RibeSveZajedno PDF

Sistematika riba
Biologija i patologija riba
Stranica 1/95
Sistematika riba
Stranica 2/95
Biosfera se u ekolokom smislu moe razumjeti kao skupina interakcija pojedinih elemenata biosfere,
a to su; atmosfera, hidrosfera, litosfera i ekosfera.
Hidrosfera je akumulacija vode u svim njezinim agregatnim stanjima (plin, tekuina i kruta tvar) i
elemenata otopljenih u njoj (natrija, magnezija, kalcija, klora i sulfata). Voda pokriva 71% povrine
zemlje naspram 29% Zemljine povrine koja je prekrivena zemljom. 97% vode tvori oceane, 2% je
zaleeno (polarne kape) a samo 1% tvori rijeke, jezera te podzemnu vodu i vodenu paru u zraku.
Povrinska raspodjela vode je:
Mora i oceani 98%

Led 1.98%
Slatke kopnene vode 0.02%; od ega na jezera otpada neznatno ispod 0.01% a na rijeke
neznatno iznad 0.01%
Slatke kopnene vode ine svega 0.02% (200 ppm) ukupne koliine vode.
Atmosfera je mjeavina duika (78%), kisika (21%), ugljinog dioksida, argona, vodene pare i drugih
komponenti koja se rasprostire oko 1.100 km u visinu. Troposfera (do 10 km) i stratosfera (10-50 km)
su za biosferu najvaniji dijelovi atmosfere.
Litosfera je tanka ljuska koja razdvaja Zemljinu magmu i atmosferu. Debljine je oko 100 km, no samo
1 km je bitan za funkcioniranje biosfere.
Ekosfera objedinjuje sva podruja gdje se pojavljuju ivi organizmi.
Sistematika riba
Stranica 3/95
Hidroloki ili vodeni ciklus je proces tijekom kojeg voda mijenjajui svoja
agregatna stanja (plinovito, tekue i kruto) prolazi kroz hidrosferu; oceani,
atmosfera, tekua voda, ledenjaci
Godinje se iz mora i ocean a ispari koliina vode od 1 m visine vodenog
stupca. Ta se voda u obliku padalina vraa na zemlju te ponovno hlapi ili
putuje put mora. U sklopu podzemnih i kopnenih voda zaostane po 1/5;
dakle ukupno 2/5 prispjele vode. Preostale 3/5 Zemljinu povrinu napusti u
evaporacijom.
The water cycle, izbor:

http://water.tamu.edu/
Kopnene vode su manje stalne ivotne sredine no mora, jer se njihov vodostaj uvelike mijenja ovisno
o koliini padalina i temperaturi. Uz to, kopnene vode imaju relativno malu povrinu i malu dubinu to
uvjetuje velika kolebanja fizikalno-kemijskih imbenika.
Hidrobiont (eng. Hydrobint, gr. Hydro- voda + bios - ivot), vodeni organizam.
Podruje tolerancije
Svaka vrsta tei ivotnoj sredini koja je optimalna za nju, no vrlo esto, organizmi se moraju prilagoditi
uvjetima bitno drugaijim od optimalnih. Podruje stanja okoline unutar kojeg organizam moe
funkcionirati se zove podruje tolerancije.
Ograniavajui imbenici. Bilo koji biotiki ili abiotiki imbenik koji smanjuje ili poveava podruje
tolerancije se zove ograniavajui imbenik.
Sistematika riba
Stranica 4/95
Najvaniji ograniavajui faktori sredine su:
Abiotiki:
Temperatura
Strujanje vode
Koliina vode
Svijetlo
Gustoa
Koncentracija kisika
Koncentracija ugljinog dioksida
Prisutnost brojnih kemijskih nutrienata
Kiselost (aktivna reakcija pH)
Biotiki:
Asimilacija autotrofnih organizama
Kruni tijek tvari u vodama
Broj parazita
Broj, odnosno zastupljenost predatora
Veliina populacije
Reprodukcija; izmjena generacija, broj potomaka
Tipovi bilja koje rastu u to m podruju/vodi
Abiotiki imbenici (abiotic factors)

Temperatura
Poikilotermni* hidrobionti su voden organizmi koji imaju temperaturu tijela istu kao i temperature
vode. Veina hidrobionata su poikilotermi.
Euritermni hidrobionti dobro podnos kolebanja temperature.
Stenotermni sablje podnose kolebanja temperature.
Poikilothermy (gr. poikilos, tokast, varijabilan + therme toplina), 1) sposobnost organima da se prilagodi na varijacije temperature u okolini, 2)
izmjene tjelesne temperature koje variraju u skladu s temperaturom okoline. 3) ectothermy
Ectothermy (gr. ecto izvana + therme toplina) regulacija odnosno izmjena tjelesne temperature u skladu s izmjenama temperature okoline.
Eurythermal (gr. eurys irok + therme toplina), sposoban za rast na irokom rasponu temperatura. Primjerice bakterija koja se moe dobro
razvijati u rasponu temperatura od 28-50C.
Stenothemral (gr. steno uzak + thermal toplina), sposoban za razvoj samo u vrlo uskom rasponu temperatura.
Temperatura vode. Voda ima visok toplinski kapacitet to uvjetuje njezino sporo zagrijavanje i
hlaeija.To s jedne strane uvjetuje prilino spore promjene temperature vode (dobro), ali s druge
strane dovodi do velike ovisnosti temperature organizama i temperature vode.
Temperatura vode utjee na ivotne procese u vodi ali i na sama svojstva vode; gustoa, mogunost
otapanja, fizioloko djelovanje plinova, parcijalni tlakovi
Temperaturna stratifikacija vode je uvjetovana djelovanjem zraka i sunca s jedne strane zemlje s
druge strane. Voda je temperaturnom stratifikacijom podijeljena na tri sloja:
Epilimnion povrinski sloj u kojem je voda u direktnom kontaktu s zrakom i sunevim
zraenjem te se pod tim utjecajima vrlo intenzivno zagrijava i hladi
Metalimnion je sloj vode u kojem se temperatura moe izrazito naglo izmijeniti. Takve, nagle
izmjene temperature vode mogu dovesti do temperaturnog oka.
Hipolimnion je najnii sloj vode na iju temperaturu promjene temperature zraka ili sunevo
zraenje neznatno utjeu pa ima prilino ujednaenu temperaturu.
Strujanje vode bitno djeluje na sustav i raspored biocenoza u vodenim ekosustavima. Tako e
strujanje vode uvelike uvjetovati vrstu i koliinu biljaka i ivotinja u, primjerice, brzoj planinskoj rjeici, u
priobalnom morskom podruju izloenom valovima. Upravo uslijed bitno sporijeg strujanja vode
biocenoza u jezeru e biti bitno drugaija. Iako u ekstremnim sluajevima strujanje vode onemoguava
gotovo bilo kakav oblik ivota (brzaci, vodopadi), umjereno strujanje vode je izrazito vano jer se time
donose hranjive tvari, kisik i drugi kemijski elementi, o odstranjuju se nusprodukti metabolizma (CO2,
urin, feces).
Sistematika riba
Stranica 5/95
Svijetlo je primarni izvor energije iz kojeg biljke tvore eere i druge tvari esencijalne za heterotrofe.
Heterotrofinim hidrobiontima svjetlost je znaajna za snalaenje u prostoru signalno znaenja,
djeluje na biokemijske procese u organizmu (tvorba vitamina), na hormonalni sustav, odnosno nain
razmnoavanja, boje hidrobionta Hidrobionti koji ive na velikim dubinama su razvili svojstvo
bioluminiscencije, to im je od velikog znaenja prilikom traenja jedinki suprotnog spola i zatiti od
predatora.
Boja vode ovisi o promjenama svjetlosnih prilika i sestonu. Seston ine sve sitne estice koje se
nalaze u vodi; i ivi organizmi i praina, odnosno druge sitna anorganske estice.
Biolumniscence (bio ivot + lumniscence svijetljenja) kemijski uvjetovano svjetlucanje ivih stanica, poglavito emisije svjetla nastalog
staninom oksidacijom toplinski stabilnog supstrata (luciferin) uz prisutnost luciferase enzima osjetljivog na toplinu
Gustoa vode ovisi o temperaturi, koliini otopljenih tvari - poglavito soli i tlaku. Voda na povrini je
manje gustoe i u kontaktu je s hladnim zrakom pa se prije zamrzava. Led, kao dobar termiki izolator
onemoguava, odnosno usporava hlaenje slojeva vide ispod leda. Na taj nain dublji slojevi bivaju
zatieni od hladnoe i ribe u njima, uz bitno usporen metabolizam mogu prezimiti zatiene od
zamrzavanja. Kako led onemoguava prodiranje svijetla bitnog za fotosintezu i kontakt zraka, odnosno
kisika i vode, smanjena koliina kisika moe dovesti do pomora riba i drugih akvatinih organizama.
Kisik u vodu dolazi fotosintezom (5-20 mg/L = g/m3) i otapanjem iz atmosfere (1-5 mg/L = g/m3). Kisik
iza atmosfere se najbolje otapa u vodi kada voda pada u vodu. Tada dolazi do intenzivnog mijeanja
vode i mjehuria zraka, tako da povrina kontakta vode i kisika vie stotina puta premai kontaktnu
povrinu vode i zraka u mirovanju.
Voda osiromauje kisikom disanjem planktona
(5-15 g/m3), nektona (ribe 2-5 g/m3) i bentosa (13 g/m3), te oksidativnim procesima tijekom
raspadanje organske tvari.
Utjecaj algi na koliinu kisika tijekom 24 h.
Uslijed fotosintetskog djelovanja algi, kisika u
vodi ima najvie u popodnevnim satima (16h), a
najmanje u jutarnjim (8h). To u spoznaju je bitno
primijeniti pri planiranju prehrane posljednji
obrok nikada se na smije dati ljeti poslije 18 h. U
intenzivnim uzgojima je potrebno ukljuiti
aeratore ujutro u 4 sata.
Koliina kisika tijekom dana. Izvor: http://www.krisweb.com/
S porastom temperature, mogunost vode da primi kisik opada. Tako voda moe primiti:
Temperatura u (C)
Koliina kisika koja se moe otopiti (g/m3)
0C
14.16 g/m3
10C
10.2 g/m3
20C
8.84 g/m3
30C
7.73 g/m3
Prema zahtjevima za kisik organizmi se dijele na
Eurioksibionte ive u irokoj amplitudi kolebanja kisika i

Stenooksibionte mogu ivjeti samo pri vrlo specifinoj koncentraciji kisika
Euryoxibiong (gr, eury irok + lat. Oxidum kisik + bios ivot), organizmi koji mogu ivjeti uz velika kolebanja koncentracije kisika
Stenooxibiont (gr, steno - uzak + lat. Oxidum kisik + bios ivot), organizmi koji mogu ivjeti samo pri vrlo specifinoj koncentraciji kisika
Zijev ili ustanak riba je posljedica hipoksije u vodi. Pri tome se javlja mehanizam pozitivne povratne
sprege po shemi:
Sistematika riba
Stranica 6/95
Pad koncentracije kisika ugiba plankton intenziviraju se oksidacijski procesi uslijed raspadanje
organske materija poveava se potronja kisika pada koncentracija kisika
U takvoj situaciji ne treba hraniti ribu jer e se time poveati potronja kisika (ubrzani metabolizam,
organska tvar u vodi).
Stres. Pri manjku kisika nastupa stres; organizam manjak pokuava komprimirati smanjenom
potronjom energije (kisika) u probavnom traktu. Uslijed toga dolazi do smanjenog protoka krvi kroz
probavni trakt to dovodi do abnormalnog vrenja, tvorbe plinova i posljedinog okretanja na lea.
Ugljini dioksid u vodu dolazi otapanjem iz atmosfere, kao produkt biokemijskih procesa (disanje
hidrobionta, razgradnja organske tvari, a troi se fotosintezom (H20 + CO2 eeri).
Ugljini dioksid u visokim koncentracijama je toksian (CO2 + H2O H2CO3 H++HCO3-). Toksino
djelovanje se oituje u alternacijama brojnih funkcija organizma; pogoravanje ishrane i ope
otpornosti riba.
Kiselost (aktivna reakcija pH). Kiselost vode je uvjetovana ponajvie koliinom i odnosom CO2 i
H2CO3. Stoga e na pH vode utjecati bioloki procesi koji djeluju na koncentraciju CO2. Kako su
intenzitet tvorbe i razgradnje ugljinog dioksida cikliki mijenja i tijekom dana i tijekom godine, postoje
dnevna i godinja kolebanja pH.
Kiselost, odnosno pH vode utjee na procese izmjene tvari, iskoritavanje hrane, stupanj otpornosti
prema bolestima
Biotiki imbenici
Kruni tijek tvari u vodama.

Producenti konzumenti reducenti
Asimilacija autotrofnih organizama.

Fotosintezom se tvori primarna hrana. Koliina
primarne hrane uvjetuje razinu razvoja
heterotrofnih hidrobionata. Autotrofni organizmi
tvore kisik (O2), djeluju na promjene minerala,
a autotrofne bakterije oksidiraju sumporovodik i
metan.
Bitni biotiki imbenici na koje moemo
utjecati:
Broj parazita
Broj, odnosno zastupljenost predatora
Veliina populacije
Reprodukcija; izmjena generacija, broj
potomaka
Tipovi bilja koje rastu u to m
podruju/vodi
Raspored i sastav ivotnih zajednica

Vodeni ekosustavi su horizontalno podijeljeni na dva osnovna biotopa:
pelagijal (vodeni stupac) i

bental (dno).
Pelagijal ine:
Plankton - biljni i ivotinjski organizmi koji ive u vodenom stupcu u stanju lebenja. Tu
spadaju i bakterije.
Nekton krupne ivotinje s dobro razvijenim organima za kretanje, prilagoeni ivotu na
odreenom mjestu u vodenom stupcu.
Neuston skup organizama koji ive na povrini vode zahvaljujui napetosti povrine;
bakterije, alge, liinke insekata, odrasli insekti. Neuston se razvija samo u vodama s mirnom
povrinom.
Sistematika riba
Stranica 7/95
Bental ine sesilni i vagilni
fitobentos i
zoobentos:
infauna se ukopava u dno
onfauna su ivotinje privrene za dno ili se kreu
Metode istraivanja otpadnih voda

U svim sluajevima ugibanja i bolesti riba, uz sumnju da je dolo do trovanja uslijed zagaenja vode,
valja izvriti laboratorijska istraivanja riba te hidrokemijske i hidrobioloke analize vode. Nuno je
uzeti potpunu anamnezu; mjesto i vrijeme pojave, putovi irenja, nivo vode, prisutnost vjetrova i
valova, osnovni fizikalni pokazatelji
Uzorci:
Potrovanih organizama ivi ili sasvim svjee leine. Za svaku probu potrebno je po 5
primjeraka ribe svake vrste. Ukoliko je mogue, potrebno je uzeti i jednaku koliinu zdrave
ribe.
Vode na raznim mjestima;
podruje uz izvor pretpostavljenog zagaenja,
podruje u zoni oboljenja ili ugibanja riba,
ukoliko postoji u podruju gdje nema promjena.
Vodu valja uzimati u vie uzoraka s razliitih dubina po 1 dm3 u svakom uzorku.
Uz uzorke ide dopis s podacima; dinamika obolijevanja ili ugibanja, procjena ukupno uginulih
Metode procjene su:
ekoloke (direktne) njima se utvruje prisutnost i uestalost organizma indikatora
fizioloka (indirektne) procjenjuju bioloku aktivnost organizama
Odreivanje saprobnosti na temelju sustava boniteta

Polisaprobna zona 4. stupanj boniteta
Voda s najveim oneienjem organskim tvarima
Brojni produkti razgradnje bjelanevina; amonijak (NH3), sumpor-vodik(H2S), ugljini
dioksid (CO2).
Bioloka potronja kisika (BPK) i kemijska potronja kisika (KPK) su izrazito velike
Voda je mutna, prljave boje s intenzivnim neugodnim mirisom
Mezosaprobna zona
Alfa mezosaprobna zona trei stupanj boniteta
Vode sa srednjim stupnjem oneienja
Koliina kisika znatno varira izmeu dana i noi
Kao produkti razgradnje javljaju se masne kiseline
Bioloka potronja kisika (BPK) je visoka
Beta-mezosaprobna zona drugi stupanj boniteta
Umjereno oneiene vode
Redukcijski procesi se zaustavljaju nakon nekog vremena i uspostavlja se
aerobno stanje
Miris i boje su 'manje-vie' normalni
Oligosaprobna zona prvi stupanj boniteta
iste ili slabo oneiene vode
Normalna i stabilna koliina kisika
Saprobe (gr. sapros truo + bios ivot), organizam koji se hrani mrtvom ili trulom organskom tvari.
Katarobna voda je vrlo ista izvorska voda.
Kata gr. dolje, Katarrhein, vodopad, brzak
Standardi kvalitete vode u ribarstvu

Toksikanti* u vodi mogu ovisno o dozi izazivati neuoljive, terapeutske, toksine ili letalne uinke.
Doze se oznaavaju kao:
Sistematika riba
Stranica 8/95
Maksimalna NeToksina Doza (MNTD; Maximal NonToxic Dose) je najvee doza toksina pri
kojoj nee doi do intoksikacije
Maksimalna Tolerirana Doza (MTD; Maximal Tolerated Dose) Krajnje Doputena
Koncentracija (KDK) doza toksikanta koja na djeluje na plodnost i potomstvo i ne izazivaju
patoloka promjene pojedinih organskih sustava odnosno funkcija organizma
Minimalna (poetna) izaziva poetne klinike znakove trovanja
Maksimalna izaziva karakteristine, jasno izraene znakove trovanja
Priblina letalna doza (ALD; Approximate lethal dose)
LD50 je doza koja je letalna za 50% populacije
Apsolutno letalna doza LD100 e sa sigurnosti usmrtiti sve jedinke
Mnoge tvari koje u minimalnim koncentracijama nisu opasne za zdravlje riba su tetne jer kvare okus
i/ili miris ribljeg mesa
Toxicant toksini agent, odnosno otrov.
Toxin je otrov (toxcant) biolokog podrijetla
POVRINSKI VODOTOCI KAO PRIJEMNICI OTPADNIH VODA

Rijeke su sve vie optereene raznim organskim i anorganskim tvarima koje utjeu na njihovu
prirodnu ravnoteu. Stoga su rijeni ekosistemi je u usporedbi s normalnim stanjem znatno izmijenjeni.
Kategorije fiziko-kemijskog djelovanja otpadnih voda:
ulazak otpadnih tvari,

ulazak suspendiranih estica,
deoksidacija,
ulazak neotrovnih soli,
zagrijavanje vode.
Koncentracija otrovnih tvari postepeno se smanjuje jer se one postepeno otapaju i razgrauju
(autopurifikacija), a metali se taloe. Organski spojevi se oksidiraju i prelaze u neotrovne ili manje
otrovne. Suspendirane estice se postepeno taloe, a intenzitet taloenja ovisi o njihovoj veliini,
gustoi, brzini strujanja vode, specifinoj masi pojedine estice... De-oksidacija (smanjenje koliine
kisika u vodi) nastupa uslijed razgradnje organske tvari. Manjak kisika u vodi se moe nadoknaditi bilo
aeracijom, bilo fotosintezom. Neotrovne soli nalaze se u otpadnim vodama u razliitim koliinama.
Tako, na primjer, u Rajni ima znatne koliine natrijevog klorida (NaCl kuhinjska sol).
Zagaenje nizvodno se smanjuje ukoliko se u vodotok ne ulijevaju novi zagaivai.
U novonastalom sustavu, koji je vrlo optereen zagaenjem, sve pojave imaju znatno vei utjecaj na
ivi svijet u ekosustavu no prije. Neki organizmi mogu djelovati na koliinu i koncentraciju otpadnih
tvari u tekuini. Kemosintetske bakterije sudjeluju u oksidacijskim procesima (Fe i Mn bakterije, nitaste
i bijele sumporske bakterije, trepetiljkai).
Za stupanj samoienja vode vezane su odgovarajue ivotne zajednice. Stoga se na osnovu
sastava ivog svijeta moe odrediti stupanj oneienja. To svojstvo se koristi za vrednovanje vode.
BIOLOKA PROCJENA ONEIENJA

Bioloka procjena oneienja se moe zasnivati na:
direktnim biolokim (ekolokim) metodama, odnosno na prisutnosti i uestalosti organizma
indikatora ili sastava biocenoze tipinog za odreeni novo oneienja, i
indirektnim, odnosno fiziolokim metodama kojim se mjeri bioloka aktivnost pojedinih
organizama.
Primjer za direktnu bioloku, odnosno ekoloku metodu je saprobni sistem (Kalkwitz i Marson):
katarobna zona zona iste vode,

oligosaprobna zona slabo oneienje,
i mezosaprobne zone neto slabije oneienje,
polisaprobna zona zona najveeg oneienja.
Razlikuju se organizmi indikatori koji naseljavaju pojedine zone.
Sistematika riba
Stranica 9/95
Saprobni sistem po Libermanu je:

stupanj boniteta
zona
boja
1.
oligosaprobna zona
plavo
2.
alfa - mezosaprobna zona
zeleno
3.
beta - mezosaprobna zona
uto
4.
polisaprobna zona
crveno
Oligosaprobna zona (1. stupanj boniteta) ima slabo oneienu vodu. Voda je bistra, buja biljni
ivotinjski svijet.
Alfa - mezosaprobna zona (2. stupanj boniteta) ima umjereno oneienu vodu. Uspostavljeno je
aerobno stanje. Nema amonijaka. Ugljinog dioksida ima u veim koliinama. BPK5* i PKP** rastu.
Boja vode uslijed obilja fitoplanktona ima zelenkastu nijansu. Razvija se i bentonska vegetacija alga i
drugog vodenog bilja. Razvija se fauna mekuaca, a od riba, bjelice i arenice.
*BPK5 Biokemijska Potronja Kisika kroz 5 dana.
**PKP Potronja Kalijevog Permanganata
Beta - mezosaprobna zona (3. stupanj boniteta) ima jako oneienu vodu. Voda ima neugodan
miris od produkata razgradnje proteina i ugljikohidrata. Obalno podruje obraslo je vodenim i drugim
biljem. U mulju se nalaze puevi barnjaci. Alfa i beta mezosaprobne zone se slabo razlikuju i pripadaju
glavnim zonama oneienja.
Polisaprobna zona (4. stupanj boniteta) ima znaajna oneienja organskim tvarima. Javljaju se
intenzivni procesi truljenja i manjak kisika. Kao produkti razgradnje, u vodi se lako utvruju amonijak,
sumporovodik i ugljini dioksid. BPK5 i PKP su jako visoki. Voda ima neugodan miris na trule i
fekalije, bilo zbog isputanja gradske kanalizacije, bilo zbog otpadnih voda iz industrije. Na povrini
plivaju nakupine mulja vezane nitastim bakterijama.
Navedeni sistemi se mogu primjenjivati samo ukoliko je voda zagaena organskim tvarima koje se
mogu razgraditi. Nemogue ih je primijeniti ako je voda zagaena anorganskim tvarima, osobito
toksinim.
U vode dolaze i znatne koliine deterdenata koji tetno djeluju na vodene organizme. Danas se
najvie prodaju anion-aktivni deterdenti (amponi, sapuni, alkilsulfati). Ti deterdenti djeluju otrovno
na ribe ve u koncentraciji od 2.5 ppm. Osim na ribe, djeluju i na vodenbuhe, alge, rakove, vie
vodeno bilje.
UREDBA O KLASIFIKACIJI VODA (NN, 77, GODINA 1986)
TVORBA I RAZGRADNJA ORGANSKE TVARI

U ovom poglavlju nas zanimaju procesi koji e se zbivati na obamrloj organskoj tvari. Obamrli biljni i
ivotinjski ostavici predstavljaju obamrlu organsku tvar. iva organska tvar (ive biljke i ivotinje),
izuzev mikroorganizama, ovom prilikom nam nije interesantna.
Mrtvu organsku tvar zahvaaju:
Truljenje, raspadanje organske tvari uz prisustvo kisika i djelovanje aerobnih

mikroorganizama do krajnjih produkata: voda, plinovi i mineralni spojevi.
Gnjiljenje, raspadanje organske tvari bez prisustva ili uz nedovoljno prisustvo kisika i bez
prisustva bakterija (vidi prirunik 'Osnovne obdukcijske tehnike ivotinja'). Proces se
sastoji od jako izraena autolize. Rezultira stvaranjem humusa.
Adipocere (lat. adipo mast + cera vosak), svojstvena votana supstanca nastala
tijekom razlaganja ivotinjskog tkiva u vlanim uvjetima uz nedovoljno prisustvo zraka.
Sastoji se prvenstveno od netopivih soli masnih kiselina.
Mumificatio, mumifikacija tijela nastupa ukoliko je le izloen jakoj struji suhog zraka.
Sistematika riba
Stranica 10/95
RIBNJACI
Ribnjaci, u irem smislu, se dijele na:
toplovodne ribnjake u kojima se prvenstveno uzgajaju arani; stoga se toplovodni ribnjaci zovu
i ciprinidni, odnosno aranski ribnjaci,
hladnovodni 'ribnjaci', bolje reeno ribogojilita, su namijenjeni uzgoju pastrva; stoga su
sinonimi salamonidna odnosno pastrvska ribogojilita.
Zbog znatnih razlika u uzgoju toplovodnih i hladnovodnih riba, ribnjacima u uem smislu se zovu
toplovodni ribnjaci, a objekti namijenjeni uzgoju pastrva se nazivaju ribogojilita.
Ribogojilita ('hladnovodni ribnjaci') su smjetani u brdskim podrujima. Karakterizira ih velika
koliina bistre, protone vode. Rastu mlaa (prva faza) se odvija na temperaturi od 8-10C. Potom ide
druga faza koja se odvija na temperaturi od 10-14C. Temperature ispod 5C su nepovoljne.
Optimalna temperatura vode u ribogojilitu je 8-12C. Kako su u ribogojilitima ribe konstantno
izloene hladnoj protonoj vodi i stoga moraju stalno plivati, izrazito su osjetljiva na pad koncentracije
kisika. U ribogojilitima kisika treba biti iznad 10 ppm. Hipoxia se oituje pri koncentracijama od 5-7
ppm kisika. Sve ispod 5 ppm kisika je kritino.
Toplovodni ribnjaci su vodeni ekosustavi dubine 1-2 m. Temperatura vode moe biti do 30C.
Optimalna koncentracija kisika je 7-9 ppm, a prikladan pH je izmeu 7 i 8. Potrebni elementi za uzgoj
riba su: kisik, vodik, ugljik, duik, sumpor, fosfor, silicij, mangan, kalij, kalcij, magnezij i eljezo.
Neeljeni spojevi su klor, amonijak, fenol...
Optimalna koncentracija kisika u ribnjaku je 7-9 ppm (mg/l), kod 3-3.5ppm aran pokazuje znakove
hipoksije. Ukoliko se koncentracija kisika spusti ispod 3.5 ppm i to potraje due vrijeme, nastupiti e
ugibanja. Optimalna temperatura za uzgoj arana je 25C.
Sadraj kisika otopljenog u vodi ovisi o tlaku, temperaturi i koncentraciji organske tvari u vodi.
to je vei tlak zraka vei parcijalni tlak kisika u zraku vei parcijalni tlak kisika u vodi
Porast temperature smanjuje sposobnost vode da vee plinove. Tako voda moe vezati 14 ppm kisika
pri 0C, 11 ppm kisika pri 10C i 8 ppm pri 25C.
Zagaenje troi kisik. Uslijed poveane koncentraciji organske tvari u vodi doi e do bujanja
heterotrofnih (mikro)organizama koji potrebuju znatne koliine kisika...
Voda namijenjena uzgoju riba treba biti neutralna; pH=7. Dozvoljena su blaga odstupanja; pH od 6.77.2. Kritino stanje e nastupiti ukoliko se voda znatno zakiseli (pH<4.8), odnosno poprimi lunata
svojstva (pH>9.2).
Ribe e dobro podnositi koncentraciju ugljinog dioksida do 2 ppm (mg/l). Kritina granica e biti 50200 ppm CO2 u vodi. Ugljini dioksid se vee s vodom i tvori ugljinu, odnosno karbonatnu kiselinu;
CO2 + H20 H2CO3
Ribe su poikilothermal-ni organizmi i ne mogu podnijeti velike temperaturne oscilacije kao
eurythermal-ni ili homeothermal-ni organizmi.
Phytoplankton su autotrofni organizmi koji fotosintezom stvaraju organsku tvar. Zelene alge
(Chlorophyta) tvore 50% fitoplanktona. Modro-zelene alge uzrokuju cvjetanje vode. Fitoplankton
predstavlja hranu za zooplankton.
Zooplankton sainjavaju protozooa, rotatoria, chladocera, copepoda... To su heterotrofni organizmi
koji se hrane bilo phytiplankton-om, bilo otpadnim organskim tvarima (zagaenje!).
Makrophity su velike biljke:
nadvodne trska, a, rogoz,

biljke koje plutaju nadvodna lea, paprat, lopo,
podvodno bilje mrijesnjak, voika, paroina
Poeljna obraslost ribnjaka vodenim biljem ne bi smjela biti vea od 30%.
Sistematika riba
Stranica 11/95
Uloga podvodnog bilja. podvodnom bilju mogu se skrivati i razvijati puevi barnjaci koji su vani
vektori (i rezervoari) u prijenosu parazita. Istovremeno, to podvodno bilje nam je vano zbog
mrijetenja riba. Kako se danas u pravilu mrijest arana provodi umjetno, na podvodnom bilju e se
mrijestiti ponajvie ribe-paraziti i policijske ribe.
Razvoj plankton-a i makrophyt-a moe se kontrolirati biljojednim ribama. Tako e bijeli amur
kvalitetno tamaniti vie vodeno bilje, a srebrni aran alge. Biljojedne ribe pri tome nee biti konkurenti
aranu za hranu, a djelotvorno e suzbijati prekomjeran rast vodenog bilja i algi.
Ribnjak je poljoprivredno zemljite prekriveno vodom u kojem se tvori odreena biomasa. Phyto- i
zooplankton su osnova poveanja biomase i stoga osnova jeftine proizvodnje. Za poveanje
produktivnosti ribnjaka vano je poduzeti odreene agrotehnike mjere.
Aeracija tla se provodi prekopavanjem dna ribnjaka. Na taj nain se smanjuje aciditet, poboljava
struktura i dezinficira se tlo dna ribnjaka. Istovremeno se moe provesti i mineralizacije tla.
Gnojidba tla ribnjaka se vri zbog nedostataka biogenih elemenata. U tu svrhu se rabe mineralna,
organska ili mijeana gnojiva. Patke svojim izmetom vrlo ravnomjerno gnoje ribnjak, stoga je
naseljavanje pataka jedan od prirodnih naina gnojidbe.
Mineralna gnojiva su vapno (kre, kalcijev oksid, CaO), urea, kalijev-amonijev nitrat (KAV, KNO3),
super-fosfat.
Organska gnojiva koja se rabe u ribnjacima su stajska gnojiva, zasijavanje ribnjaka organskom
biomasom...
tete koje poine ptice na ribnjacima mogu biti znatne. Ptice koje mogu stvarati probleme su
kormorani (veliki vranac), aplje, galebovi, igre. Ptice e loviti ribe veliine do 15 cm, ranjavati ih i
uzrokovati znatan stres. to je jo vanije, te ptice e iriti parazite i bolesti unutar ribnjaka, ali i
izmeu ribnjaka. Za neke bolesti ptice su neophodan nositelj odreenog ivotnog stadije parazita.
Voda koja izlazi iz salamonidnih ribogojilita ne optereuje vodotoke.
Sistematika riba
Stranica 12/95
Sistematika [taksonomija]
Taxonomy od gr. taxis - ustroj ili podjela na podjedinice predstavlja znanost o klasifikaciji (ivota) na osnovi zacrtanog sustava (sistema)
odnosno katalog koriten za gradnju okruenja za konstruktivnu diskusiju
Sustav sistematike se zasniva na binarnoj nomenklaturi, a u nekim sluajevima se koristi trinarna

nomenklatura. Trinarna nomenklatura je oznaavanje podvrsta sa tri rijei gdje trea rije odreuje
podvrstu ili geografsku rasu. To se najee radi tako da se iza naziva vrste stavi ime autora koji je
podvrstu prvi opisao; npr. Perca fluviatilis LINNE. Ukoliko se ime autora stavi u zagradi to znai da je
taj autor svrstao vrstu u drugi rod.
Kraljenjaci
Najprimitivniji kraljenjaci su svitkovci koje karakterizira svitak ili kraljenica koja se stvara oko svitka i
ne dopire do kraja usta. Svitkovci imaju lubanju i obino parne udove. Tijelo im se dijeli u tri podruja:
glavu, trup i pokretan rep. Razvili su se u kambriju. Slijede primitivno graeni bezlubnjaci (Acrania) ije
prve sigurne dokaze imamo u ordoviciju. Pa potom oklopljene ribolike titnjae (Ostracodermi). Ribe
kotunjae se javljaju u permu, ptice u juri i sisavci u trijasu
Potporodica
Porodica
Natporodica
Podred
Red
Vie o sistematici na:
Zavravaju na:
-inae
-idae
-oidae
-oidea
-formes
http://www.vattenkikaren.gu.se/fakta/systore.html
Izvor: http://www.ciklidi.com/
Sistematika riba
Stranica 13/95
Sistematika riba
Struktura
ivot
ivotinjsko carastvo
Svitkovci (Chordata)
Kraljenjaci (Vertebrata)
RIBE (nadrazred Pisces)
Razred Beeljusne (krunouste)
Razred Chondrichthyes; Cartilaginous Fish,
Hrskavinjae (850 vrsta, morski psi, rae)
Razred Osteichthyes; Bony Fish, Kotunjee
o Podrazred Sarcopterygii - Lobefinned Fish, Mesoperke
o Podrazred Actinopterygii -Ray-finned
Fish, Zrakoperke
Hrskavinjae (nadred
Chondroostei)
Jesetre
Tuna
Pastrva
Kotanojezinjae
Taproni i jegulje
Sleevi
Somovi
Lososi
Zmijozubi
aboglavi
Bakalari i udierke
Tvrdoperke
U brojkama
Beskraljenjaci - oko 2.000.000

Kraljenjaci - oko 70 000 vrsta
Platenjaci - 2000
Svitkoglavci - 30
Krunouste - 40
Ribe - 20 000
Vodozemci - 2500
Gmazovi - 6000
Ptice - 8600
Sisavci - 3500 vrsta.
Sistematika riba
Slatkovodne ribe
Jesetre, eng. Sturgeon
Porodica Acipenseridae
Red: Acipenseriformes
Razred: Actinopterygii (ray-finned fishes)
Jesetre odlikuje izdueno, vretenasto
tijelo s hrskavinim kosturom. Glava im
je produljena u rilo (rostrum) a repna
peraja nesimetrina (heterocercal).
Du tijela imaju 5 redova kotanih
titova meu kojima su razasuta mala
kotana zrnca ili kotane ploice. Usta
se nalaze s donje strane glave i
nemaju zube. Imaju 4 bria. krni
poklopac od jedne kosti ne prekriva u
potpunosti krnu upljinu. ive u
moru, a na mrijetenje odlaze u rijeke.
Keiga jedina stalno ivi u slatkoj vodi.
http://fish.krasu.ru/
Keiga: Acipenser ruthenus - ivi u vodama dunavskog sliva
Stranica 14/95
Sistematika riba
Stranica 15/95
Nadred: Teleostei, kotunjae, (gr. tele ?kompletno, u potpunosti + ?ostei - kost)

Red Lososi: (Salmoniformes, salmons)
Razred: Actinopterygii (ray-finned fishes)
Porodica: Salmonidae (Salmonids)
Nadred Teleostei sainjava 23,600 vrsta i kao takve ine najveu grupu Craniata. Prisutni su u vrlo
raznolikim vodenim sustavima.
Pastrvske ribe, eng. Trout

Porodica Salamo
Pastrvske ribe karakterizira masna peraja koja se nalazi iza lene peraje. Masna peraja predstavlja duplikaturu
koe u kojoj je smjeten depo masti. Imaju veliki broj malih ljusaka i nepanu kost (vomer) s brojem zuba tipinim
za pojedinu vrstu. Pastrvske ribe ive u brzim i bistrim potocima s puno kisika. Mesoderi su. Tijelo im je
produeno, valjkasto i sa strane melo bono spljoteno.
Pastrvske ribe ine 5 roda :
Salmo
pastrve i atlantski
losos
Hucho
Mladica glavatica
Salmothymus
Salvelinus
Oncorhynchus
Pastrva. Izvor: http://www.ojibleau.com/anatomy.html
Rod Salmo
POTONA PASTRVA
(Salmo trutta m. fario L., Brown trout eng.)
JEZERSKA PASTRVA
(Salmo trutta m. lacustris L., Lake trout eng.)
ZUBATAK
(Salmo dentex Heck. )
GLAVATICA
(Salmo marmoratus Cuvier. )
MLADICA Glavatica
Potona pastrva
Salmo trutta m. fario L., Brown trout eng.
Ekoloki imbenici uvjetuju razlikovanje potone i jezerske pastrve (*m. fario & *m. lacustris) koje
stalno ive u slatkoj vodi. Promjenom stanita (ekoloki imbenici) ovi oblici mogu prelaziti jedan u
drugi. U jezerima mogu dosei do 1m i 30 kg. Spolnu zrelost dosiu s 2-3 godine. Mrijeste se od
listopada do sijenja. enka izbaci ikru u plitke jame koje izdubi repom a potom zatrpa.
*m - morfa
Sistematika riba
Stranica 16/95
Imaju veliki usni otvor koji dosee do stranjeg ruba oka. Po tijelu imaju crne i crvene pjege. Lea su
maslinasto zelene boje, bokovi ukasti, a trbuh metalno-bijel.
Jezerska pastrva
Potona pastrva
Izvor: http://www.glerl.noaa.gov
Rod Oncorhynchus
Kalifornijska pastrva
(Oncorhynchus mykiss, prije Salmo gairdneri Richardsoni;

Reinbow Trout.)
Kalifornijsku pastrvu odlikuje vretenasto

tijelo, tamnozelena lea, svjetliji bokovi i
srebrnkasoto bijel trbuh. Ima crne pruge, a
na bokovima se od glave do repa prua irok
pojas u duginim bojama. Naraste do 1.2 m i
25.4 kg. Maksimalna starost 11 g. Gotovo
jedina vrsta koja se u ribogojilitima uzgaja
do konzumne veliine. Hrani se vodenim
beskraljenjacima. Spolno sazrijeva s 2-3
godine ivota. Mrijesti se zimi odlaui
bentosnu ikru.
Oncorhynchus mykiss: Izvor: http://www.nature-discovery.com/
Kalifornijska pastrva je benthopelagic-na anadromous-na riba koju nalazima na dubinama od 0 do

200m. Optimalne temperature su 10-24C.
Anadromous (gr. Anadromos trati gore); koji na mrijest migrira iz mora u rijeke.
Benthopelagic koji se hrani na dnu odnosno blizu dna (bentho) i koji pliva u otvorenom moru (pelalgic)
Autohtone pastrvske ribe
GLAVATICA
(Salmo maramoratus; Neretvanska glavatica)
Izvor: http://www.provincia.venezia.it/
Sistematika riba
Stranica 17/95
JEZERSKA ZLATOVICA
Salvelinus alpinus
Eng: Charr
Izvor: http://www.northseafish.net/
POTONA ZLATOVICA
Salvelinus fontinalis, Brook trout
Izvor: http://www.northseafish.net/
Mekousna pastrvu solinka
Salmothymus obtusirostris salanitana Heck.

Adriatic trout
Autor: Plesko Simon, Fisheries Research Institute Ljubljana. Izvor:

http://www.fishbase.org/
Mekousna pastrvu zloustu (Salmothymus obtusirostris krkensis Karaman)
Mladica
(Hucho hucho L; Huchen eng.)
Mladica (glavatica) je najvei salmonid, do 150 cm duine i do 52 kg teine. ivi u rijekama

Crnomorskog (Dunavskog) sliva. Ima produeno, valjkasto tijelo, i dugaku glavu s velikim ustima.
Peraje su manje no u potone pastrve s izuzetkom masne peraje koja je vea. Po tijelu ima samo crne
pjege za razliku od potone pastrve koja ima i crvene. Predator je koji jede beskraljenjake i ribe.
Spolnu zrelost dosee sa 4-5 godina.
Mrijetenje mladica obavlja u proljee kada odlae jaja u gnijezda iskopana u ljunkovitome dnu.
Hucho hucho. Izvor: http://www.ittiofauna.org/
Atlantski losos (Salmo salar, Atlantic salmon)
Sistematika riba
Stranica 18/95
Andreja Brigi, dipl. ing. biol.

Zoologijski zavod
Prirodoslovno-matematiki fakultet, Zagreb
http://hpd.botanic.hr/bio/odgovori/odgovor257.htm
Izvor: http://www.nature-discovery.com/
Osim jegulje, migracije u vezi s mrijetenjem vezane su i uz brojne vrste lososa, kao to je atlantski losos ili latinski Salmo salar Linnaeus, 1758.
Atlantski losos je rasprostranjen u zapadnom Atlantiku (uz obale Sjedinjenih Amerikih Drava i Kanade) i istonom Atlantiku (od Arktikog kruga do
Portugala). Veinu svog ivota provodi u moru.
Rasprostranjenost atlantskog lososa (preuzeto iz: www.havbruk.no)
Lososi su anadromne selice, koje putuju iz mora u slatke vode u kojima se razmnoavaju. Mujaci atlantskog lososa postaju spolno zreli u dobi od 3 7 godina, a enke oko osme godine. Dosegavi spolnu zrelost lososi poduzimaju dugake migracije, te putuju prema rijekama iz kojih su doli u
more, a na tom putu nailaze na brojne prepreke, poput brzaca i slapova. Prema olfaktornoj hipotezi smatra se da lososi pronalaze mjesto mrijetenja
pomou osjeta mirisa i pozitivne reotaksije. Usprkos jako razvijenom osjetu za "dom" (izvornom potoku/rijeci u kojoj se izvaljuju kao liinke), nee svi
lososi pronai izvorni potok ili rijeku iz koje su migrirali u more. Takve pogrene procjene uglavnom su vezane uz manje nestabilne rijeke ili potoke,
iji su protoci izuzetno promjenjivi, a preivljavanje mladih lososa upitno. Ribe ulaze u rijeke dobro uhranjene, a ljuske na njihovom tijelu su arko
obojene. im uu u rijeku lososi se prestanu hraniti i ive iskljuivo na raun rezervi vlastitog tijela, te postupno gube na masi. Obojenost lososa se
mijenja to se vie pribliava vrijeme rasploda, te srebrnasto-siva riba postane tamno obojena s crvenkastim i naranastim pjegama. Stoga su lososi
drugaije obojeni u moru, a drugaije u rijeci. Kod mujaka se u to vrijeme jako poveavaju prednji zubi, vrh glave se produlji i kukasto svine, a koa
na leima odeblja.
Atlantski losos (Salmo salar) iz mora (preuzeto iz:

fishbase.org)
Atlantski losos (Salmo salar) iz rijeke neposredno prije razmnoavanja. enka je na lijevoj slici, a mujak na desnoj slici. (preuzeto iz:
fishbase.org)
Sistematika riba
Stranica 19/95
Atlanski losos se mrijesti u jesen i zimi. Iako veina riba ne brine o potomstvu, enka lososa odabire prikladno mjesto (obzirom na strukturu dna i
struju vode, te dubinu jame) gdje e poloiti jaja i napraviti gnijezdo. Savijanjem tijela gore - dolje enka iskapa jamu, bez doticanja kamenia, i u
nju polae od 8 000 do 26 000 jaja. Mujak ikru prelije mlijeom. Oplodnja je vanjska. Nakon oplodnje mujak prekriva jaja, te se na taj nain jaja i
mlade ribe razvijaju zatieni od neprijatelja. Nakon mrijesta veina starih odraslih jedinki se vraa u more, a dio ih ugiba. Za razliku od ove vrste,
odrasli keta lososa ili latinski Oncorhynchus keta (Walbaum 1792) i gorbua lososa ili latinski Oncorhynchus gorbuscha (Walbaum 1792) mrijeste se
jednom u ivotu i nakon mrijesta ugibaju. Mrijetenje atlantskog lososa zavrava nakon 2 - 3 dana. Mladi ostaju jednu do dvije godinu u rijeci, a
potom migriraju u more. Nije sasvim poznato prema kojim mehanizmima se deavaju te migracije, ali se najvjerojatnije koriste kombinacijom
Zemljinog magnetskog polja, sunevom svjetlou, smjerom morskih struja, temperaturom, osjetom mirisa i pamenjem. Aktivni su danju. U rijeci se
hrane mekucima, rakovima, liinkama kukaca i riba, a u moru se hrane kampima i ribama. Odrasli se u slatkoj vodi ne hrane. Rast je znatno sporiji
u slatkoj nego li u slanoj vodi.
Kod mnogih anadromnih vrsta, pa tako i atlantskog lososa, postoje i zatvorene populacije, ije jedinke nikad ne migriraju u more. Takvi lososi
naseljavaju vea jezera, a razmnoavaju se u pripadajuim potocima koji se ulijevaju u ista jezera.
Porodica tuka
[Pike, rod Esox, porodica Esocidae]
tuka (Esox lucius) ima duguljasto valjkasto

lagano bono spljoteno tijelo. Lena peraje je
povuena unazad i nalazi se iznad analne.
Glava je dugaka i na vrhu spljotena poput
kljuna. Mesoder je i ima puno relativno velikih
zuba. Boja tijela uvelike varira ovisno o okoliu
u kojem ivi (mimikrija). Obitava u nizinskim
slatkim vodama skrivena meu vodenim
biljem. Bokovi su svjetliji od lea i proarani
ukastim pjegama.
Esox lucius Linnaeus, izvor: http://fish.krasu.ru
Iz porodice tuka i Europi je interesantna Esox lucius. Druge dvije vanije vrste kojima se velika
panje posveuje poglavito u SAD-u su Esox americanus i Esox masquinongy (maskiju ili
muskellunge).
Na srodstvo s salamonidima ukazuje riblji mjehur i kaudalno postavljene trbune peraje, no nemaju
masne peraje niti piloric ceca. tuke zahtijevaju poplavljenu vegetaciju za proljetno mrijetenje i
lijepljenje ikre, kao i za kasniji rast mladunaca. Stoga na njih loe djeluje stabilizacija nivoa vode u
rijekama ili jezerima. Dosegnu do veliine 75-150 cm.
Spolnu zrelost doseu s 2 do 3 godine. Mrijesti se od 2. do 5. mjeseca. Ikru lijepi za biljke.
Porodica aranskih riba

aran, karas i koi spadaju u porodicu Cyprinida. Sa vie od 194 roda i 2070 porodica to je najbrojnja
porodica riba. aranske ribe su najrairenije od svih slatkovodnih riba. Najzatupljenije su u
jugoistonoj Aziji odakle vjerojatno i potjeu.
Graa. arani su morfoloki vrlo arolika porodica. Primjerice, veliina pojedinih vrsta varira od
nekoliko centimetara pa sve do preko 2.5 metara. aran, karas i koji nemaju zuba ali imaju nepani
jastui. Nemaju masne peraje. Osjetilni brii oko usta su prisutni u nekih vrsta. Ljuske su cikloidne
(cykloid) i prekrivaju cijelo tijelo. Bona linija je u pravilu dobro uoljiva.
Smjetaj. Cyprinid-i su sposobni ivjeti u vrlo raznolikim uvjetima; od istih hladnih i brzih rijeka do
mirnih biljem obraslih jezera.
Temperatura. Kao velika porodica toplovodnih riba, sposobne su se prilagoditi velikim temperaturnim
fluktuacijama.
Prehrana. Veina aranskih riba su svejedi, s manjim borojem mesojednih i biljojednih vrsta.
Kingdom - Animalia
Phylum - Chordata
SubPhylum - Vertebrata
Superclass - Osteichthyes
Class - Actinopterygii (Ray finned fishes)
Sistematika riba
Stranica 20/95
Subclass - Neopterygii
Infraclass - Teleostei (Bony Fishes)
Superorder - Ostariophysi (Carp, minnows, Catfish, etc - have Weberian Apparatus)
Order - Cypriniformes (Carp, Minnows, etc.)
Family - Cyprinidae
Genus - Cyprinus
Species- Cyprinus carpio
Subspecies - (koi)*
aran
Linjak
Bjeli amur
Srabrni aran
Pjagavi aran
Karas
Zlatna ribica
Babuka
Crvenooka
Klen
Crvanperka
Mrena
Deverika
aran
Cyprinus carpio carpio Linnaeus, 1758
aran je veliki latero-lateralno spljoteni cyprinid visokih lea i krupnog tijela s prosjenom
maksimalnom duinom od 45 cm i prosjenom maksimalnom masom od 5.5 kg (u uzgoju 25-35 cm,
masa: 0.5-2 kg). Maksimalna zabiljeena masa je 38 kg(120 cm). Dobro podnosi oneienje.
Karakterizira ga dugako rilo, duga lena peraja trokutasta glava i dva para brkova koji se nalaze u
uglovima usta. Nema eluca ve crijevno proirenje umjesto eluca, a na petom krnom luku ima
drijelne zube.
Ljuske su velike i tanke (ljuskavi), odnosno poveane i nepravilno razbacane (veleljuskavi) ili ih nema
(goli aran).
Ovisno o koliini ljusaka razlikujemo:
-Ljuskavi (upnjer,
Common or Wild Type)
-Veleljuskavi (Cajler
'Mirror Carp')
-Maloljuskavi (pigler
'Linear Carp')
-Goli aran('leather
carp')
Iz divljeg rijenog
selekcijom
Izvor: http://www.sea.ee/Sektorid/merebioloogia/MASE/Fish.htm
Boja znatno varira: mahom je boja dorzalnog dijela tijela odraslih riba maslinasto zelene do smee a
ventralni dio je srebrne do ute boje. Donja dijelovi analne i repne peraje su esto crvenkasto obojeni.
Uslijed mutacija, boja divljeg arana se moe izmijeniti u plavu ili crvenu to je iskoriteno i selekcijom
su dobiveni arani razliitih boja (koi aran).
Sistematika riba
Stranica 21/95
Porijeklom iz umjerenih podruja Euroazije. Sredinom 19. stoljea je unesen u vode Sjeverne
Amerike gdje je danas vrlo rasprostranjen. Kako je jedna od osobina arana da unitava bilje kojim se
hrani te time izaziva turbulencije i probleme s muljem, u Novom Svijetu ga smatraju tetoinom.
Prehrana. aran je svejed sposoban konzumirati raznoliku hranu; od insekata, rakova, kolutiavaca i
mekuaca do trava, sjemenki, divlje rie i alga. Probavni trakt je 2.5 puta dulji od tijela.
Mrijetenje traje nekoliko tjedana tijekom proljea ili ranog ljeta (lipanj i srpanj) kada se voda zagrije
na oko 17C. Tada arani, 2-3 puta tijekom 14-dnevnog intervala, u velikim grupama odlaze u
korovom ili travom obrasle pliine, mahom blizu povrine. Postupno se grupa razdvaja na vie manjih
grupica gdje je svaka enka u grupi s dva ili tri mujaka. Mrijetenje je najee u topla sunana
jutra a ribe se tad brkaju uz povrinu vode. Ukoliko temperatura poraste na 26C ili vie, mrijetenje
prestaje.
Ikra i valjenje. enke arane nose od 36,000 do 2,000,000 jaja (2,300,000 jaja ikre /8 kg). Jaja su oko
1 mm u promjeru. Razasuta su, a ako su lijepljiva, prihvaaju se za granice, travu i korijenje. Valjenje
se zbiva, ovisno o temperaturi, od 3 do 6 dana nakon oplodnje.
Zrelost mujaci dosiu sa 3-4 godine a enke s 5-6 godina. Mujaci su spolno zreli sa 2 a enke s 3
godine starosti.
ivotni vijek arana rijetko premauje 20 godina. Najdue ive 47 godina. U prirodnim uvjetima im je
potrebno 4.5 14 godina za udvostruenje populacije. Odgovara im pH : 7.0 - 8.5 i temperatura 3 32C
Ostale bitne aranske ribe

[izvor: http://www.fsz.bme.hu/~pink/webpeca/hal.html]
Crvenooka Bodorka,
(Roach, Rutilus rutilus)
ima latero-lateralno
spljoteno i prilino
visoko tijelo dorzalno
zelene a ventralno
srebrnaste boje.
Trbuna, podrepna i
repna peraja su
naranaste do crvene
boje. Dimenzija su do 45
cm i 2 kg. U travnju i
svibnju mrijeste do 105
jaja. Svejed je.
Klen (Chub, Leuciscus

cephalus) odlikuje
izdueni tijelo i kratka
podrepna peraja
Sistematika riba
Bijeli amur, (Grass carp,

Ctenopharyngodon
idella)
Produeno vretenasto
tijelo pokriveno
razmjerno velikim
ljuskama. Hrani se
vodenim biljem i
sjemenkama. Naraste do
1.2 m i vie od 30 kg.
Spolnu zrelost postie s
4 godine.
Crvenperka (Rudd,
Scardinius
erythrophthalmus)
Ima peraje crvene boje.
Linjak (Tench, Tinca

tinca)
Linjak ima zaobljene
peraje, sitne ljuske koje
lee duboko u debeloj
sluzavoj koi. Na
uglovima usta ima dva
mala bria. Peraje su
uvijek tamnije od boje
tijela. Naraste do 70 cm i
8 kg. enke sazrijevaju
nakon tree godine a
mujaci nakon druge.
Mrijesti se u vie navrata
od svibnja do kolovoza.
Podust (Sneep,
Chondrostoma nasus)
Gubica podusta je
unjasto produena, a
usta su s donje strane
poprena. Peritoneum je
crne boje.
Stranica 22/95
Sistematika riba
Mrena, (Barbel, Barbus

barbus)
Deverika (Bream,
Abramis Brama)
Karas (Crucian Carp,

Carassius carassius)
Prosjena veliina: 1518cm, Masa: 150-300g
Babuka (melez, srebrni

kara, Carassius auratus
gibelio). Do 45 cm i 1 kg.
Stranica 23/95
Sistematika riba
Koi (Carassius auratus)

U mnogoemu je slina s
aranom s dva glavna
izuzetka; nema brkove i
tamnu toku na bazi
svake ljuske. Bojom vrlo
variraju nisu sve 'zlatne
boje'.
http://fish.dnr.cornell.edu/nyfish/Cyprinidae/goldfish.html
Bijeli glava (Bijeli

tolstobik, Silver carp
Hypophthalmichthys
molitrix)
Izvor: http://uznix.narod.ru/sci/fkey/hypopht.html
Sivi glava (Sivi tolstobik,

Bighead carp
Aristichthys nobilis)
Izvor: http://www.mujweb.cz/
Stranica 24/95
Sistematika riba
Jegulje - Eels
Razred: Osteichthyes - kotunjae

Red: Anguilliformes - jegulje
Porodica: Anguillidae - jegulje
Stranica 25/95
Dio teksta i slike preuzete s

Autora: Andreja Brigi, dipl. ing. biol.

Zoologijski zavod
Red jegulja obuhvaa 22 vrste. Ovom prilikom emo se usredotoiti na porodicu Anguillidae koja
obuhvaa 16 vrsta koje naseljavaju vode tropskog i umjerenog pojasa. Naime preostalih 6 vrsta koje
nisu u porodici su vrlo rijetke i nisu nam od veeg znaaja. Najvanije su europska (Anguilla anguilla
Linnaeus, 1758), japanska i amerika jegulja.
Izgled. Tijelo jegulja je zmijoliko, a velika usta skrivaju mnotvo sitnih zuba. Peraje su joj modificirane
tako da grade neprekidnu peraju/liniju s ventralne i dorzalne strane repnog dijela tijela. Trbunih
peraja (pelvic fins) nema. Samo pektoralne peraje, upuuju da ova ivotinja pripada ribama. Boja joj
se mijenja kako stari. U principu je crna ili smea sa gornje strane, a uta ili srebrna sa trbune strane.
Tijelo je obavijeno sitnim ljuskama koje su prekrivene debelom naslagom sluzi, te ova riba moe po
vlanoj travi prepuzati iz jedne vode u drugu. Preteno je aktivna nou, a hrani se razliitim vodenim
beskraljenjacima, liinkama riba i aba.
Jegulja (Anguilla anguilla) (preuzeto iz: fishbase.org i sea-river.com)
Izvor: fishbase.org
Izvor: sea-river.com
Veliina. Odrasle jedinke variraju u duini. Doseu duinu od 40 do 150 cm. Rastu izuzetno sporo.
Mujaci postaju spolno zreli za 4 do 14 godina, a enke za 10 do 20 godina. Kad postanu spolno zrele
jegulje mijenjaju boju trbuha u srebrnu te migriraju u more. U tom razdoblju jegulje se intenzivno
hrane, nagomilavajui veliku koliinu masnih rezervi. Pri kraju ljeta i sa poetkom jeseni, odrasle
jegulje se pokreu na veliko putovanje dugo 4.000 do 7.000 km ka mjestima gdje se pare. U toku ovog
puta jegulja dnevno pree 20 do 40 km.
Obitavalite. Jegulja je riba dna; ivi uz dno, u razliitim pukotinama ili ispod kamenja. Europska
jegulja obitava du obale europske obale Atlantskog oceana, Sjevernog, Baltikog. Mediteranskog i
Crnog mora. enke migriraju u gornje tokove rijeka koje se ulijevaju u ta mora i do 1.000 metara
nadmorske visine, dok mujaci ostaju u boatim vodama na uima. U Hrvatskoj ova vrsta naseljava
vodotoke jadranskog i crnomorskog sliva. U jadranskom slivu je autohtona, a u crnomorskom slivu
alohtona vrsta. Amerika jegulja (Anguilla rostrata) je vrlo slina naoj europskoj jegulji (Anguilla
anguilla).
Razmnoavanje jegulje vezano je iskljuivo za more; jegulja je catadromna selica, koja iz slatkih voda
putuje na mrijetenje u more. Spolnu zrelost mujaci jegulje dostiu u 9 - 12 godini ivota, a enke u 9
- 20 godina. U stadiju spolne zrelosti zapoinju svadbeni put sputanjem niz rijeku. Istovremeno se
razvijaju sekundarne spolne oznake, te trbuna strana tijela poprima srebrnasto-bijelu boju, a bokovi
potamne. Nosnice se proire, a volumen oiju se dvostruko povea. U to vrijeme se jegulje ne hrane;
njihovo crijevo se skrauje, a stjenka crijeva se stanji i prestane izluivati probavne sokove. Dakle, sve
spolno zrele jedinke putuju iz europskih slatkovodnih vodotoka na mrijetenje u Sargako more. Sve
do 1920. godine nije bilo poznato mjesto mrijetenja jegulje. Naime, tada je danski biolog Johannes
Schmidt otkrio u uzorcima mora liinke amerike i europske jegulje. Obje jegulje se mrijeste u rano
proljee, a podruje mrijesta obiju vrsta se preklapa. Mrijeste se na dubini od 500 - 1000 m. Svaka
Sistematika riba
Stranica 26/95
enka polae oko milijun jaja promjera oko 1,1 mm. Oplodnja je vanjska. Postembrionalni razvoj
obuhvaa metamorfozu. Nakon mrijetenja odrasle jedinke ugibaju.
Liinka jegulje staklarka (Leptocephalus) (preuzeto iz: www.amonline.net.au

i people.whitman.edu)
Liinka jegulje je prozirna, bono spljotena,

s vrlo malom glavom i velikim oima. Nimalo
ne slii odrasloj jegulji, te su je dugo vremena
smatrali posebnom vrstom ribe. Liinke se
nazivaju se staklarke (Leptocephalus). Neki
znanstvenici smatraju da se liinke jegulje ne
hrane, dok ostali navode kako se hrane
zooplanktonom.
Liinka jegulje. Izvor: http://en.wikipedia.org/wiki/Eel

Catadromous: vrsta koja se pari u moru te potom migrira u slatke vode gdje ostaje do zrelosti. Primjer Kineskog raka (Chinese mitten crab,
Eriocheir sinensis), Atlantske jegulje. (Sumich, J. L. 1988. An Introduction to the Biology of Marine Life. 4th ed. Wm. C. Brown
Publishers. Dubuque, Iowa.)
Rast liinki je postepen te tijekom prve godine doseu veliinu od 2.5 cm, u drugoj oko 5.2 cm, a u
treoj 7.5 cm. Liinke europske jegulje nosi Golfska struja od mjesta mrijetenja u Sargakom moru
kroz cijeli Atlantski ocean do obala Europe. U treoj godini liinke se preobraze u novi oblik tzv.
staklastu jegulju, koja ve ima zaobljeno tijelo. Za razliku od europske jegulje, liinka amerike jegulje
metamorfozira nakon prve godine ivota. U etvrtoj godini, mlade jegulje aktivno ulaze u rijeku gdje
ostaju sve dok ne postanu spolno zrele. Spolni organi se razvijaju polagano i tek kada su oni u
potpunosti razvijeni jegulja odlazi na put u Sargako more. Jegulje koje naseljavaju vode crnomorskog
ili dunavskog sliva se ne razmnoavaju.
Brojnost jegulja u Europi se smanjuje, a uzrok tome je pretjerani lov i izgradnja brana na rijekama
bez ribljih staza. Danas europske populacije jegulja uvelike ovise o umjetnom uzgoju u morskim
lagunama.
Sistematika riba
Stranica 27/95
Sargako more
(preuzeto iz:
www.mdsg.umd.edu)
Razvojni ciklus
jegulje (Anguilla
anguilla) (preuzeto
iz: www.ices.dk)
Sistematika riba
Ugor (Conger eel, Conger conger) je

morska riba dimenzija do 2 metra i 50
kg. Obitava u Sredozemlju i du
istone atlantske obale. Grabeljivac je
koji obitava u pukotinama kamenita
dna. Nakon mrijetenja u svibnju i
lipnju ugibaju. Liinke prvi dio ivota
provode pelagiki na 100-200 m
dubine. Nakon transformacije u oblik
odraslih riba s 15 cm duine odlaze
prema obali.
Pelagic [gr. pelagos - more], koji se odnosi na otvoreno
more ili ocean, prvenstveno ivotinje koje
ive na povrini ili u oceanu; daleko od
obale.
Ugor. Izvor: http://photodive.free.fr Autor: Jean-Claude SAMOYEAU
Stranica 28/95
Sistematika riba
Stranica 29/95
Red Siluriformes (Catfish)

Red Siluriformes obuhvaa 25 porodica i preko 2000 vrsta. Veina vrsta su slatkovodne ribe, ali dvije
porodice sainjavaju morske ribe. Takoer, veina vrsta ima maksimalnu duinu tijela manju od 12
cm.
Porodica Siluridae (Sheatfishes)
Som. Jedna od najveih siliuriformnih riba je som
(Sheatfish, Silurus glanis) iz Europe. Maksimalna
zabiljeena veliina je 5 m i 330 kg. Obiljeava ga iroka i
dorzoventralno spljotena glava na koju se nadovezuje
valjkasti prednji dio tijela. Stranji dio tijela i rep su laterolateralno spljoteni. Na gornjoj eljusti su 2 velika
pokretljiva brka a na daljnjoj etiri manja. Som ima sitne
zube koji mu slue samo za prihvaanje jer guta ivi plijen.
Nema ljuske, a boje tijela ovisi o okolini. Kao i kod veine
riba, trbuh je uvijek svijetle boje. Tijelo je iarano tamnim
pjegama. Na rep otpada gotovo polovica duljine tijela.
Podrepna peraja poinje gotovo na polovini tijela i protee
se sve do repne peraje.
Zastupljenost soma; izvor: www.ittiofauna.org
Razmnoavanje. enka spolno sazrijeva sa oko 3 godine a mujak s 2 godine. Mrijesti se koncem
proljea. Gnijezda gradi od biljaka u koje polae ljepljivu ikru.
Som i patuljasti somi; Izvor http://www.fsz.bme.hu/~pink/webpeca/hal.html
Porodica Ictaluridae
Ameriki ili patuljasti somi (Brown bullhead, Ictalurus nebulosus) izgledom podsjea na soma,
ali ima masnu peraju, podrepna peraja mu je nije spojena s repnom. Na prsnim i lenoj peraji ima
tvrdu i veliku prvu bicu. Bodlje sadra hemolizine koji se ubodom unose.
Kanalski som (Channel Catfish, Ictalurus punctatus)
Sistematika riba
Stranica 30/95
Glavne osobine: u pravilu plavo-maslinaste boje, sivih ili crnih lea to prelazi u bijelu boju trbuha.
Crne toke su razasute postrano. Rep je homocercal-ni; ralanjen na dorzalni i ventralni dio, dugi
brkovi oko usta. Najpopularnija i najvie komercijalno uzgajana riba SAD-a.
Red Perciformes (perch-likes)

Razred Actinopterygii (ray-finned fishes)
Porodica Percidae (grgei)

Smu (Pike pearch, Stizostedion Lucioperca) ima produeno vretenasto tijelo. Popreno po tijelu ima
8-9 tamnih pruga. Ima veliki usni otvor koji see do ispod oka. U ustima ima veliki broj zuba meu
kojima su neki vei i otriji. Lena peraja je podijeljena na 2 dijela, a trbune su povuene prema
naprijed i nalaze se odmah ispod prsnih peraja.
Prosjena veliina: 35-70 cm, masa: 0.5-3 kg
Stizostedion lucioperca Izvor: http://agrino.org/fishing/htmldocs/frswtrfish.html
Grge (Perch, Perca fluviatilis) odlikuje izdueno tijelo, blago latero-lateralno spljoteno. Lena peraja
je razdvojena i na kraju prvog dijela ima crno-plavu mrlju. Popreno du tijela ima 6-9 tamnih pruga.
Prosjena veliina 18-25 cm, masa: 200-400 gr
Sistematika riba
Perca fluviatilis Izvor: http://agrino.org/fishing/htmldocs/frswtrfish.html
Stranica 31/95
Sistematika riba
Stranica 32/95
Morske ribe
Porodica Serranidae
Porodicu Serranidae odlikuje latero-lateralno spljoteno tijelo, trbune peraje pomaknute kranijalno
tako da se nalaze ispod prsnih.
Lubin, brancin (European seabass, Dicentrarchus labrax) Duine ~ 25cm; maksimalno 1 m i 14kg.
Grabeljivac, malih usta sa snanim eljustima i otrim zubima. Na stranjem dijelu krnog poklopca
ima crnu mrlju. Olovno-sive je boje. Spada u bijelu ribu. Grabeljivac kojeg je mogue hraniti paletama
u intenzivnom uzgoju; vaan je za marikulturu. Puno ga ima oko ua rijeka, a ulazi i u same rijeke.
Ima vidljivu bonu liniju. U Jadranu se mrijesti krajem jeseni i poetkom zime, a u sjevernom moru od
5. do 8. mjeseca. Ima pelaginu ikru.
Izvor: http://www.webdelanzarote.com/pescados.htm
Rasprostranjenost brancina;
Izvor: http://www.ittiofauna.org/
Sistematika riba
Stranica 33/95
Porodica Sparidae
Komoraa, orada, podlanica, lovrata (Gilthead bream, Sparus aurata) je bijela riba s jakim kukastim
zubima. Ima visoko latero-lateralno spljoteno tijelo, jednu lenu peraju a trbune su ispod prsnih.
Glava ja jaka a ljuske su sitne. Boje je modre, zelenkaste do srebrne s uzdunim smeim prugama..
Izvor: http://www.seaangler.8m.com
Perciformne* ribe
[*grgeolike ribe]
Ova grupa ukljuuje grgee, lubine i preko 7000 drugih ribljih vrsta.
Sve perciformne ribe karakterizira:
bice peraja; u prvoj lenoj ili prvoj polovici jedinstvene lene peraje bice peraja su tvrdo
uzglobljene poput bodlji
Masnu peraju nemaju
Prsne peraje su smjeteno na sredini bone strane tijela, a trbune su postavljene ventralno
naprijed odmah ispod prsnih ili ih nema.
Riblji mjehur ukoliko je prisutan i nema pneumatic duct odnosno nije spojen s probavilom.
(physoclistous*)
Physoclistous sa zatvorenim ribljim mjehurom to jest bez veze izmeu ribljeg mjehura i jednjaka.
Porodica Mugilidae (cipli)

Porodica Mugilidae obuhvaa oko 70 vrsta. Sve vrste dijele slian oblik tijela.
Ribe iz porodice cipala imaju dugako valjkasto tijelo, dvije odvojene lene peraje. Prednja peraja ima
samo 4 bice. Prsna peraja im je smjetena kaudalnije no u mnogih perciformnih riba. Rep im je
razdvojen u obliku poloenog slova V. Imaju velike okrugle cikloidne ljuske i na tijelu i na glavi.
Nemaju vidljivu bonu liniju. Tamno sive su boje, dorzalno tamniji, ventralno svjetliji. Postrano imaju
niz vodoravnih tamnih pruga.
Sistematika riba
Stranica 34/95
Izvor: http://www.fao.org
Oblik tijela im omoguava veliku agilnost; brzi su plivai to koriste i kada migriraju i kao predatori.
Odrasli se hrane detritusom i algama koje pronalaze na dnu uvala. Cipli esto ulaze u rijeke i plivaju
uzvodno.
Osobine cipala su: euryhaline*, eurythermal i catadromous**. Vrlo dobro toleriraju niske koliine kisika
do 1ppm.
Euryhaline sposoban na ivot u vodi vrlo varijabilnog saliniteta
Order - Perciformes
Family - Mugilidae
Genus - Mugil
Species - Cephalus
Cipal glava, bata (Flathead mullet, Striped Mullet, Mugil cephalus) ima mekane i ispupene usne,
jeku i veliku repnu peraju. Bono ima 12 pruga. Mrijesti se ljeti u moru a u proljee migrira u slatku
vodu. Podnosi velike oscilacije saliniteta. Veliina odraslog cipla glavaa je od 23 do 36 cm. Bijela je
riba koja se umjetno uzgaja sve do mase od 250g.
Izvor http://free.imd.it/
Cipal zlatac (Golden Grey

Mullet, Mugil auratus) je
tamno sive boje sa 6-7
uzdunih pruga na
bokovima. Iza oka ima
utu, a na krnom
poklopcu zlatnu mrlju.
Ulazi u slatke vode.
http://free.imd.it/Colapesce/Pescitalia/
Sistematika riba
Stranica 35/95
Cipal putnik (Grey Mullet,

Mugil chelo) ima debelu i
natrag ulegnutu gornju
usnu. Sivo smee je boje
sa smea-plavkastim
prugama na bonim
stranama. Ulazi u slatke
vode.
http://free.imd.it/Colapesce/Pescitalia/
Cipal balavac (Grey

Mullet, Mugil capito) ima
malu glavu u odnosu na
tijelo. Sivo-zelenkaste je
boje. Ima 6-7 uzdunih
pruga na bonim
stranama. Mrijesti se u
slatkim vodama.
Izvor: http://free.imd.it/Colapesce/Pescitalia/PaginePesci
Cipal mrnjak (Leaping mullet, Mugil saliens, Liza saliens Risso) ima dugake prsne peraje,
tamnosmee je boje sa zlatnom mrljom na krnim poklopcima. Ne zalazi znatno u slatka vode; samo
u boate.
Cipal pluta (Boxlip mullet, Oedalechilus/Mugil/Liza labeo) ima debelu, naprijed utegnutu gornju usnu.
Tamnosive je boje s uzdunim ukastim prugama. Ne ulazi u slatke niti u boate vode.
Sistematika riba
Stranica 36/95
koljkai
koljkaa ima oko 30 000 vrsta. Sjedilake su ivotinje u morima ili slatkim vodama. Niti kojima se
trajno ili privremeno privruju za podlogu zovu se byssus. Meu najpoznatije jadranske koljkae
spadaju kamenice, dagnje, prstaci, periske i jakovljeve kapice. Bezupka je najpoznatija slatkovodna
vrsta.
Koljeno: Molusca
Razred: Bivalvia
Podrazred: Lamellibranchia
Nadred: Filibranchia
Porodica: Ostraeidae (Oysters)
Porodica Ostraeidae je rasprostranjene irom svijeta; 10 vrsta je prisutno u Mediteranu. Donja

ljuska izrasta prilijepljena za tvrdu podlogu pa je stoga oblik koljke vrlo varijabilan. Ostreidae imaju
veliki privredni znaaj; farme za uzgoj su rasprostranjene uz obale diljem cijelog svijeta.
Kamenica; izvor: http://www.seafood.no/
Kamenica, otriga (Oyster,

Ostrea edulis) naraste do 13
cm i 100 g. Hrani se
planktonom.
Oplodnja. Europska
kamenica je hemafrodit
spolni organi sadra i jajne
stanice i spermu. Mrijesti se
cijele godine osim zime. Jaja
se oplouju u tijelu te se
zadravaju na krgama sve
do stadija larve s ljuskom.
Graa. Ljuture su
okruglaste ili jajaste. Lijeva
je vea a desna manja i
predstavlja poklopac. ivi u
obalnim zonama. Uzgaja se
umjetno.
Anatomija kamenice. Izvor: http://encarta.msn.com/
Sistematika riba
Stranica 37/95
Koljeno: Molusca
Razred: Bivalvia
Nadred: Filibranchia
Podrazred: Lamellibranchia
Porodica: Mytilidae (Mullels)
Porodica Mytilidae je prisutna diljem svijeta; oko 30 vrsta i puno rodova obitava u
Sredozemnom moru. Mytilidae su koljkai koji ive snano privreni za podlogu pomou tkivnih
veza lat. byssus. Ljuture su produene, esto nalik lepezi. Otvor koljke je mali, bez 'zuba'.
Dagnja (Mediterranean mussel, Mytilus galloprovincialis) ima oblik lepeze i dvije jednake ljuture. ivi u zoni
plime i oseke. Naraste do 15 cm i 200 g. Umjetno se uzgaja. Uzgoj im traje tri do etiri godine, a vade
se od listopada do svibnja. Trina veliina je ~6cm* to dosee na kraju prve godine. Odvojenih je
spolova. Mljevene ljuture se koriste u proizvodnji stone hrane i kao dodaci gnojivima.
*Zakon propisuje minimalnu trinu veliinu dagnje od 5 cm.
Izvor: http://www.seafood.no/
Byssus, izvor: http://www.msc.ucla.edu/
Rasprostranjenost. Dagnja je najrasprostranjeniji koljka u Jadranu. ivi u uzobalnoj kamenoj zoni

uzdu cijele obale Jadranskog mora. Najvea je koncentracija dagnji u zoni plime i oseke, ali nalazimo
ih i na dubini od 4 m. Dagnja je najvie prisutna u Novigradskom moru, ibenskom kanalu i zaljevu te
u Malostonskom i Pulskom zaljevu. U manjoj mjeri prisutna je i na podrujima Zadra, Splita i Limskog
kanala. Takoer obitava i na uima rijeka.
Dagnja ivi na kamenim podlogama i raznim predmetima (plutae, usidreni brodovi i sl.) u kolonijama,
gusto prekrivajui itavu podlogu za koju se privruje snopom byssus-nih vlakanaca. Bolje raste u
blizini slatke vode i na podrujima zatienim od jakog mlataranja mora. Dagnja ima mnogo prirodnih
neprijatelja. Napadaju je ribe jakih zubala, morske zvijezde i rakovi.
Prehrana. Dagnje se hrane planktonom, organskim lebdeim esticama i algama.
Umnaanje. Odvojenih su spolova i vrlo su plodne tako da isputaju 5-25 milijuna jaja. Mrijeste se dva
puta na godinu u rano proljee i kasnu jesen.
Nazivlje. Brojni su narodni nazivi za dagnju u nas. Npr. dagna, dagnica, daganja, muula, muulja,
mulja, datul sl. To je znak velike rasprostranjenosti dagnje i cijenjenosti u narodu.
Gastronomske osobine: Jestive i ive dagnje su samo one koje su vrsto zatvorene.
Sistematika riba
Stranica 38/95
Anatomija dagnje
Ljuture dagnja su ovalnog, klinastog oblika, crne boje i
obavijaju itavo tijelo. S lene strane obije ljuture
nalazi se plat, a rubovi su odvojeni platenom
pukotinom.
Ljuture su graene od tri sloja:
vanjski tanki periosarcum graen od hitina,

prizmatini i
sedefasti
Glavne graevne jedinice su kalcijev karbonat i
kalcijev fosfat (CaCO3 i CaPO4).
Uslijed slojevite grae, ljuture su s vanjske strane crne

a s unutarnje strane sedefastog sjaja. Meusobno su
ljuture na lenoj strani povezane elastinim
ligamentom koji svojim elasticitetom otvara koljku.
Miii su zatvarai.
Izvor: http://biodidac.bio.uottawa.ca/
Plat ljuske: osjetilni, sekretorni i miini renjevi, te tri sloja ljuske;
periostracum, prizmatini sloj i sedefasti sloj
*Periosarcum (lat. peri- okolo +gr. Ostrakon - ljuska) tvrdi hitinski sloj koji
obavija ljuske mekuaca titi ljuske od erozivnog djelovanja
vode.
Kako dagnje rastu na ljuturama se, poevi od kljuna koljke, tvore koncentrine krunice pruge
prirasta - prema kojima se moe procijeniti starost.
Ispraviti!
Otvor ulaznog sifona

Izlazni sifon
Perioatracum poetni
krug (umbo)
Ligament koji povezuje
ljuture
Ljutura zadnji krug
Plat
Stopalo
Miii za zatvaranje
ljuture; veliki i mali
Tijelo
krge
Izvor: http://collections.ic.gc.ca
Sistematika riba
Stopalo i byssus. Stopalo je trbuasta

tvorba sjekirastog oblika. Sadri jaka
miina vlakna s mnogo sluznih stanica.
Sluz se u vodi stvrdne i tvori duga ilava
vlakna - byssus. Stopalo slui za kretanje,
a byssus za privrenje.
Miije. Dva miia zatvarae su
rasporeena na prednjem i stranjem
kraju ljuske (mm. adduktor anterior et
posterior). Stranji mii je bitno vei
nasuprot prednjem koji je u nekim
sluajevima potpuno neprimjetan. Miije
stopala se nastavlja na tanki miini sloj
trbune vree a 4 miia stopala su
vezana za ljuturu.
CNS se sastoji od 4 ganglija; cerebralni,
pleuralni, pedalnog i visceralni. Sredinji
ganglij ini osnovu ivanog sustava.
Oi su smjetene na prednjem djelu
lijevog i desnog srednjeg krnog luka.
Probavni sustav. Na donjem rubu je
otvor za ulazak vode i hrane usta, a na
gornjem rubu je izlazni otvor za iskoritenu
vodu i fekalije. Usni otvor ini pukotinu na
platu smjetenu iza prednjeg miia
zatvaraa. Razlikujemo gornji i donji usni
nabor. Svaki nabor se nastavlja u duge i
tanke usne krpice koje su zavinute prema
natrag i priljubljene uz krge. Trepetljikavi
epitel kojim su usne krpice obloene
prenoenjem sitnih organizama prema
ustima sudjeluje u razvrstavanju hrane.
Na usta se nadovezuju jednjak, prednje
crijevo proireno s ljezdanim stanicama
pa srednje crijevo.
krge slue za filtraciju i disanje. krni
listii imaju oblik slova W.
Srce ima 1 pretkomoru i 1 komoru.
Preporueni linkovi:
Blue Mussel (Mytilus edulis) aquaculture industry in Green Bay:
http://www.irh.k12.nf.ca/
Mytilus galloprovincialis (Lamarck, 1819)
http://www.pescatori.it/myteng.htm
Blue Mussel (Mytilus edulis) Izvor: http://www.vattenkikaren.gu.se/
Stranica 39/95
Sistematika riba
Izvor: http://manandmollusc.net/
Stranica 40/95
Sistematika riba
Dobrobit riba
Fish welfare
Giant Sea Bass

Vrlo dugi reproduktivni ciklus i velika potranja za
mesom, poglavito u SAD-u doveli su gotovo do
istrebljenja te vrste.
Vie o ivotnom ciklusu Giant Sea Bass saznajte na stranicama grada
Manhattan Beach, a Izvjetaj o ugroenosti vrste na
stranicama National Environment Trust (www.net.org)
Chilean sea bass; Izvor: http://www.yptenc.org.uk/
Stranica 41/95
Sistematika riba
RIBE
Kao primjer grae kotunjaa uzet emo slatkovodnu ribu, obinog
grgea (Perca fluviatilis). Glavna obiljeja kotunjaa moemo
navesti u nekoliko reenica. Brojno su najvea skupina riba i meu
njima ima najraznovrsnijih oblika. U lubanji su dobro razvijena
okotanja, te se istie dobro razvijena gornjozatiljna kost. Tijelo je
prekriveno ljuskama koje mogu biti okrugle (cicloidne) ili eljaste
(ctenoidne), a neke imaju i ostakline (kosmoidne) ljuske, dok ih
neke vrste uope nemaju. Repna peraja je homocerkalna, srce
nema arterijskog unja, nego aortinu glavicu, a crijevo je bez
zavojitog zaliska.
Stranica 42/95
Iva Juri
Student 4. godine, smjer:
profesor biologije
Prirodoslovno-matematiki
fakultet, Zagreb
Tekst izraen u sklopu:
(C) E-kola u suradnji s
om.
Vanjski izgled
Tijelo grgea je vretenastog oblika i na bokovima stisnuto. iljata glava prelazi nezamjetno u tijelo, a
ovo se suava u repni dio. Na granici repnog dijela i tijela nalazi se analni otvor, a neposredno iza
njega na urogenitalnoj papili otvaraju se najprije spolni, a zatim mokrani otvor.
Peraje. Repna peraja je glavni organ za pokretanje. Od neparnih peraja kotunjae imaju jednu ili vie
lenih, repnu i podrepnu peraju. Prsne peraje uvruju se na opleje iza krnog otvora, a trbune na
trbunoj strani ribe. Kotunjae mogu imati trbune peraje na raznim dijelovima trbuha ovisno o
morfologiji pojedine vrste. Taj raspored je uvjetovan karakteristikom da je kukovlje kotunjaa uloeno
u miie i nije povezano s kosturom. Tako se trbune peraje mogu pomicati od redovitog trbunog
poloaja prema naprijed, pa u nekih vrsta mogu doi ak i ispred prsnih peraja, dok u nekih mogu
nestati (jegulje).
Peraje kotunjaa mogu biti mekane i tvrde. U mekanima, ipice peraja tvore tanke malene koice,
koje su meusobno pokretno povezane. U tvrdih ili nelankovitih, peraje podupiru jedinstvene kotane
ipice, koje mogu biti na vrhu zailjene i otre. Repna peraja grgea je homocerkalna, kotani kostur
ulazi u njezin gornji dio, pa je prema tome, repna peraja izvana simetrina ali je unutarnjom graom
asimetrina. Tijelo grgea pokriveno je eljastim ljuskama. Du sredine tijela istie se bona pruga,
koja ide od poetka trupa pa sve do repa. Broj ljusaka u bonoj pruzi, te broj i raspored ljusaka iznad i
ispod te linije omoguavaju sastavljanje formule prema kojoj se odreuju vrste riba. Na prednjoj strani
glave ispred oiju lee parne nosnice, a svaka je nosnica podijeljena poprenim konatim mostiem
na dva dijela. Sa strane glave nalazi se iroki krni poklopac (operculum), ispod kojeg su smjetene
krge.
Sistematika riba
Stranica 43/95
Koa
Tijelo grgea, osim glave, pokriveno je mnogobrojnim kotanim ljuskama koje nastaju u usmini
(dermis). Ljuske su poslagane poput cijepova na krovu. Okruglaste i eljaste ljuske sastoje se od
koncentrino poredanih krugova, koji oznaavaju zone prirasta. Ljuske su proete vapnencem koji se
zimi ne taloi u tolikoj koliini kao ljeti, pa se zimi rast ljusaka uspori. Tako nastaje na ljuski uska
zimska zona, pa se brojanjem zimskih kolutova moe odrediti starost ribe.
Ljuske riba nastaju u usmini ovako: svaka se ljuska dri svojom osnovicom usmine, koja naini oko
ljuske vreicu od vezivnog tkiva. Slobodni rub ljuske nalazi se neposredno ispod tankog sloja
pousmine koja prevlai povrinu tijela. U onih ljusaka koje imaju otre izdanke kao npr. zubie, oni
stre napolje, jer probue pousminu. Gornji sloj ljuske izgraen je od kotanog tkiva, a donji sloj
izgrauje vezivno tkivo koje je proeto vapnencem, te je taj dio nova tvorevina.
Razlikujemo etiri osnovna tipa ribljih ljusaka i to:
1. Plakoidne ljuske koje nalazimo kod prenousta i hrskavinjaa. Plakoidne ljuske nastaju na
ovaj nain: stanice s velikom jezgrom koje su porijeklom iz vezivnog tkiva, sakupljaju se u
usmini i postaju odontoblasti, a ispod te nakupine stanica, pousmina tvori unjastu izraslinu.
Odontoblasti su rasporeeni u jednom neprekinutom sloju i lue zubninu ili dentin, od koje se
sastoji unutranjost zubia. Stanice pousmine lue u dodiru s dentinom sloj vitrodentina. Dublji
dio izrasline koja na taj nain bude proratena mineralnim tvarima smjetava se u usmini, koja
ispod nje okotava i tvori jednu bazu oko koje se taloi sloj dentina. Zubi zatim prestaje rasti i
nakon odreenog vremena on ispadne, te ga nadomjesti novi.
2. Ganoidne ljuske nalazimo u titonoa (Chondrostei), cjelokosta (Holostei) i fosilnih resoperki

(Crossopterygii). Zaetak gonoidne ljuske je u usmini, gdje posebne stanice koje su
rasporeene u dva sloja izluuju tanki sloj proet mineralnim tvarima, a s njegove obje strane
izbijaju ogranci. Na taj sloj se slau novi i stapaju rubovima svojih ogranaka kojima
ograniavaju uplje i alveolarne prostore u obliku cjevica. Na taj nain nastaje sloj kosmina
Sistematika riba
Stranica 44/95
od kojeg su ove ljuske izgraene. Iznad kosminskog sloja stanice vezivnog tkiva koje su
rasporeene ispod pousmine izluuju sloj ganoina. Tipian vanjski oblik ganoidnih ljusaka je
romboidni, razmjetene u kosim redovima i meusobno spojene naroitim uzglobljenjima, te
tako tvore svojevrsni oklop na ribljem tijelu. Na vanjskoj povrini ovih ljusaka nema nikada
ostaklice jer vanjski sloj izgrauje ganoin, a unutarnji izopedin (jedna vrsta vrlo vrstog
kotanog sloja lamelarne grae). Ganoidne ljuske su trajnog karaktera i nikada se ne mijenjaju
kao to je to sluaj s plakoidnim organima.
3. Kosmoidne ljuske imaju naroit oblik i grau, a nalazimo ih kod fosilnih dvodihalica i
recentnih i fosilnih resoperki. Po svojoj grai kosmin predstavlja mnoge zubaste izdanke
dentina koji su meusobno srasli. Na kosmoidnoj ljusci razlikujemo tri sloja: na osnovici se
nalaze sloene ploice kotanog tkiva koje su poslagane jedna iznad druge. Mjestimino kroz
njih prolaze krvne ilice. Taj vrsti sloj nazivamo izopedin. Na njemu je rasprostrt drugi sloj
sastavljen od upljikave kotane tvari tzv. vaskularni sloj. Njega prekriva neto izmijenjen sloj
zubnine (dentina) koji je probuen s mnogo upljina u obliku cijevi zrakaste grae. Tako
izgraenu zubninu nazivamo kosmin. Na povrini ljusku prevlai tanki sloj ostaklice ili
vitrodentina.
4. Kotane ili elasmoidne ljuske imaju sve kotunjae osim mnogoperki, resoperki i
kotunjavki (Lepidosteiformes). Izgrauju ga skupine stanica s velikom jezgrom porijeklom iz
usmine, koje zovemo osteoblasti. One se razmjetaju du dvije uzdune osi: od gornje
skupine stanica nastane ganooin, a od donje izopedin. Oko izboine s ljuskom skupina stanica
vezivnog tkiva tvori dep ljuske. Prema tome, kotanu ljusku sainjavaju gornji sloj, a to je
kotano tkivo i donji sloj koji pripada vezivnom tkivu proetom vapnencem. Na elasmoidnim
ljuskama zbog njihovog sezonskog rasta razlikujemo i sezonske zone prirasta u obliku
koncentrinih prstenova ili ravnih i paralelnih pruga.
Za kou riba znaajna je prisutnost velikog broja jednostaninih lijezda. One nastaju kao proizvod
pousmine to je karakteristino za sve kraljenjake. Najbrojnije su peharaste ljezdane stanice koje
izluuju sluz (mukopolisaharid) neposredno u vanjsku sredinu, koji je vrlo vaan u odnosu izmeu
unutarnje sredine ribe i okolne vode (osmoregulacija).
U koi riba uloeni su i kromatofori. Prema bojilu koje sadre kromatofori razlikujemo iridocite ili
guanofore koji povezani s ljuskama daju sjaj koe specifian za ribe, te melanofore koji sadre smei
ili crni pigment, eritrofori crveni, a ksantofori uti pigment. Kromatofori su graeni tako da imaju mnogo
nepravilnih ogranaka i nastavaka. Rasprivanjem i skupljanjem pigmentnih zrnaca u stanici, te
kombinacijom razliitih kromatofora, dolazi do raznolike obojanosti riba. Sposobnost promjene boja
zovemo metakroza. U veine kotunjaa u promjeni obojanosti sudjeluje autonomni ivani sustav.
Koa grgea i drugih kotunjaa bogat je jednostaninim i viestaninim ljezdanim stanicama koje
izluuju sluz, te tako smanjuje otpor ribe kod plivanja.
Sistematika riba
Stranica 45/95
Kostur
Kosti. S obzirom na porijeklo, kosti se dijele na hrskavine i kone. Hrskavine kosti nastaju
postepenom zamjenom hrskavice kotanim tkivom, tako da se na kraju tog procesa razvije kost koja je
slina po obliku svojem hrskavinom prethodniku. Kone kosti nastaju u koi i nemaju hrskavinih
prethodnika.
Aksijalni skelet grgea tvori kraljenica na kojoj su dobro odlueni trupni i repni dio. Kraljeci su
amficelni, a izmeu njih sauvali su se ostaci svitka, koji se meusobno sjedinjuju kroz uske cjevice
(prolaze tijelom kraljeka). Kraljeci imaju gornje ili ivane i donje ili hemalne lukove, a na donje
lukove repnog dijela privruju se rebra. Kod grgea, kao i veine kotunjaa, svakom rebru prileu
meumiine koice ili tzv. riblje drae. One nastaju izmeu miia u pregradama od vezivnog tkiva.
Lubanja je sloeno graena i tvore je hrskavine i kone kosti, a sastoji se od dva osnovna dijela:
ivane lubanje i visceralne lubanje.
Na ivanoj lubnji razlikujemo etiri regije i to zatiljnu (okcipitalnu), tjemenu (perijetalnu), eonu
(frontalnu) i nosnu (nazalnu) regiju. Lubanja kotunjaa je tropibazalnog oblika i nije zglobno spojena s
kraljenicom.
krni kostur (krna lubanja) sastoji se iz eljusnog, podjezinog i krnih lukova, te krnog
poklopca (operculum). krni kostur ima sloenu zadau: pomicanje eljusti u svrhu hvatanja plijena,
ulogu hvatanja pri potiskivanju hrane u probavilo i ritmiko otvaranje i zatvaranje krnog aparata i
krnih poklopaca kod disanja. Grge kao i ostale kotunjae ima pet pari krnih lukova koji se
sastoje svaki od etiri elemenata.
Peti krni luk je jako reduciran i on se sastoji samo od donjodrijelnih kosti, te ima male
donjodrijelne zubie. Tako se razvija u mnogih riba dopunski ureaj za vakanje, koji je razliitog
oblika i slui kao pomagalo za odreivanje pojedinih vrsta.
Unutarnji kostur neparnih peraja izgruje red kotanih zrakastih ipica (radialia), a vanjski kotane
perajne ipice (lepidotrichia), nastale od okotavanja u koi. Osnovica svake peraje uvrena je na
posebnim koicama tzv. perajnim potporama (pterygiophori) kojih moe biti vie redova, a one su
svojim donjim dijelovima uvrene postranim slojevima miia i povezane s kosturom. Unutarnji
kostur parnih peraja tvore zrakaste ipice na koje se neposredno uvruju kotane perajne ipice,
te dalje na opleje koje se sastoji od lopatice (scapula), vranjae (coracoideum), dovranjae
(mesocoracoideum), grlenjae (cleithrum), nadgrlenjaa (supracleithale) i zasljepoona kost (os
posttemporale). Grge i neke kotunjae nemaju kukovlja ve umjesto njega imaju trokutastu kost
(basipterygium) koja je uloena u miie.
Probavni sustav
U ustima riba nalaze se mnogobrojni mali zubi koji su smjeteni ne samo na gornjoeljusnim,
meueljusnim i zubnim kostima, nego i na nepanim kostima, ralici i spojki podjezinog luka. Zubi su
jednako graeni, konini, monodontni s vrhovima usmjerenim prema straga i slue iskljuivo za
pridravanje hrane, a ne za njezino drobljenje. Mijenjaju se tokom itavog ivota. Grge, kao i sve ribe,
nema jezik u pravom smislu rijei. Usta vode u drijelo na koje se nastavlja kratki jednjak, koji prelazi u
eludac. U veine riba nema prave razlike izmeu jednjaka i eluca, te u nekih kotunjaa nabori
jednjaka mogu izravno prei u eludac koji moe biti razliite veliine i oblika. Iz eluca izlazi crijevo,
iji prednji dio (duodenum) tvori karakteristian zavoj. Iza tog dijela crijevo se protee ravno prema
straga, nema zavoja i otvara se napolje posebnim analnim otvorom. U crijevu grgea nema spiralnih
Sistematika riba
Stranica 46/95
zalistaka, ali postoje na poetku srednjeg crijeva na izlasku iz eluca posebni slijepi vratarniki
privjesci (appendices pyloricae) koji poveavaju prehrambenu mo crijeva. Njihov broj je razliit,
zavisno od ribe (2 do 800), a grge ih ima 3. Jetra su nepotpuno podijeljena u desni i lijevi reanj, a
imaju i uni mjehur. Guteraa je kompaktne grae vie kao endokrilni dio, dok je eksokrilni dio
izgraen u obliku malih krpica tkiva, koje esto ulaze u druge organe, ili je ak i nema. U crijevnom
zavoju nedaleko eluca nalazi se slezena.
Riblji mjehur
Izmeu probavnog trakta i bubrega du cijele lene strane trbune upljine protee se riblji mjehur. To
je mjeina tankih stjenki koja moe biti, kao u grgea, jedinstvena ili dvodijelna i podijeljena na dva
dijela. Nastaje kao izboina jednjaka s kojom je u nekih riba povezana pomou zrakovoda (ductus
pneumaticus). Prema tome ribe moemo podijeliti na zrakovodnice (Physostoma) i bezzrakovodnice
(Physoclista) kod kojih tog spoja nema.
Hrskavinjae i vei dio kotunjaa nemaju ribljeg mjehura, ali je on naroito dobro razvijen u riba s
velikom specifinom teinom (tekom skeletnom graom) i vei je u slatkovodnih nego u morskih
kotunjaa.
Stjenke ribljeg mjehura imaju mnogobrojne krvne ile, koje na mjestima tvore kapilarna razgranjenja
ili udesne mreice (retia mirabilia). U nekih zrakovodnica udesne mreice su posebno graene i
tvore tzv. crveno tijelo. Ustanovljeno je da crvena tijela mogu osloboditi iz krvi kisik, duik i ugljini
dioksid i provesti te plinove u upljinu ribljeg mjehura. U njima se deava jedinstvena pojava,
oslobaanje kisika iz oksihemoglobina crvenih krvnih zrnaca.
Kod potpuno zatvorenog ribljeg mjehura kao to ga ima grge dolazi do morfolokih promjena u
crvenim tijelima. Kapilare su gue poredane, a epitel koji pokriva izboene dijelove tih ilica dobiva
ljezdanu grau, te ima brojne nabore. Crveno tijelo takve grae zovemo crvena lijezda.
Riblji mjehur ispunjen je plinom koji sadri obino 83% duika, 2% ugljinog dioksida i 15% kisika. Kod
nekih dubinskih riba moe se koliina kisika poveati i do 87%.
Uloga ribljeg mjehura. U ivotu riba riblji mjehur ima vie funkcija. Fizioloki je zanimljiva uloga tog
organa u odravanju ravnotee kao i tvorba plina unutar njega. Riblji mjehur kao hidrostatski organ je
naroito bitan jer je specifina teina ribe gotovo jednaka specifinoj teini vode i smanjenjem mjehura
riba tone na dno, a njegovim irenjem die se u gornje slojeve. Prilagoavanjem obujma plina u
plivaem mjehuru riba moe plivati na odreenoj dubini uz vrlo malu potronju miine snage.
Stiskanjem prednjeg dijela ribljeg mjehura pomou miia, sputa se prednji dio ribe, a stranjeg repni
dio. U normalnim uvjetima dizanje i sputanje u vertiklanoj vodenoj masi odvija se postepeno bez tete
za ribe, no ako ribe budu naglo izvuene na povrinu, pogotovo iz dubina gdje je pritisak velik, to
moe biti pogubno za njih.
Disanje i riblji mjehur. Neki autori povezuju grau ribljeg mjehura s razvojem plua u kraljenjaka, a
drugi ga smatraju dodatnim organom za disanje to i nije ire prihvaeno. Postoji jedno vie
zadovoljavajue tumaenje ribljeg mjehura kao organa za disanje, a to je da kod poveanja sadraja
Sistematika riba
Stranica 47/95
ugljinog dioksida u vodi plinska lijezda izluuje vie plina u mjehur. To dovodi gotovo do
automatskog dizanja ribe u povrinske slojeve vode, gdje ima kisika u veim koliinama.
Zvuk. Osim navedenih funkcija ustanovljeno je da riblji mjehur ima ulogu i kod proizvodnje zvuka koja
je vrlo rairena meu ribama. Ribe koje za proizvodnju zvuka upotrebljavaju plin ribljeg mjehura,
stiskanjem miia oko mjehura koji je podijeljen na dvije ili tri komorice, prolaskom plina iz jedne
komorice u drugu preko ivica rastresitih pregrada moe se proizvesti zvuk. U aranki prednja komorica
ribljeg mjehura povezana je s labirintnim organom pomou posebnog sustava koica tzv. Weberovog
ureaja. Po postanku, Weberov ureaj su odijeljeni dijelovi etiri prednja kraljeka. Kod grgea
produeci prednje komorice su u neposrednom dodiru s elementima unutarnjeg uha. Oni se prislanjaju
na fontanele preko kojih su razapete opne i smatra se da ova veza moe imati statiku ili ak
akustiku funkciju.
Endokrini sustav
titnjaa veine kotunjaa nije morfoloki jedinstvena lijezda, nego su tiroidni mjeii razbacani u
vezivnom tkivu poddrijelnog i okodrijelnog podruja. Neke kotunjae imaju tkivo titnjae blizu
slezene, bubrega, mozga i oka. Grge ima difuznu titnjau koja se sastoji od malih nakupina tiroidnih
mjeia smjetenih pored trbune aorte i du puteva dovodnih krnih arterija.
Nuztitnjaa nije ustanovljena u riba, ali u tzv. zakrnim lijezdama (ultimobranhijalne lijezde) koje
su smjetene iznad osrja na donjem dijelu otvora estog krnog luka, dokazan je hormon kalcitonin.
Ove lijezde imaju sve ribe, a takoer vodozemci, gmazovi i neke ptice. Smatra se da u kotunjaa
Stanniusova tjelaca koje se razviju iz zadnjeg dijela stranjeg bubrega imaju vanu ulogu u regulaciji
prometa kalcijem u tijelu.
Guteraa kotunjaa pokazuje tendenciju odjeljivanja u malene skupine, to dovodi do koncentracije
otonog tkiva. U veini sluajeva postoji jedna velika otona stanica, koja je esto odvojena tokom od
vezivnog tkiva od egzokrinog dijela koji ima oblik potpunog ili nepotpunog vijenca. Ovaj endokrini dio
guterae lei u podruju unog mjehura ili slezene. Morfoloki razlikujemo tri tipa guterae: zbitu
guterau, difuznu guterau u obliku renjeva koja moe leati na razliitim dijelovima trbune
upljine i razbacanu guterau koja je u obliku malih nakupina smjetena preko cijele trbune upljine.
Nadbubrene lijezde se sastoje od interrenalnih i kromafinskih tjelaaca koji su odvojeni.
Interrenalna tjelaca su ruiaste boje i mogu biti smjetena slobodno na povrini stranjeg bubrega ili
su djelomino uklopljena u njegovu grau, a kromafinska tjelaca su smjetena na stjenkama stranjih
kardinalnih vena.
Dini sustav
Grge, kao i veina kotunjaa, ima etiri para krga, koji su smjeteni na etiri prednja krna luka.
Na unutarnjoj strani krnog poklopca nalazi se jedna polukrga, koja nosi naziv lane krge
(pseudobranchia). Sastoji se samo od jednog reda krnih listia koji ne sudjeluje kod disanja.
Mehanizam disanja. Ribe kotunjae diu na sljedei nain: kada voda koja ulazi na usta ue u usnu
upljinu, zatvaraju se zalisci i u isto vrijeme se iri krni poklopac, a kako to dovodi do smanjivanja
pritiska okokrne upljine u odnosu na usnu upljinu, voda protie kroz krne listie. Kotunjae
puno bolje iskoritavaju prolaz vode kroz krge, pa tako mogu iskoristiti i do 80% kisika iz vode, dok
prenouste koriste 50% kisika.
Sistematika riba
Stranica 48/95
Kod nekih riba koje se povremeno mogu zadravati izvan vode i to naroito u onih koji ive u plitkim i
muljevitim vodama vruih krajeva, razvijeni su dodatni organi za disanje. Oni nastaju od sluznice koja
oblae krnu upljinu i koja je bogata krvnim ilicama.
Krvotok
Optok krvi u riba je jednosmjeran. Srce se sastoji od tri dijela: venskog zatona, klijetke i pretklijetke. Za
razliku od morskih pasa, grge i ostale kotunjae nemaju arterijskog unja, nego ga zamjenjuje
aortina glavica (bulbus arteriosus) koja je za razliku od arterijskog unja dio arterijskog stabla (truncus
arteriosus) i predstavlja proirenje aorte. Aortina glavica nema zalistaka niti popreno prugastih
miia, ali ipak ona se iri i stee pod djelovanjem rada jedne jedine klijetke. Na taj nain odrava se
pritisak kroz kratku aortu prema krgama. Radom srca upravlja jedan ivac potiskiva (depresor), a
srce se nalazi u okosranoj upljini.
Podjezini krni luk opskrbljuje podjezina arterija koja se odvaja od ventralnog kraja prve odvodne
krne arterije i ide u lanu krgu, te ju na taj nain opskrbljuje samo oksigeniranom krvlju. Prema
tome aterijski sustav ima etiri odvodne krne arterije koje ulaze u parne korijene lene aorte, jedna s
drugom se sjedinjuju i prema straga tvore lenu aortu. Ove ile sjedinjuju se i sprijeda. Kao rezultat
takvog razmjetaja krvnih ila nastaje arterijski optok krvi glave (circus cephalicus), koji je znaajan za
kotunjae.
Crvena krvna zrnca su, kao i u drugih riba, jajasta tjelaca s jezgrom, no ipak neke ribe i to tri roda
morskih kotunjaa koji ive na podruju Antarktika imaju bezbojnu krv i ukasto-bijele krge.
Ustanovljeno je da je njihova krv prozirna, ukasto-bijela plazma koja sadri leukocite kao i
nepoznate elemente koji omoguavaju zgruavanje.
ivani sustav
Za kotunjae je znaajan veliki razvoj srednjeg i stranjeg mozga. Prednji mozak je malen i
nepodijeljene upljine, njegov plat ne sadri ivanog tkiva, nego je opnene grae. Meumozak je
Sistematika riba
Stranica 49/95
malen i prekriven s gornje strane epitelnim izdancima srednjeg mozga. Na srednjem mozgu naroito
se istiu vidni renjevi. Jako dobro je razvijen stranji mozak koji prekriva primozak i poetni dio lene
modine. Na uzdunom presjeku mozga moe se zapaziti da stranji mozak ulazi pod krov srednjeg
mozga i tvori zavoj stranjeg mozga (valvula cerebelli), strukturu znaajnu za kotunjae.
Autonomni ivani sustav je mnogo bolje razvijen nego u hrskavinjaa i u nekim crtama podsjea
na osnovni plan u tetrapodnih kraljenjaka.
Osjetilo vida
Oko grgea je tipine grae za ribe, prilagoeno za gledanje u vodi. Ronica je jako spljotena, a lea
kuglasta te stri iz zjenice. Zahvaljujui takvoj grai lea gotovo dodiruje ronicu. Prednja ona komora
je vrlo malena, a bjeloonica hrskavina. Iz ilnice ulazi u upljinu one jabuice posebni izdanak tzv.
srpasti izdanak (processus falciformis). To je tanka opna koja izlazi iz ilnice blizu mjesta ulaska
vidnog ivca, probija mrenicu i uvruje se na leu. Srpasti izdanak se pridrava svojim proirenjem
u obliku miine kvrice koju zovemo campanula Helleri. Hallerovo proirenje je zapravo mii lee
(musculus retractor lentis) i njegovim stezanjem pomie se lea unutar one jabuice prema mrenici i
od nje. Na taj nain se vri akomodacija oka, pa tako oko grgea i drugih riba moe primati sliku
predmeta na raznim udaljenostima.
Za ribe je znaajno i zrcalo (argentea) koje predstavlja poseban sloj krvnih ila bogat nakupinama
malih kristalia. Srebrna ovojnica (zrcalo) smjetena je neposredno iznad bjeloonice, te prelazi i na
arenicu gdje tvori njezin vanjski sloj. Na bjeloonicu se uvruje est miia, koji spajaju bjeloonicu
sa stjenkama one jamice, a slue za pokretanje one jabuice. U ilnici brojnih kotunjaa naene su
udesne mreice sline grae kao i u plivaem mjehuru, pa su naki autori zakljuili da im je i funkcija
slina, te da mogu posluiti za stvaranje visokog pritiska kisika iza mrenice koji regulira matabolike
potrebe mrenice. Mjerenja su pokazala da je pritisak u mrenici onih riba koje imaju u oku udesne
mreice od 250 do 800 mm Hg, dok je u drugih ovaj pritisak manji od 40 mm Hg. Izgleda da je
prisustvo udesnih mreica u vezi s nainom ivota, te dobri i brzi plivai imaju bolje izgraeno ovo
osjetilo nego one vrste koje se dre dna i u kojih traenje plijena ovisi vie o kemoreceptorima.
Oko kotunjaa obino je ugoeno na daljinu do 1m, ali ima riba ija akomodacija oka omoguuje
gledanje i do 10-12 m.
Osjetilo sluha
Sastoji se od unutarnjeg uha smjetenog u kotanoj slunoj ahuri, ije su unutarnje stijenke
hrskavine. Labirint je kotan, a u njega je ukljuen opneni labirint. Izmeu oba labirinta je uzak
prostor kojeg ispunjava tekuina, perilimfa. Kotunjae imaju tri polukrune cijevice od kojih svaka
zavrava jednom ampulom, a iz okruglaste vreice izlazi endolimfatika cijevica (ductus
endolimphaticus) koja slijepo zavrava. Punica je u svih riba vrlo slabo izraena. U labirintnom
organu riba nalaze se sluni kamenii ili otoliti (grge ih ima tri). Najvei otolit nalazi se u kuglastoj
vreici i zauzima svu njezinu upljinu. Druga dva koja su mnogo manja smjetena su jedan u upljinu
punice, a drugi na samom izlazu jajaste vreice blizu ampule prednje i vanjske polukrune cjevice.
Otoliti imaju karakteristinu grau koja se sastoji od koncentrinih krugova, pa se i pomou njih moe
odrediti starost riba.
Sistematika riba
Stranica 50/95
Osjetilo mirisa
Osjetni organi za miris su dvije parne vreice u nosnim jamicama koje su slijepo zatvorene. Otvaraju
se s dva nosna otvora, koji su smjeteni postrano s gornje strane glave. Svaki nosni otvor je
poprenom kvricom pregraen na prednji i stranji dio. Voda u kojoj ima otopljenih tvari koje riba
moe osjetiti ulazi kroz prednji, a izlazi kroz stranji nosni otvor. Kotunjae imaju slabo razvijeno
osjetilo mirisa koje je nadomjeteno dobro razvijenim oima.
Za razliku od ostalih riba, dvodihalice i resoperke imaju unutranje nosne otvore (choanae), koji se,
kao i u kopnenih kraljenjaka, otvaraju u usnu upljinu.
Osjetilo okusa
Izgraeno je kod kotunjaa kao i u svih kraljenjaka od malih okusnih pupoljia. Svaki takav
pupolji se sastoji iz skupine meusobno gusto poredanih okusnih stanica izmeu kojih su
rasporeene potporne stanice.
Svaka osjetilna stanica sadri razgranjenje osjetilnog ivca i zavrava kratkom osjetilnom dlaicom.
Kod grgea okusni pupoljci nisu smjeteni samo na rubu usne upljine nego su razbacani po cijeloj
povrini koe ukljuujui rep i peraje.
Gledano s evolucijske strane loklalizacija okusnih pupoljia zapoinje u riba dvodihalica koje imaju
osjetilne stanice samo na vrhu usta, drijela i na jeziku.
Bona pruga
Bona pruga je cjevica koja se otvara na povrini ljusaka pomou posebnih otvora. U cjevici se
nalaze osjetne stanice ili neuromasti, koji na svojim slobodnim krajevima imaju vrste osjetne dlaice.
Do neuromasta dopiru ogranci skitnog ivca koji se protee du bone pruge iznad miinog sloja.
Neuromasti se mogu nalaziti i na povrini bone pruge. Tok vode dodiruje ove osjetilne stanice, a sve
promjene se odraavaju na osjetilnim dlaicama koje se deformiraju i dovode do promjene elektrine
aktivnosti ogranaka skitnog ivca. Neuromasti omoguavaju ribama procjenu snage i pravca vodenog
toka, te one na vrijeme osjete i izbjegavaju vrsta tijela koja se kreu u vodi. U kotunjaa bona
pruga je rasporeena po stranama tijela, dok je u prenousta i cjeloglavki vie lokalizirana na glavi.
Mokrani sustav
Bubrezi su dugaka crvenkasta tjeleca koja lee na lenoj strani ribe iznad ribljeg mjehura i sa strane
kraljeaka. U mnogih riba bubrezi su postali limfoidni organi i nemaju funkcije bubrega. S obzirom na
ivot u vodi (slatka i slana voda) graa bubrega je raznolika, pogotovo mikroskopska graa.
Bubreg se sastoji od jedne cjeline ili od vie odvojenih dijelova:
Prednji bubreg (glaveni bubreg) ispred granice koju tvore osrje i potrbunica. To je najee limfoidni
organ i ne odgovara obino predbubregu ali katkad prednjem dijelu stranjeg bubrega
Trupni bubreg koji ima ekskretornu ulogu i kroz njega prolazi i sabire mokrau primarni mokraivod
Repni bubreg koji predstavlja neparno tijelo smjeteno iznad anusa, a kroz njega prolaze sekundarni
mokraovodi
Prema rasporedu glavenog i trupnog bubrega bubrezi kotunjaa mogu se svrstati u pet kategorija:
Oba dijela bubrega su potpuno stopljena i nemaju jasne razlike meu trupnim i glavenim bubregom, npr.
sleevke (Clupeidae).
Samo su srednji i stranji dijelovi stopljeni. Glaveni i trupni bubreg mogu se jasno razluiti, npr. jegulje
(Anguillidae).
Samo je stranji dio stopljen, prednji dio u obliku dva tanka ogranka, glaveni i trupni dio jasno se
razlikuju. Ovaj tip ima veina morskih riba.
Jedino je stopljen krajnji stranji dio ali se glaveni bubreg ne raspoznaje, npr. ila (Syngnathidae)
Oba bubrega su potpuno odvojena, npr. grdobine (Lophiidae)
Sistematika riba
Stranica 51/95
Spolni sustav
Parni sjemenovodi i jajnici smjeteni su sa strane bubrega i crijeva. Jajovodi su stranji nastavak
ovojnice jajnika, te se u obliku dviju cjevica otvaraju posebnim spolnim otvorom smjetenim iza
analnog otvora. enka grgea nema posebnih izvodnih cjevica i jajnik se izravno otvara spolnim
otvorom. Sjemenovodi grgea su duguljasta tijela bjelkaste boje koja lee s lene strane trbune
upljine. Imaju zajedniki izvodni kanal koji se otvara napolje posebnim otvorom na mokrano-spolnoj
kvrici i to zajedno s mokranim otvorom. Oplodnja je u grgea kao i u veine kotunjaa vanjska:
enka polae ikru koju mujak prelije sjemenom tekuinom ili mlijeom.
Jaja riba imaju izvana vru opnu preko koje ne mogu prodirati spermiji. Zbog toga se na jajetu
nalazi jedan otvor, mikropila, za ulaz spermija. Ikra grgea privruje se na podvodno bilje. Jaja su
telolecitalnog tipa i u stadiju morule i blastule, blastomere jasno odjeljuju od umanjka i stoje na njemu
u obliku kapice. U toku gastrulacije umanjak bude obraten blastodiskom. U daljnjem toku razvoja
embrionalna ploica obraste umanjak, a na mjestu gastralnog zadebljanja postepeno se oblikuje
zametak kao zadebljana ploa podijeljena na niz segmenata. Zatim embrionalni disk potpuno obraste
umanjak i kod pomicanja krajeva zametka zamjeuje se otvor gastropora uz koji se priljubljuje zadnji
kraj zametka. Na prednjem kraju dolazi do oblikovanja glave, oiju, slunog mjehuria i krnih
pukotina, a na stranjem repnog izdanka. U isto vrijeme dolazi i do razvoja srca i krvoilnog sustava,
pojavljuju se prsne peraje i nepodijeljena neparna peraja. Nakon 5 do 7 dana liinka izlazi iz jajeta, te
se jo neko vrijeme hrani na raun umanjane vreice i ima nepodijeljenu neparnu peraju. Poslije
reapsorpcije umanjane vreice, kod liinke se javljaju trbune peraje i diferencirane neparne peraje,
te ona dobije izgled male ribe.
Osmoregulacija
S obzirom na koliinu soli u vodi, ribe se dijele na dvije skupine:
stenohaline koje trae odreenu koliinu soli i

eurihaline koje mogu obitavati u vodama s razliitom koncentracijom soli.
Slatkovodne ribe su gotovo sve stenohalidne.

U odnosu na tjelesne tekuine slatkovodne kotunjae ive u hipotonikoj okolini. Prodiranje vode u
ivotinju deava se kroz krge i kroz kou, ali za neke eurihalne vrste ustanovljeno je da piju vodu iz
okolnog medija. Pritjecanje vode je kompenzirano izluivanjem bubrega. Urin slatkovodnih kotunjaa
je razrijeen i slabije koncentracije od krvi.
Dva mehanizma se suprostavljaju gubitku Na+ i Cl- i to:
zavojite cjevice bubrega reapsorbiraju soli iz krga i apsorbiraju aktivno samo ione natrija i klora.
Aktivno odvajanje elektrolita iz bubrenog fitrata vri se djelomino bez osmotskog sudjelovanja vode, pa
se na putu kroz cjevice koncentracija filtrata smanjuje.
Kroz mokrau se izluuje 2,5% - 24,5% duinih produkata pa tako bubreg izbacuje duik u obliku
kreatina, kreatinina i mokrane kiseline, a krge u obliku uree i amonijaka. krge omoguavaju
izluivanje do oko 10% ukupne koliine duika odstranjenog iz tijela.
Sistematika riba
Stranica 52/95
Za razliku od slatkovodnih, morske kotunjae se nalaze u hipertoninoj otopini. Umjesto da

apsorbiraju vodu, one je izluuju i to naroito pomou krga i koe. Zapravo do kompenzacije dolazi
neprekidnim gutanjem morske vode koja prolazi kroz crijevne stjenke, gdje budu apsorbirani ioni
natrija, klora, kalija, kalcija, i oko 20% bivalentnih iona Mg2+ i Ca2+, te tako oni dospijevaju u krv.
Koliina progutane vode iznosi izmeu 2,7 i 266 ml/kg ivotinje u toku jednog sata, to je oko 0,3 1,5% tjelesne teine. U bubrenim cjevicama dolazi do reapsorpcije Na+, K+ i Cl-, a njihov suviak
odstranjuje se u manjoj mjeri pomou bubrega, a u veoj pomou krga koje slue za ekskreciju i
glavnih duinih produkata kao amonijaka, uree i trimetilaminoksida. Sulfati, te soli kalcija i magnezija
zaostaju u crijevu, gdje dolaze u koncentrirano stanje i budu izbaeni s ekskrementima. Bubreg
morskih kotunjaa izluuje preteno magnezijev sulfat, te djelomino soli kalcija uz neke manje topive
nusprodukte kao kreatin, kreatinin, mokranu kiselinu itd.
LITERATURA
www.ciklidi.com/opcenito/ribe/ribe_01.shtml
www.google.com, www.yahoo.com, www.altavista.com;
kljuna rije: "ribe"
Iva Juri
Student 4. godine, smjer: profesor biologije
Povratak na poetnu stranicu biologije
(C) E-kola u suradnji s
om.
Sistematika riba
Stranica 53/95
Prirodan mrijest riba

Nain na koji ribe brinu o svojoj ikri uvjetuje tri reproduktivna modela:
Ikraice:
a. (Ovoparity) izluuju spolne produkte u
okolinu. Oplodnja je vanjska (90% kotunjaa)
ili unutarnja (morski psi i rae), a ikra se
inkubira izvan tijela ribe.
ivorotke:
o Ovoviviparity- unutarnji razvoj bez direktne
materalne prehrane (aplacentarne ivorotke)
koja zapoinje tek prilikom poroda (najvie
morskih pasa i raa) ili porod larvi (neke
scorpeanidae-krpina*)
o Viviparity- Unutarnja oplodnja i razvoj, plod se
direktno prehranjuje materalnom prehranom.
Potpuno su razvijene prilikom poroda. (neki
morski psi, Cymatogaster aggregata - surf
perches)
U gravidnih placentarnih morskih pasa,

umanjana vrea se razvije u pupani
traak koji moe imati apendikul; sudjeluje u
funkcioniranju placente.
Od Hamlett 1993. Environ. Biol. Fishes 38:
253-267.
krpine (Scorpaenidae) su jestive ribe koje na svom grubom tijelu s velikom glavom
prepunom raznih izraslina imaju i otrovne bodlje na krnim poklopcima i lenoj peraji. U ovu
veliku porodicu spadaju tzv. ribe Zmajevi, ribe Lavovi, ribe korpioni i ribe Purani i krpine.
karpina velika (Scorpaena scrofa) ivi i u Jadranskom moru, na grebenastu ili pjeskovitu dnu.
Obino je ruiasto-crvene boje sa smeim arama, a moe narasti i do 50 cm. Osim karpine
velike u Jadranskom moru iz porodice krpina ive jo i karpun te crvena krpinica. Otrov
karpine ima iste karakteristike kao i onaj paukovki, ali ima slabije djelovanje.
Unato runom izgledu i njihovoj otrovnosti ljudi karpine love u velikim koliinama zbog
izrazito ukusna mesa koje se moe pripremati na brodet, kuhano, peeno i leo.
krpina: izvor: http://free.imd.it/
Ribe naih voda se mrijeste jednom godinje; od veljae

do kraja srpnja ovisno o temperaturi. Optimalna
temperatura za mrijest im je:
Smu, tuka; 16 17C

aran; 17C (optimum 20-24C)
Bijeli amur, tolstobik; vie od 20 C
Som; 20-22C
Pastrvske ribe 8-12C
Za mrijest riba potrebni su prikladni vanjski uvjeti i zrele

gonade:
Temperatura
Svjetlost
Barometarski tlak
Strujanje vode
Kvaliteta vode
Prisustvo suprotnog spola
osjetila ivci CNS hipotalmus hipofiza
gonade mrijest
Izvor: http://www.seagrant.umn.edu/
Sistematika riba
Stranica 54/95
OSJETILA ivci CNS hipotalamus

hipofiza
IV. Stadij razvoja gonada
Temperatura
Svijetlost
Tlak
Strujanje vode
Kvaliteta vode
Prisutnost suprotnog spola
Gonade
MRIJEST
Kod riba koja svoju ikru lijepi za bilje za mrijest riba je vano i izlijevanje vode iz korita jer se time
stvaraju uvjeti povoljni; puno bilja u vodi.
aran
Spolna zrelost mukog karasa nastupa s 2 godine a enki malo kasnije; s oko 3 godine. U enki je
proces sazrijevanje podijeljen u 5 faza:
Prva faza faza nezrelosti traje prvih 18-20 mjeseci ivota

Druga faza - faza sazrijevanja se nastavlja i traje oko godinu dana. Na kraju te faze enke su
spolno zrele iako su im jajnici vrlo mali.
Trea faza faza razvoja jajnika je period od 10. do 6. tjedna prije mrijesta.
etvrta faza faza pravih uvjeta zapoinje nekoliko tjedana prije mrijesta kada su jajnici
spremni za reprodukciju. Sve to je potrebno su pravi uvjeti za mrijest. Osjetilna tjeleca (pearl
organs) organi na prednjoj peraji (vidi sliku) koji sudjeluju u stimulaciji prilikom mrijesta - su
razvijena. Abdomen je zaokruen i pun ikre. Koliina ikre ovisi o veliini ribe, uvjetima, koliini i
kvaliteti hrane koju je ribe konzumirala tijekom protekle godine. Dobro razvijena 12 cm duga
enka nosi 6,000 do 18,000 jaja, a manje ribe tisuu do dvije jaja. Prve etiri faze su odreene
temperaturom vode, a faza 4 je stadij spremnosti pri emu se ekaju optimalni uvjeti kako bi
se prelo u 5 fazu.
Peta faza faza zrelosti je rezultat ivane i hormonalne aktivnosti odnosno indirektno
brojnih imbenika okoline: ista voda bogata kisikom, prisutnost vodenog bilja, prisutnost
mujaka. Svi ti imbenici okoline e stimulirati hipofizu na luenje hormona, poglavito
gonadotropina, koji e stimulirati i regulirati razvoj jaja. Pod djelovanjem gonadotropina, jaja
e iz ovarije pasti u trbunu upljinu i bit e spremna za mrijest.
enka odlazi na mrijetenje s dva mujaka. Mrijetenje se zbiva pri 17C (optimum 20-24C). Ribe se
mrijeste uz obalu, ovisno o vanjskim uvjetima traje i do mjesec dana. Ikra sainjava oko 30% mase
enke.
Mrijetenje se traje nekoliko tjedana tijekom proljea ili ranog ljeta (6. i 7. mjeseca) kada se voda
zagrije na oko 17C i doe do pada atmosferskog tlaka (tada pada kia koja podie vodostaj i mijenja
kvalitetu vode). Tada arani, 2-3 puta tijekom 2-4 tjednog intervala, u velikim grupama odlaze u
korovom ili travom obrasle pliine, mahom blizu obale gdje se spolni produkti zalijepe za bilje..
Postupno se grupa komada na vie manjih grupica gdje je svaka enka u grupi s dva ili tri mujaka.
Sistematika riba
Osjetilna tjeleca (pearl organs). Izvor: www.ag.auburn.edu/f
Stranica 55/95
Pod velikim poveanjem. Izvor: darwin.iz.uj.edu.pl/
Osjetilna tjeleca. Ribama se na koi formiraju osjetilna tjeleca (pearl organs). Dodirivanjem
osjetilnih tjeleaca mujaka i enke stimulira se izbacivanje ikre i mlijei. Pri izbacivanju ikre enka
jeko trese repom.
Mrijetenje je najee u topla sunana jutra a ribe se tad brkaju uz povrinu vode. Ukoliko
temperatura poraste na 26C ili vie, mrijetenje prestaje.
Slika: prof Petrinec

Ikra i valjenje. enke arana nose od 36,000 do 2,000,000 jaja (do 1/3 mase odnosno 2,300,000
jajaaca ikre /8 kg). Jaja su oko 1 mm u promjeru. Razasuta su, a kako su ljepljiva, prihvaaju se za
granice, travu i korijenje. Valjenje se zbiva, ovisno o temperaturi, 3 do 6 dana nakon oplodnje. Preivi
oko 20% oploenih jajnih stanica i oko 2% mlai.
Tvorba ribljeg mjehura. Da bi se formirao riblji mjehur, liinka se po bilju popne do povrine vode i
proguta mjehuri zraka.
Zrelost mujaci dosiu sa 3-4 godine, a enke s 5-6 godina. Mujaci su spolno zreli sa 2, a enke s 3
godine starosti.
Sistematika riba
Stranica 56/95
Mrijest arana dodir mujaka i enke. Izvor: http://www.all-creatures.org/works/carpspawn.html
Som ikru lijepi za korijenje biljaka, prvenstveno vrba. Prilikom mrijesta je agresivan. Pare se jedna
enka i jedan mujak. Pri tome mujak priprema gnijezdo i dovodi enku koja polae ikru na hrpu.
Iznad ikre mujak mae repom i dodaje kisik.
tuka se mrijesti polovicom veljae. Izlazi na pliake obrasle biljem. Inkubacija ikre je uslijed nie
temperature dulje no u arana; ~ 16 dana.
Pastrvska riba se mrijesti u plitkim vodama gornjih tokova rijeka i potoka. Mujak kopa rupu u
pjeanom dnu gdje enka polae ikru, a nakon toga mujak mlije.
Inkubacija ikre
Za inkubaciju su bitni:
temperatura i
tvrdoa vode
koncentracija kisika
Temperatura. Bitno je da je temperatura konstantna i primjerena vrsti. to je temperatura via, embrio

se bra razvija, pa se moe dogoditi da se neki organi ne stignu razviti te stoga liinka ugine.
Koncentracija kisika. Prebrzi razvoj je mogu i kao posljedica prevelikog zasienja kisikom.
Tvrdoa vode je bitna naroito kod bubrenja. Ukoliko je voda previe mekana, jajna opna nee
otvrdnuti pa se pore ne zatvaraju i voda stalno ulazi u jaje te jaje puca.
Trajanje inkubacije se izraava brojem stupanjXdana (d = prosjena temperatura vode X vrijeme u
danima)
Sistematika riba
Pastrva 400d
aran 80d
Tolstobik 48d
Stranica 57/95
Sistematika riba
Stranica 58/95
Akvakultura
Izvor: http://www.iirr.org/
Akvakultura predstavlja uzgoj vodenih organizama u kontroliranim uvjetima.

Proizvodnja hrane iz voda vie nije nikakva novost. Posebno je aktualna danas - kada se konstantno
smanjuje izdanost prirodnih izvora hrane iz mora, odnosno poveavaju potrebe. Problemi sa
smanjenim ulovom su svakodnevnica, a broj potroaa eljnih kvalitetne ribe neumoljivo raste. Ribe i
koljke iz uzgoja, su stalno prisutne na naem tritu.
Grafovi prikazuju razvoj i zastupljenost pojedinih vrsta u akvakulturi na globalnoj razini.
Akvakultura; injenice. Izvor: http://www.gpavlineris.com/id4.htm
Ribnjaarstvo je uzgoj toplovodnih vrsta riba ija optimalna temperatura je iznad 17C (20-26C).
Dubina ribnjaka iznosi izmeu 0.6 i 3 m.
Ribnjak je vodena povrina ograena nasipima unutar kojih se moe regulirati dubina vode*. U
toplovodnim ribnjacima, koji se grade u nizinskim (ravniarskim) terenima uzgajaju se ponajvie:
aran, linjak, bijeli amur, tolstobik, som, smu, tuka, keiga.
Sistematika riba
Stranica 59/95
Shematski prikaz ekosustava aranskog ribnjaka (Cyprinus carpio; Hepher and Pruginin, 1981). Izvor: http://www.fao.org
Svaki ribnjak ima upust i ispust vode (grljenjak) te se u svakom trenutku moe prazniti i puniti vodom.
Kategorije ribnjaka u punosistemnom ribnjaarstvu- ribnjaarskom sustavu koji objedinjuje sve
uzgojne procese i obavlja uzgoj svih potrebnih dobnih klasa riba su:
Matinjaci slue za uzgoj matinih jata; manji su imaju do 10 hektara i 3 m dubine.

Mrijestilita
Mladinjaci za uzgoj mlai do mjesec dana smjeteni su na povrinama do 5 ha
Rastilita za uzgoj mladunaca do godine dana
Zimovnici deponiranje ribe konzumne veliine prije trita. Manjih su dimenzija; do 0.5
ha, ali voda stalno protjee minimalnom brzinom od 8 izmjena na 24 sata (1 izmjena/3
sata)
U velikim ribnjacima voda ne protjee jer aranima ne treba puno kisika (5-7 mg/dm3). Pozitivan ali i
opasan uinak stajae vode je u tome to struja vode ne odnosi hranu. Time nema gubitaka na hrani,
ali suvina hrana e uslijed razgradnje dovesti do pretjeranog troenja kisika i zagaenja vode.
Sistematika riba
Stranica 60/95
U takvim ribnjacima riba se uzgaja polu-intenzivno. Dohranjuje se dodatnom hranom (itaricama) a u

planktonu dobiva esencijalne aminokiseline. Potrebe za mineralima zadovoljava direktno iz vode.
Ribogojilite je objekt/sustav za uzgoj hladnovodnih riba. Pri tome prvenstveno mislimo na:
kalifornijsku i potonu pastrvu, lososa, potonu zlatovicu
Kavezni uzgoj se vri na jezerima, akumulacijama, moru; i za hladnovodnu i za slatkovodnu ribu. Od
slatkovodnih u kaveznom uzgoju najee susreemo kalifornijsku pastrvu, arana i europskog soma,
a od morskih brancina i oradu.
Uzgoj riba u ogradama se koristi za slatkovodnu ribu. Pri tome se dio jezera se ogradi do dubine od
3 metra i u ograeni dio se naseli riba (hladnovodna ili toplovodna).
Lagunarni uzgoj se postie tako da se mreama ili nasipima ograde lagune te se nasele ribama.
Prikladan je za ribe koje ive u boatim vodama.
Stupanj dana (D, degree-day) je jedinica za
mjerenje ukupne koliine temperature (C) u
jedinicama vremena (dan) izmeu gornjih i donjih
granica, potrebne da se organizam razvije iz jednog
u drugi razvojni stadij. Rauna se zbrajanjem svih
prosjenih dnevnih temperatura u odreenom
periodu.
Temperaturne granice i akumulirani stupanj dani. Izvor:

http://www.ipm.ucdavis.edu/
Agrotehnike mjere u ribnjaku

Presuivanje ribnjaka
Odmor ribnjaka; jesen izlov i pranjenje vode, izmuljiti (mulj van), osuiti,
preorati, dezinficirati i vapniti, odmor objekta, staviti vodu i naredno
proljee staviti ribu. Svrha odmora ribnjaka je sprijeiti prenoenje
patogena iz jedne generacije na narednu.
Tlo dna ribnjaka, poglavito sloj mulja predstavlja svojevrstan kemijski laboratorij i polaznu toku
ekosustava ribnjaka i kao takvo tlo igra vitalnu ulogu u produktivnosti ribnjaka. Stoga je uspjeh
produktivnosti ribnjaka u velikoj mjeri ovisan o meuturnusnom* suenju i/ili kemijskom tretiranju tla
vapnom.
*All in - all out!
Prednosti presuivanja ribnjaka i izlaganja tla dna ribnjaka atmosferskom kisiku i sunanoj svjetlosti
prije novog uzgojnog ciklusa donosi prednosti:
Aeracija tla; mineralizacija organskih tvari pomou aerobnih procesa uz stvaranje

osnovnih hranjivih soli koje omoguuju razvoj mikroflore.
Smanjenje aciditeta i poboljanje strukture tla dna ribnjaka
o Uklanjaju se neeljeni metaboliti poput vodikovog sulfida (nusprodukt anaerobnog
metabolizma sumpornih bakterija) koji moe inhibirati rast fitoplanktona te riba i
rakova.
Poboljana tekstura tla. Prosueno i promrzlo tlo se razrahljuje pa se ubrzavaju bioloki i
kemijski procesi u tlu.
Eliminacija predatora, parazita ili njihovih razvojnih stadija te neeljenih akvatinih
makrofita.
Olakava sakupljanje kultiviranih riba ili rakova
Suvini mulj i blato s dna ribnjaka se mogu dobro iskoristiti za poboljanje kvalitete
poljoprivrednog tla
Sistematika riba
Stranica 61/95
Higijenska priprema ribnjaka

Dodatna mehanika obrada se obavlja oranjem ili, u
sluaju slabo humusnih tla, samo tanjuranjem.
Dezinfekcija. Preorano tlo ribnjaka potrebno je
povapniti.
Preporuene koliine su:
Ca(OH)2 - 3 tone/ha ili

CaO2 - 500 kg/ha.
Vano. Pri radu s ivim vapnom potreban je veliki

oprez!
Gnojidba se vri kako bi se poveala produktivnost
ribnjaka. Pri tome se koriste:
Mineralna gnojiva; vapno, superfosfat,

KAN, urea, kompleksna NPK gnojiva
Organska gnojiva; stajsko gnojivo,
zasijavanje zelenom krmom bogatom
bjelanevinama, zaoravanje zelene
mase
Mjeovita
Priprema tla ribnjaka. Izvor: http://www.environment-agency.gov.uk/
Graa ribnjaka
Jedna od osobina ribnjaka je da ima dotok i otok vode, odnosno da se voda moe ukloniti i naknadno napuniti. Ukoliko se bagerom iskopa rupa
u zemlji koja se potom napuni vodom ponornicom dakle bez kontrole odvoda i dovoda vode, dobiva se jama ispunjena vodom kojoj
najvie odgovara izraz bara. Obzirom da se tu dezinfekcija ne moe kvalitetno provoditi, vijek takvog 'ribnjaka' je 2, maksimalno 5
godina.
Nasip ima svoj dio po kojem se hoda (kruna) i pokos. Kosina nasipa (pokos) odreena je omjerom
irine krune i baze. Optimalno je da budu 1:2 ili 1:3. Dno ribnjaka mora biti nakoeno prema ispustu.
Materijalna graba je udubljenje na dnu ribnjaka gdje se skuplja/koncentrira riba pri izlovu.
Mrijetenje na ribnjaarstvima
Tri metode se rabe za uzgoj i mnoenje arana. Prva, nazvana kontrolirani prirodni mrijest je
financijskih najmanje zahtjevna. Pri toj metodi, uzgojno jato se smjesti u ribnjak s odgovarajuom
prirodnom vegetacijom ili umjetnim materijalom na koji e se oploena ikra prihvatiti. Neki uzgajivai
prije no to uzgojno jato doe snize nivo vode kao bi pospjeili rast vegetacije.
Kontrolirani prirodni mrijest arana (Dubiev sistem, Dubisch method/pond)
Kada se voda u A zagrije na 17C, sputa se u B gdje raste vodostaj to predstavlja prirodni poticaj
maticama za mrijest. Trava je se uzgaja kako bi narasla na visinu od oko 40 cm prije no to se doda
voda.
Nedostatci ove metode su: mogunost prijenosa bolesti s matica na pomladak (vertikalno), mrijest
traje 10 dana pa se dobije mla razliite dobi, a postotak preivljavanja je do 20 %.
Sistematika riba
Stranica 62/95
Kontrolirano mrijetenje s hormonalnom stimulacijom

U Hrvatskoj se biljojedne ribe prirodno ne mrijeste. Naime, one za svoj razvoj trebaju duboke rijeke
koje poplavljuju ( mrijest). Ukoliko rijeke ne poplavljuju, ikra koja je poluplovna, nakon oplodnje pada
na dno, ostaje bez kisika i propada. Zbog toga je razvijen postupak kontroliranog mrijesta.
Kontrolirani mrijest se korist kad su biljojedne ribe spremne na mrijest u 4. fazi kad su formirana
osjetilna tjeleca. Tada se nastupanje 5. faze stimulira unosom hormona (hormonalna stimulacija hipofizacija). Nakon mrijesta jaja se sakupljaju u mreu. Pri tome se imitiraju vrtlone struje ( uzgon)
koje ikru odravanu iznad dna. Ikra se skuplja i stavlja u inkubaciju.
Hipofizacijom se hormonima djeluje izravno na gonade pa ikra vrlo brzo sazrijeva. Budui da se
uzima cijela hipofiza, osim gonadotropnih hormona daju se i drugi hormoni pa treba biti oprezan da ne
doe do uginua matice. Dva tjedna prije mrijesta potrebno je u potpunosti prekinuti hranidbu matice.
Za umjetan mrijest je potrebno oko 1000d
Sistematika riba
Stranica 63/95
Shema hormonalne stimulacije pri mrijestu

Prirodan mrijest
Vanjski faktori
Osjetila
Umjetan mrijest
Kontrolirani uvjeti
SREDINA
Mozak
Hipotalamus
GONADE
Hipofiza
MRIJEJST
Hipofizacija
FSH (prolan A)
sazrijevanje ikre
LH (prolan B)
ovulacija i
izbacivanje ikre
Umjetan mrijest
Pripreme poinju poetkom sijenja; prati se vodostaj, duljina dana i temperatura vode te se iz toga
izraunava koliko je d prolo. Do kraja 4. faze treba proi 1000d. Tada treba izvriti hipofizaciju
matica.
Hipofizacija
Priprema pripravka. Hipofize se vade tijekom oujka spolno zrelim ribama; nakon to je prolo 800d.
To se izvodi trepanacijomom eone kosti na sredini linije koja spaja oi. Vakuum pumpom se isie
mozak ispod kojeg je hipofiza. Ginekolokom liicom se hipofiza vadi i sui u acetonu. Hipofiza je
teka 3-5 mg.
Suenje. U prvoj izmjeni acetona odstranjuju se krvi i mast. Slijedi jo 4-5 izmjena. Potom hipofiza ide
u friider na 4C kroz 24 sata. Zavrna faza suenja je odstranjivanje acetona; pripravak se stavi na
papir i ostavi se da aceton ishlapi.
Osuena i konzervirana hipofiza skladitena u tamnome (tamne posude) i na hladnome (4C) ostaje
aktivna par godina.
Probno testiranje. Hipofiza se u tarioniku smrvi u sitni prah te se od toga napravi suspenzija koja se
injekcijom aplicira ribama intramuskularno. Ukoliko se aplicira u krivoj fazi, uinak moe izostati.
Hipofizacija i postupak s maticama.

Tijekom jesen i zime matice se izlovljavaju radi
zdravstvenog pregleda i stavljanja u matinjake na
zimovanje. U matinjacima miruju sve do lipnja kada se
ponovno pregledavaju i vau te se odreuje ukupna doza
pripravka hipofize. Potom se mujaci i enke odvoje i
stavljaju u mrjestilita u kojima je protona voda s puno
kisika. Prije davanja hormonskog pripravka matice se
anesteziraju anestezinom ili MS 222.
Oprema za hipofizaciju. Izvor: http://www.kuleuven.ac.be/
Aplikacija hormonskog pripravka se vri dvokratno to je specifino za svaku vrstu. Postoje 3

naina unosa lijeka; intramuskularno, intraperitonealno i intrakranialno. Intraperitonealna injekcija se
daje neposredno ispod prsne peraje.
Sistematika riba
Stranica 64/95
Prvi dan u 8 ujutro intramuskularno se daje
Mujacima 1 mg/kg tjelesne teine

enkama 0.5 mg/kg tjelesne teine
Aplikacija se vri u lenom dijelu dubokim ubodom, a pored mjesta uboda

izvri se kompresija prstom. Utrca se i promasira da se sadraj deponira u
mii (da ne iscuri).
Prvi dan u 20 sati se daje druga doza
Mujacima 6 mg/kg tjelesne teine

enkama 12 mg/kg tjelesne teine
Naredni dan u 15.30 se ribe anesteziraju da bi se u 17.00 izvelo istiskivanje

spolnih produkata. Prvo se istiskuju spolni produkti enki a potom u istu
posudu se istiskuju spolni produkti mujaka. Doda se fizioloka otopina i
promijea.
Intramuskularna aplikacija. Izvora:
http://www.carpio-fr.com
Hipofizacija kanalskog soma: http://www.kuleuven.ac.be/bio/eco/Clarias/Movies/HypophysisExtraction.rm
Metode oplodnje
Prema nainu mijeanja ikre i mlijei razlikujem o 3 metode oplodnje:
Mokra metoda oplodnje se rabi kod pastrvskih i biljojednih riba jer se ikra ne lijepi. Ikru i
mlije je potrebno spojiti uz prisutnost vode.
Suha metoda se obavlja bez prisutnosti vode jedina tekuina je spolna tekuina.
Ekstra-suha metoda zahtjeva dodavanje fizioloke otopine za mrijest; 0.3% NaCl + 0.4%
urea blago hipertonina otopina za toplovodne ribe
Nain oplodnje
Nakon hvatanje ribe, a prije istiskivanja spolnih produkata, ribu je potrebno obrisati krpom. Potom
slijedi istiskivanje spolnih produkata koje moe biti:
Direktno u posudu se prvo stavlja ikra pa mlije

Indirektno mlije se uzima pipetom i stavlja u sterilnu epruvetu na 4C 12 sati ostaje
sposobna za oplodnju pa se naknadno dodaje ikri.
Kako nema kontrole pokretljivosti odnosno zdravlja spermija, ikra jedne enke se oplouje s mlijei 2
mujaka.
U mrjestilitima za umjetan mrijest linjaka (Tench, Tinca tinca) se vri ekstra-suha metoda oplodnje.
Pri tome ikra nakon dodatka fizioloke otopine bubri i zatvara se pupila. Tome slijedi ispiranje
odlijepljene ikre otopinom taninske kiseline (dva puta ali vrlo kratko!) pa dvokratno ispiranje vodom.
Potom se stavlja u Zugerov aparat za inkubaciju, na 20C tijekom 2 dana. Zavrna fazu traje 3 dana u
Weiss-ovom inkubatoru.
Liinke se stavljaju u mree za transport. Liinke se u ribnjak stavljaju u gustoi do 50 liinki na m3
vode. Primjerice u ribnjak od 10.000 m3 se moe nasaditi 500.000 liinki.
Sistematika riba
ZUGER-JAR-SYSTEM
This systems are made of stainless steel and are equipped with
8 liter jars which can be removed and supplied separately.
Through the inlet tank, all jars can be individually supplied with
water.
The standard system has 7 Jars each with a volume of 8 liters,
other sizes or jars are also possible, depending on customer
design. Single jars with or without support are also delivered.
The system can be equipped with a heating-/cooling system
and in connection with an UV-sterilizer operated in recirculation.
We deliver also traditional troughs made of reinforced glass
fibre polyester with (40 x 40 cm) egg incubation baskets.
Izvor: http://members.magnet.at/aquaculture/breeding.htm
Slika Weiss-ovog inkubator-a (Weiss jars) s jajima

grgea
[vie]
Weiss-ov inkubator. Izvor: http://www.piscestt.com
Stranica 65/95
Sistematika riba
Stranica 66/95
Umjetan mrijest arana

Umjetan mrijest arana zapoinje jesenjim izlovom matica koje se potom stavljaju u matinjake gdje
provode zimu. U oujku se odvajaju spolovi. Dva tjedna prije davanja gonadotropnih hormona
(pripravak hipofize) treba zapoeti post. Ukupno se daje
enkama 3-5.5 mg/kg tjelesne mase i

mujacima 2 mg/kg tjelesne mase
enkama se doze aplicira dvokratno; prvi put ide 10% ukupne doze, a drugi put ostatak. Istiskivanje
ikre se vri 12 sati nakon druge doze.
Mrijetenje soma se odvija slino aranu, samo to se ikra mora oploditi unutar 2-3 minute jer
brzo bubri.
Umjetan mrijest bijelog amura

Matice se na kraju 3 faze sa 1100d izlovljavaju, pregledavaju i vau te stavljaju u mrjestilite.
Nasuprot tome, izlov matica traje tijekom veljae i oujka; pri tome se provjeri zdravstveno stanje
matica, obavi profilaktiko tretiranje te se ribe smjesti u zimovnike.
Priprema za hipofizaciju.
10 dana prije hormonalne obrade treba prestati s hranidbom

8 dana prije ribe se premjetaju u mrjestilite. To se zbiva krajem svibnja, poetkom lipnja
sa 1100-1200D. Pri tome se provodi zdravstveni pregled, vaganje, procjenjuje se razvojni
stadi gonada.
Aplikaciji prethodi anestezija s anestezinom (1:400000 1 ml na 400 l vode).
Prvi dan u 9.00 se aplicira prva doza to iznosi 8-10% ukupne doze
Drugi dan u 9.00 enkama se aplicira ostatak doze (90%) a u 8.00h 2 mg/kg se aplicira
mujacima
Mrijetenje zapoinje u 16.00 h kada se mujacima uzme mlije i pohrani u epruvete na +4C a
nedugo zatim , u 16.45 zapone se enkama istiskivati ikra.
Oplodnja se provodi mijeanjem 10 ml mlijei na 1 kg ikre + fizioloka otopina. Obzirom da se ne
provjerava kvaliteta mlijei, koristi se mlije od 2 mujaka.
Bubrenje traje 8 sati u Zuggerovim aparatima.
Inkubacija ikre na 26C s zasienjem kisika od 85% traje 48 sati. Nakon inkubacije, izvaljene liinke
idu u inkubatore gdje se pri 26C inkubiraju 2.5-3 dana.
Sistematika riba
Stranica 67/95
Umjetno mrijetenje pastrva

Ikra pastrva je slobodna a hormonalna stimulacija
se ne koristi. Matino jato enki se dri pri dnu, a
iznad enki, mreom odvojeni su mujaci. Takav
raspored se koristi radi stimulacije razvoja
gaonada.
Kilogram ikre pastrve ima oko 800000 jaja.
Izgradnja ribnjaka
Izgradnja ribnjaka je tehniki, pravno i financijski
zahtjevan projekt. Stoga e pripremi i provoenju
potrebno pristupiti odgovorno i sa svim potrebnim
podacima.
Izvor: http://www.spaquaculture.com
Najvaniju dokumentaciju za izgradnju ribnjaka

sainjavaju:
Plan projekta (projektni zadatak)
Idejno rjeenje koje se zasniva na:
o Kvaliteti vode
o Kvantiteti vode
o Geomehanika tla; sastav, propusnost..
o Poloajni nacrt zemljita
o Godinje srednje temperature za svaku vrstu ribe
o Oborine; dotok svjee vode, za pastrve je bitno da li se voda nakon kie
zamuuje, u kojoj mjeri i koliko dugo.
o Vjetrovi; valovi, visina nasipa
o Kratak opis tehnologije i opreme koja e se koristiti
o Plan proizvodnje
Uvjeti gradnje
o Vodoprivredna suglasnost
o Sanitarna suglasnost
o Elektroprivredna suglasnost
Glavni izvedbeni projekt
o Tehnika, graevinski nacrti
Lokacijska i graevinska dozvola
Kvalitetno pripremljen plan projekta je uvjet dobivanja kredita a od velike je pomoi pri dobivanju
svih potrebnih suglasnosti i dozvola. Ipak, najveu korist od plana projekta ima nositelj
plana/investitor jer su unutar tog dokumenta popisani i procijenjeni sve potrebne investicije, svi
mogui rizici, nain na koji e se to napraviti
Uzgoj mlai toplovodnih vrsta riba.

Priprema ribnjaka za prihvat mlai je nuna za kvalitetan uzgoj, a sastoji se od:
Oranja,
Dezinfekcije,
Gnojenja: 400 kg/ha kokojeg izmeta. Gnoj se rasporedi u veim koliinama tamo gdje e
biti hranilita i gdje e se samim time ribice sakupljati.
Uputanje vode se vri 10 dana prije stavljanja mlai preko planktonskih mrea koje
sprjeavaju prolaz krupnog planktona koji bi mogao pojesti riblju mla.
Dezinsekcija vode se vri tri dana postavljanja mlai ako bi se unitio zooplankton koji se
namnoio na gnoju a mogao bi pojesti mla. Preporueno je koristiti Etiol 0.3 ppm 1
l(haXm)-1. Ovi se preparati prireuju tako da se 1 litra otopi u 100 litara vode, pa se to
Sistematika riba
Stranica 68/95
raspri u obliku magle pomou price s finim diznama montirane na amcu. Za

razbacivanje preparata je obavezno da radnici imaju potrebnu HTZ opremu.
Sistematika riba
Stranica 69/95
Nasaivanje mlai
Liinke do 7 dana niim ne hranimo jer jedu plankton. Nakon unosa liinki, voda se svakodnevno gnoji
s 20 kg kokojeg izmeta (pri temperaturi 20-28C).
7. dan nakon unosa poinje hranidba istim ribljim branom1, a od desetog dana se
dodaje vitaminksko mineralni premiks2.
10. dana zapoinje hranidba superkoncentratom za mla sadri 50% bjelanavina
15. dana se prelazi na hranu za jednomjesenu mla 38% bjelanevina
16.-21. dana se dodaje oksitetraciklin3 u koliini 4 kg aktivne supstance antibiotika na tonu
hrane. Time se sprjeavanju sekundarne bakterijske infekcije koje vrlo esto slijede upalu
ribljeg mjehura4 te eritrodermatitis5 arana. Za suzbijanje eritrodermatitisa je dovoljno 1.5
kg antibiotika na tonu ribe.
Nakon mjesec dana vri se izlov i formira mono- ili poli-kultura.
Primjer polikulture:
aran; 60-70%
Bjeli amur; 1020%
Grabeljivice;
4%
Bijeli tolstobik
15%
Ukoliko elimo u polikulturi imati linjaka onda je, obzirom da linjak sporo prirasta potrebno iz polikulture
izbaciti grabeljivce.
Primjeri monokulture su; jegulja, keiga, tilapija
Biociklus organskih estica. Organsku masu gnoja razgrauju saprofitske bakterije. Te iste bakterije
ribe gutaju zajedno s organskim esticama. Velik dio organskih estica sainjava fitoplankton6 Pri
tome oko 80% organske mase biva probavljeno.
U vlastitom izmetu! Budui da riba ivi i raste u vlastitim izluevinama nuno je prevenirati
'preoptereenje sustava' odnosno preveliko zagaenje vode uslijed velike napuenosti ribama ili
preobilja hrane. Takav, zatvoreni sustav je bitan imbenik u irenju bolesti, pa tako kada se primijeti
pojava bolesti riba, nerijetko je ve vie od 60% riba oboljelo.
Riblje brano - ista, suha, mljevena tkiva neistrunutih itavih riba ili komada riba (ribljih otpadaka), s ekstrahiranim uljem ili bez njega. Ukoliko
sadri vie od 3% soli, to treba biti navedeno u nazivu, s tim da ni u kom sluaju sadraj soli tog proizvoda ne smije prei 7%.
Proteina sadri 60-65%, masti 5-10%.
2 Detalje o vitaminsko-mineralnim premiksima na hrvatskom tritu saznajte na http://www.kusic-promet.hr/
3 Oksitetraciklin je bakteriostatski antibiotik irokog spektra iz skupine tetraciklina. Antimikrobno je djelovanje posljedica koenja sinteze
bjelanevina u bakterijskoj stanici i promijenjene propusnosti bakterijske stjenke.
4 Upala ribljeg mjehura (Swim bladder inflammation) je bolest mladih arana uzrokovana truskavcem (protozooa) iz bentosa Sphaerospora
renicola (Myxosporidia).
5 Eritrodermatitis arana (Carp Erythrodermatitis - CE) se javlja u proljee i ljeto. To je novi naziv za akutni oblik IDC (Infectious Dropsy of Carp,
Fijan & Petrinec 1973). Nakon simptoma upale koe javlja se hydrops te exophtalmia, ascites, anemia i edem svih organa. Uzronik je
Aeromonas salmonicida.
6 Phytoplankton biljni plankton, tvori oko 98% atmosferskog kisika. Sainjavaju ga alge i biljke.
Plankton male, mahom mikroskopske ivotinje i biljke koje lebde ili lagano plivaju u vodi.
1
Sistematika riba
Stranica 70/95
aransko ribnjaarstvo
aransko ribogojilite je mahom polikurture koja se sastoji od arana (80%), te bijelog amura, bijelog
tolstobika, soma, smua, tuke, tilapije.
U aranskom ribogojilitu koristimo 3 sustava uzgoja:
Sustav 1. Prirodan mrijest matica koje do jeseni ive zajedno s mlai. Nakon toga mla se izlovljava i
prebacuje u konzumne ribnjake. Nasauje se do 3000 riba /ha i kao takav to je vrlo rijetki nasad. Ribe
konzumnu teinu (0.75-1 kg) postignu za dvije uzgojne sezone.
Nedostaci ovog sustava su vertikalan prijenos bolesti i veliki gubici te je stoga ovaj sustav naputen.
Sustav 2 koristi iskljuivo umjetan mrijest. Pri tome se ikra obrauje taninskom kiselinom. Liinke se
od mlaa pa sve do dobi od mjesec dana uzgajaju u monokulturi. Nakon zavretka prvog mjeseca, pa
sve do kraja prve godine ivota ribe se uzgajaju u veim ribnjacima u polikukturi. Nakon prezimljavanja
masa ribe varira od 50g (krljavci), 100g (prosjeni) i 250g (napredni). Takve ribe se nasauju u
uzgajalita za dvogodinji pogon. Napredni primjerci mahom enke jer enke bolje prirastaju se
odvoje i nakon dvogodinjeg uzgoja postiu 1-3kg. Sitniji mla ulazi u sustav 3.
Sustav 3 se rabi za sitniju mla. Obzirom da je mla sitnija, prolazi trogodinji tov. Takav tov je
prilino nerentabilan obzirom da se u toj dobi znatna koliina energije troi za razvoj gonada.
Intenzivan uzgoj arana

U intenzivnom uzgoju uzgoj mjesenjaka je isti, ali se do godinu dana nasauje 100 000 kom/ha u
polikulturi koja se sastoji od 70-80% arana, 15% bijelog tolstobika7, do 10% bijelog amura. Pjegavi
aran8 je izravni konkurent aranu i bre raste od arana stoga ga je najbolje ne koristiti ili u koliini do
najvie 5%.
Prirast. Nakon prve godine ribe tee oko 200g, a u drugoj godini doseu konzumnu veliinu.
Mjesec dana stara mla se nasauje u oujku, a hranidba zapoinje kada temperature dosegne 10C.
Kako luenje proteolitikih enzima zapoinje tek na 15C, na temperaturama niim od 15C ribama se
ne smije davati visokoproteinska hrana jer ne mogu probaviti proteine. tovie, obilje proteina u
probavnom traktu e se razgraivati pod djelovanjem probavne mikroflore dovesti e do autointoksikacije.
Ribe mase ~1.5kg se izlovljavaju za trite u lipnju i srpnju, o ostatak se hrani do kraja sezone.
Ljetna prehrana. Ukoliko ima dovoljno planktona kojim se riba moe hraniti, ljeti treba stopirati
hranidbu kukuruzom. Time se:
7
8
sprjeava prejaki razvoj planktona,

tedi se na hrani a riba se hrani planktonom
obogauje prehrana fitoplanktonom bogatim esencijalnim aminokiselinama za razliku od
kukuruza koji je deficitaran na esencijalnim aminokiselinama.
Bijeli tolstobik je svojevrsni ista jede viak organske mase i fitoplankton.

Pjegavi aran - Bighead Carp (Hypophthalmicthys nobilis)
Sistematika riba
Stranica 71/95
Pastrvsko ribogojilite
Za pastrvsko ribogojilite je potrebno osigurati dovoljnu koliinu kvalitetne vode bogate kisikom te
zdrav nasadni materijal. Visoka produktivnost pastrvske proizvodnje se bazira na pravilnom izboru
matinog materijala.
Uzgoj salamonidnih riba moe biti intenzivan, poluintenzivan i ekstezivan.
Punossistemski objekti su ribogojilita u kojima se obavljaju svi proizvodni procesi; matice, umjetan
mrijest i oplodnja, mla, konzumna riba.
Specijalizirani objekti slue za provoenje jedne ili vie faza uzgoja.
Ribogojilite s potpunim pogonom

Salamonidne ribe zahtijevaju hladnu, istu i bistru protonu vodu s dovoljnom koliinom kisika.
Za uzgoj kalifornijske pastrve optimalne su temperature 8-10C za prvu fazu i 10-14C za drugu
fazu. Temperature ispod 5C opasne su za pojedine kategorije. Optimalna koliina kisika je 9-11 mg/l
a vrijednosti ispod 5mg/l su kritine. PH vode treba biti neutralan, s doputenim odstupanjima od 6.7
do 8.2. Prihvatljiva koliina ugljinog dioksida iznosi 2 mg/l
Intenzitet proizvodnje pastrva se izraava u kg/m3 protoka.
Kompletan pogon ima:
Matinjak
Mrjestilite
Uzgajalite i
Konzumni ribnjak
U naim uvjetima ciklus traje do 2 godine. Mrijeste se jedna enka s 2-3 mujaka. Inkubacija ikre traje
380-400D, a inkubacija liinki 130-160D. Tome slijedi uzgoj koji se dijeli na 3 faze:
Uzgoj mlai do 90 dana,

o obavlja se u plastinim bazenima dugim 2 m s protokom od 2-3 l/s(0.5-0.8 m3/h)
gdje se stavi 80 tisua komada.
90-240 dana
o Pastrvice duge ~5cm se stavljaju u betonske bazene volumena 8-9.000 m3.
Bazen dimenzija 2m x 20m x 0.6m (24m3) s protokom vode 3-5l/s (0.8 1.4
m3/h).Ribe se sortiraju uklanjaju se manje.
Od 240 dana do konzumne veliine ribe su u konzumnim ribnjacima.
o Uvjeti za kvalitetan uzgoj su 72 izmjene u 24 sata (3 izmjene /h), a koliina kisika
8-12 mg/l; nikako ispod 7.
o Opasnost od vrtiavosti. Voda treba priticati i istjecati cijelom irinom ribnjaka
kako se organska tvar ne bi zadravala. U suprotnom e se stvoriti nakupine
organske tvari te e se u takvom bentosu razvijati brojni opasni mikroorganizmi.
Prvenstveno su opasni uzronici vrtiavosti. Najbolja iskoristivost vode postie se
pri dimenzijama ribnjaka 1x10m.
Nakon 18-24 mjeseca, ribe postignu konzumnu teinu od 250g
Pastrva koja se uzgaja u moru ima crveno meso. Crveno meso moemo dobiti i ukoliko rijenu pastrvu
hranimo nekim raiima ili dodatkom -karotena.
Sistematika riba
Uzgoj koljaka
Mla se lovi na nosae, a kad se postigne odreena veliina postavlja se na tapove.
Problem s koljkama je stop su prirodni filtri vode pa sadravaju mnoge biotoksine u sebi.
Stranica 72/95
Sistematika riba
Stranica 73/95
Bolesti riba9 10
Epizootiologija11
Izvori bolesti:
Primarni; bolesne ribe, kliconoe, izluevine takvih riba, leine i organi uginulih riba, ivi
prenosioci (vektori12); planktoni, puevi, ptice, kukci.
Sekundarni voda, ribolovni alat, mree, prijevozna sredstva, hrana, tlo
Prijenos bolesti. Na vee udaljenosti bolesti se prenose prijevozom ive ribe i ikre, te ribljih proizvoda,
odnosno migracijama ribe unutar slivova rijeka ili mora. U novije vrijeme velika je panja usmjerena na
prijenos patogenih uzronika putem balastnih voda. Prijenos bolest na manje udaljenosti je bitno laki,
pa gore navedene naine prijenosa valja nadopuniti s robom ribarskom opremom i alatom, neke
bolesti prenose ptice.
Otvoreni vodotok [voda i pokoja riba] ribogojilite [voda i pokoja riba] otvoreni vodotok
Otvoreni vodotoci su rezervoar zaraze pa se stalno odrava zatvoreni krug infekcije. Odravanje ovog
kruga potpomognuto je praksom da se bolesna riba s ribogojilita baca u kanale i vodotoke.
Prijenos s ribe na ribu se odvija direktno kroz vodu ili indirektno putem posrednika. Voda je idealan
medij za irenje uzronika jer predstavlja zapravo razraene izluevine riba. Ukoliko se ne dezinficira,
dno objekta za uzgoj riba bit e izvor infekcije za naredne cikluse proizvodnje.
Ulazna vrata su koa, krge, oi, probavni sustav i druge vanjske povrine. Ulazak infekta kroz kou
riba nastoji sprijeiti produkcijom sluzi koja sadri antitijela.
Bolesti riba imaju istaknuti sezonski karakter djelomino zbog klime, a djelomino zato to radovi u
uzgoju riba imaju sezonski karakter. Primjera radi; u aranskim ribnjaarstvima mnoge bolesti se
javljaju u proljee to je uvjetovano iscrpljenou organizma zimovanjem, stresom zbog izlova i
manipulacije pri nasaivanju.
Temperatura za bolest. Gotovo za svaku bolest postoji temperaturni optimum. Naime promjene
temperature djeluju ne samo na ribu ve i na uzronika. Takav odnos snaga specifian za odreenu
temperaturu uvjetuje ne samo nastanak bolesti ve i tijek i ishod bolesti. Openito, na niim
temperaturama inkubacija je dua a tijek bolesti sporiji dok je pri visokim obrnuto inkubacije je ktatka
a tijek bolesti brz.
Bolest je promijenjeno stanje organizma ili nekih organa, smanjenje, promjena ili odsutnost vitalnih funkcija i uzrokuje slabost, bol i
malaksalost.
10 Bolest je reakcija organizma na tetno djelovanje razliitih faktora koji remete normalne ivotne procese, oslabljuju mogunost prilagoavanja
i potiu rad obrambenih mehanizama
11 Epizootiologija (Epozootiology) - znanost o epozootijama; podruje znanosti koje se bavi odnosima brojnih imbenika koji odreuju uestalost
i rasprostranjenost zaraznih bolesti meu ivotinjama; veterinarska epidemiologija.
Epozootija (epizotic) bolest koja je rairena i brzo se iri, istovremeno obolijeva vei broj ivotinje u jednoj regiji.
12 Vektori [lat. nosa] nositelj, poglavito ivotinja koja prenosi infekta s jednog domaina na drugog.
Bioloki vektori su vektori na kojem se patogeni organizmi umnaaju i razvijaju prije no to se prenesu na drugog domaina.
Mehaniki vektor ivotinja vektor koja nije nuna za ivotni ciklus parazita/mikroorganizma.
9
Sistematika riba
Stranica 74/95
Ihtiosanitarne13 mjere
Ihtiosanitarne mjere su sve metode i tehnologije kojima se odrava zdravlje riba. Prva i najvanija
skupina mjera je usmjerena na sprjeavanje unoenja egzotinih bioagresora14. U tu skupinu mjera
spada:
Odabiranje ribogojilita. Ribu valja uvoziti samo iz provjerenog ribogojilita koje je 2 godine
pod stalnim zdravstvenim nazorom potvrenim slubenim dokumentom15
Unoenje prvenstveno ikre dezinficirane prije i poslije transporta ili liinaka, iznimno ostalih
kategorija riba (odgovarajue tretiranih i provjereno zdravih?)
Smjetaj ikre, liinaka i riba u karantenske uvjete16; pretraga i praenje zdravstvenog stanja,
tretiranje izlazne vode itd
Idealne karantenske uvjete u ribogojilitima je nerijetko nemogue izvesti uslijed
nemogunosti da se riba i voda (!) potpuno odvoje od okoline. No, isti uzroci uvjetuju teko
brzo irenje zaraze i teko lijeenje riba te velike gubitke kada se patogeni organizam unese.
Stoga je karantena nuna kad god se nova riba unosi u uzgoj. Karantena se pod kontrolom
veterinarske slube treba provoditi ~30 dana.
Uporaba prve generacije potomstva za uzgoj i nasaivanje otvorenih voda, a ne originalno
uvezene ribe
Dezinfekcija
Dezinfekcija17 je osnovna sanitarna mjera za sprjeavanje i suzbijanje bolesti. Cilj joj je smanjenje
koliine patogenih mikroorganizama i parazita ispod infektivne doze. Prvoenjem dezinfekcije
poboljava se ope higijensko (zdravstveno) stanje ribogojilita.
Cilj dezinfekcije;
Odstranjivanje mikroorganizama (i parazita)

Smanjenje koliine mikroorganizama (i parazita)
Poboljanje opeg higijenskog stanja ribogojilita
Poboljanje zdravstvenih uvjeta
Dezinfekcija treba obuhvatiti
Sve objekte za dranje ribe i njezinih razvojnih stadija

Vodu koja ulazi u objekte za dranje ribe
Povrinu ribe i ikre kada je to potrebno
Kad god se riba prenosi s jednog uzgoja u drugi, mora se provesti dezinfekcija
Predmete koji mogu doi u dodir s ribom, vodom ili objektima
Dezinfekciju treba provoditi
Struno
Dezinfekciju nadgleda educirana i ovlatena osoba (veterinar), a tehniari je izvravanju.
Temeljito
U svim fazama proizvodnje
Dezinfekcija moe biti
Profilaktika
Tekua
Zavrna
Ichthyosanitary [gr. ichthys + sanitarious koji promovira zdravlje] tehnologije koje se rabe za odravanje zdravlja riba.
Egzotini bioagresor je svaki uzronik bolesti koji je za nae prilike egzotian; kod nas ga nema, ali ukoliko doe, moe biti umjereno ili jako
patogen
15 Tu su Englezi bili primjer zahtjevanosti, no danas ta vrlo zahtjevna pravila vrijede za cijelu EU.
16 Karantena [quarantiene, od lat. quadrigentia etrdeset] onemoguavanje slobodnog kretanja naizgled zdravim osobama i ivotinjama koje
su bile izloene zaraznoj bolesti. Karantena u pravilu traje koliko traje najdua inkubacija za tu bolest (quarantiene period - originalno
40 dana).
17 Deyinfekcija [eng. disinfection]- oslobaanje od patogenih organizama, ili ih uiniti inertnima, neinfektivnima, poglavito se odnosi na tretman
neivih materijala kako bi se reducirali ili eliminirali infektivni mikroorganizmi.
13
14
Sistematika riba
Stranica 75/95
Profilaktika dezinfekcija
Profilaktika dezinfekcija18 se provodi nakon svake uporabe objekata za ribu. Meuturnusna
dezinfekcija obuhvaa, zgrade, objekti, odmor ribnjakaOdmor ribnjaka je vrijeme od izlova s
potpunim pranjenjem do ponovnog punjenja vodom. Meuturnusna dezinfekcija je preduvjet za
kvalitetno provoenje All in all out metode kojom se smanjuje koliina patogene flora i mikroflora u
objektima (dezinfekcija?)
Odmor ribnjaka; jesen izlov i pranjenje vode, izmuljiti (mulj van), osuiti, preorati, dezinficirati i
vapniti, odmor objekta, staviti vodu i naredno proljee staviti ribu. Odmor objekta se skrauje
fizikalnom i kemijskom dezinfekcijom. Svrha odmora ribnjaka je sprijeiti prenoenje patogena iz jedne
generacije na narednu.
Osobine ribnjaka. Jedna od osobina ribnjaka je da ima dotok i otok vode, odnosno da se voda moe
ukloniti i naknadno napuniti. Ukoliko se bagerom iskopa rupa u zemlji koja se potom napuni vodom
ponornicom dakle bez kontrole odvoda i dovoda vode, dobiva se jama ispunjena vodom kojoj
najvie odgovara izraz bara. Obzirom da se tu dezinfekcija ne moe kvalitetno provoditi, vijek takvog
'ribnjaka' je 2, maksimalno 5 godina.
Tekua dezinfekcija
Tekua dezinfekcija za cilj ima smanjuje se broja uzronika i sprjeava se njihovog daljnjeg
prenoenja. Pri tome se koriste ponajvie: Omnisan, vapno, ivo vapno, klorno vapno i modra galica
Modra galica je bakreni sulfat pentahidrat, CuSO4 * 5H2O)
2 HCO3- + Ca++ CaCO3 + CO2 + H2O
Stalna dezinfekcija mrea, bazena, oprema, alata dezinfekcijske barijere

Zavrna dezinfekcija na kraju postupka iskorjenjivanja zaraznih bolesti u ribogojilitu
Zoohigijena: TEKUA dezinfekcija se provodi tijekom trajanja neke zarazne bolesti, odnosno kada je
bolest ve prisutna. Kako tu ve imamo prilino jasno definiranog uzronika, uglavnom se provodi
ciljano; dezinficijensima koji e unititi uzronika.
Zavrna dezinfekcija
ZAVRNA ILI KONANA dezinfekcija se provodi nakon zavretka epzootije, odnosno nakon to je
ozdravila i posljednja bolesna ivotinja ili uklonjen izvor infekcije. Nuna je kod kontaktnih zaraznih
bolesti koje se suzbijaju po zakonu. Prekid takvih zaraza moe se proglasiti tek nakon to je, izmeu
ostalog, provedena odgovarajua zavrna dezinfekcija.
Dezinfekcija koju provodimo moe biti
Fizikalna
Kemijska
Najbolje je izvesti kombiniranu dezinfekciju; odnosno napasti mikrobe na svim frontovima. Pri
provoenju dezinfekcije nuno je uzeti u obzir koliinu zagaenja, temperaturu, koliinu vode i mnoge
druge faktore.
Mehaniki i prirodni imbenici
18
19
Fizikalna dezinfekcija mehaniko ienje prethodi kemijskoj dezinfekciji

Isuivanje (temperatura, UV zraenje, ljeti 1-2 dana, zimi 7 dana)
Mehaniko odstranjivanje uzronika bolesti skidanje povrinskog sloja tla
Zraenje
Toplina (minimalno 80C/10 min19)
Profilaktika [eng. prophylaxis od gr. prophylassein titit prije] prevencija bolesti, preventivan tretman.
80C je temperatura brze pasterizacije 80C x 25 sec
Sistematika riba
Stranica 76/95
Fizikalna dezinfekcija vode
Filtracijom; provodi se recirkulacijskim biofilterima. U pravilu se provodi na mrjestilitima jer

tu vodu treba zagrijavati. Nakon uporabe, zagrijana voda prolazi kroz biofilter; aerira se i a
anorganske estice se taloe. Potom se ponovno vraa ciklus.
UV zraenje se u nekim mrjestilitima koristi za unitavanje bakterija, virusa i parazita. U
industriji se koristi za sterilizaciju piva mnogih drugih proizvoda. Voda prolazi kroz cijevi unutar
kojih je obasijana UV zraenjem. Problem se mogu javiti ukoliko riba uzgojena u mrjestilitu sa
tako dezinficiranom vodom portom doe u nesteriliziranu morsku vodu veliki gubici do
50%!
Strujanje vode bez ribe; 5- 10 dana, ako je prije provedena dezinfekcija dna
Mnogi uzronici ne mogu proivjeti due vrijeme u vodi bez ribe. to je temperatura vee, to je
preivljavanje mikroorganizama krae. Stoga objekte za dranje ribe njezin razvoj ne treba nasaivati
ribom odmah nakon punjenja vodom, ve 5-10 dana kasnije.
Kemijska dezinfekcija
Luine; vapno, NaOH, formalin, natrijev hipoklorit 20(varikina, NaOCL), Halamid21

Povrinski aktivna tvari - kvarterni amonijevi spojevi; Omnisan, Cetavlon (NH4+), Asepsol22
Oksidansi; kalijev permanganat (KMnO4), ozon, vodikov peroksid
Bakreni sulfat (CuSO4) i modra galica
Arkidinske i aniliske boje koje su se prije koristile, danas su u EU zabranjene; karcinogene su.
Primjena lijekova
Lijekovi se koriste kako bi se smanjila brojnost, usporilo umnaanje
te na kraju unitilo uzronika. Neindiciranu porabu lijekova zakoni
EU-a bitno ograniavaju.
Uporaba lijekova obzirom na zdravstveno stanje moe biti:
Profilaktika; zatita na izgled zdrave ribe i sprjeavanje

prenoenje uzronika iz jednog objekta u drugi. Ponekada
se lijekovi apliciraju kako bi se olakalo ribi da prevlada
stres, odnosno da organizira obranu u povrati organizam u
prvotno stanje.
Terapijska se provodi kada dio populacije ve pokazuje
znakove bolesti. Nuno ju je kombinirati s drugim mjerama
a sprjeavanje i suzbijanje bolesti.
Izvor: http://www.offthemarkcartoons.com
Profilaktiko lijeenje se primjenjuje kako bi riba mogla prevladati stres, uspostaviti

homeostazu organizma te bez veih teta proi kroz kritinu fazu. To je indicirano kada:
Postoji opasnost od aktiviranja ili irenja infekcije ili invazije

Stres
Ozljede
Transport; iz ribnjaka u ribnjak, s matica na potomstvo
Stres riba moe izazvati velike tete jer riba kao hladnokrvna ivotinja na stres reagira vrlo burno.
Stres nastupa vrlo brzo, a posljedini opi adaptacijski sindrom traje vrlo dug i moe zavriti okom s
posljedinom smrti. Stoga prije stresogenih postupaka treba potpomoi obrambeni sustav ribe kako bi
Varikina, NaOCl, je spoj natrija, klora i kisika natrijev hipoklorit koristi se kod nekih parazitarnih bolesti riba. Potrebno je veliku panju
posvetit da pri tome ne doe do otrovanja riba. Klor je toksian i u malim koliinama; bolje je koristiti formalin.
21 Halamid; Sodium N-Chloro-para-Toluenesulfonamide
22 ASEPSOL Eko - deterdenti dezinficijens za povrine
20
Sistematika riba
Stranica 77/95
se kompenzirao imunosupresivni uinak opeg adaptacijskog sindroma. Temperatura vode je prvi

imbenik koji uzrokuje stres.
Primjer iz prakse. Riblja mla je puna nametnika i kahektina. Obzirom na loe stanje ivotinja nije se
moglo oekivati veliki uinak lijeenja je tretiranje medikamentima dodatni stres. Stoga je, nakon to
su zbrojeni imbenici velike smrtnosti i cijene lijeka, preporueno da se ivotinje ne lijee. Kolege s
Agronomskog fakulteta su naglasila da je mogue provesti lijeenje te ga je vlasnik proveo. Na alost,
s smrtnou veom od 98%. Gotovo sva riba je uginula od insekticida/stresa.
Profilaktiko i terapijsko davanje lijeka; u sitom ribnjaku se hranom daje lijek. Hranu konzumira i
bolesna i zdrava i netom inficirana riba. Vie jede zdrava riba i ona prva dolazi na hranu.
Terapijsko lijeenje
Provodi se usporedo s drugim mjerama za sprjeavanje i suzbijanje bolesti; tekuom dezinfekcijom
Prije terapijskog lijeenja potrebno je utvrditi
Stanje ribe i okoline; moe li riba uzeti lijek i podnijeti lijeenje

Djelotvornost lijeka
Ekonominost lijeenja; oekivana smrtnost, djelotvornost lijeenja, cijena lijeka i trokovi
lijeenja
Uspjeh lijeenja ovisi o lijeku, dozi i nainu primjene.
Zatita zdravlja ljudi

Kod riba namijenjenih za ljudsku prehranu treba voditi brigu o zatiti zdravlja ljudi.
Ne lijeiti sredstvima koja se nagomilavaju i trajnije zadravaju u organizmu; spojevi ive, DDT
(od 1972 je zabranjen) itd.
Karenca je 30-90 dana. Karenca! Stoga ribu ne smijemo lijeiti sredstvima koja se
nagomilavaju i trajnije zadravaju u tijelu ribe, te treba paziti na karencu lijeka.
Aplikacija lijekova
Kupke* u vodi u kojoj se nalazi riba

U hrani
Injekcijama parenteralno, intramuskuarno ili intraperitonealno
Lokalni; na koi ili krga, sprejevi
Izbor metode aplikacije lijeka ovisi o bolesti i stadiju razvoja bolesti, vrsti lijeka i ekonominosti
lijeenja.
Sistematika riba
Stranica 78/95
Kupke
Kupke veinom imaju lokalno djelovanje. To su u vodi topljivi lijekovi protiv nametnikih i bakterijskih
bolesti koe i krga najee insekticidi protiv ektoparazita. Neke kupke imaju lokalno i ope
djelovanje; primjerice neki antibiotici prelaze iz vode u organizam riba putem krga
Furnace i Linoman koji djeluju lokalno se ne mogu kupiti u Hrvatskoj, ali se uvoze iz Italije.
Prije primjene kupke valja odrediti volumen vode (m3 ili ham ha/m)
Kupke; provoenje 1) zaustaviti protok vode, 2) ravnomjerno raspriti otopinu medikamenta po cijeloj
povrini prskalicom, 3) raspriti kisik vie kisika uvjetuje bolju raspodjelu lijeka, 4) 15 min 2 h
uspostaviti jaki protok
Prije primjene kupke valja odrediti:
Svojstva vode; tvrdoa, organska tvar, pH, temperatura, koliina kisika

Vrstu i veliinu ribe i osjetljivost prema lijeku.
Vano! Mla je osjetljivija od velikih, a som je izrazito osjetljiv
Svojstva i potrebnu koncentraciju lijeka
Izvriti pokusno lijeenje u vodi u kojoj e se lijeenje provoditi s manjim brojem iste ribe;
promatra se -1 sat i ako je sve u redu lijek se primjeni za cijelu populaciju.
Pripremiti koncentriranu (matinu) otopinu
Doza lijeka odreuje se u mg/l (g/m3) ili ml/l vode.

Obzirom na trajanje lijeenja kupke mogu biti:
Uranjanje ribe u mrei 1 do nekoliko minuta; nametnike bolesti koe i krga, vakcinacija i
anestezija
Naglo ispiranje; u bazenima za uzgoj pastrva
Kratkotrajna kupka; 15 min 2h uz rasprivanje kisia, a nakon toga jaki protok vode. Provodi
se u transportnim bazenima na aranskim ribnjacima te transportnim i uzgojnim bazenima na
pastrvskim ribogojilitima (gladovanje 10 sati)
Produene kupke; 2-24 sata u transportu (otopina NaCl se doda za sprjeavanje tetnih
posljedica stresa) ili terapeutici koji sporo prodiru u organizam.
Dugotrajne kupke se koriste za lijeenje riba na ribnjaku. Niska koncentracija lijeka
djelotvorna je jedan do nekoliko dana
Stalni protok lijeka lijeenje u bazenima na pastrvskim ribogojilitima i zimovnicima na
aranskim ribnjacima.
Trik pitanje! Koliko traje dugotrajna kupka? Dok se ne razgradi medikament (insekticid)
Lijekovi u hrani
Antibiotici bakterijske infekcije

Antiparazitici crijevne invazije
Ljekovita hrana pripremljena tvorniki (tvornica u Leskovcu) ili u ribnjaku; suho tijesto ili plutajue
vree. Lijekovi u hrani se ne mogu dati biljojednim vrstama riba jer one jedu alge i ne uzimaju hranu;
tolstobik, bijeli amur.
Doza lijeka se odreuje na kg mase ribe. To se raspodjeli u koliini hrane koju riba svaki dan pojede.
Koliinu pojedene hrane je potrebno tono izmjeriti kao se veliki dio lijeka ne bi izgubio u nepojedenoj
hrani. Stoga se prije davanja lijeka u hrani ribu jedan dan isposti te se potom daje 50-75% hrane koji
riba normalno jede. Time emo biti sigurni da e sva hrana bi ti pojedena. No valja naglasiti da
bolesna riba bitno slabije jede.
Parenteralna primjena se provodi injekcijama se primjenjuje samo tijekom manipulacije ribom, kada
je riba ve izvrgnuta stresu. Intraperitonealno idu antibiotici, sulfonamidi, furanski preparati, hormoni,
vitamini, minerali, vakcine. Potrebno je izbjegavati tvari koje nadrauju peritoneum. Doje se mjeri u
mg/kg tjelesne mase ribe na dan. Intramuskularno se daju u dorzalni dio lateralnog miia
hormonalna stimulacija mrijesta.
Sistematika riba
Stranica 79/95
Lokalna primjena; sprej na koi ili vakcinacija

Imunoprofilaksa vakcinacija je plansko unoenje pripravaka uzronika bolesti u tijelo ivotinje kako
bi se izazvalo stvaranje imunosti.
Sposobnost stjecanja imuniteta u riba ovisi o;
Brzini metabolizma to je blisko vezano uz temperaturu

Optimalna temperatura za razvoj imunosti je 10C za toplovodne ribe i 5-6C za hladnovodne
ribe.
Sistematika riba
Stranica 80/95
Zarazne Bolesti riba ije je spreavanje i suzbijanje propisano zakonom:

bakterijska bolest bubrega - Renibacterium salmoninarum
epizootska hematopoetska nekroza - Epizootia necrosis haematopoetica
virusna bolest lososa - Onchorhynchus masou - Onchorhyncus masou virus disease
virusna bolest kanalskog somia - Channel catfish virus disease
proljetna viremija arana Viraemia vernalis cyprini
virusna encefalopatija i (Viral encephalopathy and retinopathy)
virusna hemoragijska septikemija -Viral hemorrhagic septicemia
epizootski ulcerativni sindrom (Epizootic ulcerative syndrome)
zarazna anemija lososa Anaemia infectiosa salmonis
zarazna hematopoetska Necrosis infectiosa nekroza haemtopoetica salmonis
zarazna nekroza guterae Necrosis infectiosa pancreatica salmonis
enteritis septikemija soma - Enteric septicemia of catfish Edwardsiella ictaluri
pisciriketoza Piscirickettsiosis- Piscirickettsia salmonarum
Sistematika riba
Stranica 81/95
Bakterijska bolesti
Mikobakterioze
Mikobakterioze23 su kronina do akutna sistemska granulomatozna oboljenja odnosno septikemije
uzrokovane s nekoliko vrsta acidorezistentnih bakterija iz roda Mycobacterium. esto se naziva i
tuberkuloza riba (fish tuberculosis).
Najee se javljaju u akvarijskih ribica, a rjee
kod riba u uzgoju za konzum.
Etiologija. Uzronik su bakterije iz roda
Mycobacterium24 (porodica Mycobacteriaceae25);
prvenstveno, M. piscium, M. fortuitum i M.
piscium. To su nepokretne, gram pozitivne,
acidorezistentne bakterije koje se teko uzgajaju.
Izvori oboljenja su oboljele ili uginule ribe i
prostori u kojima su drane. Nosioci (vektori)
mogu biti i puevi u akvarijima. Rezervoari
infekcije su ribe u otvorenim vodama koje su
esto inaparentno inficirane.
irenje uzronika se odvija vodom, hranom,
direktnim kontaktom, transovarijalno, a na vee
udaljenosti transportom oboljele ili uginule ribe
odnosno proizvoda.
Mycobacterium spp. Izvor: http://www.primer.ru
Ulazna vrata su prvenstveno oteenja koe i probavni sustav.

Prijemljivost. Od mikobakterioza mogu oboljeti gotovo
sve vrste slatkovodnih i mnoge vrste morskih riba dranih
u akvariju.
Patogeneza. Nakon septikemije razvijaju se
granulomatozne upale s nekrozama u organima. Bolest
je u veini sluajeva kroninog tijeka.
Znakovi oboljenja variraju ovisno o dobi i lokalizaciji
granulomatozne upale te ukljuuju: mravost, smanjen
apetit, ascites, krvarenja i ireve na koi, exophtalmus,
bljedilo, deformacije skeleta te oteenja i gubitak
ljusaka.
Nekropsija. Patoanatomskim nalazom dominiraju
sivkasto-bijeli nekrotini tuberkuli razasuti po visceri. Vei
broj tuberkula ponekada sraste u masu nalik tumoru.
Granulomi razasuti po visceri - vrlo uznapredovali stadij

oboljenja.
Izvor: http://edis.ifas.ufl.edu/
Mycobacteriosis (fish tuberculosis) bolest uzrokovana baterijom iz roda Mycobacterium. Naziv je uglavnom ogranien na oboljenja koja ne
izaziva M .tuberculosis. Incidencija ovakvih oboljenje je znatno poveana kod imunodeficijentnih jedinki.
24 Mycobacterium [gr. mykes, gljiva + bakterion tapi] rod bakterija iz porodice Mycobacteriaceae, red Actinomycetales. Sadri veliki broj
visoko patogenih vrsta, ukljuujui uzronike tuberkuloze (M. tuberculosis), lepre (M. leprae) i tuberkuloze goveda (M. bovis), paratuberkuloze (M. paratuberculosis). Z ribe su najopasnije M. marinum, M. fortuitum i M. piscium
25 Mycobacteriaceae - porodica bakterija iz reda Actinomycetales. Obiljeavaju je blago valovite ili ravne tapiaste, gram pozitivne, aerobne,
mezofinle stanice; ponekad se ravaju na filamente. Nalazimo ih u tlu, vodi i mlijenim proizvodima. Parazitiraju na ljudima i niim
ivotinjama. Familija se sastoji od roda Mycobacterium.
23
Sistematika riba
Stranica 82/95
Dijagnoza. Preliminarna dijagnoza se postavlja

nakon utvrivanja acidorezistentnih tapia u
granulomatoznom materijalu uzetom iz lezija.
Razmazak se boji po Ziehl-Neelsen26. Definitivna
dijagnoza se postavlja nakon izolacije i
identifikacije bakterija. Zbog velike opasnosti za
zdravlje ljudi ( nocardiosis27) uputno je razluiti
mikobakterije od bakterija iz roda Nocardia28.
Terapija. Obzirom da bolest uzrokuje kone lezije
(vidi sliku) i alergijski dermatitis ovjeka a
terapijom ne moemo unititi uzronika bolesti,
zareene ribe je potrebno ukloniti (stamping out
metoda).
etiri mjeseca stara lezija srednjaka. Slika sa: http://slpath.s5.com/
Management. Nakon uklanjanja riba akvarij treba

detaljno dezinficirati ponajbolje s varikinom29 ili
kvartarnim amonijevim spojevima. Za unitavanje
mikobakterija je potrebna varikina u koncentraciji
od 1%. Mikobakterije su osjetljive na 70% alkohol,
stoga je dezinfekcija alkoholom jedna od
mogunosti.
Vie saznajte:
http://www.4qd.org/Aqua/disease/tb.html
http://edis.ifas.ufl.edu/VM055
Mikobakterioza; mikroskpski nalaz. Izvor: http://oregonstate.edu/
Ziehl-Neelsen je bojenje acidorezistentnih organizama. Nakon fiksacije toplinom, uzorak se oplahnjuje karbofuksinom, zagrijava 5 minuta, hladi
i ispire. Uzorak se obezboji s kiselim alkoholom, ispere te ponovno oboji s metilinskim modrilom. Acidorezistentni organizmi su
crvene boje a pozadina je plava.
27 Nocardiosis akutna do kronina gnojna infekcija, primarno plua ali s velikom tendencijom irenja na druge organe; poglavito mozak.
Infekcija rezultira tvorbom abscesa u svim organima primarno u pluima, mozgu, koi ili potkonom tkivu. Najei uzronik je
Nocardia asteroides, ali su N. brasiliensis i N. otitidis-caviarum takoer opasni.
28 Nocardia [Etienne Nocard, francuski veterinar, 1850-1903], rod bakterija iz roda Nocardiaceae, red Actinomycetales. Rod sainjava oko 30 vrsta
od kojih su neke patogene a veina je saprofitska. Gram pozitivni aerobi sa razgranatim filamentima koji se javljaju u kokoidnom ili
bacilarnom obliku. Sporuliraju.
29 Varikina - natrijev hipoklorit. NaOCl je ionski spoj koji se rabi za izbjeljivanje i dezinfekciju. Opasna je ukoliko doe u kontakt s oima,
sluznicama, pluima
26
Sistematika riba
Stranica 83/95
Bakterijski nefritis
[BKD; bacterial kidney disease, corynebacterial kidney disease]
Bakterijska nefritis je kronina, kontagiozna, sustavna bolest koja se sporo razvija i esto je fatalna.
Oituje se nekrobiozama po bubregu i drugim organima, te koi. Ekonomski je vana kod salamonida,
u uzgoju - poglavito potone pastrve, ali je zabiljeena i u drugih riba ukljuujui akvarijske ribe, ribe u
uzgoju i divlje ribe.
Etiologija. Uzronik je Renibacterium salmonarum iz porodice Micrococcaceae30, mali (0.5x1m),
nepokretni, gram pozitivni diplobacil koji nije acidorezistentan, obligatan je intracelularni parazit s
varijabilnom virulencijom sojeva. Renibacterium salmonarum se najbolje razvija na 15-18C, a na
25C njegov razvoj prestaje.
Epizootiologija. Glavni izvor infekcije su bolesne ribe i kliconoe. Bolest se moe prenositi i vertikalno
ikrom.
irenje. Zaraza se iri vodom, neobraenom hrenom porijeklom od bolesnih riba, mehaniki vektori su
ektoparaziti.
Ulazna vrata su probavni sustavi i mehanike/parazitarne ozljede koe. Bolest je ekonomski znaajna
jedino za pastrve - poglavito uzgajane u mekoj vodi. Pri tome je kalifornijska pastrva otpornija.
Temperatura. Bolest se moe pojaviti tijekom cijele godine, no rizik raste s porastom temperature u
proljee.
Patogeneza. Inkubacija bolesti je duga; od
nekoliko mjeseci do nekoliko godina to bitno ovisi
o imbenicima okoline. Najvaniji imbenici za
razvoj bolesti su temperatura, te odnos otpornosti
domaina i virulencije uzronika. Bolest zapoinje
septikemijom s posljedinim umnaanjem
uzronika u parenhimskim organima. Prve
promjene se javljaju u hematopoetskom tkivu
bubrega gdje nastaju mala nekrotina arita koja
kasnije okruuje granulomatozno tkivo. S
razvojem bolesti arita postaju sve vea te bivaju
vidljiva goli okom. Uslijed zatajenja rada bubrega,
dolazi do hipoproteinemije i anemije s posljedinim
edemom. Ugibanja, poglavito pri viim
temperaturama (15-18C) mogu dovesti do
znaajnih gubitaka.
BKD; granulomatozna arita. Izvor: http://www.medvet.umontreal.ca
Mlada pastrva s izraenim simptomima BKD-a. Izvor: http://wfrc.usgs.gov
Granulomatozna arita u bubregu. Izvor: http://www.michigan.gov
30
Klinika slika. Inkubacija traje 1-3 mjeseca.

Bolesne pastrve postaju letargine i tamne;
skupljaju se oko ispusta, javlja se exophtalmus,
proiren abdomen, bljedilo krga ( anemija).
Postrano na trupu se mogu nai male vezikule s
bistrim ili hemoraginim sadrajem i sitne
ulceracije.
Bubreg je povean s vidljivim nekrotinim i/ili
granulomatoznim aritima do 5 mm u promjeru.
Ukoliko prereemo, iz nekritinih arita e se
iscijediti gusta tekuina u kojoj se moe dokazati
uzronik. Istovrsne lezije se mogu nai na jetri,
slezeni i miiju.
Peritonitis se javlja u seroznom, fibrinoznom ili
hemoraginom obliku. U nekim sluajevima se
Micrococcaceae [gr. micros- mali + kokos bobica), porodica gram pozitivnih, aerobnih ili fakultativno anaerobnih bakterija koju ine bakterije
sferinog oblika. Stanice ponekada nakon diobe ostaju u zajedno tvorei grozdlike tvorbe. Rodovi ukljuuju Micrococcus, Sarcina,
Staphylococcus i Renibacterium.
Sistematika riba
Stranica 84/95
javljaju perikarditis i krvarenje u miiju.

Dijagnoza. Sumnja na bolest se postavlja na osnovi epizootiolokih podataka i
klinike slike. Preliminarna dijagnoza se zasniva na uoavanju malih grampozitivnih tapia u uzorku promijenjenih dijelova bubrega. Definitivna dijagnoza
zahtjeva izolaciju i identifikaciju bakterija uporabom selektivne uzgojne podloge
koja mora sadravati cysteine. Inkubacije je duga i na 15C traje 3-6 tjedana.
Cysteine aminokiselina
nuna za identifikaciju
Renibacterium salmonarum.
Izvor :
http://bio.winona.msus.edu/
Mikroskopski pregled tkivnog otiska kalifornijske pastrve ukazuje na prisustvo purpurno obojenih R. salmonarum
Izvor: http://www.frs-scotland.gov.uk/
Terapija i vakcinacija. Pri planiranju terapije valja uzeti u obzir da se bolest prenosi vertikalno te da
ribe koje su preivjele epizootiju ostaju kliconoe. Stoga je prevencija najbolja terapija; poglavito
zatita matinog jata. Ukoliko do bolesti doe, inficiranoj enki treba aplicirati eritromicin
(intramuskularno, 11-20 mg/kg) dva tjedna do dva mjeseca prije mrijetenja kako bi se sprijeio
vertikalni prijenos. Eritromicin apliciran u hrani je uinkovit ukoliko se s aplikacijom zapone odmah na
poetku epizootije. Tada se primjenjuje tijekom 10-20 dana u koliini 100mg/kg tjelesne mase.
U endeminim ribogojilitima se primjenjuje profilaktika kemoterapija sulfonamidima; 25g/100 kg ribe
tijekom 7 dana ili 13g/100 kg ribe tijekom 21 dana.
Zabranjena uporaba u Europi. Uslijed intracelularne prirode R. salmonarum infekcije, lijeenje
bolesti je vrlo problematino i esto bezuspjeno. U to, svi nabrojeni kemoterapeutici imaju MRL
(Maximum Residue Limit) preko doputenog. Stoga njihova uporaba u Europskoj uniji nije doputena.
Vakcina. Iako trenutno na tritu nema vakcine, brojni su pokuaji dobivanja vakcine urodili s
odreenim uspjehom, te moemo oekivati da e se suzbijanje bakterijskog nefritisa u budunosti
zasnivati na vakcinaciji.
Profilaksa. Uslijed prisutnosti R. salmonarum u divljih riba te vrlo estih subklinikih infekcija na
ribogojilitima, vrlo je teko, ako ne i nemogue, kompletno iskorijeniti bakterijski nefritis stamping out
metodom. Stoga je screening31 i uklanjanje oboljelih matica prilikom mrijetenja u mnogim sluajevima
jedina prihvatljiva metoda. Na farmama koje se opskrbljuju vodom slobodnom od riba stamping out
metoda koju slijedi repopulacija s ribom koja ima certifikat da nema baterijsko nefritisa je postupak
izbora.
Preporuena literatura:
31
PDF Europske komisije

http://oregonstate.edu/dept/salmon/projects/salmon-bacteria.html
http://www.frs-scotland.gov.uk/FRS.Web/Delivery/display_standalone.aspx?contentid=704
Screening n . kvalitativno ispitivanje; skrining; 1) final ~ zavrno kvalitativno ispitivanje, 2) initial ~ poetno kvalitativno ispitivanje, 3) positive
on ~ s pozitivnim rezultatima na kvalitativno ispitivanje
Sistematika riba
Stranica 85/95
Kolumnaris bolest
[Columnaris - mouth fungus]
Kolumnaris je akutna zarazna bolest uzrokovana bakterijom iz
Flavobacterium32 columnare (Flexibacter columnaris). Bolest je u
pravilu povezana sa nekom stresnom situacijom poput visoke
temperature, manjka kisika, obilja amonijaka, prenapuenosti ili
grube manipulacije ribom. Columnaris moe, uz jaki stres, imati i
perakutan tijek te poprimiti septikemijski karakter.
Etiologija. Flavobacterium columnare je dugi tanki gram-negativni
tapi. Pokree se na podlozi putem klizanja. U mokrim
preparatima lezija skuplja se u hrpice koje izgledaju poput stupova
(Kolumna). Postoje 4 seroloke grupe s razliitom virulencijom. F.
columnare dulje preivljava u tvrdoj vodi, visokog pH s puno
organske tvari (stres).
Epizootiologija. Izvor infekcije su bolesne ribe, kliconoe33, voda i
dno. Bolest se iri vodom. Ulazna vrata je koe. Infekcija se prvo
razvija na koi kad temperature vode poraste iznad 15C.
Rasprostranjenost. Bolest je opisana u 40 vrsta riba;
hladnovodnih i toplovodnih, uzgoju i akvarijskih. Sve slatkovodne
ribe su osjetljive na kolumnaris ukoliko dou u uvjete koji
osiguravaju razvoju F. columnare i koji izazivaju stres. Podlonije
su vrste koje nemaju ili imaju slabo razvijene ljuske.
Promjene na koi.
Izvor: http://www.stichling-goe.de
Patogeneza. Uzronik primarno

naseljava vanjske dijelove tijela.
Lezije su pokrivene ukastobijelim mukoznim eksudatom u
kojem se nalaze velike koliine
bakterija. Manje virulentni
uzronik uzrokuje promjene na
krgama; hiperemiju, stazu krvi,
odvajanje povrinskog epitela
od lamele to uzrokuje
potekoe u disanju s moguim
perakutnim ugibanjima ili u
akutnom i subakutnom obliku
nekroze epitela na krgama i
Flavobacterium columnare
Izvor: http://www.zerberus-online.de/
Izvor: http://www.aquabase.org/
koi te ulceracije potpomognute sekundarnim bakterijskim infekcijama. Visoko patogeni sojevi u

velikim koliinama invadiraju unutranje organe i dovode do perakutnog uginua.
Flavobacterium [lat. flavus ut + gr. bakterion mali tapi], rod gram negativnih, aerobnih ili fakultativno anaerobnih, tapiastih bakterija
koje tvore uti pigment. Nisu jo svrstane u odreenu porodicu. Obitavaju u tlu i vodi. Oportunistiki su patogeni za ljude i ribe F.
columnare.
33 Kliconoe - osobe ili ivotinje koje u svom tijelu nose odreeni patogeni mikroorganizam bez znakova bolesti a potencijalni su izvor infekcije
zbog otputanja uzronika u okolinu; manje prijemljive ribe koje inaparentno obolijevaju
32
Sistematika riba
Stranica 86/95
Klinika slika. U perakutnom obliku ugibanja se zbivaju bez

jasnih znakova bolesti. U akutnom i subakutnom obliku na
glavi, usnama i perajama se razvijaju male okrugle erozije
koje se brzo poveavaju i zdruuju u vea nekrotina
podruja. Rubovi lezija su svijetlo-uti zbog sluzi koju
proizvodi uzronik. U uznapredovanom tijeku bolesti,
nekroze mogu zahvatit i miije. Nekroze na krgama
zapoinju na vrcima listia i ire se prema osnovi krnog
luka. Na unutarnjim organima u pravilu nema promjena.
Kolumnaris promjene na krgama.

Izvor: http://home.kabelfoon.nl/~awouters
Dijagnoza se postavlja na osnovi uoavanja tipinih bakterija u vlanom uzorku tkiva uzetog s ruba
lezija inficirane koe ili krga. Definitivna dijagnoza se postavlja izolacijom organizma na Ordal-ovoj
podlozi34.
Profilaksa obuhvaa ope mjere za borbu protiv bolesti te izbjegavanje stresnih situacija poput izlova
i prebacivanja ribe po toplom vremenu. estina bolesti se moe umanjiti snienjem temperature vode.
Profilaktiko kupanja se provode uu:
Terapija:
akriflavinu35 (10 ppm x 1h),

kalij permanganatu (KMn04 - 50 ppm
x 15 min)
Bakreni sulfat (CuS04 - 30 ppm x 20
min)
Ukoliko je bolest rano
dijagnosticirana, tretman s kalijevim
permanganatom moe biti uspjean.
Neprotoni ribnjaci se mogu uspjeno
tretirati bakrenim sulfatom u
koncentraciji 0.5-1 ppm.
Ako bolest postane kronina moe
prei u sustavno oboljenje s
septikemijom. U tom sluaju tretman
s oksatetraciklin per os 8-10g/100 kg
ribe x 10 dana. Uputno je kombinirati
kupanje i uporabu antibiotika.
Kupanje s 1 ppm nitrofuranskog36
preparata Furance 1 h
Kupanje akvarijskih riba u 5 ppm
kloranfenikola37 ili 10-20 ppm
oksitetraciklina38 u samom akvariju je
terapija izbora za akvarijske ribice.
Izvor i detalji o pripravku: http://www.novalek.com/
Ordal-ova podloga ima sadri malo soli i hranjivih tvari.

Acriflavine mjeavina koja se koristi kao povrinski antiseptik za kou i membrane
36 Nitrofuran grupa antibakterialnih pripravaka poput furazolidon, C8H7N3O5, nitrofurazon, nitrofurantion, koje su uinkovite protiv irokog
spektra bakterija.
37 Chloramphenicol antibiotik irokog spektra koji se danas dobiva sintetski. Uinkovit protiv gram pozitivnih i gram negativnih bakterija,
rikecija, te nekih spiroheta. Administrira se per os ili povrinski na kou i sluznice.
38 Oxytetracycline antibiotik irokog spektra iz grupe tetracycline-skih antibiotika kojeg tvori Streptomyces rimosus. Uinkovit protiv velikog
broja gram negativnih i gram pozitivnih organizama. Primjenjuje se intramuskularno.
34
35
Sistematika riba
Kolumnaris promjene na krgama. Izvor: http://www.klamathwaterquality.com/
Dodatni sadraji:
Prof. Hisatsugu Wakabayash predavanje; Video + sliedovi na
http://www.soi.wide.ad.jp/class/20030032/slides/04/20.html
Stranica 87/95
Sistematika riba
Stranica 88/95
Pseudomonas florescens septikemija

[Bacterial Hemorrhagic Septicemia, Bacterial Ulcer Disease]
Pseudomonas39 florescens septikemija je uvjetovana
bakterijska bolest koja se oituje hemoraginim sindromom
(Bacterial Hemorrhagic Septicemia).
Etiologija. U razvoju bolesti esto sudjeluje vei broj
oportunistiki patogenih bakterija (Pseudomonas,
Aeromonas, Flexibacter spp.), no glavni uzronik je, kao to
naziv bolesti kae, Pseudomonas florescens; gram
negativni tapi, pokretan s polarnom biem, citokrom
oksidaza pozitivan40. P. florescens se normalno javlja kao
sekundarni infekcija.
Pseudomonas spp. S polaninm bievima. Izvor:

http://www.bcc.orst.edu/
Epozootiologija. Pseudomonas florescens je ubikvitarno prisutan; ima ga u tlu, vodi, hrani. Do pojave
bolesti dolazi ako su prisutni pogodovni imbenici; primarna infekcija, niska temperatura (npr. ispod
10C za pjegavog arana), gusti smjetaj, nepravilan i grub postupak s ribom (oteenja koe)
transport, manipulacija pri izlovu.
Prijemljive su prvenstveno toplovodne ribe; bijeli i crni amur, pjegavi aran, aran, linjak i zlatni karas;
salamonidi ribe su manje prijemljive.
Ulazna vrata su oteena koa i krge, injekcije. Vrlo esto bolest zapoinje kao sekundarna infekcija.
Klinika slika je u toplovodnih riba
brzog (akutnog ) tijeka, a kod
akvarijskih i morskih riba te
salamonida kroninog tijeka.
Inkubacija od pojave stresa do
izbijanja bolesti traje oko 10 do 15
dana. Bolest poinje crvenilom koe
na osnovi repne peraje a zatim se
iri i na druge peraje (hemoragino
septikemijski sindrom). Ljuske su
nakostrijeene, krge su blijede s
krvarenjima na listiima i krnim
lukovima. Kod akutnog oblika bolest
se manifestira kao hemoragina
septikemija a kod kroninog kao
velika hemoragina oteenja koe.
Hemoragije izazvane s P. florescens. Izvor: http://uppercolumbiasturgeon.org/
Patoanatomski nalaz se razlikuje ovisno o tijeku bolesti. U

akutnom obliku javljaju se hemoragije koe i peraja s
ulceracijama, parenhimski organi su poveani i posuti
tokastim krvarenjima te ispunjeni nekrotinim aritima.
Javljaju se krvarenja na ribljem mjehuru, ascites, hidroperikard,
nezgruana krv, krvarenja u prednjoj onoj komori, bubrezi
postaju polutekue konzistencije. Koa gubi pigmentaciju. U
kroninom obliku bolesti javlja se fibrinozni peritonitis, krvarenja
i nekroze u crijevnoj sluznici, koagulacija eritrocita na endotelu
Pseudomonas [gr. pseudes laan + monas jedinica] rod gram negativnih bakterija iz porodice Pseudomonadaceae, sastoje se od ravnih ili
svinutih tapia koji su pokreu pomou polarnih bieva. Rod sadri vie stotina vrsta od kojih mnoge nemaju jasan status. Veinom
su aerobi koje moemo nai u vodi, tlu i te u materiji koja se raspada. Neki su patogeni za ljude i ivotinje.
Pseudomonas florescens je fluorescentna vrsta koja je prisutna u okolini te u odgovarajuim uvjetima postaje patogena za ljude i
ribe. U ljudi izaziva infekcije urinarnog trakta, rana i krvotoka.
40 Citokrom oksidaza [eng. Cytochrome oxidase] katalizira oksidaciju citokroma u citokrom c. Organizmi koji posjeduju citokrom c u svom
respiratornom sustavu su oksidaza pozitivni i u njihovoj prisutnosti reagens (N, N, N', N'- tetramethyl-p-phenylenediamine) poprimi
plavu do ljubiastu boju. Organizmi koji nemaju citokrom c (oksidaza negativni) ne kataliziraju oksidaciju reagensa tako da on ne
mijenja boju.
39
Sistematika riba
ir izazvan pseudomonas i aeromonas infekcijom.

Izvor: http://www.practical-water-gardens.com/
Stranica 89/95
krvnih ila. Mogua je i bakterijska embolija srca.
Dijagnoza. Sumnja na bolest se postavlja na osnovi simptoma i uoavanja pogodovnih imbenika;

primarna infekcija, stres, loi higijenski uvjeti Definitivna dijagnoza se postie izolacijom i
identifikacijom uzronika. Uzorak se uzima iz bubrega i nasauje se na TSA41 ili BHI42 podloge.
Diferencijalno-dijagnostiki valja razluiti Aeromonas infekcije.
Lijeenje se uspjeno provodi. Sastoji se od uklanjanja stresora i aplikacije
intraperitonealno kanamicina43 - u obzir valja uzeti da je to dodatni stres za ribu,

u hrani to nije prikladno za biljojedne ribe, jer ne jedu bilje a ne hranu koju im damo
neomicin44 6-10g/100kg ribe x 10 dana.
oksitetraciklin 5-7g/kg ribe x 10 dana.
Ekonomski znaaj pseudomonas septikemije je izrazito velik; za 14 dana ribe ponu ugibati, a za 4
tjedna ugine 90% riba.
TSA - Tryptic Soy Agar, podloga koja sadri tripsin iz soje, pepton, natrijev klorid, fosfatni pufer I glukozu. Rabi se za kultiviranje izbirljivih
bakterija ukljuujui anaerobne.
42 BHA - Brain Heart Infusion Agar, podloga koja se sastoji od teleeg mozga srane infuzije goveda, peptona, glukoze i fosfatnog pufera. Koristi
se za uzgoj bakterija, aktinomiceta i gljivica.
43 Kanamycin aminoglikozidni kompleks antibiotika kojeg tvori Streptomyces kanamyceticus Sastoji se od 3 komponente oznaene kao A, B i
C. U klinikoj uporabi se koristi kombinacije kanamicina A i B. Uinkovit je protiv Uinkovit je protiv velikog broja aerobnih gram
negativnih bacila i nekih gram pozitivnih bakterija.
44 Neomycin aminoglikozidni kompleks antibiotika koji tvori Streptomyces fradiae. Sastoji se od 3 komponente oznaene kao A, B i C. U
klinikoj uporabi se koristi kombinacije neomicin B i C .Uinkovit je protiv velikog broja aerobnih gram negativnih bacila i nekih gram
pozitivnih bakterija. Neomycin sulfate se koristi za lijeenje probavnog, urogenitalnog trakta, koe esto zajedno s protuupalnim
steroidima; sastavni je dio (7%) NEOCIKLIN MIKS, (3%) NUTRICIN SULFA dodatka hrani
41
Sistematika riba
Stranica 90/95
Jersinioza
[Yesiniosis, Enteric Redmouth Disease]
Jersinioza je akutna do kronina zaraza
septikemijskog karaktera posebno
opasna za salamonide u intenzivnom
uzgoju.
Etiologija. Uzronik oboljenja je
Yersinia45 ruckeri, pokretna, gram
negativna bakterija koja raste na
specijalnim hranjivim podlogama.
Poznata su tri serotipa. Od Aeromonas i
Pseudomonas bakterija razlikuje se po
negativnom oksidativno fermetativnom
glukoza testu46.
Yersinia ruckeri. Izvor: http://www.univ-rouen.fr/
Epozootiologija. Izvor i rezervoar infekcije su asimptomatski nosioci u populaciji, vodeni

beskraljenjaci, voda u kojoj je uzronik normalno prisutan. Pojavi bolesti pogoduje stres. Uzronik se
izluuje prvenstveno fecesom, odakle odlazi u vodu ili sediment na dnu ribnjaka koji postaju rezervoar
infekcije. Prijemljivi su salamonidi, zlatni karas, aran, bjelica, jegulja, haringa. Obolijevaju ribe due
od 7 cm. ea je kronina bolest u starijih riba iznad 12 cm. Najee se javlja kad temperature
vode poraste na 15 do 18C u vodi loe kvalitete i uz stresore. Ukoliko temperatura padne ispod 10C
ili nie, bolest jenjava.
Kliconoe. Ribe koje preive epizootiju ostaju kliconoe i cikliki poglavito u stresnim situacijama i/ili
toploj vodi - izluuju uzronika.
Klinika slika. U mlae ribe tijek bolesti je mahom
akutan a u starije kronian. Znakovi akutnog
oboljenja su zatamnjenje i hemoragije usta (crvena
usta), koe, anusa, peraja te erozija koje mogu prei
u hemoragine ulkuse. Bolesne ribe se dvaju od
ostalih riba, ponekada im je abdomen pun tekuine i
dilatiran. Slezena je poveana. Uoljiva su krvarenja
razasuta po krgama i perivisceralnom masnom
tkivu, miiju, jetri i plivaem mjehuru. U crijevima se
javlja upalni proces s krvarenja.
U kroninom obliku bolesti javlja se inapetencija,
exophtalmos, otjecanje i degenerativne promjene
unutarnjih organa; nekroza hematopoetskog tkiva,
krvarenje u peritoneumu. Tipino je crveno obojenje
nepca, jezika, eventualno cijele regije usta, te
krvarenja unutar oka.
Jersinioza crvena usta. Izvor: http://www.cnr.vt.edu/
Mortalitet varira, no slaba kvaliteta vode i stresori ga mogu bitno poveati (20 do 60%.).
Yersinia [A.J.E. Yersin, vicarski bakteriolog iz Pariza, 1863-1943] rod gram negativnih, fakultativno anaerobnih tapiastih ili jajolikih bakterija
ih porodice Enterobacteriacceae. Vanije vrste su Y. enterocolitica, pestis, pseudotuberculosis, ruckeri. Yersinia ruckeri je slina Y.
enterocolitica ali ne fermentira celobiozu (disaharid nastao hidrolizom celuloze). Nalazim je u slatkoj vodi, moe uzrokovati Jersiniozu
riba.
46 Oksidativno fermentativni glukoza test se koristi za dokazivanje oksidativnog i/ili fermetativnog metabolizma ugljikohidrata. Koristi se O/F
glukoza podloga; polutvrdi medij koji sadri pH indikator, 1% glukoze i peptone. Na jednoj epruveti se anaerobni uvjeti postiu
stavljanjem parafina na povrinu, a u drugoj su aerobni uvjeti. Aerobni mikroorganizmi e koristiti oksidativni metabolizam, a
anaerobni fermentativni. Fermentativni procesi tvore veu koliinu kiselina od anaerobnih. Ovisno o aerobnom ili anaerobnom
metabolizmu promijenit e se boja otopine.
Procedura. Bakterijska kolonija se u obije epruvete inokulira pomou igle oko 8mm od dna epruvete. Jedna tuba se prelije s
parafinskim uljem (1-2ml) kako bi se postigli anaerobni uvjeti. Epruveta se lagano pokrije te se ostavi na temperaturi optimalnoj za tu
bakterijsku vrstu nekoliko dana; ponekada i do 4 dana. Vie
45
Sistematika riba
Stranica 91/95
Patologija. Hiperemine lezije na glavi poglavito oko usta (red mouth), edemi na koi, infiltracija
makrofaga su najuoljivije promjene. Uslijed sekundarne infekcije bakterijama iz roda Cytophaga47
epiderma moe postati spuvasta.
Dijagnoza se postavlja na osnovi epizootiolokog nalaza, klinikog nalaza, uoenih pato-anatomskih
promjena. Definitivna dijagnoza se postavlja nakon izolacije uzronika iz unutarnjih organa
ponajbolje bubrega. Uzronik se nasauje na TSA48 podlogu pri 20-25C i razvija se u 24-48 sati.
Profilaksa se zasniva na vakcinaciji, popravljanju opih higijenskih mjera i ribnjaku i uklanjanju
bolesne ribe.
Ope mjere sainjavaju: kvalitetna hrana, dodavanje vitamina u hrani, izbjegavanje stresa, hladnija,
ista voda.
Uklanjanje bolesne ribe te mjere protiv unosa inficirane ribe mogu uroditi plodom.
Vakcinacija se provodi inaktiviranom vakcinom koja se moe aplicirati per os, intraperitonealno, pera
ni i kupkom. Pri vakcinaciji je nuno da ribe budu 1-2.5 g. Vakcinacija je dala jako dobre rezultate
nakon unosa injekcijom. Vakcinacija je metoda izbora u ugroenim podrujima.
Terapija jersinioze se uspjeno provodi antibioticima. Antibiotike treba odabrati na osnovi testa
osjetljivosti. Terapija treba trajati najmanje 14 dana. Najee koriteni antibiotici su: oksitetraciklini,
potencirani sulfonamidi49 i kloramfenikol50.
Preporuena literatura:
http://www.lsc.usgs.gov/FHB/leaflets/82.asp
http://www.biomar.dk/3-Viden-om/Fiskesundhed/3542-ERM.aspx?lang=en
Cytophaga, rod gram-negativnih aerobnih ili fakultativno anaerobnih tapiastih bakterija, iz obitelji Cytophagaceae.
C. psychrophila je vrsta koja obitava u hladnijim vodama i izaziva bolest hladne vode (coldwater disease in fish). C. columnaris
preferira toplu vodu i izaziva kolumnaris bolest.
48 TSA - Tryptic Soy Agar, podloga koja sadri tripsin iz soje, pepton, natrijev klorid, fosfatni pufer I glukozu. Rabi se za kultiviranje izbirljivih
bakterija ukljuujui anaerobne.
49 Sulfonamidi su derivati sulfanilne kiseline ili benzensulfonske kiseline. Svojedobno su se puno upotrebljavali. Danas je njihova uporaba bitno
smanjena jer su dosta toksini i zamijenjeni su netoksinijim antibioticima.
50 Kloramfenikol [eng. Chloramphenicol ] je niskomolekularni, preteno lipofilni antibiotik irokog spektra iz skupine amfenikola. Djeluje
bakteriostatski, koenjem sinteze bjelanevina veine Gram-negativnih i nekih Gram-pozitivnih bakterija (Escherichia coli,
Haemophilus influenzae, Klebsiella spp., Enterobacter spp., Neisseria spp., Staphylococcus aureus, streptokoki ukljuujui i S.
hemolyticus i S. pneumoniae, te Moraxella lacunata ). Djeluje i protiv spiroheta, rikecija, klamidija i mikoplazmi. Uinkovit je u
intracelularno i u ekstracelularno smjetenih mikroorganizama. Neko je intenzivno primjenjivan i za sustavne infekcije ali zbog
izrazite toksinosti (izaziva jaku aplastinu anemiju i po ivot opasne promjene krvne slike - aplaziju kotane sri) primjenjuje se
uglavnom lokalno.
47
Sistematika riba
Stranica 92/95
Enterika septikemija kanalskog soma

[ESC; Enteric Septicemia of Catfish, hole-in-the-head disease]
Enterika septikemija kanalskog soma je kronina septikemijska bolest koja uzrokuje 50-100%
uginue i kao takva predstavlja najvaniju bolest u proizvodnji kanalskog soma51.
Bolest se javlja u proljee i jesen kad su temperature vode izmeu 22 i 28C. Simptomi i mortalitet
mogu biti znatno poveani stresom uzrokovanim rukovanjem, premjetanjem ribe, aplikacijom lijekova
ili niskom kvalitetom vode. Bolest se javlja u enterinom i meningealnom obliku.
Etiologija. Bolest uzrokuje Edwardsiella52 ictaluri; gram
negativna, nepokretna, mala tapiasta bakterija. Dobro
se razvija na specifinim podlogama (npr. krvni agar) pri
25-30C. Od E. tarda se razlikuje po tome to ne tvori
indol53. Oksidira glukozu uz proizvodnju plina (
oksidativno-fermentativni glukoza test).
Epizootiologija. Prirodni izvori i rezervoari nisu
utvreni. Uzronik moe ivjeti samo u probavnom
traktu riba; u sterilnoj vodi propada za 8 dana. Prijemljivi
su kanalski som, tilapija54. Bolest je opasnija za mla, a
riba due od 15 cm obolijeva bez vidljivih znakova
bolesti. Ulazna vrata za meningealni oblik oboljenja je
njuni sustav.
Edwardsiella ictaluri soj 93-146.

Izvor: http://www.micro-gen.ouhsc.edu/
Klinika slika. Bolest se javlja u dva oblika;

meningealni i enterini (interstinalni) oblik.
Enterini oblik karakteriziraju brojne petehijalne
hemoragije oko ustiju, krnog poklopca i oiju ili
du tijela mogu imati lezije nalik boginjama.
Javljaju se krvarenja u crijevima; hemoragiki
enteritis, crijeva ispunjena krvlju, tekuinom ili
plinom. Uoljive lezije se javljaju na jetri u obliku
razasutih fokalnih nekroza, abscesa ili
hemoragija. Nedugo nakon infekcije ribe prestaju
jesti.
Ascites prati akutni oblik ESC. Izvor: http://www.micro-gen.ouhsc.edu/
Proizvodnja kanalskog soma je najvanija grana akvakulture u Sjedinjenim Amerikim Dravama.

Edwardsiella [ Philip Edwards, ameriki bakteriolog, 1901-1066., rod malih, tapiastih, gram-negativnih bakterija iz porodice
Enterobacteriaceae koje su u pravilu pokreu bievima. Patogene su za akvatine ivotinje i oportunistiki patogene za ljude.
E. ictaluri je nepokretna vrsta koja ne tvori indol. Patogena je za somove; uzrokuje enteriku septikemiju kanalskog soma.
E. hoshinae je pokretna. Ne tvori indol. Nalazimo je na ljudima i ivotinjama.
E. tarda tvori indol. Nalazimo je u probavnom traktu zmija, a ponekada je moemo izolirati iz urina, krvi i fecesa ljudi. U ekstremnim
sluajevima moe izazvati akutni gastroenteritis i sepsu ljudi.
53 Indol, heterociklini spoj formule C8H7N, koji nastaje razgradnjom tryptophana (esencijalna AK) u crijevima i sudjeluje u formiranju specifinog
mirisa fecesa. Test promjene boje uslijed produkcije indola se rabi za klasifikaciju enterinih bakterija. Na tritu je dostupan Kovaev
reagens (indol test).
54 Tilapija je riba koja je stoljeima uzgajana, no posljednjih godina uz rast svjetske potrebe za razvitak akvakulture, vea pozornost je posveena
ovoj ribi zbog njenih izuzetnih uzgojnih mogunosti. Istraivanja govore da je 1998. godine uzgojeno vie od 500 milijuna kilograma
ove ribe. Tilapija je izuzetno podobna za uzgoj zbog njene otpornosti na bolesti, lako razmnoavanje, ekonominu ishranu i
toleranciju za loe uvjete ivota u vodi.
Tilapija uspjeno raste i u braktinim (slankastim) vodama, a poneke vrste se mogu prilagoditi na ivot u slanoj vodi. Pripada porodici
Ciclidae iz podreda grgea (Percoidei) i potjeu iz Afrike. U mnogim zemljama u razvoju tilapija se pojavljuje u ribnjacima, kavezima i
riinim poljima. (izvor: http://www.ekologija.net/more/tilapija.htm)
51
52
Sistematika riba
Stranica 93/95
Meningealni oblik ima prilino oskudne vanjske

patoanatomske znakove. Nakon ulaska kroz
njuni sustav E. ictaluri naseljava CNS i izaziva
jaki meningitis. U mlai, bolest moe toliko
uznapredovati da uniti svod lubanje rezultirajui
u tipinoj rupa u glavi (hole-in-the head) leziji.
Meningitis dovodi do promjena u ponaanju; od
neumornog plivanja do vrenja u krug i gubitka
orijentacije.
Rupa na glavi. Izvor. http://www.cnr.vt.edu/
ESC promjene na koi. Izvor: http://www.cnr.vt.edu/
Patoanatomski uoavamo hemoragine i

nekrotine promjene na jetri koje se vide
kao svijetla polja. Bubrezi i slezena su
takoer promijenjeni. Petehijalna
krvarenja se mogu nai u miiju,
masnom tkivu i crijevima. Abdomen je
esto ispunjen krvavom tekuinom.
Dijagnoza. Sumnja na oboljenje se
postavlja na osnovi epizootioloke
situacije, klinike slike i patoanatomskog
nalaza. Dijagnoze se potvruje izolacijom
i dokazivanjem (ELISA55, IF56) uzronika.
Edwardsiella ictaluri inkubira na krvnom
agaru pri 26C tijekom 48 sati.
Lezije uslijed akutnog ESC-a; hemoragijski ascites, crne lezije na jetri, splenomegalija,
petehijalna krvarenja. Izvor: http://www.micro-gen.ouhsc.edu/
Terapija se uspjeno provodi antibioticima. Optimalni antibiotik valja izabrati na osnovi testiranja
osjetljivost na antibiotike. Vrlo esto se rabi oksitetraciklin (komercijalno ime teramicin) se u hrani daje
ELISA Enzyme-Linked Immunosorbent Assay je imunoloki test koji koristi imunoreaktant (antitijelo ili antigen) koja na sebe imaju vezan
enzim. Ukoliko tako oznaena imunoreaktanti u preparatu nau odgovarajue receptore veu se te preparat i preparat nakon
ispiranja ima na sebe vezan enzim. Na kraju se dokae pristusvo enzima prisustvo antigena odnosno antitijela.
56 Imunofluorescencija [eng. immunofluorescence] imunohistokemijska metoda koja koristi antitijela obojena fluorescentnom bojom. Ukoliko
preparat sadri antigen, fluorescentno obojena antitijela se veu na antigen i preparat pone fluorescirati.
55
Sistematika riba
Stranica 94/95
tijekom 10 dana. Karenca traje 21 dan. Potpuno izljeenje nije nuno ve je samo btno da izostanu
kliniki simptomi.
Vakcinacija. Obzirom da su sve epizootije uzrokovane istim serotipom (1, 8), pretpostavlja se da e
kvalitetna vakcina uskoro biti dostupna na tritu. U ovom trenutku dostupne vakcine nisu u potpunosti
uspjene. Trenutno dostupna vakcina (Biomed) se aplicira per os.
Prevencija. Hrana obogaena vitaminom C je uvjetovala manju pojavnost i manju tetu od bolesti.
Ipak, dvojbeno je koliko je investicija u vitamin C isplativa.
Preporuena literatura: http://www.micro-gen.ouhsc.edu/e_ictal/e_ictal_home.htm
Sistematika riba
Vibrioze
Stranica 95/95

RibeSveZajedno PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

RibeSveZajedno PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Sistematika riba

Biologija i patologija riba

Biologija i patologija riba

Mora i oceani 98%

Biologija i patologija riba

The water cycle, izbor:

Biologija i patologija riba

Najvaniji ograniavajui faktori sredine su:

Abiotiki imbenici (abiotic factors)

Biologija i patologija riba

Koliina kisika koja se moe otopiti (g/m3)

Prema zahtjevima za kisik organizmi se dijele na

Eurioksibionte ive u irokoj amplitudi kolebanja kisika i

Biologija i patologija riba

Kruni tijek tvari u vodama.

Asimilacija autotrofnih organizama.

Raspored i sastav ivotnih zajednica

pelagijal (vodeni stupac) i

Biologija i patologija riba

Bental ine sesilni i vagilni

Metode istraivanja otpadnih voda

Odreivanje saprobnosti na temelju sustava boniteta

Standardi kvalitete vode u ribarstvu

Biologija i patologija riba

POVRINSKI VODOTOCI KAO PRIJEMNICI OTPADNIH VODA

ulazak otpadnih tvari,

BIOLOKA PROCJENA ONEIENJA

katarobna zona zona iste vode,

Razlikuju se organizmi indikatori koji naseljavaju pojedine zone.

Biologija i patologija riba

Saprobni sistem po Libermanu je:

alfa - mezosaprobna zona

beta - mezosaprobna zona

TVORBA I RAZGRADNJA ORGANSKE TVARI

Truljenje, raspadanje organske tvari uz prisustvo kisika i djelovanje aerobnih

Biologija i patologija riba

nadvodne trska, a, rogoz,

Poeljna obraslost ribnjaka vodenim biljem ne bi smjela biti vea od 30%.

Biologija i patologija riba

Biologija i patologija riba

Sustav sistematike se zasniva na binarnoj nomenklaturi, a u nekim sluajevima se koristi trinarna

Biologija i patologija riba

Beskraljenjaci - oko 2.000.000

Biologija i patologija riba

Biologija i patologija riba

Nadred: Teleostei, kotunjae, (gr. tele ?kompletno, u potpunosti + ?ostei - kost)

Pastrvske ribe, eng. Trout

Pastrva. Izvor: http://www.ojibleau.com/anatomy.html

Biologija i patologija riba

(Oncorhynchus mykiss, prije Salmo gairdneri Richardsoni;

Kalifornijsku pastrvu odlikuje vretenasto

Oncorhynchus mykiss: Izvor: http://www.nature-discovery.com/

Kalifornijska pastrva je benthopelagic-na anadromous-na riba koju nalazima na dubinama od 0 do

Autohtone pastrvske ribe

(Salmo maramoratus; Neretvanska glavatica)

Biologija i patologija riba

Salvelinus fontinalis, Brook trout

Mekousna pastrvu solinka

Salmothymus obtusirostris salanitana Heck.

Autor: Plesko Simon, Fisheries Research Institute Ljubljana. Izvor:

(Hucho hucho L; Huchen eng.)

Mladica (glavatica) je najvei salmonid, do 150 cm duine i do 52 kg teine. ivi u rijekama

Hucho hucho. Izvor: http://www.ittiofauna.org/