3

ALI IMRAN / IMRANOVA PORODICA

OBJAVLJENA U MEDINI, IMA 200 AJETA

"Elif lam mim!" /1/ "Allah, osim Koga drugog boga nema, ivi je i Vjeni!" /2/
"On tebi objavljuje Knjigu s istinom, koja potvruje prethodne, a i Tevrat i Indil
je objavio", /3/ "jo prije kao putokaz ljudima, a objavio je i Furkan. Onima koji
u Allahove ajete ne vjeruju, pripada teka kazna, a Allah je silan i estoko
kanjava!"/4/
Ranije smo komentirajui Ajetul-Kursiju naveli hadis u kojem stoji da se
najvee Allahovo ime nalazi u ova dva ajeta.
"Elif-lam-mim!" /1/ "Allah, osim Koga drugog boga nema, ivi je i Vjeni,
Odravatelj!" Na poetku poglavlja "El-Bekare" ("Krava") bilo je govora o
komentaru rijei "Elif-lam-mim!", a u komentaru "Ajetul-Kursije" govorili smo o
ajetu:
"Allah, osim Koga drugog boga nema, ivi i Vjeni, Odravatelj!" pa nema
potrebe da se to ponavlja.
"On tebi objavljuje Knjigu Istinitu", tj. On ti objavljuje Kur'an, Muhammede,
sa Istinom, u koji nema nikakve sumnje.
"potvrujui ono to je pred njom", tj. u knjigama objavljenim prije nje, jer
te knjige potvruju ono to ona saopava nagovjetavajui jo od davnih
vremena obeanje od Allaha da e poslati Muhammeda, sallallahu alejhi ve
sellem, i objaviti Kur'an asni.
"A i Tevrat je objavio", tj. Musau, sinu Imranovu, "i Indil" Isau, sinu Merjeminu, a.s., "prije" ovog Kur'ana,
"kao putokaz ljudima" u njihovo vrijeme.
A objavio je i Furkan", koji rastavlja Pravi put od zablude dokazima i
pokazateljima koje Allah navodi, kojim objanjava i na koje upo-zorava.
Katade i Rebi' ibn Enes kau: "Furkan je ovdje Kur'an!"
"Onima koji u Allahove ajete/znakove ne vjeruju", tj. koji ih negiraju i
odbijaju kao lane, "pripada estoka kazna" na Sudnjem danu.
A Allah je silan i strog!" prema svakome ko Njegove znakove smatra
lanim i ponaa se suprotno Njegovom Poslaniku.

"Allahu doista nita nije skriveno, ni na Zemlji, ni na nebu!" /5/ "On vas oblikuje
u matericama kako On hoe; nema drugog boga osim Njega, Silnog i
Mudrog!"/6/
295

Allah Uzvieni saopava da je On Znalac Nevidljivog i Vidljivog, te da mu

ni na Zemlji, ni na nebu nita nije skriveno. On je Onaj Koji vas, po Svojoj
volji, u matericama stvara kao mukarce ili ene, lijepe ili rune, nesretne ili
sretne.
"Nema drugog boga osim Njega, Silnog i Mudrog!" To znai, On je
Tvorac te, prema tome, jedino On zasluuje oboavanje; Njemu nema
sudruga i Njemu pripadaju nedostina Veliina, Mudrost i erijatske
odredbe. Ovaj ajet sadri jasan stav da je Isa, sin Merjemin, rob stvoreni
kao to su stvoreni drugi ljudi, jer i njega je Allah Uzvieni oblikovao u
materici i stvorio kako je On htio! Pa kako e on biti bog, to tvrde krani!?
Jer, i on se prevrtao u utrobi prolazei iz faze u fazu!

- On je Onaj Koji ti objavljuje Knjigu u kojoj su ajeti jasni; oni su matica Knjige;
drugi su nejasni. Oni u ijim je srcima zastrana u tenji za smutnjom i svojim
tumaenjem, oni slijede nejasne ajete. A tumaenje njihovo zna samo Allah! Oni,
pak, koji su u znanost upueni kau: "Mi u to vjerujemo; sve je to od naega
Gospodara! Samo razumni shvaaju!" /7/ "Gospodaru na, nemoj skrenuti srca
naa nakon to si nas uputio i daruj nam od Sebe milost! Ti si doista obilni
Darovalac!" /8/ "Gospodaru na, Ti e sakupiti ljude na Dan u koji nema
sumnje! Allah doista ne kri obeanje Svoje!"/9/
Allah Uzvieni saopava da u Kur'anu ima ajeta koji su jasni i koji ine Sr
Knjige, tj. koji su sasvim jasni i u kojima ni za koga nema dvosmislenosti, te
drugih, ija su znaenja za mnoge ljude i pojedince nejasna. Smisao toga je
da se nejasni usklade sa jasnim ajetima. Ko to uini na Pravom je putu, a ko
uini suprotno na suprotnom je putu. Zato Allah Uzvieni kae:
"oni su matica Knjige", tj. sr, matrica kojoj se vraa u sluaju nejasnoe,
"a drugi su nejasni", tj. njihovo znaenje formalno-jeziki i strukturalno, ali ne i
stvarno, moe biti u skladu s jasnim, ili neim drugim.
Postoji razilaenje u pogledu pojmova jasni i nejasni ajeti. Tako Ibn-Abbas
kae: "Jasni ajeti" "jesu oni koji derogiraju, koji odreuju halal, haram,
erijatske odredbe i propise, oni kojim se zapovijeda i prema kojima se
postupa"; od njega se isto tako prenosi: "Jasni ajeti" rijei su Allaha
Uzvienog":
Reci: "Doite da vam kaem ta vam Gospodar va propisuje: da mu nita ne
pridruujete... !" (6:151), zatim:
296

"Gospodar tvoj je odredio da nikome osim Njemu ne robujete!" (17:23) te

ajeti nakon toga. Jahja ibn Ja'mur kae: "Stroge zapovijedi farzovi,
nareenja i zabrane, doputeno halal i nedoputeno haram."
"Nejasni ajeti su", kako kae Ebu-Fahita, "poeci sura", a u vezi sa
nejasnim ajetima ima vie drugih miljenja: da su to derogirani ajeti, da je to
inverzija reda rijei, te da su to primjeri, odnosno, zakletve i ono u to se
vjeruje, ali se ne provodi u praksi. To prenosi Ibn Ebi-Talha od Ibn-Abbasa, a
Muhammed ibn Ishak kae: "Jasni ajeti su oni koji se odnose na dokaz
Gospodara, zatitu Allahovih robova, odnosno, oni koji otklanjaju
bespotrebnu polemiku. Ne mogu se mijenjati niti iskrivljavati, nego ostaju
onakvi kakvi su. Nejasni ajeti odnose se na istinitost i potvrdu, i ne mogu
se mijenjati, iskrivljavati, niti subjektivno tumaiti. Njima Allah iskuava robove, kao to ih iskuava halalom i haramom, kako ne bi skrenuli na put
neistine i napustili istinu.
Zato Allah Uzvieni kae: "Oni u ijim srcima je zastrana", tj. naputanje
istine i prihvaanje neistine, "oni slijede nejasne ajete", tj. oni uzimaju ono to je
nejasno, kako bi to mogli iskriviti prema svojim pokvarenim namjerama,
budui da postoji mogunost promjene izraza. to se tie onoga to je jasno
utvreno, oni se time ne bave jer to ih igoe i stoji kao dokaz protiv njih.
Zato Allah Uzvieni kae: "u tenji za smutnjom", tj. za dovoenjem u
zabludu onih koji ih slijede, pokazujui im prividno da se oni bore protiv
njihovih novotarija u vezi s Kur'anom, iako je to dokaz protiv njih a ne u
njihovu korist. Tako krani dokazuju kako Kur'an govori da je Isa Boiji Duh i
Rije koju je On spustio Merjemi kao Svoj Duh, ostavljajui pritom dokaze u
rijeima Allaha Uzvienog:
Primjer Isaa kod Allaha je isti kao i primjer Adema: od zemlje ga je stvorio, a
zatim rekao: 'Budi!' i on bi!" (3:59), te druge utvrene i jasne ajete koji
kazuju da je on jedno od Allahovih stvorenja, rob i jedan od Njegovih
poslanika!
"i svojim tumaenjem", tj. iskrivljavanjem po svojim eljama kao da oni znaju
ta jeste i ta e biti. El-Buhari, Muslim i Ebu-Davud navode predanje od ElAknebija, odnosno od Aie, r.a., koja kae da je /465/ Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, kazao ovaj ajet:
"On je Onaj Koji ti objavljuje Knjigu ..." do rijei "...Samo razumni shvaaju!"
Zatim kae da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada
vidite one koji slijede nejasne ajete, to su oni koje je Allah igosao, pa ih se
priuvajte!" Ovo je predanje El-Buharija, a prenosi i Et-Tirmizi.
Imam Ahmed navodi predanje od Ebu-Umame koji prenosi da je
Vjerovjesnik rekao u vezi s rijeima Uzvienog: /466/ "Oni u ijim srcima je
zastrana", "To su haridije, tj. secesionisti!" Najmanje to se moe rei za ovaj
hadis je da je "mevkuf", tj. predanje govora ashaba Allahovog Poslanika, a
297

znaenje mu je vjerodostojno, jer je prva velika novotarija u islamu bila

pobuna haridija koji su se pojavili zbog ovosvjetskih razloga, odnosno
prilikom Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, podjele ratnog plijena iz
Bitke na Hunejnu. Njima se tada uinilo u njihovim pokvarenim umovima da
on nije pravedno izvrio podjelu, pa su ga iznenadili svojim stavom! Jedan
od njih, po imenu Zul-Huvejsire, rekao je: "Budi pravedan, jer nisi pravedno
postupio!" Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na to je rekao:
/467/ "Ako nisam bio pravedan, onda za mene nema nade i propao sam!
Allah mi je povjerio sve stanovnike Zemlje, a vi mi ne vjerujete?!" Kada je
ovjek otiao, Omer ibn El-Hattab je zamolio, odnosno prema drugoj verziji,
Halid ibn El-Velid je zamolio da ga ubije. On je rekao: "Ostavi ga...! Od
ovog ovjeka (njegove vrste) pojavit e se ljudi koji e biti tako poboni, da
ete vi potcjenjivati vlastiti namaz poredei ga s njihovim, i vae uenje s
njihovim, ali koji e izlaziti iz vjere kao to strijela izlazi iz luka! Gdje god ih
sretnete, ubijajte ih, jer u njihovom ubistvu je nagrada za onoga koji ih ubije!"
Nakon toga, oni su se pojavili u vrijeme Alije ibn Ebi-Taliba, r.a., i on se s
njima borio u Nehrevanu. Od njih su nastali mnogi narodi, plemena, miljenja,
sljedbe, tekstovi i frakcije, zatim su iz toga proizale kaderije (indeterministi),
mutezile, dehmijje (fatalisti) i druge grupacije o kojima govori iskreni i
posvjedoeni Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: /468/ "Ovaj ummet e se
podijeliti na sedamdeset i tri grupe. Sve one e u Vatru izuzev jedne!" Kazali
su mu: "A koja je to, Allahov Poslanie?", a Vjerovjesnik je odgovorio: "Ona
koja bude na onome na emu sam ja, i moji ashabi!" To navodi Hakim s ovim
dodatkom u svom "Mustedreku".
"njihovo tumaenje zna samo Allah!" Uai Kur'ana se razilaze u pogledu
stajanja ovdje; neki zastaju na Imenu Uzvienom, kao to stoji u naprijed
navedenom predanju od Ibn-Abbasa, r.a., koji kae: "Tumaenja imaju etiri
vrste: tumaenje za koje niko nema opravdanja da ga ne zna, tumaenje
koje znaju Arapi samim poznavanjem jezika, tumaenje koje znaju upueni u
znanost i tumaenje koje zna samo Allah!" Ibn-Merdevejh navodi predanje s
lancem od Ibn El-Asa, koji navodi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi
ve sellem, da je rekao: /469/ "Kur'an nije objavljen da bi jedan dio drugom
kontrirao. Stoga, ono to spoznate iz njega radite po njemu, a u ono u emu
se dvoumite vjerujte!" Abdurrezzak navodi predanje od Ibn-Tavusa, koji
navodi od svoga oca da je rekao: Ibn-Abbas je itao:
"a tumaenje njihovo zna samo Allah, a oni pak koji su u znanost upueni kau:
'Mi u to vjerujemo!?...' Isto tako, Ibn-Derir prenosi od Omera ibn AbdulAziza i Malika ibn Enesa, da oni u to vjeruju ne znajui "njegovo tumaenje".
Od Ibn-Derira se navodi da u uenju Abdullaha ibn Mesuda stoji: "da je
njegovo tumaenje samo kod Allaha, dok upueni u znanost govore: "Mi
vjerujemo u to!..." Ovako se navodi i od Ubejja ibn Ka'ba, a i Ibn-Derir se
298

opredjeljuje za ovo miljenje.

Muhammed ibn Ishak navodi predanje od Muhammeda ibn Dafera ibn
Zubejra: Njegovo tumaenje, kojim je htio to to je htio, niko ne zna osim
Allaha, a upueni u znanost kau: "Vjerujemo u to." Zatim tumaenje nejasnih
(nefiksiranih) ajeta dovode u vezu s onim to znaju iz tumaenja jasnih
(fiksiranih) ajeta, koje niko ne moe tumaiti na vie od jednog naina. Ovim
se Knjiga ini koherentnom, tako da jedan dio potvruje drugi, potvruje se
kao dokaz, pokazuje razlonost, otklanja la i odbacuje nevjerstvo. Prema
jednom hadisu, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pozvao je IbnAbbasa i rekao: /470/ "Allahu, daj mu razumijevanje vjere i poui ga
tumaenju!"
Govorei o njima, Allah Uzvieni navodi da oni kau: "Vjerujemo u to", tj. u
ono to je nejasno,
"sve je to od Gospodara naega", tj. svi ajeti, i jasni (fiksirani) i nejasni
(nefiksirani) istiniti su i pravi. Svaki od njih potvruje istinitost drugoga i
posvjedouje ga, budui da su svi od Allaha, a nita od Njega nije
proturjeno. Allah Uzvieni kae:
"A zar oni ne razmiljaju o Kur'anu? Da je on od nekoga drugog, a ne od
Allaha, sigurno bi u njemu nali mnoge proturjenosti!" (2:82) Zato Allah
Uzvieni kae: "Niko ne shvaa osim razumni!" To znai da samo oni koji
imaju zdravog razuma i pravog razumijevanja shvaaju, razumiju,
promiljaju i razmatraju prava znaenja! Imam Ahmed navodi predanje od
Amra ibn uajba, koji to navodi od svoga oca, a on od djeda, da je rekao
kako je /471/ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uo jednom da
polemiziraju, pa je rekao: "Propali su oni koji su to inili prije vas, jer oni su
suprotstavljali jedan dio Allahove Knjige drugome, iako je Allahova Knjiga
objavljena da svaki dio potvruje drugi. Stoga, ne proglaavajte lanim
jedan dio pomou drugoga! Ono to znate iz nje, to i go vorite, a ono to ne
znate, traite od onoga ko to zna!"
Zatim Allah Uzvieni kae za upuene u znanost da oni mole Allaha
govorei:
"Gospodaru na, nemoj skrenuti srca naa nakon to si nas uputio!", tj. ne
okreni ih od Pravog puta nakon to si ih postavio na njemu i ne uini nas kao
one u ijim srcima je pristranost i koji slijede ono to je u Kur'anu nejasno,
nego nas uvrsti na Tvome Pravom putu!
"i daruj nam Svoju milost!" kojom e uvrstiti naa srca, kojom e nas
ujediniti, kojom e nam poveati uvjerenje i vjeru.
"Ti si, doista, obilni Darovalac" Ibn-Merdevejh navodi predanje od Aie, r.a.,
kako je rekla: /472/ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, esto bi
molio: "O Ti, Koji srca okree, moje srce uvrsti na Tvojoj vjeri!", pa sam mu
299

rekla: "Allahov Poslanie, mnogo ui ovu dovu!?" On je rekao: "Nema srca

koje nije izmeu dva prsta Svemilosnog, ako On hoe da ga uini
postojanim, On e to i uiniti, a ako hoe da ga izokrene, i uini to! Zar ne
slua rijei:
'Gospodaru na, nemoj skrenuti srca naa nakon to si nas uputio i daruj nam
Svoju milost! Ti si, doista, obilni Darovalac! Ovaj hadis je "garib" u ovoj verziji, ali je njegova osnovna verzija navedena u dva Sahiha, te drugim
zbirkama, u vie predanja bez dodatka ovog asnog ajeta.
"Gospodaru na, Ti e sakupiti ljude na Dan u koji nema sumnje!" Dakle oni u
svojim dovama govore: "Doista e Ti, Gospodaru na, sakupiti Svoja
stvorenja na Dan njihova povratka, razvrstati ih i suditi im u stvarima u
kojima su se razilazili, nagraujui svakoga za njegovo djelo na ovome
svijetu, bilo dobro ili zlo."

"Doista onima koji ne vjeruju nee nita koristiti imeci njihovi, ni djeca njihova
kod Allaha, i oni su gorivo za Vatru!" /10/ "Kao to su to i Faraonovi ljudi, te oni
prije njih koji su znakove nae lanim smatrali, pa ih je Allah zbog grijehova
njihovih kaznio. A Allah estoko kanjava!"/11/
"Doista one koji ne vjeruju ..." u ajete (znakove) Allahove, u la utjeruju
poslanike Njegove i ponaaju se suprotno Knjizi Njegovoj,
"nee nita korititi imeci njihovi, ni djeca njihova, i oni su gorivo za Vatru!", tj.
drvo kojim se loi ova vatra, kao to Allah Uzvieni takoer kae: "I vi, i oni
koje pored Allaha oboavate, bit ete gorivo dehenemsko!" (21:98) IbnMerdevejh navodi predanje s lancem od Ummi-Fadla da je /473/ Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ustao jedne noi u Meki i rekao: "Jesam li
prenio?" ponavljajui to tri puta. Tada je ustao Omer Allaha prizivajui, i
rekao: "Da, Allahom se kunem! Bio si paljiv, trudio si se i davao savjete, pa
budi strpljiv!" Tada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Vjera
e se, doista, manifestirati tako da se nevjerstvo vrati na svoje mjesto, i ljudi
e preko mora krenuti sa islamom! Doi e vrijeme da ljudi ue Kur'an! Oni e
ga uiti, upoznavati i govoriti: 'Uili smo ga i upoznali, pa ko je to bolji od
nas?' Ali u takvim nema nikakva dobra!" Tada su ga upitali: "Allahov
Poslanie, koji su to?", a on je odgovorio: "Ti su meu vama i oni e biti
gorivo Vatre!"
"Kao to su to i Faraonovi ljudi", tj. kao to su inili Faraonovi ljudi. To znai
da nevjernicima nee koristiti njihovi imeci niti djeca njihova, nego e oni
propasti i kanjeni biti kao to su to bili Faraonovi ljudi i oni prije njih koji su u
la utjerivali poslanike i ajete Allahove, odnosno dokaze koje su oni donosili.
"A Allah, doista, estoko kanjava!", tj. On estoko uzvraa, bolno
300

kanjava i od Njega se niko nee moi zatititi. On je Onaj Koji ini ono to
hoe i sve savladava. Nema boga osim Njega, niti Gospodara osim Njega.



- Reci onima koji ne vjeruju: "Bit ete pobijeeni i u Dehennemu okupljeni, a
uasno je to boravite!" /12/ "Vi ste imali znak u dvjema grupama koje su se
sukobile: jednoj koja se borila na Allahovom putu, i drugoj, nevjernikoj, kojoj se
inilo da ih svojim oima vidi dva puta vie! A Allah Svojom pomoi podrava
koga On hoe! To je, doista pouka za one koji su dalekovidni!"/13/
Muhammed ibn Ishak navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, /474/ kada je uinio sa borcima na Bedru to to je uinio i vratio se
u Medinu, sakupio idove i rekao: "Skupino idova, primite islam prije nego
vas Allah pogodi onako kako je Kureje pogodio!" Oni su kazali:
"Muhammede, neka te ne zavara to to si pobio jedan broj Kureja koji su
bili nevjeti i nisu znali da se bore! Allahom se kunemo, ako se bude borio
protiv nas, vidjet e da smo mi hrabri ljudi i da nisi sreo sline nama!" Nakon
toga, Allah Uzvieni objavio je slijedee rijei:
- Reci onima koji ne vjeruju: "Bit ete pobijeeni i u Dehennemu okupljeni, a
uasno je to boravite!" do rijei "pouka za one koji vid imaju!" To znai: "Reci,
Muhammede, nevjernicima: 'Bit ete pobijeeni na ovome svijetu i sakupljeni
na Sudnji dan u Dehennemu, a grozno je to boravite!' Zato Allah Uzvieni
kae:
"Vi ste imali znak", tj. pouku, "u dvjema grupama", tj. dvjema skupinama, "koje
su se sukobile" u borbi:
"jednoj koja se borila na Allahovom putu, i drugoj, nevjernikoj", "kojoj se
inilo da ih svojim oima vidi dva puta vie!", tj. na Bedru su idolopoklonici
vidjeli muslimane u dvostruko veem broju, to je Allah uinio uzrokom
pobjede muslimana nad njima. Ovako navodi Ibn-Derir od nekih uenjaka.
Muhammed ibn Ishak navodi predanje od Urve ibn Zubejra da je /475/
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je upitao jednog crnog
roba iz plemena Benu-Hadad, koliki je broj Kureja, dobio odgovor:
"Mnogo ih je!" On je zatim upitao: "Koliko grla kolju dnevno?" Rob je kazao:
"Jednoga dana devet, a drugog deset." Na to je Vjerovjesnik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao: "Ima ih izmeu devet stotina i hiljadu!"
Jasno je da je Allah Uzvieni umanjio broj idolo-poklonika u oima
muslimana, a umanjio broj muslimana u oima idolopoklonika kada su se
poredali za borbu, kako bi jedni na druge krenuli. Allah Uzvieni kae:
"A kada ste se sukobili, u oima vaim On ih je prikazao u malom broju, a vas
u oima njihovim, takoer, u malom broju." (8:44) Kada su se dvije vojske
sukobile, muslimani su vidjeli da je idolopoklonika malo! Ebu-Ishak navodi od
301

Abdullaha ibn Mesuda: U naim oima ih je bilo malo, pa sam rekao ovjeku
pored sebe: "Vidi, ima ih sedamdeset?" On je kazao: "Vidim ih stotinu!"
Zatim kae: "Nakon toga smo zarobili jednog od njihovih i upitali ga: "Koliko
vas je bilo?", a on je odgovorio: "Hiljadu!" Meutim, idolopoklonici su vidjeli
muslimane u dvostruko veem od stvarnoga broja, to je dovelo do straha,
haosa i panike u srcima njihovim. U tom smislu, Allah Uzvieni kae:
"inilo im se da ih svojim oima vide dva puta vie!" To znai, oni su vidjeli
njih dvije hiljade svojim oima. To je bio vid podrke muslimanima od Allaha
Uzvienog. Zato Allah Uzvieni kae:
"A Allah Svojom pomoi podrava koga On hoe! To je, doista, pouka za one
koji su dalekovidni!", tj. On uzdie vjernike i poniava nevjernike. U tome je
pouka za onog koji vid, razboritosti i razumima, kako bi se uputio prema
Allahovoj odredbi, Njegovim djelima i odreenju, ime On pomae vjernike
na ovome svijetu, i za Dan kada e ustati svjedoci!

"Ljudima je uljepana ljubav prema strastima, enama, sinovima, gomilama zlata

i srebra, ras nim konjima, stoci i zemlji za obra-ivanje! To su uici ovosvjetskoga
ivota, a najljepe je mjesto povratka kod Allaha!" /14/ Reci: "Hoete li da vam
kaem ta je bolje od toga?" Oni koji budu bogobojazni, kod Gospodara svoga
e imati denetske bae ispod kojih rijeke teku, u kojima e vjeno boravili, i
supruge iste i zadovoljstvo od Allaha! Allah dobro vidi robove Svoje!"/15/
Allah Uzvieni navodi vie vrsta uitaka koji se ljudima ine lijepim na
ovome svijetu, kao to su ene i sinovi. Zapoeo je sa enama, jer one
predstavljaju najjae iskuenje (izazov). U Sahihu stoji da je Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /476/ "Nakon mene nisam ostavio za
ljude tetnijeg iskuenja od ena!" Ako je namjera prema enama ednost i
mnogo djece, to je ono to se trai, to je poeljno i lijepo. Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, kae: /477/ "Ovaj svijet je uitak, a najbolji
uitak na njemu je dobra ena: kada je pogleda, ona ga obraduje, kada joj
naredi, ona ga poslua, a kada je odsutan, ona ga uva, uvajui sebe i
njegovu imovinu." On je, a.s., takoer, rekao: /478/ "Oenite se dragom i
plodnom enom, jer ja u se na Sudnjem danu, preko vas, natjecati u
brojnosti s drugim narodima!" Isto tako, i imovina: nekada je za ponos i
uznesenost to je pokueno, a nekada za dijeljenje u svrhu dobra, rodbini,
za dobroinstvo i pokornost, a to je lijepo i pohvalno sa erijatskog stanovita. Komentatori se razilaze u pogledu iznosa "kintara", ali se slau da
je to obilan imetak. Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Enesa, koji prenosi da
je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /479/ "Kintar znai
302

hiljadu dinara."
"Ljubavi prema konjima imaju tri vrste:
- nekada je to na Allahovom putu, na bojnom polju, pa ko to naumi, taj e
biti nagraen,
- nekada je to vezano za ugled i ponos nad pripadnicima islama, i tada
je teret na onome ko to namjerava,
- nekada je to u funkciji ednosti, krjeposti i ouvanja rase, ne
zaboravljajui Allahovo pravo (zekat), i tada je to dozvoljeno, kao to e biti
navedeno u hadisu u vezi s tim, inaallah, uz rijei Allaha Uzvienog:
"I protiv njih pripremite koliko god moete snage i konja za boj!" (8:60)
znai "koji slobodno pase", a ima miljenja da to znai i "obiljeen na
elu ili nogama" i sl. Imam Ahmed navodi od Suvejda ibn Hubejre, koji
navodi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: /480/
"Najbolji imetak za ovjeka je rasplodna drebica ili opraen drvored
palmi!" Rije
znai "sa dosta potomstva", a rije znai
"drvored
palmi", a znai "opraena".
"stoke" znai: deva, goveda i ovaca, a "i usjeva" znai: zemlja uzeta
za zasade i obraivanje.
Zatim Allah Uzvieni kae: "To su uici ovosvjetskoga ivota", tj. to je ljepota ovosvjetskog ivota i njegov prolazni ukras.
"a najljepe je mjesto povratka kod Allaha!", tj. mjesto vraanja i nagrade.
Ibn-Derir navodi od Omera ibn Hattaba da je on, kada je objavljen ajet:
"Ljudima je uljepana ljubav prema strastima", rekao: "Sada si to rekao,
Gospodaru na, kada si nam to uljepao!" Nakon toga objavljeno je: Reci:
"Hoete li da vam kaem ta je bolje od toga?", tj. reci, Muhammede, ljudima:
"Hoete li da vas obavijestim koje su blagodati bolje od toga to se vama
ini lijepim, a to je, bez sumnje, prolazno... ?!" Zatim je to saopio rekavi:
"Oni koji se budu bojali, kod Gospodara svoga e imati denetske bae kroz
koje rijeke teku." To znai, tamo na sve strane izbijaju rijeke s raznim
vrstama pia od meda, mlijeka, vina, vode i drugih vrsta kakve oi nisu
vidjele, niti su ui ule, niti ovjeku moe pasti na pamet "koji e tamo ostati
vjeno", tj."i supruge iste" od prljavtine, menstruacije i pranja poslije
poroaja; "i zadovoljstvo od Allaha", tj. njima pripada Njegovo zadovoljstvo,
pa se nee na njih poslije toga nikada rasrditi, kao to kae:
"a i zadovoljstvo od Allaha je najvee!" (9:72), tj. to je najvea blagodat
koju im On daje.
Zatim, Allah Uzvieni kae: "Allah dobro vidi robove Svoje!", tj. On daje
svakome ono to zasluuje da mu se da.

- Oni koji govore: "Gospodaru na, mi doista vjerujemo, pa oprosti nam grijehe
nae i sauvaj nas od patnje u Vatri!" /16/ "Strpljivi, i iskreni, i Allahu posluni, i
303

koji od imetka dijele, i koji u osvit zore za oprost mole!"/17/

Allah Uzvieni opisuje Svoje vjerne robove, kojima je obeao veliku
nagradu, pa kae:
Oni koji budu govorili: "Gospodaru na, mi, doista, vjerujemo!" u Tebe, Tvoju
Knjigu i Poslanika Tvoga, "pa oprosti nam grijehe nae!" Tj. uz nau vjeru u
Tebe i ono to si nam propisao,124 oprosti nam grijehe i nedostatke nae
Svojom dobrotom i milou.
"i sauvaj nas od patnje u Vatri!"
"Oni koji budu strpljivi", inei djela pokornosti i izbjegavajui zabrane, "i
iskreni" u vjeri koja im je dostavljena, "i Allahu posluni", tj. pokorni i pos
luni, "i koji budu od imetka dijelili" za sve to im je nareeno, kako rodbini,
tako i svima onima koji su u nudi, "i koji se budu u osvit zore za oprost molili".
To ukazuje na vrijednost traenja oprosta u osvit zore.
U oba Sahiha, Musnedima i Sunenima stoji predanje od ashaba da je
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /481/ Allah Uzvieni se
sputa svaku no na ovozemaljsko nebo, gdje ostaje posljednju treinu noi,
pa kae: "Ima li koga da neto trai, pa da mu dam? Ima li koga da neto
moli, pa da mu udovoljim molbi? Ima li koga da trai oprost, pa da mu
oprostim?"... Abdullah ibn Omer bi klanjao nou, a zatim govorio: "O Nafi',
je li nastupila zadnja treina noi?" Ako bi mu odgovorio da jeste, on bi tada
poeo s dovom i istigfarom (traenjem oprosta) sve dok ne bi svanulo. To
prenosi Ibn Ebi-Hatim. Ibn-Derir navodi predanje od Hatiba, koji kae: uo
sam nekog ovjeka u drugom dijelu damije kako u zadnjoj treini noi
govori: "Gospodaru moj, zapovjedio si mi, pa Ti se pokoravam! Ovo je
'sehar', pa oprosti mi grijehe!" Pogledao sam tamo, i vidim Abdullaha ibn
Mesuda, r.a. Ibn-Merdevejh navodi predanje od Enesa ibn Malika, koji kae:
/482/ "Bilo nam je zapovjeeno da nakon klanjanja nou, pred zoru,
sedamdeset puta uputimo Allahu molbu za oprost grijeha."

"Allah svjedoi da nema drugog boga osim Njega, a i meleci i ueni, postupajui
pravedno. Nema boga osim Njega, Silnog i Mudrog!" /18/ "Vjera je kod Allaha,
doista, islam! A oni kojima je data Knjiga podvojili su se ba onda kada im je
dolo znanje, i to iz meusobne nepravednosti (zavisti)! A onaj ko ne vjeruje u
124

Ja bih dodao: To znai, mi Te molimo s naom vjerom u Tebe, Tvoju Knjigu i Poslanika Tvoga. Ova molitva je erijatski osnovana, budui da
je to molitva uz dobra djela, odnosno, uz najvie od njih, vjeru u Allaha, Njegovu Knjigu i Poslanika. Isto tako, postoji i molitva koja je
zabranjena, kojoj nas Allah nije pouio, niti nam je dostavio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a to je: molitva posredstvom stvorenja koja su
zabranjena, kao to su idolopoklonici inili jo od vremena ranog paganstva, a to Allah nije prihvatio. Naprotiv, On je to zabranio pouivi nas
ljepom od nje.

304

znakove Allahove pa, Allah brzo svia raune!" /19/ Ako se oni budu prepirali s
tobom, reci: "Ja se samo Allahu predajem, kao i oni koji me slijede!" I reci onima
kojima je dana Knjiga i nepismenima: "Da li ste islam primili?" Pa ako prime
islam, onda su oni na Pravom putu, a ako odbiju, tvoje je jedino da poziva! A
Allah dobro vidi robove Svoje!"/20/
Allah Uzvieni svjedoi, a On je za svjedoka dovoljan, On je najiskreniji i
najpravedniji svjedok i On najistinitije govori i da nema drugog boga osim
Njega , tj. da je On jedino Bog za sva stvorenja. Tako On kae: "ali, Allah
svjedoi ono to ti objavljuje." (4:166) Zatim, On uporedo sa Svojim
svjedoenjem navodi i svjedoenje meleka i uenih ljudi, pa kae:
"Allah svjedoi da nema drugog boga osim Njega, a i meleci i ueni", to
predstavlja posebno priznanje uenima u ovom pitanju; "postupajui
pravedno", to On inae ini u svakoj situaciji.
"nema drugog boga osim Njega" predstavlja potvrdu prethodnog iskaza.
"Silnog i Mudrog", tj. Onaj iju uzvienost ne moe niko dostii, Koji je
Mudar u rijeima, djelima, erijatskim propisima i odredbama. Ibn Ebi-Hatim
navodi predanje s lancem od Zubejra: /483/ On kae: "uo sam Allahovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je prouio ovaj ajet:
"Allah svjedoi da nema drugog boga osim Njega, a i meleci i ueni" kako
kae: "...I ja svjedoim, Gospodaru moj!" Ebul-Kasim Et-Taberani navodi
predanje u svom djelu: "El-Mu'dem el-Kebir" s lancem od Galiba elKattana: /484/ "Doao sam u Kufu radi trgovine i odsjeo nedaleko od
A'mea. Poto je bila no, ja sam htio da prilegnem, a on je ustao i klanjao
noni namaz. Naiao je na ovaj ajet: "Allah svjedoi..." do rijei:
"Vjera je kod Allaha doista islam!" "I ja svjedoim ono to svjedoi Allah,
d.. I ovaj ehadet ostavljam kod Allaha kao zalog. Vjera je kod Allaha
doista islam!" To je ponovio vie puta. Ja rekoh: "O njemu je neto uo!"
Ustao sam rano i otiao do njega, oprostio se, a potom rekao: "EbuMuhammede, uo sam te kako ponavlja ovaj ajet?!" On e na to: "Da li zna
ta ima u njemu?" Ja rekoh: "Kod tebe sam ve mjesec dana, ali mi nisi
govorio o tome!" On ree: "Tako mi Allaha, neu ti o njemu govoriti dok ne
proe godinu dana!" Nakon toga, ja sam se strpio godinu dana dolazei na
njegova vrata, a nakon godine dana rekoh: "Ebu-Muhammede, ve je prola
godina!" On tada ree: "Govorio mi je Ebu-Va'il navodei kako je Abdullah
priao da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Onaj koji je
to uio, doi e na Sudnji dan, pa e mu Allah Uzvieni rei: "Moj rob Mi je
povjerio, a ja sam Onaj Koji ispunjava povjerenje. Uvedite Mog roba u
Dennet!"
"Vjera je kod Allaha doista islam!" To je izvijee od Allaha Uzvienog da
kod Njega nema druge vjere koja e biti primljena osim islama, a to znai
305

slijediti poslanike, koje je ljudima Allah poslao dovrivi to poslanstvo s

Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem, koji je zatvorio sve putove Allahu
osim sa svoje strane. Stoga, ko doe u susret Allahu sa nekom drugom
vjerom, nakon poslanstva Muhammedova, to od njega nee biti primljeno,
kao to Allah Uzvieni kae:
"A ko bude elio neku drugu vjeru mimo islama, ona mu nee biti primljena!"
(3:85)
"A oni kojima je dana Knjiga podvojili su se ba onda kada im je dolo znanje,
i to iz meusobne nepravednosti!" Bili su nepravedni jedni prema drugima,
pa su se razili zbog meusobne zavisti i mrnje. To je dovelo do
meusobnog razilaenja o pitanju svih stavova i djela, iako se radilo o Istini.
Zatim Allah Uzvieni kae:
"A onaj ko ne vjeruje u znakove Allahove, pa Allah brzo svia raune!"
nagraujui, odnosno obraunavajui se s onima koji ga negiraju i
kanjavajui za to.
Zatim kae: "A ako se oni s tobom budu prepirali", tj. ako s tobom budu
polemizirali o "tevhidu" ("Allahovo jednoi"),
"reci: 'Ja se samo Allahu predajem kao i oni koji me slijede!'" Tj. reci: Ja se
iskreno klanjam samo Allahu, Koji nema druga, "kao i oni koji me slijede" u
mojoj vjeri.
Nakon toga, Allah Uzvieni kae Svom robu i poslaniku Muhammedu,
sallallahu alejhi ve sellem, da pozove pripadnike Knjige i idolopoklonike u
islam:
"I reci onima kojima je dana Knjiga i nepismenima: Da li ste islam primili? Pa,
ako prime islam, onda su oni na Pravom putu, a ako odbiju, tvoje je jedino da
poziva!" Tj. Allah e se s njima obraunati i Njemu e se oni vratiti, jer On je
Onaj Koji u zabludi ostavlja ili upuuje koga hoe, a Njemu pripada
nepobitan dokaz.
"A Allah dobro vidi robove Svoje!" On dobro zna ko zasluuje uputu, a ko
zabludu. Ovaj i slini ajeti predstavljaju jedan od najrjeitijih dokaza da je
on, sallallahu alejhi ve sellem, poslat svim stvorenjima. U tom smislu On kae:
Reci: "O ljudi, ja sam Allahov Poslanik svima vama." (7:158) U Sahihima i
drugim zbirkama ima vie predanja koja potvruju nizom injenica da je
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, slao pisma vladarima i grupama ljudi,
Arapima i nearapima, pismenima i nepismenima, pozivajui ih Allahu i tako
izvravajui Allahovu naredbu.
Abdurrezzak navodi predanje s lancem od Ebu-Hurejre da je Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /485/ "Tako mi Onoga u ijoj ruci je moj
ivot, svako ko uje za mene od ovoga ummeta, bio on i jevrej ili kranin, a
zatim umre, a ne povjeruje u ono s im sam poslan, ui e u Vatru!" (Prenosi
ga Muslim.)
306

Zatim je rekao: /486/ "Poslan sam i crvenima i crnima!", i jo dodaje:

/487/ "Vjerovjesnici su slani svaki svom narodu, a ja sam poslan svim
ljudima!"

"Onima koji ne vjeruju u znakove Allahove i koji vjerovjesnike ubijaju

neopravdano, i ubijaju one koji trae da se po pravdi postupa prema ljudima,
navijesti bolnu kaznu!" /21/ "To su oni ija djela su bezvrijedna i na ovome i na
drugome svijetu i kojima niko nee u pomo pritei"/22/
Ovo je prijekor od Allaha Uzvienog pripadnicima Knjige zbog grijeha
koje su poinili, kako u drevna vremena, tako i kasnije, proglaavajui, iz
oholosti i inada, lanim Allahove ajete koje su im dostavljali poslanici,
izbjegavajui da slijede Istinu, te ubijajui vjerovjesnike bez ikakvog razloga
osim zato to su pozivali Istini.
"...i koji vjerovjesnike ubijaju neopravdano i ubijaju one koji trae da se po
pravdi postupa prema ljudima." To predstavlja vrhunac drskosti i oholosti to
potvruje i Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kada kae: /488/
"Oholost je potcjenjivanje istine i omalovaavanje ljudi!" Ibn Ebi-Hatim navodi predanje Ebu-Ubejde el-Derraha, r.a., koji kae: /489/ Rekao sam:
"Allahov Poslanie, koji e ljudi na Sudnjem danu biti najee kanjeni?", a
on, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio je: "ovjek koji je ubio vjerovjesnika
ili onoga koji nareuje dobro, a odvraa od zla!" Zatim je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, prouio:
"Onima koji ne vjeruju u znakove Allahove i koji vjerovjesnike ubijaju
neopravdano i ubijaju one koji trae da se po pravdi postupa prema ljudima,
navijesti bolnu kaznu!" A zatim je rekao: "Ebu-Ubejde, Izraeliani su ubili
etrdeset i tri vjerovjesnika samo u jednom satu na poetku dana. Zatim je
ustalo sedamdeset Izraeliana da pozovu one koji su pobili te vjerovjesnike
na dobro, a odvrate ih od zla. Krajem dana oni su i njih sve pobili. Na njih
ukazuje Allah Uzvieni!" Stoga je njima Allah Uzvieni i dao ponienje i
nitavnost na ovome svijetu, a kaznu nepodnoljivu na drugome svijetu.
"To su oni ija djela su bezvrijedna i na ovome i na drugome svijetu i kojima
niko nee u pomo pritei."




"Zar ne vidi one kojima je dat dio Knjige, kada se pozovu Allahovoj Knjizi da
im se po njoj sudi, zatim neki od njih to odbijaju, jer oni se ionako okreu." /23/
To je zato to oni govore: "Vatra nas nee ni dodirnuti vie od nekoliko dana!", i
307

u njihovoj vjeri ih zavarava to to su izmiljali! /24/ "A ta e biti kada ih

skupimo onoga Dana u koji nema sumnje, i kada svako dobije ono to je
zasluio? A njima nepravda nee biti uinjena!"/25/
Allah Uzvieni ovo navodi prigovarajui idovima i kranima koji se dre
onoga to smatraju Tevratom i Indilom, a kada se pozovu da se po njima
donese presuda o slijeenju Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, oni to
odbijaju. Ovo je veliki prijekor zbog njihovog ponaanja suprotnog Allahu i
inada. Zatim Allah Uzvieni kae:
- To je zato to oni govore: "Vatra nas nee ni dodirnuti vie od nekoliko
dana!" To znai da oni na Allaha izmiljaju da e biti kanjeni vatrom samo
sedam dana, o emu je bilo komentara u suri El-Bekara.125
Zatim kae: "te to ih u vjeri zavarava to to su izmiljali!" Tj. to ih
uvruje na neistini kojom se zavaravaju tvrdei da ih vatra nee priti vie
od nekoliko dana, iako je to ista izmiljotina njihova. Zato im Allah Uzvieni
prijeti rijeima:
"A ta e biti kada ih sakupimo onoga Dana u koji nema sumnje?" Tj. ta e biti
s njima na Sudnjem danu pred Allahom budui da su oni Njegove poslanike i
vjerovjesnike u la utjerivali i ubijali kao to su ubijali i najbolje meu sobom.
On e ih toga Dana, u iji dolazak nema sumnje, pitati za to i kazniti, "kada
svako dobije ono to je zasluio. Tada njima nepravda nee biti uinjena!"






- Reci: "Allahu moj! Koji svu vlast ima! Ti vlast daje kome Ti hoe, a oduzima
od koga Ti hoe! Ti uzvisuje koga hoe, a unizuje koga hoe! U Tvojoj ruci je
dobro! Ti doista Svemoan si!" /26/ "Ti uvodi no u dan i uvodi dan u no!
ivo izvodi iz mrtvog i mrtvo izvodi iz ivog! Ti opskrbljuje koga hoe, bez
ikakva rauna!"/27/
Allah Uzvieni kae: Reci, Muhammede, veliajui svoga Gospodara,
zahvaljujui mu se, Njemu se predajui i u Njega se pouzdavajui:
'Allahu moj, Koji svu vlast ima!'" Tj., Ti raspolae Svojim stvorenjima, ini
to hoe i Tebi pripada sva vlast.
"Ti vlast daje kome Ti hoe, a oduzima od koga Ti hoe! Ti uzvisuje koga
hoe, a unizuje koga hoe!" Tj., Ti si Onaj Koji daje i Onaj Koji spreava!
to Ti hoe to biva, a to nee i ne biva! U ovom ajetu je upozorenje i
uputa da se Njemu zahvaljujemo na Njegovim blagodatima ovoj zajednici
(ummetu) to je prebacio vjerovjesnitvo od Izraeliana arapskom,
125

Pogledati komentar uz rijei Allaha Uzvienog:

Oni govore: "Vatra nas nee doticati vie od nekoliko dana." (2: 80)

308

kurejiskom, mekanskom Vjerovjesniku, Peatu svih vjerovjesnika i Njegovom

Poslaniku, kojega je poslao ljudima i dinima, i koga odlikuju odlike koje nisu
dane nijednom vjerovjesniku, niti poslaniku prije njega, da svoj ummet proiri
po svijetu, da svoju vjeru i njene propise uzdigne nad drugim vjerama i
propisima, Allah neka ga obaspe blagodatima i mirom. Tako Allah Uzvieni
poslanstvo daje kome On hoe, pa kae:
"Allah najbolje zna gdje e dati
poslanstvo Svoje!" (6:124)
"Ti uvodi no u dan i uvodi dan u no!" Tj. Ti uzima od duine jednome i
dodaje drugome, pa se izjednae, zatim, uzima od ovoga i dodaje
drugome, pa se meusobno razlikuju, a potom izjednae. I tako to biva u
toku etiri godinja doba.
"ivo izvodi iz mrtvog i mrtvo izvodi iz ivog!" Dakle, Ti izvodi usjev iz
sjemenke i sjemenku iz usjeva, palmu iz sjemenke i sjemenku iz palme,
vjernika iz nevjernika i nevjernika iz vjernika, koko iz jajeta i jaje iz kokoi,
te sve druge stvari koje idu ovim tokom.
"Ti opskrbljuje koga hoe bez ikakva rauna!", tj. daje kome hoe, a
uzima od koga hoe u skladu s Tvojom neprikosnovenom mudrou, voljom i
htijenjem. Et-Taberani navodi predanje od Ibn-Abbasa, r.a., koji navodi od
Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: /490/ "Najuzvienije
ime Allaha, d.., kojim kada se zamoli dovu usliava, nalazi se u ovom ajetu
sure "Ali-Imrana":
- Reci: "Allahu moj, Koji svu vlast ima..." do rijei "...Ti doista sve moe!"

"Vjernici za prijatelje ne uzimaju nevjernike mimo vjernika, a ko to ini, sa

Allahom nema nita! Izuzev ako se time od njih tite! Allah vas na Sebe
upozorava. A Allahu se sve vraa!"/28/
Allah Blagi i Uzvieni zabranjuje vjernicima da nevjernike uzimaju za
prijatelje prema kojima iskazuju ljubav umjesto prema vjernicima, a zatim im
prijeti rijeima: "a ko to ini, s Allahom nema nita!", tj. on je sasvim daleko od
Allaha, kao to Allah Uzvieni kae:
O vjernici, ne prijateljujte s nevjernicima umjesto s vjernicima! Zar hoete da
pruite Allahu oigledan dokaz protiv sebe?" ( 4:144)
"Izuzev ako se time od njih tite!", tj. izuzev onih koji se boje u pojedinim
zemljama i vremenima od njihova zla, oni mogu od njih potraiti zatitu, tj.
da im se priklone formalno, ali ne i duom i namjerom, kao to to navodi i ElBuhari od Ebu-Derda'a: On kae: "Mi se odnosimo ljubazno prema ljudima,
a srca nam ih proklinju!" Es-Sevri prenosi od Ibn-Abbasa: "Tekijja
(pretvaranje) nije u stvarnoj praksi, nego je to samo na jeziku!" To potvruju i
rijei Uzvienog:
309

"Onoga ko pokae nevjerstvo u Allaha nakon to je u Njega vjerovao, osim

ako bude prisiljen a srce mu ostane vrsto u vjeri, eka bolna kazna!" (16:106)
El-Buhari navodi slijedee predanje: Hasan kae: "Tekijja vai do Dana
sudnjega!"
Zatim Allah Uzvieni kae: "Allah vas upozorava na Sebe", tj. podsjea vas
na Svoj revan ako Mu se suprotstavite, na Svoju silu i kaznu prema svakome
ko se sprijatelji s Njegovim neprijateljima, a suprotstavi Njegovim pravim
prijateljima.
Zatim kae: "jer Allahu se sve vraa!", tj. Njemu se vraa i priklanja sve
kako bi svakoga nagradio za njegovo djelo. Ibn Ebi-Hatim navodi predanje
od Mejmuna ibn Mehrana, koji kae: Izmeu nas je ustao Muaz i rekao: "O
ljudi, ja sam izaslanik Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, vama,
a vi znate da je povratak Allahu siguran, u Dennet ili u Vatru!"

- Reci: "Skrivali vi ono to je u prsima vaim ili pokazivali, Allah to zna! A On

zna sve to je na nebesima i to je na Zemlji! Allah je nad svime moan!"/29/
"Onoga dana kada svaka osoba nae pred sobom dobro koje je uradila, ono zla
to je uradila, poeljet e da je izmeu njih i njega udaljenost velika! A Allah vas
na Sebe upozorava i Allah je blag prema robovima Svojim!"/30/
Allah Uzvieni obavjetava robove Svoje da On zna njihove tajne i javne
stvari i da mu se nita ne moe sakriti, odnosno, da ih Njegovo Znanje
obuhvaa u svakoj situaciji i vremenu, na nebesima i na Zemlji, tako da Mu
ne moe izmai ni koliko trunka, niti manje od toga.
"Allah je nad svime moan", tj. Njegova mo se realizuje u svemu tome.
Ovo je upozorenje robovima Njegovim da Ga se boje i imaju
strahopotovanje prema Njemu, kako ne bi uinili ono to On ne voli da ine.
Jer On zna to oni ine i moan je da im odmah odgovori kaznom. Ako ih ne
kazni odmah, to znai da se prema njima odnosi kao Silni i Moni. Zato On
poslije toga kae:
"Onoga dana kada svaka osoba nae pred sobom dobro koje je uradila",
ustvari na Sudnji dan e biti doneseno pred roba svako njegovo djelo, bilo
dobro ili zlo, pa ako bude dobro, obradovat e ga, a ako bude zlo,
oalostit e ga, pa e on poeljeti da nije njegovo, odnosno da bude daleko
od njega. Nakon toga, Allah Uzvieni naglaavajui to i prijetei kae:
"Allah vas na Sebe upozorava!", tj. plai vas Svojom kaznom. Nakon toga,
ohrabrujui Svoje robove da ne gube nadu u Allahovu milost. On kae: "A
Allah je blag prema robovima Svojim!", tj. On je milostiv prema Svojim
stvorenjima, voli da oni budu na Njegovom Pravom putu i slijede Njegovoga
Plemenitog, Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
310




- Reci: "Ako vi Allaha volite, onda mene slijedite, i vas e Allah voljeti i grijehe
vam oprostiti! A Allah prata i milostiv je!?" /31/ Reci: "Pokoravajte se Allahu i
Poslaniku! A ako se oni okrenu, Allah, doista, ne voli nevjer-nike!?"/32/
Ovaj asni ajet donosi sud o svakome onome koji tvrdi da voli Allaha, a
nije na putu Muhammedovom, navodei da je njegova tvrdnja lana sve dok
ne bude slijedio erijat Muhammedov rijeju i djelom. To je potvreno i u
sahih hadisu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji kae:
/491/ "Ko bude uradio neki posao koji nije u skladu s islamom, on se
odbacuje!" U tom smislu i Allah Uzvieni kae:
"Ako vi Allaha volite, onda mene slijedite, pa e i vas Allah voljeti", tj. vi ete
dobiti i vie od toga to ste traili svojom ljubavlju, dobit ete Allahovu ljubav
prema vama, a ona je vea od vae. Neki mudraci govore: "Nije stvar u
tome da ti voli, nego je stvar u tome da bude voljen."
Nakon toga Allah Uzvieni kae:
"i grijehe vam oprostiti! A Allah prata i milostiv je!" Ukoliko budete slijedili
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, vi ete to dobiti kao blagoslov njegove
misije.
Zatim, Allah Uzvieni kae nareujui svim ljudima, kako odabranim tako i
masama:
Reci: "Pokoravajte se Allahu i Poslaniku, a ako se okrenete od toga", tj. a ako
se budete ponaali suprotno Njegovoj naredbi, "Allah, doista, ne voli
nevjernike!" To pokazuje da je ponaanje suprotno Poslanikovom, sallallahu
alejhi ve sellem, putu nevjerstvo (kufr), te da Allah ne voli onoga koji je
takav, pa makar i tvrdio i smatrao da voli Allaha i da Mu se pribliava tako
da slijedi Poslanika i Vjerovjesnika Nepismenog, Peat poslanika Allahovih,
Poslanika koga je On poslao i ljudima i dinima, onoga kojega bi slijedili svi,
ukljuujui i velike poslanike pokoravajui mu se i prihvaajui njegov erijat,
da su bili ivi u njegovo vrijeme! O tome e biti govora kasnije, uz komentar
ajeta: "I kada Allah od svakog vjerovjesnika uze obavezu..." ( 3:81), inaallah.


"Doista je Allah odabrao Adema, i Nuha, i porodicu Ibrahimovu, i porodicu
Imranovu nad svjetovima!" /33/ "Sav porod, jedan od drugoga! A Allah sve
uje i sve zna!"/34/
Allah Uzvieni navodi da je On odabrao ove porodice nad drugima na
Zemlji, pa je odabrao Adema, kojega je Svojom rukom stvorio, udahnuo mu
duu, dao da mu se Njegovi meleci poklone, pouio ga svim imenima,
nastanio u Dennetu, a zatim dao da izae iz njega, u skladu sa Svojom
311

mudrou. On je odabrao Nuha, a.s., prvog poslanika, koga je poslao

stanovnicima Zemlje poto su oni oboavali kipove i Allahu druga pripisali.
Odabrao je porodicu Ibrahimovu, te iz nje prvaka ljudskog roda, Peat
vjerovjesnika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, te porodicu Imranovu,
pod kojom se misli na oca Merjeme bint Imran, majku Isaa bin Merjem, a.s. I
Isa je potomak Ibrahima, kao to u ajetu stoji:

- Kada Imranova ena ree: "Gospodaru moj, ovo to je u trbuhu mome ja
zavjetujem Tebi na slubu, pa primi to od mene, Ti, doista, sve uje i sve zna!"
/35/ A nakon to je rodila, ona ree: "Gospodaru moj, rodila sam ensko!" a
Allah najbolje zna ta je ona rodila "a muko nije to i ensko. Dala sam joj ime
Merjem. Ja nju i porod njezin stavljam pod Tvoju zatitu od prokletog
ejtana!"/36/
Ova ena Imranova je ustvari majka Merjeme, a.s. Ona je molila Allaha
Uzvienog da joj pokloni djeaka, pa joj je On molbu usliao tako da je
nakon odnosa s muem zanijela. Kada se trudnoa ostvarila, ona se
zavjetovala da ga pokloni ibadetu (bogo-sluju) kako bi sluio u Svetom
hramu. Rekla je: "Gospodaru moj",
"ovo to je u trbuhu mome ja zavjetujem Tebi na slubu, pa primi to od mene,
jer Ti doista uje i zna!", tj. Ti uje moju molbu i zna moju namjeru.
- A nakon to je rodila, ona ree: "Gospodaru moj, rodila sam ensko, a muko
nije to i ensko...!!", tj. po snazi i izdrljivosti u ibadetu i slubi Mesdidu
Aksau.
"Dala sam joj ime Merjem." Kao to se vidi iz konteksta, ovim se pokazuje
da je dozvoljeno da se na dan roenja djetetu nadije ime jer je to propis
onih prije nas a ovdje se potvrdno prenosi. To potvruje i sunnet Allahovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji kae: /492/ "Rodio mi se noas sin,
kome sam dao ime svoga oca Ibrahima!" Isto tako, navodi se /493/ da je
Enes ibn Malik, kada mu se rodio brat, odnio ga do Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, pa mu je on premazao usta vlanom hurmom i
dao mu ime Abdullah. Meutim, u hadisu Hasana od Semura bin Dunduba
navodi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /494/
"Svaki djeak vezan je za svoj kurban ("akiku"). Za njega se sedmi dan zakolje kurban, da mu se ime i obrije mu se glava!" To prenose Ahmed, autori
Sunena, a Et-Tirmizi istie da je sahih. U predanju stoji i: "da se nazove" i to
je sigurnije i tanije. Allah to najbolje zna!
Nakon toga dolaze rijei Allaha Uzvienog da je majka Merjemina
kazala:
"Ja nju i porod njezin stavljam pod Tvoju zatitu od prokletog ejtana!", tj.
312

traim utoite i zatitu za nju i njeno potomstvo, tj. njenog sina Isaa, a.s., to
je Allah usliao. Abdurrezzak navodi predanje od Ebu-Hurejrea, koji kae da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
/495/ "Nema nijednog novoroeneta koje se rodi, a da ga ejtan ne
dodirne prilikom roenja, pa ono zaplae od tog dodira, osim Merjeme i
njenog sina!" Zatim Ebu-Hurejre kae: "Ako hoete, uite:
"Ja nju i porod njezin stavljam pod Tvoju zatitu od prokletog ejtana!"
Navode ga dvojica autora Sahiha.

- Pa je Gospodar njezin lijepo primi, i uini da lijepo izraste i da se o njoj

Zekerijja brine. Kad god bi joj Zekerijja u hram uao, kod nje bi hrane naao.
"Odakle ti ovo, Merjema?", pitao bi on, a ona bi odgovorila: "To je od Allaha!"
Allah, doista, opskrbljuje koga hoe, bez ikakva rauna!/37/
Na Uzvieni Gospodar saopava da je On nju primao kao Njemu
posveenu i podario joj lijep odgoj vezujui je s Njegovim dobrim robovima
kako bi od njih stekla znanje, dobro i vjeru. Zato Allah Uzvieni kae: "i dao
je da se Zekerijja o njoj brine", tj. uinio ga je zaduenim za nju, odnosno
njega je Allah zaduio kako bi bila sretna, kako bi od njega nauila svako
korisno znanje i dobro djelo, budui da je on bio mu njene sestre. U sahihu
stoji: /496/ "...a Jahja i Isa su tetii!" On obavjetava o njihovom gospodstvu
i postojanosti u ibadetu, pa kae:
"Kad god bi joj Zekerijja u hram uao, kod nje bi hrane naao." Mudahid,
Ikreme, Seid ibn Dubejr i drugi kau: "To znai da bi kod nje naao ljetnog
voa u vrijeme zime, a zimskog u vrijeme ljeta." Ima miljenja: "znanje ili spise
sa znanjem", to prenosi Ibn Ebi-Hatim. Prvo miljenje, meutim, ispravnije je i
ono ukazuje na keramete evlija. U sunnetu ima dosta slinih primjera... Kada
bi Zekerijja to vidio kod nje,
"on bi rekao: Merjema, odakle ti to?", tj. odakle to tebi?,
"a ona bi odgovorila: To je od Allaha! Allah, doista, opskrbljuje koga hoe,
bez ikakvog rauna!"




- Tu Zekerijja zamoli Gospodara svoga: "Gospodaru moj, podari mi od Sebe
estita potomka, jer Ti doista molbu uje!" /38/ I dok se on stojei u mihrabu
molio, meleci ga pozvae i rekoe: "Allah te raduje Jahjaom koji e vjerovati u
rije od Allaha, prvakom, neenjenim (ednim ovjekom) i vjerovjesnikom,
potomkom dobrih!" /39/ "Gospodaru moj", ree on, "odakle u ja imati sina
313

kada me starost ophrvala, a i ena mi je nerotkinja?" "Eto tako", ree On,

"Allah ini to On hoe!" /40/ "Gospodaru moj", zamoli Zekerijja, "daj mi neki
znak!" "Znak e biti", ree on, "to tri dana s ljudima nee govoriti, osim
znakovima! I mnogo spominji Gospodara svoga i hvali Ga krajem dana i rano
ujutro!"/41/
Poto je Zekerijja, a.s., vidio da Allah opskrbljuje Merjemu, a.s., zimskim
voem u ljeto i ljetnim voem zimi, on je poelio da ima sina, iako je bio ve
oronuo starac bijele glave, a i ena mu je bila stara i nerotkinja. On se u
sebi obratio Allahu govorei:
"Gospodaru moj, od Sebe mi podari!", tj. sa Tvoje strane, "estita potomka",
tj. dobrog djeaka; "jer Ti, doista, molbu uje!"
Allah Uzvieni kae:
dok se on stojei u mihrabu molio, meleci ga pozvae", tj. oni su mu govorili i
sluali ga dok je klanjao u mihrabu,126 tj. mjestu gdje je obavljao molitvu.
Nakon toga, Allah Uzvieni navodi radosnu vijest koju mu donose meleci:
"Allah te raduje Jahjaom!", tj. djeakom iz tvoje kime, po imenu Jahja, "koji je
potvren rijeju Allahovom!", tj. sa Isaom, sinom Merjeminim, jer on je prvi koji
je njega potvrdio nastavljajui njegov put (sunnet) i pravac.
"prvakom", tj. prvakom u znanju, blagosti, ibadetu i moralnoj udi,
"neenjom" (ednim ovjekom). No ova rije nema znaenje "neplodan",
koje neki navode! Neki komentatori kau da nije imao potrebe za enama,
da nije bio spolno sposoban, odnosno da nije imao spolnu potenciju i da mu
je spolni organ bio suvie mali. A kadija Ijad u svom uvenom djelu E-ifa
kae: "Znaj da hvaljenje Jahjaa, a.s., od Allaha, d.., rijeima nema
znaenje: "neplodan." Naprotiv! Najbolji komentatori i kritiari kau: "To je
nedostatak i mahana, ne prilii vjerovjesnicima, a.s. To znai da je on
bezgrjean kao da je operiran od njih."
Nesposobnost za brak je nedostatak. Vrlina je da ta sposobnost postoji, a
potom da se obuzda, ili duhovnom vjebom kao to je to inio Isa, a.s., ili
zatitom od Allaha, d.., kao to je to bilo u sluaju Jahjaa, a.s. Naprotiv,
enidba za onoga koji je u stanju da se oeni i svoje obaveze izvri, a da ga
to ne odvede od pokornosti Gospodaru, predstavlja vii stupanj. Taj stupanj
je imao na Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, tako da mu vie ena
nije smetalo da obavlja ibadet prema Allahu, d.., nego mu je to omoguilo
da povea ibadet time to ih je titio, brinuo o njima, izdravao ih i
upuivao na Pravi put. U tom smislu, on je isticao da mu one nisu preokupacija u ivotu, iako nekima jesu, pa kae: /497/ "Meni je omiljeno od ovog
126

Mihrab je cijeli hram (damija), a ne samo izdubljeni dio u zidu u pravcu kible, to je kasnija novotarija koje nije bilo u vrijeme Allahovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti u vrijeme njegovih ashaba (a preuzeta je od krana, odnosno, njihovih oltara u crkvama!). Kae se da
je Velid ibni Abdul-Melik prvi koji je to uveo i da je on proirio mesdid i kabur Poslanika,sallallahu alejhi ve sellem. Tada je uao u sastav
mesdida (damije) i pored zabrane Poslanika, a.s., i zato e odgovarati Allahu, d..

314

svijeta ... !" To su njegove rijei iji je cilj pohvala Jahjaa zato to je on bio
edan, a ne zato to ne prilazi enama. Prema njegovim rijeima, te rijeima
drugih, to znai da je on sauvan od loih i prljavih stvari, to ga ne spreava
da se oeni sa halal enama i da s njima ima brani intimni odnos. ak se
moe razumjeti iz ranije navedene dove Zekkerijje da je on imao potomstvo,
kada on kae:
"Podari mi od Sebe estita potomka!", odnosno, kao da kae: "sina koji
e imati potomstvo i nasljednike". A Allah Uzvieni to najbolje zna!
***
Rijei Allaha Uzvienog: "vjerovjesnikom, potomkom dobrih" predstavljaju
drugu radosnu vijest za vjerovjesnitvo Jahjaa, a.s., nakon to je ranije
obradovan njegovim roenjem, to je vie od prethodnog, kao to su i rijei
majci Musaa:
"Mi emo ti ga doista vratiti i poslanikom uiniti." (28:7) Kada se Zekerijjau,
a.s., ostvario ovaj nagovjetaj, on je bio iznenaen roenjem djeteta u
starosti:
"Gospodaru moj", ree on, "odakle u ja imati sina kada me starost
ophrvala, a i ena mi je nerotkinja?" A zatim je melek rekao:
"Allah ini to On hoe!" To znai, Allahova naredba je tako velika da joj
nita ne moe izmai! "Gospodaru moj", ree on, "daj mi neki znak!", tj. neto
to e mi pokazati da u imati dijete.
"Znak e biti", ree on, "to tri dana s ljudima nee govoriti, osim
znakovima!" To znai da e se morati sporazumijevati gestikulacijom jer nee
moi govoriti, iako je sasvim zdrav. Usto, zapovjedio mu je da sve to vrijeme
mnogo Allaha spominje, velia i hvali, pa mu kae: "I esto spominji
Gospodara svoga i hvali ga krajem dana i ujutro rano!" Drugi dio komentara
ove teme doi e uz poetak poglavlja "Merjem", inaallah.

- I kada meleci kazae: "Merjema, tebe je doista Allah odabrao i istom uinio!
On te je odabrao nad enama svjetova!" /42/ "Merjema, budi skruena
(pokorna) Gospodaru svome, i seddu uini i Njemu klanjaj s onima koji Mu
klanjaju!" /43/ "To su neke od vijesti nepoznatih to ti ih objavljujemo! Ti nisi bio
meu njima kada su pera svoja pobacali da bi vidjeli koji e se o Merjemi
brinuti, a nisi bio meu njima ni kada su se prepirali!"/44/
Allah Uzvieni navodi govor meleka upuen Merjemi bint Imran, a.s.,
Boijoj zapovijedi, kojom se istie da je nju Allah odabrao zbog velikog
ibadeta koji je inila i istoe od prljavtina i sugestija, kao to ju je odabrao
takoer zbog njene dobrote u odnosu na ene svjetova. Muslim navodi
315

predanje s lancem od Ali ibn Ebi-Taliba, r.a., koji kae: "uo sam Allahovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kae: /498/ "Najbolja ena je
Merjem bint Imran, odnosno najbolja ena je Hatida bint Huvejlid!" Navodi
se u oba Sahiha.
Et-Tirmizi navodi predanje, s lancem od Enesa, da je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /499/ "Meu enama svjetova su etiri:
Merjem bint Imran, Hatida bint Huvejlid, Fatima bint Muhammed i Asja,
supruga Faraona." Hadis navodi samo Et-Tirmizi, uz napomenu da je sahih.
Ibn-Derir navodi predanje s lancem od Ebu-Musaa el-E'arija, koji kae
da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /500/ "Savrenih
ljudi je mnogo, a meu enama savrene su samo Merjem bint Imran i Asja,
ena Faraona!" Navodi ga skupina prenosilaca osim Ebu-Davuda,
posredstvom u'beta.
Verzija El-Buharija glasi: /501/ "Mnogo je ljudi koji su savreni, a meu
enama savrene su samo: Asja, ena Faraona, i Merjema bint Imran. A
vrijednost Aie nad drugim enama je poput vrijednosti popare nad drugim
jelima!" Allah Uzvieni navodi da su meleci zapovjedili Merjemi da mnogo
ibadet ini, da bude pokorna Allahu, da Mu klanja i seddu ini, te da
ustraje u poslu koji Allah eli, odnosno, koji joj je odredio i namijenio, to za
nju predstavlja iskuenje, ali i posebnu ast oba svijeta. Naime, Allah
Uzvieni preko nje pokazuje Svoju Svemo stvarajui joj dijete bez oca, pa
kae:
"Merjema, budi skruena i pokorna Gospodaru svome, i seddu i ruku uini (i
Njemu klanjaj) s onima koji Mu klanjaju!" Rije "potinjenost" ovdje znai
pokornost i skruenost, pa Mudahid kae: "Merjem, a.s., klanjala bi toliko
da bi joj otjecali lanci na nogama." A predstavlja dugo klanjanje na rukuu
u namazu.
"...i seddu uini s onima koji to ine i Njemu klanjaj s onima koji Mu
klanjaju!" Dakle, budi kao i oni! Nakon toga, Allah Uzvieni kae Svom
Poslaniku nakon to ga je upoznao s veliinom toga:
"To su vijesti nepoznate to ti ih objavljujemo!", tj. koje ti pripovijedamo. "Ti nisi
bio meu njima", tj. ti, Muhammede, nisi bio s njima da bi ih obavijestio, nego
te je Allah upoznao s tim kao da si bio tu i vidio ta su radili dok su bacali
kocku oko toga ko e brinuti o Merjemi, i to iskljuivo radi nagrade.
Ibn-Derir navodi predanje od Ikrime, koji kae: Zatim je majka
Merjemina otila s Merjemom nosei je u svom haljetku do Beni-Kahina ibn
Haruna, brata Musaa, a.s. Zatim kae: "Oni su tada stavljali na Sveti hram
(Bejtul-makdis) pregrade i prekrivae kao na Kabi. Rekla im je: 'Ostavite to,
ja sam se zavjetovala! ensko je i nee ulaziti u crkvu neista, a ni ja je neu
kui vratiti!' Na to su joj oni rekli: 'To je kerka naeg imama jer Imran ih je
predvodio na namazu i vlasnika nae rtve.' Zekerijja je rekao: 'Donesite je
316

meni, jer njena tetka je moja supruga!' Oni su kazali: 'Ne odgovara nam, jer
ona je ki naeg imama!' A zatim su bacili na kocku svoja pera kojima su
zapisivali Tevrat, pa je pobijedio Zekerijja i on je uzeo da se o njoj brine."
Usto, on, tj. Zekerijja, bio je i najstariji, najugledniji, najueniji meu njima,
kao njihov imam i vjerovjesnik, neka je Allahov blagoslov na naeg
Vjerovjesnika i sve druge vjerovjesnike.

- I kada meleci rekoe: "Merjema, Allah te raduje sinom koji je Rijeju od Njega
stvoren, ije je ime Mesih, Isa, sin Merjemin, ugledan i na ovom i na drugom
svijetu i jedan od Allahu bliskih!" /45/ "On e govoriti ljudima i u kolijevci, i kao
odrastao i jedan od dobrih!" /46/ Ona ree: "Gospodaru moj, kako u ja imati
dijete kada me mukarac nije dodirnuo?!" "Eto, tako", ree, "Allah stvara to
On hoe! Kada neto odlui, On samo kae: 'Budi!' i to biva!"/47/
Ovo je radosna vijest od meleka Merjemi, a.s., da e ona imati sina,
velikog i znaajnog. Allah Uzvieni kae: I kada meleci rekoe: "Merjema,
Allah te raduje sinom koji je Rijeju od Njega stvoren", tj. sinom do ijeg
postojanja je dolo rijeju Allahovom time to On kae: "Budi!" i to biva. To je
komentar i rijei Allaha Uzvienog: "potvren istinitom rijeju od Allaha"
(2:39) to, kao to je spomenuto, navodi veina uenjaka.
"ije e ime biti Mesih, Isa, sin Merjemin", koji je prezime dobio prema majci
budui da nema oca.
"ugledan i na ovom i na drugom svijetu i jedan od Allahu bliskih!" To znai
koji ima ugled i mjesto kod Allaha na ovome svijetu time to mu objavljuje
erijat, to mu objavljuje Knjigu, i drugim darovima koje mu je Allah
darovao, te na drugom svijetu, time to e biti zagovornik kod Allaha za ono
to mu bude dozvolio, tako da e od njega biti primljeno kao primjer sve
svoje brae, poslanika odlunih.
"On e govoriti ljudima i u kolijevci i kao odrastao", tj. koji poziva jo kao
mali (u kolijevci) klanjanju samo Allahu, Koji nema druga, to predstavlja
mudizu i dokaz u zreloj dobi. Mudiza se ogleda u tome to mu Allah daje
objavu.
"i jedan od dobrih" u svojim rijeima i djelima, tj. on posjeduje ispravno
znanje i dobra djela.
Ibn Ebi-Hatim navodi predanje s lancem od Ebu-Hurejre, koji prenosi da je
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /502/ "U kolijevci nisu govorile vie od tri osobe: Isa, dojene u vrijeme Durejda i jo jedno drugo

317

dojene!"127
Kada je ona ula radosnu vijest koju su joj donijeli meleci od Allaha
Uzvienog u vezi s tim, rekla je:
"Gospodaru moj, kako u ja imati dijete kada me mukarac nije ni dodirnuo?!",
tj. kako ja mogu roditi dijete kada nemam mua niti sa imam namjeru udati.
Melek je njoj rekao:
"Eto tako! Allah stvara to On hoe!" Dakle, Mo Allaha je tako velika da
Mu nita nije nemogue. Na ovome mjestu On kae:
"stvara to hoe", a ne kae:
"ini", kao to stoji u predanju o Zekerijjau, a.s., kako ne bi u to bilo
nikakve sumnje. To potvruje slijedeim rijeima:
"Kada neto odlui, On samo kae: 'Budi!' i to biva!", tj. nimalo ne kasni, nego
nastupa neposredno nakon zapovijedi i bez odlaganja. Allah Uzvieni kae:
"I nareenje nae je samo jedna rije, pa sve bude za tren oka!" (54:50) To
znai: Mi samo jednom naredimo bez ponavljanja, i to se dogodi brzinom
treptaja oka.

"On ga pouava knjizi i mudrosti, i Tevratu i Indilu." /48/ "I alje ga kao
poslanika sinovima Israilovim: "Donio sam vam znak od Gospodara vaega:
stvorit u vam neto poput ptice, i u nju puhnuti, pa e, Allahovom voljom, ptica
biti; iscijelit u slijepa od roenja i gubava, i oivljavat u mrtve voljom Allahovom; i kazivat u vam ta jedete i ta u domovima vaim gomilate! U svemu
tome ima dokaza za vas ako vjernici budete!" /49/ "Potvrujui tako istinitost
Tevrata, objavljenog prije mene, i doputajui neto to vam je bilo zabranjeno,
jer ja vam donosim dokaz od Gospodara vaega! Pa Allaha se bojte, a meni
pokorni budite!" /50/ "Allah je doista i moj i va Gospodar i Njemu se klanjajte!
To je Pravi put!"/51/
Allah Uzvieni navodi u potpunosti radosnu vijest meleka Merjemi da e
dobiti sina Isaa, a.s., i da njega Allah pouava knjizi i mudrosti. Jasno je da
se pod knjigom ovdje misli na pismo, a pojam mudrosti protumaen je ranije
u poglavlju "Bekara".128 Zatim: "Tevrat", tj. knjigu koja je objavljena Musau,
a.s., "i Indil", knjigu koja je objavljena Isau, a.s., a Isa, a.s., znao je napamet
127

Ja bih dodao: Moda je to dojene koje je reklo svojoj majci: Strpi se, majko, ti si doista u pravu!" To se spominje u kazivanju o "Uhudu"
Vatrenim kanalima, kada se ona pobojala da ne padne u vatru koju je upalio idov Zu-Nuvas u Jemenu, kako bi krane vjernike povratio iz
njihove prave vjere u idovsku vjeru.
128
Pojam mudrosti navodi se u poglavlju "Bekara" na vie mjesta, a njegov smisao bi ukratko mogao biti slijedei: poznavanje istine svake
stvari, stavljanje svake stvari na svoje mjesto uz ouvanje ispravnog suda, te istraivanje znanstvenih i pravnih injenica u vjeri, kako bi se znao
Boanski smisao odredbi, to predstavlja "najviu mudrost", jer "kome je dana mudrost, dano mu je veliko dobro."
(2:269) To je stvar koju Allah Uzvieni stavlja u srca ljudi iz Svoje Milosti i Dobrote.

318

i jednu i drugu.
"I alje ga kao poslanika sinovima Israilovim" pa im on kae:
"Donosim vam znak od Gospodara vaega: stvorit u neto poput ptice, i u nju
puhnuti, pa e, Allahovom voljom, kao prava ptica biti." Tako bi on od gline
oblikovao pticu, zatim bi u nju puhnuo, pa bi ona, Allahovom voljom, poletjela.
"i iscjeljivat u slijepca" koji je roen kao slijep, to je najrjeitije udo i
najvei izazov,
"i gubavca"i oivljavat u mrtve voljom Allahovom."
Mnogi uenjaci navode da je Allah slao sve vjerovjesnike sa udima koja
odgovaraju njihovom vremenu. Tako je u vrijeme Musaa, a.s., prevladavalo
arobnjatvo (sihr), pa je Musaov tap pohvatao njihove zmije koje nisu bile
nita drugo do konopci i tapovi. U vrijeme Isaa, a.s., prevladavala je
medicina, pa je on doao s onim to oni nisu mogli uiniti, a to je oivljavanje
mrtvih i lijeenje slijepih i gubavih. Isto tako, Muhammed, a.s., poslan je kao
poslanik u vrijeme velikih oratora i pjesnika, pa im je on donio Knjigu od
Allaha Uzvienog: kada bi se sastavili i ljudi i dini, ne bi donijeli nijedno
poglavlje slino toj knjizi, pa makar jedni drugima u tome pomagali.
"i kazivat u vam ta jedete i ta u domovima vaim gomilate!" sada i u
budunosti.
"U svemu tome ima dokaza za vas" da potvrdi istinitost onoga to ja
donosim,
"ako vjernici budete!" /49/ "Potvrujui tako istinitost Tevrata, objavljenog
prije mene", tj. potvrujui i uvrujui to.
"i doputajui neto to vam je bilo zabranjeno." To pokazuje da je Isa, a.s.,
dokinuo dio zakonodavstva Tevrata i to je ispravnije miljenje.
Zatim Allah Uzvieni kae: " jer ja vam donosim dokaz od Gospodara
vaega!", tj. dokaz koji pokazuje istinitost onoga to vam govorim.
"Pa, Allaha se bojte, a meni pokorni budite!" /50/ "Allah je doista i moj i
va Gospodar i Njemu se klanjajte!" Tj., ja i vi jednaki smo u pogledu
bogotovlja, skruenosti i predanosti Allahu.
"To je Pravi put."

- I kada je Isa osjetio da oni ne vjeruju, rekao je: "Ko su pomagai moji na putu
prema Allahu?" "Mi smo pomagai Allahove vjere", rekoe uenici, "mi u
Allaha vjerujemo", a ti budi svjedok da smo mi muslimani! /52/ "Gospodaru
na, mi vjerujemo u ono to si Ti objavio, mi Poslanika slijedimo, pa upii nas
meu svjedoke!" /53/ "A oni su spletke pravili, pa je i Allah to pravio (njima)! A
Allah to najbolje umije!"/54/

319

Allah Uzvieni kae: "I kada je Isa osjetio", tj. kada je kod njih osjetio
odlunost da ne vjeruju i ustraju u zabludi, on je rekao: "Ko su pomagai moji
na Putu prema Allahu?", tj. ko su pomagai moji u pozivanju Allahu?
"Mi", rekoe uenici, "mi smo pomagai Allahove vjere, mi u Allaha vjerujemo,
a ti budi svjedok da smo mi muslimani!" /52/ "Gospodaru na, mi vjerujemo u
ono to Ti objavljuje, mi Poslanika slijedimo, pa upii nas meu svjedoke vjere!"
Rije plural je od rijei , to znai "pomaga". U dva Sahiha stoji da se
Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kada je bodrio ljude za boj
na Dan saveznitva, odazvao Zubejr. Zatim je ponovio poziv, i ponovo se
odazvao Zubejr. Nakon toga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
/503/ "Svaki poslanik ima svog pomagaa, a moj pomaga je Zubejr!" U
vezi s rijeima Allaha Uzvienog: "pa upii nas meu svjedoke vjere!" Ibn EbiHatim navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji kae: "s ummetom Muhammeda,
sallallahu alejhi ve sellem." Ovaj lanac predanja je dobar.
Nakon toga, Allah Uzvieni govori o jednoj grupi sinova Israilovih koji su
nastojali da napadnu Isaa, a.s., uine mu zlo, raspnu ga okomivi se na
njega, a zatim su se alili svom vladaru, koji je bio nevjernik. Oni su govorili
da je on ovjek koji ljude navodi na zabludu, odvraa ih od pokornosti kralju
i kvari podanike njegove, te da je sin bludnice, kako bi podstakli srdbu
kraljevu. Kralj ih je poslao da ga pronau, a kada su oni opkolili njegovu
kuu i bili uvjereni da su ga uhvatili, Allah ga je spasio od njih, uzdigao ga
Sebi, uinivi jednog od njih slinim njemu. Oni su bili uvjereni da je to Isa,
uhvatili su ga, poniavali, raspeli i stavili mu bodlju na glavu. To je bila
intriga Allahova prema njima, jer On je spasio Svog roba i poslanika
uzdignuvi ga kod Sebe, a njih ostavio da lutaju u zabludi.
"A oni su spletke pravili, pa je i Allah to pravio! A Allah to najbolje umije!"




- I kad Allah ree: "Isa, Ja u ti duu uzeti, i k Sebi te uzdignuti! Oistiti te od
nevjernika, i uinit u da oni koji te slijede budu iznad onih koji ne vjeruju do
Dana sudnjega! Zatim ete se Meni vratiti, pa u Ja presuditi o onome u emu
ste se razilazili!" /55/ "to se tie onih koji ne vjeruju, njih u na strane muke
staviti na ovom i drugom svijetu, i oni nee imati pomagaa!" /56/ "A onima
koji budu vjerovali i dobra djela inili, On e punu nagradu dati. A, Allah ne voli
nasilnike!" /57/ "Ovo to ti kazujemo jesu ajeti i Opomena mudra!"/58/
Komentatori se razilaze u pogledu rijei Allaha Uzvienog: "Ja u ti duu
uzeti, i k Sebi te uzdignuti." Katade i neki drugi kau: "To je inverzija, a znai:
Ja u te k Sebi uzdignuti i duu ti uzeti nakon toga. Neki kau: "Ja u te uzeti
iz ovoga svijeta, a ne usmrtiti! A drugi: "Duu uzeti znai uzdii." Veina
320

meutim tvrdi: "Pod rijei ovdje se misli na 'san' kao to Allah Uzvieni kae:
"On je Onaj Koji vam nou duu uzima!" (6:60), odnosno:
"Allah uzima due u asu njihove smrti, a koje nisu umrle u snu." (39:42)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio bi kada bi ustao iz sna:
/504/ "Hvala Allahu, Koji nas je oivio nakon to nas je usmrtio!" Ima
miljenja da to znai: "uzdizanje u snu".129 Allah Uzvieni kae:
"...i nisu ga sigurno ubili, nego ga je Allah k Sebi uzdigao." ( 4:157) Zatim
kae:
"I nema nijednog sljedbenika Knjige, koji, prije nego on umre, nee u njega
posigurno povjerovati, a na Sudnjem danu on e protiv njih svjedoiti." Rijei
Allaha Uzvienog: "prije nego on umre" odnose se na Isaa, a.s., tj. kada sie
na Zemlju prije Sudnjeg dana. O tome e, inallah, biti govora kasnije.
"Spasit u te od nevjernika, i uinit u da oni koji te slijede budu iznad onih koji
ne vjeruju do Dana sudnjega!" Prema tome, nakon to je Allah k Sebi
uzdigao Mesiha, njegovi sljedbenici su se podijelili u vie grupa. Neki su
ostali da vjeruju u ono s ime ga je Allah i poslao, tj. da je on Allahov rob i
poslanik, te da je sin Njegove robinje. Neki su otili u krajnost smatrajui ga
Boijim sinom. Neki kau da je on Bog, a drugi da je "trei u trojstvu", o emu
nam Allah Uzvieni govori u Kur'anu, dajui odgovor svakoj grupi. Oni su na
tome ustrajali oko trista godina, do vladavine kralja po imenu Konstantin,
koji je prihvatio kranstvo. Navodi se da je on to uinio u elji da ih prevari i
iskvari ga. On je u kranstvo poneto dodao, a poneto izostavio, a u
njegovo vrijeme postavljeni su i odreeni postulati. Dozvolio je da se jede i
svinjsko meso. U to vrijeme oni su klanjali okreui se prema istoku, podizali
su crkve, hramove i samostane, a on je na njihov post dodao deset dana
zbog grijeha koji je sam poinio. Tako je vjera Mesihova postala vjera
Konstantinova, koji je podigao vie od dvanaest hiljada crkava, samostana,
hramova i manastira, kao to je za sebe podigao i poseban grad. Za cijelo
to vrijeme oni su bili superiorni nad idovima, Allah ga je pomogao protiv
njih budui da je bio blii istini od njih, iako su i jedni i drugi bili nevjernici.
Kada je Allah Uzvieni poslao Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, svi
koji su u njega povjerovali vjerovali su ispravno u Allaha, Njegove meleke,
poslanike i knjige. Tako su Sljedbenici Muhammedovi, sallallahu alejhi ve
sellem, postali sljedbenici svih vjerovjesnika na Zemlji, budui da ih je on
pozivao da vjeruju u sve to je istinito. Oni su postali prei svakom poslaniku
od njegovih sljedbenika koji tvrde da pripadaju njegovom ummetu i da su na
njegovom putu. Stoga su oni, budui da su uistinu vjerovali u Mesiha,
protjerali krane iz ama u Bizantiju tako da su se oni nastanili u gradu
Konstantinopolu. Tako e islam i njegovi pripadnici ostati superiorni u odnosu
129

Ja bih dodao: Allah to najbolje zna, ali za mene je najprihvatljivije miljenje Katade i drugih, tj. da je to inverzija i da znai: Ja u te
uzdignuti i duu ti uzeti."

321

na njih do Dana sudnjega!

Iskreni, i onaj kome se vjeruje, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izvijestio
je svoj ummet da e oni kasnije osvojiti Konstantinopolis, zarobiti imovinu koja
je u njemu130 i izvojevati veliku bitku nad Bizantincima, kakvu ljudi nisu vidjeli
niti e vidjeti. Zato Allah Uzvieni kae:
"I uinit u da oni koji te slijede budu iznad onih koji ne vjeruju do Dana
sudnjega! Zatim ete se Meni vratiti, pa u Ja presuditi o onome o emu ste se
razilazili!" /55/ "to se tie onih koji ne vjeruju, njih u na strane muke staviti
na ovom i drugome svijetu, i oni nee imati pomagaa!" Isto to je uinio i sa
idovima koji nisu vjerovali, odnosno, kranima koji su otili u krajnost i u
zvijezde ga ukivali. Na ovome svijetu ih je kaznio ubistvima, zarobljenitvom
i spre-avanjem da vladaju u pojedinim zemljama, a na drugom svijetu
kazna e biti tea i ea.
"A onima koji budu vjerovali i dobra djela inili, On e punu nagradu dati",
tj. na ovome svijetu dat e im pomo i pobjedu, a na drugom svijetu visoke
denetske stupnjeve.
"A, Allah ne voli nasilnike!"
"Ovo to ti kazujem jesu ajeti i Opomena mudra!", tj. u ovome to smo ti
pripovijedali, Muhammede, o Isau, a.s., njegovom roenju i nainu ivota,
nema nikakve sumnje, kao to Allah Uzvieni takoer kae:
"To je Isa, sin Merjemin, to je prava istina o njemu, onaj u koga oni sumnjaju!"
/34/ Nezamislivo je da Allah ima dijete, Uzvien je On! Kada neto odlui, On
samo kae: "Budi!" i to biva! /35/ (19:34-35) Nakon toga, Allah Uzvieni
kae:

- Primjer Isaov doista je kod Allaha isti kao i primjer Ademov: od zemlje ga je
stvorio, a zatim mu rekao: "Budi!" i on bi! /59/ "Istina je od Gospodara tvoga i
ne budi od onih koji sumnjaju!" /60/ A onima koji s tobom o Njemu budu
raspravljali nakon to ti je dolo neto od znanja, reci: "Hodite, pozvat emo
sinove nae i sinove vae, i ene nae i ene vae, a doi emo i mi i vi, pa emo
se proklinjati i Allahovo prokletstvo na one koji lau prizvati" /61/ "Ovo je
doista istinito kazivanje, i nema boga osim Allaha! A Allah je doista Silan i
Mudar!" /62/ "A ako oni glave okrenu, pa Allah doista dobro zna smutljivce."/63/
130

Ja bih dodao: "Istinu si kazao, Allahov Poslanie! I ja svjedoim da si ti Allahov Poslanik. Muslimani su osvojili Konstantinopolis, koji je
postao grad islama nakon to je bio grad nevjerstva. ^ak je postao i sjeditem islamskog hilafeta, odakle je osvojena treina Evrope, a umalo i
Rim, ali si ti izvijestio da e Rim biti osvojen kasnije. Muslimani danas, iako su zaostali jer su napustili propise islama i vladavinu na osnovama
islama, uz pomo Allaha ponovo e se vratiti islamu, pa e islam iznova superiorno zasjati osvojenjem Rima, kao to si ti kazao da e biti osvojen
Konstantinopolis. Mi se obavezujemo Allahu Uzvienom da emo raditi na tome i da emo uloiti napor da se vladamo po islamu. Prvo emo
muslimane osloboditi neznanja, zatim osloboditi njihove zemlje od tragova nevjerstva, kako vidljivog tako i prikrivenog. I to emo ostaviti u
amanet generacijama iza nas. Svim generacijama emo predavati ovaj amanet dok ga Allah ne ostvari!"

322

Allah Uzvieni kae: "Sluaj Isaov doista je kod Allaha" u smislu Moi
Allaha, Koji ga je stvorio bez oca, "kao i sluaj Ademov", kojega je stvorio
bez oca i majke, odnosno, "od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: 'Budi!' i on
bi!" Onaj Koji je stvorio Adema bez oca, pogotovu je u stanju stvoriti i Isaa
na isti nain. Ako bi bilo dozvoljeno da se tvrdi da je Isa sin to je stvoren
bez oca, to bi bilo jo normalnije za Adema. Meutim, poznato je, i milljenje
je svih, da to nije tano. Stoga je i tvrdnja u vezi sa Isaom jo netanija i
nemoralnija. Meutim, Gospodar Uzvieni htio je pokazati Svoju Mo
stvaranja kada je stvorio Adema bez mukarca i ene, i Havu, koju je stvorio
od mukarca bez ene, te kada je stvorio Isaa od ene ali bez mukarca, te
time to stvara sva stvorenja od mukarca i ene. Zato Allah Uzvieni kae u
poglavlju "Merjem" "kako bismo ga uinili znakom ljudima" (19:21), a ovdje
kae:
" Istina je od Gospodara tvoga i ne budi od onih koji sumnjaju!", tj. ovo je
istina u vezi sa Isaaom koja se ne moe negirati i osim koje druge nema, a
osim istine postoji samo zabluda.
Zatim Allah Uzvieni kae:
A onima koji s tobom o njemu budu raspravljali nakon to ti je dolo znanje,
reci: "Hodite, pozvat emo sinove nae i sinove vae, i ene nae i ene vae, a
doi emo i mi i vi", tj. i njih emo pridruiti ovoj usrdnoj molitvi,
"pa emo se proklinjati", tj. prokletstvo zamoliti, "pa emo na one koji lau
Allahovo prokletstvo prizvati", tj. i izmeu nas i izmeu vas.
Povod objave ovoga proklinjanja kao i onoga prije njega, na poetku
poglavlja, bila je delegacija Nedranaca. Naime, kada su krani doli i
poeli raspravljati o Isau navodei ono to su tvrdili da je sin i bog, Allah je
objavio prvi dio ovoga poglavlja kao odgovor njima. Imam Muhammed ibn
Ishak ibn Jesar u svojoj "Biografiji Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem"
navodi kako je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, dola
delegacija Nedrana, u kojoj je bilo ezdeset konjanika, meu kojima i
etrnaest njihovih uglednih ljudi, koje su oni sluali, a njih etrnaesterica su
opet posluni trojici izmeu njih, i to: El-Akibu, koji je bio njihov emir, ije se
miljenje potovalo, Seyyidu, koji je bio najueniji meu njima i Ebu-Harise
ibn Alkameu, koji je bio njihov sveenik. On je inae bio Arap koji je primio
kranstvo, pa su ga Bizantinci i njihovi vladari zbog toga cijenili i ast mu
ukazivali. On je bio upoznat s pitanjem Allahovog Poslanika, njegovim
osobinama i drugim stvarima to je navedeno u knjigama drevnim, ali ga je
uvrivalo da nastavi kao kranin to to je bio cijenjen i imao visok ugled
kod pripadnika kranstva. On navodi: "Oni su doli Allahovom Poslaniku,
sallallahu alejhi ve sellem, u Medinu, uli kod njega u damiju dok je klanjao
ikindiju sa svojim prugastim ogrtaima, mantijama i drugom opremom. Poto
323

je bilo vrijeme njihove molitve, oni su se poeli moliti u damiji Allahovog

Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: /505/ Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao je: "Ostavite ih! i oni su klanjali okreui se prema
istoku." Zatim kae: "Trojica su se obratila Allahovom Poslaniku, sallallahu
alejhi ve sellem, tvrdei da je Isa Bog, Boiji sin i Trei u Trojstvu. Allah je
daleko iznad toga to tvrde!"
Svoj stav da je on Bog dokazivali su time to je on oivljavao mrtve, lijeio
slijepe, gubave i bolesne, obavjetavao o stvarima Nevidljivog svijeta i sl.
Stav da je on Boiji sin oni su dokazivali time da nema poznatog oca, te da
je govorio u beici, a stav da je trei u Trojstvu dokazivali su rijeima Allaha
Uzvienog: "Uinili smo, zapovjedili smo, stvorili smo i odredili smo." Pri tome
su tvrdili: Da je jedan, govorio bi: "Uinio sam, zapovjedio sam, stvorio sam i
odredio sam." On, d.., i Isa i Merjem doista su isti od svega to govore
silnici! Povodom ovih njihovih rijei Allah je u Kur'anu objavio gornje ajete, a
na govor dvojice sveenika Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao je: "Primite islam!" A oni su kazali: "Ve smo primili!" Zatim je rekao:
"Niste to istinski uinili, pa primite islam!" Oni su kazali: "Jesmo, islam smo
primili prije tebe!" Zatim im je rekao: "Laete, jer vaa tvrdnja da Allah ima
sina, vae klanjanje kriu i jedenje svinjskog mesa, ne dozvoljava vam da
primite islam!" Oni su zatim upitali: "Pa, ko je onda njegov otac,
Muhammede?" Allahov Poslanik je uutio i nije im na to odgovorio. Nakon
toga, Allah je povodom njihovih tvrdnji i razliitih stavova objavio prvi dio
poglavlja "Ali-Imran" do osamdeset i nekog ajeta. Ibn-Ishak kae: Kada je
Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, dola obavijest od Allaha
Uzvienog, i presuda izmeu njega i njih, on je naredio da se prokunu za
ono to su mu govorili, pa ih je zatim pozvao, a oni su kazali: "Ebu-Kasime,
ostavi nas da se preispitamo, a zatim da doemo i kaemo ta emo uraditi
u vezi s tvojim pozivom!" Potom su se udaljili i izdvojili se zajedno s Akibom,
ije je miljenje meu njima bilo cijenjeno, rekavi: "Robe Mesihov, ta ti
misli?" On je odgovorio: "Skupino krana, tako mi Allaha, vi ste se uvjerili
da je Muhammed, doista, vjerovjesnik i poslanik! On vam je donio jasne i
odlune vijesti o vaem drugu. Vi znate da nijedan narod nije proklinjao
vjerovjesnika, a da su ostali njihovi stari i odrasli mladi! To e i vas iskorijeniti,
ako to budete inili! Ako se budete suzdrali drei se svoje vjere i ostajui
pri stavu u vezi s vaim Gospodarom, ostavite ga i idite u svoj grad!" Nakon
toga, oni su doli Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekli: "EbuKasime, zakljuili smo da te ne proklinjemo i da te ostavimo u tvojoj vjeri, a
mi se vratimo svojoj vjeri. Ali, poalji nam jednoga od tvojih ashaba po svom
izboru da nam donese presudu u vezi s imovinom oko koje se razilazimo,
jer mi vas cijenimo!" Muhammed ibn Dafer kae: "Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao im je: "Doite mi veeras, pa da s vama
324

poaljem jakog i povjerljivog ovjeka!" Omer ibn El-Hattab, r.a., kae:

"Nikada nisam volio zapovjednitvo, ali sam se tada nadao da to budem ja,
pa sam otiao na podne-namaz po velikoj ezi. Kada je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, klanjao podne i predao selam, pogledao je desno
i lijevo, a ja sam se ispinjao da me vidi. On je gledao u nas, pa kada je
ugledao Ebu-Ubejdu ibnu el-Derrah, pozvao ga je i rekao: "Poi s njima ti i
pravedno presudi o onome u emu se razilaze!" Ta poast je pripala EbuUbejdi, r.a."
Po svemu sudei ova delegacija je dola devete godine po Hidri. Naime,
Zuhri u vezi s tim kae: "Stanovnici Nedrana bili su prvi koji su poeli plaati
dizju/glavarinu Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem." Ajet o
dizji objavljen je nakon Osvajanja Meke:
- "Borite se protiv onih koji ne vjeruju u Allaha i Sudnji dan" do rijei "dok ne
budu dali dizju posluno i ponizno!" (9:29) Dabir kae:
"mi i vi" odnosi se na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i Ali
ibn Ebi-Taliba, "sinovi nai" na Hasana i Husejna, a "ene nae" na Fatimu.
Zatim Allah Uzvieni kae: "Ovo je, doista, istinito kazivanje." To znai: ovo
to smo ti kazivali, Muhammede, o Isau jeste istina koja se ne moe iskriviti
niti izbjei.
"i nema boga osim Allaha! A Allah je doista Silan i Mudar!" /62/ "A ako oni
glave okrenu, pa Allah doista dobro zna smutljivce." To znai, ko skrene,
napusti istinu i prihvati la, on je smutljivac pokvareni. Allah za njega dobro
zna i za to e ga najstroije kazniti jer On je Moni, Kome nita ne moe
promai, On je Veliki i Hvaljeni, pa Mu se utjeemo da nas ne zadesi
Njegova kazna.


- Reci: "O sljedbenici Knjige, doite da se okupimo oko rijei, i nama i vama
zajednike, da nikoga osim Allaha ne oboavamo, da Mu nita ne pridruujemo, i
da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne smatramo!" Pa, ako se oni okrenu, vi
recite: "Budite svjedoci da smo mi muslimani!"/64/
Ove rijei obuhvaaju sve sljedbenike Knjige, idove i krane, kao i one
koji idu njihovim putem.
- Reci: "O sljedbenici Knjige, doite da se okupimo oko rijei!" Rije se ovdje
koristi u znaenju reenice koju, potom, opisuje, pa kae: "zajednike i nama i
vama", tj. pravedne, jednake i za vas i za nas. Nakon toga to komentira, pa
kae:
"da nikoga osim Allaha ne oboavamo i nita Mu ne pridruujemo", ni kip, ni
kri, ni kumir, ni Taguta, ni vatru, niti bilo to drugo, nego se samo Njemu klanjamo nikoga Mu ne pridruujui, to je poziv svih poslanika. Allah Uzvieni
325

kae:
- Mi smo svakom narodu poslanika poslali: "Allahu ibadet inete, a Taguta se
klonite!" (16:36)
Nakon toga, Allah Uzvieni kae:
"i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne smatramo!" Ibn-Durejd kae:
"To znai, da jedni drugima primjer ne budemo u grijeenju prema Allahu."
- Pa ako oni ne pristanu, vi recite: "Budite svjedoci da smo mi muslimani!", tj.
ako se okrenu od pravednosti i ovog poziva, vi svjedoite ustrajnou u
islamu, koji vam je Allah propisao!
U Komentaru El-Buharije, uz predanje ez-Zuhrija, s lancem od Ebu-Sufjana,
naveli smo sluaj kada je on (Ebu-Sufjan) iao kod vladara Bizantije, te kako
ga je taj pitao o porijeklu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o
njegovim osobinama i karakteristikama i o tome emu poziva, te kako ga je
on o svemu izvijestio vrlo jasno iako je Ebu-Sufjan u to vrijeme bio
idolopoklonik i jo nije bio primio islam. To je bilo nakon Sporazuma na
Hudejbiji, a prije osvajanja Meke, to se navodi i u hadisu. Interesantno je da
je on to sve rekao, a nakon toga je dobio pismo od Allahovog Poslanika,
koje je proitao i u kojem je stajalo slijedee:
/506/ "U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog, od Muhammeda,
Allahovog Poslanika, Herakliju, gospodaru Bizanta! Neka je mir na onoga
koji slijedi Pravi put. Pozivam te da prijee na islam. Ako to uini, bit e
miran i spaen! Prijei na islam, pa e ti Allah dati dvostruku nagradu! Ako
se okrene od toga, slijede ti grijesi podanika...
- Reci: "O sljedbenici Knjige, doite da se okupimo oko rijei, i nama i vama
zajednike, da nikome osim Allahu ne robujemo, da Mu nita ne pridruujemo, i
da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne smatramo!" Pa, ako oni ne
pristanu, vi recite: "Budite svjedoci da smo mi muslimani!"
Ibn-Ishak i drugi navode da je prvi dio poglavlja "Ali-Imran", oko
osamdeset i nekoliko ajeta, objavljen povodom delegacije Nedrana. Zuhri
navodi da su oni bili prvi koji su poeli davati dizju, a svi se slau da je ajet
o dizji objavljen nakon osvajanja Meke. Stoga se postavlja pitanje kako
uskladiti to to je ovaj ajet napisan u pismu Herakliju prije osvajanja i tvrdnji
Ibn-Ishaka i Zuhrija? Odgovor se moe dati uz nekoliko mogunosti:
1. da je ajet objavljen dvaput, jednom prije Hudejbije i drugi put nakon
osvajanja Meke,
2. da je prvi dio poglavlja "Ali-Imran", do ovog ajeta, objavljen povodom
delegacije iz Nedrana, a da je ovaj ajet objavljen prije toga,
3. Da je dolazak delegacije iz Nedrana bio prije Hudejbije, te da je bio u
vezi sa pomirenjem oko proklinjanja (spomenutog u ajetu 61.), a nije bio
taj dolazak zbog dizje.
4. Da ajet nije bio objavljen kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
326

sellem, naredio da se ovo napie u pismu Herakliju, a da je potom

objavljen potpuno podudaran Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem,
rijeima.131

"O Sljedbenici Knjige, zato se o Ibrahimu prepirete kada su Tevrat i Indil
poslije njega objavljeni?! Zar vi ne shvaate?" /65/ "Eto vi raspravljate o
onome o emu imate neko znanje, ali zato raspravljate o onome o emu
nemate nikakvoga znanja? A Allah zna, a vi ne znate!" /66/ "Ibrahim nije bio ni
idov ni kranin, ve pravi vjernik, musliman. On nije bio idolopoklonik!" /67/
"Doista su najblii ljudi Ibrahimu oni koji su ga slijedili, i ovaj Vjerovjesnik i oni
koji vjeruju. A Allah je zatitnik vjernika!"/68/
Allah Uzvieni i Blagodarni ovim prebacuje idovima i kranima to se
prepiru o Ibrahimu el-Halilu, a.s., tako to svaka skupina tvrdi da je on njihov.
To navodi i Muhammed ibn Ishak ibn Jesar od Ibn-Abbasa, koji kae: "Kod
Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sastali su se krani
Nedrana i idovski rabini i zapoeli raspravu. Rabini su govorili: "Ibrahim
nije bio nita drugo do idov!" Krani su govorili: "Ibrahim nije bio nita
drugo do kranin!" Tada je Allah objavio:
"O sljedbenici Knjige, zato se o Ibrahimu prepirete...?", tj. kako vi krani
moete tvrditi da je on bio kranin kada je vremenski vama prethodio,
budui da su i idovska vjera i kranstvo bili za dugo vremena nakon njega.
Zato Uzvieni Allah kae: "Zar vi ne razmiljate?"
Nakon toga, Allah Uzvieni kae:
"Eto vi raspravljate o onome o emu imate neko znanje, ali zato raspravljate o
onome o emu nemate nikakvoga znanja?" Dakle, obje su strane o Ibrahimu
raspravljale bez ikakvog znanja, iako im je bilo bolje da raspravljaju o
onome to znaju iz svoje vjere. Stoga, Allah Uzvieni predbacuje to i
idovima i kranima nareujui im da to ostave Njemu, Uzvien je On, pa
kae:
"Jer Allah zna, a vi ne znate!"
Zatim Allah Uzvieni kae:
"Ibrahim nije bio ni idov ni kranin, ve pravi vjernik predani musliman", tj.
privren vjerovanju umjesto idolopoklonstva
"i on nije bio idolopoklonik!"
Zatim kae:
"Doista su najblii ljudi Ibrahimu oni koji su ga slijedili, i ovaj Vjerovjesnik, i oni
131

Jasno je, a Allah opet najbolje zna, da je bilo onako kako to pretpostavlja Ibn-Kesir u drugoj mogunosti, tj. da je prvi dio poglavlja "AliImran" do ovog ajeta objavljen povodom dolaska delegacije iz Nedrana, a ovaj ajet je objavljen prije toga.

327

koji vjeruju. A Allah je zatitnik vjernika!" To znai, ljudi koji imaju najvee
pravo na Ibrahima jesu oni koji su ga slijedili u vjeri dok je to propovijedao,
te ovaj Vjerovjesnik, tj. Muhammed, a.s., i oni koji vjeruju od njegovih ashaba
i ljudi koji njih slijede. Se'id ibn Mensur navodi predanje s lancem od IbnMesuda, r.a., koji navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao: /507/ "Svaki vjerovjesnik imao je pomagae (zatitnike) meu
vjerovjesnicima, a moj pomaga (zatitnik) je moj praotac i Prijatelj
Gospodara moga Uzvienog, Ibrahim, a.s." Zatim je prouio:
"Doista su najblii ljudi Ibrahimu oni koji su ga slijedili...",
- a Allah je zatitnik vjernika!", tj. svih vjernika, zajedno s vjerovjesnicima
Svojim i poslanicima.

"Neki sljedbenici Knjige voljeli bi da vas na stranputicu odvedu. Ali oni ne
odvode u zabludu nikoga drugoga do sebe, a da to i ne osjeaju." /69/ "O
sljedbenici Knjige, zato u Allahove znakove ne vjerujete iako ih zorno vidite?"
/70/ "O sljedbenici Knjige, zato istinu neistinom zaogrete, i krijete istinu iako
je znate?" /71/ Neki sljedbenici Knjige govore: "Vjerujte u ono to je
objavljeno, onima koji vjeruju, u poetku dana, a porecite to na kraju dana, ne bi
li i oni svoju vjeru napustili!" /72/ I nemojte povjerovati nikome osim onome koji
slijedi vau vjeru! Ti reci: "Doista je prava uputa Allahova uputa!", te da li je
dano ikome to to je vama dano, ili da e dokaze protiv vas davati pred
Gospodarom vaim! Reci: "Zaista je sve dobro u ruci Allahovoj i On ga daje
kome On hoe!" A Allah je neizmjerno dobar i Sveznajui! /73/ "On Svoju
milost daje kome hoe. A Allah je posjednik velikog dobra."/74/
Allah Uzvieni ukazuje na zavist idova prema vjernicima koje ele da na
stranputicu navedu, ne znajui da su sami zavedeni, te da e im se to vratiti
kao bumerang, a da i sami to ne osjete. Nakon toga, On im predbacuje,
govorei:
"O sljedbenici Knjige, zato u Allahove znakove ne vjerujete iako ih zorno
vidite?", tj. znate njihovu istinitost i tanost.
"O sljedbenici Knjige, zato istinu u neistinu uvijate i krijete istinu iako je
znate?", tj. zato krijete istinu koja se nalazi u vaim knjigama u vezi sa
svojstvima Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, iako to sami znate i toga
ste svjedoci.
- Neki sljedbenici Knjige govore: "Vjerujte u ono to je objavljeno onima koji
vjeruju u poetku dana, a porecite to na kraju dana!" To je varka za slabe
ljude, koji se tako obmanjuju. Naime, oni su se dogovorili da poetkom dana
328

pokau njima kao da vjeruju, pa s vjernicima klanjaju sabah-namaz, da bi se

potom na kraju dana vratili u svoju vjeru, kako bi obmanuli ljude koji ne
znaju, kazujui im da su spoznali nedostatke i mahane muslimanske vjere.
Zato oni govore: "ne bi li se oni povratili."
"I nemojte povjerovati nikome osim onome koji slijedi vau vjeru!" To znai,
nemojte pristati ili pokazati ikome drugome osim svojim istovjernicima ta se
kod vas u Tevratu navodi o Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem,
odnosno obavezi da se on slijedi, pa da to oni koriste kao dokaz protiv vas.
"Doista je prava uputa Allahova uputa!" On upuuje srca vjernika najsavrenijoj vjeri.
"te da je dano ikome to to je vama dano, ili da e dokaze protiv vas davati
pred Gospodarom vaim!" Tj., oni govore: ne pokazujte im to iz bojazni da
vam ne bi bili jednaki u znanju, odnosno da to oni ne uzmu kao dokaz protiv
vas na ovom i buduem svijetu!
"Dobro je samo u ruci Allahovoj i On ga daje kome On hoe!" Dobro je u
Njegovoj nadlenosti i On je Onaj Koji daje i zabranjuje, Koji daruje koga
hoe vjerovanjem, znanjem i raspolaganjem, a stavlja u zabludu koga hoe,
tako da izgubi vid i unutarnji osjeaj okrui se od istine. On raspolae
neprikosnovenim dokazom i nedostinom mudrou!
"A Allah je neizmjerno dobar i Sveznajui! On Svojom milou odlikuje koga
hoe, jer Allah je posjednik Velikog Dobra." On je vas, vjernici, odlikovao
Svojom dobrotom i uputio u savreni erijat uinivi vas sljedbenicima
najasnijeg vjerovjesnika.

- Ima sljedbenika Knjige koji e ti vratiti ako im povjeri tovar blaga, a ima ih koji
ti nee vratiti ako im povjeri i samo jedan dinar, osim ako ga bude stalno
pratio. To je zato jer oni govore: "Nama nije grijeh to uinimo nepismenima!", i
o Allahu govore lai dok znaju istinu!" /75/ "Meutim, ko obavezu svoju
ispunjava i grijeha se kloni, pa Allah voli bogobojazne."/76/
Allah Uzvieni saopava da su idovi prevrtljivi i upozorava vjernike da ih
se uvaju i kae da meu njima ima onih "koji e ti, ako im povjeri tovar
blaga", tj. imetka, "to vratiti", a pogotovu e to vratiti ako bude manje od
toga,
"a ima ih koji ti nee vratiti ako im povjeri i samo jedan dinar, osim ako ga
bude stalno pratio." To znai: ako bude ustrajno nastojao ostvariti svoje
pravo. Ako je to tako kada je u pitanju dinar, onda pogotovu nee ti vratiti
neto vie. O mjeri kintar bilo je govora na poetku poglavlja.132 to se tie
dinara, to je poznato, a ovdje moemo navesti hadis kojeg prenosi El-Buhari
132

Uz rijei Allaha Uzvienog: "Ljudima je uljepana ljubav prema strastima..." (3:14)

329

kao muallek predanje na vie mjesta u svom Sahihu, iji je najljepi sadraj u
knjizi "El-Kefale". Hadis prenosi i imam Ahmed, a naveden je prilikom
tumaenja poglavlja "El-Bekare", pa ovdje nema potrebe da se ponavlja.133
- To je tako, jer oni govore: "Nama nije grijeh to uinimo nepismenima!" To
ih navodi na poricanje, tj. negaciju istine, pa govore: "Nama u naoj vjeri
nema smetnji da uzurpiramo imovinu nepismenih", tj. Arapa, jer Allah nam to
dozvoljava.
Allah Uzvieni kae:
"i o Allahu govore lai, iako to oni znaju!" Dakle, oni su to izmislili i
zabludama ispreturali, budui da je Allah njima zabranio da uzimaju
bespravno iiju imovinu. Oni su, meutim, narod koji lae. Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Seida ibn Dubejra, koji kae: /508/ Kada su sljedbenici
Knjige kazali: "Nije nam grijeh to uinimo nepismenima", Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Lau neprijatelji Allahovi, jer nita nema
to je bilo u vrijeme paganstva, a da nije pod ovim mojim dvjma nogama,
izuzev povjerenja. Jer to je obavezno i prema dobroinitelju i prema
nemoralnom ovjeku!"134
Zatim Allah Uzvieni kae: "Meutim, ko obavezu svoju ispunjava i Allaha se
boji", tj. ali ko od vas, sljedbenici Knjige, bude ispunjavao svoje obaveze i
Allaha se bojao u pogledu vjerovanja u Muhammeda, sallallahu alejhi ve
sellem, kada bude poslan, ime vas je On obavezao, kao to je utvrdio
obavezu i drugih vjerovjesnika i njihovih naroda, te ko se bude uvao
Allahovih zabrana i slijedio ga u pokornosti i erijatu s kojim ga je poslao
kao zavrnog poslanika i prvaka meu njima
"pa Allah, doista, voli one koji se uvaju!" (zabrana).

"Doista oni koji za obavezu svoju prema Allahu i zakletve svoje kupuju neto to
malo vrijedi, na drugom svijetu nikakva dobra nee imati. Allah s njima nee
govoriti, niti e na njih pogledati na Sudnjem danu, niti e ih oistiti! Njima
pripada kazna bolna!"/77/
Allah Uzvieni kae: Oni koji zamjenjuju ono na to su se Allahu obavezali
u pogledu slijeenja Mu-hammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i navoenja
njegovih. osobina i misije ljudima, svojim lanim zakletvama za bagatelnu
cijenu, odnosno, ovosvjetske prolazne ponude,
"na drugom svijetu nikakva dobra nee imati", tj. nikakva dobitka.
133

To je u treem dijelu poglavlja "El-Bekare" uz rijei Allaha Uzvienog: "pa zapiite to!", to je potom, derogirano rijeima: "A ako jedan
drugome neto povjerite..." (2:282), pa se moe tamo vidjeti.
134
Velika je razlika izmeu toga to idovi uzimaju od ljudi bespravno, uz lane i izmiljene razloge, i onoga emu poziva ista vjera islam! IbnAbbas kae: " Kada bi oni davali dizju, vama ne bi bilo dozvoljeno da uzmete njihovu imovinu osim uz njihov pristanak. O tome govori i gore
navedeni hadis Allahovog Poslanika, br. 508.

330

"Na Sudnjem danu Allah s njima nee govoriti, niti e na njih pogledati!"
Svojom milou, niti e s njima Svojim lijepim govorom govoriti,
"niti e ih oistiti", tj. od grijeha i prljavtina. Naprotiv, njih e uputiti u
Vatru.
"Njima pripada kazna bolna!"
U vezi s ovim asnim ajetom ima vie hadisa. Mi emo navesti neke:
1. Dvojica ejhova, El-Buharija i Muslim, navode predanje hadisa od
A'mea, koji navodi od ekika, a on od Abdullaha,135 koji kae: Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /509/ "Ko se zakune
zakletvom, pa slae da bi uzurpirao imovinu muslimana, kada se sretne s
Allahom, On e biti srdit na njega!" E'as kae: Tako mi Allaha, to se meni
desilo. Izmeu mene i jednog idova bilo je zemljite, pa mi je on uzurpirao
zemlju, nakon ega sam otiao s njim Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi
ve sellem, koji mi je rekao: "Ima li siguran dokaz?" Rekao sam: "Ne." idov
je rekao: "Kunem se!" Ja sam kazao: "Allahov Poslanie, ako se zakune, moja
imovina e otii!" Nakon toga je Allah Uzvieni objavio ajet:
"Doista oni koji obavezu svoju prema Allahu i zakletve svoje kupuju za neto
to malo vrijedi..."
2. Imam Ahmed navodi predanje od Adijja ibn Umejre al-Kindija, koji
kae: /510/ Jedan ovjek iz plemena Kinda po imenu Imru'ul-Kajs ibn Amir
tuio je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, nekog ovjeka iz
Hadramevta zbog zemlje. On je presudio protiv ovjeka iz Hadramevta na
osnovi dokaza svjedoenja, a poto ovaj nije imao dokaza, protiv Imru'ulKajsa presudu je donio na osnovi zakletve. ovjek iz Hadramevta tada je
rekao: "Dao si mu, Allahov Poslanie, da se zakune? Tako mi Gospodara
Kabe, moja zemlja je otila!" Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao je na to: "Ko se lano zakune da bi prigrabio neiju imovinu, kada se
sretne s Allahom, On e biti na njega srdit!" Reda kae da je Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prouio ajet:
"Doista oni koji obavezu svoju prema Allahu i zakletve svoje kupuju za neto
to malo vrijedi..." Imru'ul-Kajs je rekao: "ta pripada onome ko to ostavi,
Allahov Poslanie?", odgovorio je: "Dennet!" Zatim je on rekao: "Onda budi
svjedok da mu je svu ostavljam!"


- Jedna skupina od njih uvijaju jezike svoje Knjigu itajui da biste vi pomislili da
je to iz Knjige, a to nije iz Knjige! I govore: "To je od Allaha!", a to nije od
Allaha! I govore na Allaha lai, iako to dobro znaju!"/78/
Allah Uzvieni govori o idovima, Allahovo prokletstvo neka je na njih, da
135

To je Abdullah ibn Mesud.

331

meu njima ima grupa koje iskrivljuju rijei, zamjenjuju Allahov govor i mijenjaju mu smisao kako bi doveli u sumnju neznalice da je to tako u Allahovoj
Knjizi pripisujui to Allahu i tako laui na Njega svjesno znajui da lau i
izmiljaju. Zato Allah Uzvieni kae:
"Oni na Allaha lai govore, iako to dobro znaju!" Mudahid i drugi uenjaci
kau: "uvijaju jezike svoje Knjigu itajui" znai "iskrivljavaju je". Jer nema
sumnje da u onome to je pred njima ima dosta zamjene, iskrivljavanja,
dodavanja i izostavljanja.
"Oni govore: 'To je od Allaha!' a to nije od Allaha!"

- Nije primjereno ovjeku da mu Allah da Knjigu, i mudrost, i vjerovjesnitvo, a

zatim da govori ljudima: "Budite robovi moji mimo Allaha!", nego: "Budite ueni
i poboni, time to Knjizi pouavate i to je i sami prouavate!" /79/ "On vam
ne nareuje da meleke i vjerovjesnike gospodarima smatrate! Zar da vam
nareuje nevjerovanje, nakon to ste postali muslimani?!"/80/
"Nije primjereno ovjeku kada mu Allah da Knjigu, i mudrost, i
vjerovjesnitvo" do rijei "nakon to ste postali muslimani!" To znai, ne treba
bilo koji vjerovjesnik ili poslanik da kae ljudima: "Klanjajte meni zajedno sa
klanjanjem Allahu!" Ako to nije primjereno vjerovjesniku i poslaniku, to
pogotovo ne moe biti primjereno nekom drugom ovjeku! To je stoga to su
se sljedbenici Knjige klanjali jedni drugima, tj. svojim sveenicima i monasima.
Allah Uzvieni kae:
"Pored Allaha, oni bogovima smatraju sveenike svoje i monahe!" (9:31)
U Ahmedovom "Musnedu" i Tirmizijevom "Sunenu" stoji /511/: da je Adijj
ibn Hatim rekao: "Allahov Poslanie, nisu im se klanjali!", a on je rekao: "Jesu.
Oni su njima dozvoljavali ono to je zabranjeno, a zabranjivali ono to je
doputeno, a oni su ih slijedili. To je klanjanje njima samima!"Ovaj prijekor i
osuda odnose se na neuke sveenike i monahe, te zalutale ejhove, za
razliku od poslanika i njihovih sljedbenika meu ue nom ulemom, koji
nareuju ono to je Allah zapovjedio i to su im dostavili poslanici asni, a
zabranjuju ono to su zabranili Allah i Njegovi poslanici. Naime, poslanici su
povjerljivi izaslanici izmeu Allaha i Njegovih stvorenja, obavljajui to na
najsavreniji nain, savjetujui stvorenja i dostavljajui istinu.
- nego da govori: "Budite ueni i poboni, time to Knjizi pouavate i to je i
sami prouavate!.." Ovdje Poslanik kae ljudima: "Budite rebbanijuni, tj. blagi
uenjaci, znalci vjere, poboni i bogobojazni!" U vezi s rijeima:
"time to Knjizi pouavate i to je i sami prouavate!" Dahhak kae: "Time to
ljude upuujete da razumiju znaenja i pouavate ih njegovim propisima,
332

zapovijedima i zabranama, a ne samo da naue napamet rijei... !"136

Nakon toga, Allah Uzvieni kae:
"On vam ne nareuje da meleke i vjerovjesnike gospodarima smatrate!"
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne nareuje vam da ibadet inite ikome
drugome osim Allahu Uzvienome, ni poslaniku, ni meleku.
"Zar da vam naredi da budete nevjernici, nakon to ste postali muslimani?!", tj.
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ne nareuje vam nevjerstvo, niti
klanjanje nekome drugome osim Allahu, jer vjerovjesnici iskljuivo nareuju
vjerovanje koje je ustvari klanjanje Allahu Jedinom, Koji nema druga, kao to
Allah Uzvieni kae:
- Prije tebe, nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: "Nema
boga osim Mene, pa Meni u ibadetu budite!" (21:25), zatim kae:
- A onoga od njih koji kae: "Ja sam doista pored Njega bog!" kaznit emo
De-hennemom, jer tako Mi kanjavamo silnike!" (21:29) To navodi govorei
o melecima.

- I kada je Allah od vjerovjesnika obavezu uzeo: Kad god da vam podarim
Knjigu i mudrost, zatim vam doe Poslanik koji potvruje ono to je s vama, da
ete ga sigurno prihvatiti i podrati?! Ree Allah: "Da li potvrujete i
prihvaate obavezu prema Meni?" Odgovorie: "Potvrujemo." "Budite onda
svjedoci!", ree On, "a i Ja s vama svjedoim!" /81/ "A oni koji i poslije toga
glave okrenu, doista su to grjenici."/82/
Allah Uzvieni obavjetava da je On uzeo obavezu od svakog
vjerovjesnika kojeg je poslao, poevi od Adema, a.s., do Isaa, a.s., da bi,
potom, svakome od njih dao neto iz Knjige i mudrosti, kako bi to ostvario.
Nakon njega doao bi poslanik u kojeg bi on obavezno povjerovao i
podrao ga, a njegovo znanje i vjerovjesnika misija ne bi mu smetali da
slijedi i podrava onoga koji je poslan nakon njega. Zato Allah Uzvieni
kae:
"I kada je Allah od vjerovjesnika obavezu uzeo: Kad god da vam podarim
Knjigu i mudrost,..."
"zatim vam doe Poslanik koji potvruje ono to je s vama, da ete ga sigurno
prihvatili i podrali?!" Ree (Allah): "Da li pristajete i prihvaate obavezu
prema meni?" Ibn-Abbas i neki drugi kau: "To znai da prihvatite obavezu
prema Meni."
- Oni rekoe: "Potvrujemo." "Budite onda svjedoci!", ree On, "a i Ja u s
136

U nae vrijeme, uenje napamet rijei iz Kur'ana postalo je vjetinom i zanimanjem onih koji ue Kur'an u posebnim prigodama i na
skupovima nastojei to prije dobiti naknadu za to, ne ekajui nagradu kasnije (od Allaha), tako da Kur'an ne prelazi njihova grla. I takvi se bez
osnove nazivaju uaima!!! A ko su u erijatskom smislu uai ako ne uenjaci i znalci vjere?!... Nema snage niti moi osim kod Allaha, a mi se
svi Njemu vraamo!

333

vama svjedoiti!" /81/ "A oni koji, i poslije toga, glave okrenu...", tj. od ove
obaveze i ugovora,
"doista su to grijenici ljudi." Alija i njegov amidi Ibn-Abbas, r.a., kau:
"Allah nije poslao nijednog vjerovjesnika, a da nije od njega uzeo obavezu
da e, kada poalje Muham-meda, ako bude iv, obavezno ga prihvatiti i
podrati." A Tavus, Hasan el-Basri i Katade istiu: "Allah je uzeo obavezu
od vjerovjesnika da potvruju istinitost jedni drugima", to nije u suprotnosti s
rijeima Alije i Ibn-Abbasa, niti ih to dovodi u pitanje. Naprotiv, to isto
obavezuje i zahtijeva da se prihvati. Imam Ahmed navodi predanje od
Abdullaha ibn Sabita, koji kae: /512/ Omer je doao Vjerovjesniku,
sallallahu alejhi ve sellem, pa mu je rekao: "Allahov Poslanie, naredio sam
svome bratu jevreju iz plemena Kurejza, pa mi je prepisao sentence iz
Tevrata. Hoe li da ti ih pokaem?" Pa se promijenilo lice Allahovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem! Abdullah ibn Sabit kae: Ja sam mu
rekao: "Jesi li vidio to u licu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem?" Omer je rekao: "Allah mi je Gospodar, islam mi je vjera,
Muhammed mi je poslanik!" To je obradovalo Vjerovjesnika, sallallahu alejhi
ve sellem, pa je rekao: "Tako mi Onoga u ijim rukama je moj ivot, da je
meu vama osvanuo Musa, a.s., i da ste poeli slijediti vjerovjesnika, a mene
ostavili, bili biste na stranputici! Vi ste, doista, moja sudbina meu narodima,
a i ja sam vaa sudbina meu vjerovjesnicima!" Hafiz Ebu-Ja'la od Dabira
navodi predanje kako je rekao: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao je: /513/ "Ne pitajte sljedbenike Knjige za bilo to, jer oni vas uputiti
nee, budui da su zalutali... Vi ete ili povjerovati u neistinu ili ete lanom
smatrati istinu! Tako mi Allaha, da je meu vama iv Musa, ne bi mu bilo
dozvoljeno nita drugo osim da mene slijedi!"
Prema tome, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veliki je imam
kome se je obavezno pokoravati, koji je ispred svih vjerovjesnika. On im je
bio imam u noi Uspea (Miradu) u Svetom hramu "Bejtul-Makdis" i on je
nosilac velikog zagovora i poasnog mjesta, neka je Allahov blagoslov i mir
na sve njih.

"Zar pored Allahove vjere ele neku drugu, kada se Njemu predaju, milom ili
silom, i oni na nebesima i na Zemlji Njemu e vraeni biti?!" /83/ Reci: "Mi
vjerujemo u Allaha i u ono to je objavljeno nama, i to je objavljeno Ibrahimu, i
Ismailu, i Ishaku, i Jakubu i potomcima, i u ono to je dano Musau i Isau i
vjerovjesnicima od Gospodara njihovoga; mi nikakvu razliku izmeu njih ne
pravimo, i mi se Njemu predajemo." /84/ "A onaj ko eli neku drugu vjeru osim
islama, nee mu biti primljena, i on e na drugom svijetu biti meu
334

gubitnicima."/85/
Allah Uzvieni prigovara onima koji ele neku drugu vjeru osim Allahove
vjere, o kojoj je objavio Svoje knjige i poslao poslanike, a koja predstavlja
klanjanje Allahu Jedinome, Kome nema ravna, Kome se predanje svi, i oni na
nebesima i oni na Zemlji, tj. Kojemu su svi, htjeli ili ne, potinjeni. Tako Allah
Uzvieni kae:
"Allahu se klanja ko je na nebesima i na Zemlji, htio ili ne htio!" (13:15)
Prema tome, musliman je predan Allahu srcem i tijelom, a nevjernik je predan
prisilno, jer on je potinjen i podvrgnut vlasti kojoj se ne moe suprotstaviti,
niti je sprijeiti. Veki' u svom Komentaru (Tefsiru) navodi od Mudahida:
Rijei:
"kada se Njemu predaju, htijui ili ne, i oni na nebesima i oni na Zemlji" iste su
kao rijei Uzvienog:
- A da ih upitate: ko je stvorio nebesa i Zemlju, oni bi sigurno odgovorili:
"Allah!" (31:25) Ibn-Abbas navodi miljenje da je to bilo: "kada je uzeo
obavezu". "...a i oni e Njemu vraeni biti", tj. na Danu povratka, kada e
nagraditi svakoga za njegovo djelo.
Zatim, Allah Uzvieni kae:
Reci: "Mi vjerujemo u Allaha i u ono to je objavljeno nama", tj. u Kur'an, "i to
je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku i Jakubu", tj. suhufe (spise) i Objavu,
"i potomcima", a to su potomci Izraeliana razgranati od njihove djece,
odnosno dvanaestero djece od Jakuba; "i u ono to je dano Musau i Isau".
Pod tim se misli na Tevrat i Indil; "i vjerovjesnicima od Gospodara njihovoga".
To obuhvaa sve vjerovjesnike.
"...mi nikakvu razliku izmeu njih ne pravimo", tj. nego vjerujemo u sve njih;
"i mi se Njemu predajemo". Prema tome, vjernici iz ovog ummeta vjeruju u
svakog vjerovjesnika koji je poslan bio i svaku knjigu koja je objavljena. Oni
ne poriu nita od toga, nego prihvaaju to je od Allaha objavljeno,
odnosno, svakog vjerovjesnika koga je Allah Uzvieni poslao.
Zatim Allah Uzvieni kae:
"A onaj koji eli neku drugu vjeru osim islama, nee mu biti primljena", tj. ko
bude krenuo putem koji nije Allah propisao, to mu nee biti primljeno,
"i on e na drugom svijetu biti meu gubitnicima", kao to i Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, u sahih hadisu kae: /514/ "Ko bude uradio neko
djelo koje nije u skladu s islamom, odbacuje se!"

"Kako e Allah uputiti na Pravi put narod koji ne vjeruje nakon to je vjerovao i
335

svjedoio da je Poslanik istina, i Jasni dokazi su mu doli !? Allah nee uputiti (na
Pravi put) narod koji nasilje ini!" /86/ "A to su oni ija je kazna prokletstvo od
Allaha i meleka i svih ljudi!" /87/ "U njemu e vjeno ostati i kazna im se nee
olakati, niti e im se vremena dati!" /88/ "Izuzetak ine oni koji se pokaju
poslije toga i poprave, jer Allah doista prata i milostiv je!"/89/
Ibn-Derir navodi da je Ibn-Abbas rekao: Jedan od ensarija,graana
Medine, primio je islam, zatim ga napustio i prikljuio se idolopoklonicima,
zatim se pokajao i poslao neke da izvide kod Allahovog Poslanika: moe li
donijeti tevbu, tj. pokajati se? Nakon toga objavljeno je:
"Kako e Allah uputiti na Pravi put narod koji ne vjeruje nakon to je vjerovao i
svjedoio da je Poslanik istinit, a i Jasni dokazi su mu doli!?" Dakle, ako su im
doli dokazi i argumenti koji potvruju istinitost onog to donosi i objanjava
Poslanik, pa se oni, i pored toga, vrate idolopoklonstvu. Pa kako mogu
zasluiti Pravi put nakon to su se upustili u zabludu?! Zato Allah Uzvieni i
kae:
"Allah nee ukazati na Pravi put narodu koji nasilje ini", a zatim:
"Njihova je kazna prokletstvo od Allaha i meleka i svih ljudi!" Njih proklinje
Allah, a proklinju ih i stvorenja Njegova. "U kome e vjeno ostati" (tj. u
prokletstvu);
"i kazna im se nee olakati niti e im se vremena dati!" Oni nee biti
osloboeni kazne nijedan asak.
Zatim Allah Uzvieni kae:
"Izuzetak ine oni koji se poslije toga pokaju i poprave, jer Allah doista prata i
milostiv je!" To je stvar Njegove blagosti, dobrote, njenosti i milosti prema
stvorenjima, tako da On oprata onome ko se pokaje.

"Onima koji postanu nevjernici, nakon to su vjerovali, zatim postanu jo vei

nevjernici, pokajanje nee biti primljeno i oni su doista zalutali!" /90/ "Nijednom
od nevjernika koji kao takvi umru, nee biti prihvaeno da se otkupi pa makar to
bilo sve blago na Zemlji. Njima pripada kazna bolna i oni nemaju nikakvog
pomagaa!"/91/
Allah prijeti onome koji postane nevjernik nakon to je bio vjernik, pa na
tome ustraje i kao takav umre, navodei da prilikom smrti pokajanje od
takvih nee biti primljeno, kao to na drugome mjestu kae:
"Uzaludno je kajanje onih koji ine hrava djela, kada nekome od njih doe
smrt...!" (4:18). Zato ovdje kae:
"...pokajanje nee biti primljeno i oni su doista zalutali!" Znai napustili su
istinu radi neistine. Bezzar navodi predanje s lancem prenosilaca od Ibn336

Abbasa: /515/ "Neki su ljudi prihvatili islam, zatim ga napustili, zatim

ponovo prihvatili, zatim ponovo napustili, pa su potom poslali izaslanstvo
svojoj rodbini da za njih pitaju. Oni su to naveli Allahovom Poslaniku,
sallallahu alejhi ve sellem, pa je, potom, objavljen ovaj ajet:
"Onima koji postanu nevjernici, a bili su vjernici, da bi zatim postali jo vei
nevjernici, pokajanje nee biti primljeno." Lanac je ovog hadisa dobar.
Zatim Allah Uzvieni kae:
"Nijednom od nevjernika koji kao takvi umru nee biti prihvaeno da se otkupe,
pa makar to bilo sve blago na Zemlji." Dakle, ko umre kao nevjernik, nikakvo
dobro nikada od njega nee biti primljeno, pa makar on doekivao goste,
spaavao nevoljnike i hranio gladne. To mu nee koristiti, pa makar na to
troio sve blago ovoga svijeta koje mu je pri ruci: /516/ Isto tako,
Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, postavljeno je pitanje u vezi s
Abdullahom ibn Ded'anom, koji je primao goste, pomagao nevoljnike,
hranio gladne: da li e mu to koristiti? On je rekao: Ne, jer on nikada
nijednog dana nije izgovorio: "Gospodaru moj, oprosti mi grijehe na
Sudnjem danu!" Isto tako, kada bi on dao u ime otkupa blaga koliko zemlja
moe drati, ne bi mu bilo primljeno, jer Allah Uzvieni kae:
"kada se ni od koga otkup nee primiti, kada nikome zagovor nee koristiti"
(2:123). Zato Allah Uzvieni kae:
"Nijednom od nevjernika koji kao takvi umru nee biti prihvaeno da se otkupe,
pa makar to bilo sve blago na Zemlji." To znai da ih od kazne Allahove
nita nee spasiti, pa makar potroili sve blago na Zemlji.
Imam Ahmed navodi predanje od Enesa ibn Malika da je Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /517/ Na Sudnjem danu bit e reeno stanovniku Vatre: "ta misli, da li bi dao otkup da si imao sve na Zemlji?" , a on
e kazati: "Da." Zatim e Allah Uzvieni rei: "Od tebe sam htio lake od
toga. Naime, od tebe sam u kimi tvoga praoca Adema uzeo obavezu da
mi nita ne pridruuje, pa si to odbio i idolopoklonik bio!" Ovako navode ElBuhari i Muslim.
Zato Allah Uzvieni kae:
"Njima pripada kazna bolna i oni nemaju pomagaa!" Znai,njih niko nee
moi spasiti od Allahove kazne, niti zatiti od njenog bola.

"Neete postii dobro sve dok ne budete dijelili od onoga to vam je drago! A
to god da dijelite, Allah to dobro zna!"/92/
U dva Sahiha stoji da je Omer rekao: /518/ "Allahov Poslanie, nikada
nisam dobio za mene vredniju imovinu od svog dijela s Hajbera. ta mi
zapovijeda da uinim s tim?" On je odgovorio: "Uzmi glavnicu, a dijeli
337

plod!"137
Bezzar navodi od Hamze ibn Abdullaha ibn Omera, koji je rekao da mu
je Abdullah kazao: Naumpao mi je ovaj ajet:
"Neete postii dobro sve dok ne budete dijelili od onoga to volite!" Sjetio
sam se ta mi je Allah dao i nisam naao nita drae od bizantske robinje.
Rekoh: "Oslobaam je ropstva, u ime Allaha, a ako bi ponovo ita uradio u
tom smislu, nju bih vjenao, tj. oenio!"




- Svaka hrana bila je dozvoljena sinovima Israilovim, osim one koju je Israil sam
sebi zabranio prije nego je Tevrat objavljen bio. Reci: "Donesite Tevrat i itajte
ga, ako istinu govorite!" /93/ "A oni koji o Allahu iznose lai i poslije toga, oni
su, doista, nasilnici!" /94/ Reci: "Allah istinu govori!" da slijedite vjeru Ibrahima,
pravog vjernika. A on nije od idolopoklonika bio!"/95/
Imam Ahmed navodi predanje od Ibn-Abbasa: /519/ Jedna grupa
idova dola je kod Allahovog Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, pa
su mu rekli: "Govori nam o nekim stvarima o kojima emo te pitati, a koje ne
zna niko osim Vjerovjesnik Allahov!" On im je rekao: "Pitajte me to hoete,
ali mi se obaveite, u ime Allaha, obavezom koju je Jakub uzeo od svojih
sinova: da ete me slijediti u islamu, ako vam budem rekao ono to znate da
je tako!" Rekli su: "Uredu! Izvijesti nas o etiri stvari: kai nam koju je hranu
Israil sam sebi zabranio? Kakva je voda ene i mukarca? Kako nastaje od
nje muko i ensko? I izvijesti nas o Vjerovjesniku nepismenom u stanju sna i
ko je njegov zatitnik?" On je od njih uzeo obavezu da e ga slijediti, ako ih
o svemu tome izvijesti, a potom je rekao: "Zaklinjem vas Onim Koji je Musau
Tevrat objavio, da li znate da se Israil bio jako razbolio, a to je due
potrajalo, pa se Allahu zavjetovao da e, ako ga Allah ozdravi, ostaviti
svoju najdrau hranu i pie? A najdraa mu je hrana bila meso devino, a
najdrae pie mlijeko devino!" Oni su kazali: "Da, tako je!" On je rekao:
"Allahu moj, posvjedoi ovo..."138
Ibn-Derir u svom Komentaru kae: "Pa su ga slijedili njegovi sinovi u
zabrani toga, ugledajui se na njega i slijedei njegov uzor!" Zatim kae:
Rijei Allaha Uzvienog"prije nego je Tevrat objavljen bio", znae da je on to
sebi bio zabranio prije nego je Tevrat objavljen.139
Za prethodni tekst vezana su dva povoda:
- Prvo: da je Israil, a.s., sebi zabranio najdrae stvari, ostavljajui ih u ime
137

Ovaj je hadis osnov za uvakufljenje dobara.

Zadovoljio sam se navoenjem samo ovog dijela hadisa vezanog za tekst, a kompletan hadis nalazi se uz komentar poglavlja "El-Bekare".
139
Ovo su rijei Ibn-Kesira, Allah mu se smilovao!
138

338

Allaha i to je ostalo u sklopu njihovih erijatskih propisa, a dolazi nakon rijei

Allaha Uzvienog: "Neete postii dobro sve dok ne budete dijelili od onoga
to volite!" To je propisano i kod nas, jer to je dijeljenje onoga to Boiji rob
voli i za im ezne na putu pokornosti Allahu Uzvienom, kao to Allah
Uzvieni kae: "i koji daje od svog najdraeg imetka" (2:177), odnosno, kao
to kae: "I koji hranu daju iako je i sami ele" (76:8);
- Drugo: nakon to je prvo dat odgovor kranima na njihovo pogreno
miljenje o Mesihu i njegovoj majci, odnosno pokazivanje istine o tome,
poeto je odgovorom idovima. Allah Uzvieni ponizio ih je i objanjenjem
da je dokidanje koje su oni negirali i nisu dozvolili, stvar koja se dogodila.
Naime, Allah Uzvieni je naveo u njhovoj knjizi, Tevratu: "da je Allah Uzvieni
dozvolio Nuhu, a.s., kada je iziao iz lae, da koristi za jelo sve ivotinje na
zemlji, zatim da je Israil sam sebi zabranio meso i mlijeko od deve, u emu su
ga slijedili sinovi njegovi." Tevrat je donio tu zabranu kao i druge dodatne
stvari. Tako je Allah, d.., bio dozvolio Ademu da svoje kerke udaje za
svoje sinove, ali je to kasnije zabranjeno. Isto tako, priljenitvo uz suprugu
bilo je dozvoljeno u erijatu Ibrahima, a.s., to je on i inio s Haderom, kada
je uz nju uzeo i Saru. To je, meutim, zabranjeno u Tevratu. Pored toga, brak
sa dvije sestre istovremeno bio je dozvoljen, a to je inio Jakub, a.s., ivei u
braku istovremeno sa dvije sestre, ali je to kasnije u Tevratu zabranjeno. Sve
je to bilo navedeno u njihovom tekstu Tevrata i to je derogirano. Isto tako,
ako je onim to je Allah propisao Mesihu bilo dozvoljeno neto to je bilo
zabranjeno Tevratom, postavlja se pitanje zato oni to nisu slijedili, odnosno,
zato su to proglasili lanim i suprotstavljali mu se? Slino se moe rei i u
vezi s pravom vjerom i Pravim putem, koji je Allah dostavio preko
Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, odnosno vjere njihovog oca
Ibrahima, a.s.: zato nisu povjerovali? U tom smislu Allah Uzvieni kae:
"Svaka hrana bila je dozvoljena sinovima Israilovim osim one koju je Israil sam
sebi zabranio prije nego je Tevrat objavljen bio." To znai: njima su bila
dozvoljena sva jela osim onih koja je Israil sam sebi zabranio prije objave
Tevrata. Zatim, Allah Uzvieni kae:
- Reci: "Donesite Tevrat i itajte ga, ako istinu govorite", ime se kae upravo
ono to smo naveli.
"A oni koji i poslije toga o Allahu iznose lai, oni su doista silnici!" Dakle, silnik
je onaj koji lae na Allaha i tvrdi da im je On propisao subotu, da se
zauvijek pridravaju Tevrata, te da On nije poslao drugog vjerovjesnika koji
e pozivati Allahu Uzvienom dokazima i argumentima i nakon poja-njenja
derogacije koju smo ve opisali.
"Oni su doista silnici."
Zatim Allah Uzvieni kae: Reci: "Allah istinu govori!" Znai: Reci,
Muhammede: "Istinu govori Allah u vezi s onim o emu obavjetava i to
339

propisuje u Kur'anu!"
"...i slijedite vjeru Ibrahima, pravog vjernika", tj. millet/vjeru koju je Allah
propisao u Kur'anu, jezikom Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, jer to je
put od kojega nijedan vjerovjesnik savreniji, jasniji, niti potpuniji nije donio,
kao to Allah Uzvieni i kae:
Reci: "Mene je doista Gospodar moj na Pravi put uputio, u pravu vjeru, vjeru
Ibrahima, pravovjernika, a on nije bio idolopoklonik!" (6:161)





"Prvi hram podignut za ljude jeste onaj u Beki, blagoslovljen i putokaz
svjetovima." /96/ "U njemu su znamenja oevidna, mjesto na kojem je stajao
Ibrahim! I onaj ko u nj ue, bit e siguran. Hodoastiti Hram, radi Allaha, duan je
svako ko bude u mogunosti do njega doi. A ko ne vjeruje pa, Allah je, doista,
neovisan o svjetovima!"/97/
Allah Uzvieni navodi ovdje da je prvi hram uope koji je podignut za
ljude da ibadet ine i obrede obavljaju, da oko njega obilaze, klanjaju
prema njemu i kod njega se povlae u osamljenost, "onaj u Beki", tj. Kabi,
koju je izgradio Ibrahim el-Halil, a.s., za kojega svaka od dvije sljedbe, i
idovi i krani, smatraju da slijede njegovu vjeru i njegov put, iako ne
hodoaste Hram koji je on sagradio po zapovijedi Allahovoj, pozivajui ljude
da ga hodoaste. Zato, Allah Uzvieni kae: "kao blagoslov", tj. koji je
podignut kao blagoslov i "putokaz svjetovima". Imam Ahmed navodi
predanje od Ebu-Zerra, r.a., koji kae: /520/ Upitao sam: "Allahov
Poslanie, koji je hram prvi podignut?", pa je odgovorio: "Sveti hram
(Kaba)!" Zatim sam priupitao: "Koji poslije toga?", pa je rekao: "Krajnji
hram" (Mesdidul-Aksa). Upitao sam: "Koliki je vremenski period izmeu
njih?" "etrdeset godina", kazao je on. Zatim sam jo upitao: "Koji je
poslije?", pa je rekao: "Ali ti, klanjaj gdje te zatekne vrijeme namaza, jer sve
ostalo je mesdid!" Navode El-Buhari i Muslim.
Ibn Ebi-Hatim prenosi predanje od Halida ibn Ar'are, koji kae: "Neki
ovjek je ustao i upitao Aliju, r.a.: Hoe li nam govoriti o Hramu? Da li je to
prvi hram koji je podignut na Zemlji?" On je rekao: "Ne, ali to je prvi hram
koji je podignut i u kome je blagodat i mjesto gdje je Ibrahim stajao
'Mekamu-Ibrahim'. Ko u njega ue, siguran je!"
"...onaj u Beki". Rije , prema poznatim predanjima, jedan je od naziva
Meke. Za Meku se, inae, spominje vie naziva, kao to su: Meka, Beka,
Drevni hram (El-bejtul-Atik), Sveti hram (El-bejtul-Haram), Sigurni Grad (Elbeledul-Emin), Majka gradova (Ummul-qura) i drugi.
"U njemu su znamenja oevidna", tj. jasni znaci da je to graevina Ibrahimova, te da je nju Allah uzvisio i istaknuo nad drugim. Zatim, Allah Uzvieni
340

kae: "mjesto gdje je Ibrahim stajao".140

On je bio vezan direktno za zid Hrama, pa ga je Omer ibn Hattab, r.a., za
vrijeme svoje vladavine, povukao nazad, u pravcu istoka, kako bi se mogao
obavljati tavaf (obilazak) a da se pri tome ne ometaju klanjai kod njega
budui da nam Allah Uzvieni nareuje da kod njega obavljamo namaz:
"Neka vam mjesto na kome je Ibrahim stajao bude prostor gdje ete namaz
obavljati!" (2:125) Od Ibn-Abbasa navodi se da meu znamenja spada i
"Mekam-Ibrahim," i druga mjesta obreda, a Mudahid kae: "Trag njegovih
stopala na 'Mekamu' je jasni znak!" Ovako se prenosi od Omera ibn AbdulAziza i drugih, a Ebu-Talib u svojoj poznatoj "Kasidi lamijji" kae:
"U kamenu svje je jo trag Ibrahimov
to utirae bosa stopala njegova!"
"I onaj ko u nj ue, bit e siguran." To znai, ako u Harem Meke ue neko ko
se boji neega, bit e siguran od svakog zla. Tako je, takoer, bilo i u
pagansko doba. Allah Uzvieni kae:
"pa neka oni Gospodaru ove Kue robuju!", "Koji ih gladne hrani i od straha
brani" (106:3-4). U dva Sahiha, a prema verziji Muslima, od Ibn-Abbasa,
r.a., navodi se da je rekao: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao je na Dan osvajanja Meke: /521/ "Nema hidre, nego imaju dihad i
naum, pa kada se pozovete u mobilizaciju, odazovite se!" Isto tako, na Dan
osvojenja Meke je rekao: /522/ "Ovaj grad Allah je doista uinio svetim
onoga dana kada je stvorio nebesa i Zemlju, pa je on svet Allahovom
odredbom do Sudnjega dana. U njemu nije bila doputena borba nikome
prije mene, a nije doputena ni meni osim jedan sat u jednom danu. On je
nepovrediv Allahovom odredbom do Dana sudnjega, pa se ne moe tu ni trn
odsjei, niti lov loviti, niti se moe uzeti to se nae osim ako e se to
obznaniti, niti se mogu u njemu upati biljke." Ibn-Abbas je rekao: "Allahov
Poslanie, osim lavande (despika), jer je koriste kovai i domainstva!", pa
je i on rekao: "Osim lavande!" Od Dabira, r.a., navodi se da je rekao: uo
sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kae: /523/
"Nikome nije doputeno da u Meki oruje nosi!" Prenosi Muslim.
Od Abdullaha ibn Adijja ibn Hamra ez-Zuhrija prenosi se da je uo
Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dok je stajao na ezi u
mekanskom trgovitu, kako kae: /524/ "Tako mi Allaha, ti si najbolji
zemaljski prostor Njegov, najdraa zemlja Allahu!" Predanje navode imam
Ahmed, Et-Tirmizi, Nesa'i i Ibn-Made. Et-Tirmizi istie da je to hasen-sahih
hadis.141
140

Kompletno predanje navodi se u djelu "O Ibrahimovoj gradnji Hrama". Odnosi se na kamen na kojem je stajao Ibrahim, a.s., dok je gradio
Kabu. On je sada postavljen onako kako ga je postavio Omer ibn Hattab, a sada postoji nakana nadlenih da ga povuku unazad, kako bi se
izbjegla velika guva oko njega. Kae se da ga je Omer svojevremeno na to mjesto povukao iz istih razloga, i nema nikakve smetnje da se on
malo odmakne. Allah im dao svako dobro!
141
Postavlja se pitanje: kakav je stav ekstremista i laika koji ukazuju na hadis koji pripisuju Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem: Allahu
moj, izveo si me iz meni najdraeg komadia zemlje, pa nastani me u najdraem komadiu zemlje! Nastanio ga je u Medini polazei od toga da je
Medina Allahu najdrai dio zemlje!" Tano je, meutim, da je Meka Allahu najdrai dio zemlje, kao to se navodi u sahih hadisu, pa kako bi

341

"Hodoastiti Hram, radi Allaha, duan je svako ko bude u mogunosti do

njega doi." Po miljenju veine ovim ajetom se odreuje obaveza hada
(hodoaa) iako ima miljenja da se to regulira slijedeim ajetom: "Had i
umru radi Allaha izvravajte!" (2:196) Meutim, prvo miljenje nadvladava.
Postoje brojni hadisi koji ukazuju da je to jedan od temelja i osnovnih
dunosti u islamu, o emu postoji i konsenzus meu muslimanima. Prema
samom tekstu i konsenzusu islamskih uenjaka, to je dunost muslimana pod
obavezom (mukellef) jednom u ivotu. Imam Ahmed, r.h., navodi predanje od
Ebu-Hurejre, r.a., koji kae: Govorio nam je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, slijedee: /525/ "O ljudi, had vam je strogo nareen, pa ga
obavljajte!" Tada je jedan ovjek rekao: "Je li to svake godine, Allahov
Poslanie?" On je utio dok ovaj to nije ponovio tri puta, a zatim je Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Da sam rekao: 'da', bili biste obavezni, a
to ne biste mogli uiniti!" Zatim je dodao: "Pustite onako kako sam vam
ostavio, jer prije vas su propali oni koji su puno pitali i nisu se slagali sa
svojim vjerovjesnicima! Ako vam neto naredim, uinite to prema svojim
mogunostima, a ako vam neto zabranim, napustite to!" Prenosi Muslim. U
dva "Sahiha" navodi se hadis koji prenosi Ibn-Durejd od Ata ibn Dabira,
a on od Surake ibn Maljka, koji je rekao: "Allahov Poslanie, je li ovaj na
had zajedno s umrom (temettu) samo za ovu godinu ili zauvijek?"
"Ne za ovu godinu, nego zauvijek!"
U drugom predanju stoji: "...nego za vijeke vjekova!" Ebu-Isa et-Tirmizi
navodi predanje od Ibn-Omera, r.a., koji kae: Jedan ovjek je ustao i rekao
Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: "Ko je hadija, Allahov
Poslanie?" Odgovorio mu je: "Razbaruen i neuredan!" Zatim je ustao drugi
i zapitao: "Koji had je najvredniji, Allahov Poslanie?" Njemu je odgovorio:
"Krcat i buan!" Trei ga je zapitao: "A ta je to 'sebil',142 Allahov Poslanie?"
Pa mu je rekao: "Opskrba i jahalica..."
Ovako to prenosi Ibn-Made od Ibrahima ibn Zejda, El-Devzija. Tirmiz
kae: "On ga ne navodi direktno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,
osim u hadisu kojeg prenosi Ibrahim ibn Zejd, a hadiski su uenjaci imali
primjedbi na njegovo pamenje (hifz)." Et-Tirmizi dalje kae: "Ali on ima
potporu u hadisima koje prenose drugi."
Prenose ga i Ibn Ebi-Hatim od Ibn-Abbasa, Enesa, Hasana, Mudahida,
Ata'a, Seid ibn Dubejra, Rebi'a ibn Enesa, Katade i drugi u slinoj verziji.
Hakim od Enesa navodi /528/ da je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi
ve sellem, postavljeno pitanje u vezi s rijeima Allaha Uzvienog: "ko moe
doe do njega" na slijedei nain: "ta je to 'sebil' (mogunost)?", a on je
odgovorio: "Opskrba i jahalica." Nakon toga, on navodi da je to sahih hadis
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, radio suprotno Allahu, volei neto drugo, a ne ono to Allah voli?! Meka je, doista, Allahu i
Njegovom Poslaniku najdrai dio zemlje, htjeli to oni ili ne!
142
Misli se na rije (sebil) koja je spomenuta u ajetu iji je doslovni prijevod: put.

342

u skladu sa uvjetima Muslima, iako ga autori dva Sahiha ne navode.

Ahmed ibn Hanbel prenosi od Ibn-Abbasa, koji kae: Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /529/ "Pourite na had, tj. had koji je
obavezan, jer niko od vas ne zna ta mu se moe desiti!" Ahmed, takoer,
prenosi od Ibn-Abbasa, koji kae: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao je: /530/ "Ko eli obaviti had neka pouri!" Prenosi EbuDavud.
"A ko ne vjeruje u njega, pa Allah je doista neovisan o svjetovima!" Ko
porekne dunost hada, on je nevjernik i Allah nema potrebe za njim. Seid
ibn Mensur prenosi od Ikrime, koji kae: /531/ Kada je objavljen ajet: "A
onaj ko eli neku drugu vjeru osim islama, nee mu biti primljena!" (3:85)
idovi su rekli: "Pa mi smo muslimani!" Allah Uzvieni je objavio ajet (o hadu)
i time donio dokaz protiv njihove oholosti. Odnosno, Vjerovjesnik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao je: "Allah je doista muslimanima odredio kao strogu
dunost da hodoaste Kabu i to svaki koji moe do nje doi." Oni su kazali:
"To nije propisao nama!" i odbili su obaviti had. Allah Uzvieni kae:
"A ko ne vjeruje pa Allah je, doista, neovisan o svjetovima!"

- Reci: "O sljedbenici Knjige, zato u Allahova znamenja ne vjerujete. A Allah je
svjedok svega to radite?!" /98/ Reci: "O sljedbenici Knjige, zato onoga koji
vjeruje od Allahove vjere odvraate, elei da je iskrivite iako ste svjedoci (da
je istina)? A Allah ne zanemaruje ono to vi radite!"/99/
Ovo je otar prijekor Allaha Uzvienog nevjernicima izmeu sljedbenika
Knjige to su suprotstavljeni istini, to ne vjeruju u Allahova znamenja i
odvraaju od puta Allahovog one meu vjernicima koji ga ele prihvatiti,
iako su znali da je istina ono to donosi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
od ranijih vjerovjesnika, koji su ih izvijestili i nagovijestili dolazak
Vjerovjesnika nepismenog, peata vjerovjesnika i poslanika Gospodara
svjetova. Pa, budui da i pored toga oni to poriu, Allah navodi da On nee
zanemariti to to oni rade i da e ih za to kazniti na Sudnjem danu.

"O vjernici, ako se budete pokoravali jednoj skupini onih kojima je dana Knjiga,
oni e vas, nakon to ste prihvatili pravu vjeru, ponovo vratiti u nevjernike!"
/100/ "A kako da ne vjerujete kada vam se kazuju Allahovi ajeti i kad je meu
vama Poslanik Njegov? A ko se vrsto dri Allaha, on je na Pravi put
upuen!"/101/

343

Allah Uzvieni upozorava vjernike da se ne pokoravaju nekim

sljedbenicima Knjige koji zavide vjernicima na njihovoj vjeri, kao to kae:
"Mnogi sljedbenici Knjige voljeli bi, iz line zlobe svoje, da vas, nakon to ste
bili vjernici, vrate u nevjernike..." (2:109), zatim:
"A kako da ne vjerujete kada vam se kazuju Allahovi ajeti i kad je meu vama
Poslanik Njegov?" To znai: uvajte se nevjerstva dok se ajeti Allahovi
objavljuju Poslaniku Njegovom danonono! Isto tako, u hadisu stoji da je
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, jednog dana upitao svoje ashabe:
/532/ "Koji vam se vjernici najvie dopadaju u svom vjerovanju?" "Meleki",
odgovorili su oni. On je rekao: "Kako da ne vjeruju kada preko njih dolazi
objava?" Upitali su: "A mi?", pa im je odgovorio: "Kako da ne vjerujete kada
sam ja meu vama?" Zatim su pitali: "ije je vjerovanje najvrednije?" "Ljudi
koji e doi poslije vas pa povjeruju u spise koje nau!"
Zatim kae:
"A ko se vrsto dri Allaha, on je na Pravi put upuen!" Znai, dranje uz
Allaha i pouzdavanje u Njega predstavljaju stup Pravog puta i sredstvo
upute na Pravi put.

"O vjernici, bojte se Allaha istinskom bogobojaznou i nipoto ne umirite osim
kao muslimani!" /102/ "Svi se vrsto drite za Allahovo ue i ne razjedinjujte
se! I sjetite se blagodati Allahove prema vama, kada ste bili neprijatelji, pa je On
sakupio srca vaa i postali ste, Njegovom milou, braa! I bili ste na ivici vatrene
jame, pa vas je On od nje spasio! Tako vam Allah objanjava znamenja Svoja da
biste na Pravome putu bili!"/103/
Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Abdullaha ibn Mesuda: Rijei: "Bojte se
Allaha istinskom bogobojaznou" znae da Mu se pokorava, a ne da grijei;
da se sjea, a ne da zaboravlja; da zahvaljuje, a ne da porie. Ovo je
vjerodostojan lanac koji see do ashaba (mevkuf), iako postoji i predanje
direktno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ali je prethodna
vjerodostojnija. Od Enesa se prenosi da je rekao: "Rob se ne boji Allaha
istinskom bogobojaznou dok ne obuzda svoj jezik!" Seid ibn Dubejr i neki
drugi smatraju da je ovaj ajet derogiran rijeima Allaha Uzvienog:
"Bojte se Allaha koliko moete!" (64:16) Od Ibn-Abbasa navodi se da nije
derogiran, ali "istinskom bogobojaznou" znai da se bore na Allahovom
putu istinskom borbom i da ih na tome ne smeta niiji prijekor, da primjenjuju
pravdu, pa makar se to odnosilo na njih, njihove roditelje i sinove.
"i nipoto ne umirite osim kao muslimani!" Dakle, uvajte islam u svakoj
situaciji, tako da i umrete kao muslimani. U zakone Allaha Uzvienog spada
to da ko ivi s neim s tim i umre, a ko umre s neim s tim e biti i oivljen. U
344

suprotnom, Allah neka da zatitu! Imam Ahmed navodi predanje od IbnAbbasa, koji kae: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:
/533/
"O vjernici, bojte se Allaha istinskom bogobojaznou i nipoto ne umirite osim
kao muslimani!" Kada bi samo kap drveta Zekum pala na ovaj svijet,
pokvarila bi ivot stanovnika ovoga svijeta, a ta rei za onoga kome je
Zekkum jedino jelo?" Predanje navodi Et-Tirmizi i kae da je "hasen-sahih",
zatim Nesa'i, Ibn-Made, Ibn-Hibban u svom Sahihu, te Hakim u
"Mustedreku" uz napomenu da je"sahih" i prema kriteriju dvojice uitelja koji
ga ne navode. Imam Ahmed navodi predanje od Abdullaha ibn Omera, koji
kae: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /534/ "Ko eli
izbjei Vatru i ui u Dennet, neka ga zatekne smrt dok vjeruje u Allaha i
Sudnji dan i daje ljudima ono to voli da se njemu da!"
"Svi se vrsto drite za Allahovo ue i ne razjedinjujte se!" Ima miljenja da
"za Allahovo ue" znai za obavezu uzetu od Allaha, kao to navodi
slijedei ajet:
"Bit e ponieni ma gdje se nali ako se ne stave pod Allahovu zatitu i zatitu
muslimana." (3:112) Znai, pod ugovornu obavezu i zatitu. Navodi se da je
Kur'an "Allahovo ue", to stoji i u hadisu Harisa el-A'vera, koji prenosi od
Alije, a to se pripisuje Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, (merfu') u kojem
opisuje Kur'an. /535/ "On je vrsto Allahovo ue i Pravi put Njegov!" Postoji
takoer, i drugi hadis s ovim znaenjem. Naime, hafiz Et-Taberi, s lancem od
Ebu-Seida, navodi da je ovaj rekao: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /536/ "Allahova Knjiga je Allahovo ue prueno od neba do
Zemlje!" Rijei: "i ne razjedinjujte se!" predstavljaju zapovijed za demat,
drutveno organiziranje i zabranu razjedinjavanja. U tom smislu postoje
brojni hadisi. Tako se u Sahihu Muslimovom navodi predanje od Ebu-Hurejrea, koji navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
/537/ "Allah voli kod vas troje, ali nije zadovoljan sa tri stvari. On je
zadovoljan to se Njemu klanjate i nita Mu ne pridruujete, to se svi drite
za Allahovo ue i ne razjedinjujete se, i to se savjetujete s onim koga je
Allah ovlastio nad vama. Nije zadovoljan sa tri stvari: s priama neutemeljenim (rekla kazala), s puno pitanja i s gubljenjem imetka!" Njima je
garantirana nepogreivost kod sloge, a izraena bojazan za njih u sluaju
nesloge i razilaenja. Ovoj zajednici, ummetu, desilo se da su se razili u
sedamdeset i tri grupe, od kojih je jedna spaena od kazne Vatrom i
osiguran joj je Dennet. To su oni koji slijede Vjerovjesnika, sallallahu alejhi
ve sellem, i ashabe njegove.143
"I sjetite se blagodati Allahove prema vama, kada ste bili neprijatelji, pa je On
143

Mi, predstavnici zdrave tradicije (Selefa), smatramo da ulaemo trud prema svojim mogunostima i da spadamo u "spaenu grupu", a Allah je
Onaj Koji upuuje, od Koga se pomo trai i na Kojeg se oslanja, On, Jedini Kome ravna nema!

345

sloio srca vaa i postali ste Njegovom milou braa!" Ovo se odnosi na
lanove plemena Evs i Hazred, meu kojima su u vrijeme paganstva voeni
dugi ratovi, a kada su uli u islam postali su braa koja su, uz Allahovu
pomo, poela ivjeti u ljubavi i povezanosti, potpomaui se u dobru i
bogobojaznosti. Allah Uzvieni kae:
"On te je Svojom pomoi i vjernicima podrao" /62/ "I sjedinio je srca
njihova! Da si ti potroio sve to je na Zemlji, ne bi sjedinio srca njihova, ali ih je
Allah sjedinio." (8:62-63) Oni su bili na ivici provalije vatrene, pa ih je Allah
spasio od nje, upuujui ih da vjeruju.
Muhammed ibn Ishak i neki drugi navode /538/ da je ovaj ajet objavljen
u vezi s plemenima Evs i Hazred. Naime, jedan idov je proao pored
skupine ljudi iz plemena Evs i Hazred, pa mu je zasmetala njihova sloga i
jedinstvo. Poslao je ovjeka koji je bio s njim da sjedne s njima i podsjeti ih
na ratove, posebno buaski bratoubilaki rat, to je on i uinio. Dok je to on
govorio, oni su se zagrijali, poeli se ljutiti jedni na druge, buniti i pozivati na
svoja znamenja. Zatraili su oruje i krenuli u Harru! (mjesto sukoba). To je
dolo do Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je doao da ih smiri.
Govorio je: "Zar da se povodite za paganstvom dok sam ja meu vama?", a
zatim prouio ovaj ajet... Nakon toga su se vratili, pomirili, izgrlili i bacili
oruje,144 Allah s njima bio zadovoljan.






"I neka meu vama bude grupa ljudi koja na dobro poziva i nareuje dobro i
odvraa od zla. To su oni koji su spaeni!" /104/ "I ne budite kao oni koji su se
razjedinili i razili, nakon to su im ve Jasni dokazi doli! Njima pripada kazna
velika!" /105/ Na Dan kada e neka lica pobijeljeti, a neka pocrnjeti. Onima
ija lica budu pocrnjela (rei e se): "Zar ste postali nevjernici nakon vaeg
vjerovanja? Pa iskusite patnju zato to niste vjerovali!" /106/ "A oni ija lica
pobijele, pa u milosti Allahovoj su, oni su u njoj vjeno!" /107/ "To su Allahova
Znamenja, koja tebi istinito kazujemo! A Allah ne eli svjetovima nepravdu
uiniti!" /108/ "i Allahu pripada sve to je na nebesima i to je na Zemlji, i
Allahu se sve stvari vraaju!"/109/
Allah Uzvieni kae: Neka meu vama bude grupa ljudi spremna
izvravati Allahovu naredbu, pozivati na dobro, nareivati dobroinstvo i
odvraati od zla. To su oni koji su spaeni, to znai (mudahidi) borci i
uenjaci. Ebu-Da'fer el-Bakir kae: /539/ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi
144

Pa da li e se arapske zemlje ugledati na njih, pa da zaborave svoje razlike i ujedine se u borbi protiv idova, kako bi ih otjerali iz Palestine i
kako bi ova zemlja bila vraena njenim stanovnicima, Arapima? Molimo Allaha da tako bude!

346

ve sellem, prouio je rijei:

"I neka meu vama bude skupina ljudi koja e na dobro pozivati", a zatim je
rekao: "Dobro je slijediti Kur'an i moj sunnet" (Prenosi Ibn-Merdevejh). Smisao
ovog ajeta jeste da se odredi grupa ljudi iz ove zajednice (ummeta) i
posveti se ovom poslu, iako je to obaveza svakog pojedinca, to potvruje
predanje u Sahihu Muslimovom od Ebu-Hurejre, koji kae: Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /540/ "Ko od vas vidi neko zlo, neka
ga promijeni svojom rukom, a ako to ne mogne onda svojim jezikom, a ako ni
to ne mogne onda svojim srcem, a to je najslabiji vid vjerovanja...!" U jednom
predanju stoji: /541/ "Iza toga nema vjerovanja ni koliko zrno goruice!"
Imam Ahmed navodi predanje od Huzejfe ibn Jemana, koji prenosi da je
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /542/ "Tako mi Onog u ijoj
ruci je moj ivot, vi ete nareivati dobro i zabranjivati zlo, ili e vam Allah
uskoro poslati kaznu, pa ete zatim Njega moliti, ali vam se niko odazvati
nee!" Prenose Ibn-Made i Et-Tirmizi, koji navodi da je hadis hasen. Hadisa
o ovoj temi ima vie.
Zatim, Allah Uzvieni kae:
"I ne budite kao oni koji su se razjedinili i razili nakon to su im ve Jasni
dokazi doli!" Ovim nam Allah Veliki zabranjuje da idemo putem onih koji su
se razilazili naputajui rad na nare-ivanju dobra i zabranjivanju zla, i
pored dokaza za to.
"Na Dan kada e neka lica pobijeljeti, a neka pocrnjeti" misli se na Sudnji
dan, kada e biti bijela lica sljedbenika sunneta i demaata, a crna lica
pripadnika novotarija i nejedinstva. To navodi Ibn-Abbas, r.a.
- Onima ija lica budu pocrnjela, rei e se: "Zato ste postali nevjernici poto
ste bili vjernici?" To su licemjeri.
"Iskusite patnju zato to niste vjerovali!" Ovaj opis obuhvaa svakog
nevjernika.
"A oni ija lica pobijele, bit e u milosti Allahovoj, i u njoj e vjeno ostati!"
Ostat e u Dennetu, kojeg ne ele napustiti.
Zatim Allah Uzvieni kae: "To su, eto, Allahova Znamenja, koja tebi kazujemo", Muhammede, ovi ajeti su Allahovi ajeti, dokazi i objanjenja koja ti
kazujemo, "istinito", tj. otkrivajui na to se odnose na ovom i drugom svijetu.
"A Allah ne eli svjetovima nepravdu uiniti!" On nije nasilnik nad njima,
nego je Pravedni Sudija, Koji nee uiniti nepravdu, budui da je On
Svemoan, Sveznajui, pa nema potrebe da uz to ini nepravdu ikome od
Svojih stvorenja. Zato Allah Uzvieni kae:
"Allahu pripada to je na nebesima i na Zemlji", tj. sve je Njegovo vlasnitvo
i Njegovi robovi.
"Allahu se stvari vraaju!" On je Vladar, Koji vlada svim na ovome i na
347

drugome svijetu.

"Vi ste najbolji narod koji se ikada pojavio: traite da se ini dobro, a odvraate
od zla, i vjerujete u Allaha! A kada bi sljedbenici Knjige vjerovali, bilo bi bolje za
njih; meu njima ima vjernika, ali veinom su grjenici!" /110/ "Oni vam ne
mogu nauditi, nego vas mogu samo vrijeati. Ako vas napadnu, dat e se u
bijeg, i poslije im pomoi biti nee!" /111/ "Ma gdje se nali, oni su ponieni,
osim ako su pod zatitom Allahovom i zatitom drugih ljudi. Oni su zasluili
srdbu Allahovu i bijeda je pala na njih, to je zato to u ajete Allahove nisu
vjerovali i (to su) vjerovjesnike bespravno ubijali, to je zato to su Allahu bili
nepokorni, i to su preli svaku granicu (u grijeenju)!" /112/
Allah Uzvieni govori o ovom ummetu navodei da su oni najbolji, pa kae:
"Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio." U vezi s ovim rijeima ElBuhari navodi predanje od Ebu-Hurejrea, koji kae:
"Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio" "Najbolji za ljude su oni
koje dovodite s lancima na vratovima, pa prihvate islam." Ovako navode i
Ibn-Abbas i grupa tabiina, a to znai "da su oni najbolji ljudi, kao i
najkorisniji za ljude." U tom smislu Allah Uzvieni kae:
"traite da se ini dobro, a odvraate od zla, i u Allaha vjerujete!", a imam
Ahmed navodi predanje od Durre bint Ebi-Leheba, koje kae: /543/ Jedan
je ovjek ustao dok je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bio na minberu
i upitao: "Allahov Poslanie, koji su ljudi najbolji?" a on je odgovorio:
"Najbolji ljudi su oni najueniji i najbogobojazniji, oni koji najvie navode na
dobro i odvraaju od zla, te oni koji imaju najvre veze s rodbinom!"
Ovaj ajet odnosi se na cio ummet i na svako vrijeme, a najbolje vrijeme
bilo je vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovih
ashaba, zatim onih koji su ih slijedili, kao to Allah Uzvieni istie i u drugom
ajetu: "Uinili smo vas takoer sredinjom zajednicom" (2:143), tj. najboljima,
"da biste bili svjedoci drugim ljudima". (Ibid.)
U dva Sahiha stoji predanje Zuhrija koje on navodi od Seida ibn
Musejjeba, koji prenosi da mu je Ebu-Hurejre govorio: /544/ uo sam
Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kae: "Iz mog ummeta
u Dennet e ui odabrana skupina od sedamdeset hiljada ljudi, ija lica
svijetle poput mjeseca u noi kada je pun." Ebu-Hurejre kae: Zatim je ustao
Ukae ibn Muhsin el-Esedi podiui svoj ogrta i govorei: "Allahov Poslanie,
zamoli Allaha da me uini jednim od njih!" Allahov Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, rekao je: "Allahu moj, uini ga jednim od njih!" Zatim je ustao
348

jedan ensarija i rekao isto, a on je kazao: "Preduhitrio te je Ukkae."

Imam Ahmed navodi predanje od Abdurrahmana ibn Ebi-Bekra da je
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /545/ "Moj Gospodar mi
je dao sedamdeset hiljada ljudi koji e ui u Dennet bez polaganja rauna",
na to ga je Omer upitao: "Allahov Poslanie, da li si traio da se to
povea?". On je odgovorio: "Traio sam, pa mi je dao da uz svakog ovjeka
doe po sedamdeset hiljada ljudi!" Omer je upitao: "A da li si jo traio?"
Rekao je: "Traio sam, pa mi je dao da uz svakog od ovih doe sedamdeset
hiljada!" Omer je ponovo upitao: "Pa, da li si jo traio?" A on je rairio ruke
i rekao: "Traio sam pa mi je dao ovoliko! "Zatim je Abdurahman ibn EbiBekr rairio ruke, a Haim je kazao: "Ovo je od Allaha, a ne zna se koliki je
broj!"
Et-Taberani navodi predanje od Imrana ibn Husajna, koji kae: Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /546/ "Iz mog ummeta u
Dennet e ui sedamdeset hiljada ljudi bez polaganja rauna i bez patnje."
Postavljeno je pitanje: "Ko su ti?"; on je odgovorio: "To su oni koji ne trae
spas vraanjem, ne tetoviraju se, ne gataju, nisu sujevjerni, nego se u svoga
Gospodara pouzdaju!" Prenosi Muslim posredstvom Hiama ibn Hasana.
Muslim navodi predanje od Husajna ibn Abdurrahmana, koji kae: /547/
Bio sam kod Seida ibn Dubejra kada je upitao: "Ko je od vas vidio zvijezdu
to je sino pala?" Rekao sam: "Ja", a zatim dodao: "Nisam bio na namazu,
jer sam imao ujed!" On je rekao: "Pa ta si radio?" Rekao sam: "Pokuavao
se "rukjom" (uenjem) izlijeiti!" Tada me je upitao: "ta te je na to navelo?"
Rekao sam: "Rijei koje nam je govorio a'bi". "ta vam je govorio a'bi?",
upitao je. a'bi nam je govorio kako je Burejde ibn Husajb rekao: "Nema
rukje osim od uroka ili groznice." Na to je rekao: "Dobro ini onaj ko uradi
prema onome to uje!" Meutim, Ibn-Abbas nam prenosi da je Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Pokazani su mi narodi. Tom prilikom sam
vidio jednog vjerovjesnika s grupom ljudi, jednog vjerovjesnika sa jednim ili
dva ovjeka, te jednog s kim nije bilo nikoga. Preda mnom se podigla velika
tama od mnotva ljudi. Pomislio sam da su to ljudi iz mog ummeta! Tada mi
je reeno: 'Ovo je Musa i njegov narod! Pogledaj na drugu stranu!' Pogledao
sam i vidio veliku grupu. Reeno mi je: 'Pogledaj na drugu stranu!' Pogledao
sam i opet sam vidio veliku grupu! Tada mi je reeno: 'Ovo je tvoj ummet. S
njima je i sedamdeset hiljada ljudi koji e ui u Dennet bez polaganja
rauna i patnje!' Zatim se podigao, uao u svoj dom, a ljudi su raspravljali u
vezi s ovih sedamdeset hiljada ljudi koji e ui u Dennet bez polaganja
rauna i bez ikakve patnje. Neki su govorili da su to moda oni koji su bili
ashabi Allahovog Poslanika!", drugi da su to moda oni koji su roeni u
islamu i nikoga Allahu nisu pridruivali. Spominjali su kojeta drugo, pa je
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, iziao i upitao: "ta to priate?"
349

Kazali su mu, a on je rekao: "To su oni koji se ne bave vraanjem, niti to od

drugih trae, koji se ne tetoviraju i ne gataju, nego se u Gospodara svoga
pouzdaju!" Tada je ustao Ukkae ibn Muhsin i rekao: "Zamoli Allaha da me
uini jednim od tih!", pa mu je odgovorio: "Ti si jedan od tih!" Zatim je ustao
drugi ovjek i rekao: "Zamoli Allaha da i mene uini jednim od tih!", a on mu
je kazao: "Ukkae te preduhitrio!" To navodi El-Buhari, ali bez rijei: "koji se
ne bave vraanjem".
U dva Sahiha stoji predanje Abdullaha ibn Mesuda, koji kae: Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao nas je: /548/ "Zar ne elite da
vas bude etvrtina u Dennetu?" Mi smo nato veliali Allaha govorei: "Allahu
ekber!", a on je rekao: "Jeste li zadovoljni da vas bude treina u Dennetu?",
pa smo opet rekli: "Allahu ekber!", a on je rekao: "Ja se nadam da e vas
biti polovina u Dennetu!"
Et-Taberani navodi predanje od Ebu-Hurejrea, koji kae: /549/ Kada je
objavljeno:
"Bit e ih mnogo od naroda preanjih", "a mnogo i od kasnijih!" (56:40)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Vi ste etvrtina
stanovnika Denneta; vi ste treina stanovnika Denneta; vi ste polovina
stanovnika Denneta; vi ste dvije treine stanovnika Denneta!"
Abdurrezzak navodi predanje od Ebu-Hurejre, koji spominje da je
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /550/ "Mi zadnji, bit emo
prvi na Sudnjem danu; mi emo prvi ui u Dennet iako je njima Knjiga dana
prije, a nama poslije, jer Allah je nas uputio nakon to su se oni razili u
pogledu istine (tj. u pogledu sedminog blagdana), pa oni nas u tome slijede:
jevreji praznuju dan poslije (subotom), a krani dva (nedjeljom).
***
Ovi se hadisi odnose na rijei Allaha Uzvienog:
"Vi ste narod najbolji od svih koji su se ikada pojavili: traite da se ini dobro,
a odvraate od zla, i u Allaha vjerujete, pa ko se u ovom ummetu okiti
navedenim osobinama, on ulazi u ovaj krug ljudi. Tako Katade kae: Do nas
je dolo da je Omer, r.a., vidio prilikom hada kako su ljudi smireni i blagi,
pa je prouio ovaj ajet:
"Vi ste narod najbolji od svih koji su se ikada pojavili", a zatim rekao: "Ko eli
da spada u ovaj narod, neka ispuni Allahove uvjete!" Prenosi Ibn-Derir. Ko
se ne okiti tim osobinama, slian je sljedbenicima Knjige koje Allah Uzvieni
kori kada kae: "Oni nisu spreavali jedni druge da ine zabranjena djela!"
(5:78) Zato Allah Uzvieni kae:
"A kada bi sljedbenici Knjige vjerovali...", tj. ono to je objavljeno
Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem,
350

"bilo bi bolje za njih; meu njima ima vjernika, ali veinom su iskvareni!" znai:
malo je vjernika meu njima, a veina su pokvareni nevjernici.
Nakon toga, Allah Uzvieni obavjetava Svoje robove, vjernike, donosei im
radosnu vijest pobjede na sljedbenicima Knjige, nevjernicima i ateistima, pa
kae:
"Oni vam ne mogu nauditi, nego vas samo mogu vrijeati. Ako vas napadnu,
dat e se u bijeg, i poslije im pomoi biti nee!" Ovako je i bilo, jer Allah je
njih ponizio na Hajberu kao to je prije toga ponizio plemena Benu-Kajnuka,
Nedir i Kurejzu, tako da im je slomio silu. To isto je uinio s kranima ama,
koje su ashabi razbili i za vijeke vjekova uzeli od njih vlast, pa e grupa
muslimana u amu ostati u islamu sve do dolaska Isaa, sina Merjemina145,
koji e vladati po islamu i erijatu Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem,
slomiti kri, ubiti svinju, ukinuti dizju i nee prihvatiti nita drugo osim islama.
Zatim, Allah Uzvieni kae:
"Ma gdje se nali, oni su ponieni, osim ako su pod zatitom Allahovom i
zatitom drugih ljudi." Prema ovom ajetu Allah im je odredio ponienje i
omalovaavanje gdje god bili, osim ako imaju zatitu Allahovu, koja
pretpostavlja status tienika, dizju i obavezu pridravanja propisa vjere te:
"zatitu ljudi", tj. ugovor s Allahom i ugovor o zatiti s ljudima.
"Oni zasluuju srdbu Allahovu", tj. oni su obavezani i obavezno e ih stii
srdba Allahova koju oni zasluuju.
"i bijeda e ih snai", tj. snai e ih u skladu sa sudbinskim odreenjem, odnosno, erijatom. Zato, Allah Uzvieni kae:
"zato to u ajete Allahove ne vjeruju, to su vjerovjesnike bespravno ubijali", tj.
njih na to navode oholost, osionost i zavist, to za posljedicu ima ponienje,
omalovaavanje i vjenu bijedu vezanu i za ponienje na drugom svijetu.
Zatim, Allah Uzvieni kae: "to su Allahu bili nepokorni I to su preli svaku
granicu!" To ih je navelo da ne vjeruju u ajete Allahove, da ubijaju Allahove
Poslanike, da mnogo grijee i budu agresori napadajui vas. Ibn Ebi-Hatim
navodi predanje od Abdullaha ibn Mesuda, r.a., koji kae: "Sinovi Israilovi su
u jednom danu znali ubiti po tri stotine vjerovjesnika da bi zatim, krajem
dana, nastavili s trgovinom povra!"
145

Ovo je lijepa elja mufessira, hafiza Ibn-Kesira, Allah mu se smilovao, ali on nije znao da u amu nee dugo ostati ta skupina ljudi, onakva
kakva je bila u njegovo vrijeme. Njih su naslijedile generacije koje su zapostavile namaz, pa ak i kompletan islam, pa ne sude po islamu, niti
uope osjeaju odgovornost zbog toga. Muslimani su se, ne samo u amu nego i u veini arapsko-islamskih zemalja, udaljili od svake niti koja ih
vee za islam. Tim zemljama su nevjernici vladali svojom armijom, a zatim, i kada su ih napustile armije, ostali su nevjerniki zakoni i kultura,
to je proizvelo i nevjerniku vlast, jo od vremena tzv. nezavisnosti! Normalno je da im Allah ne da pomo ni na jednom polju, budui da ni oni
nisu uz Allaha Uzvienog: "...ako vi Allaha pomognete, i On e vas pomoi i noge vam uvrstiti!" (47:7) Samo od vremena pisanja ovih redova
koliko su muslimani i Arapi doivjeli poraza, iako postoji vie njihovih drava s jakim vojnim snagama, naspram jedne dravice idova, izroda
naroda i oloa! Dakle, brojne arapske drave poraene su od jedne idovske dravice, to nije nita drugo nego kazna Silnog i Svemogueg
Allaha zbog toga to su napustili njegovu vjeru, Kur'an i erijat. Odakle, onda, da doe pobjeda Arapima, ako su oni napustili Objavu, iznevjerili
povjerenje i prevarili ummet islamski?! Istina iza koje nema druge istine jeste u tome da su oni doivjeli teak i poniavajui poraz i postali
predmet saaljenja i podsmijeha u svijetu, jer se nisu oslanjali na Allaha, niti su vjerovali u Allaha, nego su mahali svojim lanim arabizmom i
oslanjali se na svoju hvalisavost i primitivizam, na negiranje principa islama i njegova erijata, bez kojeg Arapi muslimani ne bi ni uzeli vlast u
svoje ruke kada su vladali s vie od polovice zemaljske kugle. Da, njih je Allah razbio kako bi iz toga izvukli pouku i vratili se istini i Pravom
putu... ! Postavlja se pitanje: da li e se vratiti? Mi ekamo!!! Dok ovo govorim, srce mi se cijepa od tuge i boli, ali neka, mi Allahu pripadamo, i
Njemu emo se vratiti!

351







"Nisu oni svi isti! Ima ispravnih sljedbenika Knjige, koji po cijelu no ajete
Allahove ue i seddu Mu ine!" /113/ "Oni u Allaha i drugi svijet vjeruju,
nareuju da se ine dobra djela, a odvraaju od zlih, i ure initi dobro! To su
oni dobri!" /114/ "Bilo kakvo dobro da urade, nee im biti negirano, a Allah
dobro zna one koji se Njega boje!" /115/ "Doista, one koji ne vjeruju od Allaha
nee obraniti imeci njihovi, niti djeca njihova; oni e stanovnici Vatre biti, u kojoj
e vjeno ostati!" /116/ "Primjer onoga to oni u ovosvjetskom ivotu udijele
slian je ledenom vjetru koji pogodi usjeve ljudi koji su sami sebi nepravdu uinili,
pa ih uniti! Njima Allah nepravdu nije uinio, nego je oni sami sebi ine!"/117/
Kod veine mufessira (komentatora) Kur'ana poznato je ono to navode
Muhammed ibn Ishak i drugi autori, a to prenosi El-Avfi od Ibn-Abbasa, da
su ovi ajeti objavljeni u vezi s onima koji su vjerovali meu sveenicima
sljedbenika Knjige, kao to su bili: Abdullah ibn Selam, Esed ibn Ubejd,
Salebe ibn u'be i drugi. To znai da se na ove, naprijed navedene
sljedbenike Knjige, prijekor ne odnosi jednako kao i na one koji su primili
islam. Zato Allah Uzvieni kae:
"Oni nisu isti", tj. oni nisu svi jednaki, jer meu njima ima i vjernika i silnika. U
tom smislu Allah Uzvieni kae:
"Ima ispravnih sljedbenika Knjige...", tj. onih koji izvravaju Allahovu
zapovijed, koji su pokorni Njegovom erijatu i koji slijede Njegova
Vjerovjesnika. Oni su "ispravni", tj. "na Pravom putu",
"koji po cijelu no ajete Allahove ue i mole se!", tj. mole se nou i ue Kur'an u
svojim molitvama.
" Oni u Allaha i drugi svijet vjeruju, trae da se ine dobra djela, a odvraaju
od zlih, i ure ko e prije dobro uiniti! To su oni dobri!" Oni su spomenuti u
slijedeem ajetu:
"Ima i sljedbenika Knjige koji vjeruju u Allaha i u ono to se objavljuje vama, i
to se objavljuje njima, koji su skrueni prema Allahu!" (3:199) U tom smislu,
Allah Uzvieni i ovdje kae: "Bilo kakvo dobro da urade, nee im biti
negirano", tj. nee kod Allaha biti zagubljeno, nego e ih On za to nagraditi
obilnom nagradom.
"Allah dobro zna za one koji se Njega boje!" Njemu se ne moe sakriti
nikakvo djelo, niti e mimoii nagrada onoga koji dobro djelo uini.
Zatim Allah Uzvieni obavjetava o nevjernicima, idolopoklonicima,
kazujui da ih
"od Allaha nee obraniti imeci njihovi, niti djeca njihova", tj. da ih nee mimoii
352

sila Allahova, niti kazna, ako On to bude htio.

"Oni e stanovnici Vatre biti, u kojoj e vjeno ostati!"
Nakon toga, On navodi primjer dijeljenja koje obavljaju nevjernici na
ovome svijetu, pa kae:
"Primjer onoga to oni u ovosvjetskom ivotu udijele slian je ledenom vjetru", tj.
vrlo hladnom vjetru, "koji pogodi usjeve ljudi koji su sami sebi nepravdu uinili,
pa ih uniti", tj. spali ih i uniti sa onim to nose. Iako je dolo vrijeme branja i
etve, on to porui i uniti plodove i usjeve koje sobom nosi nitei ih. To je za
vlasnika najgore, jer je izgubio u asu kada mu je najpotrebnije. Isto je s
nevjernicima u ijim djelima Allah unitava nagradu i plod na ovome svijetu,
kao to plodovi ovih usjeva nestaju s grijesima vlasnika njihovih. To je tako,
jer su sve gradili bez osnova i temelja,
" Njima Allah nepravdu nije uinio, nego je oni
sami sebi ine!"

"O vjernici, ne uzimajte za bliske prijatelje druge mimo vas, jer (drugi) vam
propast ele, jedva ekaju da muka dopadnete! Mrnja izbija iz usta njihovih,
dok je ono to kriju prsa njihova jo gore! Mi vam dokaze iznosimo, ako pameti
imate!" /118/ "Eto, vi njih volite, a oni vas ne vole, a vi vjerujete u sve Knjige.
Kada vas sretnu, oni govore: 'Vjerujemo!', a im se nasamo nau, od zlobe
(prema vama) vrhove prstiju grizu! Reci: 'Umrite od muke!' Allah doista dobro
zna ta je u svaijim prsima!" /119/ "Ako vas zadesi kakvo dobro, to ih ozlojedi;
a zadesi li vas kakva nevolja, obraduju joj se. Ako se budete strpjeli i
bogobojazni bili, njihovo lukavstvo vam nimalo nee nauditi! A Allah, doista, dobro zna ta oni rade!"/120/
Allah Blagi i Uzvieni ovim zabranjuje Svojim robovima koji Ga vjeruju da
uzimaju licemjere za intimne prijatelje, tj.upoznaju ih sa svojim tajnama i onim
to kriju od neprijatelja, budui da licemjeri ne prestaju ulagati napor i snagu
kako bi doveli do propasti vjernika, tj. uporno rade na suprotstavljanju njima,
i svemu to im nanosi tetu, koristei sva mogua sredstva, pravei spletke i
varke. Usto, oni ele samo ono to stvara tekoe i nevolje vjernicima.
"ne uzimajte za bliske prijatelje druge mimo vas", tj. ne uzimajte one koji
pripadaju drugim vjerama. Bliski prijatelji nekog ovjeka su oni koji su u
posebnom odnosu s njim i koji znaju njegove tajne. El-Buhari i Nesa'i navode
predanje od Ebu-Seida, koji prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, rekao: /551/ "Allah nije poslao nijednog vjerovjesnika, niti
odredio namjesnika, a da on nije imao dva pratioca onoga koji ga navodi i
353

podstie na dobro, i drugoga koji ga navodi i podstie na zlo. Nepogrjeiv

je onaj koga Allah zatiti od grijeha!" Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od
Ebu-Dahkane, koji kae: Neko je rekao Omeru ibn Hattabu, r.a.: "Ovdje je
jedan djeak iz Hire, hafiz i pisar, pa mogao bi ga uzeti za pisara!?" On je
kazao: "Uzeo bih time za bliskog saradnika nekoga ko nije vjernik!" Ovo
predanje uz ovaj ajet pokazuje da se tienici ne mogu uzeti za pisare na
mjesta od posebnog znaaja za muslimane, odnosno, na poloaje na kojima
je mogu uvid u stvari za koje postoji bojazan da ih prenesu neprijateljima s
kojima se vodi rat. Zato, Allah Uzvieni kae:
"jer drugi vam propast ele, jedva ekaju da muka dopadnete!" Ove se rijei
odnose na licemjere koji vam ele nevolje uiniti i napraviti razdor izmeu
vas.
"Mrnja izbija iz usta njihovih, dok je ono to kriju prsa njihova jo gore!"
Dakle, na njihovim licima i iz sluajnih omaki vidi se neprijateljstvo, uz mrnju
koju skrivaju njihova prsa, a to se ne moe skriti inteligentnom i pametnom
ovjeku. U tom smislu, Allah Uzvieni kae:
"Mi vam dokaze iznosimo, ako pameti imate!"
"Eto, vi njih volite, a oni vas ne vole", tj. vi ih volite zato to pokazuju da
vjeruju, a oni vas ne vole ni javno ni tajno!
"a vi vjerujete u sve Knjige". Nema nita u to vi sumnjate i ne prihvaate.
Ibn-Abbas kae: "Tj., vi vjerujete u vau Knjigu i njihovu Knjigu, te u ranije
knjige, a oni poriu vau Knjigu. I vi imate vie prava za srdbu prema njima
nego oni prema vama."
"Kada vas sretnu, oni govore: 'Vjerujemo!', a im se nasamo nau, od zlobe
prema vama jagodice prstiju grizu!" Rije sa znaenjem "vrhovi prstiju"
govori o postupku licemjera, koji pokazuju vjerovanje i ljubav, a skrivaju
nevjerstvo i mrnju, kao to Allah Uzvieni kae:
"a kada se nau nasamo, jagodice prstiju grizu od zlobe", to je najgora
zloba i mrnja.
Reci: "Umrite od muke!" Allah, doista, dobro zna ta je u svaijim prsima!
Ako vam smeta njihovo vjerovanje, Allah e pomou njih uzdii Svoju Rije i
pokazati Svoju vjeru! Zato, umrite od zlobe, jer Allah zna mrnju koju vi
krijete prema vjernicima, pa e vas kazniti ponienjem, a njih nagraditi
Svojom pomoi na ovome svijetu, dok vama na drugome svijetu slijedi patnja
estoka, u kojoj ete vjeno ostati.
Zatim, Allah Uzvieni kae:
"Ako vas zadesi kakvo dobro, to ih ozlojedi; a zadesi li vas kakva nevolja,
obraduju joj se." To je zbog velikog neprijateljstva prema vjernicima pa, ako
ih zadese kakvo dobro i pomo, oni se ozlojede; a ako ih zadese kakvo zlo i
nevolja, to Allah daje kao izraz mudrosti, kao to je bilo na Uhudu, licemjeri
se raduju. Allah govori vjernicima:
354

"Ako se budete strpjeli i Allahove se kazne uvali, njihovo lukavstvo vam nimalo
nee nauditi!" Ako se u Allaha pouzdate, njihovo lukavstvo nee do vas stii,
jer vi ste pod Allahovom zatitom i nita vam se ne moe dogoditi bez
Njegove odredbe i volje. Ko se u Njega pouzda, dovoljno mu je! Nakon
toga, Allah Uzvieni poinje govoriti o sluaju Uhuda i iskuenju vjernika, o
razlikama izmeu vjernika i licemjera, te govori o strpljivima, pa kae:

"I (sjeti se) kada ti porani, od porodice svoje, da vjernicima odredi mjesta za
borbu! A Allah dobro uje i zna!" /121/ "Kada dvije skupine vae gotovo ne
uzmakoe, a Allah je njihov zatitnik! I samo u Allaha neka se vjernici pouzdaju!"
/122/ "Allah vas je i na Bedru pomogao, kada ste bili manjina! Zato se Allaha
bojte, da biste bili zahvalni!"/123/
Prema veini uenjaka, ovaj dogaaj, Bitka na Uhudu, kako navode IbnAbbas i neki drugi, dogodio se u (prvu) subotu mjeseca evvala, tree
godine po Hidri. Povod je bila elja idolopoklonika da se osvete za svoje
poginule u Bitki na Bedru, a bilo je preostalo i trgovake robe koju je na
Bedru sauvao Ebu-Sufjan i koju su iskoristili za borbu s Muhammedom, a.s.
Sinovi ubijenih sve su to sakupili i utroili dovodei robove i brojne druge
ratnike. Krenuli su sa oko tri hiljade ljudi i odsjeli uz mjesto Uhud, nedaleko
od Medine. Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zavrio
duma-namaz, savjetovao se s ljudima: da li da izie pred njih ili ostane u
Medini? Abdullah ibn Ubejj predloio je da ostanu u Medini, a drugi, koji
nisu uestvovali na Bedru, predloili su da iziu pred njih. Tada je uao
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obukao svoju ratnu odjeu, a
zatim iziao. Neki su se u tome trenu kajali govorei: "Moda smo naao
uinili Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem?", a zatim su rekli:
"Allahov Poslanie, ako ti eli, ostat emo!" Na to je on rekao: /552/ "Ne
treba vjerovjesnik, ako je obukao svoju ratnu odjeu, da se vraa, sve dok
mu Allah to ne odredi!" Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, krenuo je
s hiljadu ashaba, pa kada su bili na pola puta, vratio se Abdullah ibn Ubejj
sa treinom vojske, ljutit to se nije prihvatilo njegovo miljenje. Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nastavio je put i odsjeo u Uhudskom
klancu pri vrhu doline, okrenut leima prema Uhudu. Rekao je: /553/ "Neka
niko ne stupa u borbu dok mu to mi ne naredimo!" Muslimanske vojske bilo je
sedam stotina. Na elo strijelaca, kojih je bilo pedeset, postavio je
Abdullaha ibn Dubejra. Rekao im je: /554/ "titite nas od konjice, koja
nam nikako ne smije doi s vae strane! Drite svoje mjesto bez obzira bude
li borba ila u nau korist ili ne! ak ako biste vidjeli da nas ptice grabljivice
kljuju, ne naputajte svoja mjesta!" Na elo eta postavio je Musaba ibn
355

Umejra, neke mladie je stavio naprijed, a neke nazad. Kureji su se

pripremili, a bilo ih je tri hiljade; imali su i stotinu konja sa strane. Na desno
krilo konjice postavili su Halida ibn Velida, a na lijevo Ikrima ibn Ebi-Dehla.
Zapovjednitvo nad jedinicama dali su Beni-Abdu-Daru. Nakon toga dolo je
do sukoba dviju vojski. O tome e, inallah, detaljnije biti govora na
odgovarajuem mjestu. Zato, Allah Uzvieni kae:
"I kada ti porani, i porodicu svoju ostavi da vjernicima odredi mjesta pred
borbu!" Znai da ih postavi na njihova mjesta, desno i lijevo;
"A Allah dobro uje i zna" to vi govorite vaim jezikom i tajite u vaim
srcima.
"Kada dva krila vaa zamalo ne uzmakoe" itd. El-Buhari navodi predanje
od Dabira ibn Abdullaha, koji je rekao: "U vezi s nama objavljen je ovaj
ajet: "Kada dva krila...", a zatim: "Mi smo bili dvije grupe, Benu-Harise i
Benu-Seleme"; "i Allah ih sauva!"
"Allah vas je i na Bedru pomogao", tj. na Dan Bedra, a to je bio petak, sedamnaestog ramazana druge godine po Hidri. To je Dan pobjede Istine
nad neistinom (Jevmul-Furkan) kojom je Allah uzdigao islam i njegove
sljedbenike, odbacio idolopoklonstvo i poruio mjesto i sljedbu
idolopoklonstva. To se desilo iako je muslimana bilo malo, svega trista i
trinaest, sa dva konjanika i sedamdeset deva. Ostatak su bili pjeaci.
Neprijatelja je bilo od devet stotina do hiljadu, sa irokim pancirima,
kacigama, punom opremom, rasnim konjima i dodatnim ukrasima. Allah je,
meutim, uzdigao Svoga Poslanika, njegove sljedbenike, odnosno skupinu, a
ponizio ejtana i njegove sljedbenike. Zato Allah Uzvieni kae hrabrei
Svoje robove, vjernike i Svoju bogobojaznu sljedbu:
"i na Bedru pomogao, kada ste bili manjina", tj. iako vas je bio mali broj, a
kako biste znali da pomo ne dolazi s brojnou i opremom nego od Allaha.
U tom smislu, u drugom ajetu kae:
"I na Dan Hunejna, kada vas je mnotvo vae zanijelo, iako vam to nita nije
pomoglo..." do rijei "... Allah prata i milostiv je!" (9:25)
"Zato se Allaha bojte, da biste bili zahvalni!" Znai, budite Mu pokorni.
Bedr je inae mjesto izmeu Meke i Medine, poznato po bunaru koji je
iskopao neki ovjek po imenu Bedr.





- Kada ti ree vjernicima: "Zar vam nije dovoljno da vas Gospodar va pomogne
sa tri hiljade poslanih meleka?" /124/ "Dakako! Ako strpljivi i bogobojazni
budete; i ako vas oni napadnu naglo, Gospodar va e vam osigurati pomo od
pet hiljada meleka obiljeenih!"/125/ "To je Allah uinio samo da vas obraduje i
356

da se time srca vaa smire! A pomoi nema osim od Allaha, Silnog i Mudrog!"
/126/ "Da jedan dio nevjernika uniti, ili da ih osramoti, te da se vrate
razoarani!" /127/ "Nita ne zavisi od tebe, niti da im pokajanje primi, niti da ih
kazni, jer oni su doista nasilnici!" /128/ "Allahu pripada to je na nebesima i to
je na Zemlji! On prata kome On hoe, a kanjava koga On hoe! Jer, Allah
prata i milostiv je!"/129/
Komentatori Kur'ana razilaze se u pogledu ovoga dogaaja, da li je to
Bitka na Bedru ili na Uhudu? Vjerovatnije je da je to Bitka na Bedru, jer Allah
Uzvieni kae: "Kada ti ree vjernicima...", to se vee za rijei:
"i Allah vas je pomogao na Bedru". To je predanje Hasana el-Basrija i
drugih, a za to se opredijelio i Ibn-Derir. Rebi' ibn Enes kae: "Allah je
pomogao muslimane s hiljade boraca, a to je vojska zatim prerasla u tri
hiljade, potom u pet hiljada. Allah najbolje zna, ali meleci su uestvovali u
borbi upravo na Bedru!
U vezi s rijeima Allaha Uzvienog:
"Zar vam nije dovoljno da vas Gospodar va pomogne sa tri hiljade poslanih
meleka?" Hasan el-Basri kae: "To se odnosi na Dan Bedra!"
"Dakako! Ako strpljivi i bogobojazni budete", to znai: ako budete strpljivi
da se sretnete s neprijateljem, ako Me se budete bojali i budete Mi pokorni
bili!
"...i ako vas oni naglo napadnu" Ed-Dahhak kae: "Sa svojom mrnjom i
pojavom."
"Gospodar va e vam osigurati pomo od pet hiljada meleka obiljeenih!",
tj. s obiljejima na konjima sa strane. Katade i Ikrima kau: "s obiljejima"
znai: sa znacima za borbu, a znaci meleka su bili bijeli turbani koje su oni
preputali po svojim leima, odnosno znaci od bijele vune sa strana na
njihovim konjima. Od Ebu-Hurejrea prenosi se "od crvene vune".
"To je Allah uinio samo da vas obraduje i da se time srca vaa smire!" Allah
nije poslao meleke i samo vas o tome obavijestio, nego da vas obraduje i
pouzdanje ulije u vaa srca. Doista je pomo od Allaha, jer da je On htio,
pobijedio bi Svoje neprijatelje bez vas i bez potrebe da se vi borite. Tako
On kae:
"Tako! Jer da je Allah htio, On bi ih pobijedio, ali On hoe da vas jedne
drugima iskua... (47:4) U tom smislu, ovdje kae:
"To je Allah uinio samo da vas obraduje i da se time srca vaa smire! A
pomoi nema osim od Allaha, Silnog i Mudrog!" On je Uzvieni, Kome nema
ravna, te Mudri, i u odredbama i u propisima.
Nakon toga kae: "Da jedan dio nevjernika uniti", tj. naredio vam je borbu
i postojanost mudrou koju On ima u svakoj odredbi. Zato On navodi sva
mogua stanja nevjernika protiv kojih se vodi borba, pa kae:
357

"da uniti jedan dio", tj. da uniti grupu "...nevjernika ili ih osramoti, pa se oni
vrate", znai , tj. vrate "razoarani", bez nade.
Zatim, Allah Uzvieni ubacuje reenicu kojom kazuje da odredba i na
ovom i na drugom svijetu pripada samo Njemu Jedinome, u emu Mu se nita
ne moe pridruiti, pa kae: "To nita ne zavisi od tebe!", nego sve zavisi od
Mene, kao to kae:
"Ti ne moe uputiti koga ti eli, nego Allah upuuje koga On hoe!" (28:56)
Dakle, nije tvoje da donosi sud i odredbu robovima Mojim, osim kako sam ti
zapovjedio! Nakon toga, navodi ostale dijelove, pa kae: "ili da im pokajanje primi", pa ih uputi nakon to su u zabludi bili, "ili ih kazni" na oba
svijeta, zbog nevjerstva, pa kae:
"jer oni su doista nasilnici!" Znai oni to zasluuju. El-Buhari prenosi
predanje od Salima, koji navodi od svoga oca, koji kae da je uo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako govori kada podigne
glavu s rukua na drugom rekatu sabaha: /555/ "Allahu moj, prokuni tog i
tog; Allahu moj, prokuni Harisa ibn Hiama; Allahu moj, prokuni Suhejla ibn
Amra, Allahu moj, prokuni Safvana ibn Umejju!" Poslije toga objavljen je ovaj
ajet:
"Nita ne zavisi od tebe, niti da im se pokajanje primi, niti da ih kaznim, jer oni
su doista nasilnici!" Pokajanje im je svima primljeno i oproteno im je.
Zatim, Allah Uzvieni kae:
"Allahu pripada to je na nebesima i na Zemlji!" Sve je u vlasti Njegovoj, a
stanovnici su robovi Njegovi;
"On prata kome On hoe, a kanjava koga On hoe!" On raspolae svime i
nema nikoga iznad Njegove odredbe, ne odgovara za ono to ini, a oni
odgovaraju za sve to ine. Allah doista prata i milostiv je!

"O vjernici, ne jedite kamatu vie puta udvostruenu, i Allaha se bojte da biste
spaeni bili!" /130/ "I uvajte se Vatre koja je za nevjernike pripremljena!"
/131/ "I pokoravajte se Allahu i Poslaniku kako bi vam milost ukazana bila!"
/132/ "I pourite oprostu od Gospodara vaega, i Dennetu irokom kao
nebesa i Zemlja, pripremljenim za bogobojazne!" /133/ "Za one koji udjeljuju, i
kada su u obilju i kada su u oskudici, koji srdbu savlauju i ljudima oprataju. A
Allah voli dobroinitelje!" /134/ "I onima koji, kada uine to loe, ili sebi nasilje
uine, Allaha se sjete i oprost za grijehe svoje mole! A ko oprata grijehe, ako ne
Allah?! I koji ne ustraju u onome to su inili znajui to!" /135/ "To su oni ija je
nagrada oprost od Gospodara njihova, i bae ispod kojih rijeke teku, gdje e
vjeno ostati. Divne li nagrade za one koji tako postupaju!"/136/
358

Allah Uzvieni u ovome ajetu govori zabranjujui Svojim robovima,

vjernicima, davanje i uzimanje kamate i njeno koritenje uz viestruko
uveavanje, to je bila praksa pagana koji su govorili: "Kada proe duniki
rok, dug se mora ili realizirati ili poveati. Ako se ne vrati, onda jedna strana
produuje rok, a druga poveava koliinu. Tako se ini svake godine, tako
da mala koliina moe viestruko porasti da postane ogromna." Stoga, Allah
Uzvieni nareuje Svojim robovima da se uvaju kako bi bili spaeni na
ovom i onom svijetu, a zatim im prijeti Vatrom upozoravajui ih na to, pa
kae:
"I uvajte se Vatre koja je za nevjernike pripremljena!", "I pokoravajte se
Allahu i Poslaniku kako bi vam milost ukazana billa." Nakon toga slijedi
podsticaj da oni nastoje initi dobra i podsticati jedni druge na postizanje
blizine prema Allahu Uzvienom rijeima:
"I pourite oprostu od Gospodara vaega, i Dennetu irokom kao nebesa i
Zemlja, pripremljenim za bogobojazne", odnosno, kao to je i Vatra
pripremljena za nevjernike. Ima miljenja da rijei Allaha Uzvienog:
"irok kao nebesa i Zemlja" znae ukazivanje na njihovu irinu i duinu, kao
to Allah Uzvieni kae opisujui Dennet:
"posteljama e postave od kadife biti" (55:54). ta onda rei za vanjski izgled? Neki kau: jer njegova je irina kao i duina, budui da se nalazi pod
kupolom ispod Ara (Prijestolja), to pretpostavlja da je okruglog oblika s
jednakom duinom i irinom. Na to upuuju i rijei koje stoje u slijedeem
sahih hadisu: /556/ "Kada budete od Allaha molili Dennet, traite Firdevs,
jer to je najvii i srednji dio Denneta, odakle izviru rijeke i iji je krov Ar
Svemilosnog!"
U svom Musnedu Ahmed navodi predanje: /557/ "da je Heraklije
napisao pismo Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem: Ti me poziva u
Dennet, prostran kao nebesa i Zemlja, pa gdje se onda nalazi Vatra?!" pa
je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio: "Subhanallah, gdje je no
kada doe dan?" Bezzar navodi od Ebu-Hurejre, koji kae: /558/ Neki je
ovjek doao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao mu: ta
misli o rijeima Allaha Uzvienog:
Dennetu, irokom kao nebesa i Zemlja' a gdje je Vatra? " On je kazao: "Zar
ne vidi da no kada nastupi, prekrije sve? Gdje je tada dan?" Rekao je:
"Tamo gdje Allah to hoe!" On mu je kazao: "Tako je i s Vatrom. Ona je
tamo gdje Allah hoe da bude!" To znai kao to to to ne vidimo no kada
nastupi dan, ne znai da ona nije na nekom mjestu, pa ako i ne znamo gdje,
tako je i Vatra tamo gdje to Allah eli. To se jasno vidi i iz naprijed
navedenog hadisa Ebu-Hurejre, koji prenosi Bezzar.
Nakon toga, Allah Uzvieni navodi opis stanovnika Denneta, pa kae:
359

"Za one koji, i kada su u obilju i kada su u oskudici, udjeljuju...", tj. kada su u
tekoama ili raskoi, raspoloeni ili neraspoloeni, zdravi ili bolesni, te u bilo
kojim drugim uvjetima, kao to Allah kae:
"oni koji dijele imovinu svoju, danju i nou, tajno i javno..." (2:274) To znai:
da njih nita ne moe omesti da budu pokorni Allahu i da dijele za Njegovo
zadovoljstvo.
"...koji srdbu savlauju i ljudima oprataju", tj. ako oni padnu u srdbu, oni
je i savladaju, tj. prikriju i ne pokazuju, a usto prataju onome ko im je zlo
uinio. U nekim predanjima stoji da "Allah Uzvieni kae: Sine Ademov, sjeti
Me se kada se rasrdi, pa u se i Ja tebe sjetiti kada se rasrdim, i neu te
unititi s onima koje unitavam!" Prenosi ga Ibn Ebi-Hatim. Imam Ahmed
navodi predanje od Ebu-Hurejre, koji prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao: /560/ "Nije silan onaj koji pobjeuje druge, nego je
silan onaj koji sobom vlada u srdbi!" Prenose ga El-Buharija i Muslim.
Imam Ahmed navodi predanje od Harise ibn Kuddame es-Sadija, koji
spominje da je pitao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: /561/
"Allahov Poslanie, kai mi rije koja e mi koristiti, a da je kratka, pa da je
zapamtim!" "Ne ljuti se!", rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. To mu
je ponovio vie puta, stalno govorei: "Ne ljuti se!"
* Imam Ahmed navodi predanje od Atijje ibn Sa'da es-Sadija, koji je
ashab, da je rekao: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kae:
/562/ "Srdba je od ejtana; a ejtan je stvoren od vatre, a vatra se gasi
vodom! Stoga, kada se neko od vas naljuti, neka se abdesti!" Ovako
predanje navodi Ebu-Davud.
* Imam Ahmed navodi predanje od Ebu-Hurejrea, r.a., koji prenosi da
je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, u vezi sa rijeima Allaha
Uzvienog:
i koji srdbu savlauju rekao: /563/ "Ko savlada srdbu, a moe je
ostvariti, Allah e mu napuniti nutrinu sigurnou i vjerom!"
* Ibn-Merdevejh prenosi od Ibn-Omera, r.a., kako kae: Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /564/ "Allahov rob nee
progutati gutljaj vrjedniji od gutljaja srdbe koju savlada u tenji za
Allahom!"
"...i koji ljudima prataju", tj. koji prataju onima koji im nepravdu uine, tako
da kod njih ne ostane ita protiv bilo koga. To je najsavrenije stanje i zato
Allah Uzvieni kae:
"A Allah voli one koji dobro ine" budui da je to jedan od stupnjeva dobroinstva (ihsana). U hadisu stoji: /565/ "Za troje se zaklinjem: da se imovina
nee umanjiti od milostinje (sadake), da e Allah robu koji oprosti samo
poveati veliinu, i da e Allah uzdii onoga koji radi Allaha bude skroman!"
* El-Hakim u svom Mustedreku navodi predanje hadisa Muse ibn
360

Ukbeta s lancem od Ubade ibn Samita, koji prenosi od Ubejja ibn Ka'ba, da
je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /566/ "Kome je drago
da ima ugled i ast, i da mu se podigne stupanj, neka oprosti onome ko mu
je nasilje uinio, dade onome koji je njemu uskratio, i uspostavi vezu s onim
koji ju je s njim prekinuo!" Zatim kae: "Hadis ispunjava uvjete El-Buharije i
Muslima, koji ga ne navode."
"I za one, koji kada uine to loe, ili sebi nasilje uine, Allaha se sjete i oprost
za grijehe svoje mole!" Ako uine neki grijeh, nakon toga se pokaju i trae
oprost. Imam Ahmed navodi predanje od Ebu-Hurejre, r.a., koji prenosi da je
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /567/ Ako ovjek uini grijeh,
pa kae: "Gospodaru moj, poinio sam grijeh, pa oprosti mi!" Allah Uzvieni
e na to rei: "Moj rob je uinio grijeh i zna da ima Gospodara Koji oprata
grijehe i za to kanjava. Zato ja pratam Svom robu!" Ako, zatim,uini drugi
grijeh, pa kae: "Gospodaru moj, poinio sam grijeh, pa oprosti mi!", Allah
Uzvieni e rei: "Moj rob zna da ima Gospodara Koji oprata grijehe, ili
kanjava. Pa u mu oprostiti!" Ako, zatim, uini novi grijeh, pa kae:
"Gospodaru moj, uinio sam grijeh, pa oprosti mi!", Allah Uzvieni e rei:
"Moj rob zna da ima Gospodara Koji prata grijehe, ili za njih kanjava, pa
oprostit u mu!" Ako, zatim, ponovo uini grijeh, pa kae: "Gospodaru moj,
uinio sam grijeh, pa oprosti mi!", Allah Uzvieni e rei: "Moj rob je znao da
ima Gospodara koji prata grijehe, ili kanjava za njih! Svjedoim da sam
oprostio Svom robu, pa neka radi to hoe!" Navode ga autori dva Sahiha
od Ishaka ibn Ebi-Talhe ovako i slino ovome.
* Kod pokajanja utvrena je obaveza abdesta i klanjanja dva rekata
namaza u skladu s predanjem koje navodi Ahmed ibn Hanbel od Alije, r.a.,
koji kae: /568/ "Kada bih uo neki hadis od Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, Allah bi mi dao koristi od njega Svojom voljom, a
ako bi mi to od njega prenio neko drugi, traio bih da se zakune, pa ako bi
to uinio, povjerovao bih mu. Ebu-Bekr, r.a., govorio mi je, a on je istinu
govorio, da je uo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako
kae: 'Nema ovjeka koji uini grijeh, pa se, zatim abdesti po propisu i
klanja dva rekata, te zamoli Allaha za oprost, da mu On to ne oprosti!' "
Prenose ga, takoer, i Ali el-Medini, El-Humejdi, Ibn Ebi-ejbe, autori
Sunena, Ibn-Hibban u svom Sahihu, Bezzar i Ed-Darekutni posredstvom
Osmana ibn Mugire, a Tirmizi kae: "To je hadis hasen." Openito uzevi, to
je hadis hasen i to u predanju vladara vjernika Alije ibn Ebi-Taliba, koji ga
navodi od halife Allahovog Poslanika, Ebu-Bekra Siddika, r.a.
* Vjerodostojnost ovog hadisa potvruje i slijedee predanje u dva
Sahiha: /569/ Od vladara vjernika, Osmana ibn Affana, r.a., navodi se da
je uzeo abdest kako je to inio Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, a
zatim rekao: uo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako
361

kae: "Ko se abdesti kako sam se ja abdestio, zatim klanja dva rekata ne
razgovarajui sa samim sobom, bit e mu oproteni prethodni grijesi!" Ovaj
hadis je utvren prema predanju etverice imama i pravednih halifa od
prvaka preanjih i kasnijih poslanika Gospodara svjetova, to pokazuje i
Jasna knjiga s obzirom da traenje oprosta od grijeha koristi grjenicima.
* Imam Ahmed navodi predanje od Seida, koji prenosi da je
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /570/ Iblis je obeao:
"Gospodaru moj, Tvoje mi veliine, ja u zavoditi sinove Ademove sve dok im
je dua u tijelima!", a Allah Uzvieni kae:
"Tako mi Uzvienisti i Veliine Moje, Ja u im opratati dok oni od Mene
oprosta trae!"
"A ko oprata grijehe, ako ne Allah?!", tj. niko osim Njega ne moe ih
oprostiti. Tako, imam Ahmed navodi predanje od Esveda ibn Seri'a: /571/
da je Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, doveden jedan zarobljenik
koji je rekao: "Allahu moj, ja se Tebi kajem, a ne kajem se Muhammedu!" Na
to je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "On zna da je to pravo
Onoga ije jeste!"
"...koji ne ustraju u onome to su inili znajui to!" Odnosi se na one koji se
pokaju i ne ustraju u grijehu insistirajui na tome, pa ako i uine grijeh, pokaju
se, kao to prenosi hafiz Ebu-Ja'la el-Mevsuli u svome Musnedu od sluge EbuBekrova, koji to navodi od Ebu-Bekra, koji je rekao: Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /572/ "Onaj koji trai oprost nee
pretjerati, pa makar to uinio sedamdeset puta u jednom danu!" To je hasen
hadis; "znajui to", tj. da e, ukoliko se pokaje, Allah primiti pokajanje
njegovo, kao to na drugome mjestu kae:
"Zar ne znaju oni da je Allah Onaj Koji prima pokajanje od robova Svojih...?"
(9:104), te na mnogim drugim mjestima.
"To su oni kojima za nagradu pripada oprost od Gospodara njihova", tj.
nagrada ako budu imali takve osobine;
"i bae ispod kojih rijeke teku", tj. s razliitim vrstama pia, "u kojim e
vjeno boraviti", tj. ostati,
"a divna li je nagrada za one koji tako postupaju!" Ovim Allah Uzvieni hvali
Dennet.

"Prije vas su mnogi narodi bili i nestali! Zato, putujte po zemlji i gledajte kako su
zavrili oni koji su istinu poricali!" /137/ "To je objanjenje ljudima, i putokaz i
pouka za one koji se Allaha boje!" /138/ "Ne klonite duhom, i ne alostite se! Vi
ete gornji biti, ako vjernici budete!" /139/ "Ako vas rane dopadnu pa i drugi
362

rana takvih dopadaju i te dane pobjede Mi naizmjenice dajemo ljudima, da bi

Allah znao one koji vjeruju, i odabrao neke od vas za ehide. A Allah ne voli
nasilnike!" /140/ "I da bi vjernike oistio, a nevjernike unitio!" /141/ "Zar
mislite da ete ui u Dennet, a da Allah ne zna one od vas koji se bore, i zna
one koji su strpljivi!" /142/ "Vi ste prieljkivali smrt prije nego to ste se s njom
suoili, pa ste je vidjeli, bila je vama naoigled!"/143/
Allah Uzvieni tjei Svoje robove vjernike zbog toga to ih je zadesilo u
Bitki na Uhudu, kada ih je poginulo sedamdeset, rijeima: "Prije vas su mnogi
narodi bili i nestali." Dakle, ovako se deavalo i prije vas sljedbenicima
vjerovjesnika, da bi potom dolazilo do njihove pobjede, a propasti
nevjernika. U tom smislu On kae: "Zato, putujte po svijetu i gledajte kako su
zavrili oni koji su la zagovarali!"
Zatim kae: "Ovo je objanjenje ljudima...", tj. u Kur'anu su jasno navedene
obavijesti o odnosima drevnih naroda s njihovim neprijateljima; "i putokaz, i
pouka", znai, Kur'an, u kojem su obavijesti o onome prije vas, uputa za srca
vaa i pouka, tj. prepreka zabranama i grijesima. Nakon toga, umirujui
vjernike On kae: "Ne klonite duhom!" Nemojte malaksati zbog toga to se
desilo,
"i ne alostite se! Vi ete gornji biti, ako vjernici budete!" Znai da zavretak i
pobjeda pripadaju vama, vjernicima!
"A ako dopadate rana i drugi rana dopadaju", tj. ako vas zadesi da ranjeni
budete i dio vas pogine, rane i pogibija zadesit e i neprijatelje vae.
"I te dane pobjede Mi naizmjenice dajemo ljudima" pa tako odredi da vas
neprijatelji pobijede iako je zavretak va, iz razloga kojeg On zna. U tom
smislu, Allah Uzvieni kae: "da bi Allah znao one koji vjeruju".146 Ibn-Abbas
kae: "U situaciji kao to je ova to se odnosi na one koji su strpljivi u borbi
protiv neprijatelja"; "i odabrao neke od vas kao ehide", tj. da poginu na
Njegovom putu i rtvuju svoj ivot za Njegovo zadovoljstvo.
"A Allah ne voli nasilnike!"; "I da bi vjernike oistio...", tj. od grijehova, ako
ih imaju; u protivnom da bi im podignuo stupnjeve prema onome to ih je
zadesilo; "a nevjernike unitio", tj. oni, ako i pobijede, ostanu obijesni i razuzdani, to postane uzrokom njihove propasti i nestanka.
Zatim, Allah Uzvieni kae:
"Zar mislite da ete ui u Dennet, a da Allah ne zna one od vas koji se bore, i
ne zna one koji su strpljivi!" Zar ste mislili da ete ui u Dennet bez iskuenja
borbom i tekoama, kako bi Allah vidio koji su meu vama mudahidi
ustrajni na Njegovom putu i strpljivi u borbi protiv neprijatelja?!
146

Kada Allah Uzvieni kae: "da zna", to ne znai da Njegovo znanje o njima zavisi od rezultata njihovih djela, jer On ih je stvorio kao to je
stvorio i ono to rade. Tako On kae:
"Kako ne bi znao Onaj Koji stvara, kada je On Sveznajui i Obavijeteni?!" (67:14) Meutim, On to navodi kako bi naveo dokaz protiv njih na
osnovu njihovih djela, bila dobra ili zla, i nagradio ih prema zasluzi. On zna to je tajno i to je skriveno, zna ta je bilo i ta e biti i prije nego je
stvorio Zemlju i nebesa na pedeset hiljada godina!

363

"Vi ste prieljkivali smrt prije nego to ste se s njom suoili, pa ste je vidjeli,
bila vam je naoigled!" Prieljkivali ste susret s neprijateljem kako biste se s
njim borili; pa eto, dobili ste to to ste traili i zato se borite i strpljivi budite!"
U oba Sahiha stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
/573/ "Ne prieljkujte susret s neprijateljima, nego Allaha molite za oprost!
A ako se s njima susretnete, budite uporni i strpljivi i znajte da je Dennet
pod sjenkom sablji!" U tom smislu, Allah Uzvieni i kae:
"pa ste je vidjeli" u vrijeme izravnog susreta u borbenim redovima, "vama
naoigled" (gledajui to svojim oima).

"Muhammed je samo poslanik, a i prije njega je bilo poslanika. Ako bi on umro,
ili ubijen bio, zar biste se vi nazad vratili?! Onaj ko se nazad vrati Allahu nee
nita nauditi, a Allah e zahvalne nagraditi!" /144/ "Nijedna osoba nee
umrijeti bez odreenja Allahovog, asa suenog. Ko eli nagradu na ovome
svijetu, dat emo mu je, a ko eli nagradu na drugom svijetu, dat emo mu je. I
zahvalne emo nagraditi!" /145/ "A koliko je bilo vjerovjesnika uz koje su se
brojni bogougodnici borili, pa nisu klonuli zbog onoga to bi ih zadesilo na putu
Allahovom, niti su posustajali, niti se predavali?! A Allah voli strpljive!" /146/
"Oni nisu govorili nita drugo nego: 'Gospodaru na, oprosti nam grijehe nae i
rasipnost nau u postupcima naim, uvrsti korake nae i pomozi nam protiv
naroda nevjernikog!' /147/ Pa im je Allah dao nagradu na ovome svijetu i
ljepotu nagrade na onome svijetu, jer Allah voli dobroinitelje!" /148/
Kada su poraeni muslimani na Uhudu, a ubijeni oni koji su ubijeni, navodi
se da je ejtan vikao: "Eto, Muhammed je, doista, ubijen!" To je pogodilo srca
mnogih ljudi koji su bili povjerovali da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, poginuo, jer je to bilo mogue, isto kao to je mogue u sluaju
mnogih drugih vjerovjesnika o kojima nas Allah Uzvieni obavjetava. Meu
muslimanima je dolo do oigledne slabosti i slabljenja u borbi. Povodom
svega toga, Allah je objavio slijedee:
"Muhammed je samo poslanik, a i prije njega je bilo poslanika", tj. on u
pogledu poslanstva i mogunosti da bude ubijen ima meu vjerovjesnicima
primjere (uzore). Ibn-Ebi-Nudejh prenosi od svoga oca da je priao kako je
neki ovjek, izmeu muhadira, proao pored drugog, od ensarija, koji je
grcao u krvi i upitao: "Osjea li da je Muhammed, sallallahu alejhi ve
sellem, ubijen?" Ensarija je na to rekao: "Ako Muhammed i bude ubijen, on je
prenio Objavu, pa borite se za svoju vjeru!" Prenosi El-Bejheki u djelu
364

"Delailu en-nubuvve" ("Dokazi vjerovjes-nitva").

Nakon toga, Allah Uzvieni kae prekoravajui one koji su posustali: "Ako
bi on umro, ili ubijen bio, zar biste se vi nazad vratili?!", tj. zar biste uzmaknuli
i povratili se?
"Onaj ko se nazad vrati Allahu nee nita nauditi, a Allah e zahvalne
nagraditi!" One koji budu pokorni, bore se za svoju vjeru i slijede Njegova
Poslanika, bio iv ili mrtav.
El-Buhari navodi predanje od Ibn-ihaba: "Obavijestio me je Ebu-Seleme
da mu je Aia, r.a., kazala kako je Ebu-Bekr, r.a., krenuo na konju iz svoga
doma u Senhu do damije, gdje je sjahao i uao u damiju. Nije govorio ni s
kim od ljudi dok nije doao Aii. Zatim se uputio Allahovom Poslaniku,
sallallahu alejhi ve sellem, koji je bio pokriven ogrtaem, otkrio mu lice,
sagnuo se, poljubio ga i zaplakao, a potom kazao: "Ti si mi i otac i majka!
Tako mi Allaha, Allah ti nee dati dvije smrti! Prva smrt ti je propisana i ve si
je iskusio!" Zuhri kae: Kazivao mi je Ebu-Seleme od Ibn-Abbasa kako je
Ebu-Bekr iziao dok je Omer govorio ljudima, pa mu je rekao: "Omere,
sjedi!" Ebu-Bekr je rekao potom: "Onaj koji se klanjao Muhammedu,
Muhammed je doista umro; a ko se klanjao Allahu, Allah je iv i umrijeti
nee!" Allah Uzvieni kae:
"Muhammed je samo poslanik, a i prije njega je bilo poslanika" do rijei "A
Allah e nagraditi zahvalne!" "I tako mi Allaha, kao da ljudi nisu znali da je
Allah objavio ovaj ajet dok im ga nije Ebu-Bekr prouio! Nakon toga, svi
ljudi su ga prouili i nisam uo da je neko izostao a da ga nije prouio! Seid
ibn el-Musejjeb mi je kazivao da je Omer tada rekao: "Tako mi Allaha,
kada sam uo Ebu-Bekra da to ui, preznojio sam se ne mogavi stajati na
nogama, pa sam sjeo na zemlju!"
"Nijedna osoba nee umrijeti bez odreenja Allahovog i asa suenog." Niko
umrijeti nee bez Allahove odredbe, dok ne provede vrijeme koje mu je
Allah na zemlji odredio. Zato, ovdje i kae
"i asa suenog", kao to na
drugom mjestu kae:
"i niiji se ivot ne produi niti skrati, a da to nije u Knjizi zabiljeeno!"
(35:11) Ovim se ajetom hrabre plaljivi na borbu, jer doista ni kretanje
naprijed niti povlaenje ne skrauju niti produavaju ivot, niti ga
poveavaju!
"Ko eli nagradu na ovome svijetu, dat emo mu je; a ko eli nagradu na
drugom svijetu, dat emo mu je." To znai: ko bude radio samo za ovaj svijet,
postii e ono to mu je Allah odredio i na drugom svijetu nee udjela imati,
a ko bude za drugi svijet radio, Allah e mu to dati uz ono to mu pripada
na ovome svijetu, kao to kae:
"Ko bude elio nagradu na drugome svijetu, poveat emo mu tu nagradu, a
ko bude elio nagradu na ovome svijetu, dat emo mu je, ali mu na drugome
365

svijetu udjela nema!" (42:20) Zatim kae: "i nagradit emo zahvalne!" Njima
emo dati nagradu iz Nae Dobrote i Milosti na ovome i onome svijetu,
prema njihovoj zahvalnosti i radu.
Nakon toga, Allah Uzvieni kae, umirujui vjernike povodom svega to im
se desilo u Bitki na Uhudu:
"A koliko je bilo vjerovjesnika uz koje su se brojni bogougodnici borili!"
Navodi se da to znai: "Koliko je vjerovjesnika ubijeno, a s njima i mnotvo
njihovih sljedbenika?" To je u skladu s itanjem ajeta na slijedei nain:
"a s njima je ubijeno i mnogo sljedbenika njihovih!" Allah ovim ajetom, i
ajetom ispred njega, upuuje prijekor onima koji su poraeni na Uhudu, pa
su napustili borbu kada su uli povik da je Muhammed poginuo. Stoga je njih
Allah kaznio zbog bjeanja i naputanja borbe, pa im kae:
"Zar, ako je on umro ili je ubijen?" Zar zato da vi, o vjernici, naputate svoju
vjeru?!..."
"i vraate se nazad". Ima jo drugih miljenja. Meutim, Ibn-Ishak u
"Biografiji Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem" kae, a Allah to najbolje
zna, isto: "Koliko je vjerovjesnika koji su bili ubijeni, dok su s njima bile mnoge
njihove pristalice, tj. skupine, koje nisu klonule nakon pada vjerovjesnika, niti
su posustale pred neprijateljem, pa se nisu predale zbog toga to ih je
zadesilo u borbi naputajui Allaha i svoju vjeru, nego su bili strpljivi"; "jer
Allah voli strpljive!" Rijei Allaha Uzvienog:
"uz koje su brojni bogougodnici bili" . U ovom ajetu stoje kao akuzativ stanja.
Suhejli to posebno istie, pretjerujui, a on ima i svoje tumaenje rijei:
"pa nisu klonuli stoga to ih je to zadesilo". To biljei El-Emevi u svom djelu
"El-Megazi" prenosei iz knjige Muhammeda ibn Ibrahima, a drugi ne
navode.
"pa nisu klonuli zbog onoga to bi ih zadesilo na putu Allahovom, niti su
posustajali, niti se predavali!" U vezi s tim, Katade i Er-Rebi' kau:
"niti su posustajali" zbog ubistva vjerovjesnika, "niti se predavali", tj. nisu
odustajali od pobjede, odnosno vjere, borei se protiv onih protiv kojih se
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, borio sve dok se nisu preselili
Allahu, tj. umrli.
"A Allah voli strpljive." Oni nisu govorili nita drugo nego: "Gospodaru na,
oprosti nam grijehe nae i neumjerenost nau u postupcima naim, uvrsti
korake nae i pomozi nam protiv naroda koji ne vjeruju!" "Pa im je Allah dao
nagradu na ovome svijetu!", tj. pomo, pobjedu i zasluenu nagradu,
"i ljepotu nagrade na drugom svijetu", tj. to im je dao uz ono prethodno,
"jer Allah voli one koji dobro ine!"




366



"O vjernici, ako se budete pokoravali onima koji ne vjeruju, vratit e vas
unazad pa ete postati gubitnici!" /149/ "Jer, samo je Allah zatitnik va i On je
najbolji pomaga." /150/ "Mi emo uliti strah u srca onih koji ne vjeruju, zato
to Allahu pridruuju ono o emu Allah nije spustio nikakav dokaz; Vatra je
njihovo boravite, a grozno je stjecite silnika!" /151/ "Allah je ve potvrdio
obeanje Svoje, kada ste ih vi unitavali, voljom Njegovom, dok niste neuspjeh
doivjeli i o naredbi se razili, i nepokorni bili, nakon to vam je pokazao ta
volite: jedni od vas ele ovaj svijet, a drugi onaj svijet! Onda vas je On odvojio
od njih, kako bi vas iskuao! I oprostio vam je, jer Allah je prema vjernicima
neizmjerno dobar!" /152/ "Kada ste uzmicali penjui se i ne obazirui se ni na
koga, dok vas je Poslanik zvao iza lea vaih, Allah vas je kaznio nedaom na
nedau, kako ne biste tugovali za onim to vam je izmaklo i nije vas zadesilo! A
Allah dobro zna ono to radite!" /153/
Allah Uzvieni upozorava Svoje robove, vjernike, da se ne pokoravaju
nevjernicima i licemjerima, jer ta pokornost vodi propasti na ovome i u
buduem svijetu. U tom smislu kae:
"Ako se budete pokoravali onima koji ne vjeruju, vratit e vas unazad i
strovalit ete se kao gubitnici!" Zatim im nareuje da Njemu budu pokorni i
podloni i da od Njega pomo trae i u Njega se pouzdaju, pa kae:
"Jer, samo je Allah zatitnik va i On je najbolji pomaga." Nakon toga On
im alje radosnu vijest da e u srca njihovih neprijatelja uliti strah od njih i
poniznost zbog nevjerstva i idolopoklonstva, uz kaznu koja im slijedi na
drugome svijetu, pa kae:
"Mi emo uliti strah u srca onih koji ne vjeruju, zato to druge Allahu pridruuju
iako im Allah nije spustio mo; Vatra je njihovo boravite, a grozno je stjecite
silnika!"
U dva Sahiha navodi se predanje od Dabira ibn Abdullaha, da je
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /574/ "Dano mi je pet
stvari koje nisu dane nijednom vjerovjesniku prije mene:
- pomo u strahu i panici na razdaljini od mjesec dana hoda,
- Zemlja kao Mesdid i istoa,
- dozvola da uzimam ratni plijen,
- pravo zagovora (efaat) i
- dok su drugi vjerovjesnici slani samo svojim narodima, ja sam poslansvim
ljudima!"
U vezi s rijeima:
"Mi emo uliti strah u srca onih koji ne vjeruju..." El-Avfi navodi predanje od
Ibn-Abbasa, koji kae: "Allah je ulio strah u srce Ebu-Sufjana, pa se on vratio
367

u Meku. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, tada je rekao: /575/ "EbuSufjan se doista vratio ugledavi vas, jer je Allah u srce njegovo strah ulio!"
Prenosi ga Ibn Ebi-Hatim. U vezi s rijeima:
"Allah je ve potvrdio obeanje Svoje, pa ste ih, voljom Njegovom,
unitavali..." Ibn-Abbas kae: "Allah im je obeao pomo i pobjedu."
Kada su se muslimani sukobili s idolopoklonicima, pobjeda i pomo doli su
ve poetkom dana. Meutim, kada je dolo do greke koju su uinili strijelci
i kada je izgubljen dio borbe, obeanje je odgoeno, s obzirom da je bilo
uvjetovano pokornou i postojanou, pa Allah kae: "kada ste ih vi
unitavali", tj. ubijali, "Voljom Njegovom", tj. time to je dao da budete
nadmoni,nad njima
"dok niste neuspjeh doivjeli!", tj. dok se niste prestraili. Ibn-Abbas kae:
"Neuspjeh je, ustvari, kukaviluk";
"i o naredbi se razili i nepokorni bili", kao to se desilo strijelcima,
"nakon to vam je pokazao ta volite", kada ste pobjedu izvojevali na
poetku.
"Jedni od vas ele ovaj svijet", a to su oni koji su eljeli plijen kada su vidjeli
poraz idolopoklonika,
"a drugi ele onaj svijet! Onda vas je On odvojio od njih kako bi vas iskuao!",
tj. zatim ih je pomogao protiv vas.
"Oprostio vam je", tj. oprostio vam je taj in;147 "A Allah je neizmjerno
dobar prema vjernicima!" Allah vas nije unitio zato to ste postupili suprotno
zapovijedi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nego vam je oprostio, jer
Allah obasipa vjernike Svojom milou, posebno zato to vjeruju u Njega i
Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
El-Buhari navodi predanje od Berra'a, koji kae: /576/ Tom prilikom smo
se susreli s idolopoklonicima, pa je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem,
postavio grupu strijelaca, a za emira (zapovjednika), postavio im je
Abdullaha ibn Dubejra i rekao: "Ne naputajte svoja mjesta! Ako vidite da
smo ih savladali, ne naputajte svoja mjesta, a ako vidite da su nas oni
savladali, ne pomaite nam!" Kada smo doli do njih, oni su bili pobjegli,
tako da sam ak vidio i ene kako su se raestile po brdu podigavi svoje
ogrtae da su im se i nakiti na nogama vidjeli! Govorili su: "Plijen, plijen!"
Abdullah ibn Dubejr je rekao: "Vjerovjesnik me je obavezao da ne
naputate svoja mjesta!" Ali su oni to odbili. Kada su to uinili, bili su potisnuti
i bilo je sedamdeset poginulih. Ebu-Sufjan je likujui pitao: "Je li Muhammed
meu ivima?" Poslanik je rekao: "Ne odgovarajte mu!" Zatim je pitao: "Je li
meu ivima Ebu-Kuhafa?" Poslanik je rekao: "Ne odgovarajte mu! Zatim je
147

S jedne strane, strijelci su po slobodnoj procjeni (idtihad) donijeli odluku, a privukao ih je ovaj svijet, s druge strane, pa su postupili suprotno
naredbi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, iako je njegova zapovijed bila sasvim jasna: "Ako vidite da nas ptice kljuju, ne naputajte svoja
mjesta!" Postojao je, dakle, jasan dokaz da su bili obavezni da se dre zapovijedi Nepogreivog poslanika bez bilo kakve line procjene, jer
slijeenje njegovo pretpostavlja svako dobro, a neslijeenje svako zlo!

368

pitao: "Je li meu ivima Ibn-Hatab?" I dodao: "Ovi su pobijeni, jer da su

ivi, odgovorili bi mi!" Omer se nije mogao suzdrati, pa je rekao: "Lae,
neprijatelju Allahov! Allah ti je ostavio ono to e te rastuiti!" Ebu-Sufjan je
kazao: "Veliajte Hubela!" Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:
"Odgovorite mu!" Oni su pitali: "ta emo mu rei?" A on je kazao: "Recite:
Allah je Najvii i Najuzvieniji!" Ebu-Sufjan je na to rekao: "Mi imamo Uzzaa,
a vi to nemate!" Vjerovjesnik je kazao: "Odgovorite mu!" "ta emo rei?"
pitali su oni, a on je kazao: "Recite, Allah je zatitnik na, a vi zatitnika
nemate!" Ebu-Sufjan je na to rekao: "Dananji dan je za onaj na Bedru, a rat
je promjenjiva srea! Nai ete kaznu koju nisam naredio, i to mi ne smeta!..."
El-Buhari navodi predanje od Aie, r.a., koja kae: Kada je bio Dan Uhuda,
idolopoklonici su bili poraeni, pa je Iblis povikao: "Robovi Boiji, drite
pozadinu!" Zatim se njihova predhodnica vratila i ustalila pozadinom. To je
gledao Ebu-Huzejfe i ugledao svoga oca Jemana, pa je rekao: "Robovi
Allahovi, to je moj otac, moj otac!..." Zatim kae: Ona dodaje: "Tako mi
Allaha, nisu stali dok ga nisu ubili, a Huzejfe je rekao: 'Allah e vam
oprostiti!...' Urve je dodao: 'Boga mi, Huzejfe je zbilja bio dobar sve do tvoje
smrti!...' " Ibn-Ishak kae da mu je priao Kasim ibn Abdurrahman ibn Rafi,
jedan od lanova porodice Benu-Adijja ibn en-Nedara: Enes ibn en-Nadr,
amida Enesa ibn Malika, doao je kod Omera ibn el-Hataba i Talhe ibn
Ubejdullaha, meu muhadire i ensarije koji su pobacali sve to im je bilo u
rukama, pa je upitao: "ta vam je?" Oni su kazali: "Ubijen je Allahov
Poslanik!" On im je rekao: "ta ete onda sa ivotom poslije njega? Ustanite i
umrite kako je i on umro!" Nakon toga je krenuo u susret neprijatelju i borio
se dok nije pao, Allah s njim bio zadovoljan! El-Buhari navodi predanje od
Enesa ibn Malika, kako je njegov amida Enes ibn en-Nadr bio izostao u
Bitki na Bedru, pa je rekao: "Izostao sam iz prve bitke Vjerovjesnika,
sallallahu alejhi ve sellem. Ako mi Allah da, pa drugi put krenem sa
Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, Allah e pokazati ta u
uraditi!" Doekao je Dan Uhuda, pa kada su ljudi doivjeli poraz, rekao je:
"Allahu moj, ja Ti se ispriavam za ono to su ovi (tj. muslimani) uinili!"
Nakon toga krenuo je sa sabljom naprijed i sreo Sa'da ibn Muaza. Rekao je:
"Gdje ide, Sade? Ja osjeam miris Deneta pod Uhudom!" Zatim je krenuo
dalje i poginuo. Nisu ga prepoznali dok ga sestra nije poznala po mladeu,
odnosno po rukama, jer mu je na tijelu bilo osamdeset i nekoliko udaraca i
uboda od strijele. (Prenosi Muslim.) Imam Ahmed navodi predanje od IbnMesuda, koji kae: /577/ "U Bitki na Uhudu ene su bile iza muslimana i
ubijale ranjenike murika! Da mi je tada neko traio da se zakunem, mislim
da bih rekao da meu nama nema nikoga da eli ovaj svijet. " Ali Allah je
objavio: "Jedni od vas ele ovaj svijet, a drugi onaj svijet! Onda vas je
odvojio od njih, kako bi vas iskuao!" Naime, kada su ashabi Allahovog
369

Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, postupili suprotno njemu i poinili

greku u odnosu na zapovijed koju su dobili, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve
sellem, izdvojio je devetericu; sedam ensarija i dvojicu Kureja, a on im je bio
deseti. Poto su ga neprijatelji dobro namuili, on je rekao: "Allah se
smilovao ovjeku koji ih odbije od nas!" Zatim je rekao: "Iziao je jedan od
ensarija i borio se itav sat, dok nije poginuo."A kada su ga jo pritijesnili,
rekao je: "Allah se smilovao ovjeku koji ih odbije od nas!..." On je to govorio
dok nisu ubijena sedmerica, pa je rekao: "Nismo bili pravedni prema naim
drugovima!" Nakon toga je doao Ebu-Sufjan i rekao: "Veliajte Hubela!"
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Kaite Allah je vii i
uzvieniji!" Oni su povikali: "Allah je vii i uzvieniji!" Ebu-Sufjan je potom
rekao: "Imamo Uzzaa, a vi ga nemate!" Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao je: Recite: "Allah je zatitnik na, a nevjernici zatitnika nemaju!"
Ebu-Sufjan je potom rekao: "Dananji dan je za Dan Bedra! Jedan dan je
protiv, nas a jedan za nas! Jedan dan je Nusaov,148 a jedan Nesrov. 149
Hanzala150 je za Hanzalu,151 drugi za drugoga!" Allahov Poslanik je rekao:
"Nije to isto! Nai poginuli su ivi, i bit e opskrbljeni, a vai poginuli e u
Vatru i bit e kanjeni!" Ebu-Sufjan je kazao: "Meu ljudima je bilo
unakaenih, a da toga nije bilo meu nama, ja ne bih naredio niti zabranio,
ne bih volio niti mrzio, ne bi me to oneraspoloilo niti raspoloilo!" Pogledali
su i vidjeli kako je kod Hamze rasporen stomak i kako je Hinda uzela
njegovu digericu i upa je zubima... ali nije mogla jesti! Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, upitao je: "Je li to pojela?" "Ne!" rekli su oni. On
je na to kazao: "Allah nee nita od Hamze u vatru staviti!'..." Zatim kae:
"Nakon toga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poloio Hamzu i
klanjao mu denazu. Zatim je donesen jedan ovjek, ensarija, pa mu je
klanjao, a potom ga podignuo, a ostavio Hamzu da bi mu klanjao
sedamdeset puta!" Navodi ga jedino Ahmed.
"Kada ste uzmicali penjui se i ne obazirui se ni na koga", tj. odvojio vas je
od njih kada ste se penjali uz brdo bjeei od neprijatelja i ne obazirui se
ni na koga zbog straha, bojazni i panike;
"dok vas je Poslanik zvao iza lea vaih", tj. dok ste se ponaali suprotno
njemu, on vas je iza lea zvao da ne bjeite od neprijatelja, da se vratite i
zaustavite, a zvao je i druge ljude: /578/ "Za mnom, robovi Allahovi, za
mnom!" Ibn-Abbas kae: "Sa Allahovim Poslanikom nije ostalo vie od
dvanaest ljudi koji su ga branili!... Meu njima je bio Talha, koji je ostao, dok
su drugi pali. Zatim je i Talha zamolio da se bori i borio se kao i drugi prije
148

Idol op. prev.

Idol op. prev.
150
Ibn Ebi-Amir op. prev.
151
Sina Ebu-Sufjana op. prev.
149

370

njega, pa kada je ranjen u ruke (prste), rekao je: 'Hissin!'152 Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, tada je rekao: /579/ 'Da si rekao: Bismillah ("U
ime Allaha") i spomenuo ime Allahovo, meleci bi te podigli i ljudi bi to
gledali sve dok te ne uvedu u nebesku sferu!' Zatim se Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, uspeo do svojih ashaba, koji su bili sakupljeni
zajedno." El-Buhari navodi predanje od Kajsa ibn Ebi-Hazima, koji kae:
/580/ "Vidio sam ruku Talhe kako je odsjeena, a on njom titi Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, dakle, na Uhudu!" U dva sahiha se navodi
hadis Mu'temera ibn Sulejman, koji to navodi od svoga oca, a on od EbuOsmana en-Nehdija, koji kae: /581/ "Tih dana kada se borio Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, s njim nije ostao niko osim Talhe ibn
Ubejda i Sa'da!" Hasan ibn Arefe navodi od Seida ibn Musejjeba, koji kae:
uo sam Sa'da ibn Ebi-Vekkasa kako kae: /582/ "U Bici na Uhudu meni je
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, svoje strijele istresao iz tobolca i
rekao: 'Gaaj, rtvovao bih oca i majku za tebe!'"
El-Buhari navodi predanje od Sa'da ibn Ebi-Vekkasa: /583/ kako je on, u
Bici na Uhudu, gaao ispred Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa kae:
Vidio sam Allahovog Poslanika kako mi dodaje strijele i govori: "Gaaj,
rtvovao bih oca i majku za tebe!" ak mi je dodao strijelu na kojoj nije bilo
iljka, pa sam i njom gaao!
U dva sahiha se navodi hadis Ibrahima ibn Sa'da ibn Ebi-Vekkasa, koji
navodi od svoga oca, da je rekao: /584/ "Na Dan Uhuda vidio sam s desne
strane Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, a sa lijeve dva ovjeka na
kojima je bila bijela odjea kako ga estoko brane i nikada ih vie nisam
vidio ni prije ni poslije toga (tj. Dibrila i Mikaila, a.s.).
Ebu-Esved navodi predanje od Urve, a on od Zubejra: /585/ Ubejj ibn
Halef, brat Beni-Dumeha, bio se zakleo dok je bio u Meki da e ubiti
Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa kada je Allahovom
Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, dola vijest o njegovoj zakletvi, rekao
je: "Ne, nego u ja njega ubiti, ako Allah da!" Kada je dolo do Bitke na
Bedru, Ubejj je krenuo naprijed u eljeznom oklopu govorei: "Neu se
spasiti, ako se Muhammed spasi!" Zatim je krenuo prema Poslaniku,
sallallahu alejhi ve sellem, s ciljem da ga ubije. Doekao ga je Musab ibn
Umejr, brat Beni Abdid-Dara, koji je lino titio Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, i poginuo je. Allahov Poslanik je tada ugledao
kljunu kost Ubejje ibn Halefa izmeu pancira i ljema i tu ga udario svojim
orujem. On je pao na zemlju s konja, a od udarca nije bilo krvi. Do njega su
doli njegovi drugovi i ponijeli ga dok je on rikao kao vo! Oni su govorili:
"ta te je uzrujalo? To je samo ogrebotina. Tada im je on naveo rijei
Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ("Ne, nego u ja Ubejja
152

Rije koju kae neko ko je pogoen ili zapaljen, kada izgubi koncentraciju zbog bola, kao to neki danas kau: "Uh!"... i sl.

371

ubiti!"), a zatim je rekao: "Tako mi onoga u ijoj ruci je moj ivot, da se ovo
to se desilo meni, desilo drugim ljudima ( iz Medaza), svi bi pomrli!" I on
je umro otiavi u Vatru! "pa daleko bili oni koji su u Vatri estokoj!" (67:11)
El-Buhari navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji kae: /586/ "Srdba
Allahova je estoka prema onome koga je ubio Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, na Allahovom putu, a estoka je srdba Njegova i prema ljudima
koji su okrvavili lice Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem!"
U dva Sahiha utvreno je predanje Ebu-Hurejre, koji kae: "Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /587/ "Allahova srdba je
velika prema ljudima koji su ovo uinili sa Allahovim Poslanikom, sallallahu
alejhi ve sellem, pokazujui pritom na svoj prednji zub. A estoka je srdba
Allahova i prema ovjeku koga Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
ubije na Allahovom putu!"
Ibn-Ishak kae: "Nastradao je i prednji zub Allahovog Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, pukla mu je arkada i usna kada ga je pogodio Utbe ibn
Ebi-Vekkas. Salih ibn Kejsan pria kako mu je neko pripovijedao od Sa'da
ibn Ebi-Vekkasa, koji kae: /588/ "Nikada nisam elio nikoga ubiti kao to
sam to elio uiniti s Utbetom ibn Ebi-Vekkasom, iako je on kako sam saznao
bio omraen meu svojim ljudima. Zato su mi bile dostatne rijei Allahovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "estoka je srdba Allahova prema
onome ko je okrvavio lice Allahovog Poslanika!"
"Allah vas je kaznio nedaom iza nedae," tj. kaznio vas je brigom na brigu
(jer prijedlog ovdje znai). Ovo znaenje imaju i rijei Allaha Uzvienog: "i
po stablima palmi emo vas razapeti!" (20:71), tj. na stabla palmi. U tom
smislu, prvi izazov je zabrana plijena idolopoklonika, pobjeda i nadmo nad
njima, te pogibije i rane to su zadesile muslimane nakon pobjede, koju su
bili postigli u poetku. Na koncu, ono to im je promaklo na kraju samo je
zbog grijeha prema Allahu i ponaanja suprotnog Allahovom Poslaniku,
sallallahu alejhi ve sellem. Drugi izazov bila je njihova sumnja da je
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, poginuo, navala neprijatelja na njih i
njegovo ovladavanje vrhom brda s kojeg je dominirao nad njima.
"kako ne biste tugovali za onim to vam je izmaklo", tj. zbog plijena i
pobjede nad neprijateljem, koja vam je izmakla; "niti zbog onoga to vas je
zadesilo" u pogledu rana i pogibija. To navode Ibn-Abbas, Abdurrahman
ibn Avf i drugi.
"A Allah dobro zna ono to radite!" On je Veliki i Hvale Vrijedan i nema
drugog boga osim Allaha Uzvienog.

372








- Zatim vam je, poslije nevolje, spokojstvo spustio snom koji je neke od vas
obuzeo, dok su se drugi brinuli samo o sebi, mislei o Allahu ono to nije istina,
mislima paganstva, govorei: "Imamo li mi ikakva udjela u pobjedi?" Reci: "Sva
popjeda pripada samo Allahu!" Oni u sebi kriju ono to tebi ne pokazuju.
Govore: "Da smo ikakva udjela u pobjedi imali, ne bismo ovdje izginuli!" Reci: "I
da ste u kuama svojim bili, opet bi oni kojima je propisano da poginu izili na
mjesta pogibije svoje, da Allah iskua ta je u grudima vaim i da ispita ta je u
srcima vaim! A Allah dobro zna ta je u grudima!" /154/ "One od vas koji su
uzmakli na dan kada su se dvije skupine sukobile, doista je ejtan naveo da
posrnu zbog neeg od onoga to su prije zaradili! A Allah im je ve oprostio, jer
Allah prata i blag je!"/155/
Allah Uzvieni navodi Svojim robovima spokojstvo i mir koje je na njih
spustio kroza san, koji ih je obuzeo dok su bili pod orujem, zabrinuti i
ophrvani nevoljom. Drijeme u ovakvoj situaciji dokaz je spokojstva, kao to
Allah kazuje u poglavlju "El-Enfal" kada govori o Bedru:
"I kada vas san obuze kao spokojstvo od Njega" (8:11).
Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Ibn-Mesuda, koji kae: "Drijeme u
borbi je od Allaha, a u namazu od ejtana!" El-Buhari donosi drugo predanje
od Enesa, koji prenosi od Talhe da je rekao: "Bio sam od onih koje je obuzeo
drijeme u Bitki na Uhudu, pa mi je sablja vie puta iz ruke ispala; ispala bi i
uzeo bih je, ispala i uzeo bih je!" Ovako to prenosi u poglavlju "El-Megazi"
kao muallek (predanje), a u poglavlju "Et-tefsir" navodi ga direktno od
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, s lancem od ejbana, Katade, Enesa i
Ebi-Talhe, koji kae: "Obuzeo nas je san dok smo bili u bojnom poretku u Bici
na Uhudu!" Potom kae: "pa mi je sablja ispadala iz ruku, pa sam je uzimao,
ispadala, pa sam je uzimao!" U vezi s ovim, Allah Uzvieni kae:
"Zatim vam je, poslije nevolje, spokojstvo ulio kroza san koji je neke od vas
obuzeo", znai one koji imaju vjeru, izvjesnost, postojanost i iskreno
pouzdanje u Njega. Oni su vrsto uvjereni da e Allah pomoi Svoga
Poslanika i dati da mu se ispune njegove nade. U tom smislu kae:
"dok su se drugi brinuli samo o sebi", tj. njih nije obuzimao san zbog
uzbuenja, nemira i straha;
"mislei o Allahu ono to nije istina, mislima paganstva". U drugom ajetu Allah
Uzvieni kae:
"Nego ste pomislili da se Poslanik i vjernici nikada nee vratiti porodicama
svojim!" (48:12) Naime, oni su mislili da je pobjeda idolopoklonika postala
373

odluujua, te da su islam i njegovi sljedbenici uniteni. Ista stvar je i s onima

koji sumnjaju, budui da i njima naumpadaju takoer ovako loe misli.
Nakon toga, Allah Uzvieni saopava da oni "govore" u toj situaciji:
"Imamo li mi ikakva udjela u pobjedi?", pa kae:
- Reci: "Sve pripada samo Allahu!" Oni u sebi kriju ono to tebi ne pokazuju i
govore!, a zatim komentira ta u sebi kriju, pa kae:
Oni govore: "Da smo ikakva udjela u pobjedi imali ne bi ovdje izginuli!", tj. to
kriju od Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem.
Ibn-Ishak navodi predanje od Zubejra, koji kae: "S Allahovim Poslanikom
doivio sam da nam je Allah dao san kada je meu nama zavladao strah,
pa nije bilo nijednog da mu brada nije pala na grudi!" Zatim kae: "Tako mi
Allaha, ujem rijei Mu'teba ibn Kuajra, kao u snu, kako govori:
"Da smo ikakva udjela u pobjedi imali, ne bismo ovdje izginuli!" Od njega
sam ih ja napamet nauio! U vezi s tim, Allah Uzvieni je objavio:
Oni govore: "Da smo ikakva udjela u pobjedi imali, ne bismo ovdje izginuli!"
Prenosi Ibn Ebi-Hatim.
- Reci: "I da ste u kuama svojim bili, opet bi oni kojima je propisano da poginu
izili na stratita svoja." Ovo je sudbinska odredba koju je Allah Uzvieni
odredio i nepobitna presuda od koje se ne moe izbjei niti izvrdati;
"kako bi Allah iskuao ta je u grudima vaim i kako bi ispitao to je u srcima
vaim!" On vas iskuava onim to vam se dogaa, kako bi razlikovao loeg
od dobroga i izdvojio vjernika od licemjera u rijeima i djelima.
"A Allah zna ta je u grudima!" Kakve tajne i skrivene stvari se tu nalaze.
Zatim, Allah Uzvieni kae:
"One meu vama koji su uzmakli na dan kada su se dvije skupine sukobile,
doista je ejtan naveo da posrnu zbog onoga to su prije zaradili!" Znai,
posrnuli su zbog nekih njihovih prethodnih grijeha. Neki predstavnici zdrave
tradicije kau: "U nagradu za dobro djelo spada dobro djelo i poslije njega,
a u kaznu za loe djelo spada loe djelo poslije njega!"
Zatim kae: "A Allah im je ve oprostio!" To to su pobjegli, "jer Allah
prata i blag je!" On oprata grijeh, blag je prema Svojim stvorenjima, pa
prelazi preko toga.



- O vjernici, ne budite kao oni, koji ne vjeruju i koji govore za brau svoju, kada
odu na put po Zemlji ili se budu borili: "Da su bili s nama, ne bi umrli, niti
poginuli!" pa Allah time ini tugu u srcima njihovim, a Allah daje i ivot, i smrt!
On dobro vidi ono to vi radite!" /156/ "A ako vi na Allahovom putu poginete
ili umrete, doista su oprost od Allaha i milost bolji od onoga to oni gomilaju!"
/157/ "I bilo da umrete ili poginete, vi ete kod Allaha sigurno sakupljeni
374

biti!"/158/
Allah Uzvieni zabranjuje Svojim robovima, vjernicima, da budu kao
nevjernici koji imaju iskvareno vjerovanje, pa govore o svojoj brai koji umru
na putu ili u ratu: "Da su to ostavili, ne bi im se desilo to to se desilo!"- pa
kae:
"O vjernici, ne budite kao oni koji ne vjeruju i koji govore za brau svoju", tj. o
brai svojoj,
"kada odu na put po Zemlji", tj. otputuju radi trgovine ili neega slinog,
"ili se budu borili", tj. uestvuju u boju: "Da su s nama bili", tj. u gradu,
"ne bi umrli niti poginuli" na putu ili u boju.
"pa Allah time ini tugu u srcima njihovim", tj. stvara ovo uvjerenje u duama
njihovim, kako bi osjeali jo vii bol za svojim mrtvim i poginulim.
Nakon toga, Allah Uzvieni odgovara:
"jer Allah daje i ivot i smrt", tj. u Njegovoj je ruci stvaranje i Njemu se sve
vraa, tako da niko ne moe niti ivjeti, niti umrijeti bez Njegove volje i
odreenja, kao to se nikome ivot ne moe produiti ili skratiti bez Njegove
presude i odreenja.
"Allah dobro vidi ta vi radite!" Njegovo znanje i vid dopiru do svih
stvorenja i nita Mu se ne moe sakriti.
"A ako vi na Allahovom putu poginete ili umrete, doista su oprost i milost
bolji od onoga to oni gomilaju!" To znai da je pogibija na Allahovom putu,
kao i smrt, sredstvo za postizanje Allahove milosti, oprosta i zadovoljstva, to
je bolje od opstanka na ovome svijetu i svih njegovih prolaznih stvari, jer
svako ko umre, Njemu e se vratiti, pa e ga On nagraditi za njegova djela,
bila dobra ili zla. Zato Allah Uzvieni kae:
"I bilo da umrete ili poginete, vi ete sigurno oivljeni i sakupljeni biti!"

"S Allahovom milou ti si blag prema njima; a da si grub i tvrda srca bio,
razbjeali bi se iz tvoje blizine. Zato im prataj i moli da im bude oproteno, i
dogovaraj se s njima! A kada se odlui, u Allaha se pouzdaj; Allah, doista voli
one koji se (u Njega) uzdaju!" /159/ "Ako vas Allah pomogne, niko vas pobijediti nee; a ako vas napusti, pa ko je taj koji vam, osim Njega, moe pomoi?
I u Allaha neka se uzdaju vjernici!" /160/ "Nije mogue da Vjerovjesnik ta
utaji! A onaj ko ta utaji, doi e na Sudnji dan s tim to je utajio! Zatim e
svakome u potpunosti biti dano ono to je zasluio, i nikome nee nepravda biti
375

uinjena!" /161/ "Zar je onaj koji je Allahovo zadovoljstvo slijedio kao i onaj koji
je Allahovu srdbu navukao i prebivalite mu je Dehennem, a uasno je to
stjecite!" /162/ "Oni su kod Allaha po stupnjevima i Allah dobro vidi ta oni
rade!" /163/ "Allah je vjernike (milou Svojom) darovao kada im je poslanika
izmeu njih poslao, da im ajete Njegove kazuje, da ih oisti, i da ih Knjizi i
mudrosti poui, iako su prije u oitoj zabludi bili!"/164/
Allah Uzvieni obraa se ovdje Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem,
ukazujui mu, kao i vjernicima, na blagost i lijepu rije koju je pokazao
prema svojim sljedbenicima, koji slijede njegovu zapovijed, a izbjegavaju
ono to zabranjuje:
"Samo Allahovom milou ti si blag prema njima", tj. uz milost od Allaha.
Hasan el-Basri kae: Ovo je moral Muhammedov, sallallahu alejhi ve sellem,
s kojim ga je Allah Uzvieni poslao, a ovaj asni ajet lii rijeima Uzvienog:
"Doao vam je poslanik izmeu vas; teko mu je to ete na muke udariti, pa
brine o vama; prema vjernicima je blag i milostiv!" (9:128)
Zatim, Allah Uzvieni kae:
"A da si grub i tvrda srca bio, razbjegli bi se iz tvoje blizine", tj. da si ti imao
runu rije i grubo srce prema njima, oni bi se razbjeali od tebe i napustili
te. Meutim, Allah ih je oko tebe sakupio, uinio te blagim prema njima, to
je omekalo i njihova srca. U tom smislu, Abdullah ibn Amr kae: "Ja nalazim
svojstva Allahovog Poslanika i u prethodnim knjigama: on nije osoran, niti
grub, niti buan po trgovitima; on na zlo ne uzvraa zlim, nego oprata i
blago postupa!"
"Zato im prataj, moli da im bude oproteno, i dogovaraj se s njima!" Zato
se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dogovarao sa svojim
ashabima u vezi s onim to se deavalo, omekavajui im srca kako bi bila
djelotvornija. Tako se on s njima dogovarao prilikom Bitke na Bedru da idu
prema karavanu. Oni su tada rekli: "Allahov Poslanie, da si nam predloio
da idemo preko mora, ili bismo s tobom! Da si krenuo s nama do BerkulGamada, poli bismo s tobom i ne bismo ti rekli kao to su Musaovi ljudi
njemu rekli: 'Idite ti, i Gospodar tvoj, pa se borite, a mi ovdje ostajemo!',
nego ti kaemo: Kreni, i mi emo s tobom i pred tobom, kao borci s tvoje
lijeve i desne strane!" On se s njima savjetovao takoer na Uhudu: da li da
ostanu u Medini ili krenu prema neprijatelju? Veina je predloila da iziu
prema neprijatelju, pa je i iziao. Savjetovao se i na Dan saveza u pogledu
potpisivanja primirja za treinu tadanje Medine, to su odbili Sad ibn Muaz
i Sad ibn Ubade, pa je i on od toga odustao; savjetovao se na Hudejbiji da
krene prema porodicama idolopoklonika, kada mu je Siddik rekao: "Mi
nismo doli da napadamo bilo koga, nego smo doli da obavimo umru!", pa
je i njemu tako odgovorio sloivi se s njim.
376

U vezi sa "sluajem Potvore" on je rekao: /589/ "Recite mi ta da

radim, o muslimani, s onima koji su potvorili moju suprugu. Tako mi Allaha, ja
o svojoj supruzi ne znam nikakvo zlo. Oni su je potvorili s kim? Tako mi
Allaha, ja od njega znam samo dobro." Dakle, on se s njima savjetovao kako
o ratovima, tako i o drugim stvarima. Ibn-Made navodi predanje od EbuHurejre, koji prenosi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: /590/
"Onaj s kim se savjetuje pod obavezom je!" Od Dabira takoer navodi da
je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /591/ "Kada se neko
od vas posavjetuje sa svojim bratom, neka mu da savjet!"
"A kada se odlui, u Allaha se pouzdaj!" Kada se s njima posavjetuje o
neemu i na to se odlui, onda se u Allaha pouzdaj!;
"jer Allah, doista, voli one koji se u Allaha uzdaju!"
"Ako vas Allah pomogne, niko vas pobijediti nee, a ako vas ponizi, pa ko
je taj ko vam osim Njega moe pomoi? I u Allaha neka se uzdaju vjernici!"
Ovaj ajet vezuje sa za naprijed navedene rijei:
"A pomoi nema osim od Allaha, Silnog i Mudrog!" (3:126) Nakon toga,
Allah Uzvieni im nareuje da se u Allaha pouzdaju, pa kae:
"I u Allaha neka se uzdaju vjernici!"
"Nije mogue da Vjerovjesnik ta utaji!" Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od
Ibn-Abbasa, koji kae: U Bitki na Bedru bili su izgubili jedan pokriva od
kadife, pa su rekli: "Moda ga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, uzeo!" Nakon toga, Allah Uzvieni je objavio ajet:
"Nije na Vjerovjesniku da ta utaji!" tj. da iznevjeri. Ovo je tvrdnja da je
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ist od svake vrste pronevjere pri
izvravanju povjerenja koje mu je ukazano, podjeli plijena i sl. Zatim, Allah
Uzvieni kae:
"A onaj ko ta utaji, donijet e na Sudnji dan to to je utajio! Zatim e
svakome u potpunosti biti dano ono to je zasluio i nikome nee nepravda biti
uinjena!" To predstavlja snanu prijetnju i estok prijekor. U pogledu toga
postoji i sunetska zabrana u vie hadisa. Imam Ahmed navodi predanje od
Ebu-Malika el-Ede'ija, koji prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao: /592/ "Najgora je utaja kod Allaha kada ovjek ovjeku
uzme arin zemlje, ili komija komiji, makar i pedalj, kad je zemlja jedna do
druge. Ako to uzme, na Sudnjem danu e mu o vrat biti okaen taj arin od
sedam zemalja!"
Imam Ahmed navodi od Mustevreda ibn eddada hadis u kome stoji: uo
sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kae: /593/ "Ko
bude nama u slubi pa ako nema stan, neka uzme stan, ako nema supruge,
neka se oeni, ako nema sluge neka pronae slugu, ako nema ivotinje
(jahalice), neka je uzme! Ko uzme neto drugo, osim toga, on je varalica!"
Imam Ahmed navodi predanje od Ebu-Humejda es-Sadija, koji kae:
377

/594/ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zaposlio je nekog

ovjeka po imenu Ebul-Letebijje, iz plemena Ezd, na sakupljanju zekata, pa
mu je taj doao i rekao: "Ovo pripada vama, a ovo je meni poklonjeno!"
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada se uspeo na minber i
rekao: "ta je s ovjekom kojeg mi poaljemo da radi, pa on kae: 'Ovo
pripada vama, a ovo je meni poklonjeno!' to nije sjedio u kui svoga oca i
majke, pa da vidi hoe li mu biti poklonjeno ili ne?!... Tako mi Onoga u ijoj
je ruci moj ivot, niko od vas nee uzeti od toga bilo ta, a da to na Sudnji
dan ne donese na svom vratu, pa ako bude deva ona e rikati, ako bude
krava ona e mukati, a ako bude ovca ona e blejati!" Nakon toga,
podignuo je ruke toliko da smo mu vidjeli bjelinu pazuha, a zatim rekao:
"Allahu moj, jesam li saopio?" I to ponovio tri puta. Navode ga El-Buharija i
Muslim od Sufjana ibn Ujejne.
Imam Ahmed navodi predanje od Ebu-Hurejrea, koji kae: /595/ Meu
nama je ustao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo varanje
i kazao koliko je to veliko, a zatim rekao: "Na Sudnji dan neki od vas e doi
s devom na vratu dok ona rie, pa e govoriti: 'Allahov Poslanie, pomozi mi!'
A ja u rei: 'Ja ti nita ne mogu pomoi od Allaha! Ja sam te ve prije
upozorio'... Neki od vas e doi s konjem za vratom koji hre, pa e govoriti:
'Allahov Poslanie, pomozi mi!'... Ja u rei: 'Ja ti nita ne mogu pomoi od
Allaha, ja sam te ve prije upozorio!' Neki e od vas doi s blagom na
pleima, pa e govoriti: 'Allahov Poslanie, pomozi mi!'... Ja u rei: 'Ja ti
nita ne mogu pomoi, ja sam te ve prije upozorio!'..." Autori Sahiha to
navode od Ebu-Hajjana. Od Ibn-uajba, od njegovog oca, odnosno djeda,
prenosi se da je rekao: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao
je: /596/ "Vratite iglu i ono to je saiveno, jer na Sudnjem danu varanje e
biti sramota, vatra i pogrda za onoga ko to uini!..." Ebu-Bekr ibn Merdevejh
navodi predanje od Burejde, koji prenosi od Vjerovjesnika da je rekao:
/597/ "Kamen e biti baen u Dehennem i padat e sedamdeset godina a
nee stii do dna. Isto tako e se donijeti ono to je utajeno i bacit e se s
njim, a zatim e se rei onome koji ga je utajio: Donesi ga..." To je znaenje
rijei Allaha Uzvienoga: "A onaj koji utaji, doi e na Sudnji dan s tim to je
utajio!" Ebu-Davud navodi predanje od Semure ibn Dunduba, koji kae:
/598/ Kada bi Allahov Poslanik dobio neki plijen, on bi naredio Bilalu da
pozove ljude da prime svoj plijen, pa bi zatim odreivao petinu i ostalo dijelio. Tako je jednom nakon poziva doao neki ovjek s pletenom uzdom i
rekao: "Allahov Poslanie, ovo je sve to smo uzeli od ratnog plijena!" On
mu je rekao tri puta: "Jesi li uo Bilala kako zove?" Odgovorio je: "Da", a on
ga je upitao: "ta te je sprijeilo da doe?" Kada se ovaj izvinio, on mu je
rekao: "Ne, ti e s tim doi na Sudnji dan, ali ti ja to neu primiti!..."
"Zar je onaj koji je Allahovo zadovoljstvo slijedio kao i onaj koji je Allahovu
378

srdbu navukao? Jer tog je prebivalite Dehennem, a uasno je to

prebivalite!" To znai: nije jednak onaj koji slijedi erijat Allahov, zasluuje
Njegovo zadovoljstvo i nagradu, pa je udaljen od tekoe Njegove kazne s
onim koji je zasluio srdbu Allahovu i navukao je na sebe, jer on od nje nee
moi pobjei. Njegovo je prebivalite Dehennem, a loe je to prebivalite! U
tom smislu Allah Uzvieni takoer kae:
"Zar je onaj koji zna da je istina ono to ti je objavljeno od Gospodara
tvoga, kao onaj koji je slijep?" (13:19)
Zatim, Allah Uzvieni kae: "Njima pripadaju stupnjevi kod Allaha", tj. oni
koji ine dobro i oni koji ine zlo imaju odgovarajue stupnjeve; stupnjevi
jednih su u Dennetu, a drugih u Dehennemu, kao to Allah kae:
"Svakome e pripasti stupnjevi prema onome to su radili." Zato Allah
Uzvieni kae: "Allah dobro vidi to oni rade!" Znai, On e im to ispuniti.
"Allah je vjernike milou Svojom darivao kada im je za poslanika jednoga
izmeu njih poslao." On je ukazao milost ovoj vrsti, kako bi mu se mogli
obraati, pitati ga, s njim sjediti i korist imati, kao to na drugome mjestu
kae:
- Reci: "Ja sam ovjek kao i vi! Meni se objavljuje da je va Bog Jedan Bog!"
(18:110) Najoitije ukazivanje milosti jeste to da je Poslanik izmeu njih
tako da oni s njim mogu razgovarati i obraati mu se u pogledu
razumijevanja onoga to kae. Zato Allah Uzvieni kae:
"da im ajete Njegove kazuje", tj. Kur'an, "i da ih oisti", tj. zapovijeda im
dobro, a odvraa od zla, kako bi im se due oslobodile i oistile od
prljavtine i runih stvari vezanih za idolopoklonstvo i paganstvo.
"...i da ih Knjizi i mudrosti poui", tj. Kur'anu i sunnetu. "... iako su bili prije", tj.
prije ovog Poslanika,
"u oitoj zabludi", tj. u zabludi i neznanju, oitom i jasnom za svakoga.






- Zar niste rekli, kada vas je snala nevolja koju ste vi njima dvostruko nanijeli:
"Odakle sada ovo?" Reci: "To je od vas samih!" Allah doista sve moe! /165/
"Ono to vas je zadesilo kada su se dvije skupine sukobile, bilo je Allahovom
voljom i da bi znao ko su vjernici!" /166/ I da bi znao ko su licemjeri. Njima je
reeno: "Doite, borite se na Allahovom putu, ili se branite!", a oni su kazali:
"Da znamo da e biti borbe, mi bismo vas slijedili!" Toga dana oni su bili blii
nevjerovanju nego vjerovanju, jer su ustima svojim govorili ono to nije bilo u
srcima njihovim! A Allah najbolje zna to oni kriju! /167/ Onima koji se nisu borili,
a o brai svojoj su govorili: "Da su nas posluali, ne bi izginuli!" reci: "Od sebe
smrt odagnajte, ako istinu govorite!"/168/
379

Allah Uzvieni kae: "Zar, kada vas je snala nevolja", tj. pogibija koja ih je
zadesila u Bitki na Uhudu, "koju ste vi njima dvostruko nanijeli", u Bitki na
Bedru, kada su muslimani ubili sedamdeset idolopoklonika a sedamdeset
zarobili, "zar niste rekli: Odakle sada ovo?", tj. odakle nam je sada ovo
dolo? "To je od vas samih!" Znai, zbog vaeg grijeha prema Allahovom
Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kada vam je naredio da ne naputate
svoja mjesta, a vi ste to prekrili. To se odnosi na strijelce.
"Allah doista sve moe!" On ini to hoe i sudi kako hoe, bez mogunosti
prigovora Njegovom sudu.
Zatim Allah Uzvieni kae:
"Ono to vas je zadesilo kada su se dvije skupine sukobile, bilo je Allahovom
voljom", tj. vae bjeanje ispred neprijatelja, pogibija jedne vae grupe, te
ranjavanje druge grupe, bilo je po Allahovoj odredbi i odreenju, a smisao
toga za Njega je: "da bi znao ko su vjernici!", tj. ko su oni koji su strpljivi i
postojani, odnosno koje to nije pokolebalo.
"I da bi znao ko su licemjeri. Njima je reeno: 'Doite, borite se na
Allahovom putu ili se branite!', a oni su kazali: 'Da se znamo boriti, mi bismo
vas slijedili!'" Pod tim se misli na sljedbenike Abdullaha ibn Ubejja ibn Selula
koji su se s njim vratili s puta, a bilo ih je treina. Abdullah ibn Ubejj je rekao:
"On ih je (Muhammed, a.s.) posluao i iziao izvan Medine da se suprotstavi
Kurejima! Ljudi, tako mi Boga, ja ne znam zato ovdje da ginemo!" Nakon
toga, on se vratio sa licemjerima i skepticima, koji su krenuli s njim. Zatim ih je
stigao Abdullah ibn Amr ibn Haram, brat Benu-Seleme i rekao: "Ljudi,
podsjeam vas na Allaha i nemojte poniavati svoga Vjerovjesnika i svoj
narod kada se vrate od neprijatelja!" A oni su kazali: "Kada bismo znali da
ete se boriti, i mi bismo krenuli s vama! Ali mi ne znamo hoe li biti borbe!"
Poto ga nisu posluali, te su odbili, nije mu preostalo nita drugo nego da ih
ostavi. Tada im je rekao: "Neka ste daleko, neprijatelji Allahovi, jer Allah
nema potrebe za vama!", a zatim je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
otiao.
Allah Uzvieni kae: "Toga dana oni su bili blii nevjerovanju nego
vjerovanju", a zatim kae:
"jer su ustima svojim govorili ono to nije bilo u srcima njihovim!" Dakle, oni
govore ono u to nisu uvjereni da je ispravno. U to spadaju i njihove rijei:
"Da se znamo boriti, mi bismo vas slijedili!", iako oni sigurno znaju da su
idolopoklonici doli iz dalekoga kraja, kako bi se osvetili i uzvratili
muslimanima za ono to je zadesilo njihove prvake na Bedru, te da e
sigurno doi do sukoba. Zato Allah Uzvieni kae: "A Allah najbolje zna ta
oni kriju!"
Zatim kae:
380

- Onima koji se nisu borili, a o brai svojoj su govorili: "Da su nas posluali, ne
bi izginuli!" Da su sluali nae savjete da ostanu i ne idu, oni ne bi izginuli s
onima koji su izginuli.
Reci: " Od sebe smrt odagnajte, ako istinu govorite!" Znai, ako se
ostajanjem ovjek moe spasiti od smrti, onda vi ne bi trebali umrijeti!
Meutim, smrt e sigurno doi, pa makar vi bili i u kulama utvrenim!
Odagnajte smrt od sebe, ako istinu govorite!
Mudahid navodi od Dabira ibn Abdullaha: "Ovaj je ajet objavljen u
vezi s Abdullahom ibn Ubejjem ibn Selulom i njegovim sljedbenicima."

"Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovom putu poginuli! Ne, oni su
ivi i opskrbljeni su kod Gospodara svoga!" /169/ "Radosni su zbog onoga to
im je Allah od dobrote Svoje dao, i obradovani su onim koji im se jo nisu
pridruili, za koje nikakva straha nee biti i koji ni za im tugovati nee!" /170/
"Oni se raduju Allahovoj blagodati dobroti, te tome to Allah nee dopustiti da
propadne nagrada koja pripada vjernicima." /171/ "Onima koji su se Allahu i
Poslaniku odazvali i nakon zadobijenih rana, onima izmeu njih koji su dobro
inili i bogobojazni bili pripada nagrada velika!" /172/ Onima kojima se kada su
im ljudi rekli: "Neprijatelji se okupljaju zbog vas, pa pazite ih se!" vjerovanje
povealo, pa su kazali: "Nama je Allah dovoljan, a divan je On Zatitnik!" /173/
"Pa su se vratili s Allahovim blagodatima i obiljem, nikakvo ih zlo nije zadesilo.
Slijedili su zadovoljstvo Allahovo, a Allah je neizmjerno dobar!" /174/ "To vam
je samo ejtan (koji je) plaio pristalice svoje, pa ih se ne bojte, nego se Mene
bojte, ako ste vjernici!"/175/
U gornjim ajetima Allah Uzvieni ukazuje na ehide koji poginu na ovome
svijetu, ali ije su due ive i osigurane na onome svijetu.
Muhammed ibn Derir navodi predanje od Ishaka ibn Ebi-Talhe, koji kae:
/599/ Enes ibn Malik govorio mi je o ashabima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koje je Vjerovjesnik poslao stanovnicima bunara
Meune. On kae: Ne znam da li ih je bilo etrdeset ili sedamdeset, a na toj
vodi je bio Amir ibn Tufejl el-Daferi. Ta grupa ashaba Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, krenula je i stigli su do jedne peine koja stoji
iznad vode, gdje su odsjeli. Potom su jedni druge pitali: "Ko e predati
poruku Allahovog Poslanika stanovnicima ovoga vrela?" Zatim je rekao,
mislim da je to bio Ebu-Milhan el-Ensari: "Ja u prenijeti poruku Allahovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem!" Krenuo je i doao do dvorita njihovih
381

domova, zastao pred njima, a zatim rekao: "Stanovnici bunara Meune!

Poslan sam vam od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Svjedoim da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov
rob i Poslanik, pa vjerujte u Allaha i Njegovoga Poslanika!" Pred njega je
iziao jedan ovjek iza ugla kue s kopljem, i tako ga jako udario da mu je
ono izilo na drugu stranu. On je rekao: "Allah je najvei! Pobijedio sam,
tako mi Gospodara Kabe!" Zatim su njegovim tragovima doli do peine u
kojoj su bili njegovi drugovi. Pa ih je Amir ibn Tufejl sve pobio. Ibn-Ishak kae
da mu je Enes ibn Malik priao: /600/ Allah je o njima objavio ajet Kur'ana:
"Obavijestite na narod da smo se sreli sa svojim Gospodarom, Koji je zadovoljan s nama, i s Kojim smo mi zadovoljni." To smo uili jedno vrijeme, a
potom je derogirano i dokinuto, da bi Allah potom objavio: "Nikako ne
smatraj mrtvima one koji su na Allahovom putu poginuli! Ne, oni su ivi i
osigurani su kod Gospodara svoga!"
Muslim u svom Sahihu navodi predanje od Mesruka, koji kae: /601/
Pitali smo Abdullaha u vezi s ajetom:
"Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovom putu poginuli! Ne, oni su
ivi i opskrbljeni su kod Gospodara svoga!", pa je rekao: "Mi smo to pitali
Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je rekao: Njihove due
bit e u utrobama zelenih ptica koje imaju kandilje objeene na Aru. One
lete Dennetom gdje hoe, a zatim se vraaju prema tim kandiljima. To e
vidjeti Gospodar njihov, pa e rei: 'Da li elite neto?' One e odgovoriti:
'ta da poelimo kada letimo po Dennetu kud god hoemo?!' To e ih
upitati tri puta, a kada one vide da pitanje nee prestati, odgovorit e: 'Gospodaru na, elimo da nam due nae vrati u tijela naa kako bismo na
Tvome putu ponovo poginule!' Kada vidi da nemaju nikakve potrebe, On e
ih ostaviti!"
Imam Ahmed navodi predanje od Enesa, koji kae da je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /602/ "Nema due koja umre, a ima kod
Allaha dobro, da eli vratiti se na ovaj svijet, osim due ehida! Ona se
raduje povratku na ovaj svijet, pa da ponovo pogine zbog vrijednosti
ehadeta koji vidi!"
U dva Sahiha, kao i u drugim zbirkama, stoji: /603/ "da je Ebu-Dabir, tj.
Abdullah ibn Amr ibn Haram el-Ensari, r.a., ubijen na Uhudu kao ehid!"
Imam Ahmed navodi predanje od Dabira, koji kae: "Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao mi je: /604/ "Zna li da je Allah oivio
tvoga oca i rekao mu: 'Poeli neto!', a on je odgovorio: 'Da se vratim na
dunjaluk i Tebe radi ponovo poginem!' Zatim je rekao: 'Odredio sam da se
oni otamo nee vraati!'"
El-Buhari navodi predanje od Ibn-Munkedira, koji kae: /605/ uo sam
Dabira kako kae: "Kada mi je poginuo otac, plakao sam i otkrio mu lice.
382

Ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, to su mi spreavali, a

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije, nego je rekao: 'Ne oplakuj ga,
odnosno ne plai, jer meleci su ga natkrivali svojim krilima sve dok nije
podignut!'" Navode ga Muslim i Nesa'i u razliitim predanjima...
Imam Ahmed navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji kae da je Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /606/ "Kada je vau brau
zadesila nevolja u Bitki na Uhudu, Allah je dao da njihove due budu u
utrobama zelenih ptica, koje se napajaju iz rijeka denetskih, hrane
plodovima njegovim i vraaju zlatnim kandiljima u sjenci Ara. Kada one
osjete ljepotu toga jela i pia, te ljepotu govora, govorit e: 'Kamo sree da
naa braa znaju ta nam je Allah uinio, pa da se ne tede u dihadu i ne
izbjegavaju ratovanje.' Allah Uzvieni tada je rekao: 'Ja u im to kazati', a
zatim je objavio ovaj ajet:
'Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovom putu poginuli! Ne, oni su
ivi i opskrbljeni su kod Gospodara svoga!' te ajete nakon toga."
Imam Ahmed navodi predanje od Muhammeda ibn Idrisa e-afija, koji to
navodi od Malika ibn Enesa al-Asbehija, a on od Zuhrija Abdurrahmana ibn
Kaba ibn Malika, koji to navodi od svoga oca, r.a., a on kae: Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /607/ "Dua vjernika je ptica
(objeena) na drvetu denetskom sve dok je Allah ne vrati u tijelo na Dan
oivljenja!"
Ovaj hadis sadri radosnu vijest za svakog vjernika: da e njegova dua
biti u Dennetu, gdje e lebdjeti i hraniti se plodovima denetskim, odnosno
biti radosna i vesela, jer e vidjeti kakvu ast joj je Allah pripremio. To je
znaajan hadis, oko kojeg se slau sva etverica imama, prvaka etiri
prihvaene pravne kole.
Meutim, due ehida su, u odnosu na due drugih vjernika, kao zvijezde,
pa molimo Allaha Uzvienog da nas usmrti u imanu.
"Radosni su zbog onoga to im je Allah" dao, od blagodati i ljepote, "i
obradovani", tj. radosni to im se pridruuju oni koji su za njima krenuli u
dihad, kako bi im se pridruili u nagradi koju im Allah daje. Seid ibn
Dubejr kae: Kada oni uu u Dennet i vide ast koja se ukazuje ehidima,
rei e: "Kamo sree da naa braa koja su na dunjaluku znaju za ast koju
smo mi upoznali i o kojoj nas je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
izvijestio!" Zatim e ih obradovati Gospodar njihov slijedeim: "Ja sam objavio vaem Vjerovjesniku, ime sam ga obavijestio o vama i vaem stanju, pa
budite radosni zbog toga!" To su rijei Allaha Uzvienog:
"i obradovani su onima koji im se jo nisu pridruili", a ve smo ukazali na
sluaj uesnika kod bunara Meune, koji se spominju u oba sahiha.
Zatim Allah Uzvieni kae:
"za koje nikakva straha nee biti i koji ni za im tugovati nee", tj. koji ne treba
383

da se plae onoga to je pred njima, niti da tuguju za onim to su ostavili iza

sebe. Zatim kae:
"Oni se raduju Allahovoj blagodati i dobroti te tome to Allah nee dopustiti
da propadne nagrada koja pripada vjernicima." Muhammed ibn Ishak kae:
"Oni su se obradovali velikoj nagradi, tj. bili radosni ispunjenjem obeanja
koje su vidjeli."
"Onima koji su se Allahu i Poslaniku odazvali i nakon to ih je zadesila
nevolja." To je bio dan Hamraul-Esed, kada su se idolopoklonici, nakon to ih
je zadesilo to to ih je zadesilo od muslimana, vratili u svoj grad. Idui putem
oni su se kajali to nisu okonali sa stanovnicima Medine i uinili to prijelomnicom. Kada je za to saznao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao
je jednu grupu iza njih, da ih prestrae i pokau im da imaju snage i
hrabrosti. Nije dozvolio nikome osim onima koji su uestvovali u Bitki na
Uhudu, te Dabiru ibn Abdullahu, r.a., koji je istupio u ime svojih sedam
sestara, meu kojima nije bilo nijednog mukarca. Muslimani su se i pored
rana i prevelikog umora odazvali tom pozivu, pokoravajui se Allahu i
Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.
Ibn Ebi-Hatim navodi od Ikrime da je rekao: Kada su se idolopoklonici
vratili s Uhuda, kazali su: "Niti ste Muhammeda ubili, niti zarobljenice doveli!
To ste loe uradili, pa vratite se ponovo!" Allahov Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, uo je to i poslao jednu grupu koja je otila prema njima stigavi
do Hamraul-Eseda. Nakon toga, Allah Uzvieni je objavio ajet:
"Onima koji su se Allahu i Poslaniku odazvali i nakon to ih je zadesila
nevolja, te onima izmeu njih koji su dobro inili i uvali se pripada nagrada
velika!"
Kada je Ebu-Sufjan saznao da ga Vjerovjesnik trai, Allah mu je ulio strah u
kosti pa je, susrevi jedan trgovaki karavan, rekao: "Vratite Muhammeda, a
vama u od karavana dati toliko i toliko!... Obavijestite ih da sam sakupio
veliku vojsku i da u se ponovo tamo vratiti!" Trgovci su doli i obavijestili
Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a on je rekao: "Dovoljan
nam je Allah i On je najdivniji Zatitnik!"
Ibn-Hiam navodi predanje od Ebu-Ubejde, koji kae: Kada je Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, saznao za njihov povratak, rekao je:
/608/ "Tako mi Onoga u ijoj ruci je moj ivot, za njih je pripremljeno
kamenje! Ako osvanu s tim, otii e kao i juer!"
- Onima kojima su ljudi rekli: "Neprijatelji se okupljaju zbog vas, pa pazite ih
se!" vjerovanje se povealo. Znai, oni kojima su ljudi prijetili da e se sakupiti
i plaili ih brojnou neprijatelja, nisu se zbog toga prepali, nego su se u
Allaha uzdali i od Njega pomo traili,
"pa su kazali: "Nama je samo Allah dovoljan, a divan je On Zatitnik!"
384

Prenosi El-Buhari od Ebu-Abbasa da je to rekao Ibrahim, a.s., kada je baen

u vatru, a rekao je i Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, kada su mu
kazali: "Ljudi su se sakupili, pa pazite se!" To je njima povealo vjeru, pa su
kazali: "Nama je Allah dovoljan, a On je divan Zatitnik!" U tom smislu, Allah
Uzvieni kae:
"I oni su se vratili zahvaljujui Allahovim blagodatima i dobroti, pa ih nikakvo
zlo nije zadesilo", tj. nakon to su se u Allaha pouzdali, bilo im je dovoljno to
to On brine o njima, pa su se vratili u svoj grad; "zahvaljujui Allahovim
blagodatima i dobroti, te ih nikakvo zlo nije zadesilo", to im je potajno
pripemao neprijatelj.
"Slijedili su zadovoljstvo Allahovo, jer Allah je neizmjerno dobar!"
U vezi s rijeima Allaha Uzvienog:
"Onima kojima je, kada su im ljudi rekli: "Neprijatelji se okupljaju zbog vas,
pa pazite ih se!" Mudahid kae: "To se odnosi na Ebu-Sufjana, koji je
rekao Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem: 'S vama emo se sastati na
Bedru, gdje ste pobili nae ljude!' Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, na
to je rekao: 'Moda!', a zatim je krenuo na zakazano mjesto i stigao do
Bedra. Tamo su zatekli pijacu i tu trgovali." Na to se odnose rijei Allaha
Uzvienog:
"Pa su se povratili zahvaljujui Allahovim blagodatima i dobroti, te ih nikakvo
zlo nije zadesilo!" Zatim kae: "To je mala Bitka na Bedru." To prenosi IbnDerir.
Zatim, Allah Uzvieni kae:
"To vas je samo ejtan plaio kao pristalice svoje", tj. plaio vas je svojim
tienicima predstavljajui vam kao da oni imaju snagu i mo. Allah Uzvieni
kae:
"pa ne bojte ih se, nego se Mene bojte ako ste vjernici!" jer Ja sam vam
dovoljan i Ja u vam pomoi kao to, takoer, Uzvieni Allah kae:
"Zar Allah sam nije dovoljan robu Svome? A oni te plae onima kojima se
pored Njega klanjaju..." do rijei ... Reci: "Meni je dovoljan samo Allah i u
Njega se pouzdaju oni koji se pouzdaju!" (39: 36-38)

"Neka te ne aloste oni koji srljaju u nevjerovanje! Oni nimalo nee Allahu
nauditi! Allah eli da im ne uini bilo kakvo dobro na drugom svijetu i njima
pripada kazna velika!" /176/ "Oni koji su vjerovanje za nevjerovanje prodali,
Allahu nee nita nauditi! Njima pripada kazna bolna!" /177/ "Neka nevjernici
385

nikako ne misle da je dobro za njih to to im dajemo dug ivot! Mi im dug ivot

dajemo samo zbog toga kako bi ogrezli u grijehu i njima pripada patnja
sramna!" /178/ "I ne moe biti da Allah vjernike ostavi u stanju u kojem ste vi,
dok loe od dobrih ne odvoji! I ne moe biti da vam Allah otkrije ono to je
skriveno, nego On odabire koga hoe od poslanika Svojih! Zato, vjerujte u Allaha
i poslanike Njegove, a ako vjerovali budete i uvali se, vama pripada velika
nagrada!" /179/ "Neka oni koji krtare u onome to im Allah iz obilja Svoga
daje nikako ne misle da je to dobro za njih! Naprotiv, to je zlo za njih! Na
Sudnjem danu bit e im oko vrata omotano ono ime su krtarili! A Allahu
pripada nasljedstvo nebesa i Zemlje i Allah je obavijeten o onome to vi
radite!"/180/
Allah Uzvieni kae Svome Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem:
"Neka te ne aloste oni koji srljaju u nevjerstvo!" I to zbog njegove velike
brige za ljude, jer njega je alostilo to to su nevjernici nastojali da mu se
suprotstavljaju, da budu tvrdokorni i prave razdor. Zato Allah Uzvieni kae:
"Neka te to ne alosti",
"Oni nimalo nee Allahu nauditi! Allah ne eli da im da bilo kakvu nagradu na
drugom svijetu", tj. to je u skladu s Njegovom mudrou,
"i njima pripada kazna velika!"
Nakon toga, Allah Uzvieni kae:
"Oni koji su vjerovanje za nevjerovanje prodali", tj. koji su jedno za drugo
zamijenili, "Allahu nee nita nauditi", tj. oni samo sebi tetu ine;
"njima pripada kazna bolna". Zatim kae:
"Neka nevjernici nikako ne misle da je dobro za njih to to im dajemo dug
ivot! Mi im dug ivot dajemo samo zbog toga kako bi ogrezli u grijehu i
njima pripada patnja sramna!" Isto tako, Allah Uzvieni kae:
"Misle li oni kada ih imetkom i sinovima pomaemo" /55/ "da urimo da im
dobra uinimo?" /56/ "Ne, nego to oni ne osjeaju!" (23:55) Zatim:
"Neka te ne zadivljuju bogatstva njihova, a ni djeca njihova! Allah hoe da ih
njima kazni na ovome svijetu i da skonaju kao nevjernici!" (9:55)
Zatim, Allah Uzvieni kae:
"Allah nee vjernike ostaviti u stanju u kojem ste vi, kako bi loe od dobrih
odvojio!" Mora doi do odreenih potekoa kako bi se raspoznao strpljivi
vjernik od razvratnog licemjera. Time se misli na Bitku na Uhudu, kojom je
Allah Uzvieni iskuao vjernike tako da se tu pokazala njihova vjera,
strpljivost, postojanost i pokornost Allahu i Poslaniku Njegovom, a
istovremeno su se podigle maske s licemjera ime se pokazala njihova izdaja
Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Seri kae: Oni su govorili:
"Ako Muhammed istinu govori, neka nas obavijesti ko od nas u njega vjeruje,
a ko ne vjeruje!" Nakon toga, Allah Uzvieni je objavio ovaj ajet:
386

"Allah nee vjernike ostaviti u stanju u kojem ste vi, kako bi loe od dobrih
odvojio!", tj. kako bi se izdvojili vjernici izmeu nevjernika. To prenosi IbnDerir.
Zatim, Allah Uzvieni kae:
"Allah vam, takoer, nee otkriti ono to je skriveno", tj. vi doista ne znate
nevidljivo sve dok Allah ne izdvoji vjernike od nevjernika, "nego On za to
odabire koga hoe od poslanika Svojih!" Tako, na drugome mjestu, kae:
"On tajne zna i On tajne Svoje ne otkriva nikome" /26/ "Osim onome koga
On za poslanika odabere..." /27/ (32:26-27)
Zatim, kae: "Zato, vjerujte u Allaha i poslanike Njegove...", tj. budite
pokorni Allahu, i Poslaniku Njegovom, i slijedite sve to vam je propisano; "jer
ako vjerovali budete i uvali se, vama pripada velika nagrada!"
"Neka oni koji krtare u onome to im Allah iz obilja Svoga daje nikako ne
misle da je to dobro za njih! Naprotiv, to je zlo za njih!" Neka krtac nikako
ne misli da e mu gomilanje imetka koristiti! Naprotiv, to je po njegovu vjeru
tetno, a moda i po njega na ovome svijetu. Nakon toga, On obavjetava o
onome to e se dogoditi na Sudnji dan s njegovim imetkom, pa kae:
"Na Sudnjem danu bit e im oko vrata omotano ono ime su krtarili!" ElBuhari navodi predanje od Ebu-Hurejrea, koji kae da je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /609/ "Kome Allah da imetak, pa za
njega ne da zekat, to e mu na Sudnjem danu biti kao zmija otrovnica s dvije
crne mrlje iznad oiju, koja e mu opasati vrat i stegnuti vilice, govorei: 'Ja
sam tvoj imetak, ja sam tvoja riznica!' Zatim e prouiti ovaj ajet:
Neka oni koji krtare u onome to im Allah iz obilja Svoga daje nikako ne
misle da je to dobro za njih! Naprotiv, to je zlo za njih!'"
El-Avfi navodi predanje od Ibn-Abbasa: "Ovaj ajet je objavljen u vezi sa
sljedbenicima Knjige koji su krtarili da pokau ono to su morali pokazati
prema objavljenim knjigama." To prenosi Ibn-Derir. Ispravno je, meutim,
prethodno miljenje, koje obuhvaa i ovo.
"A Allahu pripada nasljedstvo nebesa i Zemlje", tj.
"i udjeljujte od onoga za to vas je nasljednicima uinio" (57:7), jer sve se
stvari vraaju Allahu Uzvienom. Zato, dajite od svojih imetaka ono to e
vam koristiti na dan vaega povratka,
"i Allah je obavijeten o onome to vi radite!" On zna vae namjere i skrivene
misli.








- Allah je uo rijei onih koji su govorili: "Allah je siromaan, a mi smo bogati!"
Mi emo zabiljeiti ono to su oni govorili kao i to to su bez opravdanja
387

vjerovjesnike ubijali! I rei emo: "Iskusite kaznu u Ognju!" /181/ "To je zbog
djela vaih ruku, a Allah nije nepravdan prema robovima!" /182/ "Onima koji
govore: "Allah je od nas obavezu uzeo da ne vjerujemo nijednom poslaniku dok
ne prinese rtvu koju e vatra progutati!" reci: "I prije mene su vam poslanici s
jasnim dokazima dolazili, a i s tim o emu govorite! Pa zato ste ih, onda, ubijali
ako istinu govorite?" /183/ "A ako te budu lacem smatrali, pa i prije tebe su
lacima smatrani poslanici koji su Jasne dokaze i spise i Knjigu svjetilju donosili!"
/184/
Seid ibn Dubejr navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji kae: Kada su
objavljene rijei Allaha Uzvienog:
"Ko je taj koji Allahu drage volje zajam daje, pa mu ga On mnogostruko
vraa?" (2:244), idovi su rekli: "Muhammede, tvoj Gospodar je osiromaio,
pa trai od robova Svojih zajam!" Nakon toga, Allah Uzvieni je objavio
rijei:
"Allah je uo rijei onih koji su govorili: 'Allah je siromaan, a mi smo bogati!'"
Rijei Uzvienog: "Mi emo zabiljeiti ono to su oni govorili" predstavljaju
prijetnju i zastraivanje pa, u tom smislu, to Allah Uzvieni i vezuje za rijei: "i
to to su bez opravdanja vjerovjesnike ubijali!" To znai: ovo su njihove rijei o
Allahu Uzvienom i njihov postupak prema Allahovim poslanicima, pa e ih i
Allah kazniti najteom kaznom. U tom smislu, Allah Uzvieni kae:
- I rei emo: "Iskusite kaznu u Ognju!" /181/ "To je zbog djela vaih ruku, a
Allah nije nepravdan prema robovima!" To e im biti reeno kao prijekor,
grdnja i prezir.
- Onima koji govore: "Allah je od nas obavezu uzeo da ne vjerujemo
nijednom poslaniku dok ne prinese rtvu koju e vatra progutati!" Ovo Allah
Uzvieni govori ukazujui na lanost njihove tvrdnje da je Allah od njih uzeo
obavezu u njihovim knjigama da ne povjeruju ni u jednog poslanika dok ne
pokae uda (mudize) pa donese milostinju svom ummetu i ona od njega
bude primljena, da bi potom dola vatra s neba i progutala to. To navode
Ibn-Abbas i drugi.
Allah Uzvieni kae:
Reci: "I prije mene su vam poslanici s jasnim dokazima dolazili", tj. s dokazima
i argumentima, "a i s tim o emu govorite", tj. s vatrom koja guta prihvaene
rtve; "Pa zato ste ih, onda, ubijali?", tj. zato ste utjerivali u la,
suprotstavljali im se i ubijali ih, "ako istinu govorite", tj. da vi slijedite Istinu i
poslanike. Nakon toga, Allah Uzvieni kae, tjeei Svoga Vjerovjesnika,
sallallahu alejhi ve sellem:
"A ako i tebe budu lacem smatrali pa i prije tebe su lacima smatrani poslanici
koji su Jasne dokaze, i spise i Knjigu svjetilju donosili!" Znai, neka te ne
obeshrabruje to to te utjeruju u la, jer ti ima uzor u poslanicima prije tebe,
388

koji su takoer utjerivani u la sa svim dokazima koje su donosili, iako su to

bili nepobitni dokazi; "i spise", a to su knjige koje su dobijane s neba, kao to
su spisi objavljeni pojedinim poslanicima,
"i Knjiga svjetilja", tj. jasna i blistava.

"Svaka dua smrt e okusiti, a samo ete na Sudnjem danu u potpunosti dobiti
plae vae! Pa ko bude od Vatre udaljen i u Dennet uveden, uspio je! A ivot
na ovome svijetu samo je varljivo naslaivanje!" /185/ "Vi ete sigurno biti
iskuavani u imecima vaim, i ivotima vaim, a sluat ete od onih kojima je
prije vas dana Knjiga i idolopoklonika mnoge neugodnosti. Ako budete izdrali i
Allaha se bojali, to je jedna od odlunih ( tekih) stvar!" /186/
Allah Uzvieni obavjetava sva Svoja stvorenja da e svaka dua (jedinka)
smrt okusiti, kao to takoer kae:
"Sve to je na njoj, prolazno je. Samo lice Gospodara tvoga ostaje, uzvieno
i plemenito!" /27/ (55:26-27) Prema tome, Allah Uzvieni je Jedini ivi Koji
nee umrijeti, dok e i dini i ljudi pomrijeti, kao i meleci, i nosai Ara. Allah
Jedini i Svemogui odlikuje se iskonom i besko-nanou, tako da e On biti
Posljednji kao to je bio Prvi. Stoga ovaj ajet sadri jednu vrstu sauea svim
ljudima budui da niko na Zemlji nee ostati. Kada se zavri postojei svijet,
Allah e uspostaviti Sudnji dan i izvrit e obraun sa stvorenjima na
pravedan nain. Zato Allah Uzvieni kae:
"a doista ete na Sudnjem danu dobiti plae vae!" Zatim kae:
"Ko bude od Vatre udaljen i u Dennet uveden, postigao je sreu!" Ko bude
udaljen od Vatre i u Dennet uveden, on je postigao svaku sreu.
Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Ebu-Hurejrea, koji kae: "Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /610/ "Samo dio Denneta
toliki koliko bi jednog od vas moe prekriti bolji je od cijeloga ovoga svijeta
i svega na njemu!" Zatim kae: Nakon toga, prouio je ovaj ajet:
"Ko bude od Vatre udaljen i u Dennet uveden, postigao je sreu!"
"A ivot na ovome svijetu samo je varljivo naslaivanje!" Ovim se umanjuje
znaaj ovog svijeta, uz prezir prema njemu, budui da je on prolazan i
nestalan, kao to Allah takoer kae:
"Ali vi ivot na ovome svijetu volite vie, a drugi svijet je bolji i opstojniji!"
(87:6-17) U hadisu stoji: /611/ "Tako mi Allaha, ovaj svijet je prema
drugom svijetu samo kao kada bi neko od vas stavio prst u more! Neka
pogleda ta e mu se vratiti!" To znai da je ovaj svijet ostavljeno
naslaivanje koje, tako mi Allaha, samo to se nije izmaklo iz ruku ljudi. Zato,
389

ako moete, uzmite od ovog uitka pokornost Allahu, jer nema moi nad
Njegovom. Katade kae: Rijei Allaha Uzvienog: "Vi ete sigurno biti
iskuavani u imecima vaim, i ivotima vaim" poput su rijei:
"Mi emo vas u iskuenje dovoditi, malo sa strahom i gladovanjem, te
gubljenjem imetka, ivota i ljetine", tj. vjernik mora doi u iskuenje u vezi s
njegovom imovinom, ivotom, djecom ili porodicom kao to dolazi u iskuenje
shodno stupnju vjerovanja.
"a sluat ete i mnoge uvrede od onih kojima je dana Knjiga i koji su
idolopoklonici." Allah Uzvieni obavjetava vjernike po dolasku u Medinu,
prije Bitke na Bedru, kakve e uvrede imati od sljedbenika Knjige i
idolopoklonika te im nareuje da to prihvate sa strpljenjem i postojanou
dok im Allah Uzvieni ne olaka, pa kae tjeei ih:
"Ako budete izdrali i Allaha se bojali, to je jedna od odlunih (tekih)stvari!"
Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Usame ibn Zejda, koji kae: /612/
"Allahov Poslanik i njegovi ashabi pratali su idolopoklonicima i sljedbenicima Knjige, kako im je Allah i naredio, strpljivo podnosei neugodnosti."
Allah Uzvieni kae:
"a sluat ete i mnoge uvrede od onih kojima je dana Knjiga i koji su
idolopoklonici." Zatim kae: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, to je
tumaio da valja uzvratiti oprostom koji mu Allah nije zapovjedio, dok mu
nije dozvolio da im uzvrati." Ovaj hadis je ukratko naveden.
Nakon to je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pobijedio na
Bedru, gdje je Allah posredstvom njega pobio prvake plemena Kurej,
Abdullah ibn Ubejj ibn Selul, politeisti i idolopoklonici su kazali: "Ovo je
krenulo!" Zatim su izrazili vjernost Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve
sellem, prihvaajui islam.
Prema tome, svako ko se dri istine, navodi na dobro ili odvraa od zla,
mora doivjeti neugodnosti za koje je jedini lijek strpljivost u ime Allaha,
traenje pomoi od Njega i povratak Njemu.

"A kada Allah uze obavezu od onih kojima je dana Knjiga da e to sigurno
ljudima objanjavati i nita iz nje nee kriti, pa su je oni za lea svoja bacili,
prodajui je za bagatelnu cijenu! A runo li je to to za to kupuju!" /187/
"Nikako ne misli za one koje raduje to to su uradili i koji vole biti pohvaljeni i za
ono to nisu uinili nikako ne misli da e se kazne sauvati! Njima pripada patnja
bolna!" /188/ "Allahu pripada vlast na nebesima i na Zemlji i Allah je
svemoan!"/189/

390

Allah Uzvieni upuuje prijekor i prijetnju sljedbenicima Knjige od kojih je

Allah obavezu uzeo posredstvom vjerovjesnika da povjeruju u Muhammeda,
sallallahu alejhi ve sellem, i da ga s potovanjem spominju meu ljudima,
kako bi bili spremni prihvatiti ga i slijediti kada ga Allah poalje. Oni su,
meutim, to prikrivali zamjenjujui dobro koje im je obeano na ovome i na
onome svijetu niskim ovosvjetskim dijelom, to je lo posao i zamjena. U tome
je opomena uenim ljudima da ne idu njihovim putem, da i njih ne zadesi ono
to je ove zadesilo. Stoga je na njima da iskoriste korisno znanje koje
posjeduju za dobra djela i da nita ne kriju. U hadisu koji se prenosi od
Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, u vie predanja, navodi se da je on
rekao: /613/ "Ko bude upitan za neko znanje, pa on to sakrije, na Sudnji
dan biti e zauzdan uzdama od vatre!"
"Nikako ne misli za one koje raduje to to su uradili i koji vole biti pohvaljeni
i za ono to nisu uinili..." Pod tim se misli na ljude koji se pretvaraju da
mnogo daju iako to ne ine, na to ukazuje i Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve
sellem, u hadisu koji se nalazi u dva sahiha: /614/ "Ko neto ustvrdi lano
kako bi se prikazao kao veliki dobrotvor, Allah e mu umanjiti ono to ve
ima." U Sahihima takoer stoji: /615/ "Onaj koji se hvali onim to nije dao,
isti je kao onaj koji obue odjeu koju je dobio za lano svjedoenje!"
El-Buhari navodi predanje od Ebu-Seida el-Hudrija: /616/ "Kada bi
krenuo Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u boj, neki su licemjeri u
to vrijeme izostajali radujui se to ostaju nasuprot Poslaniku, sallallahu alejhi
ve sellem. Kada bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, doao iz
boja, oni bi mu se ispriavali i kleli, a voljeli su i da budu pohvaljeni za ono
to nisu uinili. Stoga je objavljen ajet:
Nikako ne misli za one koje raduje to to su uradili i koji vole biti pohvaljeni i
za ono to nisu uinili...'" Ovako prenosi Muslim.
Ibn-Merdevejh navodi predanje od Sabita ibn Kajsa el-Ensarija, koji je
rekao: /617/ "Allahov Poslanie, tako mi Allaha, strah me je da ne propadnem!" "Zato?", upitao je on. "Allah je zabranio ovjeku da voli biti hvaljen
za ono to nije uinio, a ja volim pohvalu! Allah je zabranio oholost, a ja
volim imati ljepotu; zabranio je da diemo nae glasove iznad tvoga, a ja
sam ovjek visokog glasa!" rekao je. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, kazao mu je: "Zar ti ne eli ivjeti i hvaljen biti, poginuti kao ehid i u
Dennet ui?" "Dakako, Allahov Poslanie!", rekao je on. Nakon toga, on je
ivio, hvaljen bio i poginuo je kao ehid u bitki protiv Musejleme "Laca".
"nikako ne misli da e se kazne sauvati!", tj. ne misli da e se oni spasiti od
kazne. Naprotiv, to e im biti sigurno. Zato Allah Uzvieni kae: "Njima
pripada kazna bolna!"
Zatim kae:
"Allahu pripada vlast na nebesima i na Zemlji i Allah je svemoan!" On je
391

posjednik svega, moan sve uiniti i nita za Njega nije nemogue. Zato Ga
tujte i ne postupajte suprotno Njemu; uvajte se Njegove srdbe i
uzvraanja; On je Uzvieni od Koga vieg nema, Svemoni od Koga
monijeg nema!





"U stvaranju nebesa i Zemlje, i u izmjeni noi i dana, doista su znamenja za
razumom obdarene!" /190/ "koji Allaha spominju stojei, sjedei i na svojim
stranama, i o stvaranju nebesa i Zemlje razmiljaju. "Gospodaru na, Ti ovo nisi
uzalud stvorio! Uzvien si Ti i sauvaj nas od kazne u Vatri!" /191/ "Gospodaru
na, onoga koga Ti bude u Vatru bacio, ve si ga ponizio, a nasilnicima nee biti
pomagaa!" /192/ "Gospodaru na, mi smo uli glasnika koji poziva vjeri: 'da
vjerujete u Gospodara vaega!', pa smo povjerovali! Gospodaru na, oprosti
nam grijehe, i pokrij hrave postupke nae, i usmrti nas s onima koji su dobri!"
/193/ "Gospodaru na, daj nam ono to si nam obeao preko Svojih poslanika i
ne ponizi nas na Sudnjem danu! Ti, doista, ne kri obeanje Svoje!"/194/
Allah
Uzvieni
kae:
"U stvaranju nebesa i Zemlje", tj. u visini i prostranosti jednog, u nizini i gustoi
drugog, te velianstvenim vidljivim znamenjima izmeu njih, u pokretnim i
nepokretnim tijelima, u morima i pustinjama,. ivotinjama, biljkama i
mineralima, te razli-itim koristima: vrstama hrane, bojama i mirisima;
"i u izmjeni noi i dana", tj. u njihovom smjenjivanju i suprotnosti u duini,
kratkoi i jednakom trajanju. Sve to je odreenje Silnog i znanog! Zato Allah
Uzvieni kae:
"znamenja za razumom obdarene!", tj. potpunim i izotrenim umovima, koji
shvaaju sutine stvari i nisu kao gluhi i nijemi, koji ne shvaaju i za koje Allah
kae:
"A koliko ima znamenja na nebesima i na Zemlji, pored kojih prolaze i od kojih
glave okreu?!" /105/ "Veina njih ne vjeruje u Allaha, nego su
idolopoklonici!" /106/ (12:105-106) Zatim, Allah opisuje razumom obdarene, pa kae:
"To su oni koji stojei, sjedei i na svojim stranama Allaha spominju." Isto tako
u dva Sahiha navodi se predanje od Imrana ibn Husajna da je Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /618/ "Klanjaj stojei, a ako ne
moe onda sjedei; pa ako ne moe onda leei!" odnosi se na one koji ne
prekidaju spominjanje Allaha u svakoj situaciji, duom i jezikom.
"...i o stvaranju nebesa i Zemlje razmiljaju", tj. koji razumiju snagu
inteligencije njihovog stvaranja, to upuuje na veliinu Tvorca, Njegovo
392

znanje, mudrost, Njegov iz bor i milost.

Sufjan ibn Ujejne kae: "Ideja je svjetlo to ti u srce ulazi! Moda je
predstavljena ovim stihom:
Ako ovjek ima neku ideju,
u svakoj stvari on nalazi pouku!"
Od Ibn-Abbasa prenosi se da je rekao: "Dva prosjena rekata s
razmiljanjem bolja su od klanjanja cijelu no ako je srce nepaljivo!" Kada
bi Ibn-Omer htio obavezati svoje srce, on bi doao do ruevine, pa bi stao
na vratima i povikao alosnim glasom: "Gdje su ti stanovnici?" Zatim bi se
vratio sebi i rekao:
"Svaka e stvar propasti osim lica Njegovog!" (28:88) Hasan navodi od
Amira ibn Abdul-Kajsa da je rekao: uo sam vie od jednoga, dvojice ili
trojice ashaba Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kako govore: "Doista
je svjetlo vjerovanja ili svjetlost vjerovanja razmiljanje!"
Allah Uzvieni prekorava one koji ne razmiljaju o Njegovim stvorenjima
koja upuuju na Njegovu bit, atribute, erijat, odreenje i znamenja, pa
kae:
"A koliko ima znamenja na nebesima i na Zemlji..." do rijei: "...nego su
idolopoklonici!" On hvali Svoje robove, vjernike:
"To su oni koji stojei, sjedei i na svojim stranama Allaha spominju i o stvaranju
nebesa i Zemlje razmiljaju" govorei: "Gospodaru na, Ti ovo nisi uzalud
stvorio!", tj. nisi stvorio ovaj svijet uzalud, nego istine radi, kako bi kaznio one
koji su loe postupali, a nagradio one koji su dobro inili. Nakon toga, oni
ukazuju da Njemu nije svojstvena besmisao, pa kau: " Uzvien si Ti", da bi
stvorio bilo to osim s istinom i pravdom, Ti koji si ist od nedostataka,
mahana i besmisla.153
"...i sauvaj nas od kazne u Vatri!" Svojom moi i snagom i olakaj nam da
inimo ono ime e biti zadovoljan kako bi nas uputio u bae blagodati i
sauvao od Svoje kazne bolne.
Zatim kae: "Gospodaru na, onoga koga Ti bude u Vatru ubacio, ve si ga
ponizio", tj. ponizio si ga i pokazao njegovu niskost svim ljudima;
"a nasilnicima nee biti pomagaa!", tj. na Sudnjem danu, kada ih niko od
Tebe nee uzeti u zatitu niti skloniti;
Gospodaru na, mi smo uli glasnika koji poziva vjeri: "da vjerujete u
Gospodara vaega!", pa smo povjerovali!" uli smo onoga koji poziva
vjerovanju, a to je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, koji kae: "Vjerujte u
Gospodara svoga!", pa smo povjerovali, tj. odazvali mu se i slijedili ga;
"Gospodaru na, oprosti nam grijehe nae!" Zato to smo povjerovali i
odazvali se Tvome Vjerovjesniku i njegovim sljedbenicima, oprosti nam
153

Allah Uzvieni je, bez sumnje, ist od toga da ini to neistinito, besmisleno, sa mahanama i nedostacima, jer On je Tvorac svega! Velika je
razlika izmeu Njegovog djela i stvorenja, budui da je Njegovo djelo jedan od Njegovih atributa, dok stvoreni svijet nije Njegov atribut!

393

grijehe i pokrij ih!;

"i pokrij hrave postupke nae!" one izmeu nas i Tebe; "i usmrti nas s onima
koji su dobri", tj. prikljui nas dobrim ljudima; "Gospodaru na, daj nam ono
to si nam obeao preko Svoga Poslanika!", tj. posredstvom jezika Tvojih
poslanika;
"i ne ponizi nas na Sudnji dan! Ti, doista, ne kri obeanje Svoje!" Ne ponizi
nas javno pred stvorenjima na Sudnji dan, to si obeao, jer Ti ne kri
obeanja o kojim si obavijestio Svoje poslanike da emo stati pred Tebe!...
Potvreno je da bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uio ovih
deset ajeta s kraja sure "Ali-Imran", kada bi ustao nou da klanja noni
namaz (teheddud). El-Buhari (rahimehu Allah) navodi predanje od IbnAbbasa, r.a., koji kae: /619/ "Bio sam kod svoje tetke Mejmune i Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio je sa svojom porodicom jedan
sat, a zatim je legao. Kada je nastupila druga treina noi, sjeo je,
pogledao u nebo i rekao:
'U stvaranju nebesa i Zemlje, i u izmjeni noi i dana, doista su Znamenja za
razumom obdarene!' Zatim je ustao, uzeo abdest i oistio zube, a potom
klanjao jedanaest rekata. Nakon toga, Bilal je prouio ezan, pa je klanjao
dva rekata, a potom iziao i predvodio ljude na sabah-namazu." Ovako
prenosi Muslim, a navodi ga i Davud sa drugim predanjima od Mahrema.
Ibn-Merdevejh navodi predanje od Ataa, koji kae: /620/ Krenuli smo ja,
Ibn-Omer i Ubejd ibn Umejr Aii, Allah je njome bio zadovoljan. Kada smo
uli kod nje, izmeu nas i nje bio je zastor. Rekla je: "Ubejde, ta te ometa
da nas posjeti?" On je rekao: Rijei pjesnika: "Manje posjeuj, vie e biti
voljen!" Ibn-Omer je tada rekao: "Pusti nas, i kai ta je najudnije to si
vidjela kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem!" Ona je
zaplakala, a potom kazala: "Sve je kod njega bilo neobino! Jednom mi je
doao nou, pa kada je njegova koa dodirnula moju, rekao je: 'Ostavi me
da klanjam svom Gospodaru Uzvienom!' Zatim je rekla da mu je kazala:
'Tako mi Allaha, ja volim da sam uz tebe, a volim i da klanja Gospodaru
svome!' On je zatim ustao do mjeine za vodu, abdestio se ne prolijevajui
puno vodu. Zatim je klanjao i plakao tako da mu se i brada pokvasila.
Zatim, kada je bio na seddi, nastavio je plakati, pa se zemlja pokvasila.
Zatim je legao nastranu i plakao sve dok nije doao Bilal da ui ezan za
sabah." Zatim je rekla da ga je upitao: "Allahov Poslanie, ta te nagoni na
pla, kada je Allah tebi oprostio i grijehe koje si prije uinio i one poslije?"
Odgovorio je: Teko tebi, Bilale! ta da me sprijei da plaem kada mi je
Allah ove noi objavio ajet:
"U stvaranju nebesa i Zemlje, i u izmjeni noi i dana, doista su Znamenja za
razumom obdarene!", a zatim je dodao: "Teko onome ko ga proui, a ne
razmisli o njemu!" Hasan ibn Abdul-Aziz navodi da je Evzai postavljeno
394

pitanje: "Kakva je svrha razmiljanja o njima?", pa je odgovorio: "Da se

proue, a zatim o njima razmilja."


- I Gospodar im se njihov odazva: "Nijednom djelatniku izmeu vas, bio
mukarac ili ena, djelo neu ponititi; vi ste jedni od drugih. Onima koji se isele i
koji budu iz domova svojih prognani, i koji budu na putu Mome mueni, i koji se
budu borili i poginuli, sigurno u loa djela pokriti i sigurno u ih u denetske
bae, kroz koje rijeke teku, uvesti! Nagrada je to od Allaha, a kod Allaha je
nagrada najljepa!" /195/
Seid ibn Mensur, s lancem od Ummi-Seleme, prenosi kako je ona rekla:
/621/ "Allahov Poslanie, ne ujemo da Allah uz Hidru spominje ene i po
emu?" Nakon toga, Allah Uzvieni je objavio:
"I Gospodar im se njihov odazva: "Nijednom djelatniku izmeu vas, bio
mukarac ili ena, djelo neu ponititi" itd. Ensarije kau: "To je prva udana
ena koja nam je dola!" To prenosi i el-Hakim u svom "Mustedreku" na
osnovi hadisa Sufjana ibn Ujejne, a zatim kae: "Sahih prema uvjetima ElBuharije, ali ga ne navode ni El-Buharija niti Muslim."
Znaenje ajeta: Poto su vjernici obdareni razumom, kao to je naprijed
navedeno, pitali to to su pitali, Allah im se na to odazvao odgovorom u
skladu s rijeima:
"A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam sigurno blizu: odazivam se
molbi molitelja kada Me zamoli. Zato, neka se i oni na Moj poziv odazovu,
neka vjeruju u Mene, kako bi bili na Pravom putu." /186/;
"Nijednom djelatniku izmeu vas, bio mukarac ili ena, djelo neu ponititi."
To je komentar odgovora u kome im saopava da nee ponititi djelo
nijednog djelatnika, nego e svakom od njih, bio mukarac ili ena, njegovo
djelo pravedno naknaditi;
"vi ste jedni od drugih", tj. u pogledu Moje nagrade vi ste isti.
"Onima koji se isele", tj. koji ostave zemlju idolopoklonstva i dou u zemlju
vjere, koji ostave prijatelje, brau, jarane i komije,
"i koji budu iz domova svojih prognani", tj. kojim idolopoklonici budu pravili
neprilike i uvrede, pa ih prisile da napuste svoje domove. Zato, Allah
Uzvieni kae: "i koji budu na putu Mome mueni", kao to na drugome
mjestu kae:
"A svetili su im se samo zato to su u Allaha Silnog i Hvale dostojnog
vjerovali!" (85:8);
"i koji se se borili i poginuli". Borba na Allahovom putu na najviem je stupnju
kada ovjek izgubi konja, i lice mu bude poprskano krvlju i prainom. U dva
Sahiha stoji: /622/ da je neki ovjek rekao: "Allahov Poslanie, ako
395

poginem na Allahovom putu, strpljiv i predan, idui naprijed, a ne povlaei

se, ta misli: da li e mi Allah pokriti grijehe?" On je odgovorio: "Da." Zatim
je kazao: "Kako si rekao?", a on je ponovio to to je ve rekao. Kazao je:
"Da, osim onoga to mi je Dibril ranije rekao!" U tom smislu, i Allah Uzvieni
kae:
"Sigurno u njihova loa djela izbrisati i sigurno u ih u denetske bae, kroz
koje rijeke teku, uvesti!", tj. s raznim vrstama pia: mlijeka, meda, vina, vode
neustajale te drugih vrsta kakve oi nisu vidjele, niti za kakve su ui ule, niti
mogu naumpasti ovjeku.
"To je nagrada od Allaha." Ovo se pridodaje naprijed navedenom tekstu,
a navedeno je u akuzativu kako bi se time ukazalo da je On Veliki i
Plemeniti, Koji daje samo lijepu i obilnu nagradu;
"jer kod Allaha je nagrada najljepa!" Kod Njega je lijepa nagrada za
onoga koji ini dobro.

"Neka te nikako ne obmanjuje to to oni koji ne vjeruju po zemlji uivaju!"

/196/ "Kratko uivanje, a potom, Dehennem je boravite njihovo; a uasno je
to prebivalite!" /197/ "Ali onima koji se Gospodara svoga boje pripadaju
denetske bae, ispod kojih rijeke teku; u njima e vjeno ostati smjeteni od
Allaha. A ono to je kod Allaha, bolje je za dobre!"/198/
Allah Uzvieni kae: Neka te ne zavaraju rasko, blagodati i radost u
kojima nevjernici ive! To je samo privremeno. Ubrzo e to nestati, pa e oni
postati odgovorni za svoja hrava djela, budui da je to u emu su oni:
"Kratko uivanje, a potom, Dehennem je boravite njihovo; a uasno je to
prebivalite!" U tom smislu Allah Uzvieni, takoer, kae:
"Oni koji o Allahu lai iznose nee se spasiti." /69/ "Uivat e na ovome
svijetu, a zatim e se Nama vratiti. Zatim emo im Mi dati da iskuse nesnosne
patnje zato to nisu vjerovali!" /70/ (10:69-70), odnosno,
"Pa nevjernicima jo vremena daj i jo koji trenutak ih ostavi!" (86:17) Jo
malo vremena im daj. Dakle, nakon to je spomenuo stanje nevjernika na
ovome svijetu, zatim njihovu sudbinu na onom svijetu, Allah Uzvieni kae:
"Ali onima koji se Gospodara svoga boje pripadaju denetske bae, ispod
kojih rijeke teku; u njima e vjeno ostati smjeteni od Allaha. A ono to je kod
Allaha bolje je za dobre!" Ibn-Merdevejh navodi predanje od Abdullaha ibn
Amra ibn el-Asa, koji prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao: /623/ "Oni su dobili naziv ' dobri ljudi' zato to su bili dobri i
prema oevima i prema sinovima, u smislu da kao to roditelji imaju prema
tebi pravo tako i dijete ima prema tebi pravo."
396

"Ima i sljedbenika Knjige koji vjeruju u Allaha i u ono to je objavljeno vama, i u
ono to je objavljeno njima, koji su ponizni Allahu i ne prodaju ajete Allahove za
bagatelnu cijenu. Njima pripada nagrada od Gospodara njihova, a Allah e
doista brzo svidjeti raun!" /199/ "O vjernici, budite strpljivi i izdrljivi,
postojano bdijte i Allaha se bojte, da biste uspjeli!"/200/
Allah Uzvieni govori da jedan dio sljedbenika Knjige istinski vjeruje u
Allaha, da vjeruju u ono to je objavljeno Muhammedu, sallallahu alejhi ve
sellem, zajedno s onim to vjeruju iz prethodnih knjiga, da su oni ponizni
prema Allahu, tj. pokorni Njemu i ponizni pred Njim, te da oni Allahove ajete
ne daju za bagatelnu cijenu, tj. da ne kriju nagovjetaje o Muhammedu,
sallallahu alejhi ve sellem, kojima raspolau, zatim navodi njegove osobine i
osobine njegova ummeta, koji su odabrani meu sljedbenicima Knjige i
njihovi prvaci, bez obzira, bili idovi ili krani. Allah Uzvieni kae:
"Oni kojima smo objavili Knjigu, pa je itaju istinito i ispravno, to su oni koji u
nju vjeruju." (2:121) U poglavlju "El-Kasas" (Kazivanje) Allah Uzvieni kae:
- Oni kojima smo dali Knjigu prije njega, vjeruju u njega! A kada im se kazuje,
oni govore: "Mi vjerujemo u njega; on je istina od Gospodara naega; mi smo i
prije toga muslimani bili! Ti e dobiti dvostruku nagradu od Gospodara svoga,
zato to su strpljivi." (28:52-54) Ova svojstva, iako u manjem obimu, postoje
kod idova poput Abdullaha ibn Selama i njemu slinih idovskih rabina koji
su vjerovali. Meutim, njihov broj nije prelazio deset osoba. to se, pak, tie
krana, mnogi od njih bili su na Pravom putu rukovodei se istinom, to
Allah Uzvieni potvruje, pa kae:
"Ti e sigurno nai da su onima koji vjeruju najljui neprijatelji idovi i
idolopoklonici; i svakako e nai da su onima koji vjeruju najskloniji oni koji
govore: 'Mi smo krani'..." itd. do rijei: "I Allah e im zbog onoga to govore
kao nagradu dati denetske bae, ispod kojih rijeke teku, u kojima e vjeno
boraviti..." (5:82-85) Ovdje Allah Uzvieni kae:
"Njima pripada nagrada od Gospodara njihova!" U hadisu stoji /624/ "da
je Dafer ibn Ebi-Talib, r.a., kada je prouio poglavlje 'Merjema' u prisustvu
Nedaije, kralja Abesinije, s kojim su bili patrijarsi i sveenici, zaplakao
zajedno s njima do te mjere, da su suzama skvasili svoje brade." U dva
Sahiha navodi se: /625/ a je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem,
zaplakao za Nedaijem pred svojim ashabima kada je ovaj umro, te da je
rekao: "Va brat u Abesiniji je umro, pa klanjajte mu!" Potom je iziao u
pustinju, poredao ih u safove i klanjao mu denazu! Ibn Ebi-Hatim navodi
predanje od Enesa ibn Malika, koji kae: /626/ Kada je umro Nedaija,
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Molite oprost za
397

vaeg brata!" Neki ljudi su tada rekli: "On nam zapovijeda da traimo
oprost za barbara koji je umro u Abesiniji!" pa je, nakon toga, objavljen
ajet:
"Ima i sljedbenika Knjige koji vjeruju u Allaha i u ono to je objavljeno vama, i
u ono to je objavljeno njima, koji su ponizni Allahu..." itd.
Ibn-Derir navodi predanje od Dabira, koji kae: /627/ "Kada je
Nedaija (Negus) umro, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao
nam je: "Umro je va brat, Ashame!" Nakon toga, Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, iziao je, klanjao mu denaza-namaz sa etiri tekbira!
Licemjeri su povodom toga govorili: "On klanja barbaru koji je umro u
Abesiniji!" pa je Allah objavio ajet:
"Ima i sljedbenika Knjige koji vjeruju u Allaha ..." Ibn Ebi-Nudejh navodi
predanje od Mudahida:
"Ima i sljedbenika Knjige...", ukazuje na sljedbenike Knjige koji su postali
muslimani." Hasan el-Basri u vezi s tim kae: "To su sljedbenici Knjige koji su
to bili prije Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, pa su njega potom
slijedili, prihvaajui islam, za ta im je Allah dao dvostruku nagradu, i to
zato to su vjerovali ranije, te to su bili sljedbenici Muhammeda, sallallahu
alejhi ve sellem." U dva Sahiha stoji predanje od Ebu-Muse, koji kae:
/628/ "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Tri vrste ljudi
dobit e nagradu dva puta", a zatim je izmeu njih spomenuo i "sljedbenika
Knjige koji je vjerovao u svog vjerovjesnika, a zatim povjerovao i u mene!"
"i ne prodaju ajete Allahove za bagatelnu cijenu", tj. ne kriju ono to znaju
kao to je to uinila jedna bijedna skupina njih prodajui to ak ni za to.
Zato Allah Uzvieni kae: "Njima pripada nagrada od Gospodara njihova, a
Allah e doista brzo svidjeti raun!", tj. brzo zbrojiti. To prenosi Ibn Ebi-Hatim
od Mudahida.
"O vjernici, budite strpljivi i uporni, postojano bdijte!" Hasan el-Basri kae:
"Zapovjeeno im je da budu strpljivi u svojoj vjeri, s kojom je Allah zadovoljan, a to je islam, te da je ne ostavljaju ni kada je lahko ni kada je teko, ni
u nevolji ni u zadovoljstvu, da umru kao muslimani, te da budu izdrljiviji od
neprijatelja koji kriju vjeru!" To isto istie i vie predstavnika zdrave tradicije.
to se tie "bdjenja", to je ustrajnost na mjestu ibadeta i postojanosti, a ima
miljenja da to znai "oekivanje namaza nakon namaza".
Muslim i En-Nesa'i navode predanje od Ebu-Hurejrea, r.a., koji prenosi da
je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /629/ "Hoete li da vas
obavijestim ime Allah brie grijehe i podie stupnjeve? Propisnim uzimanjem
abdesta, u tekim okolnostima, estim odlaskom u damije, ekanjem namaza
nakon obavljenog namaza. To vam je bdjenje! To vam je bdjenje! To vam je
bdjenje!"
Ibn-Merdevejh navodi predanje od Ebu-Seleme ibn Abdurrahmana,
398

kojemu je jednog dana doao Ebu-Hurejre i rekao: Bratiu moj, zna li kojim
povodom je objavljen ovaj ajet:
"O vjernici, budite strpljivi i izdrljivi, postojano bdijte!" Rekao sam: "Ne, ne
znam!" Na to je on kazao: "Nije li u vrijeme Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve
sellem, bilo borbi pri kojim bi se drala straa?" Meutim, to je objavljeno u
vezi s ljudima koji bdiju u damijama, klanjaju namaz u odreeno vrijeme, a
potom u njima Allaha spominju. Na njih se odnose rijei: "budite strpljivi!" u
obavljanju pet dnevnih namaza, "i izdrljivi" sa sobom i svojim strastima, "i
postojano bdijte" u damijama vaim, "i Allaha se bojte" u svemu to nije za
vas, "da biste spaeni bili!"
Navodi se da je "cilj bdjenja ovdje je bdjenje na strai u borbi s
neprijateljem, uvanje islamskih utvrda i njihova zatita, kako ne bi
neprijatelji uli u zemlju islama." Postoje i predanja koja na to podstiu i
navode velike nagrade za to.154
U El-Buhari Sahihu navodi se predanje od Sehla ibn Sa'da es-Saidija, koji
prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /630/
"Jednodnevna straa na Allahovom putu bolja je od ovoga svijeta i svega
to je na njemu!"
* Muslim navodi predanje od Selmana el-Farisija, koji prenosi da je
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /631/ "Straa u trajanju
od jednog dana i noi bolja je od posta i klanjanja itavog mjeseca! A ako
umre u tom stanju, stalno e mu se biljeiti nagrada za to djelo, i odrediti
opskrba i bit e sauvan od (kaburskih) iskuenja."
"Allaha se bojte", tj. bojte Ga se u svim vaim poslovima i situacijama. Na
to ukazuje i Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao Muazu
ibn Debelu aljui ga u Jemen: /632/ "Allaha se boj, ma gdje bio! Nakon
loeg djela ini dobro koje e ga izbrisati i postupaj s ljudima na lijep
nain!";
"da biste bili spaeni" na ovome i drugom svijetu. Ibn-Derir navodi
predanje od Muhammeda ibn Kaba el-Kurezija da je on u vezi s rijeima
Allaha Uzvienog: "i Allaha se bojte da biste spaeni bili!" rekao: "Bojte se
Mene u stvarima izmeu Mene i vas, kako biste bili spaeni sutra kada Me
sretnete!"
Ovim se zavrava
kratki komentar poglavlja "Imranova porodica"

154

Prema naem miljenju to obuhvaa i jedno i drugo, tj. i brigu o namazu i bdjenje na utvrdama islama.

399