjesnila Charlesa. vrsto je
stisnula djetetovu ruku kako bi ga ohrabrila.
- To si ti eljela kad si me ostavila prije sedam godina - uzvrati joj Charles. - To je bio tvoj izbor. Mogli smo
imati jo djece.
- Moramo sada ii - rekla je i poela plakati. Teddy ih je zaueno gledao pitajui se to sve to znai. Marielle se
ponovno obrati Charlesu, ovaj put puno njenije: - Kakav smo ivot mogli imati? Mrzio si me, i to s pravom.
1 sama sam sebe tada mrzila... i moda u se uvijek mrziti... Ali Charlese, nisam to mogla podnijeti. Nisam te
mogla gledati u oi znajui to osjea prema meni. -To mu je rekla i prije sedam godina, prije nego to je otiao
u Europu.
- Rekao sam ti da ne elim da ode - tvrdoglavo joj se usprotivio.
61
S T
< - Ali tad je ve bilo prekasno. - Duboko je uzdahnula i obrisala suze, na trenutak zaboravljajui Teddvja. Mislim da si uvijek za sve krivio mene, kao to sam i sama sebe krivila. - Jo ga je uvijek na neki nain voljela,
ali nije mogla ostati s njim nakon svega to se dogodilo.
Charles je sada gledao Teddvja kao da jo uvijek ne vjeruje da djeak postoji. Bio je lijepo dijete, na neki nain i
ljepe od Andrea. A onda je ponovno pogledao Marielle osjetivi neodoljivu potrebu da je povrijedi. - Cime si to
zasluila? - uzvikne, i u jednom trenutku izgubivi vlast nad sobom, poeli je udariti. Zato se ponovno udala?
Zato je rodila to dijete? Zato ga je napustila? No oboje su znali zato i moda doista i nije moglo biti drukije.
- Ne zasluuje ga - rekao je s okrutnou koje se dobro sjeala. Bilo je to nalije njihove velike ljubavi.
- Moda ne.
- Nisi me smjela napustiti.
- Nisam imala izbora. Da sam ostala, to bi me ubilo.
- I sam je znao daje to istina. Oboje ih je ve bilo obuzelo ludilo. Nisu li njezini pokuaji samoubojstva bili znak
ludila, i njegov divlji napad na nju one nesretne noi? No oboje su bili smrtno ranjeni onime to im se dogodilo.
- Moda bi bilo bolje da smo oboje mrtvi - rekao je oiju punih suza. Teddy se privlaio sve blie majci.
- Kako moe rei neto tako strano?

- Za tebe je to moda strano... Ti sada ima normalan ivot... mua... dijete. A zato? Zato ti sve to ima, a ja
se svaki budim s milju kako sam trebao umrijeti s njim. Misli li ikada na njega? Sjeti li ga se ikada... Ili si ga
potpuno zaboravila?
No jo dok je izgovarao te rijei u njezinim je oima plamtio bijes. Bijes roen iz godina boli i oajanja o ko62

jima Charles nije nita znao. - Kako se usuuje? Ni ne proe da ga se ne sjetim... da ne vidim njegovo lice kad
sklopim oi... ili tvoje. Ali nita mi ga ne moe vratiti. I ma koliko mi pokuavali unititi svoje ivote, ili unititi
jedno drugo, njega vie nema... On je pronaao svoj mir. Moda je vrijeme da i mi pronaemo svoj.
- Nikad neu biti miran bez tebe - uzviknuo je. Ovako bijesan, izgledao je vrlo mlad. Ovaj put se samo nasmijeila i odmahnula glavom. Na neki je nain, premda je sada bio stariji, izgledao jo djetinjastiji nego ranije.
Nije iao naprijed, nije odrastao, nije ozdravio. Jo je uvijek inio ludosti kojima mu je bila ispunjena mladost,
jo se uvijek borio u tuim ratovima i jo je uvijek na neki nain odbijao odrasti.
- To je glupost. Pa ti i ne zna tko sam ja sada. Moda to ni ranije nisi znao. Moda bismo se, i da se sve
drukije odvijalo, svejedno rastali. - Pogledala je Teddvja, nasmijeila mu se i privukla ga k sebi. - Teddy, ovo je
je moj stari prijatelj. Zove se Charles i katkada se glupo ponaa, ali zapravo je dobar ovjek. Hoe li ga pozdraviti?
Teddy snano odmahne glavom i sakrije se u nabore njezina kaputa. Razgovarali su isuvie otvoreno i premda je
jo bio premlad da bi sve razumio nije mu promakao ljutiti ton i strast u njihovim glasovima. No ono to su govorili bilo je isuvie zamreno za etverogodinje dijete.
- Zao mi je ako sam ga uplaio. - Na trenutak mu je bilo doista ao, ali jo je uvijek izgledao poput luaka. Bio
je neobrijan i doimao se sasvim divlje.
- I treba ti biti ao. A emu sve to? Zar doista misli da mi ima to zamjeriti?
Gledao je nju, a potom i djeaka, dugo i prodorno. Kad je njegov pogled ponovno sreo njezin, ono to je vid63
Dan
jela u njegovim oima nije je umirilo. Sada se doimao jo neobuzijim i pijanijim. Nakon dugog vremena opet ju
je obuzeo uas. Isti onaj uas kakav je upoznala kada su ona i Charles postali stranci.
- On je trebao biti moj. Imam svako pravo... - Netremice je gledao Teddvja koji se vrsto privinuo uz nju.
Marielle je osjetila da joj se vraa snaga.
- Ali on nije tvoj, Charlese.
- Nisi imala pravo zapoeti nov ivot... uiniti to... imati dijete bez mene. - Dok je izgovarao te rijei, inilo se
da raste bijes u njemu.
- Pristao si na razvod. Imala sam puno pravo - odgovorila je ne doputajui da je zastrai.
- Rekla si da e umrijeti ako to ne uinim.
- Gotovo da je i bilo tako. - Oboje su znali da je to istina.
- Vie bih volio da si umrla nego da ima dijete bez mene.
Te su se rijei poput maa zabile u njezino srce i ona se s uasom i gaenjem povue dalje od njega. Zapitala se
kako ga je ikada mogla voljeti, prisjeajui se kako je znao biti okrutan i zato ga je napustila.
- Charles, prestani - uzvikne kad ju je pokuao uhvatiti za ruku, dok se Teddy s prestraenim vriskom
pokuavao sakriti iza nje.
- Plai dijete. To nije poteno. Prestani!
- Nije me briga. On je moj... Imam svako pravo na njega. On je trebao biti moj.
- Prestani! - uzviknula je s prijezirom, pokuavajui oslobodiiti ruku njegova stiska. Nije ga se vie bojala. Nije
kanila dopustiti da joj uniti ivot. - Nije tvoj, kao to ni ja nisam tvoja... Kao to ni Andre nije bio na. Nitko ni64
STAO
kome ne pripada. Svi mi pripadamo Bogu, i samo smo posueni jedni drugima... A kada posudba istekne... sve je
gotovo... premda je katkada strano... i boli... Ali on nije bio nae vlasnitvo... i ja nisam tvoje vlasnitvo, kao to
ni Teddy nije moje.
- Voli ga, zar ne?
- Naravno da ga volim.
- I on voli tebe? -Da.
- A zato bi to imala kada ja nemam nita?
- Moda zato to imam sree. Ili zato to se Malcolm saalio na mene... ili moda zato to sam ja spremna platiti
cijenu koju ti nisi.
- A koja je to cijena? Koju si ti cijenu morala platiti da bi se za njega udala? - Udala se za mukarca kojega ne
voli i koji nju ne voli, i toga je bila svjesna. To nije bilo tako jednostavno kako se ini. I to je isto tako bilo neto
to Charles ni u snu ne bi pomislio uiniti. - ega si se ti to odrekla da bi se udala za njega?

Nade... ljubavi... njenosti... onakve ljubavi i strasti kakvu su njih dvoje nekada poznavali... ljubavi za koju je
znala da postoji. - Svatko se zbog braka neega odrie -rekla je skrivajui istinu kako bi potedjela Malcolma. Moda sam se odrekla prolosti.
- Duboko sam dirnut tvojom rtvom - odvratio je s prijezirom, sijevajui oima zamagljenim od pia. -Stvarno
sam duboko dirnut. Sebina si kao i ranije.
Razgovor je uznemirio i nju i Teddvja, a nita njime nisu razrijeili. Nita se vie i nije moglo razrijeiti. Sve je
bilo gotovo meu njima. - Ovo nema nikakva smisla. to misli da e postii?
No on je opet zurio u Teddvja i nain na koji ga je gledao ponovno je uznemirio Marielle. Jo uvijek nije bio
65
S T E E
sasvim trijezan. To se i ranije dogaalo. Tako bi se napio da se preko noi nije mogao otrijezniti, a sljedeeg bi
jutra sasvim izgubio kontrolu. Jednom je unitio itavu hotelsku sobu, bar, restoran i gotovo ubio dvoje ljudi... i
nju. To se dogodilo samo jednom... ali sada je znala to je sve u stanju uiniti. Nije to mogla zaboraviti.
- Ispriavam se. Gledao ju je sav nesretan, ali nije je uspio uvjeriti da doista to i misli. Pogledao je Teddvja
koji je virio iza majinoga kaputa. - Ispriavam se i tebi, mladiu. Bio sam nedopustivo grub prema tebi i tvojoj
majci. To je jedna od mojih loih navika. Ali, zna, mi se tako dugo poznajemo, gotovo od djetinjstva.
Doista su tada bili prava djeca. Osamnaest i dvadeset tri godine... Opet je pogledao Teddvja, ovaj put mnogo ozbiljnije. - elio bih te jednoga a bolje upoznati. - inilo se da Teddy ba i nije oduevljen tom zamisli, ali je ipak
pristojno kimnuo. - I ja sam neko imao malena djeaka. Zvao se Andre. - Charlesove su oi bile pune suza kad
se obratio Marielli: - ao mi je... juer sam se isuvie uznemirio... Susret s tobom... Zastao je i okrenuo glavu
kako bi sredio misli. - Zato me to ne naputa? Zato uvijek jednako boli? Osjea li i ti isto? - Pogledao ju je
upitno, no sada je bio mirniji. Kimnula je.
To mu je i juer rekla u crkvi. Ali je zaboravio i odmah je poeo piti.
- Trebali bismo sada poi - rekla je. - Kasnimo. -Teddy je morao ruati, a potom poi na roensku proslavu s
gospoicom Griffin. Njihova se etnja pretvorila u neto uasno. Bilo joj je ao to je Teddy razoaran. Njemu
su trenuci provedeni s njom bili dragocjeni. - ao mi je to smo naili na tebe. - Prethodnoga a, kada jo nije
znao za Teddvja, sve je bilo puno lake. Sada je bio
66

bijesan i ljubomoran. Cijele je noi u piu pokuavao utopiti svoje samosaaljenje. A sada su njegovi osjeaji
gorjeli vatrom ljubomore i gnjeva.
- Odlazim sljedeeg tjedna. Juer sam odluio. Mogu li te jo jednom vidjeti?
Odmahnula je glavom, drei Teddvja vrsto za ruku.
- Zato ne?
- Dobro zna zato. Ionako si ljut na mene i to e biti jo gore ako se ponovo vidimo. Zato bismo se uzalud
muili?
- Tko kae da bi bilo uzalud? Na tebi se vidi da nisi sretna. Napeta si i uznemirena i u sebi si sva zgrena.
Moemo imati sve to poelimo. ovjek samo mora imati hrabrosti da uzme ono to mu pripada.
Sada se doimao nekako prijetee.
- Krasan stav, Charlese.
- inim ono to mi se svia.
- Blago tebi, Charlese.
- elim te.
- Nemoj to govoriti - rekla je, a pogled joj je sijevao. - Pa ak i da je tako, to onda? ak i da pristanem na tvoje
nagovaranje, to bih time postigla? Ti bi se vratio u panjolsku i to bi tada bilo sa mnom? - Pokuavala je
razgovoru dati razuman ton, ali to nije bilo lako s obzirom na stanje u kojemu je bio.
- Moda bi bila sretnija nego to si sada. A moda bi odluila poi sa mnom. - Ovaj ju je djetinjasti odgovor
gotovo nasmijao. Nakon est godina ona bi trebala jednostavno napustiti Malcolma i njihovo dijete i poi u
Europu s Charlesom kao da se nita nije dogodilo. Doista je potpuno poludio.
- Moe povesti i dijete.
67
S T E E
NESTAO
I
- Tvoja me gostoljubivost obara s nogu. A to emo" s Malcolmom? Gdje je njegovo mjesto u toj prii?
- Ti dobiva... on gubi...
- To to govori jako je runo, Charlese. I mislim da me dovoljno dobro pozna kako bi znao da to ne bih mogla
uiniti.
- Moda - rekao je snano joj stiui zapee -moda bih te mogao prisiliti...
- Charlese, ovo nije panjolska i ti nisi ovdje da me oslobodi. Ovo je smijeno - rekla je pokuavajui sakriti

strah koji je u njoj izazvao njegov pogled.

- Moda ti ne bi bilo smijeno kad bih ti oduzeo neto to ti mnogo znai... neto to jako voli... Tada bi moda
pristala da... da mi se pridrui.
- to hoe rei? - I sama pomisao ju je uasavala.
- Mislim da razumije.
- Ne bi valjda takvo to uinio.
Govori li on to o otmici Teddvja kako bi je natjerao da poe s njim? Sasvim je poludio, ali ak ni on ne bi neto
takvo uinio. Ili moda bi? Njegove su oi govorile da bi.
- Ovisi o tome koliko sam oajan, zar ne?... Zar ne? - Iznenada je pustio njezinu ruku i stao se glasno smijati.
Gledala ga je s uasom. Njegov e odlazak biti pravo olakanje. Sada joj je bilo ao to je juer naila na njega u
crkvi. Tugovanje za Andreom je tako djelovalo na njega da ga vie nije prepoznavala.
- Ako ikad pomisli uiniti takvo to, mora znati da time nita ne bi postigao. Time me ne bi natjerao da te
slijedim... nego.... Ja bih te ubila.
- Jako sam se uplaio - rekao je kroz pijani smijeh.
68
- Gadi mi se. Sve ono lijepo to je bilo meu nama i to smo sve ove godine uvali u svojim srcima... sve to
unitava svojim otrovom. Ja te ne poznajem takvoga.
- Moda sam se promijenio.
Na usnama mu je titrao zao smijeak. Ali nesrea je bila u tome to se on zapravo nije promijenio. Jo ju je
uvijek volio i jo je uvijek eznuo za djetetom koje su izgubili. elio je da mu se vrati i da se vrati prolost koja
za njih nikada nije prestala postojati.
- Zbogom.
Tuno ga je pogledala, a onda se namijeila Teddvju.
- Idemo kui, Teddy.
Dok su odlazili, Charles je dugo gledao za njima, ali nije je vie nagovarao da se sastanu. Bio je ljut na nju, vie
nego ikad.
Teddy je progovorio tek kad su stigli do auta: - Ne svia mi se - rekao je tiho dok je voza za njima zatvarao
vrata pierce-arrowa. Patrick ih je cijelim putem slijedio, prema Malcolmovim uputama, i vidio je Charlesa, ali
nije uo to govore. Jueranji dogaaj u crkvi pobudio je njegovu znatielju. inilo mu se udnim to je
Marielle sa sobom povela djeaka, no moda je eljela da ga mukarac vidi.
- Nije on lo - rekla je Marielle dok su se vozili kui. - Samo je veoma nesretan. Neko smo bili dobri prijatelji.
Teddy je kimnuo pokuavajui razumjeti. A onda ju je ponovno pogledao i postavio pitanje koje nije oekivala: A tko je Andre? - Osjetila je da joj za trenutak ponestaje daha i nije mogla odmah odgovoriti.
- Andre je bio malen djeak. Umro je... davno... i Charles je odonda stalno tuan. Zato se tako udno ponaa.
69
- Jesi li i ti poznavala Andrea? - Kimnula je zadravajui suze i vrsto mu stisnula ruicu. Kanila mu je
jednoga a rei, ali ne na ovaj nain. Osim toga, bio je premlad, bilo je jo prerano. Pa ipak, morala je nekako
odgovoriti na njegovo pitanje.
- Je li bio dobar? - To je uvijek bilo najvanije Teddvju. Marielle osjeti da e zajecati, ali se savlada.
- Bio je jako sladak... i vrlo mlad kada je umro. -Sada su joj se niz obraze kotrljale suze, i nije znala to bi rekla
Teddvju. Nije ni imala to rei. Privukla gaje blie k sebi, zahvalna to ga ima. Charlesove su je rijei
uplaile. Pitala se je li to doista mislio. Bi li zaista oteo djeaka kako bi je prisilio da poe s njim? Nije to mogla
zamisliti. Znala je da su to prazne prijetnje. On nikad ne bi povrijedio Teddvja.
- ao mi je to smo ga sreli. Mislila sam da emo provesti ugodno dopodne pokraj jezera.
- Nije vano. Uvijek mi je lijepo s tobom - rekao je smijeei se. Bio je tako umiljato dijete.
- Sutra bismo mogli ii gledati Snjeguljicu. - Malcolm je nedjeljom obino kod kue razvrstavao papire, a
gospoica Griffin je imala slobo pa je Marielle kanila cijeli provesti s Teddvjem. Betty e joj pomoi ako bude
potrebno, a Edith e ga uvati naveer.
- Doista? Stvarno emo ii gledati Snjeguljicu?
- Da. Nije li to dobra zamisao?
Kad su stigli do kue, Teddy je iskoio iz auta i prohujao pokraj Haveforda na ulaznim vratima, a ovaj ga je
smijeei, se pratio pogledom dok je sav uzbuen, pretravao predvorje gotovo se sudarivi s ocem. Marielle se
za trenutak zapitala hoe li mu ispriati kako su sreli Char-lesa, ali djeak je bio isuvie uzbuen zbog sutranjeg
7O

odlaska u kino da bi razmiljao o neobinom ovjeku na kojega su naili u Central Parku. Bio je na treem katu i
prije nego to je Marielle uspjela skinuti kaput.
- Gdje ste bili? - upitao je Malcolm tek kako bi neto rekao. On se upravo vratio iz ureda. Subotom dopodne je
obino radio, a onda je odlazio u svoj klub na ruak. Danas je imao zakazan ruak s prijateljima iz Ka-liforonije.
Sve je to bilo poput obreda u kojemu je uivao i koji mu je bio vrlo vaan.

- Ili smo na jezero, ali bilo je zaleeno.

- Zacijelo je bilo jako hladno - rekao je gledajui je, a ona je kimnula.
- Izlazi?
- Da - rekao je kratko, slubeno je poljubivi u obraz. - Ne zaboravi da veeramo kod Whyteovih.
Bila je to veera i ples povodom Boia. Za tu joj je priliku Malcolm u Parizu kupio predivnu haljinu koja je sva
bila sainjena od siunih nabora bijeloga satena. Uz haljinu e savreno odgovarati dijamantna ogrlica i
naunice, srebrne cipele i duga bunda od hermelina koju joj je poklonio za roen.
- Ima li kakvih obveza sutra naveer? - Nije se mogla sjetiti, no to ga je podsjetilo na poruku koju joj je toga
jutra ostavio na stoliu u spavaoj sobi.
- Sutra putujem u Washington. Krenut u popodne kako bih stigao na veeru s ministrom trgovine. U ponedjeljak cijeli imam poslovne razgovore s veleposlanikom. - Putovanje je oito bilo vrlo vano jer je vodio obje
tajnice. - Ti se slae? - Oboje su znali da to uope nije vano, ali on je uvijek pitao, a ona mu je doputala,
glumei uvijek istu predstavu.
- Da, naravno. Sutra izlazim s tvojim sinom. Idemo na Snjeguljicu, a potom emo provesti mirnu veer od
71
w
Dan
e l l e
kue. - Nasmijeila se. Mueva uljudnost joj je godila nakon susreta s Charlesom koji se ponaao kao luak.
- Sigurna si da ne eli poi sa mnom?
- Sasvim sam sigurna. Ne brini se - rekla je smijeei se, a on je poljubi u elo.
Mahnuo je Patricku da je spreman i ovaj je poao pripremiti auto dok mu je Haverford dodavao eir. - Vidimo
se, draga. Dobro se odmori prije izlaska kako ne bi opet imala glavobolju. - Katkada joj se inilo da je svi
smatraju bogaljem. Dodue, udila se kako je glava nije zaboljela nakon susreta s Charlesom, no do sada je sve
bilo u redu. Teddvja je vidjela prije nego to je iziao, a naveer se uspela u njegovu sobu kako bi ga poljubila
prije odlaska na ples. Gospoica Griffm je gunala. Smatrala je da ga isu vie esto posjeuje. No Marielle je
htjela da je Teddy vidi u njezinoj veernjoj opravi jer je znala koliko u tome uiva.
Haljina Madame Gres predivno joj je pristajala. Slijedila je liniju njezinoga tijela poput aneoskih krila i Malcolm je rekao da izgleda poput kakve boice. Na plesu je privukla pozornost svih prisutnih, a veina je
mukaraca rekla Malcolmu kako je sretan to ima tako mladu i prelijepu enu.
Na povratku kui bila je vrlo tiha i kad joj je Mal-colm ponovno rekao kako lijepo izgleda, samo se nasmijeila,
zaokupljena mislima o Charlesu i njegovim prijetnjama. Vjerovala je da su to ipak bile samo prijetnje. Bila je
sigurna da Charles ne bi nikad naudio djetetu, osobito njezinom. Svemu je bio kriv njegov bijes jer je odbila sastati se s njim. U svojoj nemoi pribjegao je prijetnjama. No bilo joj je drago to ga je odbila. Njihov bi ponovni
sastanak samo raplamsao vatru koja je u njima tinjala i
72

oboje bi bili nesretni. Poeljela je sve ispriati Malcolmu, ali nije mogla znajui koliko bi se zaprepastio kad bi
znao da je neko bila ua, da je imala dijete.
- Odsutna si. - Tako zamiljena uinila mu se jo privlanijom i prvi ju je put nakon dugog vremena istinski
poelio, to ga je iznenadilo.
- Razmiljam.
- O emu?
- Nita osobito.
- Ne znam, meni izgleda veoma osobito. - Ponovno se nasmijeila, no jo je uvijek bila zaokupljena svojim mislima i Malcolm je odluio da ne ustraje.
Po povratku kui odmah je legla, im se razodjenula uz sobaricinu pomo. Zaspala je mislei na Charlesa i na
njihov razgovor u parku... U snovima ovaj put nije vidjela Andrea... nego Teddvja.
73
II
I
Sutra je popodne Marielle povela Teddy-ja u Radio City Music Hali na projekciju Snjeguljice, a poslije filma su
u Schrafftu popili toplu okoladu. Oboje su uivali u zajedno provedenom popod-nevu. Teddv je rekao kako voli
kad gospoica Griffin ima slobo , a Marielle je jae nego ikad ranije poeljela da odgojiteljica ode. Odluila je o
tome ponovno razgovarati s Malcolmom. On je i dalje tvrdio da gospoica Griffin djeaku ini dobro, ui ga
lijepom ponaanju te kako su engleske odgojiteljice najbolje na svijetu. No za Marielle i Teddvja gospoica
Griffin as nije postojala. Bio je to njihov . Marielle je priredila djeaku pjenuavu kupku u svojoj golemoj
mramornoj kadi. Edith, crvenokosa Irkinja, sve je to gledala bijesno sijevajui oima. Ona je veeras trebala
uvati Teddvja, a ve je tjednima planirala kako e s Patrickom ii na boini ples u Irish Dance Hali u Bronxu.

Uspjela je nagovoriti mladu kuharsku pomonicu Betty da veeras uva Teddvja umjesto nje. Edith e joj po
povratku s plesa dati novanicu od pet dolara, a potom se uuljati u krevet u djejoj sobi i nitko nee nita
primijetiti. Stoga joj se nije sviao nered u kupaonici kojf^je ona imala poistiti prije nego to poe,
74
ne uspije li nekoga nagovoriti da to uini umjesto nje, a to je bilo vrlo malo vjerojatno.
Poslije kupanja, Marielle je veerala s Teddvjem u njegovoj sobi, a potom mu je itala priu, pjevala mu boine
pjesme i gladila ga po kosi sve dok nije utonuo u san. Bila je to za dijete velika radost. Gospoica Griffin bi mu
samo kratko poeljela laku no i prije odlaska irom otvorila prozore, ak i kad je vani bila cia zima.
Silazei stubama u svoju sobu, Marielle se pitala ne mazi li ga isuvie, kako je to znala rei gospoica Griffin, i
ako jest, je li to uope vano. U posljednje je vrijeme Marielle sve vie i vie vremena provodila s njim i sve se
tee suzdravala od otvorenog pokazivanja ljubavi prema njemu. Njezini su stari strahovi od prevelikog zbliavanja s njim potpuno nestali. Pa i ako ga voli previe, to je loe u tome? Bila je sretna to ga ima i nije doputala crnim mislima da uzmu maha. Malcolm je bio u pravu, isuvie se brinula i to je moralo prestati.
Pola je u krevet s knjigom, a iza deset nazvao je Malcolm koji se upravo vratio s veere. Objedovao je s
Harrvjem Hopkinsom koji e zamijeniti Daniela Ropera na mjestu ministra trgovine, to jo uvijek nije bilo
poznato javnosti. Na veeri je bio i Louis Howe, Rooseveltova desna ruka, i uglavnom se razgovaralo o
Rooseveltovom miljenju o zbivanjima u Europi. On je smatrao da je rat neminovan te da bi se tek nekim udom
mogao izbjei.
Njemaki je veleposlanik Malcolmu prenio novosti iz Berlina. Njemaka je vojska nedvojbeno u stanju potpune
pripravnosti za djelovanje, ali Malcolmovi su poslovi tamo posve sigurni, uvjeravao ga je. Ono to Hitler ini za
njemaku industriju sve e promijeniti nabolje. Malcol-ma je uzbuivala mogunost da sudjeluje u tim vanim
75
Dan
STE
zbivanjima i razgovore s Howeom, Roperom i suradnicima smatrao je iznimno zanimljivima. Rekao je Marielli
kako pred Njemakom i njezinim saveznicima stoji velika budunost. Bila je dirnuta to ju je nazvao kako bi s
njom podijelio svoje uzbuenje.
Imao je uskoro putovati u Njemaku, a ona je kanila ostati, kao i obino, kod kue s Teddvjem.
- Je li film bio dobar? - upitao je.
- Teddy je uivao.
3
- Da, uo sam da je film izvrstan. Mogli bismo ga jo jednom pogledati svi troje. - Premda je bio sve zaposleniji,
uvijek je nalazio vremena za dijete. Bio je tako dobar prema njemu. Sada je ve zvuao vrlo umorno. Imao je
teak i ve je poeo pospano zijevati. Marielle se nasmijei pomislivi kako je sama provela ugo i oputen s
Teddvjem. U tom trenutku zauje neobinu buku u predvorju kao da se netko spotie 0 namjetaj, a potom
korake na stubama. Tada je opet sve utihnulo i ona pomisli kako nema razloga za uznemirenost.
- Bilo bi bolje da sad poe na spavanje - rekla je Malcolmu. - Sutra te eka teak . Vraa li se sutra? Zaboravila ga je to upitati prije nego to je otiao. Oboje su bili tako zauzeti.
- Mislim da u doi u utorak. Sutra popodne imam sastanak s njemakim veleposlanikom pa emo moda poslije toga zajedno veerati. Nazvat u te sutra naveer.
- Onda se ujemo sutra. I, Malcolme... elim ti puno sree na sutranjim razgovorima. - Bio je tako dobar prema
njoj, a tako je malo traio za uzvrat.
- uvaj se, Marielle. Kad se vratim, provest emo lijepu veer zajedno.
A uskoro e i Boi. To im vrijeme svima puno znai zbog Teddvja. Malcolm mje mogao doekati kad e
76
mu dati eljeznicu i pokazati mu sobu u kojoj e eljeznica stajati i gdje e se moi s njom igrati.
Nakon razgovora jo je dugo leala u mraku razmiljajui o Malcolmu i njegovoj dobroti. No onda se sjetila
Charlesa i njegovih rijei na jezeru. Te joj misli nisu dale da zaspe i uplaila se da e provesti besanu no koja e
zavriti napadom glavobolje. Dva susreta s Charlesom bila su previe za nju. Ustala je i bosa krenula uz stube na
trei kat kako bi jo jednom poljubila svoje usnulo dijete i gledala ga kako spava. Na stubitu je naila na runik
koji je netko ispustio. Odmah je to povezala s bukom koju je ula neto ranije. Vjerojatno je jedna od sobarica
ispustila koaru s rubljem na mramorno stubite, a koara se odbijala o ogradu i moda udarila u kakav komad
namjetaja na dnu stubita. Pokupila je runik i uputila se niz hodnik na treem katu. Djeje su odaje osim
dnevne inile i tri spavae sobe te predvorje. U jednoj je sobi spavala gospoica Griffm, jedna je bila
namijenjena drugom djetetu koje nikada nisu imali, a najvea je bila Teddvjeva. Kad se uuljala u dnevnu sobu
zaula je neke zvukove i pomislila da dolaze iz sobe koja se inae nije koristila, a sada je u njoj spavala Edith jer
premda se gospoica Gri-ffin vjerojatno ve vratila i bila u krevetu, njezin slobodni nije zavrio i slubeno je na
dunosti bila Edith. No kada je zakoraila prema Teddvjevoj sobi, Marielle se spo-takne o neto to je lealo na
podu i padne. Morala se suzdrati da ne vikne kako ne bi probudila Teddvja. Ono na to se spotakla je veliko i

meko i kada je osjetila da joj je neto dotaklo bosu nogu ispusti priguen krik uasa naglim trzajem se odmiui.
Soba je bila potpuno mrana i nita se nije vidjelo. A onda tik do sebe zauje u ivotinjski zvuk. Slijepo
pipajui oko sebe, potrai stolnu
77
Dani
L E
STE
svjetiljku i upali svjetlo pitajui se to e uiniti kad se nae oi u oi s napadaem. No bila je sigurna da je nikakav strah ne moe natjerati da pobjegne iz sobe i ostavi dijete nezatieno.
Ono to je ugledala nemalo ju je iznenadilo. Betty, druga kuharska pomonica, leala je sklupana na podu, nogu
i ruku vezanih konopcem, a u usta joj je bila nagurana krpa. Djevojino je lice bilo crveno, a obrazi umrljani
suzama. Pokuavala je neto rei no sve to se ulo bilo je prigueno stenjanje.
- Oh Boe... to se dogodilo?
Zaprepatena prizorom koji je ugledala, zaboravila je da mora govoriti tiho kako ne bi probudila Teddvja. Tko je
to uinio? Razbojnici? to se dogodilo? I to je uope kuharska pomonica radila ovdje? Izvukavi joj krpu iz
usta, Marielle je pone unezvijereno ispitivati dok joj je pokuavala osloboditi ruke i noge. No konopci su bili
vrsto vezani i Marielle se pitala nee li ih morati prere-zati. Kad je konano uspjela, ponovno poe ispitivati
djevojku koja je histerino vritala.
- to se dogodilo? Gdje je Edith? Gospoica Griffin? - No djevojka je bila isuvie histerina da bi odgovorila.
Samo je jecala i unezvijereno mahala rukama. Marielle, odjednom obuzeta uasom, ostavi djevojku i potri u
Ted-dvjevu sobu. Njezina se najgora mora ispunila. Nije ga bilo. Krevet je bio prazan. Na jastuku nije bilo
nikakve poruke, prijetnje, zahtjeva za otkupninu. Krevet je jo uvijek bio topao. Shvativi to se dogodilo, cijelo
joj se tijelo poelo tresti u divljim trzajima.
Izjurila je iz sobe i ponovno prila djevojci koja je trljala bolna zapea i zglobove. Uhvati je za ramena i stane je
tresti. - to se dogodilo? Mora mi rei.
78
NESTAO
- Ne znam... Spavala sam na kauu. Netko me zgrabio... bio je mrak. Samo sam ula muke glasove.
Ali Teddy, gdje je, za ime Boga, Teddy?
- to si ti radila ovdje? - Marielle je sada vikala na djevojku, a ova je tako jako plakala da nije mogla govoriti,
ali znala je da sada mora rei istinu.
- Edith je veeras izila... na boini ples... Zamolila me da ostanem s njim... dok se ona ne vrati. Ne znam to se
dogodilo. Stavili su mi jastuk preko lica. Osjetila sam neki jak miris i onda... mislim da sam se onesvijestila. Kad
sam se probudila, bila sam vezana, a oni su otili. I onda ste me vi nali. To je sve to znam.
- Gdje je gospoica Griffin? -Je li ona uzela dijete? Je li sposobna za takvo to? Marielle potri u dadiljinu sobu,
osjeajui kako je obuzima ludilo. Njezino je dijete nestalo. Netko ga je oteo... a ona ne zna tko, niti gdje je sada.
A onda se sjeti Charlesa... njegovih rijei u parku. Je li mogue da gaje on oteo kako bi se osvetio? Obuzme je
munina kada je ula u sobu gospoice Griffin ispunjenu mirisom kloroforma i pronala je kako lei na krevetu s
jastunicom navuenom na glavu. Povukavi jastunicu, pomislila je da je mrtva, no vidjevi da se mie,
Marielle je na trenutak napusti i otri do telefona. Na centrali je glasom koji kao da je pripadao nekom drugom
zatraila da je odmah spoje s policijom.
- A o emu se radi? - zapita je ena. Pomislivi na tisak, na trenutak je oklijevala, a onda
pomisli kako se ne moe sad brinuti o tome. Jedno je dijete ve izgubila. Znala je da ne bi preivjela gubitak
drugoga. - Molim vas, odmah poaljite policiju - rekla je s velikim naporom, a onda se sabrala kako bi izgovorila
rijei koje su najstranija nona mora svake majke: - Ovdje gospoa Patterson. Otet mi je sin.
79
Dan
e l l e
ena na centrali za trenutak je zanijemjela,-a onda se pribrala i zatraila adresu. Marielle drhtavom rukom spusti
slualicu i zagleda se u Betty, koja je sjedila na podu uplaeno se pitajui to e se sada dogoditi, uvjerena kako
je na neki nain kriva za djeakov nestanak. Marielle je samo stajala prazna pogleda, razmiljajui o njemu, njegovu siunom licu, mekim uvojcima koje je gladila svega nekoliko sati ranije kada ga je uspavljivala.
Zauvi stenjanje iz sobe gospoice Griffm, Marielle potri k njoj, izvadi joj krpu iz usta i pozove Betty kako bi
joj pomogla da je odvee. Dadilja povrati, omamljena kloroformom, a kada je dola k sebi, nije mogla nita rei
0 napadaima to Marielle nije ve ula od Betty. Uli su u njezinu sobu dok je spavala, ula je glasove dva
mukarca, ili moda vie njih, a onda ju je svladao kloroform.
Marielle se osjeala sasvim tupo sluajui je. inilo joj se da se sve to dogaa nekom drugom. Tada na ulaznim
vratima zauje zvono i pojuri niz stube, bosa i u spavaici. Zbunjenom Havefordu izgledala je poput duha. On je
spavao kada je stigla policija i upravo im je objanjavao da su uzalud dolazili jer da je posrijedi neka zabuna.

- Radi se o nekoj neumjesnoj ali...

Bio je veoma ozbiljan kao da su poinili kakav nedopustiv faux pas. No vidjevi je kako tri prema njima,
blijeda lica, raupane kose i batleru i policiji bilo je jasno da nije posrijedi nikakva ala.
- Nije nikakva zabuna - rekla je kad im je prila blie. Tako je drhtala da joj je Haverford poao potraiti neto
ime bi se ogrnula. - Moj sin je otet.
urno su se popeli stubitem u djeje odaje. Haverford je poao u Mariellinu sobu kako bi joj donio papue
1 ogrta. Kad ih je sustigao i uo priu dviju ena, bio je
8O

preneraen. Doista nije bila u pitanju zabuna. Dijete je nestalo. Je je od policajaca zapisivao dok su druga dvojica
razgovarala. Zakljuili su da valja nazvati FBI jer je nakon sluaja Lindbergh otmica nadilazila nadlenost pojedinih drava.
Policajac koji je ostalima vjerojatno bio ef najprije je razgovarao s Mariellom, a onda je svima rekao da nita ne
diraju kako se ne bi izbrisali mogui otisci prstiju otmiara. Svi su prisutni samo kimnuli. Betty je i dalje plakala
a dadilja je izgledala tako loe daje Haverford poao nazvati doktora.
- Je li ostavljena kakva poruka? Zahtjev za otkupninu? - zapitao je glavni policajac, Irac pedesetih godina. Sam
je imao petero djece i pomisao da bi bilo koje od njih mogao izgubiti ispunjavala ga je uasom. To mu je omoguilo da zamisli kako se Marielle mogla osjeati. Izgledala je sasvim mirna, sasvim pribrana i hladna kao santa
leda, pa ipak, cijelo joj se tijelo snano treslo ak i u ogrtau koji joj je Haverford donio. Jo uvijek je bila bosa,
raupane kose, a u oima joj je bio unezvijereni izraz osobe koja ne razumije u potpunosti to se oko nje
dogaa. Ve je vidio takav pogled u ljudi koje bi pogodio poar, potres, u ratu, kad se dogodi ubojstvo... Sada je
bila u oku od kojega je potpuno otupjela, ali kad-tad e shvatiti. Njezino je dijete bilo oteto.
Objasnila je da nije bilo poruke. Zatekla je samo prazan krevet i dvije ene kojima su napadai zaepili usta i
svezali ruke i noge. Kimnuo je i zapisao to je rekla, a onda su druga dvojica pozvala pojaanje. Za pola sata u
cijeloj kui su bila upaljena svjetla, desetak policajaca je pretraivao svaki pedalj unutra i vani traei bilo kakav
trag.
81
Do sada je ve sva posluga bila budna i narednik O'Connor ih je jedno po jedno ispitao, no nitko nita nije znao.
Marielle tada primijeti da nema ni Patricka ni Edith. Nikada im nije vjerovala i osjeala je daje mrze, ma kakve
razloge za to imali. Obavijestila je o tome policiju i ovi su radiovezom odaslali njihov i Teddvjev opis.
- to prije otkrijemo gdje se nalazi, to bolje - objasnio je. Nije joj rekao kako s vremenom raste mogunost da
djetetu naude, ili da ga ubiju. No ona je znala da je dijete Lindberghovih najvjerojatnije ubijeno iste noi kada je
oteto.
Narednik ju je upozorio da slanje poruka radio-odailjaem znai i skori dolazak novinara, no ona je bila
spremna pomiriti se s tim ako to moe pomoi pri traenju djeteta. A onda se sjeti da mora javiti Malcolmu prije
nego to o tome uje na radiju ili proita u jutarnjim novinama, no kua je ve bila puna policije i FBI je stigao
prije nego to je uspjela nazvati. Sve je to sliilo kakvoj nonoj mori, policajaci koji su jurili hodnicima, otvarali
prozore, skidali zastore, pomicali namjetaj, upali grmlje u vrtu, postavljali svjetla, zaustavljali prolaznike i
ispitivali sluge. Bilo je to suludo i nestvarno i neprestano je imala dojam da samo runo sanja i da e se uskoro
probuditi. Jamano je to jedna od onih stranih nonih mora koje je uvijek imala kad bi zaspala s glavoboljom.
- Gospoo Patterson - obratio joj se narednik O'Connor koji je stajao tik do nje, okruen mukarcima u
tamnim odijelima. Svi su imali eire, osim jednoga koji im je oito bio ef. Moglo mu je biti oko etrdeset
godina. Bio je visok, vitak, ozbiljan mukarac tamne kose i prodorna pogleda kojim kao da je gledao kroz nju.
Doimao se vrstim poput elika, je od onih ljudi koji uvijek do82
biju ono to ele. - Gospoo Patterson, ovo je specijalni agent Tavlor. FBI ga je zaduio za va sluaj.
Njezin sluaj? Kakav sluaj? to se dogodilo? Gdje se to nalazi? Gdje je Malcolm?... I gdje je njihovo dijete?...
- Drago mi je - rekla je pruivi mu ukoenu ruku, a on ju je mirno promatrao pokuavajui saznati neto vie od
samih odgovora na pitanja, no njezin izgled nije nita odavao. Otmice su bile njegova specijalnost i radio je i na
sluaju Lindbergh, ali nakon mnogobrojnih propusta, kada je na scenu stupio FBI, bilo je ve prekasno da se bilo
to uini. Sada je barem imao priliku preuzeti sluaj na samom poetku. No do sada nije bilo nikakve polazne
toke. Voza i sobarica su nestali i sve su postaje o tome obavijetene, ali osim toga nije bilo nikakvih podataka ni otisaka prstiju, ni poruke, ni opisa otmiara. Sve to su znali bilo je da su otmiari upotrijebili kloroform i da
je dijete nestalo. No ono to je najvie privuklo njegovu pozornost bila je ova ena. Njezine su oi bile ispunjene
takvim uasom kao da e svaki as izgubiti kontrolu. Ruke su joj vidno drhtale, ali inae se doimala sasvim
mirnom i sabranom, a govorila je neobino uljudno i razumno. No inilo mu se da bi u svakom trenutku mogla
puknuti i izgubiti razum. Bilo je jasno da visi o niti. Pa ipak, u svom je kunom ogrtau izgledala poput kakve
carice, mirna, odsutna i nevjerojatno lijepa.
- Ima li kakvo mirnije mjesto gdje bismo mogli razgovarati? - upitao ju je, bacivi pogled na sluge koji su stajali

sa strane i gledali ih i policajce koji su neprestano prolazili.

- Da - rekla je pokazavi prema biblioteci koju je Malcolm koristio kao radnu sobu. Bila je to ugodna prostorija,
puna skupocjenih knjiga, s konim naslonjaima i
83
golemim radnim stolom. Pogled na sobu podsjetio je Tay-lora da nije vidio mua pa ju je upitao za njega dok mu
je nudila da sjedne. Odgovorila mu je drhtavim glasom sjedajui na kau: - Na putuje. U Washingtonu.
Razgovarala sam s njim samo dva sata prije... prije nego to sam pola gore...
- Jeste li ga obavijestili?
Odmahnula je glavom, potpuno slomljena. Kako e mu rei?
- Nisam imala vremena - rekla je tuno pomislivi odjednom kako je sve to njezina krivnja.
Kimnuo je promatrajui je s velikim zanimanjem. Ona je pripadala jednom njemu sasvim nepoznatom svijetu i
on nikada nije sreo nekoga poput nje. Bila je tako otmjena, tako uglaena, a u isto vrijeme topla i njena.
On je odrastao u Qeensu, u vrlo siromanoj obitelji. Sudjelovao je u ratu kao pripadnik marinaca, a potom je
napustio vojsku i poeo raditi za FBI. S etrdeset dvije godine, ve je dvadeset godina bio u slubi. Imao je enu
i dvoje djece koje je neizmjerno volio, ali sjedei nasuprot Marielli, morao si je priznati da ovakvu enu nije
nikada vidio. ak i u kunoj haljini izgledala je dostojanstveno i aristokratski. Lice joj je bilo tako nevino i puno
bola da je osjetio potrebu da je zagrli i utjei.
- ao mi je, gospoo Patterson - rekao je nastojei se, za njezino dobro, usredotoiti na posao - ali moram vas
zamoliti da mi sve ispriate ispoetka, tono onako kako se dogaalo.
U poetku ju je sluao zatvorenih oiju, a onda je povremeno otvarao oi da bi na njezinu licu provjerio ima li u
onome to pria kakvih nepodudarnosti, neistine jer za to je on imao nepogreiv osjeaj. Bio je uvjeren da go84

vori istinu, ali u njezinu je pogledu naslutio neki neopisiv uas. Priekao je da zavri, a onda je zapita: - Je li to
sve? Ima li jo neto to biste mi eljeli rei? Neto to ste vidjeli ili uli noas, ili prethodnih a... Neto to vas je
uplailo ili vam se ini vanim u svjetlu onoga to se dogodilo?
Odmahnula je glavom. Nije bila spremna podijeliti svoju intimu s potpunim strancem. - Ima li ita to biste mi
htjeli rei prije nego to ostatak svijeta to sazna... pa i va mu.
Bilo je puno sluajeva kada je ene morao pitati za ljubavnike, ali sada mu se to inilo neumjesnim. Ona mu nije
izgledala kao takva ena. Izgledala mu je kao ena za koju je mukarac spreman umrijeti.
- Postoji li netko u vaem ivotu, u vaoj prolosti, tko bi vam mogao uiniti ovako neto... Moete li se sjetiti?
Nastupila je duga tiina, a onda je odmahnula glavom oiju ispunjenih bolom. - Nadam se da nema.
- Gospoo Patterson, dobro promislite... ivot vaeg djeteta moe ovisiti o obavijestima koje mi date.
Osjetila je kako joj se srce stee. Je li mogue da ga jo uvijek eli zatititi? Je li uope mogue da je to on
uinio? Smije li agentu Tavloru zatajiti to se dogodilo? No prije no to je imala priliku bilo to rei, u sobu ue
narednik O'Connor da bi ih obavijestio kako su se vratili voza i sobarica, a dijete nije s njima.
- Gdje su?- upita Tavlor, pomalo nestrpljivo jer je osjetio da se kolebala i da mu je eljela rei neto vano.
- U dnevnoj sobi. I, Johne... - dodao je pogledavi ga zavjereniki, a onda Marielle s nelagodom - mrtvi su
pijani, a ona na sebi ima oaravajuu plesnu haljinu. - Po85
novno je pogledao Marielle. Kladim se da je to jedna od .vaih haljina, a vi i ne znate da je kod nje.
No njoj se sve to sada inilo nevanim. Htjela je samo da pronau njezinoga sina.
- Povedi ih u kuhinju i nalijevaj ih crnom kavom dok se ne ispovraaju, a onda me pozovi.
Policajac kimne i ode, no ubrzo se vrati kao da je zaboravio neto rei.
- Gospoo Patterson, zvali smo vaeg mua. - Nije znala bi li mu zahvalila ili ne. Osjeala se krivom to nije
sama nazvala, ali u isto vrijeme je to za nju bilo olakanje. Nije eljela da takve vijesti uje od stranca, ali
zapravo i nije vano od koga ih je uo. Nita ih ne moe uiniti manje stranima.
- to je rekao?
Inspektor je primijetio da je jako uznemirena.
- Bio je jako nesretan - rekao je pogledavi Johna. Nije joj rekao da je njezin mu glasno plakao na telefonu, ali
nije traio da razgovara sa svojom enom. O'Connoru je to bilo udno, ali pomislio je da ljudi poput njih moda
imaju drukije obiaje. - Rekao je da e biti ovdje ujutro.
- Hvala vam - rekla je, i kad je iziao, ponovno se okrenula prema agentu FBI. Gledajui je, znao je da mora
postojati neto to mu nije rekla. Pitao se koliko otvoren moe biti s njom, hoe li mu lagati, ili se onesvijestiti,
ili bijesna napustiti sobu. Nita od toga nije uinila. Pomno ga je promatrala. On je bio mukarac dojmljiva
izgleda, snaan i naoit, ali ona nije obraala pozornost na njegovu vanjtinu. Samo ga je pozorno sluala.
- Gospoo Patterson, ima stvari koje ne elimo nikome rei, stvari koje ne elimo priznati ni sebi ni ljudima koji
su nam bliski... Ali u sluajevima poput ovoga, to
86

moe biti jako vano. Ne moram vam govoriti to je sve na kocki. To dobro znate... Svi to znamo. Molim vas,
razmislite ima li ita to mi elite rei.
Prije nego to mu je mogla odgovoriti, iziao je iz sobe rekavi kako e se vratiti kad razgovara s Patrickom i
Edith, a ona je ostala u Malcolmovoj radnoj sobi razmiljajui to bi mu trebala rei. Znala je da mu mora vjerovati.
Edith i Patrick su bili jo prilino pijani, ali dovoljno prisebni da bi mogli rei gdje su bili i to su radili.
O'Connor je zapisivao dok je Tavlor razgovarao s njima. Patrick je pobjesnio to su za njim izdali potjernicu, govorei kako e mu to unititi dobar glas, ali policajce to nije ni najmanje zabrinjavalo. Nisu imali osobito dobro
miljenje ni o njemu ni o Edith.
- Zato ste sino izili s njim? - Tavlor upita Edith koja je sjedila prekrieniih nogu i nastojala izgledati seksi u
ukradenoj haljini. Bila je to haljina koju je Marielle nosila prethodne noi, na plesu kod Whyteovih. Edith ju je
trebala odnijeti na kemijsko ienje pa je odluila prije toga je jednom odjenuti, kao to je i inae inila. Htjela
je posuditi i bundu, ali se nije usudila. - Niste li trebali biti na dunosti?
- Trebala je. Ali kakve to ima veze? - odvrati Patrick. - Kao da je vano tko je uvao dijete. Da je bila tamo, nju
bi uspavali i svezali konopcem. A za to? Za ovu jadnu plau koju nam daju.
Bio je isuvie pijan da bi primijetio kako bi njegove rijei mogle biti opasne, ali Edith se brzo trijeznila i postajala sve nervoznija.
- Nisam znala... Trebala sam... Mislila sam... skoro e Boi...
87
- Odakle vam haljina?
- Haljina je moja - odvratila je drsko - Moja sestra ju je saila.
Tavlor kimne toboe s razumijevanjem, a onda sjedne nasuprot njoj, a njegove su oi govorile da ju je prozreo i
da ne nasjeda na njezinu priu. - Ako sada zamolim gospou Patterson da ue, hoe li ona potvrditi to to ste rekli, ili je haljina moda njezina?
Umjesto odgovora, djevojka spusti glavu i zaplae, ali Patrick se nije dao smesti. - Daj prestani cmizdriti... Pa to
ako si posudila njezinu haljinu? Uvijek ih vrati. ovjek bi pomislio da radimo za Djevicu Mariju. I da znate obratio se Tavloru - nije ona nikakva svetica. Ovoga sam je tjedna dva puta vidio s ljubavnikom. Drugi put je
ak i dijete povela, i zato prestanite nas optuivati. Pitajte je s kim se ljubila u crkvi, u petak i juer u parku, kad
je Teddy bio s s njom.
Tavlor pogleda O'Connora koji je utke zapisivao. Nadao se da nee nita rei jer je znao da e jo tota uti od
Patricka ako ga O'Connor ne prekine. I doista. Nije protekla ni minuta, a ovaj je nastavio: - Meni je tip izgledao
sumanuto. Najprije se derao na nju, bjesnio i prijetio joj, a onda je pokuavao poljubiti. Mali je Teddy bio nasmrt
preplaen. Kaem vam, pravi luak.
- Iz ega ste zakljuili da joj je ljubavnik? - hladno ga zapita Tavlor. - Jeste li je i ranije viali s njim?
- Ne... samo ta dva puta. Ali sigurno su se ve viali jer bilo je oito da se dobro poznaju. Jaje ne vozim uvijek
kad izlazi.
- Sama vozi?
- Katkada - rekao je i nakon kraeg razmiljanja dodao: - Kojiput ide u etnju, ali zapravo ne izlazi esto. Mislim
da pati od samosaaljenja. Stalno je boli glava.
88

Bila je to zanimljiva slika gospoe Patterson, ali Tavlor nije stekao dojam da je ona tako slaba osoba.
- Jeste li je ikada viali s mukarcima? Patricku je oito bilo ao to mora priznati da nije,
osim u sluaju koji je opisao. A onda ga je Tayor zbunio pitanjem koje ovaj nije oekivao.
- A jeste li gospodina Pattersona viali s drugim enama?
Nastupila je duga, bremenita stanka. Patrick je promatrao Edith koja je jo uvijek plakala, sigurna kako e
izgubiti posao zbog haljine. To ju je puno vie zabrinjavalo nego nestanak djeteta koje je ostavila kad ga je
trebala uvati.
John Tavlor ponovi pitanje, za sluaj da gaje Patrick zaboravio: - Jeste li svoga poslodavca ikad vidjeli s nekom
drugom enom?
- Ne, koliko se mogu sjetiti... osim s tajnicama, naravno. -Tavlor je odluio da ovo pitanje ostavi za kasnije.
Morao si je priznati da je bio pomalo zateen priom o ljubavniku. To nekako nije sliilo na nju. Bila je isuvie
dostojanstvena, ista, pristojna. No nikad se ne zna. Znao je da je sada mora pitati premda je mrzio iznuivati odgovore, nanositi bol. No sama je situacija zbog koje je bio ovdje toliko bolna da sve ostalo postaje manje vano.
Najvanije je bilo da pronau djeaka i sve to je moglo tome pomoi isplatilo se pokuati.
Ustao je i jo jednom pogledao vozaa i njegovu djevojku. Prezirao ih je no instinkt mu je govorio da nisu umijeani u otmicu. Moda ih je netko podmitio sa sto dolara da ostave otvorena jedna od vrata, no ni to mu se nije
inilo vjerojatnim. Nedvojbeno je da su zanemarili svoje dunosti i zabavljali se u tuem autu i tuoj odjei, ali
89
Dan

STE
sumnjao je da su neto dugo skrivili. Da jesu, vrlo bi ih rado priklijetio.
Rekao je O'Connoru da ih pusti i krenuo prema biblioteci. Kanio im je idueg jutra postaviti jo neka pitanja, no
oni su neprestano ponavljali kako nita neobino nisu primijetili ni tijekom noi ni prethodnih a. Jedina je
neobina stvar, ponavljao je Patrick, bio je Mariellin susret s njezinim ljubavnikom.
- to misli o tome? - upita O'Connor ispod glasa prije no to je Tavlor napustio kuhinju.
- Vjerojatno nije istina, ali pitat u je.
- Ne izgleda mi kao takva osoba - rekao je O.'Con-nor odmahujui glavom. Ako je doista imala ljubavnika, lako
je mogue da je on uzeo dijete. A nikad se ne zna. esto vas iznenade ba one od kojih to nikad ne biste
oekivali.
- Ne, doista ne izgleda kao takva osoba - sloio se Tavlor gotovo tuno. No ako to ipak jest istina, jo je vanije
da razgovara s njom prije mueva dolaska. Kad se vratio u biblioteku, zatekao ju je kako nepomino sjedi i inilo
se da se nije pomakla od njegova odlaska. Sada je drhtala jo vie nego ranije premda je u kui bilo toplo. Protiv
svoje volje, osjeti prema njoj val saaljenja.
- Hoete li neto popiti? Moda alicu aja?
- Ne, hvala - rekla je tuno. - Jesu li vam to vano rekli? - upita ga s nadom, no on odmahne glavom. - Mislite li
da su ga moda nekamo odveli i ostavili, a onda se vratili?
- Mogue je, ali malo vjerojatno. Sutra ujutro u ponovno razgovarati s njima. Ali ini mi se da su samo otili na
ples i napili se.
Poput njega, i ona je bila razoarana. Sve bi bilo puno jednostavnije da su ga oni odveli.
9O

- Znam da me ne vole. - Nikomu se u Malcolmovoj kui nije sviala, ali bilo joj je neugodno govoriti o tome.
Sto se njih tie, Malcolm je njihov jedini ef. Ma kako ljubazna bila prema njima, oni su joj uzvraali hladnoom
i osornou, a to ju je vrijealo vie nego to su mogli i zamisliti.
Biti Malcolmovom enom nije bilo tako lako kako se izvana inilo. Provela je mnoge besane noi, usamljena i
nesretna. Tolike mu je godine bila vjerna, uvijek se ponaala dostojanstveno i bila dobra majka Teddvju, ali
nitko joj za to nije odao poast, pa ak ni Malcolm.
- Zato mislite da vas ne vole? - upita je Tavlor, zamiljeno je promatrajui. - I sam je primijetio mrnju u
Patrickovim i Edithinim oima kad su govorili o njoj.
- Mislim da su ljubomorni. Veina ih je bila ovdje prije no to sam seja udala za Malcolma. Ja sam bila uljez.
Oni su navikli na je nain ivota i kad sam se ja pojavila, nisu eljeli nita mijenjati. Svatko ima neki svoj kutak
u ovakvoj kui, neke svoje elje, neto to je uinio, a nije smio i ne treba im netko tko e ih nadzirati. Ja im
zadajem glavobolje.
Glavobolje. To gaje podsjetilo da mu je Patrick spominjao njezine glavobolje. Nije mogao a da se ne zapita je li
njezin brak s Malcolmom sretan.
- Moda imate pravo - rekao je zadravi svoje miljenje za sebe. - No, moete li mi sada odgovoriti na pitanje
koje sam vam ranije postavio?
- Ne mogu se niega sjetiti - odgovorila je borei se sa svojom savjeu i strahovima. Nije vjerovala da bi
Charles mogao uzeti djete ma to da je rekao onoga a.
- Jeste li sigurni? - Dva su policajca u odori etala uokolo i Tavlor im da znak da donesu aj za nju i alicu
~
"
91
kave za njega. Bilo je tri sata ujutro i gledajui je kako drhti, i sam je osjetio hladnou i umor.
- Ima li ikakvih novosti? - upitala je borei se da zaustavi suze.
Odmahnuo je glavom. Jo uvijek nije mogla vjerovati da ga nema.
- Gospoo Patterson - obrati joj se Tavlor kad je policajac koji je donio aj iziao - moram vam prenijeti neto
to je rekao va voza. Htio bih s vama razgovarati prije no to se novinari dokopaju te prie.
I prije nego to je zapoeo, znala je to e rei. Zapravo joj je laknulo to e mu morati sve ispriati.
- Gospodin Reillv kae da imate ljubavnika - rekao je bezizraajna lica.
Marielle se nasmije. Bilo joj je udno to se smijei u ovakvoj situaciji, ali predstavivi si Patrickovo zloesto
lice, mogla je zamisliti priu.
- Zanimljiv izraz.
- A je li toan?
Osjeala je da vri pritisak na nju.* elio je sve znati o njoj, za njezino dobro i za dobro njezina djeteta. Ma kako
bila lijepa, nije smio prema njoj imati samilosti.
Uzdahnula je i pogledala ga. - Ne, nije toan. Radi se o mom bivem muu. Nisam ga vidjela gotovo sedam
godina, a onda smo se proli tje sreli u Katedrali svetog Patricka.
- Je li sastanak bio dogovoren?
Odmahnula je glavom. Njezin ga je glas uvjerio da govori istinu. - Sreli smo se sasvim sluajno. On ivi u
panjolskoj... ratuje protiv Franca.

- Oh Boe, je od tih - ree Tavlor i otpije gutljaj kave. Bila je to duga no i jo je velik posao bilo pred
92
njim. elio je s njom nasamo porazgovarati prije dolaska njezina mua. - Komunjara?
Nasmijeila se. Bilo je smijeno o Charlesu misliti kao o komunistu, premda joj ove noi nita zapravo nije bilo
smijeno. Sada kada nema Teddvja nikad joj vie nita nee biti smijeno... ili radosno... ili lijepo... ili vrijedno
ivljenja... no on e se vratiti. Ovaj put e biti drukije. Mora biti. Pria e ovoga puta imati sretan kraj.
- Mislim da nije tamo zbog politikih razloga. On je samo idealist koji se bori s vjetrenjaama. Pisac je i sanjar.
Iao je u Pamplonu boriti se s bikovima. Blizak je Hemingwayu. Mislim da je na putovanju u panjolsku vidio
da je tamo rat i jednostavno se ukljuio. Ne znam. Nisam ga vidjela godinama. Nismo ivjeli zajedno od 1929., a
od 1932., kada sam se vratila u Ameriku i udala se za Malcolma, nismo se uope vidjeli.
- I zato ste se sada sreli? Zato je doao? Da vas vidi?
- Ne. Zbog obiteljskih poslova. Otac mu je vrlo star. Mislim da je na samrti.
- Je li vas nazvao kad je stigao, ili vam pisao? Odmahnula je glavom.
- Mislite li da vas je pratio? Je li ljut to ste se ponovno udali?
Uzdahnula je i dugo netremice gledala inspektora. -Ne znam je li me slijedio, ali mislim da nije. Nije me nazivao
i... da... mislim da je ljut na mene zbog moje ponovne udaje... i zbog Teddvja. Nije znao za njega. U petak sam
mu rekla da sam se udala, ali nisam spominjala... Teddvja. A onda ga je juer vidio.
- Juer? - upita je John Tavlor s velikim zanimanjem.
93
- U Central Parku. Ili smo na jezero, ali je bilo smrznuto.
Taylor zamiljeno kimne.
- Jeste li se dogovorili da se naete ondje?
- Ne, to je bila jo jedna sluajnost. Njegova je kua blizu parka.
- Jeste li ga eljeli sresti?
- Nisam o tome uope razmiljala. Gledala mu je u oi no jo je uvijek drhtala.
- Jeste li mislili o njemu?
Kimnula je. Gledao ju je kao da joj moe proitati misli. Ni o emu drugom nije ni razmiljala otkad ga je srela u
Central Parku.
- Ne mislite li da je pomalo teko povjerovati u dva sluajna susreta nakon sedam godina? Ne vidite ga sedam
godina i onda se odjednom pojavi, i to dva a za redom. Ne mislite li da vas je namjerno traio?
- Moda. - To je bilo mogue. I sama se o tome pitala.
- Je li to elio od vas?
Tavlorove su oi pomno pratile sve na njoj. Oklijevala je, a onda potvrdi: - Da, htio me je vidjeti.
- Zato?
- Ne znam... Da razgovaramo... o stvarima koje vie uope nisu vane. Sve to pripada prolosti... To je bilo davno... Sada sam ua za Malcolma, moga, mua, ve est godina... - govorila je tuno gledajui Johna Tavlora. Pojavio se u njezinom ivotu u stranom trenutku. Gptovo da ga nije poteno ni pogledala. Vidjela mu je lice i ula
mu glas, ali nije znala tko je on. Bila je sasvim otupjela i oajniki uplaena svaki put kad bi pomislila na
Teddvja.
94

- Kada ste se udali za njega? - upitao je jednolinim, ali vrstim glasom.

- 1926... kad mi je bilo osamnaest...
Pogledala ga je ravno u oi, odluna da mu sve kae.
- Moj mu ne zna za ovo, inspektore. On samo zna da sam s osamnaest godina bila u Europi i da sam bila
pomalo nestana. Mislim da je moj otac svim svojim prijateljima dao do znanja da sam u Europi imala
povrnu vezu s jednim neprikladnim udvaraem. Moj je otac i samoga sebe pokuavao zavarati. No istina je bila
sasvim drukija. Bila sam ua pet godina i ivjeli smo u Europi. Pokuavala sam to rei Malcolmu kad me
zaprosio, no on nije htio sluati. Rekao je kako oboje imamo prolost i da je u to najbolje ne dirati. On je znao
samo priu koju je moj otac proirio. Mislim da nikada nije nijednom od svojih prijatelja priznao da smo Charles
i ja bili vjenani. Mogao je to zatajiti jer smo ivjeli u Francuskoj... I bili smo veoma sretni - govorila je sanjarski
gledajui u daljinu i uinila mu se jo ljepom nego ranije.
- I to je upropastilo tu sreu? - upitao je dubokim, hrapavim glasom, nastojei ostati hla.
- Puno toga. - Izbjegavala je odgovor i njemu je to odmah bilo jasno. Samo je je dogaaj upropastio sve njihove
snove. Jedno strano popodne od kojega se ni jedno od njih nikada nije oporavilo.
- Gospoo Patterson... Marielle... Moram znati to se dogodilo... za vaje dobro... i Teddvjevo - rekao je dirajui
je ravno u srce. Vidio je kako joj se oi pune suzama.
- Ne mogu o tome govoriti. Nisam nikada nikomu o tome priala. - Osim svome lijeniku, pomisli.
- Morate.

Bio je odluan i vrst, no ona se jo uvijek opirala.

95
STE
- Ne mogu. - Ustala je i poela hodati po sobi, a onda je dugo gledala kroz prozor. Vani je bila potpuna tama i
negdje u toj tami bio je Teddy. Kad se okrenula prema inspektoru u njezinim je oima bila bol kakvu on nikada
dotada nije vidio. Vie no ikad poeli joj prii i zagrliti je.
- ao mi je to vas moram ovako muiti. - Nikada nije rekao nita slino i nikada ni za jednu enu nije ovakvo
to osjetio. Bilo je u njoj neke istoe i njenosti, a u isto vrijeme i krhkosti koja ga je plaila.
- Marielle - oslovio ju je imenom ne zatraivi doputenje. Morao je sve uiniti da joj prie to-blie. -Morate
mi rei.
- Nikada nisam rekla muu... Kad bi znao... Da je znao... - Pomisli kako se tada moda ne bi ni vjenali i kako
moda ne bi ni bilo Teddvja.
- Meni moete rei. - Htio je da mu vjeruje.
- A onda ete vi sve rei novinarima - rekla je prodorno ga pogledavi, ali on je izdrao njezin pogled.
- Ne mogu vam nita obeati, ali dajem vam svoju rije da u uiniti sve to je u mojoj moi da sauvam vau
tajnu, ukoliko to ne bude utjecalo na Teddvjevu sigurnost. Je li vam to dovoljno?
Kimnula je umjesto odgovora i ponovno se zagledala kroz prozor.
- Imali smo sina, Charles i ja... djeaka koji se zvao Andre... - rekla je osjeajui kako joj se grlo stee. - Rodio
se jeaest mjeseci nakon naeg vjenanja. Imao je sjajnu crnu kosu i krupne plave oi. Bio je poput
anelia... poput kerubina... i mi smo ga oboavaji.
Pogledala je Johna. Odjednom je osjetila da mu mora sve ispriati. - Bio je predivno dijete. Uvijek se smijao.
Kamo god smo ga vodili, svagdje su ga ljudi poznavali.
96

Gledajui je, John pomisli kako mu se ne svia izraz njezinih oiju ni nain na koji pria priu.
- Charles ga je oboavao... Ja sam ga oboavala... A onda smo jedne godine ili u vicarsku za Boi. An-dreu je
bilo dvije i pol godine. Uivali smo igrajui se u snijegu. ak smo pravili snjeka. - Niz obraze su joj se poele
kotrljati suze, ali on je nije prekidao.- Jedno popodne, Charles je htio da se idemo skijati na planinu, ali ja sam
eljela ostati u enevi. Tako smo Andre i ja poli u etnju oko smrznutog jezera. Igrali smo se i razgovarali, a
onda smo naili na skupinu ena s djecom i zaustavili se da malo popriamo. Razgovarala sam s jednom od njih
koja je imala sina istih godina i onda... - Glas joj se sada jedva uo. Sa svakom se rijeju borila za zrak. - Znate
kako ene vole razgovarati o djeci. I tako smo nas dvije priale o dogodovtinama naih maliana i... dok smo
priale... - Podigla je drhtavu ruku prema oima. On je, ne razmiljajui, dodirne, kao da e joj tako pomoi, a
onda joj stegne ruku. - ... Dok smo razgovarale, otrao je na led s jo nekoliko djece, a onda se iznenada zauo
straan... straan... - Jedva je govorila. inilo se da u sobi uope nema zraka. John joj jako stegne ruku kako bi je
ohrabrio da nastavi. No ona nije bila svjesna njegove prisutnosti. Bila je u nekom drugom vremenu, vremenu
koje ju je gotovo ubilo. - ... Zauo se straan zvuk pucanja leda... gotovo kao zvuk grmljavine... i kako je led
pucao, troje djece je palo unutra... je od njih bio je Andre... Potrala sam na led, s ostalim enama. Ljudi su
uokolo vikali. Prva sam stigla do pukotine... Izvukla sam obje djevojice... Izvukla sam ih... ali njega nije bilo...
A onda sam ga pronala. - Glas joj je bio iskrivljen od boli i, sluajui je, John Tavlor je plakao. - Bio je sasvim
plav. Leao je
97
S T E E
N E S T A
u mojim rukama tako siuan, tako hla i ukoen... Pokuala sam ga zagrijati, sve sam pokuala... Stigla su kola
hitne pomoi i odvezli su ga u bolnicu, ali... - Pogledala je Johna, kao da ga tek sad vidi, i oboje su plakali za
djeaiem koji je umro pod ledom u enevi. - Nisu ga mogli spasiti. Rekli su da je umro na mojim rukama kad
sam ga izvukla... nije uope disao. Kako su mogli znati kad je umro? Za sve to sam ja kriva... Trebala sam paziti
na njega, a ja sam priala s tim enama... o njemu... a onda ga vie nije bilo. Samo sam ga na trenutak izgubila iz
vida i u tom sam ga trenutku ubila.
- A Charles? - upita jo uvijek pod dojmom njezinih rijei. No iz izraza njezina lica razabrao je da pria jo nije
gotova.
- On je, dakako, smatrao da sam ja za sve kriva. Zadrali su me u bolnici. To sam i eljela... da budem s
Andreom. Dopustili su mi da ga drim. Privukla sam ga k sebi i stalno sam mislila kako bih ga moda jo mogla
zagrijati... ali naravno...
- to je Charles uinio kad je stigao u bolnicu? -upitao ju je njenim glasom. Odgovarajui na to pitanje,
izbjegavala je njegov pogled.
- Udario me... jako... i onda opet i opet... kasnije su rekli... ne znam... rekli su da... kad sam skoila u led...
- to vam je uinio, Marielle?
- Pokuao me tui... Rekao je da sam ja ubila An-drea, da je sve to bila moja krivnja... udario me... ali... to sam

zasluila... - U tom je trenutku bolno zastenjala. Bio je to gotovo neljudski jauk. - Izgubila sam neroeno .dijete.
- Kad ga je ponovno pogledala, on je privue k sebi kako bi se isplakala na njegovu ramenu. vrsto ju je zagrlio
gla-dei je po kosi.
98
- Oh, Boe - odjednom je shvatio. - ekali ste dijete?
- Pet mjeseci... Bila je to djevojica... Umrla je iste noi kao i Andre. - Dugo je potom sjedila tiho plaui dok ju
je Tavlor drao u zagrljaju.
- Tako mi je ao. Tako mi je ao zbog svega to vam se dogodilo i to sve to sada morate ponovno proivljavati.
- Ali znao je da se to ne moe izbjei. Morao je znati to je skrivala. Vidio je u njezinim oima da neto skriva,
ali nije ni slutio da e biti ovako strano.
- Sad mi je bolje - rekla je tiho i nastavila: - Charles je te noi sasvim poludio. Morali su ga otrgnuti od mene, a
na pokopu se onesvijestio, tako su mi rekli. Mene nisu pustili da idem. Poslali su me u privatni sanatorij u
Villarsu i tamo sam ostala dvadeset est mjeseci. Charles je platio lijeenje, ali nikad nije dolazio onamo.
Posjetio me prije nego to sam izila. Tada me molio da mu se vratim, ali nisam mogla. Bila sam svjesna kako
oboje mislimo da sam ja kriva za smrt naeg djeteta, nae djece. Ne samo da sam iznevjerila Andrea, nego sam
skoila u ledenu vodu i ubila i neroeno dijete.
- A to ste trebali uiniti? Pustiti ga da se utopi?
- Znam. Uinila sam ono to sam morala uiniti. Ali trebalo mi je dvije godine da to shvatim i odonda svakog a
ivim s tim - rekla je plaui. - A kad se Teddy rodio, pomislila sam kako mi je Bog oprostio. Teko sam zanijela
i mislila sam daje to kazna za ono to sam uinila.
- To je ludost. Dovoljno ste kanjeni. to ste to uinili da biste zasluili kaznu?
Sa smjekom je pogledala mukarca s kojim je upravo podijelila svoj ivot. - O tome i sama stalno razmiljam.
99
r
S T E E
Njeno joj je dotaknuo ruku i ulio joj malo konjaka u aj. I sam se posluio Malcolmovim konjakom pitajui se
kako je mogue da sve ovo njemu nikada nije rekla. Kakav je to teret morao biti za nju! Nije udo da je patila od
glavobolja. - A susret u crkvi?
- To je bila godinjica... smrti nae djece. Uvijek odlazim u crkvu da zapalim svijee za njih i za moje roditelje.
A onda sam ugledala Charlesa. Mislila sam da mi se privida.
Tavlor ju je gledao kao opinjen. Kroz to je sve prola, pa ipak je sve to preivjela. Bila je mnogo jaa no to je
izgledala.
- Jo ga uvijek volite?
- Da, pretpostavljam da e ga dio mene uvijek voljeti.
Bila je tako iskrena, tako potena. Najeio se sjetivi se vozaeve prie o ljubavniku:
- No taj dio moga ivota pripada prolosti - rekla je i inilo se da to doista i misli.
- Je li elio da mu se vratite?
- Ne znam. Samo sam ga kratko vidjela u katedrali i oboje smo bili vrlo uznemireni. Optuio me da sam ubila
vlastitoga sina, da sam bila nemarna. Imao je pravo. Bila sam mlada, imala sam samo dvadeset jednu godinu i
poinila sam stranu pogreku. Razgovarala sam s tom enom samo je trenutak i njega vie nije bilo... udi me
kako je Charles sada spreman da mi sve to oprosti, znajui kako je ranije o tome mislio.
- Jeste li sigurni da je tako?
I sama si je postavljala to pitanje. - Ne znam - rekla je iskreno - Mislila sam da jest kad smo razgovarali u katedrali. Rekla sam mu da sam se ponovno udala. Nije bio
100
zadovoljan, ali inilo se da to prihvaa. Ali sljedeeg a, u parku... bio je bijesan zbog Teddvja. bijesan to ja
imam dijete... a on nema. Rekao je da to ne zasluujem i prijetio mi, ali mislim da to nije doista mislio. Rekao je
kako bi mogao uzeti dijete i na taj nain me natjerati da poem s njim. John Tavlor je upravo uo ono to je htio
uti. Bio je siguran daje on krivac. Sada su ga jo samo trebali pronai. Hvala Bogu da mu se povjerila. Uz malo
sree, uskoro e pronai njezinoga sina i biveg mua staviti iza reetaka. Koliko god je s njom suosjeao i alio
je, toliko je neprijateljstva osjeao prema Charlesu, koji ju je istukao u bolnici kad je bila trudna ,i umjesto da je
utjei, optuio je da je ubila dijete. Ostavio ju je dvije godine u bolnici i dopustio da ostatak ivota nosi teret
krivnje. John pomisli kako taj ovjek i te kako zasluuje da bude kanjen.
- Mislite li da je bio ozbiljan kad vam je prijetio?
- Nisam sigurna. Jednostavno ne znam. Ne mogu zamisliti da bi bilo kome naudio, a kamoli djetetu. No ne znam
na to ga moe navesti bijes i zato sam vam morala sve rei.
Na kraju se pokazalo da su vozaeve rune optube ipak bile korisne.
Bilo je est sati ujutro i jo uvijek nije bilo nikakvih novosti o Teddvju i nikakvih tragova. No ovo to mu je

ispriala jamano e donijeti ploda. Paljivo je zapisao Charlesovo ime i adresu i obeao joj da e s njim porazgovarati to prije bude mogao. Ako bude zadovoljan njegovim alibijem i odgovorima, njegov e sluaj biti zakljuen. Ali ako ne bude, uinit e ono to mora uiniti. U sebi se nadao da e se dogoditi ovo drugo. Taj ovjek
joj je prijetio i sasvim je mogue da je on oteo dijete, moda zbog osvete za djecu koju je izgubio i za iju smrt
101
je nju okrivljavo. Ili ju je moda na taj nain htio natjerati da poe s njim. No obeao joj je da nee obavijestiti
tisak ili FBI ili Malcolma, dok ne bude razgovarao sa Charlesom Delaunevem. To je bilo najvie to je za nju
mogao uiniti i ona mu je za to bila zahvalna.
Bilo je gotovo osam sati kad su izili iz biblioteke. Jo su dugo stajali u predvorju i razgovarali. Poelio je da joj
moe rei kako e pronai Teddvja. Imala je samo njega, a njega sada nije bilo. Imao je osjeaj da je njezin brak
s Malcolmom Pattersonom samo poslovni sporazum. inilo se da ona nema namjeru vratiti se Charlesu i to je po
Tavlorovu miljenju bila vrlo mudra odluka. Ona doista nije imala nikoga da joj pomogne. Nestanak djeteta
usred noi, bez ikakva traga, bio je vie nego u. Jednostavno je odnesen iz krevetia, u crvenoj pidami... kao da
je ieznuo.
102
N
I akon dugog razgovora s Johnom Tavlorom, iMarielle je lutala po kui poput duha. Najprije se zaputila u svoju
sobu no, ondje nije mogla ostati. Osjeala je da se zidovi steu oko nje i da se poinje guiti. Noge su je, a da
toga nije ni bila svjesna, ponijele uz stube u Teddvjevu sobu. Bilo je to jedino mjesto gdje je sada mogla biti,
jedino mjesto gdje se osjeala blizu Teddvju. Jo uvijek nije vjerovala... nije mogla razumjeti. Tko je mogao
uiniti takvo to i zato? Zacijelo je u pitanju novac. Kua je sada bila opremljena dodatnim telefonskim
linijama, a policajci su bili posvuda. ekali su telefonski poziv, oekujui da e otmiari zatraiti novac.
Pristiglo je jo ljudi iz FBI-a koji su eljeli razgovarati s Malcolmom. Osjeala se beskorisnom. Nita nije mogla
uiniti, samo se moliti da je njezin sin iv. Kleknula je i poloila glavu na njegov krevet prisjeajui se kako ga
je svega nekoliko sati ranije stavila na krevet u njegovoj crvenoj pidamici s plavo izvezenim ovratnikom, koju
je za njega nainila gospoica Griffin. Je li mu hladno, je li uplaen, jesu li ljubazni prema njemu, je li jeo? Bilo
je nepodnoljivo ne znati gdje je i Marielle osjeti kako joj ponestaje zraka. Zauvi iza sebe neki zvuk, okrene se
i ugleda gospoicu Griffin. Bila je jo uvijek blijeda, ali na sebi je
103
Dan
S t
sada imala svoju ukrobljenu odoru. Po prvi put je ljubazno pogledala Marielle. Osjeala je da mora neto rei,
ali rijei su joj zapinjale u grlu.
- ao... zapoela je, a onda joj usne zadrhte i ona skrene pogled. Nije mogla podnijeti izraz boli na Mariellinu licu, boli koju je i sama osjeala... - ao mije... Trebala sam... Trebala sam uti... Trebala sam ih sprijeiti. Briznula je u pla izgovorivi te rijei koje su joj poput kakvog tereta leale na dui.
- Niste mogli znati... zacijelo ih je bilo puno. - S orujem, konopcima, kloroformom, bili su u velikoj prednosti.
- Ne smijete sebe kriviti.
Polako je ustala i bez rijei, dostojanstveno, prila starijoj eni i zagrlila je. I sama je plakala no u sebi je nala
snage da je utjei. Dadilja se sada osjeala jo gore, prisjeajui se kako se runo prema njoj ponaala. No uvijek
ju je smatrala tako slabom, povrnom, neozbiljnom. A sada je vidjela neto to nikad ranije nije kod nje
upoznala, snagu ne samo za sebe nego i za druge.
Dvije su ene dugo tako stajale, nita ne govorei, a onda se Marielle uputi niz stubite. Ve je sila u prizemlje
kad je zaula buku i komeanje. Stigli su novinari koji su se pokuavali probiti kroz ulazna vrata pokraj policije.
- Stigao je - uzvikne je od policajaca i Marielle se zapita o komu govori, a onda, pogledavi preko ograde, ugleda
Malcolma.
Izgledao je aristokratski, onako blijed u crnom odijelu. Krenuo je prema njoj dok je silazila, jo uvijek bosa i u
kunoj haljini. Zagrlio ju je i dugo su tako stajali, bez rijei, a onda su poli gore, prema njezinoj spavaoj sobi, i
tek kada su stigli tamo, Malcolm po prvi put progovori:
IO4
>

- Kako se to dogodilo Marielle? Kako su mogli jednostavno ui, a da nitko nije primijetio? Gdje je bio
Haverford? Gdje su bile sobarice? Gospoica Griffm? - Govorio je kao da je od nje oekivao da uva kuu i
njihovo dijete, a ona ga je iznevjerila. U njegovim je oima vidjela bol, ali i predbacivanje. No ona mu nije
mogla ponuditi nikakvo objanjenje, nikakvu ispriku. Ni samoj sebi nita nije mogla objasniti. Ni sama nije
shvaala to se dogaalo.
- Ne znam... Ni sama ne razumijem... Zaula sam neki zvuk dok smo razgovarali... no nije mi palo na pamet da
je netko u kui, osim slugu... ak nisam znala da je Edith izila...
Haljina joj je bila vraena, prljava i umrljana ruem. Iz nje se irio zadah cigareta i jeftina viskija. Ali to sada

uope nije bilo vano.

- Trebao sam unajmiti uvare - ree Malcolm gledajui je oima punim bola. - Nikad nisam ni pomislio... uvijek
sam mislio da su tvoje brige znak histerije... tko bi pomislio da si bila u pravu? - Zurio je u nju, potpuno
slomljen. Njegovo je jedino dijete nestalo i s njim svaka nada za sreu. Odjednom se doimao starim, kao da nee
sve to preivjeti. Gledajui ga, Marielle se osjeti krivom, kao da ga je ona unitila svojom nepanjom. Pa ipak, to
nije bila njezina pogreka... ili moda jest? Sve je bilo tako zbrkano, kao i onda kad se Teddy utopio. Zato je
uspjela izvui djevojice, ali ne i svoje jedino dijete? Je li ubila i neroeno dijete skoivi u vodu?... Ili je to
dijete umrlo zato to ju je Charles udario? A sada ovo... Je li to bila njezina krivnja? Unezvijereno je prolazila
prstima kroz raupanu kosu i, gledajui je, Malcolm pomisli kako izgleda kao da je poludjela.
- Mora se odjenuti - rekao je spustivi se umorno na stolac. - Policajci su posvuda, a i novinari vrebaju sa
1O5
Dan
e l l e
svih strana. Ako budemo izlazili, morat emo se probiti kroz vrt. Policajci kau da nije bilo nikakve poruke.
Nazvao sam banku i ve su pripremili oznaene novanice za sluaj da nas nazovu ili poalju poruku. - To je bilo
sve to su mogli uiniti dok su ekali i Marielli je odjednom laknulo to je doao. On e sve preuzeti u svoje
ruke, on e to ve nekako rijeiti. Natjerat e ih da dovedu Teddvja. Pogledala ga je, osjeajui jae nego ikad da
ga je iznevjerila. A on nju nikad nije iznevjerio. Ni jednom, svih ovih godina otkad su u braku.
- Tako mi je ao, Malcolme... Ne znam to bih rekla... - Kimnuo je uvjeravajui je da to nije njezina krivnja. No
Marielle je bila sigurna kako on misli da jest. Polagano je ustao i zagledao se kroz prozor, promatrajui mjesto
gdje se Teddy obiavao igrati. Vidjela je da plae. Ako doista nju krivi to nije bolje uvala Teddvja, to mu ona
moe rei da ga utjei? Stajala je tako, bespomono ga gledajui, a onda osjeti stranu bol u glavi i pomisli kako
e se onesvijestiti. Okrenuo se i pogledao je. Izgledala je strano i on je prepoznao poznate simptome.
- Problijedjela si, Marielle. Boli te glava?
- Ne - slagala je. Nije nikome htjela pokazati kako se slabom osjea. Ranjivom i slomljenom. Morala je biti jaka,
zbog njega, zbog djeteta, zbog svih njih. Nastojala je odrati ravnoteu osjeajui kako joj se tijelom iri dobro
poznati val munine. - Dobro mi je. Odjenut u se. - Trebala je lei, ali znala je da ne bi mogla zaspati.
- Moram razgovarati s ljudima iz FBI-a - ree Mal-colm. On je ve u Washingtonu nazvao neke ljude na visokim
poloajima. Osigurana mu je policijska pratnja kako bi to prije stigao kui. I njemaki je veleposlanik nazvao
kako bi izrazio svoju zabrinutost i zgranutost nad onim to se dogodilo.
1O6

- Svi su oni jako ljubazni - Marielle je jedva ujno apnula pitajui se hoe li mu John Tavlor rei za Char-lesa.
Ako e to pomoi da pronau Teddvja, bila je spremna sve izdrati. Tavlor joj je obeao da e uvati njezinu
tajnu ako bude mogao, ali ne ako to bude tetno za istragu i ona se s tim posve sloila. Bila je spremna sve
rtvovati, sebe, svoj brak, svoj ivot, za Teddvja.
Gledajui je tako slomljenu, Malcolm se odjednom osjeti krivim. - Nisam elio tebe okriviti, Marielle... Znam
da- to nije tvoj propust. Jednostavno ne razumijem kako se to moglo dogoditi. - Izgledao je sasvim beivotno,
kao ovjek na samrti. Kao i ona, izgubio je ono to je najvie volio, a nije mu mogla pomoi.
- Ni ja ne razumijem - rekla je tiho. Kad je iziao, odjenula je sivu haljinu od kamira, sive svilene arape i crne
cipele od krokodilske koe. Poeljala se i umila nadajui se da e moi nadvladati glavobolju.
Potom se uputila u kuhinju kako bi organizirala zakusku za policajce, ali Haverford se ve pobrinuo za to. Po
kui su raznosili pladnjeve sa sendviima, voem, kolaima i vrevima kave. Stol u dnevnoj sobi bio je pun
hrane koja je bila gotovo netaknuta jer su policajci bili toliko zaposleni da nisu imali vremena misliti na hranu.
- Mogu li kako pomoi? - upitala je narednika koji je zamijenio O'Connora. Policajci koji su bili na dunosti
tijekom noi nisu vie bili ovdje. Zamijenila ih je nova smjena. Ona je izgleda bila jedina koja nije spavala. Prolazei pokraj biblioteke, ula je kako Malcolm razgovara s dvojicom ljudi iz FBI-a. Kratko ju je pogledao, a
onda odvratio pogled. Pitala se priaju li moda o njoj. Policajci su je udno pogledali i ona produi pitajui se o
emu su razgovarali. Jesu li nju krivili? Ali to nije bila njezina po1O7
greka. Moda je krive zbog Charlesa. Imaju li pravo? Jesu li rekli Malcolmu?
Vraajui se prema predvorju, bila je osupnuta guvom koju je tamo zatekla. Vrata su bila otvorena i nekoliko se
novinara probilo u kuu. U trenu ju je okruila skupina nepoznatih ljudi, a potom su je zaslijepile kamere.
Policajci su svojim tijelima nainili tit i odgurali ih natrag, samo se jedna crvenokosa ena uspjela provui. Bila
je vrlo mlada i sitna sa smijenim crnim eirom, veoma runo odjevena. Pogledala je Marielle kao daje dobro
pozna i prije no to se ova mogla snai, crvenokosa je ena ve ispalila svoja pitanja: - Kako se osjeate,
gospoo Pa-tterson? Jeste li dobro? Ima li kakvih novosti? Je li vam se djeak javio? Bojite li se? Mislite li da bi

mogao biti mrtav?

itavo vrijeme svjetla kamera su joj eksplodirala u lice pojaavajui njezinu glavobolju. Dok je pokuavala
pobjei, iza sebe zauje snaan glas, a onda su je povukle dvije jake ruke. Bio je to John Tavlor.
- Istjerajte tu enu - rekao je i u trenu crvenokose ene vie nije bilo. Vrata su se zatvorila i buka je sada bila
daleko. Oslonjena na njegovu ruku pustila ga je da je odvede do stolca. Kad je malo prije ulazio u kuu, novinari
su se uspjeli probiti za njim.
- Prokleti leinari. Idui put u ui kroz kuhinju. -Gledao ju je duboko zabrinut. Odjednom je izgledao vrlo
umoran. Dao je znak svojim ljudima da joj donesu au vode i kad je otpila gutljaj pokuala se nasmijeiti, ali
nije mogla zadrati suze. Njezina glavobolja, Malcolmova ljutnja, strah za Teddvja, sve je to bilo previe za nju.
A ona je crvenokosa ena postavljala uasna pitanja. Sto ako je mrtav? to ako su ga ubili? Dakako da se boji.
Oajniki
1O8
I
-'..'

se boji. A Malcolm je izgledao tako slomljen i tako ljut kad se vratio. Pogledala je Johna Tavlora i uzdahnula.
Bilo joj je neugodno to je izgubila prisebnost.
- ao mi je.
- Zbog ega? to se ponaate kao ljudsko bie? Povraa mi se od tih gadova - rekao je i dodao tiim glasom: Moemo li negdje razgovarati nasamo? Moda u biblioteci?
Odmahnula je glavom. - Moj je mu ondje. Razgovara s dvojicom vaih ljudi - rekla je i nakon kraeg razmiljanja dodala: - Znam gdje moemo.
Povela ga je u malenu sobu s glazbalima koju nikad nisu koristili. Brigitte je tu katkada radila. U sredini je bio
stol i nekoliko stolaca. Ona sjedne na kau, a on privue stolac i sjedne nasuprot njoj. Zamiljeno ju je gledao.
Upoznao ju je prole noi, pa ipak je bio spreman vjerovati svakoj njezinoj rijei i braniti njezin dobar glas.
Nikad nije upoznao osobu poput nje. Bila je poput lika iz knjige ili iz sna. Imala je neku unutarnju snagu koju
stvarni ljudi nemaju, barem ne oni koje je poznavao. U isto je vrijeme bila i vrlo privlana mlada ena. A ivot je
bio tako okrutan prema njoj. Ni je od dva mukarca u njezinom ivotu nije mu se sviao. Charles Delaunev ga se
dojmio kao razmaen bogataki sin, pijanac bez karaktera, zanesen pogrenim politikim idejama. Jo uvijek je
jadikovao zbog neega to se dogodilo prije deset godina i zbog injenice da mu se ona ne eli vratiti nakon to
ju je zamalo ubio. Tavlor je smatrao da taj ovjek u odreenim okolnostima moe postupiti nepromiljeno i biti
opasan. Moda je to uinio zbog osvete. Ni Malcolm se nije Tavloru osobito svidio. Poznavao ga je samo iz tiska
i uvijek mu se inio hla i nadut.
- Neto nije u redu? Imate neke loe vijesti? - upitala gaje uplaeno, irom otvorenih oiju, no on odmahne
glavom.
- Nita u vezi s Teddvjem. - Prethodne noi je s njim podijelila svoju ivotnu tajnu i on je elio sve uiniti kako
bi joj pomogao. Vjerovala mu je i on nije kanio izdati to povjerenje. No prije svega je morao misliti na djetetovu
sigurnost. Bio je zabrinut. - Proveo sam tri sata u razgovoru s Charlesom Delaunevem. - Marielle ga upitno pogleda, znatieljna da uje to mu je rekao Charles.
- Jeste li mu rekli da sam vam sve ispriala?
- Da. Rekao je kako se osjea krivim to se onako runo ponio nakon vae nesree. to se tie vaeg susreta u
parku, kae da je jo uvijek bio pijan, od prethodne noi i da se ne sjea tono to je rekao, ali zna da je pretjerao.
No tvrdi da nije mislio nita loe i da nikada ne bi naudio Teddvju.
|
- Vjerujete li mu? - upitala je traei odgovor u njegovim oima. Imala je povjerenja u njega. Bilo je neto u
njemu to joj je govorilo da je neizmjerno poten i osjeala je da je on nee iznevjeriti. Nije zaboravila kako ju je
prole noi drao za ruku i plakao za Andreom.
- Zapravo ne. Ne mislim da bi ga povrijedio, ali on mi izgleda kao samoiv mladi koji bi sve uinio da bude po
njegovu, koji e ako treba pribjei prijetnjama, iznuivanju pa i emu goremu. Moda vas preko Teddvja
eli privui blie k sebi. Moda on misli da na to ima pravo. Ne znam. Ne znam to da mislim. Ali ne vjerujem
mu. injenica da je bio pijan kad vam je prijetio u mojim ga oima ne opravdava. - Tavlor se sjeti njegova
divljeg pogleda. Bio je neobrijan i raupan, a u zraku se osjeao zadah alkohola. Izgledao je kao neuravnoteen,
razuz
110

N E S T A O

ovjek kojemu je u ivotu sve ilo naopako i koji je bio sposoban uiniti bilo to u ime pravde. Napokon, sudjelovao je u ratu koji s njim nema nikakve veze i ubijao ljude iz istog zadovoljstva. Tako je barem John Tavlor
o tome mislio. Njega nije zanimala politika, plemeniti ratovi ni borbe s bikovima. Nije razumio kako netko moe
istui svoju trudnu enu nakon to su ve izgubili jedno dijete. Nije razumio takve ljude. Jedina osoba koju je
potpuno razumio i do koje mu je bilo stalo bila je Marielle. Njoj je doista elio pomoi.
- On me zabrinjava i elio sam da to znate. Morat emo ga drati na oku i rado bih se vratio tamo da pretraim

kuu. No to, na alost, znai da moda neu moi uvati vau tajnu i htio sam vas upozoriti. Moda bi bilo
najbolje da sve ispriate muu prije no to dozna na neki drugi nain.
Kimnula je, zahvalna za upozorenje. Taj je ovjek bio i bolji no to je ona mislila. Pokuala mu se nasmijeiti, ali
glava ju je isuvie boljela. Od bola se snano trgnula.
- Jeste li dobro?
- Da, dobro sam - rekla je premda su oboje znali da te rijei vie nemaju nikakva znaenja.
- Morat ete malo odspavati kako biste nam mogli pomoi kad vas budemo trebali. - Kimnula je, ali nije mogla
zamisliti da e ikad vie zaspati... dok se Teddy ne vrati. Nije ga mogla dotaknuti, zagrliti, nije znala gdje je, je li
na sigurnom. eznula je za njegovim djejim mirisom, njegovim smijehom, punanim ruicama kojima ju je
grlio, njegovim pogledom punim ljubavi. Kako e preivjeti dok ga ne pronau? Izgubljena u mislima gotovo se
onesvijestila, a onda osjeti pritisak ruke na ramenu koja kao da
111
ju je vukla iz ponora. - Marielle, nemojte oajavati. Pronai emo ga. - Kimnula je i ustala sjetivi se kako mora
razgovarati s Malcolmom.
- Hoete li rei rei mojemu muu za Charlesa? -upitala je zabrinuto, ali ne i uplaeno. Ako mu mora rei, uinit
e to, i to to prije, kako neki nesporazum ne bi nau-dio Teddvju.
- Rei u mu da je Charles Delaunev je od osumnjienih. Nisam siguran da je on doista neto uinio, ali moram
vam rei da mi se taj ovjek ne svia. Ne sviaju mi se njegove prijetnje kao ni injenica da je ljut to vi imate
dijete, a on nema. Mislim da vas on ria neki svoj suludi nain jo uvijek voli. Rekao vam je da vas eli i to je za
njega dovoljan razlog da mu se vi smjesta vratite. - Nije joj rekao kako Charles misli da je njezin brak s Malcolmom jedna velika la i da cijeli grad pria kako je vara, a ona ivi kao opatica. Rekao je kako je to razlog vie
da ga napusti i poe s njim. Bio je uvjeren kako Marielle ne voli svoga mua i kako se udala za njega zato to u
tom trenutku nije imala nikoga i zato to je bila nesigurna i uplaena po izlasku iz sanatorija. Rekao je kako je
ona zapravo traila oca, a ne mua. Nakon braka s njim, pomislio je Tavlor, to i nije bilo teko razumjeti.
Malcolm Patterson je zacijelo na neki nain bio poeljan mukarac, ali Tavlor je isto tako dobro razumio to je
osamnaestogodinju djevojku moglo privui neobuzu i naoitu mukarcu poput Charlesa Delauneva. No, ma
koliko ivot s njima sliio ro-mansi, takvi mukarci znaju biti i opasni... Takvi mukarci katkada ine gluposti...
prijete i postaju nasilni. Pa ipak, otmica djeteta neto je sasvim drugo. Je li za to bio sposoban? Tavlor nije znao
odgovor na to pitanje, no u jedno je bio siguran - ako i jest, to nije bilo zbog novca. Moda
1 12

upravo zato nije bilo nikakve poruke. Moda je unajmio ljude koji su ga oteli. Ali to je kanio poslije uiniti s
njim? Dok su zajedno naputali sobu, Marielle mu jo jednom zahvali za upozorenje. A onda ga, namrtivi se,
upita: - Mislite li da je Charles sposoban uiniti takvo to? - Bilo je teko povjerovati da je takvo to mogue.
Uvijek je bio pomalo divlji i nagao, ali... oteti dijete... to nije mogla zamisliti.
- Ne znam - odgovori joj Tavlor iskreno - Volio bih da znam.
Kimnula je, a potom su zajedno uli u dnevnu sobu gdje je vladao potpuni kaos. Tu su zatekli Malcolma koji je
razgovarao s ljudima iz FBI-a. Bio je namrten i kad mu je Marielle predstavila Tavlora okrenuo se prema njemu
i ljutito mu se obratio: - ekao sam da se pojavite.
- Iziao sam kako bih s nekim ljudima porazgovarao o sluaju - odgovori mu Tavlor. Sada kad je sreo Malcolma,
morao je priznati da se slae s Charlesom Delaune-yem. U njegovu odnosu prema Marielli nije bilo topline ni
podrke. Oito je mislio samo na sebe. Umjesto da zamoli Johna za pomo, zahtijevao je da ovaj pronae njegova sina.
- Svi ekamo da se otmiari jave, gospodine - rekao je s potovanjem koje nije osjeao. Uope mu se nije sviao
taj ovjek.
- Da. Tijekom jutra e stii oznaene novanice.
- S tim moramo biti vrlo oprezni.
Tavlor se sjeao kako je u sluaju Lindberghovih sve polo naopako i nije elio da se to i sada ponovi. - Rado
bih s vama razgovarao as popodne - rekao je - ako imate vremena.
Htio je znati sumnja li Malcolm na koga, ali elio je s njim razgovarati nasamo i prije toga dati vremena Marielli
da mu kae za Charlesa Delauneva.
1 13
- Odmah u vas primiti - odgovori mu Malcolm mrtei se. On je odspavao u autu, na putu iz Washingtona i bio
je odmorniji i od Marielle i od Johna Tavlora.
- Bojim se da sada nemam vremena. - Htio je svakako otii do svoga ureda kako bi se istuirao i obrijao.
Trebalo mu je malo vremena da o svemu u miru razmisli. Zapravo nisu imali nikakvih tragova. Sve to su imali
bio je Charles i vozaeva izjava koju je dao toga jutra da ga je netko nazvao nekoliko tjea ranije i ponudio mu
stotinu dolara ako izie s Edith one noi kad je otet Teddy. Mislio je da se netko s njima ali jer su ionako

planirali ii na boini ples u Bronx. Meutim, prije tje a na stranja je vrata stigla omotnica sa stotinu dolara
koje su potroili i nisu vie razmiljali o tome. Glas na telefonu bio mu je nepoznat, ali primijetio je strani
naglasak, njemaki ili britanski, nije bio siguran. No ako je Charles oteo dijete, zacijelo je imao pomagae.
Dodue, prije tje a on nije znao da Marielle ima dijete... ili moda je? Moda je svemu prethodio dobro razraen
plan. Moda ju je pratio tjednima, mjesecima? Ili je ^godinama planirao svoju osvetu. Bilo je rano da bilo to
zakljui. Jo nije bilo dovoljno injenica. No udno je da vozau poziv nije bio sumnjiv. To je mogao biti znak
da se sprema provala ili napad na Marielle ili Malcolma. Voza oito nije nimalo mario za njih.
Malcolma je naljutilo to Tavlor ne eli odmah s njim razgovarati i ponovno je spomenuo svoje putovanje u
Washington kako bi ga podsjetio s kim ima posla. Tavlor je razumio poruku, ali to ga se nije ni najmanje
dojmilo. On jednostavno nije bio ovjek na kojega je netko mogao vriti pritisak. - Doi u do vas as popodne, u
etiri sata, ako vam to odgovara.
1 14

- U redu. Pretpostavljam da vai ljudi znaju gdje vas mogu pronai, u sluaju da u meuvremenu stigne poziv odgovori mu Malcolm, oito mu dajui do znanja kako ne odobrava njegov nestanak.
- Naravno.
- Dobro. Je li ikako mogue rastjerati ove leinare s ulaznih vrata?
- Bojim se da nije. Oni smatraju da imaju pravo biti ondje. No moemo ih malo udaljiti od kue.
- Pobrinite se da se to i uini - ree Malcolm kruto umjesto da mu se zahvali.
- Ne svia mi se taj ovjek - ree Malcolm svojoj supruzi kad se Tavlor udaljio.
- Nisi u pravu. Bio je veoma ljubazan prema nama sino.
- Njegov posao nije da bude ljubazan, nego da nae naeg sina. Imaj to na umu, Marielle.
Kao daje to mogla zaboraviti! Pitala se zastoje tako okrutan prema njoj. Moda je doista ona za sve bila kriva? Ili
si je samo umislila? Nee se valjda prolost ponoviti. Valjda nee opet ona biti odgovorna. Osjetila se sasvim
bespomonom. No morala je biti jaka. Nije smjela tako misliti. Nije smjela zamiljati to bi se moglo dogoditi
Te-ddyju. Sada se mora usredotoiti na razgovor koji mora obaviti s Malcolmom prije povratka Johna Taylora.
- Hoe li poi sa mnom u moju sobu? - obratila se muu nervoznim glasom, a ovaj je pogleda kao da je rekla
neto potpuno neumjesno. - Moram razgovarati s tobom.
- Nije sad vrijeme za to - otresao se na nju. Htio je uzvratiti telefonski poziv njemakog veleposlanika, ijom
je panjom bio veoma dirnut.
1 15
- Veoma je vano, Malcolme.
- Ne moe li to priekati? - upita je, no u njezinim je oima vidio da misli ozbiljno. Zapravo je bio nemalo
iznenaen. Za enu kojoj koljena klecaju im se pojavi i najmanja potekoa, iznimno se dobo drala u ovoj
tekoj situaciji. Bila je blijeda i umorna, ali pribrana, i da joj ruke nisu tako drhtale, reklo bi se da sasvim vlada
svojim osjeajima. No on nije vidio kako je toga jutra nezaustavljivo plakala u Teddvjevoj sobi drei njegovog
medvjedia u zagrljaju, kako joj se grlo stezalo od uasne pomisli da mu se moda neto strano dogodilo. Ali
morala se boriti, morala je ostati pribrana, jer u protivnom bi je obuzela panika i potpuno bi se izgubila.
- Malcolme, hoe li poi gore sa mnom? - bila je uporna.
- Dobro, dobro. Doi u za koji trenutak. ekala ga je koraajui po sobi i razmiljala to e
mu rei, kako e poeti. Trebala ga je natjerati da je slua prije nego to su se vjenali. Tada je nije pustio da
govori, ali sad e morati.
Pojavio se nakon pola sata kad je ve htjela poi dolje da ga potrai. Doimao se golemim u sobici koja je Marielli sluila kao garderoba. Sjeo je i nestrpljivo je pogledao. - Dakle, Marielle, o emu si to htjela razgovarati?
Nadam se da je vano i da se odnosi na Teddvja.
- Moda, ali nadam se da nije tako - rekla je tiho, sjedajui na sofu nasuprot njemu. Pomisila je kako joj se on
ini dalekim, kako meu njima nema nikakve bliskosti, pa ak ni sada u ovoj krizi. Naprotiv, sada je bilo jo
gore. - Radi se o meni i mislim da je vano. Sjea se kad sam ti prije naega vjenanja rekla da postoje neke
stvari u vezi sa mnom koje ti se moda nee svidjeti, ali ti si rekao da
1 16
STAO
to nije vano i da svatko ima prolost? Rekao si daje najbolje u to ne dirati, ali ja sam smatrala da bih ti to trebala
rei. - Duboko je uzdahnula, kao da joj ponestaje zraka. Uvijek je imala problema s disanjem kada joj je bilo
teko. No morala mu je rei. I on ju je morao sluati. - Sjea se? - upitala ga je tiho i inilo se da su se njegove
oi na trenutak raznjeile. Moda je bol otupila sve druge osjeaje u njemu, pomisli Marielle. Moda je udarac
bio isuvie jak da bi imao snage njoj pruiti podrku. Katkada, kad je bol prevelika, ovjek se povlai u sebe.
Pitala se nije li se to sada dogaalo s njim. Moda ipak nije nju za sve krivio.
- Sjeam se - odgovorio je. - Ali kakve to ima veze s ovim to se sada dogaa? Kakve to ima veze s Teddy-jem?

- Gledao ju je optuujui i ona se pokua prisiliti da na to ne obraa pozornost.

- Ne znam. Nisam sigurna. Ali moram ti rei neto to ne zna. Moj otac je svojim prijateljima ispriao kako sam
na putovanju u Europu, kad mi je bilo osamnaest godina, uinila neku mladenaku ludost, kako sam imala kratku
ljubavnu pustolovinu u Parizu i onda odluila ostati ondje na studiju. Neto od toga je istina, ali vrlo malo. Bilo
je to puno vie od ljubavne pustolovine. Bila sam ua za Charlesa Delauneva. Sigurna sam da pozna njegovoga
oca. - Kimnuo je. Dobro ga je poznavao, bolje nego njezina oca. Bio je to osoran starac, ali promuuran i neizmjerno bogat. Sina mu nikad nije susreo. uo je da je bio otpadnik najgore vrste, pisac. Pobjegao je u rat kad mu
je bilo etrnaest ili petnaest godina i nakon toga je ostao u Europi. Stari Delaunev nije vie htio uti za njega. To
je bilo sve to je Malcolm znao i sada je zapanjeno sluao Mariellino priznanje. - Udala sam se za njega kad mi
je
1 17
Dan
bilo osamnaest godina i kada smo se vratili s medenog mjeseca moji su roditelji htjeli ponititi brak, ali ja sam
ve bila trudna. I tako su oni otili kui, a ja sam ostala. Brak nikada nije bio poniten. Imali smo sina... - rekla je
i zastala kako ne bi zaplakala. Ispriati tu priu dva puta u jednom u bilo je vie no to je mogla podnijeti. No
znala je da mu mora rei. Zbog Teddvja. - Ime mu je bilo Andre i bio je slian Teddvju, samo mu je kosa bila
crna, a ne plava kao tvoja. - Pokuala se nasmijeiti, ali Mal-colm je samo utio. Njega pria nije zabavljala i
znala je da se, kada s njim razgovara, mora drati injenica. Ne mora mu rei koliko je voljela dijete niti kako je
oajniki bila zaljubljena u Charlesa. Sve to on mora znati jest da je Andre umro, daje Charles vidio Teddvja i
poludio. Sada je morala misliti samo na Teddvja i Malcolmu je morala rei ono to bi moglo pomoi da ga
pronau.
- Umro je kad su mu bile dvije godine... u vicarskoj. Ja sam tada bila trudna. I to sam dijete izgubila.
Malcolm se sada osjeao strano nelagodno.
- Kako je umro?
- Andre se utopio - rekla je zaklopivi oi kako bi se pribrala, ali za razliku od Johna Tavlora, Malcolm nije
priskoio da je utjei. - Istrao je na zaleeno jezero... i propao unutra... s jo dvije djevojice... koje sam spasila.
- Glas joj je bio potpuno jednolian. Pokuavala je ne misliti na njegovo sitno poplavjelo tijelo u koje je
pokuavala udahnuti ivot. Malcolm ju je promatrao ekajui da nastavi. - Nisam ga mogla dosegnuti. Bio je pod
ledom -proaputala je. Osjeala se kao da se penje na visoku planinu, a zrak postaje sve rjei i rjei. - Charles je
mene okrivio. Smatrao je da nisam dobro pazila na njega. Ali ja jesam pazila... Samo sam na trenutak popriala s
maj1 18
kom dviju djevojica... ona je rekla da to nije bila moja krivnja... ali zacijelo ipak jest. I Charles je tako mislio.
Toga je a bio na skijanju i kad se vratio... pokuao me ubiti... ili moda nije... moda je samo poludio od boli. Ma
kako bilo, ja sam pobacila. Moda je tomu bila kriva ledena voda u koju sam skoila. - Malcolm kimne, potpuno
bijel u licu, opinjen uasom njezine prie. - Charles je uvijek smatrao da sam ja kriva za smrt oba djeteta i ja...
ja... - glas joj je drhtao i osjetila je da ne moe vie govoriti. Lice joj je bilo ispunjeno uasom koji je samo ona
poznavala. - Imala sam slom ivaca. Vie od dvije godine provela sam u sanatoriju. Kada se to dogodilo, imala
sam dvadeset jednu godinu. Nekoliko sam se puta pokuala ubiti. Nisam eljela ivjeti bez Charlesa i bez djece.
Sve sam inila kako bih umrla, a oni su sve inili kako bi me odrali na ivotu. Prve godine u sanatoriju samo
sam jednom vidjela Charlesa, kad mi je doao rei da mi je umro otac, nekoliko mjeseci nakon Anrdeove smrti.
Govorili su da ga je ubio krah burze... pretpostavljam da je tako... No nisu mi rekli da se majka ubila nekoliko
mjeseci kasnije. To sam saznala tek nakon godinu a. Pretpostavljam da je bolje tako. A onda su mi rekli da je
vrijeme da napustim bolnicu, da ponem ivjeti normalnim ivotom. Rekli su da ono to se dogodilo nije moja
krivnja i ako je Charles mislio da jest, onda on sam mora to raistiti u sebi. - Duboko je udahnula i doimala se
malo mirnijom kad je okrenula glavu prema prozoru, ne videi nita. - Jednom me je posjetio prije nego to sam
izila iz bolnice. Rekao mi je da mu je ao, da nije bio pri sebi, da ja nisam ni za to bila kriva. No u njegovim
sam oima vidjela da nije potpuno iskren, da jo uvijek vjeruje kako sam ja ubila nau djecu. A ja sam ga jo
uvijek voljela - rekla je iskreno, pogledavi Malcolma. - Ali znala sam da u se, ako
1 19
NESTAO
ostanem s njim, uvijek osjeati krivom. Morala sam biti sama. Izila sam iz bolnice i vratila se u Ameriku.
Poslije ga vie nisam vidjela. A onda sam srela tebe uzdahnula je - i ti si bio tako dobar prema meni. Dao si
mi posao i toliko si uinio za mene. Brinuo si se o meni i uvijek si bio ljubazan. A onda smo se vjenali, premda
se nisam kanila nikad vie udavati. Previe sam toga imala na savjesti. inilo mi se da to ne bi bilo poteno
prema mukarcu koji... ali inilo se da tebi ne smeta... i nisam imala nikoga drugoga... a uz tebe sam se osjeala
zatienom. Mislila sam da u ti moi biti dobra ena i usreiti te. - Spustila je pogled sjetivi se a kad se Teddy

rodio i niz "obraze joj poteku suze.- Bila sam tako sretna kad se Teddy rodio.
- I ja sam bio sretan - rekao je napuklim glasom.-Za njega sam ivio. Znao sam da uva neku tajnu iz prolosti,
Marielle, ali nikad ne bih pomislio da je tako strana.
- Znam - kimnula je. - Zato sam ti i morala rei. Smatrala sam da si to trebao uti prije no to smo se vjenali, ali
nisi me htio sluati.
Kimnuo je potvrujui njezine rijei, a ona nastavi: - Kad sam se vratila u Ameriku, nikad vie nisam vidjela
Charlesa. Do prolog petka. Srela sam ga u Katedrali svetog Patricka, sasvim sluajno. Pola sam zapaliti svijeu
za moju djecu i roditelje. Bila je godinjica smrti djece i on je doao. Rekao je kako je u New Yorku zbog
svojega oca.
- I to je jo rekao? - upita Malcolm, vrlo zainteresiran za ovaj dio prie.
- Rekao je kako bi htio da se ponovno naem s njim, ali sam mu odgovorila da ne mogu.
- Zato? - izazivao ju je i ona je bila povrijeena to joj postavlja takvo pitanje.
120
- Zato jer te volim, jer smo vjenani. Jer imamo Te-ddyja.
- A on je pobjesnio? - upita je Malcolm kao da se nada da je bilo tako.
- Ne, tada nije... Oboje smo bili isuvie potiteni. To je za nas bio straan .
- I je li te zvao?
- Ne, naila sam na njega kad sam se s Teddvjem etala po parku, pokraj jezera. inilo mi se daje pio. Imao je
divlji izraz u oima i bio je zapanjen kad je vidio da imam dijete... djeaka... i tada je pobjesnio - priznala je. To
je bio vrhunac svega to je ispriala.
- to je rekao? Je li povrijedio dijete? - Malcolm je bio uasnut onime to je uo.
- Ne, naravno da nije. Mislim da ne bi mogao takvo to uiniti. Osim toga, ne bih mu dopustila. Ali bio je bijesan. Prijetio mi je. Rekao je da ne zasluujem jo jednu priliku - rekla je i duboko uzdahnula prije nego to je
nastavila: - Govorio je neke besmislice... kako e uzeti Te-ddyja da bi me natjerao da mu se vratim. Ali,
Malcolme, sigurna sam da to nije mislio. Ipak, smatrala sam da to treba znati. Rekla sa to i policiji jer su me
pitali je li mi tko prijetio.
Malcolma je iznenadilo to nije vie nastojala zatititi Charlesa Delauneva jer je u njezinim oima vidio da joj je
jo uvijek stalo do njega.
- Rekla si policiji? Ba sve?
- Da - rekla je, lagano kimnuvi glavom. Nije je vie bilo sram. Sve je to bilo bolno, ali nije bilo njezina krivnja.
Konano je toga postala svjesna.
- Krasna pria, kao stvorena-za novine.
- Gospodin Tavlor mi je obeao kako e sve uiniti da to ne doe u novine. On je ve razgovarao s Charlesom.
121
STE
- Izgleda da ti tota zna o tijeku istrage.
- Htjela sam ti sama rei. Smatrala sam da ima pravo o tome znati - rekla je nakon krae stanke, pravei se da
nije ula njegovu posljednju primjedbu. Kimnuo je i ustao, duboko uznemiren. A onda ju je ljutito pogledao.
- ini se da je tvoja veza s Delaunevem dovela u opasnost nae dijete, Marielle. Jesi li razmiljala o tome?
- Nova predbacivanja, nova krivnja. Zato je uvijek ona za sve kriva? Zato je svojim ivotom, svojim
propustima i glupou uvijek nanosila bol drugima?
- Jesam. Ali ja ga nisam nastojala sresti. To se jednostavno dogodilo?
- Jesi li sigurna da te Delaunev nije pratio i ekao te u crkvi?
- Bio je isto toliko iznenaen kao i ja. A jezero je vrlo blizu kue njegova oca.
- Onda nisi trebala ii tamo - rekao je Malcolm ledenim glasom. Bilo je oito da je optuuje. - Nisi smjela
uiniti nita to je moglo dovesti u opasnost mojega sina. A s obzirom na tvoju prolost, udi me da si ga uope
vodila na jezero, u ovo doba godine.
Bilo je to neto najokrutnije to je mogao rei. Trebale su joj godine da se odlui uiniti neto takvo, i nije ga
vodila blizu vode.
- Kako moe to rei? - uzviknula je, zapanjena. No njega sada nisu zanimali njezini osjeaji. Bio je isuvie zabrinut.
- A kako ti moe oekivati da ti takvo to oprostim?
- zapita je Malcolm prelazei s kraja na kraj sobe krupnim koracima. - Imala si vezu s tim uasnim ovjekom
koji te pokuao ubiti, i vrlo vjerojatno ubio tvoje neroeno dijete, i onda si mu dopustila da se priblii mojem
sinu. Re122

kla si da je prijetio kako e ga oteti... I to sada oekuje od mene, Marielle? Suut za tvoju djecu koja su mrtva?
Ili za moje dijete koje je oteto? Ti si dovela tog ovjeka u moj ivot, ti si ga dovela pred moja vrata, ti si odvela

moga sina u park gdje je postojala opasnost da se sretnu, ti si izazvala tog luaka da otme nae dijete, i to sad
oekuje? Pratanje? - Glas mu je bio gnjevan, a oi pune suza i Marielle ga je gledala bespomono plaui.
- Jo ne znamo je li ga on odveo - rekla je slomljenim glasom. Sada je znala da joj nikad nee oprostiti.
Nita jo ne znamo.
- Znam samo da si odravala vezu s tim ovjekom i da bi cijena za to mogla biti ivot moga jedinog djeteta... i
tvoga posljednjeg.
- Malcolme - uzviknula je kao da ju je udario. -Zato to govori?
- Zato jer je to istina - izderao se - zato jer bi na sin sada mogao biti mrtav i pokopan negdje gdje ga nikada
neemo pronai. I ako nije, to se svakoga trenutaka moe dogoditi. Moda nikada vie nee vidjeti svoje dijete.
-Njegove su optube odzvanjale sobom poput grmljavine.
- I nemoj se zavaravati, Marielle. Ti si odvela Teddvja k njemu, ti si izazvala tog ovjeka, ti si dovela Charlesa
De-launeva u na ivot... Ti, Marielle, ti si to uinila.
Guila se od boli koju joj je nanio, ali nije mu mogla rei da nema pravo. Moda je doista i ovoga puta ona za
sve kriva. Glavobolja je postala neizdriva i ona osjeti da se oko nje sve vrti kao u kakvu komaru. Zaula je
zvuk koji je dobro poznavala, zvuk nadiranja vode pod ledom. Kao u izmaglici vidjela je da Malcolm izlazi iz
sobe.
inilo joj se da su proli sati kad je zaula zvuk koraka i ona se prene ugledavi mladu kuhinjsku pomonicu,
123
Dan
e l l e
Betty, koju je prethodne noi zatekla svezanu u djejoj sobi. Donijela je njezino oprano rublje. Gospodin Patterson je posluzi dao nalog da nastave sa svojim uobiajenim poslovima kako bi se u kui odrao red. Samo su
Patrick i Edith bili otputeni uz upozorenje da ne smiju naputati grad. Policiji su oni jo uvijek bili zanimljivi.
- Gospoo Patterson, jeste li dobro? - uzvikne Betty i pojuri k njoj. Marielle je vie leala nego sjedila na stolcu i
izgledala je kao da je u nesvijesti. uvi djevojin glas, dola je k sebi i pogledom potraila Malcolma, a onda se
sjetila da je iziao. U glavi su joj odzvanjale njegove rijei... za sve je ona bila kriva... ona je dovela Charlesa, a
ovaj je oteo Teddvja... Ali je li doista on to uinio? I zato? Zar ju je toliko mrzio? Zar je svi mrze? Moda je to i
zasluila? Odjednom poali to nije umrla prije mnogo godina, u ledenom jezeru, sa svojom djeicom.
- Gospoo Patterson...
- Dobro mije... - promrmljala je Marielle pokuavajui ustati dok je prstima popravljala kosu i poravnavala
haljinu. Mlada ju je djevojka prestravljeno promatrala. Bila je blijeda kao smrt i inilo se kao da e se svakog
trena sruiti. - Nije mi nita... Samo me boli glava... - Polagano je koraala prema spavaoj sobi, a Betty poe za
njom. I sama je bila pod dojmom dogaaja od prole noi, ali policija ju je uvjerila da ona ni za to nije bila
kriva, da nita nije mogla uiniti kako bi ih zaustavila, a da je neto pokuala, vjerojatno bi je ubili.
- Da vam donesem hla oblog?
- Ne... ne... hvala. Samo u malo lei. - No tek to se ispruila osjetila je kako se soba vrti oko nje i pomisli kako
e povraati. Bilo je to kao pijanstvo, samo puno gore, zbog bola. - Ima li kakvih novosti? - upitala je la124

gano se podigavi, ali Betty odmahne glavom i poe k prozoru da navue zastore. Kada je izila, Marielle ostane
leati sklopljenih oiju, ali nije spavala.
Spustivi se stubitem, Betty je naila na Johna Tay-lora koji je upita za gospou Patterson jer je htio provjeriti je
li razgovarala s Malcolmom. No kad je uo da je boli glava i da se odmara, rekao je Betty da je ne uznemirava.
im je uao u biblioteku i vidio izraz na Malcolmovu licu, znao je da mu je Marielle sve ispriala.
- Moja mi je ena rekla za Charlesa Delauneya - odmah ga je obavijestio. John je pretpostavljao da mu je
ispriala i ostatak prie, ali to Malcolma oito nije dirnulo.
- Zapanjujua pria. Mislite li da je on ovjek kojega traimo? - Oito je bio izvan sebe od brige za sina i bio je
spreman i za najgori skandal ako e to pomoi istrazi.
- Mogao bi biti. No nemamo nikakvih dokaza i on ima alibi, ne ba sjajan, ali odriv. Tvrdi da je cijelu no pio s
prijateljima u nekom baru na Treoj aveniji. Provjerili smo i istina je. Ali pretpostavljam da ionako to ne bi
uinio sam. Vjerojatno bi imao pomagae.
Nakon razgovora s Mariellom, Malcolm jeo svemu puno razmiljao. - Ako je to uinio iz osvete, nee traiti
novac. To se uklapa - rekao je namrgoen.
- Da. No nije proao ni je otkad je djeak otet. Svata se moe dogoditi u narednih nekoliko sati.
- Hou da uhitite Delauneva - izdere se Malcolm.
- I to smjesta! Je li vam jasno?
- Da, gospodine, jasno mi je - odvrati John Tavlor napetim glasom - ali trebamo dokaze, a nemamo nita. Nita
ne upuuje na njega osim injenice da je bio pijan i govorio gluposti koje se mogu protumaiti kao prijetnje.
Osim toga, vaa je ena neko bila ua za njega.

125
Dan
S t
Malcolmove oi gnjevno sijevnu. Nije mu se sviao smjer u kojem je iao ovaj razgovor. - Pa ako je tako, gospodine Tavlor, zar ne mislite da biste trebali potraiti dokaze?
- Hoete rei da bismo ih trebali podmetnuti? - zapita ga Tavlor s nevjericom. Ma kako inteligentan, moan, pa i
armantan, taj je ovjek izgleda spreman za najpodlije niskosti.
- To nisam rekao. Rekao sam da ih pronaete.
- Ako postoje, mi emo ih pronai.
- Nadam se - rekao je ustajui kako bi naznaio da je razgovor zavren. Tavlor obino nije bio osjetljiv na takvo
ponaanje, ali ovaj mu je ovjek bio doista odbojan. Zapita se nije li moda ljubomoran. Malcolm Patterson je
imao sve - novac, mo i enu koju bi svaki mukarac poelio. Pa ipak se inilo se mu ona nita ne znai.
- Bojim se da u vam morati postaviti jo neka pitanja.
- Svakako - ree Malcolm slubenim glasom i ponovno sjedne. ivot njegova sina bio je u pitanju i on je bio
spreman na potpunu suradnju.
- Postoji li netko u vaem ivotu tko bi vam moda elio nauditi? Je li vam tko prijetio u posljednjih sedam
godina, pa bile to i potpuno bezazlene prijetnje koje vam se nisu uinile vanima, ali bi to mogle postati u svjetlu
novih dogaaja?
- Ne, ne mogu se niega takva sjetiti. Razmiljao sam o tome itave noi kad sam se vraao iz Washingtona, no
ne vjerujem da postoji netko tko bi mi elio nauditi.
- Moda netko iz politikih krugova? Ili neki bivi namjetenik? Neka ena s kojom ste moda odravali vezu?
Sve to mi kaete drat u u tajnosti, koliko god to bude mogue.
126

- Hvala vam lijepa - rekao je hladno - ali to nee biti potrebno. Nisam odravo veze ni s kakvim enama. - Bio je
osupnut to se netko uope usuuje takvo to spomenuti.
- Moda kojoj od vaih bivih supruga nije drago to imate dijete s nekim drugim?
- Ne bih rekao. Moja prva supruga ua je za poznatog pijanista i ivi u Palm Beachu, a druga za predsjednika
banke u Chicagu - odgovorio je, a onda je dodao neto to je John Tavlor smatrao niskim udarcem: - Za razliku
od biveg mua moje ene, to doista nisu opasni ljudi.
- Ni on moda nije opasan - ree John Tavlor, kako bi na neki nain obranio Marielle.
- To me uope ne zanima, inspektore. Samo elim da mi se vrati dijete.
- Razumijem vas, gospodine Patterson. Svi mi to elimo. I sve emo uiniti da se to dogodi.
- Poite do Delauneva i ponovno s njim razgovarajte. Tavlor nije volio primati nareenja od civila, ali
samo je pristojno kimnuo, zahvalio Malcolmu i ustao. Primijetio je da ovaj izgleda umorno, ali za ovjeka
njegovih godina doimao se prilino zdravim i prisebnim s obzirom na okolnosti.
Na izlazu se Tavlor morao probiti kroz gomilu novinara i dao je nalog policiji da ih udalje od kue. Marielle je
za to vrijeme leala u mranoj sobi i molila se za Te-ddyja.
127
N E S T A
Kada iek
I
se sljedeeg a Tavlor vratio jo uvi-Ljek nije bilo vijesti o Teddvju. Otmiari se nisu javili, nije bilo telefonskih
poziva, poruka ni zahtjeva za otkupninu. Novinari su doekali svojih pet minuta. Osvanule su stare fotografije
Malcolma i Marielle, Patrick je dao intervju o Mariellinoj vezi s nekim mukarcem, a pojavila se i njegova
fotografija s Edith u Mariellinoj veernjoj opravi, snimljena na plesu u Bronxu one noi kada je otet Teddy. U
jednim je novinama objavljena Ma-riellina fotografija koju su snimili kad su se prethodnoga a na trenutak probili
u kuu, na kojoj je izgledala potpuno izgubljena i prestraena. No premda je Patrick spomenuo da postoji
mukarac u njezinu ivotu, ime Charlesa Delauneva nije nigdje navedeno.
- Prava poslastica za doruak - rekao je Malcolm toga jutra kad su itali novine uz kavu. - Doivio sam da u
novinama itam kako mi se ena ljubaka s drugim mukarcima.
Nije je vidio od prethodnoga a kad su razgovarali i jo je uvijek izgledala izmueno.
- Rekla sam ti to se dogodilo - odgovorila je pogoena njegovim rijeima.
128
- Moda si to trebala objasniti Patricku.
Ovaj put je doista pretjerao. Marielle osjeti kako su joj se obrazi zaarili.
- A ti bi moda svojim uhodama trebao dati upute da te tonije izveuju.
- to bi to trebalo znaiti?
- Upravo ono to si uo. Tvoje se osoblje prema meni od prvog a ponaa kao prema uljezu i ti to dobro zna.
- Moda ne zna nareivati, Marielle. Ili moda oni znaju neto to ja ne znam.

- Kako se usuuje! - Bila mu je tako oa i vjerna, a on sada sve to zaboravlja zbog Charlesa. Promijenio se preko
noi. Ogorena, izie iz sobe u suzama i gotovo se sudari s Johom Tavlorom.
- Dobro jutro, gospoo Patterson. - Vidjevi njezino lice, bio je svjestan koliko joj je teko. On je ponovno razgovarao s Delaunevem i upozorio ga da ne naputa grad, ali jo uvijek nije bilo nikakvih dokaza, a i alibi mu je
bio vrst. No on je bio jedini osumnjieni, a dijete je moglo ve biti preko granice, u New Jersevju. Trebalo je
to prije neto poduzeti. Ljudi koji su Patricka podmitili sa sto dolara nestali su bez traga, a gospoica Griffin i
Betty nita nisu ule i nisu mogle pomoi policiji. - Osjeate li se bolje jutros? - upitao ju je.
Kimnula je i upitala ga za novosti u istrazi.
- Jo nita ne znamo, ali prije ili kasnije netko e se javiti sa zahtjevom za otkupninu, a onda e biti mogue
uiniti neki pomak. Danas u jo jednom razgovarati s vaim osobljem. Moda su se u meuvremenu sjetili
neega to mi nisu rekli u prvotnom uzbuenju.
- Da - rekla je - to bi moglo biti korisno.
129
D A N I E
Zadravi se kratko u razgovoru s Johnom Tavlorom, Marielle se zaputi u djeje odaje i tamo, na svoje nemalo
iznenaenje naie na Malcolma. Bilo je tuno gledati ga kako njeno dodiruje Teddvjeve igrake i rukom prelazi
preko njegova jastuka. Marielle pomisli kako izgleda potpuno izgubljeno i odjednom joj je bilo ao to su se maloprije prepirali. Oboje su bili isuvie napeti. Osvrui se po sobi, ona se sjeti posljednje veeri kad je gladila
Teddvjeve meke obraie kad ga je stavljala na spavanje u crvenoj pidami s izvezenim ovratnikom, koju je za
njega nainila gospoica Griffin.
- ini se nemoguim da dijete moe samo tako nestati, zar ne? - ree Malcolm. Gledao ju je tunim pogledom i
ona pomisli kako se doima mnogo njenijim nego maloprije. Ovdje, u ovoj sobi, mogli su biti samo tuni, ali ne i
ljutiti. Polako se spustio u stolac za ljuljanje pokraj kreveta, oiju prikovanih za mjesto gdje je Teddy leao kad
su ga oteli. - Stalno razmiljam o eljeznici koju smo mu kanili pokloniti. - Dok je govorio, oi su mu se napunile suzama i on prui ruku prema njoj. - ao mi je to sam bio grub. Prenapet sam. A i juer... Ne znam. Sve
mi ovo izgleda kao kakav komar, Marielle. to emo uiniti?
Bilo je to prvi put da ga je vidjela tako izgubljenog, i ona osjeti prema njemu duboko saaljenje. Bio je potpuno
slomljen. - Molit emo se da se to prije vrati - rekla je nastojei da joj glas ne drhti, steui njegovu ruku. Nakon nekoliko trenutaka doao je Haverford kako bi mu rekao da ga Brigitte eka u radnoj sobi. Malcolm se jo
uvijek pokuavao nositi sa svojim obvezama na poslu i Brigitte mu je u tome svesrdno pomagala. Kad je ula to
se dogodilo, satima je plakala i jo uvijek to nije mogla vjerovati.
13O

Marielle je pola s njim u prizemlje da bi pozdravila Brigitte. Dvije ene su se plaui zagrlile, a onda se Marielle vratila u svoju sobu da bi Brigitte i Malcolm mogli raditi.
Bilo je kasno popodne kada je John Tavlor zavrio razgovor s osobljem i zatraio da vidi Malcolma. Miljenje
posluge o Marielli nije ga iznenadilo jer ga je upozorila, ali to mu se nije nimalo svialo. Njhov opis uope nije
odgovarao eni koju je on upoznao. Po njihovu je miljenju ona bila slaba i uplaena. Gospoica Griffin je rekla
kako je gospoa Patterson bila isuvie tjeskobna i slabih ivaca i kako to nije bilo dobro za dijete. Katkada ga
ak nije eljela vidjeti i trebalo joj je dosta vremena da ga prihvati. U poetku uope nije pokazivala zanimanje
za njega, kao da nije bila sigurna eli li ga. Tek je u posljednje vrijeme poela provoditi vie vremena s njim,
izmeu napada glavobolje.
Kada je posljednji put razgovarao s Edith, ona ju je nazvala razmaenim deritem tvrdei kako je toliko troila na
odjeu daje udo to nije ve sasvim upropastila mua. Neprestano se odmarala i drijemala i nimalo vremena
nije posveivala voenju domainstva, a i da jest, nitko je ne bi sluao. Oni su radili za gospodina Pattersona,
objasnila je, i tako je bilo i prije nego to je ona dola. ak je i za gubitak svoga posla krivila Marielle, a ne
Malcolma.
Domaica je bila vrlo kratka. Rekla je da vrlo malo zna o navikama gospoe Patterson, ali je naglasila kako je
ona uope ne zanima. Njoj je bio vaan jedino gospodin Patterson.
Samo joj je Betty bila neto naklonjenija, a i Haverford ju je alio, ali nije Tayloru htio rei zato. A Patrick je,
dakako, ponavljao svoju priu o ljubavniku, no Tay131
lor mu je rekao da o tome ne pria tako olako jer u toj prii ima mnogo toga to on ne zna i kako bi se mogao
uplesti u neto vrlo ozbiljno. To ga je malo uplailo.
Sve u svemu, bila je to slika ene koja je bila openito omraena i nije mu bilo jasno zato. Kao to mu je i sama
rekla, bila je otpadnik u vlastitoj kui i malo ju je tko od posluge poznavao ili volio. Pretpostavljao je da je
morala biti vrlo osamljena. Jo uvijek je o tome razmiljao kad je uao u biblioteku kako bi razgovarao s
Malcolmom i odlui ga odmah pitati o tome.
- Kako to - upitao je kad im je Haverford donio kavu - da vae osoblje ima tako loe miljenje o vaoj supruzi?

Malcolm duboko uzdahne i zagleda se kroz prozor.

- Ona nije osobito jaka osoba... Slaba je, uplaena, i oni su to moda osjetili. Imala je - oklijevao je - hm... nekih
psihikih potresa... u prolosti... i jo uvijek pati od jakih glavobolja.
- To ipak nije razlog da je mrze. - Svi su oni pokazivali toliki nedostatak potovanja prema Marielle, kao da im
uope nije vana, kao da ne postoji, kao da su radili samo za njega, a ne i za nju. I to su svima davali do znanja.
John Tavlor nije mogao ne zapitati se nije li Malcolm sam tako uredio stvari, kako bi je drao u svojoj vlasti.
inilo se da do nje nije dralo ni osoblje, a ni sam njezin mu. ak je i gospoica Griffin priznala da nikad nije
slijedila nareenja gospoe Patterson. Sluala je jedino djeakova oca. No kada ju je Tavlor upitao zato, nije mu
znala objasniti. Samo je ponavljala kako je Marielle slaba i nikad nije znala to hoe, a to se Pattersonu uinilo
vrlo udnim. Kad je s njim razgovarala, uope nije bila slaba. Bila je vrlo razumna, inteligentna i uljudna, pa i
ako je imala glavobolje, to je nije inilo ludom. A inilo se da su upravo
132
to svi oni mislili, da je Marielle malo skrenula i da ne treba vjerovati njezinim prosudbama. Pitao se to ih je
moglo navesti da to pomisle.
- Ne bih rekao da je bilo tko ovdje mrzi. Kako ste to mogli i pomisliti? - upita, blago se smijeei, a onda gotovo
tuno pogleda Tavlora. - Ona nije jaka ena, i imala je velikih nevolja. Tko zna kako e na nju djelovati ovaj
uas koji sada proivljava. To bi mogla biti kap koja e preliti au.
- Doista tako mislite? - Tavloru se inilo da na neto cilja, ali nije bio siguran na to. Htio ga je jo neto zapitati,
ali je to uvao za kasnije. - to zapravo hoete rei? - navaljivao je - Da je luda?
- Naravno da ne. - Malcolm je bio preneraen ovom uvredom. - Samo da je krhka.
- Nije li to jedno te isto? Niste li mi pokuali rei kako se bojite da e se slomiti zbog Teddvjevog nestanka.
Jeste li i svojem osoblju rekli kako vam je ena krhka, da upotrijebim va izraz, ili su sami to zakljuili?
- Rekao sam im da s potekoama dolaze k meni i da nju ne uznemiruju - rekao je ljutito. - No ne vidim kakve
to ima veze s otmicom moga sina.
- Katkad je korisno imati potpunu sliku.
- Potpuna slika je da je ona osjetljiva osoba sa stranom prolou o kojoj sam tek nedavno doznao, a i vama je
poznata. Dvije godine u psihijatrijskoj bolnici i devet godina umiljene glavobolje - rekao je oporim glasom a
Tavloru se nije svialo ono to je uo. inilo se da je nije nimalo cijenio i to je svoje miljenje uspio prenijeti
svakome tko je s njom dolazio u dodir. Izgleda da je jedino Hareford drao do nje.
- Vi, znai, tvrdite da su njezine glavobolje umiljene?
133
- Tvrdim da je neurotina. - Rekao je vie no to je kanio i sada mu je Tavlor ve doista iao na ivce.
- Dovoljno neurotina da bi s Charlesom Delaune-yem mogla biti upletena u otmicu vlastita sina?
Malcolm je zanijemio na te rijei. - Nisam o tome razmiljao, ali pretpostavljam da je mogue. Sve je mogue.
Ne znam. Jeste li je pitali?
- To bih htio uti od vas. Mislite li daje ona u stanju uiniti takvo to? Mislite li da je jo uvijek zaljubljena u
njega? - Tavlor se pitao koliko e daleko Malcolm ii u osudi svoje ene.
- Nemam pojma. To ete morati sami ispitati. John Tavlor kimne glavom. - A vi, gospodine Patterson, odravate li vi vezu s gospoicom Brigitte San-ders? - To je bilo pitanje koje je unaprijed pripremio i
sada je sa zanimanjem ekao odgovor. Uivao je u izrazu Mal-colmova lica.
- Molim? - Malcolm je bio osupnut. - Gospoica Sanders mi je tajnica ve est godina, kao to vam je poznato, a
nemam obiaj intimno se zbliavati sa suradnicama.
John Tavlor se dobro zabavljao. - Pa ipak ste se oenili svojom bivom tajnicom.
Crven u licu, Malcolm je bjesnio. - Gospoica Sanders je osoba besprijekorna karaktera.
- To je u svakom sluaju vrlo pohvalno - ree John Tavlor ironino. - No vas dvoje esto zajedno odlazite na
putovanja. Primijetio sam da, kada putujete brodom, uvijek uzimate susjedne kabine.
- U tome nema nita udno. Radimo zajedno. Kad ste ve tako temeljito sve ispitali, vjerojatno znate da me
esto prati i moja druga tajnica, gospoa Higgins. Ona je u kasnim pedesetima i zacijelo bi bila vrlo polaskana
134
vaim primjedbama. - No Tavlora je u ovom sluaju zanimala iskljuivo Brigitte. Osim toga, znao je da gospoa
Higgins nije s njim putovala ve vie od dvije godine, ali to Malcolmu nije rekao.
- ao mi je ako vam se to pitanje ini suvinim, gospodine, ali vaa prolost moe biti vana za sluaj ba kao i
prolost vae ene. Naputeni ljubavnici mogu se katkada odluiti na oajnike korake.
- Uvjeravam vas da mi gospoica Sanders nije ni ljubavnica niti je naputena - rekao je Malcolm uzrujano. Jo
su neko vrijeme razgovarali o Malcolmovim poslovima u Njemakoj i Americi i mogunosti da se zamjerio
nekom poslovnom partneru. No Malcolm se nije mogao niega sjetiti. Jedino to je Tavlor mogao iz svega toga
zakljuiti bilo je da je Teddy otet ili zbog novca ili zbog osvete. Ako je u pitanju osveta, krivac je zacijelo bio
Charles i Tavlor se jedino mogao nadati da nee nauditi djetetu.
Malcolm je opet spomenuo Delauneva i Tavlor mu je rekao da protiv njega nema nikakvih dokaza. Ne postoji

nita to bi ga povezalo sa zloinom, osim gluposti koje je izgovorio u razgovoru s Marielle, a zbog gluposti mu
se ne moe suditi. Imao je, dodue, motiv, ali i alibi.
- Ipak mislim da je on to uinio - ree Malcolm ispraajui inspektora do vrata.
- Na alost, i ja tako mislim. A ako jest, nadam se da emo ga uhvatiti.
Dva sata kasnije, kad su Marielle i Malcolm sjeli za stol u blagovaonici, stigao je poziv.
Poziv su preuzela dva policajca pravei se da pripadaju osoblju kue. Odmah su ukljueni magnetofoni i kada se
Malcolm javio sve je bilo spremno za snimanje razgovora.
135
Glas osobe koja je rekla da eli s njim razgovarati nepogreivo je upuivao na South Bronx ili East Jersev.
- Da, gospodin Patterson ovdje. - Marielle i etiri policajca sluali su razgovor na drugim telefonima. -As kim
razgovaram?
- Imam ovdje jednog prijatelja... malena ovjeka u crvenoj pidami. - Marielle osjeti da je hvata vrtoglavica.
Plakala je drei slualicu drhtavom rukom. Prolo je tono etrdeset osam sati otkad su ga odveli.
- Kako je?- Malcolm je zaklopio oi sluajui.
- Dobro. Samo mu je malo hladno. Trebalo bi nam neto novca da kupimo malom ovjeku pokriva.
- Mogu li razgovarati s njim? - upita Malcolm mirnim glasom, no policajac koji je stajao kraj njega primijetio je
kako mu se ruka trese.
- Ma ne... sad spava. Najprije emo porazgovarati o novcu.
- Koliko vam treba?
- Hm... mislim da bi oko dvije stotine tisua dolara bilo dostatno za lijepu dekicu. - Bilo je to etiri puta vie no
to su platili Lindberghovi, ali to uope nije bilo vano.
- Samo neoznaene novanice, gospodine Pametnjakoviu. U pretincu na kolodvoru Grand Central Station. I bez
trikova. Ostavit ete ih tamo toliko dugo koliko nam bude trebalo da ih pokupimo. Ako bude sve u redu, dobit
ete sina natrag.
- Kako u znati da je dobro?
- Nikako. - Glas je je bio zao i prijetei. - A ako neto pokuate, ako obavijestite policiju... ubit emo ga.
- Marielle osjeti da joj tlo izmie pod nogama, a Malcol-mu se niz lice cijedio znoj kad je spustio slualicu.
Zapisao je sve upute, a osim toga, poziv je bio snimljen.
136
*

John Tavlor je stigao za manje od pola sata. Malcolm je jo uvijek bio siv u licu, a Marielle se tresla. Upozorio ih
je da je poziv moda laan jer im nisu dopustili da razgovaraju s djetetom. Moda su u pitanju kakvi luaci ili
netko tko bi elio na lak nain zaraditi novac. Ljudi znaju biti okrutni i katkada ine takve stvari zbog bolesnog
uzbuenja koje im to prua. Pa ipak, to im je dalo barem traak nade da e ponovno vidjeti svoje dijete. Kad je
Tavlor iziao, Malcolm prekrije lice rukama i zaplae.
Oko ponoi, novac je bio spreman. Ve je prethodnoga a bio organiziran prijenos pola milijuna oznaenih
novanica na Malcolmov raun. Sada je Tavlor nazvao predsjednika banke i zamolio da se izbroji dvjesto tisua
dolara od tog iznosa. Mala torba od krokodilske koe puna novca u dva je sata ujutro bila u pretincu na Grand
Central Stationu. Prema uputama otmiara, u Daily Mirroru je iduega a objavljen oglas da je torba u pretincu.
Stotine policajaca u civilu vrvjelo je kolodvorom. etali su gore-dolje, spavali po klupama, jeli hot-dogove, itali
asopise, izgledajui kao i svi drugi, a u isto su vrijeme budno motrili i ekali da netko doe po novac. No nakon
tri a, bilo je jasno da nitko nee doi. Bila je to okrutna ala. Izgubivi nadu, Marielle vie nije imala volje ustati
iz postelje. Kad se do subote nije nita dogodilo, Charles je ve bio sasvim siv u licu i oboje su bili na kraju
snaga. injenica da se bliio Boi, da e Boi provesti bez njega, sve je uinila jo strasnijim.
Malcolm i Marielle oajno su gledali jedno drugo dok se pred njima hladila veera koju nisu ni taknuli.
- Zato nisu doli po novac? Zato? - zavapila je Marielle, progonjena otmiarevim rijeima da e ga ubiti ne
bude li sve teklo po planu. A to ako jesu? to ako su se uspaniili i ubili ga?
137
N E S T A
- Tavlor je rekao da je to bila neslana ala. ula si ga? - Opet je bio grub prema njoj. No ni on vie nije mogao
podnijeti pritisak. - Ja jo uvijek mislim da je to uinio Delaunev.
- Zato onda, zaboga, neto ne pronau? Zato jo nisu otkrili tko je to uinio? - Ustala je i pola u svoju sobu.
Htjela je biti sama. ak je ni John Tavlor vie nije mogao umiriti. Kada ga je iduega a Malcolm zamolio da
ponovno pretrai Delaunevevu kuu, Tavlor je obeao da e to uiniti.
Bila je nedjelja popodne, tje a nakon otmice, kada su pronali pidamu. Bila je u podrumu Delauneveve kue,
skrivena iza nekih sanduka. Je je policajac naiao na komad tkanine koji je virio ispod sanduka i isprva je mislio
da je to neka stara krpa. No pomaknuvi sanduk, preneraen je shvatio kako je pronaao ono to su traili. Bila je
to crvena djeja pidama izvezena na ovratniku plavim koncem. urno je potraio inspektora Tavlora kako bi

mu pokazao to je pronaao. Tavlor je dugo stajao gledajui pidamu, razmiljajui gdje bi moglo biti dijete, to
je Delaunev s njim uinio. Sada je tek pred njima bio velik posao. Kada je rekao Charlesu to su pronali, ovaj je
prekrio lice rukama zaklinjui se da nije oteo dijete.
-1 sam sam izgubio sina. - Preklinjui je gledao Joh-na Tavlora. Znam kako je to... zato bih to uinio nekomu drugom?
Doista, to nije imalo smisla. Duboko u srcu Tavlor se nadao da Charles nije krivac. Stavio mu je lisice i nedugo
zatim Charles je bio u pritvoru, optuen za otmicu.
Kad je ula daje pronaena Teddvjeva pidama, Ma-rielle gorko zaplae. - Ali gdje je on?
- Ne znamo jo - odgovori joj John Tavlor. - Uskoro emo ispitati Delauneva. Doveli smo ga u postaju. Ovdje
138
ga moemo jae pritisnuti. - Oboje su znali da se Tavlor ne ali. - Nazvat u vas im neto saznamo. Sada je
bilo jasno zato nije bilo zahtjeva za otkupninu. Charles je to uinio iz osvete, ili zbog bijesa, ili kako bi dobio
Marielle. Jamano mu nije bio potreban novac. Imao je ono to je elio: djeaka. No pitanje je to je uinio s
njim kad ga je oteo. I najmunije pitanje... je li uope bio iv?
Kad je spustila slualicu, Marielle oima punim bola pogleda Malcolma, pitajui se to on osjea. No on se samo
utke okrenuo i, zatvorivi vrata za sobom, iziao iz sobe.
139
L
Kuti
je vijest o Charlesovu uhienju procurila hi tisak, novinari su podivljali i pred kuom Pattersonovih ih je bilo
deset puta vie nego ranije. Mal-colm je izlazio samo u pratnji policije. Opsjedali su i Johna Tavlora, kao i efa
policije. Htjeli su sve znati. Bila je to velika vijest i njih je sada zanimala cijela pria. Nasljednik jednog od
najveih imutaka u zemlji uhien je zbog otmice... i to je jo zanimljivije, bio je to zloin iz strasti, saga o
osveti... Optueni je bio oenjen majkom otetoga djeteta. Usprkos naporima Johna Tavlora da to sprijei, pria je
procurila i do Boia skandal je poprimio goleme razmjere. Charles je ve pet a bio pritvoren, a o Ted-dyju nije
bilo nikakvih vijesti. Delunev se jo uvijek zaklinjao da ne zna gdje je dijete i da nije imao nita s tim, zbog ega
je John Tavlor pomislio da ga je moda ubio. Teka srca je te svoje sumnje prenio Malcolmu i Marielli na sam
Boia. No zbog Charlesove je tvrdoglavosti sada ve bio siguran da je to uinio iz osvete i vjerovao je kako je
ubio dijete.
- Oh, Boe. - Malcolm se svinuo od bola na Tay-lorove rijei, no Marielle je sada bila vrsta. Obuhvatila ga je
rukom kao da ga tjei. Ve ima nije imala gla14O
*

NESTAO

vobolju. Vjerovala je da je njezino dijete ivo i da e biti pronaeno.

- Ne mogu to vjerovati - rekla je tiho. - Ne mogu vjerovati da ga nikada vie neemo vidjeti. Ma to da je
Charles uinio, ne mogu vjerovati da ga je ubio.
- Saberi se! - izdere se Malcolm. - Kad e shvatiti da ti se osveuje zbog svojega sina? Njegov je sin mrtav, a
sada je i moj... - Nain na koji je to rekao uvjerio ju je kako nju smatra odgovornom. I Johnu Tavloru je to bilo
jasno, no nije znao to bi rekao da joj pomogne. elio joj je priapnuti: Budi jaka, zagrliti je. Ali nije mogao
nita rei niti uiniti. Samo joj je kradom stegnuo ruku i iziao iz sobe.
Boi ove godine za njih kao da nije ni postojao. Nije bilo darivanja ni toplih rijei i elja. Nije bilo ukrasa, a
Teddvjeva je soba bila poput svetita za sve to su izgubili. Oboje su ondje odlazili da bi obnovili snagu... Marielle nije mogla vjerovati da ga nikada vie nee drati u zagrljaju, da ga vie nema... To nije bilo mogue.
Charles to nije mogao uiniti.
Kad je John otiao, cijele je noi leala budna. Ujutro, kad je Malcolm iziao po nekom poslu, naredila je da
dovezu auto i zamolila jednog od policajaca da je odveze u policijsku postaju. Isprva je bio zateen, a onda je,
nakon razgovora s narednikom, pristao to uiniti. Izila je na kuhinjska vrata, u crnoj haljini, eiru i starom
krznenom kaputu koji je naslijedila od majke. Auto je polagano probio put kroz gomilu novinara i zaputio se
prema policijskoj postaji. Marielle je drhtala, zgurivi se na zadnjem sjeditu izmeu dva policajca. Nije izlazila
od a otmice, a sada se morala suoiti s guvom ispred kue i odlaskom u policijsku postaju. Ali znala je da to
mora uiniti. Ma to drugi govorili, ona je morala osobno s njim razgovarati.
141
Dan
e l l e
Ve je est a bio u Saveznom istranom zatvoru. Podignuta je slubena optunica koja ga je teretila za otmicu.
Tavlor se jo uvijek nadao da e ga moi natjerati da prizna i da im kae gdje je dijete, ali do sada im nita nije
rekao.
Kad je stigla, nekoliko je novinara stajalo na stubitu pred zgradom. Progurala se izmeu njih, pod zatitom policajaca. Kada je, jo uvijek bez daha, objasnila koga eli vidjeti, nastao je amor i zbrka jer to nije bio za po-

sjete i nisu je smjeli pustiti, ali ona im je rekla svoje ime i koliko je vano da ga vidi.
Konano ju je je od narednika uveo u sobicu s vrlo malo namjetaja, a nakon deset minuta su doveli i njega. Na
sebi se imao hlae od grubog platna, jednu od svojih koulja i izme koje su izgledale kao vojnike. Nekoliko se
a nije brijao, a u njegovim je oima vidjela takvu tugu da je odgovor na svoje pitanje znala i prije nego to ga je
postavila. im ju je vidio, briznuo je u pla i kad ih je uvar ostavio same, privukao ju je k sebi i zagrlio.
- Nisam to uinio, Marielle... Kunem se... Nikad ne bih takvo to uinio... Govorio sam gluposti... Bio sam pijan... Ne znam... Kad sam te vidio s njim... sjetio sam se Andrea.
- Znam... znam...... Morala sam doi razgovarati s tobom. - Oslobodila se njegova zagrljaja kako bi ga mogla
vidjeti. Bilo joj je drago to je dola. Morala je od njega uti to se dogodilo. Polako se spustio na stolac, a ona
mu sjedne nasuprot gledajui ga. Toliko su se udaljili jedno od drugoga, toliko je bola jo uvijek stajalo izmeu
njim. - to se dogodilo?
- Ne znam. Kau da su pronali njegovu pidamu u mom podrumu. Za Boga miloga, Marielle, reci da ne vjeruje u to...
142

- Kako je pidama tamo dospjela?

- Ne znam, kunem ti se... Bio sam budala... Bio sam uasan prema tebi... Pogrijeio sam... Bio sam lud... Ali
otada sam se uvijek za to pokuavao iskupiti. Nikada nikoga nisam povrijedio. Borio sam se za svoje prijatelje i
bio spreman umrijeti za njihovu stvar jer sam vie nemam to izgubiti... Zato bih njega povrijedio? Zato bih
tebe povrijedio? Dovoljno sam ti naudio i tako mi Boga... - za-jecao je - jo uvijek te volim.
- Znam - proaputala je. I ona je njega voljela. No Teddvja, svoje dijete, voljela je jo vie. - Ali gdje je on?
- Kunem ti se da ne znam. - Njegov je pogled bio bistar, topao, iskren i ona mu je vjerovala. - Kunem ti se
Marielle, ak i ako me ubiju, kunem ti se da nita ne znam o otmici tvoga djeteta. Nadam se da e ga pronai.
Zasluuje to, bez obzira na sve to sam ranije, u svojoj gluposti, govorio.
Kimnula je. - Hvala ti - rekla je pitajui se kako je moglo doi do ovoga. to im se to dogodilo?
Ubrzo je potom uao straar i rekao joj da mora otii. Kimnula je i ustala, a Charles ju je, prije no to su ga odveli, jo jednom tuno pogledao.
- Vjeruj mi - bilo je sve to je rekao, a ona je kimnula glavom. Ali ako on nije oteo Teddvja, tko jest? Odgovoru
na to pitanje nije bila nimalo blie nego ranije. No barem je znala da Charles to nije uinio. Izlazei iz sobice,
bila je zateena kad je vidjela da joj prilazi John Tavlor. On je pripadao FBI-u, a ne policiji i nije imao to ovdje
traiti. Pretpostavljala je da je doao razgovarati s Char-lesom, no on je otro pogleda i povue je na stranu.
- to radite ovdje? - inilo se da je ljut na nju, gotovo kao Malcolm, ali njoj je ipak bio drago to je dola.
Isplatilo se.
143

Danielle

- Morala sam ga vidjeti.

- Glupo ste postupili.
Odmahnula je glavom znajui da nije. - On kae da nije to uinio, i ja mu vjerujem. - Morala ga je vidjeti, pitati
ga. Morala je znati.
- A to ste oekivali da e vam rei? Da ga je ubio? - Lecnula se na njegove rijei, no oito je bio ljut na nju to
je dola. - On vam nee rei istinu. Oma mu se stee oko vrata i sve e uiniti da se izvue.
- Zato bi meni lagao?
- A zato bi vam rekao istinu? Isuvie toga za njega visi o niti. Posluajte me, Marielle, klonite se ovoga mjesta.
Klonite se njega. Ako budemo mogli, pronai emo vaega sina, ali ovaj vam ovjek ne moe pomoi. On vam
je donio samo bol... zaboravite ga... - Znao je da nije njegovo da to kae, no nije htio da bude prevarena. On je
sada ve dovoljno znao o Delaunevu, o njegovom razuzom ivotu u panjolskoj, njegovom pijanevanju,
napadajima sumanutosti... o njegovom ponaanju prema njoj.... o injenici da ju je jo uvijek volio. Nije ak bilo
iskljueno daje psihiki bolestan. I to e se morati provjeriti. No svakako je htio sprijeiti da je taj ovjek opet
povrijedi. A kada novinari za ovo doznaju, bit e to za njih prava poslastica. - Doite, odvest u vas kui. I
sljedei put kad odluite takvo to uiniti, javite mi.
- A to ete vi rei? - Nasmijeila se dok ju je izvodio van gdje ih je ekao upaljen auto kako bi to prije pobjegli
od fotoaparata. Kasnije se u novinama pojavila fotografija na kojoj se vidjelo kako ulazi u auto praena Joh-nom
Tavlorom. - to biste rekli da sam vas zamolila da me dovedete ovamo? - upitala gaje smjestivi se na zadnje
sjedite, a on se namrti.
144
S T A
- Morao bih odbiti - rekao je kratko i jasno.
- Zato vas nisam nazvala. - Nasmijeila se. Sada joj je bilo puno lake. Vjerovala je Charlesu. Moda i nije ona
za sve bila kriva. John Tavlor pomisli kako je ona divna ena i koliko mu se svia. Mnogo vie no to si je bio
spreman priznati.

- Idui put kad vam padne na pamet uiniti takvo to, izvest u vas autom i odrati vam strogu lekciju - rekao je
kao da razgovara s djetetom.
- To sam i mislila. - To je bilo sve to je rekla na putu kui.
Gledajui je, Tavlor prema njoj osjeti duboko saaljenje. Znao je koliko je oajna, a sada se ve pribojavao da
nee pronai dijete. Jednako se osjeao i kada je radio na sluaju Lindberghovih, a vie od svega je elio da se
pokae kako nema pravo.
Utrali su u kuu kroz kuhinju i ona mu zahvali to ju je dovezao. No Malcolm mu idueg jutra nije bio nimalo
zahvalan, kada je vidio novine pune fotografija na kojima s vidjelo kako Marielle izlazi iz zgrade zatvora s
rukom Johna Tavlora oko struka.
Malcolm je problijedio od bijesa kada je doao kui.- to sve ovo znai, Marielle?
- titio me od novinara - rekla je tiho. I bio je u pravu kada je rekao da e to za tisak biti prava poslastica.
- ini se da je uivao u tome. Je li posjet Delaunevu bila njegova zamisao?
- Ne. Na njega sam tamo naila. I Malcolme... ao mi je... Jednostavno sam ga morala vidjeti... Morala sam uti
to ima rei.
- I je li ti rekao kako je ubio tvoga sina? Je li ti to rekao? Ili je plakao za svojim? - Malcolm je bio gnjevan.
145
D A N I E
- Malcolme, molim te...
- to me moli?... Tvoj ljubavnik, tvoj bivi mu, tvoj ne znam to... oteo mi je sina i sad bih ga jo trebao aliti.
Jesi li zato ila k njemu? Da mu kae kako ga ali? A zna koga ja alim? Ja alim Teddvja... naega sina koji
je sada ve vjerojatno mrtav, kojega su moda povrijedili, tukli, izboli noem... - Vritala je kako ne bi ula
njegove rijei. Nije to vie mogla podnositi.
- Prestani! Prestani! Prestani! - istrala je iz blagovaonice i odjurila u svoju sobu. Bilo je to previe za nju. inilo
se da je svi optuuju. Njezina je krivnja bila to je poznavala Charlesa, to je za njega bila ua, to nije uspjela
spasiti vlastito dijete. I Charles ju je za to optuivao, a sada ju je Malcolm smatrao odgovornom za otmicu.
John Tavlor ju je doao posjetiti to popodne. Nije imao nikakvih novosti. Kanili su ponovno pretraiti Charlesovu kuu, za svaki sluaj. Ovoga puta su pronali igraku, Teddvjeva medvjedia, skrivenog u Charlesovoj
spavaoj sobi. Nije vie bilo nikakve sumnje. Ovoga puta, ak je i Marielle tako mislila.
146
8
Sredinom sijenja poele su pripreme za suenje, a o Teddvju nije bilo nikakvih vi-: jesti. Prola su tri i pol
tjedna od njegova nestanka. Malcolm je otputovao u Washington kako bi sudjelovao na tajnom sastanku Odbora
za vojna pitanja. Imao se sastati i s Hughom Wilsonom, amerikim veleposlanikom u Njemakoj, koji je doao u
kratak posjet kui.
Marielle je ostala sama u New Yorku, u kui koju su uvali policajci, i prolo je ve tje a otkad je posljednji put
vidjela Johna Tavlora.
Jedno se popodne prihvatila sreivanja papira kako ne bi mislila na Teddvja i neprestano odlazila u njegovu
sobu. Ni radio vie nije mogla sluati. Uznemiravale su je i vijesti o suenju, a i djeje emisije koje je Teddy
neko volio sluati. Konano su poslali gospoicu Griffin na kratak odmor, njezinoj sestri u New Jersev. Stara je
odgojiteljica ve postala sasvim histerina i za Marielle je bilo olakanje to je sada mogla biti sama u
Teddvjevoj sobi, s njegovim igrakama, njegovom odjeom, njegovim stvarima. Katkada je samo stajala i
gledala njegove stvari, dodirujui ih i premjetajui, a katkad bi sjela na njegov omiljeni stolac ili legla na njegov
krevet, nastojei ne misliti na posljednju no koju je na njemu proveo.
147
Kada je ve bila gotova s razvrstavanjem papira, u biblioteku je uao Haverford. Pogled mu je bio blag i njean.
Bilo mu ao Marielle, premda to nikada ne bi priznao.
- Netko vas je doao posjetiti. Gospoica Ritter. Kae da se najavila.
- Ne poznajem nikoga tko se tako zove.
- Jeste li sigurni?
Marielle se okrene i ugleda mladu enu kako ulazi u biblioteku. Bila je niska, crvenokosa, otprilike Marie-llinih
godina. inila joj se poznatom, ali Marielle se nije mogla sjetiti odakle. Za trenutak se ponadala da se radi
0 kakvu pokuaju iznuivanja, neemu to bi je moglo odvesti Teddvju, no zapravo se tomu vie nije nadala.
Novac za otkupninu jo je uvijek bio u pretincu na kolodvoru. Nitko nije doao po njega.
- Tko ste vi? - Marielle je bila zbunjena, a Haverford je stajao pokraj nje spreman da joj priskoi u pomo. A
onda je iznenada Marielle u toj eni prepoznala novinarku koja se prvoga a nakon otmice uspjela probiti u kuu.
Djevojka je uznemireno gledala Haverforda.
- Moemo li razgovarati nasamo?
- Ne... ao mi je. - Marielle je zvuala mnogo hrabrije no to se osjeala. Djevojka je oito bila uporna i sigurna
u sebe, i Marielle je znala da mora biti vrlo oprezna.

- Molim vas. Vrlo je vano - navaljivala je djevojka.

1 ovoga puta je bila upadljivo odjevena.
- Ne dolazi u obzir. Kako ste uope uli ovamo?
- Najavila sam se za as popodne - lagala je, no Marielle je dobro znala da ve vie od mjesec a nije imala
nikakvih zakazanih sastanaka, osim s policijom.
- ao mi je, gospoice...
148

- Ritter. Beatrice Ritter. Bea. - Nasmijeila se pokuavajui se dodvoriti Marielli, no ova se nije dala zavesti.
-... morat ete sada otii...
Djevojka je za trenutak izgledala jako razoarana, a onda je kimnula.
- Razumijem vas. No samo sam htjela razgovarati o Charlesu.
- Zato?
- Jer ste mu potrebni. - Bilo je teko o tome razgovarati s nepoznatom osobom.
- Gospoo? - Haverford je upitno pogleda, no ona je, a da ni sama nije znala zato, odluila dopustiti djevojci da
ostane, barem malo. Kimnula je i on izie iz sobe, no odmah je pozvao dva policajca koji su stali pred vrata biblioteke.
- Ne razumijem zato ste ovdje? Je li vas Charles poslao?- Nije s njim bila u vezi otkada ga je posjetila u
zatvoru.
Gospoica Ritter je kanila biti otvorena i morala je brzo rei to je imala prije nego to je otjeraju. I Charles ju je
upozorio da je Marielle nee htjeti primiti. - Radim za Associated Press. Mislim da on to nije uinio i htjela bih
saznati tko jest. Hoete li mi pomoi? - Pokuala je biti to kraa i saetija.
- Bojim se da se ne slaem s vama, gospoice... Ritter. Ni ja nisam vjerovala da je on to uinio, no u njegovoj je
kui pronaena Teddvjeva pidama i njegov omiljeni medvjedi. To jasno upuuje na njega, a nitko se drugi dosad nije pojavio.
- Moda se pravi krivci boje istupiti i moda za to imaju dobre razloge. Mora postojati neki razlog. - Bila je
149
potpuno uvjerena u Charlesovu nevinost. Dugo je s njim razgovarala i nije mogla vjerovati da je sposoban za
takav zloin. No Marielle nije vie vjerovala u njegovu nevinost. Polako je ustala kako bi djevojci dala do znanja
da je razgovor zavren.
- Bojim se da vam ne mogu pomoi - rekla je s tugom u oima. Nije htjela sluati tu djevojku koja je branila
Charlesa. Sve to je eljela bilo je da se njezin sin vrati.
- Zar vi doista vjerujete daje on mogao uiniti takvo to? - Morala je znati vjeruje li mu Marielle.
- Da. Vjerujem da jest. Nema druge mogunosti. Osim toga, prijetio je da e to uiniti. - Nije mu vjerovala, za
razliku od ove mlade ene. Njezino je srce, nakon toliko godina, konano otvrdnulo prema Charlesu Delaunevu.
- Bio je pijan. - Bilo je jasno da je razgovarala s njim i Marielle je postala nestrpljiva zbog njezine upornosti.
Oito je bila vrlo bistra i odluna. Kosa joj je bila kratka, ravno podiana. Bila je odjevena u mornarskopla-vu
haljinu i jaknu, a na glavi je imala smijean eir s crvenim cvijetom. Na neki neobian, drzak nain, bila je
zgodna.
- To nije nikakvo opravje. ao mi je... - Krenula je prema vratima, a Bea Ritter se nije ni pomaknula.
- Gospoo Pattterson, on vas voli. - Marielle stane kao ukopana i ljutito se okrene prema njoj.
- On vam je to rekao?
- To je oito.
- Meni to u posljednjih deset godina nije bilo oito i ne elim sada sluati o tome. - Bila je neizmjerno ogorena
na njega i povrijeena onim to je uinio. Ali Bea Ritter nije dijelila njezino miljenje.
- On je nevin - rekla je s takvim uvjerenjem da se Marielle gotovo pokolebala. Ali nije se smjela pokolebati. On
je oteo njezino dijete.
iso

- Kako se usuujete rei da je nevin? Ako jest, gdje je moje dijete?

- On mi se zaklinjao da ne zna - rekla je, netremice gledajui Marielle. - Da zna, on bi nam rekao.
- Vi ga ak i ne poznajete. - No ona ga je poznavala bolje nego to je Marielle mislila. Provela je nekoliko sati s
njim u zatvoru nakon to je podmitila dva policajca. Isprva je eljela samo priu za novine, a onda mu je, da ni
sama nije znala zato, povjerovala. Bila je uvjerena da govori istinu i obeala je samoj sebi da e sve uiniti da
mu pomogne. ak je na njegovu molbu osobno otila odvjetniku Tomu Armouru i zamolila ga da zastupa
Charlesa. Oni su se neko poznavali, ali ovaj je do sada neotvorena vratio sva Charlesova pisma i nije odgovarao
na njegove telefonske pozive. Bea ga je pak uvjerila da je Charles nevin, ma kako loe stvari za njega izgledale.
Podsjetila je mladog odvjetnika da Charlesa eka sigurna smrt ako on odbije preuzeti sluaj, a Charlesa proglase
krivim. Uvjerila je Toma da sve ovisi o njemu. Zahvaljujui njoj, Tom Ar-mour je konano pristao preuzeti
sluaj.

- Hoete li mi pomoi? - Gledala je Marielle moleivo, a ova je nije eljela sluati, kao ni Tom Armour kada
mu se obratila. Ali Bea Ritter je bila neodoljivo uvjerljiva.
- Pronaite mojega sina i ja u vam vjerovati - rekla ja Marielle hladno.
- Pokuat u. - Bea Ritter je konano ustala. - Mogu li vas nazvati ako neto saznam? - Marielle je oklijevala, a
onda nevoljko kimne. - Hvala vam. - Bea je jo nekoliko trenutaka oklijevala, a onda se jo jednom zahvalila i
otila praena Mariellinim pogledom.
151
Marielle je jo uvijek sjedila za radnim stolom razmiljajui o njoj kada je stigao John Tavlor u drutvu dravnog
odvjetnika. Bio je to visok, mrav mukarac pomalo zastraujueg izgleda, koji je bio potpuno siguran daje Charles kriv za otmicu djeteta. tovie, bio je siguran da ga je ubio. John Tavlor primijeti kako se Marielle lecnula
kad je to ula i on osjeti duboku suut prema njoj. Tek neto ranije Bea Ritter ju je uvjeravala kako Charles nije
nita uinio i kako e joj pomoi da pronae dijete.
Dravni odvjetnik joj je rekao da je poetak suenja zakazan za oujak. Dao joj je do znanja kako oekuje da ga
proglase krivim i kako od nje i njezina mua oekuje punu suradnju.
- to elite time rei, gospodine Palmer?
- elim rei kako od vas oekujem da budete prisutni na suenju, da svojim iskazom dirnete porotu. I ako
uspijemo dokazati ili barem uvjeriti sud daje s djetetom preao dravnu granicu, sa sigurnou moemo raunati
na smrtnu kaznu. - Zbog naina na koji je to rekao, prome je uas. Takoer joj je objasnio da e se optuba
oslanjati na emocionalni uinak vie nego na dokaze. Nije joj se sviala uloga koju je njoj u svemu tome
namijenio. Ni Tavlor nije time bio oduevljen, no on je znao da je William Palmer sjajan tuitelj, ali prilino
beutan. - Naravno, ako u meuvremenu pronaemo vaeg sina, bilo bi dobro da se i on nakratko pojavi u
sudnici. - Marielle pomisli kako ne postoji nita to bi vie eljela. Samo kad bi ga nali, nita joj drugo nije bilo
vano.
- Je li to sve? - upita ga Marielle, no on se pravio da ne primjeuje njezinu hladnou. Ustao je, spreman da poe.
152

- Da, za sada. - Kratko ju je promotrio popravljajui naoale, kao da ocjenjuje kakav e biti uinak njezina svjedoenja, a potom je uzeo svoju torbu za spise.
- Rado bih porazgovarao s vaim muem kad se vrati iz Washingtona.
- Rei u mu.
Kad je tuitelj otiao, Tavlor sjedne pokraj nje na kau. Prolo je toliko vremena, a jo uvijek nisu nita saznali.
Nije bilo nikakvih telefonskih poziva, nikakvih dojava ni tragova.
- Sladak je - ree Marielle mislei na dravnog odvjetnika. Tavlor se nasmije i zapali cigaretu. Usprkos svim
nevoljama, nije izgubila smisao za humor.
- Moda ete imati bolje miljenje kad ga vidite na suenju.
- Moda - rekla je i sa zanimanjem pogledala Johna. Na neki u nain, oni su postali prijatelji. Katkada joj se
inilo da je on njezin saveznik. - Pretpostavljam da e suenje biti uasno.
- Bit e neugodno. ut ete stvari koje vam se nee svidjeti... Obrana e moda spomenuti va boravak u bolnici
i tome slino. Pokuat e vas ocrniti na svaki mogui nain.
- Zato? Nisam ja optuila Charlesa. - Premda je sada bila gotovo sigurna da je on to uinio. Odluila je Johnu
ispriati o posjetu Bee Ritter.
- Nemojte se u to uplitati. To vam nee donijeti nita dobro. Novinari e sve to saznaju iskriviti i zabiti vam no
u lea. - Sloila se. No to ako je djevojka sa smijenim eirom imala pravo? Doimala se tako pametnom i tako
uvjerenom u ono to govori. - Katkada ne znam to da mislim - priznala je. - Uostalom, ne moe se dogoditi
153

anielle

nita strasnije od onoga to se ve dogodilo. Sada kad nema Teddvja, nita drugo nije vano.
- Vano je Charlesu. Njegov ivot visi o koncu i sada se hvata za slamku kako bi se spasio.
- Tko je njegov branitelj?
- Dobro je odabrao. Zove se Tom Armour. Pametan, mlad, zna biti opak u sudnici. Ako itko moe spasiti Charlesovu glavu, on je taj.
- Ne znam je li mi to drago ili nije. Nita vie ne znam. Malcolm kae da je on to uinio. I kad su pronali
medvjedia... Oi su joj bile pune suza. Pa ipak, nakon razgovora s Charlesom, vjerovala sam da on nije
kriv. Ali ako nije, gdje je Teddy? - To je bilo pitanje na koje nitko nije znao odgovor. Gledajui je, Tavlor osjeti
kako ga neodoljivo privlai, tako daje jedva uo to govori. Nikad nije osjetio neto slino, ak ni prema svojoj
eni. Bilo je neto u njoj, neto tako ranjivo i njeno to ga je vuklo da prui ruku i dodirne je kad god je bio
blizu nje.
- Volio bih da znam odgovor na to pitanje - konano je rekao njeno je gledajui. Ve je padao mrak, a oni su jo
uvijek sjedili jedno pokraj drugoga na kauu. Pred njom je bila jo jedna usamljena no. Malcolm je bio na putu,
i premda je kua bila puna policije, doimala se praznom i hladnom. Poelio je da je moe izvesti na veeru

negdje gdje ima ljudi i smijeha, dima i glazbe. Poelio ju je odvesti daleko od svega ovoga, od mukarca koji ju
je povrijedio i slomio joj srce i svih drugih koji su je omalovaavali. Sada je ve znao dovoljno o Malcolmu
Patter-sonu da zakljui kako je Marielle dobivala mnbgo manje no to je zasluila i on joj poeli sve to
nadoknaditi. - Volio bih da vam se sve ovo ne dogaa, Marielle. - Bio je moda isuvie intiman, no Marielle su
dirnule njegove rijei.
154

- Vrlo ste ljubazni. I ja bih to voljela... Uvijek sam mislila da se takve stvari dogaaju s razlogom. Sada vie ne
znam. Meni se isuvie toga dogodilo. - Bilo je potpuno nepojmljivo da je ta ena izgubila troje djece na tako
straan nain. - Imate li vi djecu? - Nije nita znala o njemu, a ipak su postali tako bliski.
- Dvoje. Djevojicu od etrnaest godina i djeaka od jeaest. - Odjednom osjeti nelagodu to je to rekao, ali ona je
sasvim mirno kimnula glavom.
- Andreu bi sada bilo jeaest godina - ... a djevojici osam... djevojici koja nikad nije ugledala svjetlo a.
- Jennifer i Matthew - rekao je da joj odvrati misli.
- Jesu li vam slini? - upitala je smijeei se. Uivala je razgovarajui s njim o takvim obinim stvarima koje
nita nisu imale s otmicama i ubojstvima.
- Ne znam. Ljudi kau da jesu. Teko je rei. No priajte mi malo o sebi. to volite raditi? U emu uivate?
Nasmijeila se. - Volim plivanje, duge etnje, jahanje... Volim glazbu... Nekad davno sam slikala, ali to nisam
radila ve godinama... - Otkad je bila u bolnici. Ali to mu nije rekla. - Voljela sam provoditi vrijeme s Teddvjem.
-Misli su joj se nesvjesno vraale njezinu djetetu. Ni na trenutak ga nije mogla zaboraviti. - Ili smo gledati
Snjegu-Ijicu onoga a... kad je...
- Znam - rekao je njeno. Ona tuno kimne, a on stavi svoju ruku na njezinu. Pogledala ga je pitajui se zato je
toliko ljubazan, zato mu je toliko stalo do nje, no bilo joj je drago to je tako. Bilo joj lake kad je on bio u
blizini.
- Marielle tiho je izgovorio njezino ime. Oboje su na trenutak zaustavili dah i on se bez rijei nagne prema
155
njoj i poljubi je. Osjetila je kako joj se tijelo rastapa u njegovu zagrljaju, kako je preplavljuje val uzbuenja zbog
blizine njegova snanog tijela. Nije znala to bi mu rekla kad se odmaknuo od nje. Oboje su bili iznenaeni.
- Htjela bih da zna... da mi puno znai... i da sve ovo ne bih preivjela bez tvoje podrke.
- Moe se osloniti na mene... - Htio joj je rei puno vie od toga, ali nije znao kako. Naslonio se na kau pitajui
se to ga je obuzelo. Znao je samo da je to bilo jae od njega. On joj ne bi mogao dati ni dio svega onoga to
ima. Ali mogao joj je dati ono to je znao da nije imala: ljubav. Jedno je bilo siguno: Malcolm Patterson je nije
bio vrije.
Prinijela je njegovu ruku usnama i njeno je poljubila. Ve dugo nije bila tako smirena i zadovoljna.
- Voli li svoju enu? - upitala ga je vie iz znatielje nego zbog neega drugog. eljela gaje bolje upoznati. Nakon kratkog oklijevanja je kimnuo, osjeajui da mora biti iskren prema njoj.
- Ona je sretna ena. - No on nije elio s njom razgovarati o svojoj eni.
- Otkad sam te sreo mislim samo na tebe. Od prvog sam te trenutka htio zagrliti. - Potraio je njezine oi i njihovi su pogledi govorili sve o njihovim osjeajima. Nisu im bile potrebne rijei da bi pokazali koliko trebaju
jedno drugo. Oboje su znali da bi on zbog ovoga mogao izgubiti posao... i svoju enu... No u ovom trenutku,
nita mu nije bilo vano. elio je samo biti s njom, tititi je na nain na koji to nitko drugi nije inio. Marielle je
osjeala kako je on neodoljivo privlai, ali nije znala to da misli o svemu tome. Oboje su bili u braku i ma
koliko Malcolm bio ljut na nju, nije ga mogla ostaviti sada kad su izgubili Te-ddyja.
156

- to e biti s nama? - upitala ga je tiho.

- to bi ti eljela, Marielle? - Njegov je glas bio njean i topao.
- Nisam sigurna. - Izgledala je zabrinuto. Nije eljela nikoga povrijediti, ni Johna, ni njegovu enu, ni Malcolma.
Pogladio ju njezinu svilenkastu kosu boje cimeta. Bio je spreman ostaviti Debby zbog nje, ali bojao se da bi se
Marielle osjetila krivom ako bi joj to rekao. Nije htio dati obeanja koja nee moi odrati, pa ipak, oajniki ju
je elio. elio je biti s njom, pomoi joj, drati je u naruju, dati joj sve ono to nikad nije imala. elio ju je
posjedovati... njezinu duu... njezin ivot... njezino tijelo...
- ivot ti nije podario puno sretnih trenutaka - rekao je sa suosjeanjem kakvo nikada do tada nije doivjela.
- Ne, nije... Teddy je bio je od tih sretnih trenutaka... i sada ti... Moda tako mora biti... Moda srea i ne moe
trajati due od nekoliko godina, nekoliko a, nekoliko trenutaka... - Andrea je imala dvije kratke godine...
Charlesa tri... Tedddvja etiri... Moda srea ne moe trajati.
- Ne trai puno.

- Nisam imala puno izbora - rekla je, a on se nagne prema njoj i ponovno je poljubi. Ovaj put strast ih je potpuno
obuzela i on osjeti da se nee jo dugo moi suzdravati.
- elim da bude sretna - apnuo je pun strasti, ali ona ga samo tuno pogleda. Premda joj je u ovih nekoliko
trenutaka podario toliko sree, ona nije oekivala nita vie od toga i eljela je da i on toga bude svjestan. Jedino
do ega joj je bilo stalo bilo je da joj se vrati dijete.
- U ovim okolnostima...
157
Dan
e l l e
- Znam. - Uzeo je njezinu ruku u svoju. - Moda s vremenom... - No stresao se na pomisao da moda nikad nee
pronai djeaka ivog. - Mora biti jaka, Marielle. - Znao je da ve jest. - Ja u ti pomoi. - A onda pomisli kako
ona zapravo nita od njega nije traila. - Zato tako malo trai za sebe, Marielle? Zato si tako obzirna? - U tom
je trenutku znao da je to pitanje klju svega. Shvatio je zato je mrze. Zato jer nije nita traila, jer je davala ne
oekujui nita zauzvrat. Shvatili su koliko su sami manjkavi videi koliko je ona dobra, spremna izdrati svu
bol koju su joj zadavali. - Nemoj biti toliko dobra, Marielle... ak ni prema meni. - Poljubio ju je i ona mu se na
trenutak, opijena, prepusti, a onda se povue s osmijehom od kojega mu je uzavrela krv. Ma koliko bila dostojanstvena i njena, iz nje je izbijala strast koja ga je izluivala.
- Ako se sada ne zaustavimo, mogli bismo otii predaleko.
- Nisam siguran da to ne elim - rekao je napuklim glasom. I ona je to oajniki eljela. Tri godine nije bila s
mukarcem, a njegovi su snani miii, koji su se nazirali pod kouljom, bili jak izazov. No i ovako je sve bilo
dovoljno zamreno i oboje su toga bili svjesni.
- Kad sve ovo proe, gospoo Patterson, vi i ja emo morati ozbiljno porazgovarati. Ne znam to e se dogoditi,
ali znam da te neu tek tako pustiti. - Nikad nije neto slino osjetio i nije imao namjeru olako se toga odrei. Od
trenutka kad je sreo Marielle, znao je da e mu se ivot iz temelja promijeniti. No isto je tako znao da je njegova
dunost pronai njezina sina, a ako u tome ne uspije, barem dokazati krivicu Charlesa Delauneva.
- Hoe li neto pojesti prije no to poe? - Upitala ga je, no on odmahne glavom.
158
- Moram se vratiti u ured - rekao je nevoljko i polako ustao. Rijetko je iao kui prije deset sati. Rekao je
Marielli kako voli svoju enu i, doista, neko ju je volio, ali sada... sada je s njom bio zbog djece i zbog injenice
da im vjera ne dozvoljava razvod. - Nazvat u te sutra -apnuo je pitajui se hoe li poaliti zbog onoga to su
uinili, to su rekli jedno drugome, hoe li joj biti neugodno, no u njezinim je oima vidio samo zadovoljstvo.
- Znam da bih se trebala osjeati krivom - rekla je ustajui ali osjeam samo smirenost. - Ono to se dogodilo
bilo je neto sasvim osobito, neto dobro, neto to se jednostavno moralo dogoditi, to su oboje eljeli i trebali.
No hoe li im ikada biti omogueno da to imaju? Za odgovor na to pitanje bilo je jo prerano.
- Laku no, gospoo Patterson - rekao je njeno, dodirnuvi svojim usnama njezine prije nego to su izili iz
sobe i nali se na domaaju pogleda policajaca koji su jo uvijek uvali kuu. - Laku no, Marielle... - apnuo je.
Sa smijekom ga je ispratila do vrata, a onda se uputila u svoju sobu. Ve se mjesecima nije smijeila. Bilo je
divno opet se osjeati voljenom i eljenom, pa bilo to samo za trenutak.
159
I)
ravni odvjetnik Bili Palmer postao je est gost u njihovoj kui. Najvie je vremena provodio s Malcolmom iza
zatvorenih vrata. Povremeno je razgovarao i s osobljem, kao i s Patrickom i Edith, koji su bili otputeni.
Konano se, poetkom oujka, ponovno sastao s Marielle, no ovaj put su razgovarali nasamo.
- Htio bih se uvjeriti, gospoo Patterson, prije nego to nastupite kao svjedok, da ste potpuno sigurni u ono to
mislite da se dogodilo? Razumijete li me? - Dakako da ga je razumjela. Govorio je tako izravno i bez okolianja
da nije moglo biti nikakve zabune. Lice mu je bilo blijedo, a kosa zalizana. Poput Johna Tavlora, bio je u* ranim
etrdesetima. Najradije je nosio diskretno prugasta odijela, tamne kravate i naoale s debelim okvirom. Bilo je
oito da se neizmjerno divio Malcolmu.
- Razumijem - rekla je mirno. No nije bilo puno toga to je kao svjedok mogla rei. Bilo je kasno naveer kad je
zaula neku buku. Oko ponoi je pola u Teddvjevu sobu da ga poljubi i vidjela da ga nema. To fe sve, objasnila
je kao i bezbroj puta ranije. No tuitelja ta pria , nije osobito zanimala. Njegov je cilj bio da Charles Delaunev
bude osuen. Mrzio je mukarce poput njega, bogatae koji glume socijaliste, razmaene playboye koji mi16O
sle da im je sve doputeno. - Pronala sam Betty i gospoicu Griffln, svezane, s krpom u ustima. Gospoici
Griffin su preko glave stavili jastuk i uspavali je klorofor-mom. A Teddvja nije bilo... nestao je. - I od onda se
nita nije dogodilo, osim lane uzbune i novca za otkupninu ostavljenog na kolodvoru. Nitko ga nije pokupio i
policija je bila uvjerena da se radilo o opakoj ali.

- A pidama koju su pronali u Delaunevevom podrumu? Je li pripadala vaem sinu? - Osjeala se kao da je ve
na suenju. On je koraao sobom gore-dolje i promatrao je.
' - Mislim da jest - rekla je tiho.
- Niste sigurni. - Prestao je hodati i pogledao je kao da se ljuti na nju.
- Jesam, ali...
- Ali to, gospoo Patterson? - Malcolm ga je upozorio da ona nikad nije bila sigurna u ono to govori, da nikad
nije imala hrabrosti braniti vlastita uvjerenja.
- Ne znam kako je dospjela tamo.
- Delaunev ju je tamo stavio. Kako drukije? Kako bHnae pidama i medvjedi dospjeli u njegovu kuu? Zar vi
ne vjerujete da je Charles Delaunev oteo vaeg sina? - Nastala je duga stanka. To si je pitanje postavila bezbroj
puta u posljednjih dva i pol mjeseca. Mislila je da jest, konano, za to su postojali dokazi, ali kada je mislila o
njemu kao o osobi, nije vie bila sigurna. On je jo uvijek tvrdio da to nije uinio. Ali dokazi...
dokazi..^Idzaina... medvjedi...
i
- Da,- mislim da jest - rekla je s bolom i* glasu!
- Ali niste sigurni? - upita je on nestrpljivo. - Sumnjate li na nekoga drugoga?
;
,
Odmahnula je glavom. - Ne znam. Nitko nita ne zna. U protivnom bi ga ve nali.
161
William Palmer bio je preneraen. - Ne elite li da bude izvrena pravda, gospoo Patterson? Ne elite li da
ovjek koji je oteo vae dijete bude kanjen? Va mu to eli. Ne elite li i vi? - Govorio je kao da ona svojim
stavom izdaje ameriki pravni sustav.
- Sve to elim jest da se moj sin vrati kui.
- Niste li pomislili na mogunost da su ga ubili? -Kimnula je i na trenutak zaklopila oi. Pitala se kako e
preivjeti suenje. Posljednja su dva i pol mjeseca bila poput komara. Novinari su ih progonili i njihove su se
fotografije gotovo svakodnevno pojavljivale na naslovnim stranicama, kao i fotografije Teddvja i Charlesa. Nije
vie mogla sluati radio, a da ne uje neto o sebi, Malcolmu ili Charlesu, a sve su to uglavnom bile neistine.
Ona je navodno neprestano izlazila i zabavljala se, Malcolm je traio razvod, Charles je pobjegao iz zatvora,
Teddy je bio vien na raznim mjestima. A William Palmer je bio dio toga komara. Jasno vam je da je taj
ovjek moda ubio vaeg sina, pa ipak niste sigurni da je kriv. Je li tako?
- Da - rekla je izgubivi ivce. - Da, tako je... Ne... - opet se predomislila. - Mislim da je on to uinio. - Ustala je
i poela hodati po sobi. - Nisam sasvim sigurna da je Charles Delaunev oteo i moda ubio moje dijete. Ali
mislim da je to mogue zbog pidame i medvjedia koji su pronaeni u njegovoj kui.
- On to jest uinio, gospoo Patterson - rekao je sa strpljivim smijekom, kao da govori djetetu. - Zato nemate
malo vie povjerenja u mene? I va mu misli da je Charles Delaunev kriv, znate. - Ona je dobro znala to
Malcolm misli. Znala je i da nju za sve optuuje. No nije imao pravo.
- On ga ne poznaje tako dobro kao ja.
162
;
,..-.
- Pretpostavljam da ne. Ali gospodin Delaunev vas je tukao kad ste bili trudni, zar ne?
Nije odmah odgovorila. Zagledala se u vrt uzaludno se nadajui da e ondje ugledati svojega sina. - Ne bih se
ba tako izrazila. Udario me... ali bio je izvan sebe od boli.
- I nije li tada ubio vae neroeno dijete?
- Ne znam. Ali ne sudi mu se zbog toga.
- Ne, ali sudi mu se jer je vjerojatno ubio vaeg sina. A ako je to uinio jednom, vea je vjerojatnost da je to i
sada uinio.
- To su gluposti. Ta dva sluaja nemaju nikakve veze.
- Zar ga branite, gospoo Patterson? Zar ete ga i na suenju braniti? - elio je znati u kojoj bi mjeri njezin iskaz
mogao ugroziti uspjeh optube i bio je prilino zabrinut.
- To nije moj posao, gospodine Palmer. Nije na meni da bilo koga branim. Meni je vaan jedino moj sin.
- A meni je vana samo pravda.
" - Onda se nadam da e pravda biti zadovoljena - rekla je netremice ga gledajui u oi. Kad je iziao iz sobe, bio
je vrlo uznemiren. Patterson je imao pravo kad ga je upozorio na njezinu nepredvidljivost, nepouzost, prevrtljivost i Palmer se poe pitati nema li istine u onome to je voza rekao o njoj i Charlesu. Moda je jo uvijek
zaljubljena u Charlesa Delauneva. Moda su bili ljubavnici. No njegovo istraivanje nije dalo nikakvih rezultata.
Nisu nita pronali to bi opravdalo bilo kakve sumnje. Najgore to se moglo rei o njoj bilo je da je puno troila
za odjeu, a to Pattersonu nije smetalo.
John Tavlor je stigao ubrzo nakon Palmerova odlaska. Sada ju je svakodnevno posjeivao. Razgovarali su uz
163
kavu, a katkad su samo sjedili u tiini. Bilo mu je dovoljno da je u njezinoj blizini. Katkada je sate provodio u
kui, pod izlikom da nadzire svoje ljude, a zapravo je ekao da ona sie iz svoje sobe. Osjeali su se poput djece
koja imaju svoju tajnu. Kradom su se pogledavali, smijeili jedno drugome. Ona bi mu donijela sendvi, a on bi

je neopazice dodirnuo. Volio je njezin miris, mekou njezine koe. Znalo mu se posreiti da se na trenutak nae
nasamo s njom i tada bi je poljubio. eznuo je da izie s njom na dugu etnju po prirodi, da zajedno odu u kino i
jedu kokice. Ali ona nije mogla izii iz kue. Kad bi samo otvorila prednja vrata, novinari bi jurnuli na nju kao
morski psi na komad svjeeg mesa. Morali su ostati unutra i skrivati se. udio se kako je rijetko susretao
Malcolma kad je dolazio u kuu, no to mu je savreno odgovaralo.
- Kako si? - upitao ju je skidajui kaput. U prolazu je vidio Palmera kako odlazi taksijem. - Je li te Palmer
gnjavio?
- Mislim da je razoaran to ne elim da Charles zavri na elektrinoj stolici. U svakom sluaju, ne dijelim
njegovo oduevljenje tom zamisli.
-1 mene to brine - ree John dodirujui njezinu ruku dok su hodali prema biblioteci. - Kako da te uvjerim?
- Pokai mi dokaze... Pokai mi moje dijete.
- Da bar mogu. Ali jesi li ti doista uvjerena da je on nevin?
- Ne - priznala je. - Ali nisam sasvim sigurna ni da je kriv. Mislim da je on to uinio, ali nisam sigurna. - To ju
je neprestano muilo i pitala se to bi uinila da je porotnik.
- Kad smo pronali pidamu, svima je bilo jasno da je on krivac. - No dijete nije pronaeno, a znao je da ona
164
nije eljela vjerovati da joj je sin mrtav. injenica da ga nisu pronali upuivala je na tu mogunost i ona je
moda odbijanjem da prihvati Charlesovu krivnju pothranjivala u sebi nadu da je dijete ivo. Moda nije mogla
podnijeti suoenje sa stvarnou. A John Tavlor se katkada pitao hoe li ga ikada pronai. Sjeao se kako mu je
bilo teko kad je ponaao dijete Lindberghovih, kad im je morao rei stranu istinu. injenica da je i sam imao
djecu sve je to inila jo strasnijim. A sada e se i Marielle moda morati s tim suoiti. Jedino se nadao da dijete
nije patilo.
- Suenje e biti uasno, zar ne, Johne? - upitala ga je kad je Haverford donio kavu. ak ga je i stari batler
zavolio. Bio je ljubazan prema Marielli i njegova ga je prisutnost umirivala. Svi su se osjeali sigurnijima, kad je
on bio u kui. Samo je nekoliko policajaca sumnjalo da njegovo zanimnje za Marielle prelazi okvire posla. No o
svojim sumnjama nisu nita govorili. Za sada je njihova tajna bila sigurna, ali njihovi su osjeaji sve vie rasli.
Jo su uvijek pokuavali ivjeti od as do sutra, ali znali su da e doi kad e se morati suiti jedno s drugim i s
budunou. No za sada nisu morali donositi nikakve odluke i sve su misli usredotoili na suenje iji se poetak
pribliavao.
- Iskreno govorei, mislim da e biti teko. Mislim da e prekapati po tvojoj prolosti, a to bi moglo biti bolno.
- Voljela bih da to prije pone - rekla je. Malcolm je prema njoj postupao kao prema zloincu od onoga a kad su
uhitili Charlesa, kao da je mislio da je ona na neki nain umijeana, da ga je navela na otmicu. Nije mu se vie
mogla pribliiti, razgovarati s njim. Ostavio ju je da se sama bori sa stranom svakidanjicom.
- Je li ti se Bea Ritter ponovo javila? - Ta je crvenokosa djevojka nepokolebljivo zastupala Delauneva
165

izluujui Tavlora i njegove suradnike. U tisku je pokrenula kampanju u korist Charlesa i svakih je par a nazivala Johna Tavlora, istraitelje, branitelja, tuitelja i sve ostale. Marielle je znala da je i nju nazivala, ali
odbijala je prihvatiti njezine pozive. Nije joj vie imala to rei i njezini su je pozivi samo uznemiravali.
- Mislim da je zvala juer - rekla je, a onda sa smijekom pogleda Johna kao da se upravo neega dosjetila.
- A da nije zaljubljena u njega? - Novinarka je zapravo bila vrlo zgodna djevojka, Mariellinih godina, a borila se
kao deset mukaraca zajedno.
- I sam sam na to pomislio. Ali znam da ima bezbroj udakinja koje polude za tipovima osuenim za grozne
zloine i kao opsjednute vjeruju u njihovu nevinost. Ili je jednostavno isuvie revna novinarka.
- U svakom sluaju, nedvojbeno joj je stalo do njega. Kad sam razgovarala s njom, uporno me pokuavala uvjeriti kako je Charles nevin.
- Znam - ree John ispijajui posljednji gutljaj kave.
- Mogao je proi i gore. Malo pozitivnog publiciteta nee mu nauditi. Ja se samo nadam da on nee nauditi
nama, Marielle - rekao je ustajui. - Mora se uvati da nehotice ne pomogne obrani. Ma to vjerovala ili
osjeala, ne smije im pomagati. - Htjela gaje pitati zato, ali je ve znala odgovor. Malo kasnije, kad je John
otiao, uputila se u Teddvjevu sobu kako bi, kao i bezbroj puta ranije, presla-gala njegovu odjeu, poredala
njegove medvjedie malo drukije. Njegova soba bila joj je jedina utjeha, a Malcolm vie nije tamo odlazio. Nije
to vie mogao podnijeti.
Bilo je oko podneva, sljedeeg a, kad ju je posjetio Thomas Armour, Charlesov branitelj. Nazvao ju je ranije
toga dopodneva i izrazio elju da s njom razgovara.
166

Ona je to odmah javila Johnu Tavloru pitajui se smije li ga primiti, no on joj je rekao kako joj ne savjetuje da ga
primi, ali da u tome nema nita nezakonito. No nju je taj ovjek zanimao, a osim toga, htjela je vidjeti to je eka
u sudnici.
Malcolm je otputovao u Boston i Marielle je bila sama kad ga je primila. Na sebi je imala crnu haljinu.
Uglavnom se odijevala u crno kao daje ve na neki nain u alosti. On je nosio tamno odijelo. Imao je
zagasitoplavu kosu koja je zacijelo bila sasvim svijetla kad je bio dijete. Njegove su smee oi bile tople i pogled
mu se isprva doimao gotovo njenim. No njegov glas, kad joj se obratio, nije bio njean. Bio je ulju, ali vrlo
izravan.
Kad ga je Haverford uveo u biblioteku, izmijenili su nekoliko uljudnih reenica, a onda je, ne gubei vrijeme,
preao na stvar.
- Prije nego to pone suenje, htio bih znati to ete rei o mojem klijentu. - Nevoljko je prihvatio taj sluaj.
Charlesa je smatrao razmaenim bogatakim sinom, ali kad ga je bolje upoznao, svidio mu se i sad je bio svim
srcem na njegovoj strani.
- to zapravo time hoete rei, gospodine Armour? - Iz novina je saznala da je studirao na Harvardu, da je bio
najmlai partner u poznatoj odvjetnikoj tvrtki te da je bio u kasnim tridesetima. Charles je uinio najbolji
mogui izbor. No vie nego njegova reputacija, Marielle se dojmila njegova mirnoa i snana osobnost. Njegovo
naoito lice zrailo je inteligencijom i odlunou.
- Gospodin Delaunev mi je ispriao to se dogodilo... prije nekoliko godina. Mislim da oboje znamo o emu
govorim. - Nije izrijekom spomenuo Andreovu smrt i Marielle je cijenila njegovu obzirnost. - Priznaje da se
uasno
167
Dan
S t e e
ponio, no taj bi se dogaaj sada mogao iskoristiti protiv njega. Vi ste jedina osoba koja moe svjedoiti o tome
to se doista dogodilo i zato? to vi zapravo o tome mislite?
- Mislim da smo oboje bili izvan sebe od boli. Oboje smo poinili ludosti. Sve je to bilo jako davno - rekla je
tunim glasom. Promatrajui je, Armour pomisli kako je vrlo lijepa, ali u njezinim je oima bilo tuge kakvu
nikada do tada nije vidio. Bilo mu je jasno daje Charles Delaunev jo uvijek zaljubljen u nju i pitao se u kojoj
mjeri su njegovi osjeaji uzvraeni, no Delaunev ga je uvjeravao da njih dvoje nisu odravali vezu prije
Teddvjeve otmice. Zapravo, ona je odbila susresti se s njim, zbog Malcolma. Tom Armour joj se zbog toga
pomalo divio, ali trebalo je mnogo vie da bi on doista bio zadivljen.
- Mislite li da je moj klijent opasan ovjek? - Bilo je to sloeno pitanje i dugo joj je trebalo da odgovori.
- Ne. Mislim daje nepromiljen, neobuz, katkada ak i glup. - Nasmijeila se, ali Tom Armour joj nije uzvratio
smijeak. - Ali ne bih rekla da je opasan.
- Mislite li da je on oteo dijete?
Dugo je oklijevala. - Ne znam. - Pogledala ga je ravno u oi i bila je zadovoljna onim to je vidjela. Doimao se
kao poten ovjek, netko kome se moe vjerovati. Da ga je srela u drugim okolnostima, bila je sigurna da bi joj
se svidio. Pomislila je kako je za Charlesa sretna okolnost to mu je on branitelj. - Ne znam. Mislim da jest.
Postoje dokazi. Ali kad mislim o njemu, kakav je neko bio... ne razumijem kako bi on to mogao uiniti.
- Mislite li da bi on, ako je kriv za otmicu, povrijedio dijete?
- Ne mogu... ne mogu sebi dopustiti da to vjerujem. - Nije mogla podnijeti misao da se Teddvju neto dogodilo.
168

:
- to mislite da je mogao biti njegov motiv? Osveta zbog djeteta koje je izgubio? Bijes to se niste htjeli sastati s
njim?... injenica da vas jo uvijek voli?
- Nisam sigurna. - I sama bi rado znala odgovore na ta pitanja.
- Mislite li da mu je netko drugi to mogao uiniti? - Charles je to tvrdio od samog poetka i Tom Armour mu je
konano povjerovao.
- Mogue je. Ali tko? I kako je mogue da su Te-ddvjeva pidama i medvjedi bili u njegovoj kui ako ga on
nije oteo? - I obranu je muilo to pitanje. Mogue je da su ljudi koji su oteli dijete podmetnuli dokaze u Charlesovoj kui, ali to je bilo dosta nategnuto. Kako su ga oni uope mogli poznavati? To je bila najslabija karika
obrane. A najjaa je karika bila injenica da djetetova majka nije uvjerena u krivnju Charlesa Delauneva. No
Tom Armour je imao dojam da bi se ona na kraju mogla prikloniti bilo kojoj od strana i to je moglo biti opasno
za Charlesa.
Postavio joj je jo nekoliko pitanja, zapisao neto u svoju biljenicu, a onda joj je zahvalio to ga je primila i.
zatvorio svoju torbu za spise. Ustajui, Marielle je odluila biti iskrena prema njemu.
- Reeno mi je da se ne bih trebala sastati s vama, da to nije preporuljivo, premda nije nezakonito. - Rekla mu
je Johnovo miljenje i znala je kako bi Malcolm i tuitelj problijedjeli od bijesa da znaju.
- Zato ste onda pristali? - Divio joj se, ne toliko njezinu izgledu, koliko njezinoj mirnoi. Nije se doimala poput
ene koja je neko bila u psihijatrijskoj bolnici. Tada je bila potpuno slomljena i eljela je umrijeti, sjetio se

Charlesovih rijei. No sada se nije inilo da joj manjka snage. Ispod hladne vanjtine krilo se vatreno srce i otar
um. Uivao je razgovarajui s njom.
169
- Gospodine Armour, mene zanima samo istina. Vie nego pravda, zanima me istina. I ako je Teddy mrtav, elim
to znati... i elim znati tko ga je ubio i zato... Ali ako je iv, elim da ga nau. elim znati gdje je kako bih ga
mogla dovesti kui.
Tom Armour kimne glavom. Razumio je. I on je imao razloga da to eli. - Nadam se da emo ga pronai,
gospoo Patterson... koliko zbog vas, toliko i zbog Char-lesa Delauneva.
- Hvala vam.
Marielle ga je pratila pogledom dok se sputao stubitem. Doimao se poput ovjeka koji zna to radi. Zavid-jela
mu je na samopouzju. No ispod samopouze vanjtine naslutila je jo neto, neku snagu, toplinu i suosjeanje.
Vraajui se biblioteku, jo jednom pomisli koliko je Charles sretan to e ga on zastupati.
17O
IO
S1
ruenje je poelo jednog sumornog, kinog Ipopodneva u oujku. Porotnici, publika i novinari ulazili su u
sudnicu promrzli od ledenog vjetra. Bio je to onaj isti tje kad je Hitler osvojio Prag i objavio svijetu da
ehoslovaka sada pripada njemu. No ak ni Malcolm nije vie pokazivao svoje uobiajeno zanimanje za
politiku. Sada su mogli misliti samo na suenje Char-lesu Delaunevu.
Malcolm i Marielle stigli su pred sudnicu u svojoj limuzini pierce-arrow koju je vozio policajac, a u pratnji su
bila etiri pripadnika FBI-a, meu kojima i John Tavlor. Bilo mu je drago to joj je tako blizu kako bi je mogao
hrabriti. Njoj je puno znaila njegova prisutnost. Otkad su krenuli, Malcolm nije progovorio ni rije. Bila je
strano umorna od njegovih nijemih optubi. Kad je izila iz auta, lice joj je bilo sivo poput kaputa koji je imala
na sebi. Praena Malcolmom, uputila se stubitem prema zgradi suda. Vjetar joj zamalo odnese eir, koji je
pridravala rukom, i prije nego to se mogla snai, okruilo ih je bezbroj novinara. Policajci su im probili put, i
kad su uli u zgradu suda, Marielle pomisli kako e ono to predstoji biti i bolnije nego to je mislila, a u isto
vrijeme potpuno besmisleno. Suenje im nee vratiti Teddvja. emu je onda
171
sluilo? Ve ga tri mjeseca nije bilo i nade u njegov povratak gotovo su potpuno nestale.
Pattersonovi su zauzeli svoja mjesta u prvom redu, pokraj dravnog odvjetnika. John Tavlor je sjedio pokraj
Marielle, a je od njegovih pomonika pokraj Malcol-ma. Dva pripadnika FBI-a sjedila su iza njih, a sa svake
strane i ispred njih jo po dva policajca u uniformi. Bili su dobro zatieni. Brigitte je ve bila u sudnici kad su
stigli. Toplo se nasmijeila Marielli i kimnula Malcolmu. Nekoliko trenutaka kasnije uao je sudac u crnom
ogrtau i pogledom obuhvatio sudnicu. Bio je to visok mukarac gruba lica i sijede kose, poput Malcolmove.
Malcolm ga je osobno poznavao. Znao je da je strog sudac i nije se protivio kad su njega izabrali.
Sudac Abraham Morrison zauzeo je svoje mjesto mrko gledajui prisutne. U neugodnoj tiini, zadrao je pogled
na novinarima, a potom na poroti, Pattersonovima, optuenom i odvjetnicima.
- Zovem se Abraham Morrison - njegov je glas odzvanjao sudnicom - i neu dopustiti nikakve gluposti u ovoj
sudnici. Oni koji se ne budu dolino ponaali bit e smjesta izbaeni. Svako nepotivanje suda bit e kanjeno
zatvorom. Novinarima koji zlouporabe svoje povlastice bit e zabranjen pristup u sudnicu. Neu dopustiti bilo
kakav pokuaj pritiska, pa ak ni razgovora s porotom. Je li to jasno svakome u ovoj prostoriji? - Sudnicom se
razlijegao lagan amor u znak potvrde. - Sluaj koji je pred nama iznimno je ozbiljan. Jedno je dijete moda
izgubilo ivot. Radi se o zloinu koji se kanjava smru. - Tada je prijetei pogledao novinare. - Budete li
salijetali porotnike, optuenoga ili svjedoke - rekao je gledajui Pattersenove - letjet ete van iz sudnice. Jesu li
svima jasna pravila u
172
ovoj sudnici? - Nastala je grobna tiina. - Dakle? - zagrmio je, a onda se zauo zbor glasova: - Da, gospodine.
- Dobro, onda moemo poeti - rekao je stavljajui naoale i poeo paljivo pregledavati papire pred sobom.
Pogledavi prema stolu optuenoga, Marielle primijeti kako Charles izgleda blijed i mrav, a na sljepoonicama
ima mnogo vie sijedih vlasi nego kad gaje posljednji put vidjela. Nosio je tamnoplavo odijelo, bijelu koulju i
tamnu kravatu i izgledao je vrlo uglaeno, ali to je bilo najmanje vano. I Tom Armour je izgledao vrlo ozbiljno
u prsluku i odijelu s tankim prugama. Malcolmu nije rekla da se s njim sastala.
Sudac Morrison ponovo pogledom prijee po sudnici. - Mislim da svi znamo zato smo as ovdje. Radi se o
otmici. Otet je etverogodinji djeak, Theodore Whit-man Patterson. Njegovi su roditelji as ovdje. - Mahnuo je
rukom u njihovu smjeru, a Mariellino srce stade jako tui. Teko je bilo zamisliti da postoji netko tko ih jo nije
poznavao nakon tri mjeseca neprestanog pojavljivanja u tisku, ali sudac ih je oito htio predstaviti. Drao je do
protokola i potivanja pravila, ali je i njegov osobni nain dolazio do izraaja.
- Ime optuenoga je Charles Delaunev. Pravilo je, dame i gospodo, a obraam se prije svega poroti, daje gospodin Delaunev nevin dok se ne dokae da je kriv. Teret dokazivanja krivice lei na optubi. Tuitelj, gospodin

Wi-lliam Palmer, mora vas uvjeriti da je gospodin Delaunev kriv. A na gospodinu je Armouru - mahnuo je
prema Tomu - da vas uvjeri kako optueni nije kriv. Ako vas gospodin Palmer ne uspije uvjeriti daje gospodin
Delaunev oteo dijete, tada ga morate osloboditi. Gospodo porotnici, morate vrlo pomno sluati i ozbiljno shvatiti
svoju odgovornost.
173

Danielle

Za vrijeme suenja neete smjeti dolaziti u dodir s javnou. Na raun vlade ete boraviti u hotelu za vrijeme
trajanja ovog postupka. Neete smjeti razgovarati ni s kim osim s drugim porotnicima. Neete smjeti zvati svoju
djecu i suprunike, posjetiti prijatelje ili izii u kino. Ostat ete u hotelu s drugim porotnicima dok vaa dunost
ne bude izvrena, bez ikakvih predrasuda ili utjecaja sa strane. Tisak i radio nee vam to olakati. Bit ete
zbunjeni i u iskuenju da uinite neto protiv svoje savjesti. Ali morate svim snagama nastojati da se tome
oduprete. Ako meu vama postoji netko kome bi izdvojenost tijekom iduih nekoliko tjea bila nemogua, iz
obiteljskih ili zdravstvenih razloga, molim da to kae kad bude prozvano njegovo ime. Trebat emo dvanaest
porotnika. Dame i gospodo, unaprijed vam zahvaljujem na pomoi. - Okrenuo se sudskom slubeniku i zamolio
ga da proita imena.
Prva je prozvana ena koja je bila toliko uplaena da se zamalo spotakla kad se vraala do svojega sjedala. Marielle je sa svoga mjesta mogla vidjeti kako se trese.
I drugi je porotnik bila ena, crnkinja, koja je bila toliko stara da se jedva vratila do svojega mjesta. Pa zatim dva
mukarca srednjih godina, je etrdesetogodinjak bez noge, jedna Kineskinja s vrlo dugom kosom spletenom u
pletenice, naoit mlad crnac, dvije zgodne mlade djevojke, ena srednjih godina koja je neprestano piljila u Malcolma i Marielle, jo dva mukarca te dvije ene neupadljiva izgleda, kao rezerva.
Sudac je potom predstavio dravnog odvjetnika Wi-lliama Palmera. Ovaj se okrenuo prisutnima u sudnici, a
onda se nasmijeio poroti. - Ime mi je William Palmer, nastupam ispred Vlade Sjedinjenih Amerikih Drava i u
ime naroda. Ja u ovom sluaju predstavljam vas i bit e
174

NESTAO

mi potrebna vaa pomo da osudim ovoga ovjeka - pokazao je prema Charlesu - koji je oteo etverogodinjeg
djeaka, Teddvja Pattersona, dvanaest a prije Boia. Ako bilo tko od vas osobno poznaje ovoga ovjeka, mene,
branitelja optuenoga, gospodina Armoura, suca, ili bilo koga od naih suradnika, molim vas da o tome
obavijestite suca kad mu na njegov poziv budete govorili svoje ime i zanimanje. U tom ete sluaju biti
razrijeeni dunosti. -Izgovorivi te rijei, naglo je sjeo. Kad je Tom Armour stao i predstavio se, Marielle je
odmah uoila kako on ima bolji nain s porotom. On s njima nije razgovarao s visoka i glas mu je bio ugo.
Objasnio je da se cijeli sluaj temelji na izvedenim, a ne materijalnim dokazima, da postoje dva predmeta koja
njegovoga klijenta povezuju sa sluajem, ali ne i dokazi da je on oteo dijete, niti da je na bilo koji nain bio
umijean u otmicu. Dok je govorio, Marielle je primijetila da neki od porotnika kimaju glavom. Prije nego to je
sjeo, toplo im se zahvalio, sa irokim Osmijehom, zbog kojega su dvije djevojke zahihotale. Sudac ih namrteno
pogleda.
- Dopustite da vas podsjetim, moje dame - zareao je na njih - da ovo nije drutveni dogaaj. Dakle - pogledao
je ostale - ima li tko od vas kakvih zdravstvenih problema zbog kojih ne bi mogao podnijeti izdvojenost? Postarija crnkinja digla je ruku, a Morrison je pogleda toplo se smijeei. - Da? Vae ime gospoo?
- Ruby Freeman.
- Da, gosoo Freeman?
- Radi se o mojim nogama. Imam straan artritis. Stalno me bole noge. - Tuno ga je pogledala.
- Da, vidi se da teko hodate - rekao je suosjeajno.
- Katkada se nou uope ne mogu pomaknuti. I moja ki... Ona se brine o meni... Ja uvam unuku kad mi je
175
Dan
e l l e
ki na poslu. Na te rijei, ena poe plakati. - Ako ne odem kui, ona nee moi na posao... neemo imati to
jesti... mu joj je poginuo na poslu, u tvornici... - inilo se da nema kraja njezinim nevoljama.
- Razumijemo vas. Moda bi vaa ki mogla nekoga pronai da joj pomogne dok ste vi odsutni. Ali, gospoo
Freeman, mislite li da bi vas bolovi mogli omesti u pravilnom prosuivanju?
- Mislim da bi, gospodine suce. Onaj tko nema artritis ne moe ni zamisliti kakva je to strana bolest. Ja je imam
ve dvadeset godina, a sad mi je osamdeset dvije, i skoro me ubila.
- Jako mi ao to to ujem. Oslobaam vas dunosti. Hvala vam to ste as doli - rekao je uljudno.
Potom se javila i porotnica koja je prva bila prozvana te je zamolila da i nju oslobode dunosti. Imala je une
kamence, loe je govorila engleski, a i mu joj je bio teko bolestan i trebao je njezinu pomo. Oboje su bili
ameriki graani, ali su doselili iz Njemake. Sudac Morrison je i nju oslobodio. Kineskinja s dugim pletenicama
uope nije govorila engleski i bila je odmah osloboena. Dvije su se mlade djevojke opet smijuckale pa ih je

sudac ponovno ukorio. Na kraju su potencijalne porotnike ispitali Bili Pal-mer i Tom Armour kako bi se obavio
konani odabir.
Dva mukarca srednjih godina su zadrana. Obojica su bili poslovni ljudi, bili su oenjeni i imali unuke otprilike
Teddvjeve dobi. Mukarac bez noge rekao je da ima etrdeset dvije godine, da je nogu izgubio u ratu i sada je
radio za jedno osiguravajue drutvo. Mladi crnac je, ispriao kako ju radi na poti, a nou svira trombon u
nekom baru i kako nema vremena da se oeni, na to su se svi nasmijali. Dvije su mlade djevojke iskljuene jer
176
se sucu nije svialo njihovo neozbiljno ponaanje. Obje su imale po dvadeset dvije godine, bile su neue i inilo
se da su suenje doivjele kao igru. Njihovo je iskljuenje posluilo kao upozorenje drugima. ena srednjih
godina koja je neprestano piljila u Malcolma i Marielle stanovala je u Queensu, bila je neua, a po zanimanju je
bila tajnica. Budui da je neprestano gledala Pattersonove sudac ju je dva puta morao upozoriti da se usredotoi
na postupak i na kraju je obrana traila da se ona iskljui, kao i dva mukarca ije je ispitivanje uslijedilo. Dvije
ene koje su bile u rezervi zadrane su i u idua etiri a trebalo je pronai jo osam lanova porote. Rezultat je
bila zanimljiva i raznolika porota. Marielle je primijetila kako Tom nije bio zadovoljan odabirom dva
sredovjena mukarca koji su imali unuke jer bi mogli biti naklonjeni optubi. Bilo je zanimljivo gledati oima
odvjetnika i ona pomisli kako bi joj suenje zapravo bilo zanimljivo da nije imalo veze s njom. I veteran bez
noge i mladi glazbenik zadrani su. U poroti je bio jo je mukarac, profesor ekonomije na Columbiji, kineskog
podrijetla. Ostali porotnici bile su ene, zajedno s dvije rezerve.
Najmlaa od njih bila je starija od Marielle i imala je troje djece, ali sva su bila puno starija od Teddvja. Jedna od
ena bila je opatica, ali je nakon trideset godina napustila red kako bi se pobrinula za svoju majku na samrti. Kad
joj je majka umrla, nije se vratila u samostan, ali se nije ni udala. Dvije porotnice su se poznavale i sluajno su se
zajedno nale u poroti. Radile su u istoj koli i obje su bile neue. Tri preostale porotnice izgledale su vrlo
neupadljivo. Sve su bile ue, nisu imale djece i radile su kao slubenice u velikim poduzeima. Jedna je kratko
vrijeme radila u odvjetnikom uredu, ali tvrdila je kako
177
nema nikakva pravnog znanja, a ni je od odvjetnika nije imao primjedbi. Pretpostavljalo se da su svi porotnici
normalni, pristojni i estiti ljudi.
U petak je, malo prije podneva, sudac naloio porot-nicima da pou kui kako bi se pripremili za dui boravak
izvan kue i proveli jo je vikend sa svojim obiteljima prije no to se povuku u izolaciju. Upozorio ih je da preko
vikenda ne itaju o sluaju u novinama i da ne sluaju radio.
Nastavak suenja zakazan je za ponedjeljak ujutro. Marielle je iznenaeno primijetila daje potpuno iscrpljena
ve nakon pet a suenja u kojima se nije dogaalo nita osim odabira porote. Bilo je zamorno sluati prie svih
tih ljudi i pratiti odluivanje odvjetnika koga e zadrati, a koga odbaciti. Kad su ustajali, Marielle je vidjela
kako Charlesa odvode u zatvor gdje e provesti jo je vikend, a Tom Armour proe pokraj nje ne pokazujui
znakove prepoznavanja.
Bili Palmer je toga popodneva doao u posjet Mal-colmu. Dugo su razgovarali u biblioteci, ali Marielle nisu
zvali da im se pridrui pa je ona popila kavu s Johnom Tavlorem u dnevnoj sobi. On nije imao nikakvih novosti
o istrazi, ali bilo je ugodno razgovarati s njim nakon napornog tjedna. Svaki put kad bi iskoraila iz sudnice salijetala ju je Bea Ritter i molila je da je primi. I toga je a zvala, ali Marielle se nije htjela javiti. Bila je isuvie
umorna od suenja i zapravo joj nije eljela pomoi.
- Stvarno je uporna. Zacijelo je luda za njim.
- Neke ene mu ne mogu odoljeti. - Marielle se na-mijeila. Nije od njega nita tajila. - I ja sam bila jedna od
njih, ali tada mi je bilo osamnaest godina.
- A sada? - John Tavlor je izgledao zabrinut, ali ne zbog sluaja.
178

- Sada sam puno pametnija - rekla je smijeei se. No to nije znailo da za njega eli smrtnu kaznu ako je nije
zasluio. Jo ju je uvijek to pitanje progonilo, a istraga FBI-a nije donijela nikakvih novih podataka. Prologa je
tjedna u Connecticutu vien djeak koji je navodno izgledao poput Teddvja, ali kao i sve ostalo, i to je bila lana
uzbuna
- Izgleda umorno - rekao je Tavlor njeno dok mu je nalijevala drugu alicu kave.
- Bio je to teak tje.
- Ni blizu onako teak kakav e biti ovaj koji slijedi. - Znao je to se sprema. Dravni odvjetnik e sve uiniti da
dobije ovaj sluaj. Znao je da ga promatra cijeli svijet, ak i sam predsjednik Roosevelt, i on nije ni po koju
cijenu smio dopustiti obrani da pobijedi. No i Armour je bio ilav borac, samo na profinjeniji nain, ali nita
manje ubojit. A Marielle je mogla oekivati napade s obje strane. - Jesi li spremna za to? - Brinuo se za nju.
Usprkos svojoj unutarnjoj snazi, bila je vrlo krhka. Sve e to za nju biti vrlo bolno. Sjetio se s koliko mu je boli
priala o Andreu. Drala se dosta dobro s obzirom na to da Teddvja nije bilo ve tri mjeseca. - Ma to se
dogodilo - rekao je - ne dopusti da te uplae... Ne dopusti im da to prikau kao tvoju pogreku. - Znao je da je

osjeaj krivnje u njoj stalno prisutan, ve godinama. - Ti zna da nije - uvjeravao ju je.
- Kad bi bar i Malcolm tako mislio. On jo uvijek smatra da sam ja za sve kriva, da sam dovela Charlesa u na
ivot i da je cijena za to bio Teddy.
- Ali ti nisi kriva to se to dogodilo. - Kakva je budala bio taj ovjek! Nita bolje nije o njemu mislio ni kad ga je
malo kasnije, razgovarajui s jednim od svojih ljudi, vidio kako prilazi hodnikom u drutvu Willa Palmera.
179
Ugledavi Johna, Malcolm je zapucketao prstima kao da doziva psa dajui mu znak da prie. Johnu Tavloru se
to nije nimalo svidjelo.
- Dravni odvjetnik e trebati vau pomo, gospodine Tavlor - rekao je. Nije prema Johnu pokazivao ni najmanje potovanja. Smatrao je da se nije ba pokazao u voenju istrage. - Trebamo neke podatke.
- O Delaunevu? - Palmer kimne.
- Kako bi bilo da negdje na miru porazgovaramo?
- Rad je uo to imaju rei, Tavlor nije bio nimalo oduevljen. Radilo se o prljavom poslu prekapanja po Charlesovoj prolosti, koja nije imale nikakve veze s Teddvjem. Tuitelj je elio njegovu pomo u traenju nekih
podataka
0 njemu i Marielli, ali John se usprotivio znajui koliko bi to bilo bolno za nju.
- Kakve to ima veze s ovim?
- Zaboga, ovjee, ne izigravajte naivca. Bitno je dobiti sluaj.
- to znai dobiti sluaj? Osuditi nevina ovjeka ili onoga tko je kriv? Ako je kriv, nee vam trebati prljava igra.
- Ako nam vi ne pomognete, uinit e to netko drugi.
- O tome se, dakle, radi. Pokopati ga po svaku cijenu? A to je s njom? Kako e ona proi u svemu tome?
- Bilo mu je jasno da su htjeli podatke o Andreovoj smrti
1 njezinu boravku o sanatoriju, a Tavlor je znao, kao i Palmer, da im sve to nije potrebno ako je Charles doista
kriv.
- Mene ne zanima gospoa Pattersom, Tavloru. A osim toga, njezin mu to odobrava. Sluajte, ako to ne bude
potrebno, neemo se posluiti podacima.
- Vrlo ste obzirni - ree Tavlor podsmjeljivo, po-mislivi kako mu se vie svia izravan nain Toma Armou18O
ra. Nije mogao vjerovati da ja Patterson spreman rtvovati nju kako bi priklijetio Delauneva. No Malcolm je bio
uvjeren da je Charles oteo i ubio njegova sina i bio je spreman na sve kako bi ovaj bio osuen. Tavlor pomisli
kako to moda i nije za osudu. Odluio je raspitati se za podatke koje je Palmer traio kako bi mogao predvidjeti
njegove poteze i upozoriti Marielle. No ono to nije znao bilo je da je Malcolm vodio vlastitu istragu, i to vrlo
uspjenu. Vikend je za Marielle proao vrlo brzo i u ponedjeljak su opet bili u sudnici, ovaj put na zbiljskom
suenju.
181
N E S'T A O
U
11
J vodna rije prije nastavka suenja zvuala je dosta oporo u usporedbi s obraanjem poroti prethodnoga tjedna.
Odvjetnici su odmah krenuli vrlo otro.
U svojoj je uvodnoj rijei dravni odvjetnik uvjeravao porotu i sve prisutne u sudnici daje optueni bez sumnje
otmiar, a moda i ubojica djeteta, ovjek koji je nasilan prema enama, koji je spreman ubiti a da ne trepne
okom, laljivac, komunist i prijetnja svim Amerikancima. Rekao im je kako je mali Teddy Patterson otet iz
doma svojih roditelja usred noi i kako su i osobe koje su ga uvale bile uspavane kloroformom i vezane te su
isto tako lako mogle umrijeti. A dijete je bez traga nestalo i vjerojatno je negdje zakopano u kakvu jarku ili
pustopoljini, gdje ga moda nikad nee pronai.
Marielle je rukama stezala rub stolca dok je tuitelj objanjavao kako je Charles zao ovjek, kako bi divna osoba
bio mali Teddy da je imao priliku odrasti i kakav je teak gubitak smrt nevina djeteta. Ako je to bila istina, ako
se on doista nikada nee vratiti, Marielle se morala sloiti s njim. Ali isuvie je bilo bolno pomisliti da ga vie
nema.
Tom je Armour, pak, tvrdio da je Charles dobar, poten i vrlo nesretan ovjek koji je i sam prije devet go182
dina izgubio sina, a potom i neroenu ker. Upoznavi bol koju donosi gubitak djeteta, on nikad ne bi mogao
povrijediti ili nekome uzeti dijete. Poteno se borio u Svjetskom ratu, a odonda se bori u panjolskoj. Nije
komunist i samo vjeruje u slobodu. Premda obrazovan, inteligentan i dobro odgojen mladi, on je nakon nesree
koja ga je zadesila poinio neke teke pogreke, ali nije osoba koja bi otela neije dijete. A obrana e i dokazati
da on to nije uinio. Osim toga, podsjetio je sve prisutne, gospodinu Delaunevu se ne sudi zbog ubojstva nego

zbog otmice, i ako porotnici budu paljivo pratili iznoenje dokaza, bio je siguran da e osloboditi njegovoga
klijenta. Obraajui se poroti, Tom Armour je polako koraao ispred njih, gledajui svakoga ponaosob u oi i
obraajui se svakome od njih, ne s visoka, nego kao sebi jednakima, kao prijateljima, kao da se eli uvjeriti da
ga oni razumiju i da mu vjeruju. Bio je vrlo vjet u tome i svi su ga vrlo paljivo sluali. Objasnio im je da e
dravni odvjetnik prvi iznijeti svoje argumente u cijelosti, a on e samo unakrsno ispitivati svjedoke optube, a
potom e nastupiti obrana. Jo jednom ih je podsjetio daje zadatak optube dokazati kako je Charles Delauney
oteo djeaka i ako optuba u tome ne uspije, morat e osloboditi Charlesa ma koliko im se osobno moda ne
sviao. No Tom ih je uvjeravao da e, kad uju to ima rei, shvatiti da je Charlesu Delaunevu ovim optubama
nanesena teka nepravda.
Kad je zavrio sa svojim izlaganjem nastala je tiina, a onda je pozvan prvi svjedok optube i Marielle je bila
zapanjena kad je ula svoje ime. Nije ni pomiljala da e nju pozvati kao prvog svjedoka. Zabrinuto je pogledala
Johna kad je prolazila pokraj njega i on je ohrabrujue pogleda premda je zapravo bio prilino zabrinut i pitao se
183
TI
to Palmer smjera. Istraga koju je osobno proveo nije pokazivala da postoji neto to bi moglo biti tetno za nju,
ali nije znao to su Palmer i Malcom uspjeli iskopati.
Marielle je pola prema mjestu predvienom za svjedoke i sjedajui paljivo poravnala svoju crnu haljinu. Nervozno je prekriila noge gledajui oko sebe po sudnici. Za to vrijeme Palmer je hodao ispred nje i promatrao je.
Gledao ju je kao da mu je na neki nain udna ili sumnjiva. Povremeno je pogledavao optuenoga, pa onda opet
nju, kao da mu neto nije jasno. Oito je htio kod porote izazvati osjeaj nelagode. Mariellu je sve to inilo vrlo
nervoznom. Pogledala je u suca, a onda u Malcolma, koji je odvratio pogled i u Johna koji ju je cijelo vrijeme
zabrinuto promatrao. ekala je Palmerovo pitanje.
- Molim vas, recite svoje ime.
- Marielle Patterson.
- Vae puno ime, molim.
- Marielle Johnson Patterson. Marielle Anne Johnson Patterson - nasmijeila se, no on joj nije uzvratio osmijeh.
- To je sve?
- Da, gospodine. - Dvije se porotnice nasmijee i Marielle osjeti da joj je malo lake. Ali ruke su joj tako drhtale
da ih je morala drati na krilu kako bi ih sakrila.
- Jeste li ranije imali neko drugo ime, gospoo Pa-ttterbn? - Sada je znala na to cilja.
- Da. - Zato je to radio? Na koji nain to moe pomoi? Nije joj bilo jasno.
- Molim vas, recite nam to ime. - Ispalio je rijei kao da je eli uplaiti. Potraila je Malcolmov pogled, no on je
nije gledao.
- Delaunev - rekla je tiho.
184

- Moete li to izgovoriti glasnije, molim vas, tako da vas porota uje.

- Delaunev - ponovila je glasno, sva crvena u licu. Charles ju je suosjeajno gledao. Odjednom ju je alio, i vie
nego John Tavlor, jer je znao to je eka. Palmer je bio pametniji no to su mislili. Kanio ju je na samom poetku
prikazati u loem svjetlu tako da se njezinim rijeima kasnije ne pridaje vanost ako bude javno izrazila sumnju
u Charlesovu krivnju. Taj si rizik nije smio dopustiti.
- Jeste li u rodu s optuenim?
- Ne, bila sam ua za njega.
- Kada?
- 1926., u Parizu. Tada mi je bilo osamnaest godina.
- I kakvo je to bilo vjenanje? - Smijeio se kao da prema njoj eli biti ljubazan, ali ona je sada znala da je eli
unititi. - Je li to bilo veliko vjenanje? Malo?
- Pobjegli smo.
- Ah, tako. - Gledao ju je zabrinuto kao daje poinila neki grijeh zbog kojega mu je ao. - I koliko ste dugo bili u
braku?
- Pet godina. Do 1931.
- I kako se taj brak zavrio? Razvodom?
- Da. - Na elu joj poe lagano izbijati znoj i ona se uplai da e se onesvijestiti ili povratiti.
- Budite ljubazni pa nam recite zato, gospoo Delaunev... oprostite, Patterson. - Znala je daje namjerno pogrijeio kako bi naglasio da je bila ua za Charlesa. -Recite nam to je bio razlog da se rastanete.
- Ja... Mi... izgubili smo sina. Nismo se mogli oporaviti od tog udarca. - Rekla je to tihim glasom, vrlo mirno i
John Tavlor je bio ponosan na nju, a i Charles. Obojici
185

Dan
S t e e
se kidalo srce dok su je gledali, ali ona to nije znala. -To je unitilo na brak.
- Je li to jedini razlog zbog kojega ste se rastali od gospodina Delauneya?
- Da, prije toga smo bili vrlo sretni.
- Aha. - Kimnuo je s razumijevanjem i Marielle pomisli kako ga mrzi. - I gdje ste ivjeli nakon razvoda?
Nije razumjela njegovo pitanje, ali Tavlor jest. - U vicarskoj.
- Jeste li tamo bili zbog nekog odreenog razloga? - pitao ju je i tada je shvatila. Htio ju je unititi. Ali to mu
nee uspjeti. Ako je gubitak troje djece nije ubio, nee ni ovaj ovjek, ni ovaj sud, ni ovaj postupak. Odgovorila
mu je uzdignute glave, gledajui ga ravno u oi.
- Da, bila sam u bolnici.
- Bili ste bolesni? - on je tono znao koji odgovor eli, a sada je ve znala i ona.
- Imala sam slom ivaca.
- Je li za to bilo nekog posebnog razloga? Je li dijete umrlo u osobito nesretnim okolnostima? Je li bio teko bolestan? - Dok ga je sluala, oi su joj se napunile suzama, ali nije htjela pokazati slabost. Svi su prisutni u tiini
ekali dok je brisala suze.
- Utopio se - rekla je drhtavim glasom. To je bio odgovor koji je ekao. To je pisalo na osmrtnici. Andre Charles
Delaunev, dvije i pol godine, smrt utapljanjem.
- A vi ste bili odgovorni za tu... nezgodu? - Naglasio je tu rije, kao da to nije bio nesretan sluaj. Charles je
uzbueno neto apnuo Tomu i ovaj je skoio na noge.
- Prigovor. Optuba navodi svjedoka da kae kako je djetetova smrt njezina krivnja. Nije na ovom sudu da
186
N E S T A
o tome odluuje. Ovdje se sudi mojemu klijentu, a ne gospoi Patteson.
Sudac Morrison uzdignutih obrva pogleda oba odvjetnika, udei se ljubaznosti Toma Armoura. - Usvaja se.
Zanijeli ste se, gospodine tuitelju.
- ao mi je, gospodine suce. Postavit u pitanje na drugi nain. Jeste li se osjeali odgovornom za smrt svojega
djeteta? - Tako postavljeno pitanje bilo je jo opasnije. Sada nije imala prilike rei je li to doista bila njezina
pogreka.
- Da, jesam.
- I zbog toga ste imali slom ivaca?
- Mislim da jesam.
- Bili ste u psihijatrijskoj bolnici?
- Da - rekla je tiho. Charles je osjetio da ga obuzima munina, kao i John Tavlor. Samo je Malcolm gledao ispred
sebe bezizraajna lica.
- Bili ste psihiki bolesni, zar ne?
- Moglo bi se tako rei. Bila sam potitena.
- Dugo?
- Da.
- Koliko ste dugo ostali ondje?
- Dvije godine.
- Vie od dvije godine?
- Malo vie. - No Tom Armour je opet bio na nogama.
- Mogu li ponovno upozoriti sud da se ovdje ne sudi gospoi Patterson?
- Prihvaa se. Gospodine Palmer, to zapravo elite postii? Trebat e nam est mjeseci ako budemo tako dugo
razgovarali sa svakim svjedokom.
187
Dan
e l l e
- Dajte mi jo malo vremena, gospodine suce, pa e sve biti jasno.
- Dobro, samo pourite.
- Da, gospodine. Gospoo Patterson - rekao je okreui se ponovno prema Marielli - bili ste u psihijatrijskoj
bolnici malo vie od dvije godine. Je li to tono?
- Jest.
Palmer kimne i inilo se da je za trenutak doista zadovoljan njome.
- Jeste li za to vrijeme pokuavali poiniti samoubojstvo? - Zamalo joj je pozlilo kad je ula to pitanje.
- Da.
- Vie puta?

- Da.
- Koliko puta?
- Kratko je razmiljala nesvjesno bacivi pogled na zapee svoje lijeve ruke, no oiljci se nisu vie mogli vidjeti zahvaljujui vjetini plastinog kirurga. - Sedam ili osam puta - rekla je sputena pogleda. Time se ba nije
ponosila. A mogla mu je rei da se ne sjea.
- Zato jer ste se osjeali odgovornom za smrt svojega djeteta?
- Da - rekla je povienim glasom.
- A gdje je gospodin Delaunev bio za to vrijeme?
- Ne znam. Nisam ga vidjela nekoliko godina.
- Je li i on bio pogoen kao i vi?
Tom Armour je ponovno imao prigovor. Ali sada je ni on nije mogao spasiti. - Oekujete da svjedok nagaa o
stanju svijesti mojega klijenta. Zato to ne ostavite za kasnije?
- Usvaja se. Gospodine tuitelju, upozoravam vas. -Morrison je poeo gubiti strpljenje, a Palmer se ponovno
ispriao, ali vidjelo se da mu nije ao.
188
s

<
- Je li gospodin Delaunev bio s vama kad se dijete utopilo?
- Ne. Bila sam sama s djetetom. Charles je bio na skijanju.
- I je li vas on optuivao za smrt" djeteta?
- Prigovor - uzviknuo je Tom. - Nagaate o stanju svijesti mojega klijenta.
- Odbija se, gospodine Armour. Ovo bi moglo biti vano.
- Ponavljam, gospoo Patterson. Je li vas optueni okrivljavao za smrt djeteta?
- Tad sam vjerovala da jest... Oboje smo bili jako nesretni.
- Je li bio bijesan?
- Jest.
- Koliko bijesan? Je li vas udario? - Oklijevao je. - Je li vas tukao?
- Ja...
- Gospoo Patterson, ne zaboravite da ste pod prisegom. Molim vas, odgovorite na pitanje. Je li vas tukao?
- Mislim da me je pljusnuo.
- Gospodine suce - William Palmer prema sucu uzdigne komad papira, a potom ga preda Tomu Armouru. -Ovo
je brzojav iz bolnice Sainte Vierge u enevi koji navodi da je, prema podacima iz njihove arhive, gospou Patterson istukao njezin mu, rije koju oni koriste je battue, u samoj bolnici, nakon smrti njihova djeteta. Bila je
teko ozlijeena i te je noi pobacila. - U sudnici je nastao muk, a Palmer se okrene prema Marielli koja je
postajala sve bljea. - Je li to to ovdje pie tono, gospoo Patterson?
- Da - jedva je izustila.
- Je li vas gospodin tukao i u kojoj drugoj prilici?
189
- Ne, nije
- Smatrate li da ste sada potpuno zdravi?
- Da.
Nakon kratke stanke za vrijeme koje je potraio neto u zabiljekama, Palmer nastavi: - Gospoo Patter-son, je li
istina da patite od tekih glavobolja?
-Da.
- Kada su poele te glavobolje?
- Za vrijeme... nakon mog boravka u vicarskoj.
- I odonda ih stalno imate?
- Da.
- Kada ste posljednji put imali glavobolju?
- Prologa vikenda.
- Koliko esto u tijeku prologa mjeseca?
- etiri, pet puta tjedno.
- Tako esto? - rekao je suosjeajno. - A prije otmice vaeg sina? Isto tako esto?
- Dva do tri puta tjedno.
- Gospoo Patterson, jesu li ti dogaaji ostavili i kakve druge posljedice na vas? Niste li vrlo povueni i srameljivi? Ne bojite li se ljudi i odgovornosti? Ne bojite li se neprestano kako ete biti za neto okrivljeni?
Tom Armour je ustao. - Moj kolega nije psihijatar. Ako eli psihijatrijsko vjetaenje, moe pozvati strunjaka.
- Gospodine suce - Bili Palmer mu prie drei u rukama jo je papir, a onda njime mahne prema Tomu
Armouru - ovo je brzojav od lijenika gospoe Patterson iz bolnice Verbeuf u Villarsu kojim potvruje da je
ondje bila zatvorena.
- Prigovor! - Tom je sada bio gnjevan, premda ona nije bila njegov klijent. - Gospoa Patterson nije bila u

zatvoru.

- Usvaja se. Gospodine Palmer, pazite kako se izraavate.

- ao mi je, gospodine suce. Bila je u bolnici dvije godine i dva mjeseca zbog sloma ivaca i teke "depresije.
Nekoliko se puta pokuavala ubiti i patila je od tekih glavobolja. To je bila slubena dijagnoza. Doktor Verbeuf
takoer navodi da njezine migrene nisu prestale po izlasku iz bolnice i da bi u trenutcima velikog pritiska njezino
psihiko zdravljo moglo postati vrlo krhko. - Dijagnoza dobroga lijenika ju je unitila. Ma to sada rekla,
smatrat e je nepouzim svjedokom zbog psihike neuravnoteenosti.
Kada je brzojav doktora Verbeufa prihvaen kao dokazni materijal, tuitelj je nastavio sa svojim pitanjima. Jeste li bili u vezi s optuenim nakon razvoda?
- Ne, nisam.
- Jeste li ga vidjeli u posljednjih nekoliko mjeseci, odnosno prije no to je va sin otet?
- Da, naila sam na njega u crkvi, na godinjicu smrti naega sina. I potom, sljedeega a u parku.
- Je li va sin bio s vama?
- Da, prilikom drugog susreta.
- I to je rekao gospodin Delaunev? Je li bio zadovoljan to je upoznao vaeg sina?
- Ne - rekla je spustivi pogled. - Nije bio zadovoljan?
- Je li bio bijesan?
Nakon kraeg oklijevanja je kimnula. - Da.
- Je li vam na bilo koji nain prijetio?
- Da, ali mislim da nije to doista i mislio.
- A koliko je dugo nakon toga otet va sin, gospoo Patterson? - Oito ju je htio prikazati vrlo glupom osobom.
19O
191
f
- Sljedeega a.
- Mislite li da je nestanak vaega sina na bilo koji nain povezan s prijetnjama gospodina Delauneva?
- Ne znam.
A onda je Palmer ponovno krenuo u napad: - Jeste li ikad poljubili gospodina Delauneva nakon vaeg razvoda,
gospoo Patterson? - Kratko je oklijevala i potom kim-nula. - Molim vas odgovorite na moje pitanje, gospoo
Patterson.
- Da.
- Kada?
- Kad sam ga srela u crkvi. Nismo se vidjeli gotovo sedam godina i on me poljubio.
- Je li to bila samo pusa u obraz ili pravi poljubac, kao u filmovima? - U publici se zaulo tiho smijuckanje, ali
Marielli to nije bilo smijeno. Johnu Tavloru je bilo jasno da je Palmer te podatke dobio od vozaa.
- Bio je to poljubac u usta.
- Jeste li ga posjeivali u zatvoru?
- Da, jednom.
- Gospoo Patterson, jeste li vi jo uvijek zaljubljeni u gospodina Delauneva?
Opet je oklijevala, a onda odgovori: - Ne, mislim da nisam.
- Vjerujete li da je on oteo vaeg sina?
- Ne znam. Moda jest. Nisam sigurna.
- A osjeate li se sami na bilo koji nain odgovornom za otmicu?
- Nisam sigurna... - Glas joj se poe gubiti dok je izgovarala te rijei i svi su se prisutni u sudnici prisjetili
dijagnoze vicarskog lijenika daje pod pritiskom njezino
192

.'.
psihiko zdravlje bilo vrlo krhko. Palmer je postigao upravo ono to je htio postii. Potpuno je obezvrijedio
njezino prosuivanje. Zvuala je zbunjeno i neodluno, nesigurna u Delaunevevu krivnju, ili svoju vlastitu. Bila
je to ena koja se nekoliko puta pokuavala ubiti, koja je neprestano patila od glavobolja i najvjerojatnije je
odgovorna za smrt svojega sina. I ako je obrana sada poeli pozvati da svjedoi, od nje nee imati nikakve
koristi. Palmer je postigao svoj cilj - pomeo je njome pod u sudnici, a Tavlor je znao da mu je Malcolm u tome
pomogao.
- Hvala vam, gospoo Patterson - rekao je Palmer hladno i dodao okrenuvi se prema Tomu Armouru: -Optuba
nema vie pitanja.
- Obrana e kasnije pozvati svjedoka, gospodine suce. - Htio je svima dati vremena da se priberu, a osobito
Marielli, koja je vraajui se na svoje mjesto bila blijeda kao krpa. Sudac je odgodio nastavak suenja za dva

sata popodne. No kad je pokuavala napustiti sudnicu u pratnji Malcolma i FBI-a, Mariellu je na vratima
doekala gomila novinara. Charles je pokuavao uhvatiti njezin pogled, ali ona nije imala snage gledati uokolo.
Novinari su je povlaili za odjeu i u uho joj izvikivali svoja pitanja dok je nastojala pobjei iz zgrade suda.
- Recite nam o svojemu boravku u bolnici... o pokuajima samoubojstva... o svom sinu... Hajde, Marielle,
morate nam neto rei! -Njihovi su joj glasovi jo uvijek odzvanjali u uima dok su se vozili kui. John je cijelim
putem utio kao zaliven. Jedino se Malcolm usudio prekinuti tiinu.
- To je bilo strano - apnuo je. Ona ga nesigurno pogleda. Bila je sigurna da govori o nainu na koji je Palmer
prema njoj postupao, ali njegov joj je pogled govorio
193
da misli na ono to je o njoj upravo saznao. Poslije toga nije vie nita govorio, a njezine se oi ispune suzama.
Kad su napokon ostali sami u biblioteci, ona ga upita na to je mislio, a on je prezrivo pogleda.
- Kako si mogla?
- Kako sam mogla to? Rei mu istinu? Pa on je ionako sve znao. uo si da je imao pisma oba lijenika.
- Mili Boe... pokuaji samoubojstva... glavobolje... dvije godine u psihijatrijskoj bolnici...
- Sve sam ti to rekla jo u prosincu. - Bilo je to nakon Teddvjeve otmice.
- Tada mi to nije tako strano zvualo. - Izgledao je potpuno zgroen i njoj je odjednom postalo uasno neugodno. Mislila je da pozna toga ovjeka. Potrala je stubitem u svoju sobu i zakljuala vrata. Nakon nekoliko
trenutaka, ugledala je komadi papira koji je bio gurnut ispod vrata. Pisalo je samo: Nazovi lijenika. Najprije
je pomislila da je to netko uinio iz zlobe, a onda prepozna rukopis Johna Tavlora i upita se zato smatra da treba
nazvati svoga lijenika. A onda je shvatila. Duboko u sebi je shvatila. Potrala je do adresara, podigla sualicu i
dala broj centrali. U Villarsu je bilo devet sati, ali on je ivio u zgradi bolnice i vjerojatno je bio ondje. Bio je
zateen njezinim pozivom.
- to se dogodilo?
Rekla mu je za otmicu, ali, kao to je i pretpostavljala, on je znao sve o tome. Ve je odgovorio na brojne upite u
vezi s tim sluajem. Nije mu rekla da ju je unitio svojim brzojavom. Znala je kako bi ga to pogodilo. On joj je
jednom spasio ivot.
- Jeste li dobro? - pitao je istinski zabrinut.
- Mislim da jesam.
1 94

- Les migraines?
- Bilo je bolje, ali sad se opet pogoralo. Teko mi je bez Teddvja... i Malcolm... moj mu... Morala sam mu rei
za Charlesa i za Andrea... i moj boravak u bolnici. Prije vjenanja nije elio da mu bilo to kaem.
- Ali znao je - ree doktor Verbeuf iznenaeno. -Nazvao me prije nego to ste se vjenali... kad je to bilo?...
1939. Da, tako je. Bilo je to iste one godine kad ste napustili bolnicu. Vi ste otili u veljai, a on je zvao u listopadu. - Vjenali su se tri mjeseca nakon toga, na Novu godinu.
- Zvao vas je? - Bila je zbunjena. - Ali zato?
- Pitao je kako bi vam mogao pomoi kad imate glavobolju... i openito, kako bi vam mogao pomoi... Ja sam
mu rekao da ete vjerojatno imati puno djece. - Prekinuo se sjetivi se kakvu je nesreu opet doivjela. Ta mlada
ena doista nije imala sree, a bila je vrlo draga. - Ima li kakvih novosti o djetetu?
- Ne jo.
- Obavijestite me ako se to pojavi.
- Hou. - Pitala se je li uope znao kakvoj je svrsi posluio njegov brzojav. Spustivi slualicu, zapitala se koji je
bio Malcolmov motiv. Sve je znao ve godinama, a ipak je izgledao zaprepaten kad mu je ispriala i dopustio je
Palmeru da to iskoristi.
No nije bilo vremena da ga to pita jer su se morali vratiti u sudnicu prije dva sata. Ni Johnu itavoga popod-neva
nije nita rekla. Bila je zaokupljena vlastitim mislima i bezbrojnim pitanjima koja si je postavljala.
Dravni je odvjetnik toga popodneva kao svjedoka pozvao Patricka Raillevja. On je opisao to je vidio u crkvi
kao i izraz lica na Delaunevevu licu iduega a u parku.
195
NESTAO
Rekao je da je Charles bio bijesan i da je vidio kako ju je zgrabio za ramena i tresao.
Marielle je nestrpljivo ekala priliku da Malcolmu postavi pitanja koja su je muila. U autu, na putu kui, vladala
je uobiajena tiina. Kad su stigli kui i ostali sami, potraila ga je u njegovoj garderobi. Odijevao se za veeru u
svom klubu. Rekao je kako mora izii i malo razbistriti glavu.
- Lagao si mi.
- Kako to misli? - okrenuo se prema njoj oito nezainteresiran.
- Pustio si me da ti priam cijelu priu nakon Te-ddvjevog nestanka, a cijelo si vrijeme sve znao. Znao si za

Andrea... za Charlesa... za bolnicu. Zato mi nisi rekao?

- Zar si doista mislila da bih se oenio tobom ne znajui nita o tvojoj prolosti? - prezrivo ju je pitao. Danas je
napravila budalu od sebe u sudnici... a i od njega. Ljubila se s Charlesom Delaunevem na javnom mjestu.
Odvratno.
- Lagao si mi.
- A ti si dovela mojega sina u opasnost. TI si dovela toga gada u moj ivot, i zbog tebe ga je oteo - rekao je
nemilosrdno, nimalo se ne brinui za njezino krhko psihiko zdravlje. Zbog nje je izgubio ono to mu je bilo najvanije. - I ne tie te se to sam znao o tebi. To je moja stvar.
- Kako si mogao rei Billu Palmeru?
- Zato jer si bila spremna podrati tog luaka za kojega si bila ua... toga gada... ubojicu. Ali ti... ti jo uvijek
misli da je on nevin.
- Dakle, ti si mi sve ono as priredio?
- Elektrina stolica je najbolje to se njemu moe dogoditi.
196
- O tome se, znai, radi? O osveti? Misli da je on oteo Teddvja i ovo je tvoja osveta. to se to dogaa sa svima
vama? - gledala ga je zgaeno.
- Izii iz moje sobe, Marielle. Nemamo vie o emu razgovarati.
Gledala ga je zapanjeno. Smiljeno joj je naudio kako bi unitio Charlesa. - Ne prepoznajem te.
- To vie uope nije vano.
- to zapravo hoe rei? - vritala je. Bio je teak i nije vie mogla izdrati.
- Mislim da razumije.
- Gotovo je s nama, zar ne? - Ako je uope neto i postojalo. to ih je uope povezivalo, osim Teddvja?
- Bilo je gotovo onog trenutka kad je Delaunev oteo mojega sina. Sada se lijepo moe vratiti njemu i kad se ovo
zavri moete skupa plakati zbog onoga to ste uinili. Samo jedno mora znati. Nikad ti neu oprostiti. - Znala
je da misli ozbiljno.
- Hoe li da odmah odem, Malcolme? - Bila je spremna za to. Otila bi jo iste noi u hotel ako on to eli.
- Nije ti dosta skandala? Budi bar toliko pristojna i priekaj da se ovo zavri.
Kimnula je i vratila se u svoju sobu. Bila je ua za stranca, ovjeka koji ju je mrzio jer je izgubio sina. Sada je
znala daje, ma to se dogodilo, pronau li Teddvja ili ne, njezin brak gotov.
197
I
12
Sljedeega jutra Marielle nije sila na doruak. U svojoj je sobi popila aj i pojela komad prepeenca,
pregledavajui novine koje su bile prepune lanaka o ponienju to gaje pretrpjela u sudnici prethodnoga a.
Pisalo je da se ve godinama lijei zbog psihike bolesti i kako je u sudnici vritala te su je morali iznijeti. Sve je
to bilo tako nepravedno i nije mogla vjerovati da im je Malcolm u tome pomogao. Potom je okrenula posljednju
stranicu na kojoj je bio lanak Bee Ritter. Isprva nije kanila itati, a onda joj se, kad je pogledom preletjela
stranicu, oi ispune suzama i ona poe itati ispoetka.
Otmjena i elegantna, Marielle Patterson ni u jednom trenutku nije pokleknula niti izgubila prisebnost pred
napadima tuitelja koji su trajali satima i kojima joj je pokuao unititi svaku vjerodostojnost. No to mu nije
uspjelo, u to su se s divljenjem mogli uvjeriti svi prisutni. Bez daha su pratili priu o traginoj smrti njezino
dvoje djece iz braka s Charlesom Delaunevem i o razvodu koji je potom uslijedio. Kada je govorila o svojemu
boravku u vicarskom sanatoriju, tuitelj nije pokazao suut nego porugu, pokuavajui to iskoristiti kako bi
obezvrijedio njezino svjedoenje... lanak se nastavljao na pola stra198
nice i zavravao rijeima: Svatko tko je pratio svjedoenje Marielle Patterson moe biti siguran u jedno - radi se
o pravoj dami. Sudnicu je napustila visoko uzdignute glave premda joj je srce krvarilo za izgubljenim djetetom.
Marielle obrie oi maramicom i ustane stavljajui eir. Rijei Bee Ritter bile su ljubazne, ali nisu bile dovoljne
da zaboravi kako su se njezin mu i dravni odvjetnik urotili protiv nje ne bi li onemoguili njezinu pomo
Charlesu Delaunevu. Ona mu nije ni kanila pomoi, ali oito ih je uznemirila njezina sumnja u Charlesovu
krivnju.
Kad je sila, Malcolm i John Tavlor sa svojim ljudima ve su je ekali u autu. Ula je u pierce-arrow odjevena u
crnu haljinu, kaput od dabrova krzna i crni eir. Cijelim putem nitko nije prozborio ni rijei, a Malcolm je
neprestano zurio kroz prozor. Ni John nije znao to bi joj rekao, samo joj je kradom dodirnuo ruku kad su ulazili
u sudnicu. Htio joj je pokazati kako je podrava, ali na ovome mjestu nije mogao puno uiniti za nju.
Sudac Morrison je podsjetio sve prisutne da se u sudnici moraju pristojno ponaati. Potom se obratio novinarima
i ukorio ih zbog netonog prenoenja injenica. Zasmetao mu je lanak u kojemu je pisalo kako su Marielle
morali iznijeti iz sudnice.
Nakon toga se nastavio uas koji je zapoeo prethodnoga a. Bili Palmer je smatrao kako samo Mariellino

svjedoenje nije bilo dovoljno pogubno za nju nego je pozvao druge svjedoke kako bi je dokrajio. elio je
postii da porota vjeruje samo Malcolmu koji nije sumnjao u krivnju Charlesa Delauneva.
Pozvani su voza Patrick Reillv, Edith, pa ak i gospoica Griffm. Uz pomo Billa Palmera, oni su naslikali
199
portret nestabilne, histerine ene koja nije bila u stanju brinuti se o vlastitoj kui i djetetu niti biti od bilo kakve
koristi svojemu muu.
- Smatrate li gopou Patterson odgovornom osobom? - Bili Palmer je upitao odgojiteljicu, na to je Tom
Armour kao i toliko puta ranije skoio na noge i uputio prigovor.
- Zaboga, kolega, ova ena nije psihijatar nego sluavka, a osim toga ovdje se ne sudi gospoi Patterson.
- Gospodine Armour, pripazite kako se izraavate -zagrmio je sudac.
- Oprostite, gospodine suce.
- Prigovor se ne prihvaa. - Napadi na Marielle nastavili su se, a nitko joj nije mogao pomoi. Charles i John
Tavlor su znali da ono to se govori o njoj nije istina, ali nisu to mogli rei. ak se i njezin vlastiti mu okrenuo
protiv nje.
- Je li po vaem miljenju ona bila dobra majka? -Bili Palmer je na kraju upitao gospoicu Griffm, a ova je
oklijevala samo za trenutak.
- Zapravo nije - rekla je na ope zaprepatenje. Marielle pomisli kako e se onesvijestiti. Nagnula se naprijed kao
da e ustati, ali ju je John Tavlor povukao natrag prije nego to su novinari to mogli vidjeti.
- Moete li nam rei zato?
- Isuvie je boleljiva i nervozna. Djeci su potrebne jake, stabilne osobe, kao to je gospodin Patterson. - inilo
se daje ponosna na sebe i Marielle se jo jednom zapita ime je zasluila takvu mrnju.
- Gospodine suce - usprotivi se Thomas Armour jo jednom umornim glasom - predmet ovoga postupka nije
skrb nad djetetom nego otmica i nije uope vano kakva
200

!
je majka gospoa Patterson. Moga klijenta jo nitko nije ni spomenuo. Uostalom, sumnjam da ga ovi ljudi uope
poznaju. - Jedva da su poznavali i Marielle, ali Palmer je htio potpuno unititi Marielle prije nego to krene dalje,
tako da nikome ne padne na pamet da ozbiljno shvati njezino mogue svjedoenje u korist obrane. Tko e
vjerovati eni koja je provela nekoliko godina u umobolnici i koju ni vlastita posluga ne smatra dobrom majkom.
Palmer je savreno obavio svoj posao.
Optuba je odmah poslije stanke za ruak pozvala Malcolma Pattersona.
- Jeste li vi znali za prolost svoje supruge, gospodine Patterson?
- Ne. - Malcolmove ledene plave oi gledale su ravno u Williama Palmera i pogled mu ni za trenutak nije
odlutao prema Marielle.
- Niste imali pojma da je bila u psihijatrijskoj bolnici. Je li to tono?
- Da. U protivnom se ne bih njome oenio. - Marielle je sada ve znala da je to la. Ali jo uvijek nije znala
zato ju je Malcolm elio unititi. Sjedila je vrlo uspravno i zagledala se u jednu toku na zidu razmiljajui o
sretnim trenucima koje je s njim provela... i s malim Teddvjem. Osjeala se potpuno bespomonom, bilo da
obrani sebe ili da prokae njegovu la. A on je upravo s tim raunao.
- Jeste li znali da je bila ua za Charlesa Delau-neya?
- Ne, nisam. Nije mi rekla. Znao sam da je kao mlada devojka imala ljubavnu pustolovinu u Parizu i to je sve.
Zatajila mi je taj brak. - Palmer kimne pun razumijevanja za ovjeka koji je bio tako besramno prevaren.
- Znate li ita o gospodinu Delaunevu?
201
Dan
e l l e
- Samo ono to sam uo. Po oevoj je elji godinama ivio u inozemstvu.
- Prigovor. - Tom je opet bio na nogama. - Jedino bi nam otac gospodina Delauneva to mogao potvrditi. Nema
nikakvih dokaza da je moj klijent ivio u inozemstvu na zahtjev svoje obitelji. Naprotiv, oni su eljeli da se vrati
kui.
- Prihvaa se. Rekla-kazala. Moete nastaviti, gospodine Palmer.
- Jeste li ikada vidjeli gospodina Delauneva?
- Ne prije poetka suenja.
- Je li vas ikada nazivao, prijetio vam, napadao vas ili bilo kojeg lana vae obitelji?
- Prigovor!
- Ne prihvaa se.
Malcolm spremno odgovori: - Prijetio je mojoj eni i sinu. Rekao je da e ga oteti, ako mu se ona ne vrati. Kada se to dogodilo?
Malcolm na trenutak pogne glavu, a onda odgovori obuhvativi pogledom sudnicu: - Dan prije nego to je moj

sin otet.
- Jeste li od toga a ikada vidjeli svojega sina? Malcolm utke odmahne glavom.
- Molim vas da odgovorite, gospodine - ree tuitelj sa suosjeanjem koje nije pokazao prema Marielle.
- Oprostite... Ne, nisam...
- Koliko je vremena prolo otada?
- Gotovo tri mjeseca. Na je sini otet jeaestog prosinca... ubrzo nakon njegova etvrtog roena.
- Je li bilo kakvih telefonskih poziva ili zahtjeva za otkupninu?
202

NESTAO

- Samo je poziv, ali je bio laan. Nitko nije doao po novac. Delaunev nije traio novac jer je njegov motiv bila
osveta, a osim toga, njemu zacijelo ne nedostaje novca.
- Vjerujete li da vam je sin jo uvijek iv?
Ponovno je odmahnuo glavom, ali ovoga se puta prisilio da odgovori: - Ne, ne vjerujem. Da jest, ve bi bio
pronaen. Savezna policija gaje traila po cijeloj Americi. Da je iv, oni bi ga ve pronali.
- Mislite li da ga je gospodin Delaunev oteo?
- Mislim da je unajmio ljude da ga otmu i, vjerojatno, ubiju.
- Zato tako mislite?
- U njegovoj su kui pronali pidamu mojega sina... istu onu pidamu koju je imao na sebi kad je otet. - Ne
mogavi se vie suzdrati, on zaplae, a sudnicom se raz-legne val suosjeanja prema njemu. Tuitelj je obazrivo
priekao da se Malcolm smiri.
- Mislite li da je vaa ena jo uvijek zaljubljena u Charlesa Delauneva? - Radije bi pitao odrava li jo uvijek
vezu s njim, ali njegovi istraitelji nisu mogli pronai nita to bi upuivalo na mogunost da mu je ljubavnica, a
on je elio igrati na sigurno i ne spominjati neto to se ne bi moglo i dokazati?
- Da, mislim da je. Moj mi je voza ispriao da su se dva a prije otmice susreli u crkvi i da ga je ona nekoliko
puta poljubila. Pretpostavljam da je itavo vrijeme naega braka bila zaljubljena u njega. Moda je zbog toga
uvijek bila tako bolesna. - Cilj je ovakvih izjava oito bio da se preuvelia Mariellino povremeno
pobolijevanje premda je ona zapravo bila toliko snana osoba da je uspjela preivjeti sve nesree koje su je u
ivotu snale.
- Smatrate li da je vaa ena odgovorna za nestanak vaeg sina? - Postavio je to pitanje kao daje oekivao pre203
sudu, a Malcolm je namjerno nainio stanku kako bi dao veu teinu svojem odgovoru.
- Mislim da je kriva to je Charles Delaunev oteo naeg sina. Kriva je zato to je on smatra odgovornom za smrt
njegova sina te joj se zato osvetio otmicom mojega. Kriva je to ga je dovela u na ivot. - Polako je pogledom
preao po sudnici, zaustavljajui se na njoj, ali ga ona nije gledala.
- Gospodine Patterson, premda smatrate da je gospoa Patterson u odreenoj mjeri odgovorna za... ovu tragediju, mislite li da biste bili u stanju osvetiti joj se na bilo koji nain? Povrijediti nju ili nekoga koga ona voli?
- On to ve jest uinio svojim ponaanjem prema Marielle u proteklih par a i nainom na koji je prema njoj postupao od Teddvjeve otmice. Bilo je ve dovoljno strano to je izgubila sina i optube mua prijetile su da je
sasvim dotuku, ali jo uvijek se uspijevala odrati. - Moete li zamisliti da biste se vi osvetili njoj ili bilo kome
drugome?
- ponovio je William Palmer, na to Malcolm, poput kakva pravednika, odgovori samo jednom rijeju koja je
odjeknula sudnicom:
- Nikad.
- Hvala vam, gospodine Patterson. - Okrenuo se prema Tomu. - Gospodine Armour, preputam vam svjedoka.
Tom je ustao i za trenutak, koji se inio beskrajno dugim, nije nita rekao, a onda je stao polako koraati sudnicom. Proetao je ispred porote nasmijeivi se nekima od njih kao da je elio da se opuste. A onda se zaustavio
ispred Malcolma, ali njemu se nije smijeio.
- Dobar , gospodine Patterson.
- Dobar , gospodine Armour. - Malcolm se doimao smirenim, kao i uvijek, ali je Tom Armour izgledao sasvim
oputen premda su sve oi bile uprte u njega.
2O4
.
.
j
- Biste li rekli... - zapoeo je oteui - da je va brak s gospoom Patterson bio sretan?
- Da, rekao bih da jest.
- Usprkos njezinom pobolijevanju... njezinoj nepouzosti... glavoboljama?
Za trenutak Malcolm nije bio siguran to bi odgovorio, ali se ubrzo sabrao. - Nije uvijek bilo lako, ali bio sam
sretan.
- Vrlo sretan?
- Vrlo sretan - odgovori Malcolm nestrpljivo, ne shvaajui to branitelj eli postii.
- Jeste li se ranije enili?

Malcolm se namrti i isturi bradu. - Da, dvaput. To je dobro poznato.

- Je li gospoa Patterson znala za to?
- Dakako.
- Biste li rekli da je to na bilo koji nain pokvarilo va sadanji brak?
- Naravno da ne.
- Bi li vam smetalo da ste znali za prvi brak gospoe Patterson?
Ovoga je puta oklijevao. - Vjerojatno ne. Bilo bi mi drae da je prema meni bila iskrena.
- Naravno - spremno se sloio Tom Armour. - Gospodine Patterson, jeste li ranije imali djece?
- Ne. Theodore je ... bio ... moje jedino dijete.
- Kaete... bio... Vi, dakle, ne vjerujete da je jo uvijek iv? - Tom je izgledao iznenaen.
-Ne, ne vjerujem daje iv. Mislim da gaje gospodin Delaunev ubio - rekao je kako bi razdraio Toma, ali mu to
nije uspjelo.
2O5
Dan
e l l e
- To razumijem. Ali ako je va sin doista mrtav, premda se svi nadamo da nije tako, kako bi se to odrazilo na va
ivot?
- Molim?... Ne razumijem.
Tom Armour mu prie blie i pogleda ga ravno u oi. - Ako bi se doista utvrdilo da je va sin mrtav, gospodine
Patterson, kako biste se osjeali? Kako bi to djelovalo na vas? - Tom je bio neumoljiv.
No Malcolm ga pogleda i bez oklijevanja odgovori: -To bi za mene bio kraj... moj ivot nikad vie ne bi bio isti.
- Gospodine Patterson, biste li rekli da bi vas to unitilo?
Malcolm pogne glavu i kimne, a onda ponovno pogleda Toma. - Naravno, on je moj jedini sin...
Tom suosjeajno kimne i primakne se jo blie. - To bi vas unitilo, zar ne?... A zato se onda toliko udite to je
gospou Patterson tako teko pogodila smrt njezine djece? Zar mislite da je se to nije trebalo tako dojmiti?
- Ne, ja... - Na trenutak je izgledao kao da mu je neugodno. - Pretpostavljam da joj je moralo biti teko...
- Tada je imala dvadeset jednu godinu i bila je u petom mjesecu trudnoe. Njezin je sini umro, a nekoliko
mjeseci kasnije i njezin otac, nakon ega je i njezina majka, est mjeseci kasnije, poinila samoubojstvo. Mu se
okrenuo protiv nje, uniten bolom zbog smrti djeteta. to biste vi uinili na njezinu mjestu, gospodine Patterson?
Kako biste se vi osjeali? Kako biste vi to izdrali?
- Ja... ja... - Nije mogao odgovoriti, a porota je sa zanimanjem sluala to Tom ima rei.
- Je li gospoa Patterson prisutna ovdje u sudnici?
- Da... naravno.
- Biste li mi je pokazali?
2O6
' i

NESTAO
... v
- Gospodine suce - uzvikne William Palmer skoivi na noge - emu slui ovo natezanje?
- Strpite se, gospodine dravni odvjetnice. Gospodine Armour, moete nastaviti, ali bez suvinih besmislica,
molim. Ima jo puno svjedoka koje valja sasluati, a nae drage porotnike ne moemo vjeno drati u hotelu na
raun poreznih obveznika. - Sudnicom se razlegne prigueni hihot, a Tom Armour se nasmijei. Marielli se inilo da izgleda neobino oputeno, ali to je bio samo privid. U sebi je bio napet poput opruge.
- Gospodine Patterson, molim vas, pokaite nam svoju suprugu. - Malcolm uini kako mu je reeno. - Da, ona je
i as ovdje, premda je jueranji bio straan za nju. Morala je govoriti o smrti svoje djece, o otmici svojega sina,
o vremenu provedenom u vicarskoj bolnici... o svojemu braku s gospodinom Delaunevem... Pa, ipak, ona je
ovdje. - Marielle je izgledala smireno, sjedei pokraj Johna Tavlora. Malcolm je bio bijesan, no trudio se da to
sakrije. - Slaete li se sa mnom da izgleda sasvim normalno? Vjerojatno e se svi u tome sa mnom sloiti. Ona je
sve to izdrala, zar ne?
- Pretpostavljam da jest.
- Biste li se sloili da su tekoe koje je imala stvar prolosti?
- Ne znam - rekao je nestrpljivo - nisam lijenik.
- Koliko ste dugo u braku?
- Vie od est godina.
- Je li ikada tijekom tog vremena bila u bolnici zbog kakvih psihikih poremeaja?
- Ne, nije.
- Je li ikada uinila neto to je moglo dovesti vae dijete u opasnost?
207
- Da - gotovo se izderao na Toma, a ovaj je izgledao zapanjen i htio je odmah to raistiti prije nego to joj bude
naneseno jo vie tete. No Malcolmov ga je odgovor iznenadio.
- Odravala je vezu s Charlesom Delaunevem. ak je odvela dijete u park i izloila ga opasnosti da mu taj

ovjek naudi. A onda je on oteo Teddvja - derao se maui rukama, a Tomu je laknulo.
- Gospoa Patterson kae da je taj susret bio sluajan. Nije znala da je gospodin Delaunev ondje.
- Ne vjerujem joj.
- Je li vam ikada prije lagala?
- Da, u vezi sa svojom boleu i brakom s Delaunevem. - Tom je znao da je to la, ali odluio je da to za sada ne
iskoristi.
- Ako je to istina, je li vam lagala i u nekoj drugoj prilici?
- Ne znam.
- Dobro, osim tog susreta s Delunevem u parku, je li ikad u nekoj drugoj prigodi dovela dijete u opasnost? Je li
ga vodila na kakva opasna mjesta... ostavljala ga bez nadzora... pa ak i u kupaonici?
- Ne znam.
- Ne biste li se trebali toga sjeati, ako je doista neto takvo uinila?
- Dakako da bih! - Malcolm se malo-pomalo sve dublje zakapao i John Tavlor je uivao u tom prizoru.
- Vjerujete li da vam je vaa supruga bila vjerna, gospodine?
- Ne znam.
- Imate li ikakva razloga misliti kako vam je bila nevjerna?
2O8
t

NESTAO

- Zapravo nemam. - Slegnuo je ramenima, gotovo kao da mu to uope nije vano.

- Vi puno putujete, gospodine, zar ne?
- Da, zbog posla.
- Naravno. A to za to vrijeme radi gospoa Patterson?
- A ona ostaje kod kue - bjesnio je - s glavoboljom. Nekoliko se ljudi u sudnici nasmijalo, ali su porotnici ostali
ozbiljni pokuavajui uti svaku rije.
- Prati li vas ona ikada na putovanjima, gospodine Patterson?
- Rijetko.
- A zato? Zato to vi to ne elite?
- Ne, ona je radije ostajala kod kue s naim sinom.
- Ah, tako. - Slika o looj majci polako se ruila i Johnu Tavloru je laknulo premda je bio pripadnik savezne
policije i kao takav dio optube. - A vi, gospodine, putujete li sami?
- Dakako.
- Nikoga ne vodite sa sobom?
- Naravno da ne. - Doimao se razdraen takvom drskou.
- ak ni svoju tajnicu?
- Naravno da vodim tajnicu. Ne mogu raditi sam.
- A vodite li uvijek istu tajnicu, ili se one izmjenjuju?
- Katkada vodim obje moje tajnice.
- Ako vam je potrebna samo jedna, koju od njih radije vodite?
- Najee me prati gospoica Sanders. Ona ve dugo radi za mene. - Iz naina na koji je to rekao moglo
2O9
D A N 1 E
se zakljuiti da Brigitte ima barem sto godina, ali Tom Ar-mour je dobro prouio gradivo i nije ga bilo lako
zavarati.
- Koliko dugo ona za vas radi, gospodine?
- est i pol godina.
- I vi s njom odravate intimnu vezu, zar ne?
- Naravno da ne! - izderao se. - Nikad se intimno ne veem za svoje tajnice.
- A tko je bila vaa tajnica prije gospoice Sanders?
- Bio je priklijeten i toga je bio svjestan.
- Moja supruga.
- Gospoa Patterson je bila vaa tajnica? - Oi Toma Armoura iznenaeno se raire, kao da nita o tome nije
znao, a sudac se sa zanimanjem nasmijeio.
- Samo nekoliko mjeseci prije naeg vjenanja.
- Jeste li je tada i upoznali?
- Pretpostavljam da jesam, premda sam ranije povrno poznavao njezina oca.
- Poznajete li i oca gospoice Sanders, gospodine Patterson?
- Teko bih ga mogao poznavati - rekao je oholo.
- On je pekar u Frankfurtu.
- Ah, tako. A gdje ivi gospoica Sanders?

- Nemam pojma. - Sad je i Marielle poela zainteresirano sluati.

- Jeste li bili u njezinu domu?
- Moda u nekoliko navrata... zbog posla...
- A ne moete se sjetiti gdje ivi?
- Dobro, dobro, sjeam se. Na krianju Pedeset etvrte i Avenije Park.
- To je vrlo otmjen dio grada. Je li stan lijep?
- Vrlo lijep. 210

NESTAO

r - Je li velik?
- Dovoljno velik.
- To je stan s blagovaonicom, uredom kojim se vi koristite, dvije spavae sobe, dvije garderobe, dvije kupaonice, velikom dnevnom sobom i terasom.
- Vjerojatno. Ne znam. - No Marielle je zapanjeno primijetila da mu lice gori.
- Plaate li vi najamninu za stan gospoice Sanders, gospodine Patterson? - Marielle ga je gledala s nevjeri-com.
U svojoj prostodunosti nikada nije posumnjala. Brigitte je uvijek bila tako ljubazna prema njoj, tako plemenita i
dobra prema Teddvju. I sada je konano Marielle sve shvatila i duboko u sebi osjetila je ljutnju. I Brigitte i Malcolm su je smatrali budalom, a doista je to i bila.
- Ja ne plaam stan gospoice Sanders - odgovori Malcolm otro.
- Kolika je plaa gospoice Sanders?
- etrdeset dolara mjeseno.
- To je dobra plaa, ali teko da je dovoljna za stan koji stoji esto dolara mjeseno. to mislite, kako uspijeva
platiti stanarinu, gospodine Patterson?
- To nije moja briga.
- Rekli ste da joj je otac pekar.
- Gospodine suce - William Palmer je ustao glumei dosadu - kakva je svrha svega ovoga?
- Svrha je ovoga - ree Tom Armour sada vrlo ozbiljan - da pokae kako usprkos slabom pamenju gospodina
Pattersona, njegovi bankovni izvodi i rauni pokazuju da on plaa za taj stan. - Tomovi istraitelji obavili su dobar posao.
- ak i da je tako, zato je to vano?
211
NESTAO
- Seamus O'Flannertv, vratar te zgrade, posvjedoit e da gospodin Patterson tamo odlazi svake veeri nakon
posla i esto ostaje preko noi. Na putovanjima esto spavaju u istoj sobi. Gospoica Sanders u ured dolazi u
bundi od nerca, a za ovaj Boi joj je, dva tjedna nakon otmice njegova sina, poklonio dijamantnu ogrlicu od
Cartiera. Jasno je, gospodine suce, da gospodin Patterson lae.
- Prigovor se ne prihvaa, gospodine Palmer - rekao je sudac mirno, svjestan Malcolmova poloaja i vanosti.
- Htio bih vas podsjetiti, gospodine Patterson, da ste pod prisegom. Moda e gospodin Armour biti tako
ljubazan da drukije uoblii svoje pitanje.
- Svakako, gospodine suce - ree Tom spremno. -Gospodine Patterson, dopustite da vas ponovno upitam, jeste li
ili niste odravali intimnu vezu s Brigitte Sanders?
- Za trenutak je u sudnici zavladala grobna tiina.
No prije no to je Malcolm mogao odgovoriti, tuitelj je opet bio na nogama. - To je nebitno za sluaj, gospodine
suce.
- Mislim da nije tako - odgovori Tom Armour hladno. - Optuba je sasvim obezvrijedila gospou Patterson kao
svjedoka podmeui kako je odravala vezu s mojim klijentom, to nije istina. Moj je klijent bio izvan zemlje
posljednjih osamnaest godina, sve do same otmice. Pretpostavlja se da bi on kao povrijeeni ljubavnik ili
ostavljeni mua mogao teiti za osvetom. Ako je gospodin Patterson imao dugogodinju vezu s gospoicom
Sanders, isto vai i za nju.
- Osvetu zbog dijamantne ogrlice? - upita Palmer, a sudnicom se razlegne val smijeha.
- Odgovorite na pitanje, gospodine Patterson ree sudac teka srca. - Jeste li odravali vezu s gospoicom
Sanders?
212
- Da - ree ovaj sasvim tiho.
- Moete li govoriti glasnije? - upita ga Tom uljudno.
- Da, da... jesam... ali ona nije otela mojega sina. - Marielle pogleda Brigittu, koja je sasvim problijedjela.
- Kako to moete znati? - upita ga Tom Armour mirno.
- Ona nikad ne bi takvo to uinila - rekao je uvrijeeno.
- Kao ni moj klijent. Kanite li se oeniti gospoicom Sanders, gospodine?

- Naravno da ne.
Tom podigne obrvu. - Poklanjate li svim tajnicama bunde i dijamantne ogrlice?
- Naravno da ne.
- eli li se ona udati za vas?
- Nemam pojma. Nikad o tome nismo razgovarali.
- Hvala vam, gospodine Patterson. Nemam vie pitanja.
Ali Bili Palmer mu je elio postaviti jo jedno pitanje.
- Gospodine Patterson, je li gospoica Sanders ikada prijetila da e povrijediti vaeg sina ili vam ga uzeti?
- Naravno da nije. - Izgledao je uasnut. - Ona je vrlo pristojna, ljubazna mlada ena. - S prekrasnim nogama i
poznavanjem nekih vjetina o kojima Marielle nije nita znala.
- Hvala. Nemam vie pitanja.
Malcolm se vrati na svoje mjesto sav crven u licu. Odmah potom, Brigitte je napustila sudnicu. im je izila,
novinari su je napali poput leinara i kad je, uplakana, ula u auto, haljina joj je bila poderana.
213
Nakon toga je optuba pozvala nekoliko sudskih vjetaka kako bi se potvrdilo da su pronaena pidama i
medvjedi doista pripadali Teddvju. Posljednji je svjedok bio mukarac koji je izjavio kako je iao u kolu s
Char-lesom Delaunevem i kako mu je Charles jednom prijetio kad im je bilo etrnaest godina. Bio je to
nervozan, mladi pravnik iz Bostona. Rekao je kako je Charlesa uvijek smatrao pomalo ludim. Tom Armour je
uloio prigovor koji je prihvaen, a porota se poela dosaivati. Bio je to teak i svi su odahnuli kad su napokon
mogli napustiti sudnicu. Na izlasku su John i Marielle izmijenili duge poglede, a Malcolm itavim putem do
kue nije nita rekao. Kad su stigli, uputio se ravno u biblioteku, zatvorio vrata i obavio nekoliko telefonskih
razgovora. Potom je, ne javivi se Marielli, iziao iz kue zalupivi vratima dok su se John Tavlor i jo nekoliko
saveznih policajaca pravili da ga ne gledaju. Svi su znali to se toga a dogodilo u sudnici.
Kad je Malcolm iziao, John je otiao k Marielli kako bi u miru s njom porazgovarao. - Jeli li bila iznenaena? upitao ju je njeno, mislei na Brigitte.
Marielle se osjeala poput ispuhanog balona. Bio je teak, iscrpljujui i nadasve tuan.
- Da, vrlo. Pretpostavljam da sam strano glupa. Doimala se tako dragom i uvijek je bila dobra prema Teddvju rekla je zamiljeno. Prisjeala se svih malih poklona, igraaka, slatkia, pulovera koji je sama isplela... Pomisli
kako se pokazala nevjerojatnom budalom. Pitala se koliko dugo to traje. Vjerojatno od samog poetka, pomisli
prisjeajui se proteklih godina. Kako je glupa bila i kako su je besramno prevarili.
- Vjerojatno je pokuavala pridobiti Teddvja kako bi se pribliila tvom muu.
214

- Moda - ree Marielle tuno. - No to zapravo i nije vano. Znala je da je morao na neki nain zadovoljavati
svoje potrebe. Godinama nisu spavali zajedno, a znala je da je imao vrlo jak seksualni nagon. No nikad nije
pomislila na Brigitte. Jednom joj je to, kada je Brigitte izgledala osobito lijepo, palo na pamet i u poetku je bila
malo ljubomorna kad su poeli zajedno putovati, ali kasnije nije o tome razmiljala. A sada je saznala da je svakoga a odlazio u njezin stan, daje tamo esto provodio noi i da je plaao najamninu. Bio je vie u braku s Brigitte nego s njom. Tako joj se barem sada inilo. Nju samu nita vie nije za njega vezalo. Ni ljubav, ni oost, ni
vjernost... ak ni Teddy.
John ju je utke promatrao razmiljajui o svojoj eni i o tome to bi se moglo dogoditi kad se zavri suenje.
Znao je da ne moe zauvijek biti ovako kako je sada. Ali usprkos njihovim osjeajima, izbjegavali su razgovarati
o budunosti. Isuvie se toga sada dogaalo i nisu mogli misliti ni na to osim na suenje i na Teddvja.
- Gotovo da mi je ao Malcolma - rekla je kada je kasnije ispraala Johna do vrata. Bilo mu je teko ostaviti je,
toliko su bili dragocjeni trenuci koje su zajedno provodili. - Zacijelo mu je bilo teko kad je razotkriven. -Sjetila
se kako je bijesan izgledao i kako je Brigitte bila izvan sebe od straha.
- Ni blizu onako teko kako je tebi bilo juer. - Kako je mogla suosjeati s njim? Bila je doista nevjerojatna ena.
- Uglavnom je lagao. - No na kraju su ga ipak uhvatili. Nije priznao da je od poetka znao za Charlesa i njezin
boravak u bolnici. Ali porota to nije znala. No saznali su da je varalica i laljivac. - Dobio je to je zasluio. I
predobro je proao s obzirom na ono to je tebi uinio. Nisu morali to uiniti.
215
Dan
e l l e
- Izgleda da su morali. Sad se ne moraju bojati da bi moje svjedoenje i suosjeanje prema Charlesu moglo
ugroziti optubu. Nita to od sada kaem nee se uzeti ozbiljno. - Poeljela je da vie uope ne mora ii na
suenje. Sve je to bilo isuvie bolno.
- Doista suosjea s njim, Marielle?
Nije bila' sigurna. - Ne znam to da mislim... Usprkos dokazima, mislim da ga dovoljno dobro poznajem kako
bih znala da to nije mogao uiniti. Kad mi je prijetio, nisam mu vjerovala... a onda je Teddy nestao... ne znam to

da mislim. - Nije vie mogla podnijeti misao na Te-ddyja, na prazni kreveti koji je jo uvijek bio topao kad ga je
dodirnula. Prolo je otada tri mjeseca, tri mjeseca otkad je posljednji put u naruju drala svoga sina...
- Ako je nevin i ako pronaemo Teddvja... - Jo se uvijek nadao da e ga pronai premda nije u to vjerovao.
Prolo je isuvie vremena. Sluaj je postajao sve sliniji otmici sina Lindberghovih. - Bi li se vratila Charlesu? Danima ju je kanio to pitati. elio je znati jer je duboko u srcu znao da ga jo uvijek voli.
- Ne znam - rekla je iskreno. - Mislim da ne bih. Ne bih mogla. Previe je bola izmeu nas. tox bismo mislili
kad bismo svakoga jutra pogledali jedno u drugo? Ako je nevin i Teddy se vrati... Charles mi nikad nee zbog
ovoga oprostiti - rekla je, a John je pogleda ljutito.
- Nije sve to poe naopako na ovom svijetu tvoja krivnja. Nisi ti izrekla one prijetnje u parku. Ti si jednostavno
ila u etnju po parku sa svojim sinom. To nije tvoja greka, kao ni Teddvjeva otmica... kao ni smrt tvojeg prvog
sina... prestani vjerovati u sve to ti nameu ti gadovi. - Nasmijeila mu se. Voljela ga je jer je vjerovao u nju,
titio je, brinuo se za nju i pokuavao pronai Te216
ddyja. No pitala se to e ostati meu njima kad se sve ovo zavri. Vjerojatno vrlo malo. Bit e prijatelji, ali
sjeanja na vrijeme kada su se sreli za nju e uvijek ostati bolna. No njega je trenutno neto drugo brinulo.
Pratei situaciju u sudnici u posljednjih nekoliko a shvatio je da e, ako djeak bude pronaen, Patteon zatraiti
razvod i pokuati dobiti dijete na osnovi injeniefcla je bila loa majka. Zbog toga se tolika vanost pridavala
njezinoj psihikoj nestabilnosti kao i svjedoenju dadilje i sobarica. Johnu Tavloru je bilo jasno to Malcolm
smjera, ali nije je htio plaiti. A moda se to nee ni dogoditi. Moda nikad nee pronai Teddvja.
- Pazi na sebe - proaputao je zaputivi se niz stubite. Vraajui se u svoju sobu, Marielle pomisli kako je
Malcolm zacijelo kod Brigitte.
Te noi nije se vratio kui, niti je nazvao. Nije vie bilo mjesta pretvaranju. Pitala se gdje su odsjeli. Zacijelo
nisu bili u njezinu stanu koji su opsjedali novinari. Isto se tako pitala koliko ju je esto ranije nazivao upravo iz
njezina stana. Bilo je nevjerojatno kako je malo znala o svojem muu. Smatrala ga je tako potenim, dobrim,
njenim, a on je godinama skrivao od nje injenicu da zna za njezin brak s Charlesom i varao je s Brigittom. Jo
je uvijek bila budna kad je u deset sati zazvonio telefon. Zamalo nije odgovorila, mislei da je on. Ali uvijek je
postojala mogunost da netko zove u vezi s Teddvjem. Znala je da e netko od policajaca koji su jo uvijek bili u
kui, podii slualicu, no htjela je sama uti. Bila je osupnuta kad je zaula glas Bee Ritter koja je policajca
zamolila da je spoji s Marielle.
- U redu je, Jack. Preuzet u. Halo?
- Gospoa Patterson?
217

ielle

- Da, ja sam.
- Ovdje Bea Ritter. -1 sam je glas te sitne ene pune ivota odavao dojam snage i prodornosti. Bila je odluna
dobiti svoju veliku priu. Ali Marielle joj je ipak eljela zahvaliti za blagonakloni lanak koji je napisala o
njezinu dranju u sudnici. Mala je crvenokosa ena bila pomalo zbunjena, kao da joj je bilo neugodno. - Dobro
su vas obradili. Smuilo mi se kad sam to gledala.
- Barem me nisu iznijeli iz sudnice kako su drugi novinari pisali.
- To je hrpa kretena. Ako se pria u stvarnosti ne odvija onako kako njima odgovara, oni je izmisle. Ja to ne
inim. - Zastala je. Nije se ni nadala da e Marielle prihvatiti poziv, a sada su razgovarale kao stare prijateljice.
Bilo ju je strah nazvati, ali radilo se o neemu doista vanom. - ao mi je to vas tako kasno zovem... Nisam bila
sigurna da ete odgovoriti na moj poziv... gospoo Patterson, mogu li se s vama nakratko sastati?
- Zato?
- Moram razgovarati s vama. Ne mogu vam rei preko telefona. Ali doista je vano.
- Ima li to kakve veze s mojim sinom? upitala je i za trenutak je osjetila da e joj srce prestati kucati.
- Ne. Ne izravno. Ima veze s Charlesom Delaune-yem.
- Molim vas nemojte to traiti od mene. Molim vas... vidjeli ste to su mi juer uinili... Ne mogu mu pomoi.
- Molim vas... morate me sasluati. elim pomoi da se otkrije otmiar vaeg sina, a Charles Delaunev to nije.
Uvjerena sam u to.
- Zna li on za ovaj poziv?
218

'
Marielle nije mogla vidjeti kako je novinarka po-crvenjela kad joj je odgovorila: - Ne, on me jedva poznaje. Ve
sam ga nekoliko puta posjetila, ali on je jako rastresen. No sigurna sam da je nevin i elim mu pomoi.
- Ja samo elim pronai svojega sina. To je sve to elim - rekla je Marielle tuno.
- Znam... I ja to elim... Vi to svakako zasluujete... Molim vas sastanite se sa mnom, samo na nekoliko minuta.
- Kada? - Njihov bi sastanak izazvao veliko zanimanje tiska i vjerojatno skandal. A skandala je zaista bilo dosta,
osobiti nakon razotkrivanja Malcolmove veze s Bri-gittom.

- Mogu li odmah doi k vama? Mislim... znam da je to jako drsko. - Bila je nasmrt preplaena da e je Marielle
odbiti.
- Ja... ne znam bi li to bilo...
- Molim vas. - Djevojka je bila na rubu suza i Marielle konano popusti.
- U redu. Doite.
- Sada?
- Da. Moete li doi za pola sata?
Marielle se odjenula i ekala je u prizemlju. Kad je ula, mlada je novinarka izgledala uplaeno. Sa svojih se
dvadeset osam godina doimala gotovo poput djeteta i njezin je smioni, prodorni nain sasvim nestao. Bila je vrlo
sitna, mnogo nia od Marielle. Bila je odjevena u hlae, pulover i kini ogrta.
- Hvala vam to ste me primili - rekla je glasom punim potovanja i Marielle je uvede u biblioteku. Sama je bila
odjevena u crne hlae i crni pulover od kamira. Kosu je skupila na potiljku i nije bila naminkana. Bilo je u nje219
Dan
e l l e
n e s t
zinu izgledu neega istog i nevinog i upravo je to privuklo Johna Tavlora.
- Ne znam to oekujete od mene - ree Marielle mirno kad su sjele. - Rekla sam vam preko telefona da vam
nikako ne mogu pomoi.
- Nije mi zapravo potrebna vaa pomo - ree Bea Ritter gledajui je zamiljeno. Ve se tjednima eljela ponovno sastati s ovom enom, a sad je bila tu i osjeala se kao da su prijateljice, dvije osobe koje ele istu stvar
zbog razliitih razloga. Bea je eljela da se dijete pronae kako bi Charles bio osloboen, a Marielle je samo
eljala da joj se vrati sin. - Htjela sam samo saznati vae miljenje... to doista mislite... neovisno o suenju i o
novinarima... Vi ne mislite da je on to uinio, zar ne?
- Juer sam na to pitanje iskreno odgovorila u sudnici - rekla je Marielle duboko uzdahnuvi, pitajui se zato je
zapravo dola. Njezina je prisutnost Mariellu inila napetom, pa ipak smatrala je da joj duguje uslugu. No kakva
smisla ima o svemu tome ponovno razgovarati?- Je li ovo za tisak? - Bea odmahne glavom i Marielle joj je
vjerovala.
- Ne, to je samo za mene. Moram znati. Jer ni ja ne mislim da je on to uinio. - Govorila je kao da je i Marielle
tako mislila, kao da je osjeala da je tako, ma koliko Marielle to poricala.
- Zato?
- Moda sam luda, ali mu vjerujem. Divim se svemu to on predstavlja. Znam da se katkad ponaa kao luak, da
je uinio neke gluposti. Nije smio rei ono to vam je rekao u parku, ali zacijelo to ne bi uinio daje doista kanio
oteti dijete.
-1 ja sam tako mislila... dok nisu pronali Teddvjevu pidamu... - borila se sa suzama pri pomisli na svoje dje220
tece koje moda nikada vie nee vidjeti. - Kako je pidama onamo dospjela ako ga on nije oteo?
- Gospoo Patterson... Marielle... mogu li vas tako zvati? - Pripadale su razliitim svjetovima, ali za trenutak su
bile prijateljice, sa zajednikim ciljem - da se pronae izgubljeno dijete. Marielle kimne. - On se kune da je
pidama podmetnuta. Misli da je nekomu bilo plaeno da je tamo stavi... moda ak nekome odavde, iz vae
kue.
- Ali on je te veeri, kada je otet, na sebi imao tu pidamu s ovratnikom na kojemu su izvezeni maleni vlakovi.
Sama sam to vidjela.
- Ima li jo koju takvu pidamu? Marielle odmahne glavom.
- Ne ba istu takvu.
Novinarka zavrti glavom u oajanju. Toliko mu je eljela pomoi. Marielle odjednom poeli njoj postaviti pitanje.
- Zato vam je toliko stalo? - Pogledala ju je ravno u oi, a Bea nije skrenula pogled.
- Zbog njega - rekla je tiho, a onda je dodala: - Vi ga jo uvijek volite, zar ne? - Marielle je dugo oklijevala,
pitajui se u kojoj mjeri joj moe vjerovati, a onda je, ne znajui zato, odluila biti iskrena prema njoj.
- Uvijek sam ga voljela. Pretpostavljam da se to nikad nee promijeniti. Ali on sad pripada prolosti. - Malo-pomalo. Marielle je to poela shvaati.
- I Charles je tako rekao kad sam s njim razgovarala. I on vas voli. I mislim da se sad smirio. Mislim da ga je sve
ovo urazumilo.
- Malo je prekasno. - Marielle se tuno nasmijei.
- On misli da je djeak jo uvijek iv. - Htjela joj je dati malo nade, kad joj ve nije mogla drukije pomoi.
221
Dan
e l l e

- Da je bar tako! FBI misli da se isuvie oduilo. - Nije mogla vie govoriti. Oi joj se napune suzama i ona
okrene glavu. Sve je to bilo tako besmisleno. to e donijeti sueneje? Ma to uinili Charlesu, to joj nee vratiti
njezino dijete.
- Ja ne mislim da je tako - rekla je Bea Ritter i svojom siunom rukom stegnula Mariellinu. - Ja u uiniti sve
to je u mojoj moi kako bih pomogla da ga pronau. Upotrijebit u sva sredstva koja su mi kao novinaru dostupna. - Rekla je Marielli kako ima razgranate veze u podzemlju jer je napisala neke lanke koji su se svidjeli
nekom mafijakom bossu. Rekao joj je da mu se uvijek moe obratiti za pomo i nedavno ga je, nakon razgovora
s Charlesom , poeljela nazvati.
- to ste zapravo htjeli od mene? - upita je Marielle umorno. Djevojka joj se sviala, ali bilo je kasno i sve je
izgledalo beznadno. - Zato ste doli?
- Htjela sam vas pogledati u oi i vidjeti to doista mislite. Mislim da niste sigurni da je on to uinio.
- To je istina.
- To me ne udi. Na vaem mjestu i ja bih vjerojatno tako mislila. Bio je vrlo grub prema vama kad... - Obje su
znale da misli na smrt njihova sina.
- Tada je bio sasvim neobuz - rekla je tuno se smijeei. A moda se nije puno promijenio.
- Vjerojatno nije, s obzirom na to da se borio u panjolskoj - ree Bea Ritter sa smijekom. Ona mu se zbog toga
zapravo divila i smatrala ga je dobrim piscem. Nekoliko a ranije satima su razgovarali u zatvoru i on se rasplakao
uvjeravajui je kako nije oteo dijete. Vjerovala mu je. Tada se u sebi zaklela da e mu pomoi i odluila se
obratiti Marielli. - ao mi je zbog vaeg mua - rekla je oklijevajui.
222

-1 meni je ao. Sutra e biti iivljavanja u novinama.

- Da. - Bea je ve vidjela neke lanke. - Ali to e ipak vama donijeti neto naklonosti. Smuilo mi se kad sam
vidjela to su pisali o vama. Osjetila sam da moram neto uiniti da vam pomognem. - Poput Robina Hooda, ona
je uvijek branila povrijeene, paraene, siromane, nesretne. U tom smislu su ona i Charles imalo mnogo zajednikog.
- Zato vam Charles toliko znai? Zato vam je toliko stalo? - upita je Marielle tiho.
- Ne elim da umre ni za to. Nikad nisam povjerovala ni da je Bruno Hauptmann bio kriv. Bilo je neto dokaza,
ali ne materijalnih. Ja sam tada bila poetnik, imala sam dvadeset jednu godinu. Mislila sam da mogu pisanjem
neto uiniti da mu pomognem, ali nisam uspjela. Moda u ovoga puta uspjeti.
Marielle se nije usudila nita vie pitati, ali u djevojinim oima je proitala da postoji jo neto. Konano se
odluila da je upita: - Jeste li zaljubljeni u njega? -Nije to pitala zbog ljubomore. Jednostavno ju je zanimalo. Bea
Ritter ju je dugo gledala prije nego stoje odgovorila:
- Nisam sigurna. Ne bih htjela biti. Ali to i nije vano. - Ali Marielle je znala da je to bio razlog.
Nasmijeila se. - Zna li on? Ili je jo uvijek glup kao i ranije? - Marielle je govorila iz vlastitog iskustva. Bea se
nasmije.
- Moda je glup kao i ranije, ali moda je trenutno i malo previe zauzet svojim tekoama. - Odjednom je Bea
izgledala zabrinuta. - Biste li mu se vi ikada vratili? - Marielle odmahne glavom bez oklijevanja. Previe ih je
toga razdvajalo, previe vremena, previe tuge. Voljela ga je i znala je da e ga uvijek voljeti. Ali za nju je bio iz223

Danielle

gubljen. Marielle pomisli kako bi mala novinarka bila savrena za njega, ako ga doista oslobode. Puno joj je dugovao, ali sudei prema Beinim rijeima, nita o tome jo nije znao.
- to ete sada uiniti, Bea?
- Ne znam... Naplatit u neke stare dugove... nazvati stare prijatelje... potraiti kakva privatnog istraitelja... Kanila je razgovarati i s Tomom Armourom jer joj je bio potreban novac, a on bi moda bio voljan platiti za
neke obavijesti ili neke posebne usluge. Bila je spremna sve uiniti, nazvati ili platiti bilo koga tko bi joj mogao
pomoi. - Moda nita neu postii... ali moramo pokuati... a moda nas to dovede do Teddvja.
- Javit ete mi ako bilo to saznate, zar ne?
- Isti tren. - Ustala je i Marielle je otprati do vrata. Znala je da nikada nee biti prijateljice. Ali sviala joj se. Bila
je neobina djevojaka i veoma pametna. Charles je imao sree to je naiao na nju.
Kad je Bea otila i Marielle se vratila u svoju sobu, ve je prola pono. Ugasila je svjetlo i legla razmiljajui
0 Malcolmu koji je sada vjerojatno bio u kakvu hotelu...
1 o svom siniu nadajui se da je moda iv, usnuo u tuem krevetu, okruen strancima.
224
13
Suenje je potrajalo jo nekoliko tjea. Za to je vrijeme Hitler okupirao Memel na Baltikom moru, a Velika
Britanija i Francuska najavile su da e podrati Poljsku. Krajem oujka, na Charlesovo veliko aljenje, Franco je
preuzeo vlast u Madridu i rat u panjolskoj je bio zavren. U tri godine rata poginulo je vie od milijun ljudi. Za

Charlesa je to bila tragedija, a znao je da tako osjeaju i njegovi prijatelji u Europi. Taj je rat bio izgubljen, ali
Charles Delaunev jo je pred sobom imao svoj vlastiti rat, svoju bitku za preivljavanje.
Bea Ritter se nakon svog kasnononog posjeta nije vie javljala Marielli. No Marielle je i dalje itala njezine
lanke u novinama i bila je dirnuta njezinom podrkom.
Kao to se moglo i oekivati, vijesti o Malcolmu i Brigitti izazvale su pravu buru u novinama, koja je potrajala
nekoliko tjea, no usprkos stalnim pokuajima novinara da od nje neto saznaju, Marielle nije davala izjave. Ona i
Malcolm nisu gotovo uope razgovarali tjednima, a Brigittu je srela samo jednom. Djevojka je pokuala prikriti
svoju krivnju ponaajui se oholo prema Marielli i vrsto se drei Malcolma kao da je htjela pokazati da je ona
pobjednik. Marielli se sve to inilo jadnim i nije joj zavidjela na njezinu nezgodnom poloaju. Osjeala se iz225
om zbog njihovih lai i Brigittine lane ljubaznosti, ali nije bila ljuta, a ni ljubomorna. Ve dugo joj Malcolm
nije pripadao, ali bila je povrijeena njegovom prijetvornou. Njezin jedini pokuaj da o tome s njim razgovara
bio je odbijen i Malcolm se pravio uvrijeenim. Rekao joj je da joj nakon njezinog ponaanja ne duguje nikakve
isprilke, a ona je osjeala da to samo potvruje njegovu krivnju. No njegova krivnja bila je ve bez ikakve
dvojbe utvrena.
Hladnim mu je glasom rekla da e ga tisak i dalje napadati ako nastavi ivjeti u djevojinu stanu. Nakon toga je
primijetila da provodi vie vremena kod kue, ali ipak ga gotovo uope nije viala.
Napetost koja je vladala meu njima bila je nepodnoljiva, kao i suenje. Sudski vjetaci, istraitelji i brojni
drugi ljudi svjedoili su protiv Charlesa i tek je nakon tri tjedna obrana dobila svoju priliku. Tom Armour je
pozvao Marielle kao svog prvog svjedoka pokuavajui popraviti tetu koju joj je kao svjedoku nanio Bili
Palmer. Nain na koji ju je on predstavio sruio je predstavu koju je o njoj stvorio tuitelj. Sada to vie nije bila
psihiki bolesna ena koja nije u stanju brinuti se o vlastitu djetetu, nego jednostavno osoba koja je doivjela
velike nesree i koju je teko pogodila smrt njezine djece i gubitak mua. Tom je priznao da je Charles loe
postupio prema njoj. Oboje su bili skrhani bolom, objasnio je. Nitko od prisutnih nije mogao zadrati suze kad ju
je zamolio da ispria kako je pokuavala uhvatiti ruku svojega sina koji se utapao u zaleenom enevskom
jezeru. Opisala je kako je spasila dvije djevojice, ali ne i svojega sina koji joj je izmakao i kako je kasnije drala
u naruju njegovo beivotno, po-plavjelo tijelo. Nekoliko je puta zastajala kad je opisivala tu scenu, a onda je
ispriala kako je te noi u bolnici iz226
gubila neroeno dijete. U jednom su u izgubili svoju obitelj i Charles se s tim nije mogao nositi. A onda se i ona
slomila i mjesecima poslije toga jedina joj je elja bila da umre i tako se pridrui svojoj djeci.
- elite li to i sada? - upita je Tom dok je nekoliko porotnika brisalo suze.
- Ne - rekla je tuno.
- Vjerujete li da je Teddy jo uvijek iv?
Oi su joj se ponovno napunile suzama. Ne znam... Nadam se da jest... Toliko se nadam... - Pogledala je
prema novinarima i po sudnici. - Ako itko neto zna... molim vas, dovedite ga kui... Sve emo uiniti, samo ga
nemojte povrijediti. - Je je kamerman pritrao i bljesak fotoaparata joj eksplodira u lice, nakon ega je sudac
zatraio da ga udalje iz sudnice.
- Ako se to jo jednom ponovi, odredit u zatvorsku kaznu - bjesnio je sudac Morrison dok se Marielle nastojala
pribrati. Ispriao joj se, a Tom je ve imao spremno sljedee pitanje.
- Vjerujete li da je Charles Delaunev oteo vaeg sina? - Bilo je to opasno pitanje, ali odluio se na rizik.
- Nisam sigurna.
- Mislite li da je on osoba koja bi mogla takvo to uiniti? Vi ga poznajete bolje no bilo tko drugi. On vas je
volio i povrijedio i tugovao zajedno s vama... ak vas je jednom i udario... vjerojatno vas je povrijedio vie nego
ikoga drugoga koga poznaje. - Usprkos svemu tome, Tom nije vjerovao da ga ona smatra krivim. - Poznavajui
ga tako dobro kako ga vi poznajete, gospoo Patterson, mislite li da je on oteo Teddvja?
Dugo je oklijevala, a onda je konano odmahnula glavom i prekrila lice rukama.
227
Dan
e l l e
- Jeste li jo uvijek zaljubljeni u ovoga ovjeka, gospoo Patterson?
Tuno je pogledala Charlesa. Strane su im se stvari dogodile. Proivjeli su toliko tuge, pa ipak, ne tako davno,
bili su sretni. - Ne - odgovorila je. - Ali na neki u ga nain uvijek voljeti. On je bio otac moje djece. Voljela sam
ga svim srcem kad smo bili mladi, ali sada... sada je ostala samo tuga. Ako je uinio ono za to ga optuuju,
jedino to elim jest da mi vrati sina. Ali nisam vie zaljubljena u njega. Isuvie smo bola nanijeli jedno dragom.
- Tom Armour kimne. Osjeao je veliko potovanje prema njoj. Izdrala je sva ispitivanja u kojima su kopali po

njezinu ivotu, njezinoj dui. Izgubila je dvoje djece, pa onda jo jedno, i jo uvijek je vrsto na nogama. Divio
joj se vie nego ijednoj dragoj osobi na svijetu, ali to se nije vidjelo na njegovu licu dok je postavljao pitanja.
- Jeste li odravali intimnu vezu s gospodinom De-launevem nakon razvoda, gopoo Patterson?
- Ne - odgovorila je mirnim glasom.
- Jeste li s bilo kim dragim odravali intimnu vezu? Jeste li ikada bili nevjerni svome muu? - Gledao ju je ravno
u oi, a ona nije skrenula pogled.
- Ne, nisam. - To je bila istina. Poljubila se s Jo-hnom Tavlorom, ali to se dogodilo kad je njezin brak s
Malcolmov ve bio gotov.
- Hvala vam, gospoo Patterson. Nemam vie pitanja. - Pomogao joj je da se vrati na svoje mjesto. Kad je sjela,
osjeala se iscijeenom, ali ne i ponienom kao onda kad ju je ispitivao Bili Palmer.
Tom je potom pozvao batlera Haverforda. On ju je opisao kao potenu, pametnu i asnu enu. Prava dama,
dodao je ponosno, a Marielle je bila dirnuta. Rekao je kako
228
N E S T A
je uvijek bila divna majka i zgrozio se kad je uo kako su loe prema njoj postupale sluge gospodina Pattersona.
Smatrao je da je sam gospodin Patterson nikad nije dovoljno podravao... Ponaao se kao da ona nije ni za to u
kui odgovorna, kao da je gost pa su je i dragi tako gledali. Haverford je ispriao kako je ponaanje gospoice
Griffin prema njoj bilo podlo, kako je domaica nije podnosila, a sobarica Edith je krala njezine haljine premda
su svi, ukljuujui samog gospodina Pattersona za to znali. Rekao je i kako joj se kuhinjsko osoblje u potajici
rugalo.
- elite li rei da osoblje u kui nije pokazivalo potovanje prema gospoi Patterson? - upita ga Tom kako bi
svakom porotniku to bilo sasvim jasno.
- Da, gospodine - odgovori Haverford, koji je izgledao vrlo dostojanstveno u svojem dobro krojenu odijelu.
- Biste li rekli da je takav stav posluge izazvala svojim ponaanjem, gospodine Haverford? Je li ona, kako je
ranije reeno u ovoj sudnici, neodgovorna ena slaba karaktera? - Stari se batler uzbudio na te rijei mislei da
ga Tom nije dobro razumio.
- Gospodine, ve sam rekao da je jedna od najdivnijih osoba koje sam u ivotu upoznao. Mudra je i dobra,
potena i ljubazna i nakon svega kroz to je prola ne razumijem kako itko za nju moe rei da je slaba. - Upravo
je gospoica Griffin bila ta koja je neprestano pila lijekove za smirenje i patila od vrtoglavice i slabosti otkad se
dogodila otmica.
- Imate li svoje miljenje o tome zato nitko od osoblja nije potovao gospou Patterson? Ima li za to kakav
logian razlog? - Bili Palmer je htio uloiti prigovor, ali je ipak odluio da za to nema potrebe. Starac je bio potpuno bezopasan.
229
D A N I E
Haverford kimne, nestrpljiv da porota uje njegovo miljenje. - Gospodin Patterson nam je od samog poetka
dao do znanja ... - zapoeo je, ali se nije mogao sjetiti njegovih tonih rijei - da ona nije sasvim pri sebi. Zapravo ne tono tim rijeima, nego da je vrlo krhka i nervozna osoba. Rekao je da prema njoj moramo postupati
uljudno, ali da ne. moramo isuvie ozbiljno uzimati njezine naloge. Dao nam je do znanja da ona nita ne zna o
voenju kuanstva, a ni o djeci, tako da smo od samog poetka znali koliko malo gospodin Malcolm dri do nje.
I Marielle je sada to znala, ali jo uvijek joj nije bilo jasno zato je to uinio. Od samog ju je poetka uinio
predmetom poruge i prijezira. Moda je htio zadrati nadzor nad svim, pa za nju nikad nije bilo mjesta u kui,
osim u ulozi Teddvjeve majke, a i tu su je pokuavali uiniti suvinom.
- Jeste li znali za vezu gospodina Pattersona s gospoicom Sanders?
- Da. U najmanju ruku sam sumnjao - odgovori Haverford s neodobravanjem.
- Jeste li te svoje sumnje ikad spomenuli gospoi Patterson?
- To nikada ne bih uinio, gospodine.
- Hvala vam, gospodine Haverford - rekao je Tom preputajui svjedoka optubi, ali Bili Palmer nije za njega
imao pitanja. Nije ga smatrao vanim svjedokom. Ali Marielle je bila dirnuta njegovim svjedoenjem, kao i
porota.
Osjeala je da ju je na neki nain osvetio, ali bilo je neugodno uti sve to izgovoreno pred drugima. No barem je
znala da si nije nita umislila i da se sve to doista dogaalo. Ipak, jo uvijek joj nije bilo jasno zato je Malcolm
to inio. Morao je postojati neki razlog. Nije li
23O
N E S T A
moda bio zaljubljen u Brigittu od samog poetka pa se nje pokuavao rijeiti? Moda se nadao da e otii i ostaviti mu Teddvja. Radije bi umrla. Ali zato ju je tako poniavao, lagao joj, varao je? Zato se uope oenio njome? Je li sve to bila la od samog poetka? Prisjeajui se sretnih a koje su proveli zajedno, teko je u to mogla
povjerovati.

Sljedei svjedok kojega je Tom pozvao bila je Bri-gitte Sanders. Kad je istupila, u sudnici je nastalo komeanje.
Bila je nesumnjivo lijepa djevojka i bilo je u njoj neto puteno to Marielle ranije nije primijetila. Moda stoga
to sada to nije skrivala. Tajna je izila na vidjelo i Brigitte je na neki nain bila ponosna zbog toga. Nosila je
elegantnu crnu haljinu i Marielle pomisli kako je zacijelo vrlo skupa. Kosa joj je bila savreno ureena, a usne i
nokti jarko crveni. Izgledala je neobino privlano i Marielle se, usporeujui se s njom, osjeti neupadljivom
poput sivog miia. No nije znala kako su svi drugi u sudnici pomislili kako se Brigitte u usporedbi s njom
doimala hladnom, proraunatom i bezosjeajnom. Tomu se njezino dranje uinilo nepodnoljivo njemakim, a
na njegova je pitanja odgovarala vrlo drsko. Marielle je nikad nije vidjela takvu i pitala se nije li se na taj nain
nesvjesno branila od neprijateljstva koje je izazvala injenicom daje razotkrivena kao Malcolmova ljubavnica.
Priznala je da je Malcolm u njenu stanu provodio veinu veeri, i poneku no, te je rekla da nikad nije bio sretan
sa svojom enom i da se njome oenio samo kako bi imao djecu. Mariellu su osupnule njezine rijei i zapitala se
nije li to istina. Je li to, dakle, bilo u pitanju?
- ak ni to nije mogla uiniti bez tekoa - rekla je Brigitte s podsmjehom. Nestala je sva njezina toplina,
231
ljubaznost i brinost koju je pokazivala prema Marielli i Teddvju. Bila je spremna sve ispriati i Malcolm je
izgledao vrlo napet.
- Moete li objasniti tu posljednju primjedbu, gospoice Sanders? - upita je Tom uljudno.
- Dugo joj je trebalo da zatrudni. - Tom Armour se suzdrao da ne kae kako je moda Malcolm previe noi
provodio u njezinu stanu. - Zapravo je bio toliko umoran od ekanja daje pomislio kako e traiti razvod ba
negdje u vrijeme kad je zanijela. - Sudnicom se razlijegao amor, a Marielle obori oi i osjeti kako joj obrazi
gore. John Tay-lor, koji je sjedio pokraj nje, nije joj mogao pokazati svoje suosjeanje. Znao je kako joj je
moralo biti neugodno jer je bila vrlo diskretna i povuena osoba.
- Jeste li tada ve bili intimni s gospodinom Patter-sonom? - upita je Tom Armour, ali ona mu ne odgovori.
- elite li da ponovim pitanje? Moram vas podsjetiti da ste pod prisegom.
- Da, bila sam - rekla je malo manje drsko.
- Kada je tono to poelo? - Marielle zadri dah. Bila je znatieljna da uje odgovor.
- Dva mjeseca nakon njihova vjenanja. U veljai.
- Marielle pomisli kako se to zacijelo dogodilo na prvom poslovnom putovanju na koje je otiao bez nje. Nije
dugo ekao. Upravo je u to vrijeme postao hla prema njoj, a ona je mislila da je tome razlog razoaranje to jo
nije trudna. No zapravo je Brigitte ve tada bacila na njega svoje ari.
- Niste li se ljutili to je oenjen njome, a ne vama?
- Ne, ja... - inilo se da joj je to pitanje bilo pomalo neugodno. - Znala sam da je htio dijete, i on... Malcolm...
gospodin Patterson... uvijek je bio vrlo velikoduan prema
232
meni. - To je ve svima bilo poznato. Tom je nije pritisnuo da mu kae zato je elio dijete s Marielle, a ne s
njom. Umjesto toga ju je pitao je li joj Malcolm obeao da e se njome oeniti ako se rastane od Marielle, a ona
se pokuala izvui odgovarajui da o tome nisu nikad razgovarali. Tomu se to nije inilo vjerojatnim i postrance
je pogledao Malcolma.
Rekla je kako su posvuda putovali zajedno. Osobito su esto ili u Njemaku, gdje je gospodin Patterson imao
puno posla. Izjavila je kako joj nije smetao njezin poloaj ljubavnice, ali rekla je to na nain koji se Tomu nije
uinio uvjerljivim.
Ispriala je kako je Malcolm, koji je oboavao svoje dijete, bio sasvim skrhan bolom kad su ga oteli te kako je i
sama neobino voljela Teddvja. S Marielle je dijete vrlo rijetko viala. - Ona je uvijek leala zbog glavobolja. Govorila je o Marielli s istim nepotivanjem i odboj-nou kao i osoblje.
Vraajui se na svoje mjesto, Brigitte se napadno njihala u bokovima. Kada je prolazila pokraj Malcolma, ovaj
pogleda na drugu stranu pretvarajui se da to ne primjeuje.
Sljedei tje suenja proao je bez zanimljivih dogaaja. Sudski vjetaci i istraitelji koji su bili pozvani da
svjedoe nisu rekli nita novo. Nisu pronaeni otisci prstiju ni bilo kakvi dokazi koji bi Charlesa povezali sa
zloinom, osim pidame i igrake pronaene u kui, a Armour je tvrdio da su ti predmeti mogli lako biti podmetnuti. Nitko u Delaunevevoj kui nije vidio djeaka, a Char-lesov je alibi za no otmice bio potpuno vrst. Kada
je konano, nakon etiri tjedna suenja, on pozvan kao svjedok u sudnici je vladala grobna tiina.
233
Charles Delaunev je izgledao iscrpljen i ozbiljan kad je izgovarao prisegu da e govoriti istinu i nervozno je pogledavao prema poroti. Tom Armour gaje dobro pripremio za svjedoenje i upozorio ga na sve mogue zamke.
Tom ga je pitao gdje je proveo proteklih osamnaest godina i Charles je objasnio kako je dugo ivio u Francuskoj,
a posljednjih nekoliko godina se u panjolskoj borio protiv Franca.
- Jeste li sudjelovali i u Svjetskom ratu, gospodine Delaunev? - upitao gaje Tom, na to je Charles odgovorio

potvrdno. Bio je vrlo blijed i naoit i Marielle pomisli kako izgleda stariji nego onda kad gaje vidjela u Katedrali
svetog Patricka. etiri mjeseca koja su protekla od a kad je uhien bila su pravi pakao. Od svojega je odvjetnika
upravo uo kako se zdravstveno stanje njegova oca naglo pogorava, to ga je jo vie skrhalo. - Koliko vam je
godina bilo kad ste se prijavili?
- Petnaest.
Tom kimne s odobravanjem. - I bili ste ranjeni sluei domovini?
- Da, u Saint-Mihielu. Nakon toga sam se vratio kako bih jo tri godine iao u kolu, a onda sam opet poao u
Europu. Studirao sam na Oxfordu i u Italiji, a potom sam se nastanio u Parizu.
- Jeste li tamo sreli svoju suprugu, sadanju gospou Patterson?
- Da. - Pogledao je prema njoj i protiv volje se nasmijeio. Ona je izgledala zabrinuto. eljela je da mu se
pravedno presudi i pomislivi na svog sina nije vie znala to bi mislila. - Sreo sam je 1926. Njoj je tada bilo
osamnaest godina. Vjenali smo se krajem ljeta.
- Jeste li je voljeli, gospodine Delaunev? - Tom ga znaajno pogleda, dajui do znanja da to smatra vanim
pitanjem. - Jeste li voljeli svoju enu?
234

- Da... jako sam je volio. Bila je divna, puna duha. Sve joj je bilo novo i uzbudljivo... - Na trenutak su mu misli
odlutale, a onda nastavi tihim glasom: - Bili smo vrlo sretni.
- I dobili ste dijete?
Charles kimne. - Sina... Zvao se... Andre... Bili smo u braku nepunu godinu a kad je roen. Bio je prekrasno
dijete. - Kao i sva djeca, pomisli Marielle... / Teddy je bio prekrasan.
- Jeste li bili bliski s djetetom?
- Da.
- Neobino bliski?
- Moglo bi se rei. Nas troje smo neprestano bili zajedno. Puno smo putovali. Ja sam pisao pa sam uglavnom bio
kod kue, a ona se brinula o djetetu.
- Bez pomoi dadilje?- prekine ga Tom.
- Nije eljela da joj bilo tko pomae. - Marielle se nasmijei prisjeajui se toga vremena. ivot je tada bio puno
jednostavniji, bez ljudi poput gospoice Griffin.
- Dakle, vas ste troje bili neobino bliski?
- Moglo bi se tako rei.
- Mislite li da je to udarac koji ste doivjeli kad ste ga izgubili uinilo jo teim?
- Vjerojatno jest. Osim toga, oboje smo bili tako mladi... Nismo to mogli podnijeti. Ja sam optuivao nju, ona je
optuivala mene... a to nijednome od nas nije pomoglo.
- Ona je optuivala vas?
- Zapravo ne... moda samo zbog djeteca koje je izgubila... Optuivala je sebe, a ja sam joj to jo oteao. Zastao je. Jo je uvijek osjeao grinju savjesti. Pogledao je prema njoj. Nisam imao pravo. To sam tek
kasnije
235
Dan
e l l e
shvatio. Ali nisam vie mogao doi do nje. Nije me htjela vidjeti. Dok je bila u bolnici lijenici su smatrali da bi
je moj posjet uznemirio.
Tom je odluio uhvatiti vola za rogove kako za porotu ne bi bilo nikakvih tajni. - Jeste li je udarili kad ste saznali
za smrt svoga djeteta, gospodine Delaunev? upitao ga je otro i Charles je spustio pogled.
- Jesam. Poludio sam te noi... Kada sam vidio njegovo mrtvo tijelo... nisam mogao vjerovati da se to dogodilo...
Htio sam razbiti sve oko sebe... Htio sam umrijeti... Udario sam je... - Sjeanje na taj trenutak uvijek e ga
progoniti.
- Je li zbog toga izgubila dijete?
- Ne. - Odmahnuo je glavom i pogledao je. -Lijenik je rekao da je dijete ve bilo mrtvo kad je stigla u bolnicu,
zbog hladnoe. Ali njoj to nisu rekli. - Marielle zadri jecaj uvi te rijei. Ona te uasne noi nije ni znala da je
dijete u njoj mrtvo.
- Jeste li je smatrali odgovornom za gubitak oba djeteta? - nastavio je Tom nemilosrdno ispitivati svojeg svjedoka.
- Da - proape Charles. - Da... ali nisam imao pravo. To nije bila njezina pogreka. No kada sam to shvatio, bilo
je ve prekasno.
- Biste li je te noi ubili da ste imali priliku?
- Ne! - uzvikne Charles uasnut. - Nikad je nisam elio povrijediti. Ali poludio sam od bola.
- Jesu li vas morali zaustaviti da je ponovno ne udarite ili ste sami prestali?

- Sam sam prestao. Iziao sam ode i pio cijelu no. Kad sam se idueg jutra vratio da joj kaem kao mi je ao,
bila je u operacijskoj dvorani. Izgubila je dijete.
236
i

Nakon toga je nisam vidio i nisam imao priliku razgovarati s njom. - Marielle zaplae, a ni on nije vie mogao
zadrati suze.
- Jeste li bili na pokopu svojeg djeteta? -Da.
- A vaa ena?
Odmahnuo je glavom. - Ne. Nije mogla. Zadrali su je bolnici nakon pobaaja.
- Jeste li ikad poeljeli imati jo djece, gospodine? - upita ga Tom, a Charles bez oklijevanja odmahne glavom.
- Ne. Ne elim vie imati djecu. Zato se i nisam nikad ponovno oenio. Imao sam sina i izgubio ga. Nakon toga
sam se posvetio pisanju, borio sam se u ratu za ciljeve koje sam smatrao pravednima. Smatrao sam da ne mogu
izgubiti puno vie no to sam ve izgubio. Osim toga, da sam poginuo, nitko ne bi za mnom alio. elio sam biti
slobo, a sa enom i djecom to ne bih mogao biti.
- Zavidite li ljudima koji imaju obitelji?
- Ne - odgovori Charles mirnim glasom. - Prije nego to su je otpustili iz bolnice, molio sam je da mi se vrati, ali
nije htjela. Rekla je da e uvijek sebe kriviti za ono to se dogodilo i nije vjerovala da je ja ne smatram
odgovornom.
- Jeste li je tada voljeli, gospodine Delaunev?
- Da, jesam. - Nije ga bilo stid to priznati.
- Je li, po vaem miljenju, i ona voljela vas?
- Mislim da jest.
- Volite li je jo uvijek?
- Da - rekao je tiho. - Moda u je uvijek voljeti. Ali nai su se ivotni putevi razdvojili. Cak ne vjerujem da
bismo as imali puno toga zajednikog. - Pogledao
237
je prema njoj njeno se nasmijeivi. - Ne doima me se poput osobe koja bi rado kampirala u planinama ekajui
mua da se vrati iz bitke. - Te su rijei u sudnici bile primljene sa smijekom. Malo bi se ena odluilo za takav
ivot, ali jedna bi mlada novinarka, koja ga je gledala iz publike, pola s njim i na kraj svijeta.
- Koliko godina se niste vidjeli prije vaeg susreta u Katedrali svetog Patricka?
- Sedam godina.
- Je li vas dirnuo taj susret?
- Veoma. Bila je to godinjica smrti naeg sina i bio sam sretan kad sam je vidio.
- Je li i ona bila sretna to vas vidi?
- Mislim da je.
- Je li vam dala do znanja da bi vas htjela ponovno vidjeti?
- Ne. Rekla je da se ne moe sastati sa mnom jer je ua. U tome je bila sasvim nepokolebljiva.
- Je li vas to naljutilo?
- Ne, ali me rastuilo. Sjetio sam se sretnih trenutaka koje smo zajedno proivjeli i elio sam je ponovno vidjeti.
- Je li vam rekla da ima sina?
- Ne, nije. Zato sam bio zapanjen kad sam ga vidio idueg a. Prethodne sam noi puno pio i jo nisam bio sasvim
trijezan. Bio sam ljut to mi nije rekla da ima sina. Dijete je bilo neobino ljupko i govorio sam neke gluposti o
tome kako ga ne zasluuje. Bio sam pijan, ali to me ne opravdava. Uasno sam se ponio.
- Jeste li joj prijetili?
- Vjerojatno - rekao je iskreno.
- Jesu li te prijetnje imale kakve osnove?
238

, -Ne.
- Jeste li je kasnije nazivali i ponovno joj prijetili? Jeste li je prije tog susreta ikad nazivali?
-Ne.
- Jeste li ikada bilo kome prijetili da ete ga povrijedili i te prijetnje proveli u djelo?
- Ne, nikada.
- A je li ovoga puta bilo drukije? Jeste li svoje prijetnje proveli u djelo? - Tomov je glas odzvanjao sudnicom.
- Ne, nisam te prijetnje proveo u djelo. Nikad ne bih povrijedio ni nju ni djeaka.
- Jeste li vi oteli Theodorea Whitmana Pattersona, sina Pattersonovih, iz njegova doma, u noi devetnaestog
prosinca prole godine, ili se s nekim urotili da to uini?
- Nisam, gospodine.
- Znate li gdje je dijete sada?
- Ne... ao mi je... Volio bih da znam...

- Jesu li njegova pidama i igraka pronaeni u vaem domu?

- Da.
- Je li vam poznato kako su tamo dospjeli? -Ne.
- to mislite, kako su se ti predmeti tamo nali, gospodine Delaunev?
- Ne znam. Pomislio sam da su moda podmetnuti.
- Zato bi netko to uinio?
- Kako bih ja platio za zloin koji je poinio netko drugi. To je jedini razlog koji mi pada na um.
- Imate li ikakva pojma tko bi to mogao biti? -Ne.
239
L
STE
- Imate li neprijetelja? Je li netko prijetio da e vam nauditi?
- Ne... jedino moda general Franco... - rekao je izazvavi smijeak prisutnih.
- Jeste li vi komunist, gospodine Delaunev?
- Ne - nasmijeio se. Ja sam republikanac, barem sam nekada bio. Rekao bih da sam ovjek slobodna duha.
- Pripadate li komunistikoj stranci? -Ne.
- Zamjerate li gospoi Delaunev, sada Patterson, to vas je napustila, ili gospodinu Pattersonu to se njome
oenio?
Charles se okrene prema Malcolmu i pomisli kako bi najradije pljunuo na njega, ali se savlada. - Iz onoga to
sam uo zakljuujem da je ne zasluuje. Ali nita ne zamjeram ni njemu ni Marielli. Ona je dovoljno u ivotu
propatila. Ona zasluuje boljeg mukarca no to je ije od nas dvojice i zasluuje da dobije natrag svojega sina. Dok ga je sluala, Marielline se oi napune suzama. Pomisli kako je on zapravo dobar ovjek i kako je to uvijek
bio. Sada, kada ga je ula kako govori, nije vie vjerovala da je mogao oteti Teddvja.
- Jeste li krivi za zloin za koji ste optueni, gospodine Delaunev? Dobro razmislite i ne zaboravite da ste pod
prisegom. Jeste li na bilo koji nain umijeani u otmicu djeteta?
Charles ga ozbiljno pogleda i polako odmahne glavom. - Kunem se da s tim nemam nikakve veze.
Tom Armour se okrene prema tuitelju. - Preputam vam svjedoka, gospodine Palmer.
Tuitelj ga je pokuao navesti da doe u proturjeje, prikazati ga kao bezosjeajnog grubijana zbog injenice da
24O

je udario Marielle nakon smrti djeteta, ali Charles se vrsto drao onoga to je rekao branitelju i budui da je sve
ve bilo poznato, nije vie bilo nikakvih iznenaenja ni obrata. Ustrajao je u svojoj izjavi da nema nikakve veze s
otmicom i da ne zna kako se pidama nala u njegovom podrumu. Nije bilo nikakvih pokazatelja ni materijalnih
dokaza da je i dijete bilo u podrumu.
Njegovo je svjedoenje potrajalo itava dva a i na kraju se o otmici nije znalo nita vie nego ranije, ali Charles
je uporno tvrdio da nije kriv. Jedino je pitanje bilo je li uspio u to uvjeriti porotu.
Malcolm je toga a sam napustio sudnicu, a Marielle je na putu kui svratila u crkvu. Htjela se pomoliti za prave
ishod suenja, ma kakav on bio, i za svoje dijete. Ve je proao i Uskrs, a Teddvja jo uvijek nije bilo. Jo uvijek
je svaki odlazila u njegovu sobu kako bi neto potraila, promijenila raspored stvari, presloila njegovu odjeu.
Od pogleda na prazni kreveti kidalo joj se srce. Gospoica Griffin je jo uvijek bila kod svoje sestre u New
Jersevju. Domaica je nedavno rekla Marielli kako je gospoica Griffin odluila prihvatiti posao koji su joj
ponudili na Palm Beachu. Marielle pomisli kako joj zavidi to e moi pronai utjehu u nekom drugom djetetu, a
njoj je to bilo nemogue. Ona je eljela samo svojega Teddvja. S bolom se sjeala njegove svilenkaste kose,
rumenih obraia koje moda nikada vie nee ljubiti. Pokuavala se pomiriti s tom milju, no bol nije bila nita
manja. U usporedbi s tim, Malcolmovo se izdajstvo inilo gotovo nevanim.
Dugo je kleala pred oltarom crkve Saint Vincent Ferrer. Nakon nekog vremena doao je i John Tavlor i kleknuo
pokraj nje. Bio je s njom u sudnici svakoga a,
241
Dan
S t e e
pa ipak, nije mogao nita uiniti da joj pomogne. Istraitelji nisu otkrili nita novo otkad je pronaena Teddvjeva
pidama i medvjedi u kui Charlesa Delauneva.
Glavna rasprava je bila zakazana, za sljedei i on se osjeao potpuno bespomonim. Charlesovo svjedoenje je
smatrao vrlo uvjerljivim, ak se poeo i dvoumiti, ali ipak je vjerovao da je kriv.
Njeno je poloio ruku na Mariellino rame. U posljednje je vrijeme smravila i bila je vrlo blijeda, ali sada je
rijetko imala glavobolje. - Jesi li spremna poi kui? - Uzdahnula je i kimnula. Poeljela je zauvijek ostati u
crkvi i na koljenima moliti Svevinjega da joj vrati sina. Mjesecima se molila za to.
Na putu kui bila je vrlo tiha. Pred kuom je jo uvijek bilo novinara, ali ih je John vjeto izbjegao i uveo je kroz
kuhinjska vrata. Bilo je teko zamisliti da e se suenje uskoro zavriti. Policija e jo neko vrijeme ostati u kui
i FBI jo uvijek nee sasvim napustiti istragu, ali svi su sluaj smatrali zavrenim. Nije bilo nikakvih tragova, pa

ak ni lanih poziva. Jedino je pitanje jo bilo to e porota uiniti s Charlesom Delaunevem. John se pitao u
kolikoj mjeri je to vano Marielli. Znao je da joj je stalo do njega, moda i vie no to je eljela priznati.
- eli li da te ostavim samu? - upitao ju je tiho kad su uli u kuu, a ona ga pogleda sa zahvalnou i kim-ne.
Na kraju e ionako ostati sama. Sada kad nema Te-ddyja, izmeu nje i Malcolma sve je gotovo... A ako Charlesa
osude na smrt, bit e doista sama na svijetu. On je bio jedini koji ju je istinski volio. Pomisao na to uasavala ju
je. Tavlor joj njeno dodirne ruku, a onda obraz, kao da je proitao njezine misli.
- Znam kako ti je teko - rekao je. Gledajui je kako se pognute glave uspinje stubitem, odjednom se zabrine.
242

to ako u oaju uini kakvu ludost? Pitao se bi li trebao poi za njom, no je mu je od policajaca rekao da je
Malcolm gore pa je odluio vratiti se u ured, ali je rekao svojim ljudima da je dre na oku.
Kad je John otiao, Marielle se zaputi u Teddvjevu sobu. Sjela je u stolicu za ljuljanje i zatvorila oi. Bio je
sumrak i na nebu su se pojavile prve zvijezde. Sjetila se uspavanke koju mu je pjevala one noi i niz obraze joj
poteku krupne suze. Prenula se kad je zaula kako je netko otvorio vrata sobe. Okrene se i ugleda svojega mua.
- to radi ovdje? - zapita je hladno.
- Dolazim ovamo da budem blie Teddvju.
- To ti nee pomoi - rekao je zlobno. - On je mrtav, zahvaljujui tebi i tvojem bivem muu.
- Kako moe biti tako okrutan? - upitala ga je. -I kako moe biti siguran da je mrtav? Kako zna da nam se
nee vratiti?
Njegov je pogled bio leden. Otkad je poelo suenje, njegova maska je pala. Pokazao se u pravom svjetlu i vie
se nije ni pokuavao pretvarati. Ionako je odluio rastati se od nje. - Ako se i vrati, Marielle, nee se vratiti tebi
jer nisi sposobna biti majkom. - Upravo ju je na to Tom Armour upozoravao. Prouio je sluaj Vanderbiltovih
jer je uoio neke slinosti i bilo mu je jasno to Malcolm priprema. Svjedoenje dadilje i sobarice, brzojav iz
psihijatrijske bolnice, sve je to bilo smiljeno kako bi se ona prikazala kao loa majka... za svaki sluaj, ako ga
pronau.
- Tko si ti da o tome odluuje? - upita ga Marielle tuno. - I zato me toliko mrzi?
- Ne mrzim te. Prema tebi osjeam samo prijezir. Slaba si... i dopustila si tom komunistu da ue u na ivot i da
nam otme i ubije sina...
243
- Dobro zna da to nije istina - rekla je ne miui se sa stolca dok joj se on pribliavao.
- Ti si glupa, Marielle. Glupaa i laljivica - rekao je, a oi su im oboma sijevale od bijesa. - Kako moe
oekivati da te itko potuje.
- A Brigitte? Zar je ona toliko bolja od mene? - Jo je uvijek bila uvrijeena. Sad joj je bilo jasno da je sve te
godine radio protiv nje. Ali zato? Zato je mrzi? Je li to uinio zbog sebe ili zbog Brigitte?
- Brigitte nema nita s tim. Mi se nikad nismo trebali vjenati.
- A zato smo se onda vjenali? - Nita joj vie nije bilo jasno. Uope ga nije razumjela.
- Da sam Brigitte sreo prije tebe, moda i ne bismo. Ali tebe sam prvu sreo. A tako sam oajniki elio djecu. Nakon dva braka bez djece, Marielle ga se dojmila kao odgovor na sve njegove molitve. Bila je tako mlada i tako
bespomona. Odgovaralo mu je to je bila potpuno sama na svijetu. ak mu ni injenica da je bila u
psihijatrijskoj bolnici nije zapravo smetala. Vjerovao je da e je to samo uiniti jo ovisnijom o njemu.
- Tebi je to, dakle, bio jedini razlog? Da dobije sina?
- Moda. - Iskoristio ju je. Posluio se njezinim tijelom da dobije dijete. Ali ona je osjeala da to nije sve,
priznao on to ili ne. U samom poetku, vrlo kratko, bila je sigurna da je voli. A onda... onda se pojavila Brigitte.
Sada je sve razumjela.
-1 to e sada uiniti? Vjenati se s Brigittom i imati jo djece? - Nije joj rekao da Brigitte ne moe imati djecu i
da je s njom doista bio iz ljubavi.
- Ono to u ja uiniti nije tvoja briga, Marielle.
244
v

i
- Iselit u se im se suenje zavri - rekla je mirno. Ali kanila je uzeti Teddvjeve stvari... Morala ih je ponijeti sa
sobom. Nakon toliko vremena, opet je poela osjeati da joj je u glavi zbrka kao neko kad je bila u bolnici u
Villarsu... taj udni bol negdje u glavi koji joj nije doputao da misli ili bilo to odlui... Sada je mogla misliti
jedino o Teddvju.
- Kamo e se odseliti?
- Nije vano kamo. Dat u svoju novu adresu FBI-u kako bi me mogli pronai u sluaju da... kada ga pronau.
Pogledao ju je s prijezirom. Opet ju je hvatalo ludilo. To je jasno vidio. No nije mu palo na pamet da je on tome
kriv.
- Nee ga pronai, Marielle. Nikada ga nee pronai. Zar ti to nije jasno?
- Odsjest u u hotelu - rekla je ne obraajui pozornost na njegove rijei. Pogledala je u stranu, a Malcolm ju je
promatrao. Ve je rekao svom odvjetniku koliko joj je novca kanio dati. Isplatit e je, a onda e vjerojatno

zavriti u kakvoj umobolnici. Zacijelo e tako zavriti kad je on napusti, a Charlesa osude na smrt, i kad shvati
da nikada vie nee vidjeti svoje dijete.
- Ionako odlazim na putovanje. Za to vrijeme se moe pripremiti.
- Kamo ide? - upitala je slabim glasom nastojei se usredotoiti, a ruke su joj se tresle.
- To nije tvoja briga.
Odjednom, dok ga je sluala, osjeti da je obuzima panika. Tko e se brinuti o njoj kad on ode?... Tko e joj
pomoi da se brine o Teddvju? No onda pomisli kako joj nitko nije potreban. Samo joj je trebalo vremena da se
oporavi. Shvaala je to joj se dogaa i svom se snagom borila
245
D A N I E
STE
da nadvlada strah. Uinila je nadljudski napor i uputila se niz stube u svoju sobu. On joj nije mogao oduzeti
sjeanja na dijete koje je voljela. Pomislivi to, znala je da e preivjeti.
John Tavlor ju je nazvao te noi. Bio je zabrinut za nju. - Jesi li dobro?
- Da. Iza mene je teak . - Malcolm ju je izmuio i bila je sasvim iscrpljena, ali bilo joj je drago to je John
nazvao.
- Glavna rasprava bit e jo gora. A onda dolazi presuda. Mora ostati mirna, Marielle. - On e biti uz nju cijelo
vrijeme.
- Znam... Sve je u redu... Johne, nema nikakvih novosti o njemu, zar ne?... Mislim na Teddvja.
- Ne - rekao je njeno - nema nikakvih novosti. Znao je da se pomalo miri s tim. Nakon etiri mjeseca nije vie
bilo nade. - Rei u ti ako se to pojavi.
- Znam da hoe.
- Marielle... - Znao je da se telefoni prislukuju, ali htio joj je rei da je voli.
- Znam - rekla je tako tihim glasom da je poelio biti kraj nje i zagrliti je. No ona je sjedila sama u svojoj sobi, a
niz obraze su joj se skotrljale dvije krupne suze. Suze tuge, ali i iscrpljenosti.
- Budi jaka jo nekoliko a. Moda emo moi provesti neko vrijeme zajedno kad se sve ovo zavri. Znao je
koliko e joj biti potrebno da nekamo ode. Bojao se da e se opet slomiti. Zamalo ve jest, ali uspjela je
pobijediti slabost. - Vidimo se sutra - rekao je njeno.
- Laku no - proaputala je i spustila slualicu. Dok je ona tonula u san, Bea Ritter je razmiljala kako e nazvati
Toma Armoura.
246
14
Tom Armour je cijelo popodne dotjerivao svoj zavrni govor i kad je zavrio, bio je zadovoljan. Protegnuo se,
zijevnuo i jo jednom sve proitao, a onda je odluio nainiti si sendvi. Stan je izgledao kao da u njemu ive
takori, a kada je otvorio hladnjak, sjetio se daje prazan. Razmiljao je to da uini, kad je zazvonio telefon.
Isprva se nije htio javiti. Najvjerojatnije je to opet kakav dosadni novinar, ali moglo je biti i neto vano.
- Da? - rekao je odsutan duhom. Pokuavao se odluiti bi li iziao da neto pojede ili bi moda bilo bolje da
jednostavno poe u krevet i dobro se naspava kako bi bio odmoran sljedeeg jutra. Odmoran, ali gla kao vuk.
Nije ruao i poeo je osjeati kruljenje u crijevima. Pitao se tko ga zove tako kasno. Jedina ena koja gaje
zanimala najavila je da se ubrzo nakon Boia udaje. Rekla je da je oenjen svojim poslom i da je sita sluanja o
njegovim sluajevima. No s trideset est godina, uspio se dokazati kao je od najboljih odvjetnika u gradu.
- Je li to gospodin Armour? - Bio je to enski glas koji nije prepoznao, ali mu se uinio vrlo ugodnim
- to mislite, tko bi drugi mogao biti u ovo doba? Posluitelj? - Odjednom se upita nije li to jo je mor247
bidni poziv u vezi s Charlesom Delaunevem. Bilo je zanimljivo braniti ga, ali u poetku je bilo prijeteih pisama
i telefonskih poziva u kojima su ga pitali kako moe braniti takva monstruma i tome slino. Tko je to? - upitao je
namrtivi se. Nitko ga ve tjednima, mjesecima, nije zvao kui, a osobito ne ene s ugodnim glasom.
- Beatrice Ritter ovdje. Je li to Tom?
- Glavom i bradom. - Sad je ve znao tko je ona. Sviala mu se. Svidjela mu se kad ga je dola moliti da
preuzme Charlesov sluaj. Sviali su mu se i lanci koje je napisala o Marielli i Charlesu i openito o suenju.
Nije bilo nikakve sumnje da je na njihovoj strani.
- Moram razgovarati s vama - rekla je uzbueno.
- Moe. Va sam. - S kruljenjem u elucu i praznim hladnjakom, spreman za gladovanje do jutra.
- Moemo li se negdje sastati?
Pogledao je na sat. Jo uvijek je na sebi imao koulju, hlae i naramenice koje je nosio u uredu, a u posljednjih
etrnaest sati je umjesto jela popio litre crne kave. - Ve je gotovo jeaest sati. Ne moe li to priekati do jutra?
- Ne, ne moe. - Glas joj je zvuao oajniki.
- Neto vam se dogodilo?

- Moram vas vidjeti.

- Niste valjda nekoga ubili?
- Ne alim se... Molim vas... morate mi vjerovati. Vano je.
- Pretpostavljam da to ima veze s mojim klijentom. - Znao je da je na njihovoj strani premda nije razumio zato,
ali bio je spreman to iskoristiti.
- Da, i te kako.
- I ne moe ekati?
248

- Mislim da ne - rekla je nestrpljivo.

'
- Biste li htjeli doi u moj stan? - Veina djevojaka ne bi dola u posjet mukarcu tako kasno naveer, ali ona nije
bila obina djevojka. Bila je novinar. Navikla je initi stvari koje ni jedna ena, kao ni mukarac, ne bi uinili pri
zdravoj pameti i on se divio hrabrosti s kojom je nastupala. Jednoga a bi ak mogli postati prijatelji, ali sada nije
bilo vrijeme za to.
- Doi u... - rekla je uzbueno. - Samo mi nemojte rei da ivite u New Jersevju.
- Kako vam zvui Pedeset deveta ulica, izmeu Lex-ingtona i Tree avenije?
- Zvui kao da imam sree. Ja stanujem u etrdest petoj ulici. Pozvat u taksi i kod vas sam za pet minuta.
- Hoete li mi uiniti uslugu?
- Svakako?
- Moete li usput kupiti je sendvi s govedinom? - Nisam nita jeo od doruka.
- Sa senfom?
- Pojest u bilo to, skupa s vreicom. Umirem od gladi.
Pozvonila je za dvadeset minuta. Bila je odjevena u tamnoplave hlae i svijetloplavu majicu. Jo na vratima
pruila mu je smeu vreicu u kojoj su bila dva piva i sendvi.
- Pravi ste aneo. - Nije ga zanimalo to mu ima rei, sretan to mu je donijela hranu. - Hoete li vi jedno pivo?
- Ne, hvala. - Odmahnula je glavom i spustila se na stolac u kuhinji. Osjeali su se kao stari prijatelji. Ona je
pratila cijelo suenje i na neki nain ih je to zbliilo.
- to mislite, kako e se stvari odvijati?
249
Dan
e l l e
S T E E
- Nisam sigurna. Teko je proitati porotu. Katkada mi se ini da e mukarci biti blagonakloni]i od ena, a onda
opet... Nisam sigurna. No vi ste uspjeli malo popraviti ugled Marielle Patterson. Osobito nakon to se Patter-son
pokazao takvim gadom. - Kimnuo je ne zaboravljajui da je ona novinar i da bi sve to mogao biti trik. - Puno ste
pomogli Charlesu Delaunevu.
- Hvala. ini mi se da je as ostavio dobar dojam.
- Slaem se - rekla je tiho. Uspjela je uhvatiti Char-lesov pogled kad se vraao na svoje mjesto u sudnici i on joj
se nasmijeio. Bio je dirnut njezinim zanimanjem i vjerom u njega, premda pomalo zbunjen tolikom revnou.
Sviala mu se. Ni blizu onoliko koliko se on sviao njoj, ali Bea je to smatrala dobrim poetkom... ako... No sve
je ovisilo o Tomu Armouru... i poroti.
- I? to se dogaa? to vas je navelo da u kasne sate krenete ovamo sa sendviem od govedine? Pretpostavljam
da niste doli samo zato da biste izrazili svoje divljenje prema mojoj odvjetnikoj vjetini.
- Ne - rekla je sa smijekom - ali, istina je da ste dobar odvjetnik. Bolji od mnogih koje sam vidjela. - No tada se
opet naglo uozbilji. Imala mu je neto vano rei. I oboje su znali da je vrijeme istjecalo za Charlesa De-launeva.
Oba e odvjetnika sljedeega a odrati svoje zavrne govore i nakon toga sve e ovisiti o poroti. -Uinila sam
neto doista neuobiajeno - rekla je. - Nazvala sam jednog ovjeka o kojemu sam dosta davno napisala lanak...
Zapravo, prole godine. Vjerojatno znate tko je on. Zove se Tony Caproni.
- Mafijaki boss iz Queensa? - Tom Armour je pogleda zapanjeno. - S krasnim se momcima druite, gospoice
Ritter.
25O

.
- Napisala sam o njemu blagonaklon lanak i to mu se jako svidjelo. Rekao je da ga nazovem ako ikada zatrebam pomo. To sam i uinila.
- Nazvali ste Tonvja Capronija? Zato njega? - Jo je jednom bio zadivljen njezinom hrabrou. Tony Caproni
bio je je od najopasnijih ljudi u New Yorku i je od najmonijih u svom okruju.
- Zanimalo me je li to uo, pozna li nekoga... nekoga iz podzemlja, tko bi moda mogao neto znati o istinskim
otmiarima sina Pattersonovih ili... Ne znam. Mislila sam da bih moda mogla neto saznati.
- I? Pretpostavljam da niste nita postigli. FBI je pokuao uiniti isto. Oni imaju svoje dounike u podzemlju, ali
nisu nita saznali.

- Ni Tony nije nita znao kad smo prvi put razgovarali. Ali veeras me ponovno nazvao i dao mije ime jednog
ovjeka i njegov broj. Rekao je da ga nazovem.
Tom je prestao jesti i pogledao je. - Je li to znao?
- Netko... ne zna ime te osobe... Netko mu je platio pedeset tisua dolara da igraku i pidamu podmetne u
Charlesovoj kui. Ne eli svjedoiti, ali ako mu obeamo amnestiju, spreman je to uiniti. Nasmrt je preplaen,
ali ao mu je Charlesa i rekao je da e to uiniti. Takoer je rekao kako misli daje dijete ivo i eli razgovarati s
nama prije nego to mu se neto dogodi.
- Ne mogu vjerovati... Dajte mi njegov broj. - Ona izvue papir iz torbice, a on dograbi telefon i pogleda je. Ovo nije neka namjetaljka, zar ne? Ako ovo iskoristite za neku svoju priu, ubit u vas.
- Kunem se. Ne laem vam. - Jo jednom joj je, ne znajui zato, povjerovao.
251
15
Sudac Abraham Morrison udario je ekiem o stol i zatraio red u sudnici tono u deset sati i petnaest minuta
sljedeega jutra. Tom Armour izgledao je vrlo uglaeno u ukrobljenoj bijeloj koulji, tam-noplavom odijelu i
novoj kravati. Ustao je petnaest minuta ranije kako bi usjajio cipele. Znao je koliko je vano da as ostavi dobar
dojam. Charles je odjenuo sivo odijelo i posudio jednu od oevih kravata.
- Danas emo, dame i gospodo, uti zavrne govore - objasnio je sudac poroti. Oni su ve mjesec a proveli
zatvoreni u Hotelu Chelsea i njihovo se strpljenje bliilo kraju.
Nakon suevih uvodnih rijei, Tom Armour mu da znak da bi mu elio neto rei. Sudac Morrison ga pozove da
prie, to je ovaj i uinio, praen Billom Palmerom.
- to se dogaa, gospodine branitelju? - upita ga sudac, mrtei se.
- Novi dokazni materijal, gospodine suce. Mogu li s vama razgovarati nasamo? - Sudac nije bio nimalo
oduevljen. Imali su zakljuiti sluaj, a sad se pojavljuje nekakav novi dokazni materijal.
252

;
- Dobro, dobro. - Pozvao ih je obojicu da ga slijede i sve do jeaest i trideset su ostali iza zatvorenih vrata. Sudac
je bio spreman dopustiti Tomovom douniku da svjedoi, ali ne i obeati mu amnestiju. Ako je istina to to tvrdi,
ako je doista podmetnuo pidamu, taj prekraj podlijee saveznim zakonima, a osim toga vjerojatno je skrivao
jo tota o otmiarima.
- Trebalo bi ga uhititi - rekao je Palmer svoje miljenje.
- Ne mogu zloupotrijebiti njegovo povjerenje - odgovori mu Armour.
- A to ako lae?
- A to ako ne lae? to ako je doista podmetnuo pidamu i medvjedia, a Delaunev nije kriv?
- Za Boga miloga, tko je taj tip? - Palmer se gotovo izdere.
- Ne mogu vam rei dok se ne dogovorimo o uvjetima.
Kad ih je obojicu sasluao, sudac je izgledao pokunjen i nije bio nimalo zadovoljan sporazumom koji su postigli.
- Dat u vam etrdest osam sati da to raistite i da doznate o emu se zapravo radi. Imate na raspolaganju FBI,
marince, vojsku. Nije me briga to ete uiniti, ali morate saznati neto vie. A njemu nita neu obeati. Saznajte o emu se radi, a ako se za etrdeset osam sati ne pojavite s dokazima, vae u ponaanje smatrati nepotivanjem suda, a tu protuhu u strpati u zatvor. Je li to jasno?
- Da, gospodine. Hvala vam. - Tom Armour je bio vie nego zadovoljan. Imao je dva a da proizvede udo, ali se
nadao da e mu Bein prijatelj pomoi.
- Slaete li se s odgodom od dva a, gospodine Palmeru? - upita sudac.
253
Dan
- Imam li izbora? - Palmer je izgledao ljutit, ali pomiren sa sudbinom. Nadao se velikom uspjehu svojega
zavrnog govora.
- Zapravo i nemate. - Sudac mu se nasmijei, a Tom se glasno nasmije.
- Pa onda se slaem, zar ne? Ali sumnjam da e neto biti od toga. Vjerojatno je neka podvala. Delaunev je bez
sumnje kriv, taj prokleti komunist.
- Da se niste usudili tako govoriti o mom klijentu - ree mu Tom Armour hladno.
- Morat ete si ubudue paljivije birati klijente.
Sva trojica su se vratila u sudnicu i sudac je prisutnima objasnio da se suenje prekida na dva a kako bi se
istraili mogui novi dokazi. Suenje se imalo nastaviti u petak. Tom je aptom objasnio Charlesu to se
dogodilo. im je ponovno ustao, mahnuo je Johnu Tavloru.
- Mogu li razgovarati s vama? Potrebna mi je vaa pomo.
- Svakako. - Slubeno je John pripadao optubi, ali dunost mu je prije svega bila da pronae Teddvja.
- Moemo li negdje nasamo razgovarati? - Poli su u je prazan ured, a Charles je odveden nazad u eliju.
- to imate?

- Nisam siguran, ali mislim da je prava stvar - rekao je i ispriao mu to je saznao. - ovjek je nasmrt preplaen.
Ako bude svjedoio, bit e optuen za sudionitvo, a ve ima podui dosje i trenutno je na uvjetnoj.
- Kako se zove? Vjerojatno ga znam.
- Da, vjerojatno. Ali morate mi obeati amnestiju za njega ako vam kaem.
- Ne mogu nita obeati, Armour, osim da ete nastradati ako mi ne kaete to znate. Mene ne zanima va
254

i
klijent. Vano mi je samo da se pronae dijete koje je moda ve i mrtvo, a ako nije, bez sumnje je u opasnosti.
- To mi je jasno, dovraga. Ali moram zatititi svog dounika. I on misli da je djeak iv. Morate mi obeati da
ga neete uhititi.
- Neu ga uhititi. Htio bih razgovarati s njim. Moete i vi poi sa mnom ako elite. Tko je on?
- Zove se Louie Polanski.
- Louie? Louie valer? Zaboga, pa Louie i ja smo stari prijatelji. Poslao sam ga na robiju prije petnaest godina
kad sam i sam jo bio pravo dijete... Spasio sam mu ivot. Njegovi su ga htjeli ubiti, a mi smo ga smjestili na pet
godina i tako ga zatitili. Taj me ovjek oboava. -John Tavlor se naceri.
- alite se - ree Tom Armour zaprepateno.
- Razgovarat e on sa mnom. Bez brige. - Kad ga je Tom nazvao, Louie je pristao sastati se s njima.
Sastali su se u nekom talijanskom restoranu u Green-wich Villageu, u je sat. Tom nikad nije uo za to mjesto, ali
ga je Tavlor dobro poznavao kao zloglasno sastajalite mafijaa. ovjek s kojim su se sastali bio je nizak i pretio,
jako oznojen. Nervozno im je ispriao to je uinio, no inilo se da mu je doista drago to vidi Johna Tavlora.
- Nisam to trebao uiniti. Bila je to glupost. Ali radilo se o velikom novcu i zvualo je tako lako. - A i bilo je, sve
do sada.
Tavlor pogleda Toma. - Tko mu je mogao biti spreman toliko platiti da namjesti Delaunevu? Va je klijent oito
nekome stao na ulj.
- I sam bih volio znati. - ree Tom mrzovoljno.
- uo sam da je dijete jo uvijek ivo, ali ne znam gdje je ni s kim - rekao je Louie tiho, osvrui se preko
ramena.
255
Dan
e l l e
stao
- Moe li saznati? - upita ga Tavlor, odjednom jako zainteresiran da sklopi pogodbu.
- Pitat u. Ali mislim da nee biti lako. Radilo se o velikom novcu i vjerojatno imaju pouze ljude jer jo nitko
nije progovorio. - Osim Louiea, Bogu hvala, pomisli Tavlor, nadajui se da je dijete doista ivo.
- Moe li pretpostaviti gdje bi mogao biti? Ima li kakvu ideju? Neto od ega bismo mogli poeti?
- Moda je ve izvan zemlje. - I sami su na to pomislili. Ali ve su mjesecima pod nadzorom drali sve zrane i
morske luke, pa ak i granice s Kanadom i Meksikom. Ali u posljednje je vrijeme taj nadzor popustio jer se
pretpostavljalo da je Teddy mrtav, a ako je iv, da ga nitko vie nee pokuavati odvesti u drugu zemlju. Pogledavi Louiea s velikim zanimanjem, John se zapita nije li se takvo to ipak moglo dogoditi u posljednjih tje a.
- Zlata si vrije, Louie. Upravo si mi dao ideju.
- Da? A to u ja imati od toga? Sluaj... Vratit u novac. Potroio sam samo deset tisua... Dat u ti preostalih
etrdeset tisua, a ti ih moe dati FBI-u, ili sucu, ni sam ne znam. Ali ne elim opet u zatvor zbog jedne djeje
pidame.
- Evo kako emo - ree Tavlor pogledavi ga ozbiljno. Ako ita pronaemo, isposlovat u nagodbu za tebe
zbog pomoi u traenju djeteta. Ako ga ne pronaemo, mogao bi se nai u gadnoj nevolji. Ali uinit u sve to
budem mogao.
- Da... javi mi... - Louie nervozno pogleda Toma, a John Tavlor se uputi prema telefonu.
- Hvala vam to ste pristali na ovaj sastanak. To bi moglo spasiti ivot mom klijentu.
- Da. - Louie se nervozno nasmijei. A ja bih zbog toga mogao zaglaviti. Ali ne bih htio da dijete strada. Zna2S6
te na to mislim. Kao u sluaju Lindberghovih. Tada sam bio u zatvoru zbog neke sitne pljake banke. Doista mi
se gade ti ljudi... koji su u stanju ubiti dijete.
- Mislite li da su ga moda ubili? - Toma obuzme munina na tu pomisao. Tijekom suenja je poeo sve vie
suosjeati s Marielle. Bilo bi doista strano da se takvo to dogodi, osobito nakon smrti drugo dvoje djece i pakla
kroz koji je prolazila s Malcolmom.
- Teko je rei - odgovori mu Louie ozbiljno. - Kada je u pitanju toliki novac, sve je mogue.
- Volio bih znati tko je to uinio. - Charles Delaunev jamano nije. I prije mu je vjerovao, ali sad vie nije imao
nikakvih dvojbi. No izgledalo je da se radi o profesionalcima, a to znai da moda nikada nee pronai krivca. A
ni malog Teddvja.

John Tavlor je izgledao zabrinuto kad se vratio.

- to se dogaa?
- Ne znam. Mogue je da neemo nita pronai, ali proeljat emo svaki pedalj luke. Treba pretraiti deset teretnih i est putnikih brodova. Louie, ti se pobrini za svoj dio posla i javi nam ako to uje. - U najgorem
sluaju, on e posvjedoiti da je podmetnuo pidamu i medvjedia. N Tavlor je znao da nee biti lako pruiti
mu zatitu. -Nazvat u te.
- Hvala na ruku. - Louie ih obojicu pogleda. Nije mu bilo ao to je doao. Ako ne pronau dijete, mogao bi se
loe provesti, ali ovjek kojiput mora uiniti i neto dobro, pa makar ga to kotalo.
Kad su izili iz restorana, Tavlor je obavio jo je telefonski razgovor iz govornice. Nazvao je Mariellu i nije htio
da ga itko uje. - Marielle, ja sam. - Znao je da mu je prepoznala glas. - Moe li doi u crkvu... za dvadeset
minuta?
257
L
- Svakako - rekla je pomalo iznenaeno.
Iskrala se iz kue kroz stranja vrata i uputila se pjeice niz ulicu. Stavila je tamne naoale, a glavu je omotala
alom kako je ne bi prepoznali.
- Neto nije u redu? - upitala ga je zabrinuto, a on se nasmijei kako bi je umirio.
- Htio sam ti samo rei da u sljedeih a biti jako zauzet i da se ne brine ako te ne stignem posjetiti.
- Ima li to kakve veze s dokaznim materijalom koji je as spomenut na sudu? - Izgledala je iznenaeno. Viala ga
je doslovno svakoga a sve od one noi kad je Teddy otet. Sada joj je on bio jedina podrka koju je imala.
- Da, ima veze s tim.
- Je li... Ima li to kakve veze s Teddvjem?... - Moda su ga pronali... ili su pronali njegovo tijelo? Nije se
usudila pitati.
- Jo nita ne znam. Moramo provjeriti. Ne brini se, javit u ti ako se to pojavi - rekao je. Nije htio u njoj buditi
nadu. - No moram te najprije neto pitati. - Je podatak o kojemu su ga njegovi istraitelji obavijestili toga jutra
uinio mu se udnim. Najprije je mislio da se radi o nekoj pogreci, ali nakon razgovora s Louiem, odluio je to
ipak istraiti. Upravo se zato usredotoio na luku i brodove. - Planirate li moda ti i tvoj mu kakvo putovanje u
sljedea dva tjedna?
- Malcolm? Jedva da uope razgovara sa mnom u posljednje vrijeme. Sino mi je rekao da e traiti razvod. Nije se doimala nesretnom zbog toga. Vrlo se dobro drala s obzirom na sve to je prola.
- Krasan momak. Znai, ne planira nikakvo putovanje s njim? - Znao je da je tako, ali ipak je morao provjeriti.
258
STAO
- Ne, zato? - upitala je zbunjeno.
- Sigurna si da on nema u planu kakav mali medeni mjesec kako biste se pomirili?
- Sa mnom sigurno ne. Rekao je da e me nazvati njegov odvjetnik.
- Kad je to bilo?
- Sino, kad sam se vratila iz crkve - rekla je, a onda se iznenada sjetila neega to joj je rekao u Teddvjevoj sobi.
- Rekao je da e otputovati. Jesi li na to mislio?
- Moda. - Ona oito nije znala da gospodin i gospoa Patterson imaju rezervacije za brod Europa. Pretpostavljao je da je Malcolm kanio na put povesti Brigitte, pod imenom svoje ene. Takve su se stvari dogaale, a
brodski su slubenici bili vrlo diskretni. On je kanio odjedriti dok Marielle bude ekala da joj se javi njegov odvjetnik. Kakav gad. - Dobio sam takvu obavijest, ali sam mislio da se radi o pogreci.
- Hoe rei da je planirao zbrisati iz grada? - Nasmijeila se, ali su joj oi bile tune. Isuvie je toga prevalila
preko lea u posljednjih nekoliko mjeseci. Poelio ju je zagrliti, no nije bilo ni vrijeme ni mjesto za to.
- Nemoj da i tebi takvo to padne na um. Zna da ti je FBI za petama.
- Drago mi je da je tako - rekla je, smijeei se, kad su izlazili iz crkve. - Kad u te ponovno vidjeti?
- im budem imao malo vremena. Nazvat u te ili u doi. U svakom sluaju, vidjet emo se na sudu u petak. Njeno se nasmijeio i stavio joj ruku na rame.
- uvaj se. - Brinuo se za nju, ali sada se morao usredotoiti na posao. Pratio ju je vei dio puta, a onda je
gledao za njom kako odlazi niz ulicu do kue i vratio se u ured.
259
Dan
E L L E
Sljedea dva a Marielle nitko nije nazvao. Mal-colm je otiao u Washington kako bi se susreo s njemakim
veleposlanikom, a Brigitte ga je pratila. Tom je bio zauzet pripremanjem i ureivanjem svojeg zavrnog govora,
a trebalo je i smirivati Charlesa koji se jako uzrujao kad mu je Tom ispriao to je uo od Louiea. No nije mu
rekao da Louie moda nee pristati da svjedoi ako mu FBI ne obea zatitu i amnestiju.

- Ali to dokazuje da sam nevin - on se zamalo izdere na Toma.

- Znam. Ali moramo nagovoriti ovjeka da svjedoi.
- Kako se zove? - upitao je i Tom Armour se nasmijei.
- Louie valer.
- Krasno. Samo mi jo je takav treba.
- Da, dragi moj. Ako je on doista podmetnuo pidamu i medvjedia i ako pristane svjedoiti, upravo ti on
treba.
- Kako ste ga uope pronali? - upitao je osjeajui kako se u njemu budi mala nada. Znao je koliko je mala
vjerojatnost da ga oslobode, a sad se pojavila krhka mogunost da se to i dogodi.
- Javila mi je jedna ptiica, zapravo jedna tvoja prijateljica ili moda oboavateljica.
- Tko to?
- Beatrice Ritter - odgovori mu Tom neobaveznim tonom. - Draga djevojka, zar ne? I puna duha.
- Podsjea me na Marielle kad je bila mlada. I ona je bila tako vatrena i puna ivota. No ivotne su nedae
unitile taj njezin vedri duh - rekao je tuno. - Ili sam moda ja to uinio. - Tom pomisli kako je sada ozbiljna,
26O

neobino lijepa i dobra, ali i tuna. Pa ipak, jo uvjek u njoj nije sasvim umrla potreba da se smije, da bude
sretna.
- Misli li da e se ikada oporaviti od ovoga? - upita ga Charles znajui kako dobro poznaje ljude.
- Mislim da hoe. Mislim da nikada vie nee biti bezbrina mlada djevojka kakvu si mi opisao, ali svi se s
godinama uozbilje. Ona e to preboljeti i krenuti dalje jer je vrlo jaka osoba. - Uzdahnuo je pomislivi kako ona
ipak zasluuje mnogo vie.
- Kako to da si ti ostao tako mlad duhom? - upita ga Charles sa smijekom. U ovih su nekoliko mjeseci postali
prijatelji.
- Pretpostavljam da se nisam s godinama opametio - odgovorio je. No i on je upoznao nesreu. Deset godina
ranije, ubrzo nakon to jer zavrio studij prava, u prometnoj nesrei su mu poginuli ena i sin. Nekom udnom
po-dudarnou, to se dogodilo iste one godine kad je Charles izgubio Andrea. Nije se ponovno enio, no nije
potpuno iskljuio tu mogunost... ako jednoga a bude manje zaokupljen poslom i ako bude opet nekoga mogao
voljeti. No za Toma Armoura to vrijeme jo nije dolo.
Dva su a prola bez vijesti od Johna Tavlora i Tom je nastojao umiriti Charlesa koliko je mogao. I sam je bio
nestrpljiv. Samo se jednom usudio nazvati i kad se John javio, zvuao je iscrpljeno.
- Zaboga, ovjee, znate li vi to znai pretraiti esnaest brodova? Raskopali smo itavu luku, a vi mi govorite
da pourim. - Zamolili su upravu luke u New Jer-seyju za suradnju i tamo nisu imali veih tekoa jer su u luci
bili uglavnom tankeri, ali u Manhattenu je bilo tee dobiti dozvolu za pretraivanje jer se radilo o stranim brodovima i pristali su na suradnju tek kad su im objasnili
261
0 emu se radi. Od Tedddvjeve otmice prolo je puno vremena i ljudi su ve poeli zaboravljati i gubiti
zanimanje, a pretraivanje broda je prilino sloen postupak. Provjerili su i brod Europa, na kojemu je Malcolm
imao rezervaciju, no sve je bilo isto. Nijemci su vrlo nevoljko na sve to pristali.
- Rekao sam vam da u vas nazvati ako neto pronaemo. Od prole noi nisam bio u uredu i doao sam samo
da se istuiram. Imate li kakvih primjedbi, gospodine Armour? - John je govorio vrlo otro, no Tom je znao koliko je umoran.
- Ne, ali imam nervoznog klijenta.
- Recite mu da se strpi. inimo sve to moemo. Moete li mi uiniti jednu uslugu? - upitao je nakon kratkog
oklijevanja.
- Svakako. Samo recite.
- Htio bih da nazovete Marielle Patterson. Zacijelo je ve izludjela od brige. Nisam joj rekao nita o Louieu
1 o podmetanju pidame. Sve to zna jest da imamo neke nove tragove. Nisam htio da se isuvie uzbudi.
- Naravno. to da joj kaem?
- Ne znam... - oklijevao je Tavlor i Tom se upita nema li ega meu njima, a onda pomisli kako je zbog svog
posla postao nenormalno sumnjiav. - Samo je pitajte je li sve u redu. Patterson se grozno ponio prema njoj.
Znate li da kani zatraiti razvod?
- Kakav gad - ree Tom zgaeno, ali nimalo iznenaen.
- I ja sam to rekao. Ionako je nije zasluio. Ali od vabice e ve dobiti svoje. Ona je mnogo tvri orah.
- To ste dobro rekli, specijalni agentu Tavloru - ree Tom kroz smijeh. - No morate priznati da mala vabica
262

nije loa. - Obojica se nasmiju, no Tavlor se morao vratiti svom poslu. Do jutra je trebalo pretraiti jo etiri

broda. Tom je ispunio obeanje koje je dao Tavloru i nazvao Marielle.

- Jeste li to saznali, gospodine Armour? upitala ga je zabrinuto. - Neprestano mislim kako ste moda dobili
kakve obavijesti o... Bojim se da ste nali Teddvjevo tijelo. Ali zacijelo biste mi rekli... ne znam je li gore ne
znati ili se suoiti s injenicom da vie nema nade. - I jedno i drugo se Tomu inilo stranim. Jo uvijek se prisjeao trenutka kad je saznao to se dogodilo njegovoj eni i djetetu. Bilo je to vie no to je mogao podnijeti. No
ovo se isuvie oteglo. Postojala je mogunost da se tijelo nikad ne pronae. Moda bi bilo olakanje konano
saznati istinu. U sluaju Lindberghovih djetetovo tijelo pronaeno je nakon dva mjeseca.
- Nadam se da emo uskoro imati dobre vijesti za vas.
- Znate li to se zapravo dogaa?
Nije joj elio rei da pretrauju luku kako bi pronali Teddvja. - Mislim da trae jo neke dokaze prije no to se
zakljui sluaj. Sutra e sve biti gotovo.
- Kako Charles to podnosi?
- Zapravo... - Tom se zavali dublje u naslonja i sa smijekom pomisli kako ima lijep glas i kako je ugodno s
njom razgovarati. Neobino mu se svidjela tijekom suenja, no ranije nije o njoj elio razmiljati na bilo koji
nain osim u smislu njezine povezanosti s Charlesom. -Zapravo me izluuje, moram priznati.
- To je slino Charlesu - rekla je, a onda se uozbiljila. - Je li jako zabrinut?
- Onoliko koliko mora biti. No novi dokazi bi mu mogli pomoi. U svakom sluaju, nadamo se tome. FBI vri
istragu za nas. Javit emo vam ako ita saznamo.
263
- Hvala vam. - Nije trebala biti na njihovoj strani, ali sada nije vie bila ni na ijoj strani. Bilo joj je vano jedino
da otkriju istinu i... da pronau Teddvja.
Dani su joj se inili kao vjenost. Nedostajali su joj Johnovi posjeti, a i Malcolm je otiao pa se kua doimala
praznom. Razmiljala je to e uiniti kad se iseli. Nije imala kamo otii, ni kakva posla ili obitelji kod koje bi
potraila utoite. To ju je zabrinjavalo, ali nije bila uplaena kao to bi bila neko. On je nije vie plaio. Odjednom joj do njega vie nije bilo nimalo stalo. Isuvie ju je povrijedio.
Drugoga a nakon prekida suenje nazvala ju je i Bea Ritter, ali ni ona joj nije rekla nita o novim dokazima.
Pravila se da ne zna i nije joj priznala da upravo ona stoji iza toga.
- Jeste li bili s Charlesom? - upita je Marielle.
- Da, prije nekoliko a. Jako je napet jer e porota uskoro morati donijeti presudu - rekla je nadajui se da e se to
ipak moi izbjei.
Do ponoi jo uvijek nije nita pronaeno. Trebalo je pregledati jo dva broda, a na je od njih bio im je zabranjen
pristup. Bio je to njemaki brod i tek su iduega jutra, pomou sudskog naloga, uspjeli ui. Kad je u deset sati
ujutro sudac Morrison otvorio sudsku raspravu, John Tavlor je s jo nekoliko saveznih policajaca i predstavnicima luke uprave poeo pretraivati brod. Nije se nadao da e neto pronai, ali morao je pokuati, zbog
Marielle. Nazvao je Toma Armoura iz luke upravo u trenutku kad je ovaj izlazio iz stana.
- I?
- Nismo nita pronali. Ni Teddvja ni ita drugo. Nitko nita ne zna ili ne eli rei. Raspitivali smo se kod svih
264

naih dounika. Nita. Louie se ne javlja na telefon. Mislim da se uplaio. Moda nam je umakao. - Tavlor je
imao same loe vijesti.
- Sranje. to bih ja sada trebao uiniti?
- Jednostavno odrite svoj zavrni govor kao to ste i namjeravali uiniti prije dva a.
- Ali, zaboga, ovjee on to nije uinio. Pedeset tisua dolara je plaeno za podmetanje pidame.
- Da, znam. Ali tko e to posvjedoiti? Vi, ili ja? To su samo prie.
- Ne moete mi to uiniti! - Tom je bio na rubu suza, ali Tavlor je bio isuvie umoran da bi se uzbuivao. Imao
je pregledati jo je brod, ali gotovo da nije imao snage to obaviti.
- K vragu, ovjee, dva a nisam spavao. Pregledao sam sve smrdljive brodove u luci, a nita nisam naao. Va
momak to vjerojatno nije uinio, ali ja vam tu nita ne mogu pomoi. Nemamo ni dijete ni dokaze. to jo da
vam kaem?
- Trait u ponavljanje postupka. - Tom je bio toliko uzrujan da mu je glas drhtao. No ni Tavlor se nije bolje
osjeao.
- Ponavljanje postupka? Na temelju ega? - upita ga Tavlor umornim glasom. Njegovi su ljudi za to vrijeme ve
ulazili na njemaki brod, no unaprijed su znali da je sve uzalud i da nee pronai djeaka. Ili su ga ve odveli daleko, gdje ga nikad nee pronai, ili je mrtav i negdje zakopan. - Kako mislite to postii? - ponovno ga upita Tavlor kad mu Tom nije odgovorio.
- Ne znam... Moete li se sjetiti ikakva razloga zbog kojega bih mogao traiti drugu odgodu?
- Ne, ne mogu. A ako se Louie uskoro ne pojavi, obojica smo nastradali.

265
Dan
- Da, to mi je jasno.
- Poslat u vam poruku na sud po jednom od svojih ljudi, ali nemojte se previe nadati. - Tomove su nade ve
potonule i razmiljao je kako e rei Charlesu da je Louie nestao.
- to? - izderao se Charles kad mu je Tom prenio novosti.
- je - proaptao je Tom dok su hodali prema sudnici.
- Kukin sin. Kako su oni nespretnj ako vici iz FBI-a mogli to dopustiti?
- Tie - upozori ga Tom dok je sudac udarao ekiem. - Nije ni njemu lako. Na uvjetnoj je i lako bi mogao
zaglaviti. Zapravo mu ne moe zamjeriti.
- to bih trebao? Pomiriti se sa smrtnom kaznom za neto to nisam uinio?
- Neu dopustiti da se to dogodi - odgovori mu Tom dok mu se eludac grio od napetosti. Nastojao je da mu
glas zvui samouvjereno, ali nije se tako osjeao kad je sudac pozvao njega i Billa Palmera da pristupe.
- Dakle, gospodine branitelju? to je s vaim novim dokazima? Imamo li svjedoka?
- Ne, gospodine, nemamo - ree Tom mrtei se. -FBI ve dva a istrauje, ali nisu nita pronali. -Tuitelj je
izgledao zadovoljan novostima.
- A va dounik? - upita ga sudac.
- je, gospodine.
- Ne mogu vjerovati da ste protratili dva a suenja ni za to, gospodine Armour. - Sudac je kipio od bijesa.
- Morali smo provjeriti, gospodine. ak sam htio traiti jo jednu odgodu, ali...
- Nemojte ni sanjati o tome, gospodine branitelju -rekao je bijesno im dajui znak da se mogu vratiti na svoja
mjesta. Bili Palmer zadovoljno pogleda prema Malcolmu i Marielli koja je, vrlo tiha i gotovo nepomina, sjedila
pokraj njega. Sudac jo jednom udari ekiem dajui znak Palmeru da zapone sa svojom zavrnom rijeju.
Tom Armour nije mogao vjerovati da su stvari krenule tako loe. Rjeenje se inilo nadohvat ruke, a onda su ga
izgubili. Charles je izgledao kao da e svaki as zaplakati, a Bea Ritter se unezvijereno ogledavala oko sebe
pitajui se to se dogodilo.
U svojem je zavrnom govoru Bili Palmer podsjetio porotu na svaku glupost koju je Charles ikad u ivotu
uinio, na svaku njegovu slabost, ispad, svaku prijetnju koju je ikad izrekao. Spomenuo je njegov napad na Marielle i njegovo mahnitanje po nekom parikom baru kad mu je bilo devetnaest godina. Sve su to bili rani
znakovi njegove sklonosti nasilju, samoivosti i gubitku vlasti nad sobom, to ga je na kraju dovelo do ovoga
stranog ina, ubojstva djeteta. Njegova gaje nasilnost i e za ubijanjem nagnala da se ukljui u Svjetski rat kad
mu je bilo petnaest godina. Sklonost komunistikim idejama odvela ga je u panjolsku... a prijetnje koje je
izrekao u Central Parku proveo je, na alost, u djelo. Pidama pronaena u njegovu podrumu dokaz je daje doista
i ubio Teddvja. - Taj je ovjek otmiar - zagrmio je tuiteljev glas sudnicom - i ubojica djeteta. - Kad je izrekao
te rijei i pogledao prema poroti, u sudnici je zavladao muk. Nakon svega to je preivjela, ovo je bilo previe za
Marielle. Izgubila je svijest.
266
267
16
K
^ad je dola k sebi, Marielle zauje priguen Lamor, a na elu je osjeala neto hladno i vlano. Otvorivi oi,
shvatila je da su je prenijeli u suev kabinet. Njegova tajnica joj je na elu drala hla oblog, a bio je pozvan i
lijenik, no ona je tvrdila da se dobro osjea. Pokuala je sjesti, ali je obuzme osjeaj slabosti. Tada je primijetila
da su u sobi oba odvjetnika i njezin mu. Neka ena joj je pruala au vode i ona prepozna Beu Ritter.
Doslovno je pregazila gomilu novinara kako bi se pribliila Marielli. Zahvaljujui njezinoj prisebnosti pozvan je
lijenik. Malcolm to nije imao namjeru uiniti. On nije s njom ni najmanje suosjeao. Samo mu je bilo
neugodno.
- Gospoo Patterson, biste li eljeli da vas netko od-veze kui? - upita je sudac mirnim glasom.
Marielle osjeti pulsirajui bol u glavi. Zapravo je eljela otii, ali pomisli kako bi bilo kukaviki ne ostati do
kraja. Dugovala je to Charlesu, ili Malcolmu, ni sama nije znala kome, ali smatrala je da mora ostati. Barem da
dokae svijetu kako nije slabi.
- Dobro mi je. Ako vam ne smeta... moda bih mogla neko vrijeme ostati ovdje.
268
STAO
- Jeste li zavrili svoj govor, gospodine Palmeru? -upita sudac, a Bili Palmer kimne. Nije oekivao ovakav
dramatian zavretak svojeg govora, ali zapravo nije bio nezadovoljan.
- Jesam, gospodine suce.

- Onda moemo napraviti stanku za ruak. Gospodin Armour e govoriti nakon stanke. Slaete li se, gospodine
Armour? - Tom zabrinuto pogleda Marielle i kimne. Bila je bijela kao vapno i doista je uasno izgledala. I sudac
je to primijetio. - Mislim da biste trebali poi kui i odmoriti se za vrijeme stanke, gospoo Patterson - predloio
je.
- Hvala vam, gospodine suce - proaputala je, a Bea je suosjeajno pogladi po ruci.
Malcolm je bio uz nju dok su praeni pogledima ulazili u auto, ali kad su stigli kui, ostavio ju je samu. Legla je
u tamnoj sobi s hladnim oblogom na elu, no bilo je prekasno. Migrenu vie nije mogla sprijeiti. Ali znala je da
mora pobijediti bol i vratiti se u sudnicu. Pa ipak, pomisao na to ju je uasavala. inilo joj se da je tek sada
uasna istina dola do svijesti. Sve je to vrijeme ivjela kao u snu, a sve to se dogaalo bila je neka udna i
strana igra. A kad se igra zavri... ona e dobiti natrag svoje dijete. Netko e se ve pojaviti i priznati to je
uinio, a onda e joj vratiti njezino dijete. Mora postojati nekakav logian kraj, neka nagrada za svu tu bol, za
sve to je propatila. Ali sada je znala da se to nee dogoditi. Sve su to bile samo rijei... i glumci... i lai... Na
kraju e netko biti proglaen krivim ili nevinim, Charlesa e pogubiti ili e ga osloboditi, ali nitko joj nikada
nee vratiti njezinoga sina. To nikad nije bio dio pogodbe.
- Ide li? - upita je Malcolm, prezrivo je gledajui kako lei na krevetu. No ona nije mogla podnijeti pomisao da
se vrati u sudnicu, a bol je bila sve jaa.
269
- Mislim da neu moi - rekla je slabim glasom. Sada je jedva mogla otvoriti oi ili se uspraviti.
- Glupost - zareao je. - Mora ii. eli li da pomisle kako se boji tamo pojaviti? - inilo se da misli kako bi to
bio neoprostiv grijeh. Zar je strah bio doista neto tako greno? Drugi smrtni grijeh. Strah. Prvi je slabost. A
ljubav? Je li i ljubav grijeh? Je li grijeh to je voljela Charlesa... i Andrea... i svoju neroenu djevojicu... i
Teddvja? Postoji li rije ljubav u Malcolmovu rjeniku. Ili moda samo odgovornost, dunost i obveza? U
glavi joj je bio komar. A moda je svu svoju ljubav uvao za Brigitte?
- Ako ne poe, Marielle, mislit e kako si povezana s Delaunevem i kako ne moe podnijeti da ga osude na
smrt. Zar to eli? Zar doista eli da to bude glavna vijest u svim novinama? Ustani i suoi se sa ivotom derao se na nju u tami, a ona osjeti da cijelim tijelom drhti. Prikupila je snagu za koju nije ni znala da je ima i
polako se uspravila. Skinula je oblog s ela i, lica iskrivljena bolom, pogledala svojeg mua. - Ja sam se morala
suoavati sa stvarima kakve ti ne moe ni zamisliti, ak ni sada. Stoga mi nemoj govoriti s im se moram
suoiti. - Nikad se ranije nije s njim usuivala na takav nain razgovarati, ali on je bio nepodnoljivo zao prema
njoj od trenutka Te-ddvjeve otmice i sada joj je konano prekipjelo. Za tu stranu nesreu nije ona bila kriva, kao
ni on, a ni Charles. To je bilo nedjelo nekog luaka i ma tko da je to uinio, sada je sve gotovo, pa zato je i dalje
nju krivio?
- Uasno izgleda - rekao je gledajui kako zaelja-va kosu i skuplja je na zatiljku. Umila se i ruem namazala
usne, a potom je stavila tamne naoale i krenula za Mal-colmom prema autu. Pomislila je kako jako dugo nije
vidjela Johna Tavlora.
27O

Na ulazu u sudnicu su se kao i obino morali progurati kroz gomilu novinara, nastojei izbjei njihove dodire i
rukama prekrivajui lice kako bi se sakrili od fotografa. Zbog glavobolje je sve to jo tee podnosila, no konano
su se uspjeli probiti do svojih sjedala i tek tada je mogla skinuti naoale.
Sudac je po prvi put zakasnio deset minuta, a Tom se usredotoio na svoje biljeke pripremajui se za nastup.
Charles je sjedio kraj njega turobno gledajui pred sebe. Usprkos povjerenju u Toma, on je ve izgubio svaku
nadu. Bio je siguran da e ga, bez Louijeva svjedoenja, proglasiti krivim.
Tom je upravo ustao kako bi zapoeo svoju zavrnu rije, kad je u sudnicu uao John Tavlor. Na trenutak je
zastao i pogledao suca, koji ga je dobro poznavao, dok su ga i branitelj i tuitelj promatrali s nestrpljivim
iekivanjem. Svi su se prisutni s uenjem pitali zato je inae uglaeni agent FBI-a as tako raupan i neure.
Jo uvijek je na sebi imao radnu odjeu zaprljanu uljem. Praen pogledima, krenuo je prema Marielli i apnuo joj
da poe s njim, pogledom se ispriavajui sucu. Ona ustane i, bez rijei Malcolmu, izie s Johnom iz sudnice.
Svi su gledali za njima, okreui glave i apui, sve dok sudac nije udario ekiem pozivajui ih da se umire.
- Dopustite da vas podsjetim, dame i gospodo - zagrmio je - da gospodin Armour ima odrati svoju zavrnu rije.
Tom se pokua sabrati i usredotoiti se na svoj govor, no nije se mogao prestati pitati to John govori Marielli.
Pomislio je kako su moda pronali djetetovo tijelo, pa je njoj htio prvoj rei. Ali ne bi li u tom sluaju pozvao i
Malcolma? Nastojao je ne misliti o tome, kako bi poroti
271
DAN
L
S T E E
objasnio da je Charles zapravo dobar ovjek, da njegova krivnja nije dokazana i daje bio nepravedno optuen.

Ako ispitaju svoju savjest, shvatit e da toga ovjeka ne mogu poslati na elektrinu stolicu samo zato to je pijan
rekao neke gluposti. No nitko u sudnici, kao ni on sam, nije se mogao usredotoiti na njegov govor. Svi su se
pitali zato je Marielle izila iz sudnice. Samo je Malcolm i dalje mirno pratio to se dogaa.
Sjedajui u auto pokraj Johna, Marielle ga uplaeno pogleda. - to se dogaa? - upitala ga je tjeskobno.
- Mora mi vjerovati. Moram te odvesti na jedno mjesto. Je li ti dobro? - Pogledao ju je zabrinuto. Primijetio je
da je nestabilna u hodu, no nije znao da se toga jutra onesvijestila.
- Boli me glava - rekla je, iskrivivi lice.
- ao mi je to te ne mogu potedjeti ovoga. Nee biti tako strano kao to misli i ja u ti pomoi koliko budem
mogao... ali moram te povesti sa sobom. - Upalio je auto i krenuo niz ulicu prema West Sideu. Ona ga uplaeno
pogleda.
- Uhitit e me? - to se to dogaa? Zar je poludio? Ne misli valjda da je sudjelovala u tome zajedno s Charlesom? Je li mu to Malcolm rekao kako bi joj se osvetio?
- Naravno da ne - rekao je pogladivi je po ruci, a onda uzdigne jednu obrvu. - Zar bih trebao? - upita je,
pokuavajui se naaliti.
- Ne znam - odgovorila je nervozno. - Ne znam kamo idemo. Zar ne bi i Malcolm trebao biti s nama? -Ba kao i
Tom, uplaila se daje vodi kako bi identificirala Teddvjevo tijelo. Osjeala je da to ne bi mogla podnijeti i
premda je John moda htio biti ljubazan, nije je trebao voditi samu. No on je odmahnuo glavom.
272

- Ne, on nam nee biti potreban. Sve e biti u redu. Nee biti teko kao to misli - rekao je njeno je pogledavi.
Poelio ju je poljubiti, ali sada su morali obaviti vrlo vaan posao.
- Moe li mi rei o emu se radi? - Bila je na rubu suza. Sve to je rekao u sudnici bilo je: Gospoo Pat-terson,
molim vas da poete sa mnom. Malcolm nije bio nita manje zapanjen od nje.
- Ne mogu ti rei, Marielle. ao mi je. Ovo je slubeno. - No pogladio ju je po ruci i zamrljao joj prste uljem.
Kimnula je pokuavajui biti hrabra, ali glavobolja je postajala nepodnoljiva. John je pokuavao neobavezno
razgovarati s njom, ali vidjelo se daje zabrinut. Nije mogla ne primijetiti kako mu je odjea prljava i pitala se
zato. On je bio tako rastresen da nije ni primijetio njezinu utnju.
Nakon nekoliko minuta stigli su u luku i John produi sve do dokova gdje je ve bilo parkirano nekoliko automobila FBI-a. Svi su je netremice gledali dok je izlazila iz auta uz Johnovu pomo.
- Grozno mi je to te moram dodirivati ovako prljav rekao je i zbog njegovih njenih rijei bilo joj je malo
lake.
Potom ju je poveo na palubu malog njemakog broda, koji nije bio osobito ist. Osjeao se vonj po kupusu, od
ega ju je jo vie zaboljela glava. Bio je to teretni brod koji je prevozio i putnike. John ju je poveo u malu blagovaonicu gdje ih je ekao kapetan s ozbiljnim izrazom lica. Okolo je stajalo nekoliko saveznih policajaca i Marielle se pitala koga oni zapravo uvaju, nju, kapetana ili Johna Tavlora.
273

Danielle

- Gospodo Patterson, strano mi je ao. Ovo e izazvati veliku tugu u mojoj zemlji - rekao je sveanim glasom
nespretno se naklonivi i pokuavajui joj poljubiti ruku, no kada je izgovorio te rijei, soba se poe vrtjeti oko
nje. Pomislila je kako to znai da su nali Teddvjevo tijelo. Okrenula se prema Johnu zaklinjui ga pogledom da
joj pomogne. On privue stolac kako bi sjela i mahne jednom od svojih ljudi da joj donese au vode. Pomogao
joj je da pije, nagnuvi se nad nju kao majka nad bolesno dijete i zamolio je. da bude jaka. No ona je samo
odmahivala glavom zatvorenih oiju i molila se da na mjestu umre. Znala je da to nee moi podnijeti.
- Sve e biti dobro, Marielle... - rekao je - Izdri jo nekoliko minuta. Htio bih da pogleda neke ljude i da mi
kae pozaje li ih. To je sve.
- Jesu li mrtvi? - upitala je jecajui, a on je blago pogladi po kosi.
- Ne, ivi su. Samo ih mora pogledati i rei mi poznaje li ih ili ne.
- Dobro. - Bila je toliko uplaena da je jedva disala. Pomisli kako je zahvalna Johnu za stolac jer je znala da ne bi
mogla stajati. U tom su trenutku u sobu uveli visoka, svijetlokosog mukarca. Bio je vrlo mrav, a lice mu je bilo
grubo i ljutito. Pokuavao je odvratiti pogled od Marielle, ali ga policajac grubo gurne kako bi ga natjerao da je
pogleda u oi. Stajao joj je vrlo blizu i ona se trgne, ali policajci su ga tako vrsto drali da im nije mogao umai.
- Poznaje li ovoga ovjeka, Marielle? Jesi li ga ikada vidjela? Dobro ga pogledaj. - Odmahnula je glavom i rekla
da ga ne poznaje, pitajui se zato su je uope doveli, no znala je da se radi o neemu stranom i da ima veze
274

s njezinim sinom. Ako su ga ubili, nije eljela da joj to kau.

Izveli su mukarca iz sobe i nakon pet minuta, uveli su drugoga. Ovaj je bio tamnoput i krupan, a na obrazu je
imao ruan oiljak koji se pruao sve do brade. Pogledao ju je kao da bi je elio ubiti. Ljutito je neto rekao na
njemakome i ona se uplaeno okrene prema Johnu, ali on je stade uvjeravati da se ne mora bojati.
- Nitko te nee povrijediti, Marielle. Neu im dopustiti. - Kimnula je poput djeteta, no i dalje se s oajanjem

pitala to su uinili ti ljudi. Sada su uvodili neku tir-desetogodinju enu. Bila je plavokosa i snano graena.
Potpuno izvan sebe, ona je neto govorila kapetanu, na to se on izderao da zauti. Tada je moleivo pogledala
Marielle kao da od nje oekuje pomo.
- to to govori? - upita Marielle.
- Kae da nikoga nije povrijedila. - objasni kapetan. ena je nastavila protestirati i kapetan joj je ponovno rekao
da zauti.
- Tko su ti ljudi? - upita Marielle.
- Mislio sam da bi mi to ti moda mogla rei. Sigurna si da ne poznaje nikoga od njih, Marielle?
- Sigurna sam. Nikada ih ranije nisam vidjela.
- Nikad nisu radili za tebe... ni za Malcolma?
- Ne znam. Nikad ih nisam vidjela - ponovila je. John je potom dao znak svojim ljudima da izvedu troje Nijemaca i nagnuo se prema Marielli kako bi joj neto priapnuo.
- Mora biti jaka, Marielle. Uhvati me za ruku. Pokazat emo ti nekoga... elim da mi kae poznaje li ga. Njegove su je rijei uplaile. Nije imala snage vidjeti mrtvo dijete. Vidjela je Andreea kad se utopio, drala ga
275
Dan
STE
u naruju i znala je da to nikada vie nee moi podnijeti. Zaplakala je pokuavajui se oteti Johnu, no on ju je
vrsto drao.
- Ne mogu... - viknula je i prislonila lice na njegovo rame. - Ne mogu... molim te, nemoj me tjerati...
- Moda to i nije on... Mora nam pomoi, Marielle. Molim te. - I sam je zamalo zaplakao. Mrzio je samoga sebe
zbog boli koju joj je nanosio. No dijete koje su pronali doimalo se gluhonijemim i inilo se da ih uope ne
razumije. Pomislili su da je moda drogirano, ili isuvie uplaeno ili da jednostavno ne govori engleski. Kapetan
je rekao da ga nije ranije vidio premda je s posadom bio na brodu ve nekoliko a. Dijete je izgledalo sasvim
drukije od sina Pattersonovih kojega je John vidio na fotografijama, ali je primijetio neku slinost u oima. Boja
kose bila je drukija. Djeak je bio puno mraviji i doimao se starijim. Pa ipak... znao je da je mora zamoliti da
ga pogleda prije nego to dopusti isplovljavanje broda. esto ulo mu je govorilo da neto nije u redu s posadom
ovoga broda. No ona se stisnula uz njega, odbijajui pogledati dijete.
- Mora to uiniti, Marielle... zbog Teddvja. - Drao ju je za ruku i, sasvim polagano, ona je okrenula glavu i
zagledala se u dijete koje su uveli. U jednom trenutku se inilo da je vrijeme stalo. Ustala je kao da jo uvijek ne
vjeruje svojim oima. Kosa mu je bila kratko oiana i obojena u smee, ali pri pomnijem se promatranju mogao
vidjeti plavi izrast.
Dijete ju je zaueno gledalo kao da ne vjeruje kako je konano dola da ga spasi. Bolno je zajecala i privukla ga
u zagrljaj, vrsto ga privijajui uz sebe. Zanijemjelo dijete polako je poelo plakati. Isprva su to bili gotovo
276

neujni jecaji, a onda se zauo glasan pla djeteta koje je mislilo da je zauvijek izgubilo svoju majku. Gledajui
ih, John Tavlor osjeti kako mu se niz obraze kotrljaju suze. Marielle je dugo gledala dijete za koje je mislila da je
zauvijek izgubljeno. Drei ga u naruju, steui ga uz sebe, zaboravila je na sve drugo.
- Moje najdrae... moje djetece... - aputala je steui ga uz sebe kao da ga nikad nee pustiti, a onda ih je
kapetan ispratio preko palube dok su policajci odvodili troje Nijemaca u lisicama. Kapetan se ponovno ispriao,
a John ga je obavijestio da e brod zbog istrage biti zadran u luci. Dvadesetak ljudi je ostalo uvati brod, a John
se s Mariellom i Teddvjem uputio prema zgradi suda kako bi rekao sucu to se dogodilo. Prije toga je pozvao
pojaanje koje ih je imalo ekati pred sudom kako bi zatitili Mariellu i Teddvja.
Zamiljeno je pogledao dijete koje je sjedilo na majinu krilu. Djeak se nije smijeio. vrsto se drao majke
kao da se boji da e je ponovno izgubiti. John dotakne prstie koji su stezali majinu ruku.
- Zdravo, maleni... ve dugo te traimo. - Teddy ga nesigurno pogleda kao da se pita smije li mu vjerovati.
- Rekli su mi da si mrtva - proaptao je gledajui majku - a onda su me stavili u sanduk na kojemu su bili otvori
i kroz njih su mi davali kekse.
- Krasni ljudi, ti vabe - ree John reskim glasom. - Uvijek su mi se sviali. - Bilo je jo puno toga to e morati
razjasniti. Rekli su da ih je unajmio djeakov otac kako bi ga odveli u Njemaku, u sigurnost, ali nisu htjeli
odati oevo ime. Jedino su rekli da su djetetovi roditelji Nijemci. No John je kod jednoga od njih pronaao Malcolmovu posjetnicu s Brigittinim brojem telefona. Nita od
277
toga jo nije rekao Marielli. Bit e zanimljivo uti to e jo Nijemci rei kad zaista ponu govoriti.
- Ne znam to bih rekla - proaputala je Marielle njeno grlei svoje dijete. - Nisam ni pomiljala da emo ga
pronai... Mislila sam da si me poveo tamo da... - Nije mogla izgovoriti rije i odjednom je shvatila da je njezine
glavobolje nestalo. Zahvalno je pogledala ovjeka koji je pronaao njezino dijete.
- Znam to si mislila - rekao je tiho. - No da se radilo o tome, poveo bih i Malcolma. Htio sam da ga ti prva
vidi. Rekli su da su ih unajmili djeakovi roditelji.

- Malcolm e se obradovati? - Nasmijeila se, a John nije nita rekao.

Pred sudnicom su ih ekali ljudi iz FBI-a koji su okruili Mariellu i Teddvja poput ivog zida. Djeak je izgledao
uplaeno. Marielle gaje vrsto zagrlila uvjeravajui ga da e sve biti dobro. Uskoro e vidjeti tatu.
Kad je John Tavlor, praen svojim ljudima, uao u sudnicu, sve je stalo kao da su svi osjetili da se dogodilo
neto vano. Sudac ih je zapanjeno pogledao, a Tom Ar-mour se zaustavio usred reenice. Neobina skupina
prola je itavom sudnicom i tek kad su stigli pred suca, policajci su se razmaknuli da bi svi prisutni kraj Johna
Tavlora ugledali Marielle koja je u naruju drala prljavo, tamnoputo dijete. Zapanjen, sudac skoi na noge.
- Je li to?... - Pogledao je Marielle koja se smijeila dok su joj suze tekle niz obraze, a potom u Johna Tavlora. U
sudnici je nastala pometnja i novinari su jurnuli prema njima, ali ih je policija zaustavila. Boe, pa to je djeak!
To je Teddy! iv je!, netko je uzviknuo. Sudac sjedne i poe unezvijereno lupati ekiem nareujui policiji da
isprazni sudnicu. No Johna je najvie zanimala Malcolmo278

*
va reakcija. Kad je ugledao djeaka, nije uinio ono to je uinila Marielle. Ustao je i potom opet sjeo, a onda se
osvrnuo oko sebe kao da nekoga trai pogledom i tek je tada skoio na noge. Ali jasno se vidjelo da je prije toga
oklijevao i da mu nije prvi poriv bio da potri prema svojem djetetu. John nije na njemu vidio ganutost i zaprepatenje. On nije poput Marielle uzviknuo od sree kad je ugledao svoga sina. Charles je pak zaplakao i
nasmijeio se Marielli. Sjetio se jednoga a iz prolosti i bilo mu je drago da je ovoga puta sve zavrilo drukije.
- Hvala Bogu da je iv - apnuo je Tomu Amouru, koji se i sam borio protiv suza. I sam je znao to znai
izgubiti dijete, pa je mogao zamisliti to Marielle sad osjea.
Malcolm je priao Marielli i djetetu. - Hvala Bogu da ste nali dijete - rekao je Johnu Tavloru, ali u njegovim
oima nije bilo suza i John je primijetio da je zapravo bijesan. Pokuao je zagrliti djeaka, ali ovaj se nije htio
odvojiti od majke.
- Rekli su da je mama mrtva - rekao je prestraeno.
- To su bili neki uasni ljudi - odgovori mu Malcolm udna izraza lica. John ga tada zamoli da mu se pridrui u
suevu kabinetu.
Svi su morali napustiti sudnicu, osim Marielle, djeteta, porote, dvaju odvjetnika, optuenoga i mnotva saveznih
policajaca. Marielle nije znala zato su Malcolma pozvali u suev kabinet, no to joj nije ni bilo vano. Osjeala
je mir kakav nikada dotad nije osjetila. Dva su policajca donijela Teddvju sladoled i on je sada radosno uivao u
slastici vrsto drei majku za ruku, a ona ga je, sretna, privinula u naruje i inilo joj se kao da se nikada nije ni
odvajala od njega, kao da su mjeseci uasa koje je
279
r
DAN
STE
proivjela samo ruan san. Nakon etiri mjeseca, uz pomo Boga i dobrih ljudi, Teddy joj se vratio, iv i zdrav.
Kad su tri mukarca konano izila iz sueva kabineta, Malcolmova su usta bila stisnuta u tanku crtu. Johnu su u
meuvremenu iz njegova ureda javili jo zanimljivih novosti, ali ostalo je dosta nepoznanica. Meutim, sada vie
nije bilo nikakve sumnje daje brodsku posadu, barem onih troje koje su uhitili, plaao Malcolm. Imali su papire
koji su to dokazivali, pa ak i krivotvorenu putovnicu za dijete koju je, prema njihovim rijeima, nabavio
Malcolm. Na njoj je pisalo da je djeakovo ime Theodore Sanders.
- To su gluposti! - uzviknuo je Malcolm kad je uo za to ga optuuju. - Pokuavaju me uvui u neto s im
nemam nikakve veze. - Odmah je ljutito upozorio Johna Tavlora na svoj ugled i veze.
- Spominjali su samo vas, gospodine Patterson - rekao je John Tavlor mirno - i nikoga drugog. Imat ete priliku
braniti se. O svemu emo morati jo razgovarati u mojem uredu. Puno je novca u igri, mnogo je ljudi koje ste vi
plaali poinilo razne prekraje. U najmanju ruku vas eka optunica za sudionitvo, a da ne spominjem graansku parnicu koju bi mogao pokrenuti gospodin Delaunev.
Sudac je bio zaprepaten. Nije mogao vjerovati da bi netko oteo vlastito dijete ili nekomu platio da to uini.
Zato bi to uinio? No to je FBI imao otkriti. Njega su ekale druge zadae. Morao je raspustiti porotu i poslati
nevina ovjeka kui. Barem se tako inilo. Charles Delaunev izgleda ipak nije otmiar, a dijete je vraeno neozlijeeno.
- Dame i gospodo - obratio se sudac poroti sveanim glasom. - ini se da ne postoje zakonske osnove za nastavljanje ovog postupka. U ovom trenutku sve upuuje na
28O

:
injenicu daje Charles Delaunev nevin. U oekivanju daljnje istrage, on e biti osloboen, a vi se moete vratiti
kui svojim obiteljima. Gospodina Delauneva zamolit emo da ne naputa grad, a vi ete biti obavijeteni ako
doista doe do okonanja postupka, to e se najvjerojatnije i dogoditi. Zahvaljujem vam na svemu to ste dosad
uinili, na vremenu koje ste rtvovali i vaoj dobroj volji. - Kimnuo je i porotnici su ustali smijeei se Marielli.
Neki su od njih zaeljeli sreu Charlesu. Jedna je ena, naputajui sudnicu, poljubila Teddvja.

- Gospodine Delaunev, vi ste slobodni, ali uz obvezu da ne naputate grad dok se ovaj sluaj ne rijei. Je li to
jasno?
- Da, gospodine. - Charles je izgledao kao da mu je s lea pao teak teret.
- Gospodine Tavlor, vi ete me obavijestiti o razvoju situacije.
Malcolm je otiao ne pozdravivi se s Marielle, a s Teddvjem je jedva progovorio nekoliko rijei. John je ostao
kako bi ih odvezao kui.
- Sad si slobo ovjek. Hoe li da te odvezem kui? - Tom se nasmijeio svom klijentu.
- To bi mi bilo jako drago - odgovori mu Charles. - Drago mi je to se vratio - njeno je rekao Marielli. -Bio bih
oajan da si ga izgubila. To bi bila velika nepravda. Njeno ju je poljubio u obraz i dugo su stajali gledajui
jedno drugo. - Uvijek u te voljeti - rekao je dok ga je Teddy zaueno promatrao, a Marielle kimne. I ona e
njega uvijek voljeti, ali nije mu vie nita mogla dati. Sve mu je dala kad su bili mladi, a sada je svu svoju ljubav
uvala za Teddvja.
- Doi, odvest u vas kui - rekao je John tiho, stavljajui joj ruku na rame. Charles je gledao za njima dok
281
Dan
e l l e
su izlazili iz sudnice. Ubrzo potom, on i Tom su poli kui. Na stubiti ispred zgrade suda ekala ih je Bea Ritter.
Kad je vidjela to se dogodilo u sudnici, shvatila je da se dogodilo neto nevjerojatno. Sjedila je na stubitu i,
ekajui, plakala.
- Toliko vam dugujem - rekao je Charles gotovo stidljivo. - Vi i Tom jedini ste mi vjerovali. Ne znam to bih bez
vae podrke. - Pogledala ga je sa zahvalnou, a on je njeno zagrli. Potom je otiao s Tomom, koji ga je odvezao do kue. Stari batler, koji je u njihovoj kui radio ve etrdeset godina, zamalo se onesvijestio kad ga je
ugledao. Te su veeri novine bile pune napisa o malom Teddvju pronaenom na njemakom brodu koji je, kako
se inilo, prevozio oruje.
Ve sljedeeg jutra, Charles je bio slubeno osloboen optube. S dokaznim materijalom koji je prikupljen
ranije, Tom Armour je zamolio suca da potpie nalog, a John Tavlor je imao dovoljno dokaza da pokopa Malcolma. Bila je to zamrena pria i ljudi koji su ga poznavali teko su mogli povjerovati kako je unajmio zloince
da otmu njegova sina i kako je potroio gotovo milijun dolara da bi ga drao skrivenog i u povoljnom trenutku
odveo iz zemlje. Sve je bilo pomno razraeno kako bi se djeak prevezao u Njemaku, gdje se Malcolm kanio
nastaniti s Brigittom.
On je to odavno isplanirao, ubrzo nakon djetetova roenja. Tada mu je ve bilo jasno daje pogrijeio oenivi se
Mariellom, a ne Brigittom. Marielle je bila dobra, pristojna, otmjena i potena. Po svemu tome, ona je bila
savren izbor. Ali za Brigittom je eznuo, Brigitte ga je uzbuivala, s Brigittom je elio ivjeti, no ona nije
mogla imati djecu.
282
STAO
U poetku se na Brigittin nagovor htio samo razvesti. Marielle je bila isuvie njena, uplaena, obiljeena svojom prolou. Svialo mu se to nije imala nikoga osim njega kad su se vjenali, ali s vremenom mu je njezina
ovisnost postala teretom. Brigitte je bila suta suprotnost Marielli. Bila je pronicava, zahtjevna, otra i potpuno
neovisna. Traila je od Malcolma stvari koje su ga nasmrt plaile, osobito kad je prijetila da e ga napustiti.
Otezao je s razvodom, uglavnom zbog Teddvja. Rizik je bio prevelik. A onda je Brigitte predloila da se
jednostavno presele u Njemaku i povedu Teddvja sa sobom. Malcolm se tada prihvatio razraivanja plana. Ako
se bude vjerovalo daje dijete mrtvo, na kraju e svi prestati misliti na njega, pa ak i njegova majka.
I ako se onda nakon toga oeni svojom tajnicom i u Njemakoj usvoji dijete, tko e znati? Tko e posumnjati.
init e se sasvim prirodnim da na taj nain pokua ublaiti svoju bol za izgubljenim sinom. Nikomu nee pasti
na um da se radi o Teddvju. Drat e ga skrivenog u Njemakoj godinu, dvije i on e postati pravi mali Nijemac.
Plan mu se svidio. Raunao je da e se na taj nain zauvijek osloboditi Marielle. Na kraju je bezbroj ljudi bilo u
sve to umijeano i mnogi su zbog toga patili - dijete, Marielle, Charles. Sudac je bio uasnut kad je uo cijelu
priu.
Malcolm je na sve mislio pa je vei dio svoga imutka preselio u Njemaku. Nitko nije nita primijetio jer je ionako tamo puno ulagao. Jo iste godine kanio se onamo preseliti s Brigittom.
Brigitte je za svoje sudjelovanje u svemu tome bila bogato nagraena. Na njezino je ime u jednoj banci u Berlinu
bilo poloeno pola milijuna dolara. I drugi su poma283
Dan
e l l e
gai dobili svoj dio. Taj ga je pothvat stajao cijelo bogatstvo. No Malcolm je smatrao da je novac dobro utroen.
Htio se rijeiti Marielle, dobiti dijete i odgojiti ga u Njemakoj. Ionako mu se ivot u Americi nije sviao. Hitler

je bio ovjek koji e vladati svijetom. On je jedini znao kako treba voditi zemlju. Smatrao je da e svojem
djetetu uiniti uslugu time to e ga odgojiti u Njemakoj.
Bila je to suluda pria i Tavlor je, kao i svi ostali koji su je uli, jedva u nju mogao povjerovati. Zanimljivo je da
je jedino Louie propjevao, ali kada je jedna karta izvuena, itava se kua poela ruiti pa su se i ostali sudionici
pojavili kako bi se pokuali izvui prije nego to ih policija pronae. Malcolma jo nisu optuili za otmicu jer mu
je Teddy bio sin, ali optuili su one koji su to po njegovu nalogu uinili, a Malcolma je ekalo suenje za
sudionitvo u zloinu i povezanost s poznatim zloincima.
Charles nije od poetka bio u Malcolmovu planu. Njegovo je pojavljivanje bilo samo zgodna okolnost. Kad mu
je Patrick rekao da ga je vidio s Mariellom, Malcolm je pomislio kako bi on mogao biti savren rtveni jarac.
Trebalo je jo samo pedeset tisua dolara da se u Char-lesov podrum podmetnu Teddvjeva pidama i'medvjedi i
to je bilo dovoljno da se dokae njegova krivnja. Malcolm je lako doao do pidame jer je tada djeaka drao
skrivenog u New Jersevju. Ondje je trebao ostati etiri mjeseca dok se ne otvore luke i dok ga ne budu mogli
prebaciti u Njemaku, a onda bi, u svibnju, Malcolm i Brigitte i sami otplovili na brodu Europa. Prije toga bi
Marielle optuili za dovoenje djeteta u opasnost. Svima bi bilo jasno daje Marielle kriva to je dijete oteto i to
bi Malcolmu omoguilo da sasvim opravo nae utjehu u naruju oe gospoice Sanders. Sve bi ilo glatko da
Tavlor nije
284

;
sve unitio pronaavi Teddvja u zadnji as na malom njemakom teretnjaku koji je imao isploviti za dva a. Sve
je to izazvalo ope zgraanje, no Malcolm nije za to vidio nikakva razloga. Napokon, radilo se o njegovu sinu, a
sve to je elio bilo je da se rijei Marielle i da djeaka odgoji kao malog Nijemca. To je znailo da bi morao
provesti ostatak ivota u Njemakoj, ali Malcolm nije imao nita protiv. Volio je Njemaku vie no^voju vlastitu
zemlju.
No za sada mu nije bilo doputeno da bilo kamo ode. Bio je osloboen uz jamevinu i nije smio naputati zemlju
do suenja koje je zakazano za srpanj. U meuvremenu, on i Brigitte su se odluili pritajiti negdje na sjeveru
zemlje.
I ona je bila optuena za sudionitvo i spominjala se mogunost deportacije.
Marielle je nakon svega eljela malo mira, pa je odluila s Teddvjem poi na selo. Nije se eljela susresti s
Malcolmom i Brigittom a uasavala ju je pomisao na novo suenje, no znala je da e morati biti tamo kao svjedok optube. Do suenja e tri mjeseca s Teddvjem provesti u Vermontu, ali prije toga je trebalo pronai odvjetnika kako bi se pokrenula brakorazvodna parnica.
O tome je razgovarala s Johnom prije nego to je odluila poi na odmor. On je bio vrlo zauzet, ali nastojao je
svratiti do nje svaki . U kui vie nije bilo policajaca i osoblje je uglavnom bilo otputeno, a Marielle je traila
stan za sebe i Teddvja.
- Drago mi je da si odluila razgovarati sa mnom prije nego ita poduzme. - Njegovo je ime neprestano bilo u
novinama. On je bio junak koji je pronaao dijete Pa-ttersonovih. Osim toga, imao je pune ruke posla pripremajui sluaj protiv Malcolma i Brigitte, i njihovih suradnika. Dvadeset dvoje ljudi je bilo ukljueno i svi su
optueni
285
za razne prekraje. - Otkud ti sad taj Vermont? - Bio je zabrinut i povrijeen. Bilo mu je teko to ga naputa, pa
makar se radilo samo o nekoliko mjeseci. Htio je da stalno bude pokraj njega.
- Mislim da bi nam dobro dolo malo svjeeg zraka.
- Morala se oporaviti prije poetka drugog suenja. Ovaj je put bila spremna i John e cijelo vrijeme biti pokraj
nje.
- Imala mu je toliko toga rei, ali za to jo nije doao trenutak.
- Doista e se preseliti? - pogledao ju je pun nade. Na neki je nain sve zavrilo bolje no to se nadao. Dobila je
svoje dijete i oslobodila se Malcolma. No John jo uvijek nije znao to mu je initi.
- Kua je Malcolmova. - Nije joj bilo ao to e napustiti kuu. Sve to ju je za nju vezivalo bio je Teddy, a on e
poi s njom. - Bit e nam dovoljan kakav stani
- rekla je tiho. Oi su im se srele. Bilo je milijun pitanja koja joj je htio postaviti.
- I to jo? to eli da ja uinim? - Znao je da je to mora pitati. Znao je to on eli, ali nije bio siguran da to
moe i dobiti. Htio je biti s njom. Zauvijek.
- Tvoje prijateljstvo - ... tvoju ljubav... tebe. No znala je da nema pravo to rei.
- To je sve? - upitao ju je tuna pogleda. Odgaao je ovaj razgovor tjednima jer se bojao onoga to e mu
odgovoriti kad joj kae koliko je voli. Obeali su jedno drugome da nee govoriti o svojim osjeajima dok se ne
zavri suenje. Sada je to vrijeme dolo i ona je odluila. Nije htjela unititi njegov brak. - to oekuje od mene,
Marielle? - ponovio je. - to ti mogu dati?
- Moe mi dati vremena. Vremena da zacijele rane i da uivam u svojem sinu. Toliko ti dugujem, Johne. Du286

NESTAO

gujem ti sve. - Nasmijeila mu se. - I zato ti ne smijem sve oduzeti, ne smijem unititi ono to ima... tvoj brak,
tvoj dom, tvoju djecu. to bi ti ostalo da njih izgubi? -upitala ga je i u njezinim je oima vidio dubinu i mudrost.
- Imao bih tebe i Teddvja... - rekao je njeno.
- I krivnju, i kajanje... i onda bi me moda jednog a i zamrzio.
- Nikad te ne bih mogao mrziti.
Malcolm ju je mrzio, pa ak i Charles. A Johna Tay-lora je isuvie cijenila da bi ga sada izgubila. Voljela ga je i
vie no to je mogao zamisliti, vie no to mu je ikad kanila rei.
- Onda neemo pobjei zajedno? - Sjetno ju je pogledao dodirnuvi joj ruku. Poelio ju je poljubiti. - Nije mu
mogla rei da hoe biti daleko od njega jer ga isuvie voli. Kad bi mu ostala blizu, ne bi mogla odoljeti
iskuenju, a nije htjela unititi njegov brak. Nije htjela da izgubi djecu.
- Treba ih. Oni trebaju tebe - proaputala je kad ju je on njeno zagrlio. - I ona ga je trebala. Osim Teddvja, nije
imala nikoga.
- Ali ja trebam tebe - rekao je nestrpljivo. Nikad nije poznavao nekoga poput nje i na trenutak je pomislio kako
e je natjerati da poe s njim. Mogao je to uiniti da je htio, no znao je da nee.
Imala je pravo na svoj izbor. Pravo na mir i samou. - Ne elim te izgubiti, Marielle - rekao je pomislivi to su
mogli imati, emu su se nadali, a sada je svemu doao kraj.
- Nee me izgubiti. Uvijek u biti tu. - Njezine su ga oi muile svojom njenou i mudrou.
- A kada vie ne bude? Kada bude pripadala nekom drugom? - upitao je tuno jer je znao da e taj
287
doi. Ona je to zasluila, vie no bilo tko drugi, i mnogo vie nego on sam.
- Uvijek emo biti prijatelji. Rekla sam ti... Nikad me nee izgubiti. - Njeno gaje poljubila, a on je privue k
sebi. Dugo su razgovarali, a onda je on nevoljko poao kui pitajui se je li njezina odluka doista bila mudra ili je
pogrijeila. Proi e mnogo vremena prije no to doznaju odgovor. On je uvijek bio svjestan da njih dvoje ive u
potpuno razliitim svjetovima premda njoj to moda nije bilo vano.
Oboje su jedno drugome nedostajali i oboje su bili osamljeni, no Marielle se opirala elji da ga nazove. Znala je
da, za njegovo dobro, to ne smije uiniti. Vrijeme je ispunila pripremama za putovanje u Vermont. Ve je ondje
unajmila kuu, seosko imanje s kravama, kokoima i psom ovarem. Teddy se ve gotovo sasvim oporavio.
Udebljao se, smea kosa mu je izrasla, doimao se zdravim i radosnim. No jo uvijek je nou imao napadaje
straha i komar-ne snove. Spavao je u Mariellinu krevetu i ona se sama brinula o njemu. Haverford je jedini
ostao s njima, a i on je za par a imao otii. Uivao je pomagati joj oko djeteta.
Upravo je stavljao pred Teddvja zdjelicu sladoleda kad je pozvonio Charles. Doao se pozdraviti jer je sljedeega jutra putovao u Europu.
- Opet panjolska? - upitala ga je dok ju je slijedio u kuhinju.
- Nije ovoga puta. - Isprva je htio poi u Englesku kako bi se prijavio u rat, ali nakon svega to mu se dogodilo,
odluio je najprije poi u Pariz. - Ljeto emo provesti na jugu Francuske - rekao je zacrvenjevi se.
Teddy mu je pruao zdjelicu sladoleda s okoladom. Njih su dvojica sada ve bili prijatelji premda je djeak
288

jo uvijek bio malo zbunjen jer mu nije bila jasna veza izmeu Charlesa i njegove majke.
- Mi? - Marielle nije mogla odoljeti. - Ima prijateljicu? - upitala ga je premda je ve sve znala. Vie puta ih je
vidjela zajedno i bilo joj je drago.
- Dobro, dobro - nasmijao se. - Imam prijateljicu.
- Bilo mu je jasno da ona sve zna. Bila je tako mudra. Znao je da e je uvijek voljeti.
- Poznam li je? - Bilo je neobino voditi ovakav prijateljski razgovor nakon toliko godina udaljenosti. Sada je
znala da vie nikada nee biti udaljeni kao to su bili ranije. Sada je sve bilo drukije.
- Bea Ritter. Povest u je sa sobom u Pariz.
- To je najmanje to moe uiniti da joj se odui
- zadirkivala ga je Marielle, a on se nasmije.
- Puno je uinila za mene tijekom suenja. - I jo vie otkad je suenje zavrilo.
Charles je ostao jo neko vrijeme, a na rastanku ga je Marielle poljubila i poeljela mu sve najbolje. Nije joj vie
zadavao bol, nije nad njom imao takvu mo, ali jo uvijek ga je voljela.
Pomislila je kako za Malcolma u njezinu srcu nema nimalo mjesta. Bojala se to e se dogoditi nakon njegova
suenja. Bila je sigurna da e se zahvaljujui svom poloaju i vezama izvui, a tada je htjela s Teddvjem biti to
dalje od njega. John joj je obeao neogranienu zatitu, ali znala je da ne moe zauvijek bjeati od njega.
Jednoga e se a morati suoiti s njim. FBI joj je zajamio da Malcolm nikada vie nee moi uzeti Teddvja.
Nakon svega to je uinio, nije mu bilo doputeno ni da posjeuje Teddvja.
Katkada se pitala hoe li ikada moi pronai nekoga kome e vjerovati i koga e istinski voljeti. Sada je sva
289
Dan
STE

njezina ljubav bila upuena Teddvju. On joj je bio sve na svijetu, sva radost njezina ivota.
Dan prije putovanja u Vermont, Marielle je provela pakirajui preostale stvari. Jedva je ekala da ode iz Malcolmove kue. Uzela je sve svoje i Teddvjeve stvari. Poruila je Malcolmu da e kua biti prazna kad se on i
Brigitte vrate sa sela i da se slobodno mogu useliti. Ona e s Teddvjem radije odsjesti u hotelu. Za nju je ta kua
sada bila ukleta.
Nije bilo lako objasniti to Teddvju. On jo uvijek nije znao da je njegov otac odgovoran za otmicu. Instinktivno
je osjetio da neto nije u redu i poneto je nauo, ali bio je jo premalen da bi razumio. Marielle mu je rekla da e
Malcolm otputovati na dugo, dugo putovanje. Teddy se iznenadio, ali nije bio tuan. Doimao se sretnim to
moe biti sa svojom mamom.
Te je veeri u posjet doao Tom Armour. Marielle je bila iznenaena. Nije ga vidjela sve od suenja.
Dolazila mu je u susret lagano se sputajui stubitem. On je izgledao vrlo lijep i mlad i inilo se da se osjea
pomalo nelagodno. Marielle ga je pozdravila toplo i prijateljski ponaajui se kao da je oekivala njegov posjet.
- Danas sam od Johna Tavlora uo da odlazite - rekao je nespretno dok su se rukovali. Ve dugo ju je kanio
posjetiti, ali neprestano je to odgaao jer nije mogao skupiti hrabrost. Bilo je neto to joj je elio rei jo od trenutka kad se zavrilo suenje, ali toliko se toga dogaalo da nikako nije imao priliku. - Odlazite u Vermont?
Kimnula je smijeei se i povela ga u biblioteku gdje se toliko toga dogaalo posljednjih mjeseci. Pitala se zato
je doao, no njegov ju je posjet jako obradovao. Pomogao
29O

je Charlesu i uvijek joj se sviao. Bio je ljubazan prema njoj kad je svjedoila. Od prvog je trenutka osjetila njegovu unutarnju snagu i dobrotu.
- Da, odlazim s Teddvjem - objasnila je dok je Ha-verford unosio kavu i potom se diskretno povukao.
- Kako je on sada? - pitao je gledajui uokolo. Bila je to velianstvena kua i pitao se nije li joj ipak ao to je
naputa. Ona se nasmijei proitavi njegove misli. Nije ni za im alila i jedva je ekala da ode.
- Dobro je. Katkada ima komarne snove i ne voli govoriti o onomu to se dogodilo.
- To je razumljivo. Oboje su znali da e to zauvijek obiljeiti djeaka. On jo nije znao da je iza svega stajao
njegov otac. Marielle mu nije rekla i kanila je to odgoditi to due bude mogla. Tom joj se divio zbog toga, ali
sada ju je ve dobro poznavao i to ga nije iznenadilo.
inila mu se vrlo smirenom i ozbiljnom, ak pomalo sjetnom, ali vidjelo se da je sretna.
- A vi? - upitao je njeno je gledajui. - Jeste li vi dobro? Nisu vam se vratile glavobolje?
Umjesto odgovora, samo mu se nasmijeila. Nije imala glavobolju jo od suenja. Prvi put nakon mnogo godina
osjeala se zdravom, kao da je preivjevi uasna iskuenja pobijedila demone i iz svega izila jaa i otpornija. Dobro sam. - Htjela mu je zahvaliti za njegovu ljubaznost tijekom suenja, no nije znala to bi rekla. Primijetila
je kako je privlaan u bijelim hlaama, sportskoj jakni i kravati. Pocrvenjela je i, okrenuvi se od njega, poela
poravnavati knjige na polici.
- Marielle... - Znao je da joj mora rei ono to je naumio, prije nego to ode iz grada. - Ja... Rado bih vas nazvao
kad stignete u Vermont. - Gledala ga je irom ot291
DAN
E L L E
vorenih oiju, iznenaena onim to joj je rekao i u jednom trenutku pomisli da ga je moda Malcolm poslao. No
on je primijetio njezino iznenaenje i njeno joj dotakne ruku. - Nisam siguran da sam se dobro izrazio... Uasno
sam nespretan. Odjednom je izgledao zbunjen poput djeaka. Oboje su se osjeali poput djece. - Ve dugo nisam
ovakvo to uinio. - Ve dugo nije sreo osobu poput nje. Neodoljivo ga je podsjeala na njegovu pokojnu enu,
pa ipak bila je sasvim drukija od nje. Marielle je bila najpotenija ena koju je ikad upoznao, ena zadivljujue
snage i velike dobrote. Pa ipak, u posljednjih deset godina, bila je vrlo nesretna i on je vie od svega elio usretiti
je. - Hoete li imati telefon u Vermontu? - upitao ju je okoliajui. Nije znao to bi drugo rekao. Ona se nasmije.
Uinilo joj se da razumije to smjera, ali to joj je bilo teko povjerovati. Uvijek je bio tako pribran i poslovan, a
sada se pokazalo da se iza toga krije velika osjeajnost.
- ivim u nadi - rekla je kroz smijeh.
- Obavjetavat u vas o najnovijim traevima -naalio se, no oboje su znali da njoj nije do toga. Sve to je
eljela bio je obian, miran ivot. Na selu e ostati nekoliko mjeseci, do Malcolmova suenja, a onda e za sebe i
Teddvja potraiti stan u New Yorku. Bit e to ivot sasvim drukiji od onoga na koji je navikla.
- Mogu li se nadati da nakon vaeg povratka... zapoeo je nespretno poput kolarca - da... mi... - Pogledao ju je
bespomono. Nije mislio da e biti tako teko. Razmiljao je o njoj tjednima na nain na koji nikada nije
razmiljao o nekoj eni, ali nije se zapravo niemu nadao. A sada joj nije mogao rei. Duboko je udahnuo i uzeo
je za ruku. - Marielle... Rado bih vas bolje upoznao. Vi ste divna ena. - Izgledao je kao da mu je kamen pao sa
srca.
292


NESTAO

Ako ga i ne bude htjela barem si nee moi predbacivati da nije pokuao. - Divim vam se od trenutka kad smo se
prvi put sreli.
Ponovno je pocrvenjela. Osjetila se neobino ranjivom i mladom i kada ju je pogledao, u njezinim je oima vidio
izraz od kojega je osjetio toplinu oko srca.
- Nevjerojatno je da iz tolikog bola... iz neega tako uasnog... moe izrasti neto dobro. - Glas joj je bio njean,
a pogled pun zahvalnosti. Htjela mu je jo toliko toga rei, no u tom se trenutku otvore vrata blagovaonice. Bio
je to Teddy.
- to ti radi ovdje? - upitala je, smijeei se, a Te-ddy doskakue do nje uivajui u svom nestaluku.
- Nisam mogao zaspati bez tebe. - Popeo joj se na krilo i sa zanimanjem pogledao Toma.
- Nije istina. Ve si hrkao kad sam te ostavila.
- Nisam - usprotivio se i Marielle mu predstavi Toma. - Pretvarao sam se - dodao je zijevajui i zadovoljno se
naslonio na majku.
- ujem da idete u Vermont - rekao je Tom s lakoom. Volio je djecu, a ovaj djeak koji je toliko propatio bio
mu je osobito drag.
- Da - rekao je Teddy ponosno. - Imat emo krave i kokoi. Mama kae da u moi jahati na poniju.
- I ja sam provodio ljetne praznike u Vermontu kad sam bio tvoje dobi - rekao je Tom smijeei se i pogledao
Marielle. Dovoljno je rekao. Ma kako se nespretno izraa^o, ona je shvatila njegove namjere i bila je vrlo
zadovoljna. Osjetila je da su odjednom vrlo bliski.
- Jesi li imao ponija? - pitao je Teddy, odjednom vrlo zainteresiran. Dugo nije vidio tatu i pomalo mu je nedostajao. Mama je rekla da je on otiao na dugo, dugo pu293
Dan
s t e e
tovanje. Vjerojatno je sada negdje u Africi ili na kakvu brodu i ne mogu ga zvati telefonom.
- Jesam. Imao sam ponija. A imao sam i kravu i znam kako se muze. Ako doem u Vermont, pokazat u ti.
- Doi e? - upita ga Teddy s velikim zanimanjem, a i njegova je majka zainteresirano ekala odgovor.
- Nisam o tome razmiljao. - Htio je priekati da se vrate. - No zapravo to i nije loa zamisao. - Pogledao je
Marielle pitajui se to o tome misli, a ona mu se nasmijei. Bio je zadovoljan to je skupio hrabrosti da doe. U
protivnom bi ga mjesecima muila neizvjesnost. - Moda doem sljedeeg vikenda. - Znao je za zgo hotel u
okolici i sada mu se ta zamisao inila sve privlani] om.
- Nisi zaboravio kako se jae? - upita ga Teddy ozbiljno.
- Mislim da nisam - odgovori mu Tom kroz smijeh.
- Ako jesi, ja u te nauiti - ponudi Teddy velikoduno i svi se troje nasmiju. Potom su poli u kuhinju jer je
Teddy poelio keks. Haverford je ve otiao u svoju sobu kako bi se spakirao. Marielle je znala da mu je ao to
ih mora napustiti, no on nije vie htio ostati u Mal-colmovu kuanstvu, a Marielle ga nije mogla plaati. Marielle
je od Malcolma prihvatila novac samo za najnunije trokove, a Teddy e naslijediti njegov imutak kad bude
stariji.
i
Tom je Teddvju nalio au mlijeka, a Marielle je pronala kutiju okoladnih keksa i na kraju su svi troje jeli kekse, smijui se i razgovarajui. Odavno je prolo
vrijeme za Teddvjev odlazak u krevet i dijete je uivalo u neobinoj situaciji. Bilo je gotovo jeaest sati kad je
Tom otiao. Pomogao je Marielli da stavi Teddvja na spavanje, a potom su se zajedno spustili stubama i ona gaje
ispratila do vrata.
294

- Hvala vam to ste mi dopustili da ostanem s vama veeras - rekao je poeljevi da joj moe dotaknuti obraz,
kosu, vrat, no znao je da je prerano.
- Drago mi je to ste doli. - Njegov je posjet bio sasvim neoekivan. Nije mu se nadala, nije se nadala da e ga
ikad vie vidjeti. A sada je toliko toga bilo pred njima. John joj je nedostajao, ali je znala daje donijela pravu
odluku. Tomov dolazak bio je poput neoekivanog dara i ona je bila zahvalna. - Nikad vam nisam rekla kako
sam se divila vaoj vjetini na suenju - rekla je njeno, no on nije htio da o tome misli. Htio je da misli samo na
Vermont, na lijepe stvari, ljetovanja na selu s Teddvjem. Veselio se to e joj moi pomoi kad se vrati u New
York zbog Malcolmova suenja. Nije htio da kroz sve to prolazi sama. elio je da joj se nikad vie ne dogodi
ita runo, elio je da joj se dogaaju samo lijepe stvari, da joj ivot bude miran i sretan i da on bude uz nju.
- Ne mislite na to - rekao je njeno i blago je privukao k sebi. Prolost je bila iza njih. I za nju i za njega, bila je
ispunjena bolom i elio je da je zaborave. - Mislite samo na Teddvja i njegova ponija. - Oboje su se nasmijeili, a
onda je njegov pogled postao ozbiljan. - Nedo-stajat ete mi. - Doista je to mislio. Jedva da su se poznavali, a on
je osjeao da mu je blia od ijednog prijatelja, od ijedne ene s kojom je izlazio. I sve je na njoj volio.
- I vi ete meni nedostajati - nasmijeila se osjeajui se potpuno oputeno s njim. Prvi put nakon dugog
vremena osjetila je nadu.

- Nazvat u vas - proaputao je privukavi je blie k sebi. - Vozite polako. - Zatvorila je oi i on je njeno
poljubi. - Laku no, Marielle... Vidimo se uskoro...
Kad je otiao, Marielle polako zatvori vrata i pomisli kako je ivot u. Nikad se ne zna to e biti. Toliko
295
Dan
e l l e
je puta pogrijeila u svojim oekivanjima. Oekivala je da e ostati zauvijek s Charlesom, da e s njim sretno
ivjeti i da e imati puno djece... da e je Malcolm uvijek tititi i da joj se s njim ne moe dogoditi nita loe jer
je on tako dobar i pouz. Bojala se da joj se Teddy nee nikada vratiti. Hvala Bogu daje tada pogrijeila. On je
jedini doista bio vaan. On je bio blistava zvijezda nade zbog koje vrijedi ivjeti. Ostali su nestali, nestali su i
njezini snovi, ali i komari. Bila je sama s Teddvjem i itava njihova budunost bila je pred njima. Znala je da su
ih nevolje uinile snanijima, a odmor u Vermontu pomoi e im da ih zaborave... Tada e moi zapoeti nov
ivot u kojemu e se moda nai mjesta i za Toma Armoura. Njihovi e se snovi moda ostvariti, a moda i nee.
Nadala se da hoe. Nadala se da su njezine i njegove nevolje prolost koja se nikad nee ponoviti. A vie no
iemu drugom nadala se da e Teddy biti sretan.
Kada su ujutro odlazili u Malcolmovom buicku, Ha-verford je dugo stajao pred kuom i mahao. Poznavao je
Marielle otkad se udala za Malcolma i Teddvja otkad se rodio, a sada se morao rastati od njih. S tugom je
zakljuao vrata i spustio klju u omotnicu kako bi ga poslao odvjetnicima. Spustio se stubama i pozvao taksi, a
onda se jo jednom okrenuo i pogledao naputenu kuu. Nadao se da e Marielle i Teddy pronai sreu u svojem
novom ivotu i ta ga misao razveseli. Marielle je u tome trenutku izlazila iz grada, a Tom je hodao prema zgradi
suda, gdje ga je ekalo novo suenje. Razmiljao je o Marielli i Teddvju.