KRIZNO PLANIRANJE

Priprema za 2. kolokvij
5. PLAN U PRAKSI-upravljanje hitnim situacijama
DJELOTVORNO UPRAVLJANJE HITNIM SITUACIJAMA NASTOJI SMANJITI
IMPROVIZACIJU DO KRAJNJEG MINIMUMA.
5.1. Stilovi upravljanja
Proces upravljanja kada ne postoji hitna situacija- vrijeme mira
Upravljanje se sastoji od: procjene informacija, donoenja odluka i
osiguravanja da se te odluke provode.
1. Problem se karakterizira i definiraju se ciljevi
2. donosi se preliminarna odluka i postie konsenzus meu onima na koje
e ta odluka imati utjecaja
3. Ukoliko je konsenzus dovoljno jak odluka se usvaja
4. Primjena odluke u praksi
5. Upuivanje snaga na izvrenje specifinih zadaa
6. Nadgledanje izvrenja
7. Procjena da li odluka postie utvrene ciljeve
8. Tijekom vremena (ako se situacija promijeni) odluka prestaje biti vaea
i donosi se nova odluka
Ogranienja za upravljanje tekim i sloenim zadaama:
1. Ogranienje ljudskih resursa i opreme
2. Geografska ogranienja
3. Ogranienja vezana uz izvor informacija
4. Kultura i percepcija
Hitne situacije
Uz hitne situacije je obino vezana visoka razina nesigurnosti i veliki
nedostatak vitalnih informacija. Okolnosti se mogu mijenjati velikom
brzinom i neoekivani, kao i imbenici koji ograniavaju donoenje odluka i
to esto prema smanjivanju raspona opcija. Pomanjkanje informacija
smanjuje djelotvornost operacija u odnosu na idealne razine. Nema
vremena za konzultacije, postizanje konsenzusa i ratifikaciju odluka, ovlasti
moraju biti pojednostavljene, ubrzane i kad god je to mogue dane
unaprijed.
Bitno je osigurati dobre voditelje koji e se znati prilagoditi kriznoj situaciji i
uspjeno upravljati krizom.
Karakteristike idealnih voa:
1. Znaju nametnuti moralni, institucionalni, psiholoki i pravni autoritet
2. Imaju znanje, iskustvo i obuku
3. Pouzdani su, odgovorni i obino ne podlijeu nepredvidljivim
promjenama raspoloenja
4. Neprekidnost stila voenja
5. Procjena sposobnosti i ogranienja svojih kolega

KLJUNA KVALITETA VODSTVA JE SPOSOBNOST DOBIVANJA REZULTATA BEZ

PROIZVODNJE VELIKIH TROKOVA, UKLJUUJUI DRUTVENE TROKOVE
STVARANJA NEPRIJATELJA I IRITIRANJA LJUDI.
ADAPTIVNA METODA zahtijeva da osoba mijenja svoj pristup kada se
pojave nove informacije. Bitno je brzo tumaenje znanstvenih, drutvenih i
logistikih informacija. Metodologija se mora iznova interpretirati kako bi
se pronaao fleksibilniji i djelotvorniji nain primjene.

5.2. Postupci uzbunjivanja, upozorenja i evakuacija

Moritoring je pod ingerencijom znanstvenih i tehnikih slubi (u sluaju
nadolazeih prirodnih katastrofa koje je mogue predvidjeti npr. Poplave,
erupcije).
Znanstvenici su odgovorni za predvianje, a javna vlast za transformaciju
znanstvenih predvianja u upozorenja. Informacije koje daju znanstvenici
moraju biti jasne, nedvosmislene i jednostavne, kako bi ih mogle razumjeti
osobe koje nisu strunjaci u dotinom polju.
Predvianje je izraz onoga to se oekuje, a upozorenje je
preporuka za djelovanje. Upozorenja moraju objasniti to e e
vjerojatno dogoditi i to initi kako bi se izbjegle najgore
posljedice udara.
Bitno je dogovoriti formule za poruke, te fizike kanale komunikacije, ako i
njihovu zatitu kako bi se smanjila mogunost nerazumijevanja i
nesporazuma.
PROCES UPOZORAVANJA:
Opasnost: Predvidivost, mogue razdoblje upozoravajuih znakova, brzina
dolaska, razmjeri udara, trajanje i jaina, ponavljanje, mogunost
kontroliranja, razmjer izbjegavanja ili ublaavanja
Operativni dizajn: Odluka o upozoravanju; Koga e se upozoriti, Kako e ih
se upozoriti? Kada e ih se upozoriti?
Faktori reakcije; socioloki, psiholoki i perceptualni, eknomski, pravni,
politiki
Procjena-diseminacija: detekcija prijetnje, mjerenje fenomena, prikupljanje
podataka, tumaenje, Odluka o upozoravanju, Sadraj poruke upozorenja,
Diseminacija poruke
PLAN:
Plan bi se morao baviti pitanjem kako pretvoriti znanstveno predvianje o
nadolazeoj katastrofi ili znanstveni opis udara u postupak uzbunjivanja
urnih slubi i postupak upozoravanja javnosti i specijaliziranih skupina.
5. FAZA PROCESA MOBILIZACIJE
1. faza aktivacija postupaka pozivanja djelatnika urnih slubi (javljaju se
na dunost ili upozorenje da e se ubrzo morati javiti)
2. faza faza ekanja u pripremi
3. faza-stavljanje operativaca u pripremno stanje
4. faza pogoranja-evakuacija i druge preventivne mjere
5. poetak katastrofe-urne aktivnosti u najirem rasponu.

Uz vremenske faze postoje i prostorne (geografske podjele):

ZONIRANJE:
1. BIJELO: sigurna podruje
2. ZELENO: podruja koja su potencijalno pod opasnou ili ne podlijeu
posebnim mjerama
3. UTO: podruja pod strogom prismotrom (evakuacija posebnih skupina,
a ostale u pripremi ili potpuna s ogranienim ponovnim ulaskom
graanstva)
4. CRVENO: potpuna evakuacija i zabranjen pristup graanima, a vrlo
ogranien pristup operativnom osoblju
5.2.1. Postupci upozoravanja
Dva su kljuna elementa ZiS-a: POSTUPCI UPOZORAVANJA I
EVAKUACIJE
Postupci upozoravanja se sastoje od drutvenih i tehnikih mjera i zahtjeva
poznavanje nadolazeih ugroza, naine prenoenja naputaka i jamstvo da
e se naputci razumjeti i provesti. Upozoravanje bi trebao biti postupak
koji se ponavlja i to nakon prve poruke trebaju slijediti naknadne koje
iznose promjene u odnosu na opasnost i potrebnu reakciju. Posljednja
poruka je poruka o prestanku opasnosti. Bitno je imenovati
glasnogovornika, odrediti komunikacijske kanale i mehanizam za nadzor
uspjenosti.
JAVNOST: najbolji kanali su radio i TV. Faks, telefon i Internet mogu se
koristiti za slanje poruka institucijama, na ogranienom podruju mogu se
koristiti vozila sa zvunicima. Ponekad se koristi ukljuivanje sirena, ali je
njihov signal dvosmislen i nejasan osobama koje ne znaju razlog
ukljuivanja. Reakcija javnosti e biti onoliko dobra kojiko su dobre
informacije koje su ljudi dobili.
5.2.2. Evakuacija Ukljuuje:
1. Donoenje odluke od strane vlasti
2. Odluku stanovnitva ele li se evakuirati
3. Utvrditi podruja koja e se evakuirati
4. definirati centre za prihvat i puteve evakuacije
5. Osobe za evakuaciju moraju imati dovoljno vremena za evakuaciju
6. Evakuacija mora biti upravljana, nadzirana i verificirana od strane
policije ili CZ
7. Zahtjeva angaman ljudskih i komunikacijskih resursa, te vozila
U zatvorenim prostorima mora se osigurati: kreveti i posteljina, odjea i
obua, hrana i pitka voda, lijekovi, sredstva za dezinfekciju i higijenske
potreptine, generatori i gorivo, osvjetljenje i grijanje, komunikacijska
oprema.
Evakuacija je sigurna ukoliko je provedena prije katastrofe, a nakon
katastrofe sigurnije je da ljudi potrae zaklon u domovima ili na poslu, bez
pokuaja evakuacije, ako je to mogue.

POSTUPAK ZA IZRADU PLANA:

1. Podijeliti urbano podruje na sektore
2. za svaki sektor predvidjeti 1 do 2 otvorena prostora za okupljanje
(moraju biti oznaena i sa njima ljudi moraju biti poznati)
3. Javni prijevoz ili osobna vozila (upitnik)
4. Kooptiranje autobusa i drugih vozila i vozaa za skupnu evakuaciju
5. Na karti sektora oznaiti puteve evakuacije/odvojeno od puteva
hitnih slubi
6. Naini prihvata i pristupa centrima za evakuaciju
7. bitno je plan evakuacije provjeravati vjebama sa stanovnitvom
Posebni oblici plana ukljuuju mogunost OKOMITE EVAKUACIJE (na vie
katove zgrada-poplava).
5.3. Traganja i spaavanje
Stopa preivljavanja preivjelih smanjuje se progresivno unutar 24 sata.
Proces traganja i spaavanja moe se podijeliti na:
1. Urbani (USAR)
2. ruralni (regionalni)
3. podzemni i morski
FAZE PROCESA TRAGANJA I SPAAVANJA
1. sustavno traganje
2. lokalizacija rtava
3. njihovo izvlaenje ili spaavanje s lokacije
4. stabilizacija njihovog stanja u oekivanju transporta
Proces traganja dijelimo na ZRANI i NA ZEMLJI. Morske potrage provode
se letjelicama i plovilima, Zrana potraga se obino izvodi u obliku
pravokutnika, spirale, cik.cak- ili lista djeteline, helikopterima ili polaganim
propelerskim zrakoplovima. Tako se trae veliki predmeti koji se mogu
uoiti iz zraka, ali je teko provediva ili neprovediva po mraku, magli, za
vrijeme oluja i vrlo niskih oblaka, kao u u prostorima gustog zranog
prometa.
Oprema za traganje i spaavanje ukljuuje:
1. osjetilan oprema i ekipe sa psima
2. fleskibilne sonde za koritenje u snijegu ili blatu
3. drvene grede za potporanj u tunelima
4. potpornji, dizalice, hidraulina ili pneumatska oprema
5. rasvjetna tijela i generatori za nono traganje
6. terenska nosila za ranjene
7. osnovna medicinska oprema
Ukoliko nemamo USAR tim (urbani tim) planer mora oformiti takav
tim, a moe e sastojati od:
1. voditelja,
2. tim za traganje (menader, voditelj pasa, tehniko traganje)
3. tim za spaavanje (menader; voditelj ekipe za spaavanje, spasitelji)
4. lijenikog tima

5. Tehnikog tima (menader; strukturalni inenjeri, strunjaci za opasne

tvari, veze, logistika, teka oprema, dokumentacijski strunjaci)
Taktiki program za tehniko spaavanje:
1. Tehniki spasitelji zapoinju evaluaciju situacije
2. Ostalo osoblje zapoinje s uspostavom kontrole nad situacijom
3. Tehniki spasitelji identificiraju plan akcije
4. Brzo brifirati ekipu
5. Postaviti zapovjednike i izdati prsluke za identifikaciju
6. Razraditi postupke za uklanjanje rtava
7. postaviti prostor za opremu i vozila u blizini radnog prostora
8. uspostaviti poloaj za dodjelu uloga osoblju koji dou na lokaciju
9. postupci za specifine vrste spasiteljskih operacija
5.3.1. Urbano spaavanje
Urbano spaavanje je glavna podskupina traganja i spaavanja.
Veina preivjelih e biti spaena:
a) unutar prvih nekoliko sati
b) uiniti e to lokalni spasitelji, a ne strunjaci iz daleka stoga je
potrebno dobro ih obuiti i uvjebati
4 scenarija koji se meusobno ne iskljuuju: zatvoreni prostori, situacije sa
sruenim graevinama, situacije pod velikim kutevima koji zahtjevaju
uporabu konopaca i prokopi.
SOP je slijedei:
1. Zapovjednik procjenjuje situaciju (ispitati svjedoke o tome to se
dogodilo i gdje su rtve)
2. Utvrditi uvjete lokacije (nagib, orjentaciju, teren, vrstu i obim
kolapsa, broj ljudi)
3. Dovesti lokaciju pod kontrolu (odvojiti radni prostor, organizirati ulaz,
identificirati opasnosti po spasitelje, uspostaviti komunikacijske
sustave)
4. uspostaviti zapovjedno mjesto s pomonim slubama
5. uspostaviti hitnu medicinsku postaju za trijau i odvoz
6. zapovjednik i zamjenik mjesta uspostaviti e plan spaavanja,
odrati brifing gdje e upoznati spasitelje sa zadaama i
zdravstveno-sigurnosnim opasnostima
7. zapovjednik imenuje osobe s vodeim ulogama i izdaje im
identifikacijske prsluke (voa spasilake operacije, upravitelj
spasilake opreme, osoba zaduena za sigurnost i upravitelj ljudskih
resursa)
8. Jedna od prvih aktivnosti je identificirati i umanjiti opasnost za
spasitelje
POSTUPCI ZA SPECIFINE VRSTE SPAAVANJA:
1. Uruene zgrade: potpuno izvianje radi pronalaska rtava, osigurati
da su tuneli prokopani kroz kr dovoljno poduprijeti za siguran ulazak
2. zatvoreni prostori: POSTAVITI ZRANE CIJEVI, DOVESTI OSVJETLJENJE,
organizirati rezervnu spasiteljsku ekipu.

3. prokopi: nitko ne smije ui u neosigurane prokope dublje od 1,5 m,

postaviti podloke na rubove prokopa
4. operacije s uetom; provjeriti ue, vitlo i koloturu prije uporabe,
kacige obavezne, samo voditelj tima izvikuje naredbe
RTVE:
1. Utvrditi broj, lokaciju i stanje povrijeenih
2. utvrditi specifine uvjete spaavanja (kisik, defibrilacija, intubiracija,
reanimacija, stavljanje kacige, udlaga, ovratnika)
3. bitno je imati lijenika koji je sposoban operirati pod tekim i
opasnim uvjetima (amputacije), te postupke odravanja ivota
4. trijaa na mjestu pomoi se provodi racionalni (1-2 osobe) i mora se
provoditi usporedo s pruanjem prve pomoi
5. Voenje evidencije je vitalni dio trijae (kartoni sa zabiljeenim
detaljima stanja i mjestom na koje se pacijenti odvoze)
ZAPOVJEDNIK LOKACIJE MORA ZNATI KADA PROGLASITI OPERACIJU
ZAVRENOM!
Postupak urbanog spaavanja ukljuuje:
1. PROCJENU SITUACIJE
2. UTVRIVANJE POTREBA
3. PROCJENU I UMANJIVANJE RIZIKA ZA SPASITELJE
4. POSTAVLJANJE CILJEVA
5. DODJELJIVANJE ZADAA
6. PROCJENU USPJENOSTI OPERACIJE
5.4. Komunikacije
Informacija je jedna od najvitalnijih roba i jedna od najrjeih tijekom
katastrofa.
Klju djelotvornog upravljanja je osiguranje adekvatnog protoka
informacija o tome TO SE DOGODILO? TO SE DOGAA? I TO TREBA
NAPRAVITI?
Normalni kanali trebaju se odravati, a kanali za hitne intervencije moraju
se otvoriti.
Sustav mora biti otporan na strukturalne tete koje prouzroi katastrofa,
kao i brzi postupak popravljanja. Kako u krizi nastupa pretrpanost
komunikacijskih linija potrebno je imati posebne kanale.
KOMUNIKACIJSKI PROCES ima 4 glavna dijela:
1. tehnoloki hardver za stvaranje i prijenos poruka
2. postupke, formate i konvencije koje se koriste s tehnologijom
3. ljudski faktor percepcije i operabilnosti
4. organizacijski kontekst komunikacija
Druga problematika je sadraj poruka, to ukljuuje ifre za brz i
nedvosmislen prijenos poruka. Plan bi morao sadravati nain na koji e se
pratiti utjecaj informacije. Tako da je potrebno imenovati glasnogovornika
koji e distribuirati autoritativne injenice kako ljudi ne bi vjerovali
glasinama. Ta osoba mora imati pouzdan izvor informacija.

5.5. Prijevoz
Odnosi se na:
1. vozila
2. upravljanje prometom
3. vozai ili piloti
4. odravanje i nabava goriva
5. logistiara za nadzor i koordinaciju prijevozom
Aspekti koje treba provjeravati i koordinirati su:
1. broj, veliinu, snagu, opremu i dizajn vozila u odnosu na zadae
2. adekvatnost prometnica, sletita, parkiralitai nain sprijeavanja
zaguenosti
3. raspoloivost vozila u svakom trenutnu
4. adekvatnost mjesta za pretovar
5. Postupke za dispeere i praenje vozila
6. sposobnost sustava kontrole svih resursa
Bitno je predvidjeti USKA GRLA kao i drugih prepreka u prijevozu.
5.6. Inenjerstvo
Obuhvaa dizajn i izgradnju privremenih zatitnih graevina, pregled i
stabilizaciju oteenih graevina, ako i rjeavanje problema vezanih za
komunalne usluge.
Ukljuuje se nekoliko grana ove profesije: niskogradnja, strukturalno,
hidrauliko i sanitarno inenjerstvo.
Prva zadaa inenjera je postavljanje obrane protiv ugroza (nasipi,
brane)
Geotehniki inenjeri potvruju stabilnost nagiba ili procijeniti rizike,
uleknua, odrona, podizanja tla.
Hidraulini inenjeri izraunavaju kapacitete kanala koji e prihvatiti
vodene tokove
Statiari preporuuju vrstu potpornja ako je naruena statika zgrada
Sanitarni inenjeri izrauju sanitarne vorove ili kanalizaciju za privremene
kampove
Vojna inenjerija postavlja privremene mostove.
STRUKTURALNI PREGLEDI se provode u 2 faze:
1. utvrivanje koje zgrade se mogu koristiti bez nepotrebnog rizika, a koji
se moraju evakuirati
Tipine kategorije oteenja su:
a) ZELENA: neoteeno
B) UTA: mala teta doputeno koritenje nakon manjih popravaka
C) CRVENA: jako oteeno; evakuirati do rekonstrukcije
D) CRNA ILI LJUDIASTA: teko oteeno; evakuirati ili sruiti
ATC 20 Klasifikacije obiljeavanja
Pregledano (zeleno) pregledale lokalne vlasti, ne mora biti oteena,
teta ne predstavlja znaajnu opasnost po sigurnost, nije postavljeno
ogranienje na koritenje

Ograniena uporaba (uto) pregledana i utvrena su oteenja koja ne

doputaju ogranienu uporabu, moe se ui i koristiti ali su postavljena
ogranienja, neki dijelovi mogu biti zatvoreni za koritenje
Nesigurna (crveno) pregledana i utvrena su ozbiljna oteenja ili zadri
ozbiljnu opasnost, ima ozbiljnu strukturalnu tetu, mnogim dijelovima
prijeti djelomino ili potpuno uruavanje, nije doputen ulazak bez
odobrenja vlasti
Prva faza strukturalnog pregleda mora biti dovrena unutar nekoliko dana.
Druga faza mora biti zavrena unutar nekoliko tjedana. Tijekom faze
obnove biti e potrebni tehniari i inenjeri kako bi se popravile struja,
voda plin i ostala infrastruktura.
5.7. Sklanjanje
Kada katastrofa ozbiljno oteti domove odmah je potrebno osigurati
alternativni smjetaj.
Privremeni se smjetaj obino pridrava slijedeeg hijerarhijskog reda:
1. Plastine folije: osnovna zatita dok se neto drugo ne osigura
2. atori: podiu se na lokacijama bez blata, obino se koriste sportski
tereni; postaviti sredinji sanitarni vor
3. Mobilne prikolice (isto kao i atori)
4. kontejneri: (proizili iz uredskih prostora na gradilitima 2 sobe,
centralna kuhinja i boravak i sanitarni vor)
5. Montane kuice lakih zidova (zahtijevaju potpunu urbanizaciju
prostora)
6. Montane kuice tekih zidova (koriste se kao alternativa trajnoj obnovi)
7. Neoteene zgrade: potrebno rekvirirati kako bi se osigurao smjetaj
Svako urbano podruje trebalo bi imati alternativnu lokaciju za postizanje
alternativnog smjetaja. Smjetaj bi morao biti na mjestu koje omoguava
odlazak ljudi na posao, poljakao i osiguranje prostora za ivotinje ili
poljoprivredne strojeve. Bitno je potivati kulturoloka obiljeja.
Dobro planiran smjetaj program osiguranja smjetaja moe postati rtva
svog uspjeha.
5.8. Programi osiguranja hrane
Glavna pitanja u planiranju i organizaciji prehrambenih programa odnose
se na skladitenje hrane, pripremu, higijenu, kvarljivost i ulogu doniranih
proizvoda.
5.9. Briga za osjetljive i zatiene skupine
Posebni problemi se javljaju u odnosu na brigu oko osjetljivih i zatienih
skupina: mala djeca i dojenad, stanovnici starakih domova ili bolnikih
domova, osobe s fizikim hendikepom, mentalno bolesne osobe, bolniki
pacijenti i zatvorenici. Za osobe u zatvorima ili institucijama potrebne su
posebne mjere. Smjetava ih se u druge sline institucije ili zatvore ili kod
rodbine.

6. SPECIJALIZIRANO PLANIRANJE
6.1. Medicinsko planiranje u hitnim situacijama
Pojavljuju e brojni problemi u krizama:
1. pruanje prve pomoi i trijaa na mjestu katastrofe
2. prijevoz bolesnih i ranjenih
3. upravljanje bolnicama i klinikama tako da se one mogu nositi s
masovnim stradanjima
4. nadzor bolesti i prevencija epidemija
5. odravanje fizikog i mentalnog zdravlja te rehabilitacija
Ovo podruje preklapa se sa sanacijom, javnom higijenom i pruanjem
sklonita obzirom na to da sve to utjee na zdravstveno stanje
stanovnitva i oporavak od ozljeda.
6.1.1. Postoje 3 glavne faze koje idu uz katastrofe:
1. faza udara kada su medicinske ustanove oteene, te dio osoblja moe
biti izgubljen i to ili zato to su sami postali rtvama ili zato to je njihov
glavni cilj spaavanje i traenje lanova njihovih obitelji
2. faza je pruanje pomoi samo od strane lokalnih resursa
3. faza kada zdravstvena skrb moe biti bolja nego prije katastrofe
Glavni zahtjevi medicinskih hitnih situacija su: stabilizacija, pronalaenje
ranjenih i odvoenje u medicinske ustanove i bolnika njega za njih,
pronalaenje i odlaganje poginulih, nadzor i kontrola zaraznih bolesti, skrb
i odravanje zdravlja izbjeglog stanovnitva, te posebna skrb za malu
djecu, hendikepirane, bolesne i starije.
Prva faza medicinskog posla zapoinje na licu mjesta. Geografska shema
pojavnosti rtava biti e u obliku jezgri, iako manji broj rtava moe biti i
na irem podruju.
Mogue patologije su: opa trauma, nagnjeenja, slomljene kosti,
krvarenja, utapanje, uinci trovanja, opekotine, guenje, ok, razne vrste
rana
Kod procjene se prvo uzima u obzir raspoloivo osoblje, zaliha materijala i
objekti. Osoblje ukljuuje lijenike, medicinske sestre, tehniare, osoblje za
ienje, menadersko osoblje
Plan treba osigurati obuku i ponavljanje obuke, treba utvrditi strukturu ili
postupak zapovijedanja i mobiliziranja i zamjena osoblja koje se nije javilo
na dunosti ili to ne moe uiniti.
Veliki medicinski centri trebali bi imati interni plan za sluaj katastrofa koji
je dobro integriran s vanjskim planovima ikoji zapoinje funkcionirati im
se objavi uzbuna ili doe do katastrofe
Test dobrog plana ukljuuje 2 mjere: vrijeme reagiranja i sposobnosti
resursa
U idealnim sluajevima evakuacija isto zahtijeva postupak uzbunjivanja i
sirene, zatiene izlaze, okupljalita, nadzornike za bolnike odjele i osobe
koje usmjeravaju kretanje u hitnim situacijama

6.1.2. Trijaa
Trijaa klasificira ozljede u smislu kakva se korist moe oekivati za
pacijenta od trenutnog ili kratkoronog tretmana, a ne ozbiljnosti ozljeda.
To je oblik racionaliziranja zdravstvene njege koji se koristi kad potranja
nadilazi ponudu.
Klasifikacija ozljeda trebala bi dati priortet pacijentima kojima je potrebna
trenutna pozornost kako bi se osiguralo njihovo preivljavanje i oporavak.
Provodi se u 2 faze:
1. Na mjestu katastrofe, kako bi se odredilo tko e dobiti prioritetnu
medicinsku pozornost na terenu, te tko e biti prvi odvezen do bolnice
2. u prihvatnom centru bolnice kako bi se odredilo tko e prvi dobiti
tretman
OBILJEAVANJE: obavlja se na trijanom kartonu-trijanim oznakama
1. CRVENO: najozbiljniji i najhitniji sluajevi
2. UTO: ozljede koje su teke, ali mogu ekati na tretman 6-12 sati
3 ZELENO: Hodajui ranjenici
4. CRNO: mrtvi
Terenska trijaa se moe postaviti na rubnom dijelu mjesta katastrofe ili
blizu glavnog izlaza iz zgrade iz koje se izvlae rtve, treba imati dobru i
nesmetanu komunikaciju s bolnicama i nesmetan ukrcaj i odlazak vozila
hitne pomoi.
Postaje za prvu pomo moraju biti modularne, a moduli moraju
omoguavati spajanje 2 ili vie takvih jedinica u poljsku bolnicu.
Postaja za prvu pomo se moe podijeliti u 5 zona:
1. podruja trijae: klasificiraju se statusi ozljeda pacijenata
2. podruje tretmana; pruanje prve pomoi i stabilizacija pacijenata
3. podruje ukrcaja pacijenata
4. podruje ekanja: ambulantni pacijenti koji ekaju transport u
sekundarne centre
5. privremena mrtvanica: ispod plahti ili u vreama za mrtva tijela
Kod drugostupanjske trijae prelazimo s trijanog na lijeniki karton.
Dokumentacija treba sadravati slijedee podatke:
1. osobni podaci o pacijentu
2. broj prioriteta, bodovi traume
3. trijani kod
4. kliniko stanje pacijenta
5. izvreni tretman
6. rezultate eventualnih dijagnostikih testiranja
7. konaan tretman koji treba dati pacijentu
MRTVANICE:
Postupci Koji se ne smiju raditi:
1. tijela stavljati u zajednike rovove
2. prskati dezinficijensima

Obavezni postupci:
1. tijela sakupiti im prije je to mogue
2. ako su tijela raskomadana sakupiti dijelove tijela na licu mjesta i staviti
ih u vree
3. tijela koja su u komadu prenositi na nosilima do mjesta koje je suho,
prozrano i diskretno
4. tijela poslagati u redovima, pokrivena plahtama i oznaena brojevima
5. osobne stvari se uklanjaju i pohranjuju u vreicama koji odgovaraju
brojevima tijela
6. omoguiti identifikaciju
6.1.3. Epidemioloki nadzor i odravanje zdravlja
Vano je osigurati odravanje higijene, istoe, dezinficiranje i dezinsekciju
u kampovima za spasioce i izbjegle osobe, ako se pokae potreba provesti
cijepljenje.
Pravilna reakcija na opasnost od epidemija je formiranje sustava za
epidemioloki nadzor.
Prethodno planiranje:
1. faza imenovanje epidemiologa
2. faza izraditi popis bolesti stanja koje je potrebno nadzirati
Kada doe do udara epidemioloki sustav mora profunkcionirati u roku od
24 sata od udara. Taj proces ima 3 faze:
1. prikupljanje i tumaenje podataka
2. medicinska istraga oiglednih epidemija
3. profilaksa potvrenih hitnim situacijama
6.2. Veterinarski planovi
Veterinarski plan bi trebao ukljuiti odredbe za sluaj katastrofalnog
zagaenja koje moe otrovati i kontaminirati domae ivotinje.
Za evakuaciju su potrebna velika transportna vozila. Potrebno je osigurati
prostor, lijekove, hranu i po mogunosti evakuaciju zajedno s vlasnicima.
6.3. PLANIRANJE ZA HITNE SLUAJEVE I KOLE
Proces planiranja zapoinje procesom opasnosti za kole i njihovu okolinu.
U sluaju katastrofe bitno je znati tko su nadzornici, tko sakuplja uenike i
tko provjerava prostor nakon evakuacije.
Prvo mjesto evakuacije je zelena povrina ili parkiralite gdje se okupljaju i
registriraju, a drugo je odvoenje evakuiranih osoba na sigurnija mjesta.
Plan za hitne situacije mora ukljuivati i evidencije o tome kada, kome i
gdje je svako dijete predano roditeljima.
6.4. TERORIZAM I HITNE SITUACIJE S MASAMA