VELEUILITE U VARADINU

Odjel Graditeljstvo

NIKOLA BUBANKO
DUBRAVKO DLESK

Kolegij: ZATITA OKOLIA

STABILNOST ODLAGALITA OTPADA

Seminarski rad

Varadin, studeni 2013.

VELEUILITE U VARADINU
Odjel Graditeljstvo

Kolegij: ZATITA OKOLIA

STABILNOST ODLAGALITA OTPADA

Seminarski rad

Predmetni nastavnik:

Studenti:

mr. sc. Lovorka Gotal Dmitrovi,

dipl. ing. kem.tehn.

Nikola Bubanko, Dubravko Dlesk

Varadin, studeni 2013.

VELEUILITE U VARADINU
Odjel Graditeljstvo
SADRAJ:

1. UVOD ..............................................................................................................................str. 2
2. OTPAD I NASTAJANJE OTPADA.............................................................................str. 3
3. ODLAGALITE OTPADA ..........................................................................................str. 6
4. PROBLEMATIKA OPEG NASIPA .........................................................................str. 8
4.1. UGRADNJA MATERIJALA ................................................................................str. 9
4.2. STABILNOST POKOSA ....................................................................................str. 10
4.3. SLIJEGANJE.........................................................................................................str. 11
5. PARAMETRI KOMUNALNOG OTPADA...............................................................str. 11
5.1 SASTAV I KLASIFIKACIJA OTPADA.............................................................str. 11
5.2. VOLUMENSKA TEINA OTPADA..................................................................str. 13
5.3. PARAMETRI VRSTOE OTPADA................................................................str. 15
5.4. PARAMETRI VRSTOE NA BRTVENIM SLOJEVIMA............................str.20
6. ZAKLJUAK ...............................................................................................................str. 24
7. LITERATURA..............................................................................................................str. 24

Varadin, studeni 2013.

1. UVOD
Zbrinjavanje komunalnog otpada danas je jedan od vodeih problema u zatiti okolia. Prema
procjenama, u Republici Hrvatskoj svake godine nastane oko 1,2 milijuna tona komunalnog
otpada koji najveim dijelom zavrava na neureenim odlagalitima i na malom broju
ureenih. Volumen ovih koliina otpada vei je od 1,2 milijuna prostornih metara i svake
godine otpad zauzima nekoliko hektara novih povrina.
Velik broj neureenih odlagalita smetlita i nemaran odnos prema njima pokazatelji su niskih
ekolokih standarda u Hrvatskoj. Tek je u posljednje vrijeme u Hrvatskoj poelo intenzivnije
ulaganje u projekte i izgradnju suvremenih ureenih odlagalita, a snaan poticaj toj
"probuenoj ekolokoj svijesti" dali su, za nae prilike strogi, zahtjevi u procesu pribliavanja
standardima Europske zajednice.
Suvremeni trend zbrinjavanja otpada u veini je razvijenih zemalja u tzv. "cjelovitom sustavu
gospodarenja otpadom" (smanjivanje koliina otpada, ponovna upotreba bez obrade,
obnavljanje i recikliranje) s konanim ciljem naputanje odlaganja otpada (bezdeponijski
koncept). Takav sustav pretpostavlja dugoronije prilagodbe drutva i gospodarstva te
znatnija poetna ulaganja. Stoga odlagalita i dalje ostaju jednostavnija i (poetno) financijski
povoljnija alternativa za bre rjeavanje problema zbrinjavanja otpada, posebice u podrujima
u kojima to prostorni uvjeti doputaju.
Suvremeni koncept zatvorenog odlagalita predstavlja odlagalite kao (nasutu) graevinu u
kojoj je dovezeni i zbijeni otpad obloen s donje i gornje strane nepropusnim barijerama.
Zagaena tekuina i plinovi koji nastaju u unutranjosti tijela odlagalita kontrolirano se
odvode sustavom odvodnje i otplinjavanja. Na taj se nain sprjeava irenje zagaenja od
raspadanja otpada u podzemlje i okoli, te otpad izolira od vanjskih utjecaja. Odlagalita se
izvode kao umjetna "brda" iznad okolnog terena ili se zapunjavaju prirodne udoline, naputeni
kamenolomi, jame, kaverne i sl.
Najei poloaji odlagalita otpada u odnosu prema terenu:
a) nasipavanje iznad prirodnog terena;
b) zatrpavanje prirodnih ili umjetnih udolina

Slika 1. Najei poloaji u odnosu prema terenu

Izvor: (http://rgn.hr/~pkvasnic/Povrsinska_odlagalista_otpada_2007.pdf)
2

Debljina (ili visina) takvih graevina dosee i nekoliko desetaka metara, a obujmi se
izraavaju u stotinama tisua ili milijunima prostornih metara. Otpad kao "graevinski
materijal" ima nepovoljna mehanika svojstva (velika stiljivost, razmjerno mala vrstoa,
promjenljivost sastava s vremenom) pa problemi mehanike otpornosti i stabilnosti
odlagalita zahtijevaju primjerenu pozornost i obradu pri projektiranju i izvedbi.
Nestabilnosti, oteenja, pa i havarije, dogaaju se u odlagalitima komunalnog otpada irom
svijeta, a sanacije su dugotrajne i skupe.
U ovome se radu raspravlja o bitnim parametrima za analize stabilnosti tijela odlagalita
komunalnog otpada. Potencijalne plohe sloma na prikazanim tipinim presjecima odlagalita
prolaze kroz otpadni materijal i du kontaktnih ploha brtvenih slojeva pa je teite ovog
prikaza upravo na tim kritinim elementima. U pojedinanim sluajevima globalnu stabilnost
mogu ugroziti i nepovoljna svojstva prirodnog temeljnog tla na odabranoj lokaciji pa se
mjerodavni parametri odreuju unutar mehanike tla ili stijena.

2. OTPAD I NASTAJANJE OTPADA

Otpad je svaka tvar ili predmet odreen kategorijama otpada koji posjednik odbacuje,
namjerava ili mora odbaciti.Otpad nastaje kao posljedica ljudske djelatnosti, a isti nije
ponovno uporabljiv ili postaje nepoeljan. Nastaje u kuanstvima, obrtima, tvrtkama.
Otpad se klasificira odnosno razvrstava prema:
a) Svojstvima
b) Vrsti

Slika 2. Odlagalite otpada

(Izvor:http://geol.pmf.hr/~mjuracic/predavanja/Geol.zastite.okolisa/07.Odlagalista.otpada.pdf)
3

a) Prema svojstvima otpad se razvrstava na tri osnovne skupine: Opasni otpad, Neopasni
otpad i inertni otpad:
OPASNI OTPAD je otpad koji sadri jednu od 14 svojstava, a to su eksplozivnost,
reaktivnost, nadraljivost, tetnost, toksinost, kancerogenost, infektivnost, zapaljivost,
korozivost, mutagenost, teratogenost; ukoliko sadri tvari koje isputaju toksine plinove u
kontaktu sa vodom, zrakom i kiselinom i ukoliko sadri ekotoksine tvari.

NEOPASNI OTPAD je otpad koje je po sastavu i svojstvima odreen kao neopasni otpad i
propisan lankom 2. Zakona o otpadu (NN br. 178/04).

INERTNI OTPAD je otpad koji podlijee znaajnim fizikalnim, kemijskim ili biolokim
promjenama, a odreen je propisom iz lanka 2. Zakon o otpadu. Takav se otpad ne otapa,
nije zapaljiv i kemijski ne reagira i ne razgrauje se biolokim putem niti stvara opasne tvari
za okoli i zdravlje ljudi u kontaktu s bilo kojim spojevima.

Slika 3. Odlagalite otpada

(Izvor:http://geol.pmf.hr/~mjuracic/predavanja/Geol.zastite.okolisa/07.Odlagalista.otpada.pdf)

b) Otpad prema vrstama dijelimo na tri osnovne kategorije:

1. KOMUNALNI OTPAD
2. PROIZVODNI OTPAD
3. POSEBNE KATEGORIJE OTPADA
4

KOMUNALNI OTPAD je otpad iz kuanstva ili otpad iz proizvodne i uslune djelatnosti

koji je po svojim svojstvima, karakteristikama i sastavu slian otpadu nastalom u
domainstvima. Sastav komunalnog otpada mijenja se ovisno o sredini u kojoj nastaje , te
ovisi o mnogim imbenicima npr: standard stanovnitva, tip naselja, stupanj osvijetenosti to
takoer sa sobom povlai selektiranje otpada na mjestu nastanka.
Komunalni otpad najvie nastaje tijekom svakodnevnih ivotnih aktivnosti, te je njegovo
rjeavanje i postupanje jedna od najveih problema jedinica lokalne samouprave.

PROIZVODNI OTPAD je otpad koji nastaje u proizvodnom procesu u industriji, obrtu i

drugim procesima, a po svojstvima i sastavu se razlikuje od komunalnog otpada.
Proizvodni otpad moe biti:
- Graevinski otpad i otpad od ruenja
- Proizvodni rudarski otpad
- Poljoprivredni i umarsko-drvni otpad
- Opasni otpad

Pod POSEBNE KATEGORIJE OTPADA podrazumijeva se otpad za kojega se

gospodarenje propisuje posebnim propisom iz lanka 104. Zakona o otpadu. Drugim rijeima,
to je otpad za ije gospodarenje postoji poseban pravilnik o postupanju s isitim.
U posebne kategorije otpada spadaju:
a) Ambalani otpad
b) Otpadna motorna ulja
c) Otpadne gume
d) Elektriki i elektroniki otpad
e) Muljevi sa ureaja za proiavanje otpadnih voda
f) Otpadne baterije i akumulatori
g) Medicinski otpad
h) Postojana organska zagaivala

3. ODLAGALITE OTPADA
Odlagalite otpada(deponija, smetlite) je graevina namjenjena za trajno odlaganje otpada,
kao organizirane komunalne djelatnosti. U sklopu odlagalita otpada mogu se nalaze i
graevine za skladitenje te obraivanje otpada.

Slika 4. Odlagalite otpada

(Izvor:http://geol.pmf.hr/~mjuracic/predavanja/Geol.zastite.okolisa/07.Odlagalista.otpada.pdf)
Prema kvaliteti izgradnje, odlagalita dijelimo na sanitarna i nesanitarna odlagalita otpada.
Meu sanitarna odlagalita otpada spadaju ona koja su izvedena prema vaeim propisima i
zakonskoj regulativi, ne ugroavaju okoli i imaju svu potrebnu projektnu dokumentaciju. U
njih ubrajamo i ispravno sanirana nesanitarna odlagalita.
Nesanitarna odlagalita otpada, tzv. smetlita ili smetljita, su sva neureena odn.
nekontrolirana ("divlja") odlagalita, koja ugroavaju okoli, nemaju svu potrebnu
dokumentaciju i nisu izvedena prema vaeim propisima i zakonskoj regulativi. Meu njih
spadaju i odlagalita koja su zapoeta kao sanitarna, ali je u jednom trenutku dolo do
nekakove havarije i sada zahtijevaju sanaciju.
Posebna grupa odlagalita otpada su tzv. odlagalita s prirodnim priguenjem. Ona nemaju
posebno izveden temeljni sustav slojeva, ve se otpadni materijal odlae izravno na
(temeljno) tlo.
6

Ona se mogu svrstati meu sanitarna ili u nesanitarna, zavisno o legislativi dotine drave,
vrsti, karakteristikama i debljini temeljnog tla itd. S obzirom na tehnologiju odlaganja otpada
- nain ugradnje otpadnog materijala u odnosu na kotu povrine terena, sanitarna odlagalita
dijelimo na:
1. nadzemna odlagalita u obliku nasipa, humka;
2. odlagalita na kosini prirodnoj ili umjetno stvorenoj;
3. ukopana odlagalita dobivena ispunjavanjem prirodne ili umjetno stvorene depresije;
4. kombinirana odlagalita dijelom ukopana, a dijelom nasuta;
5. podzemna odlagalita u cijelosti izgraena u zemlji, na odreenoj dubini.
Na Sliki 5. prikazana su odlagalita s obzirom na tehnologiju odlaganja.

Slika 5. Odlagalita s obzirom na tehnologiju odlaganja

Izvor (http://rgn.hr/~pkvasnic/Povrsinska_odlagalista_otpada_2007.pdf)

4. PROBLEMATIKA OPEG NASIPA

Pod "opim nasipom" podrazumjeva se objekt od materijala tla (glina, prah, pijesak, ljunak,
kameni agregati) trapeznog oblika, s pokosima iji je nagib odreen: kutem unutranjeg trenja
i kohezijom, karakteristikama podloge, nainom ugradnje, vanjskim utjecajem i dr. Nasipi se
izrauju pri gradnji prometnica, u svrhu regulacije vodenih tokova i obrane od poplava te za
stvaranje akumulacija vode (nasute brane). Geotehniki problemi vezani uz opi nasip odnose
se na stabilnost njegovih kosina, slijeganje i izgradnju brtvenih slojeva.
Na Slici 6. prikazani su mogui problemi stabilnosti i deformacija tipinog
Odlagalita.

Slika 6. Problemi stabilnosti i deformacija tipinog odlagalita

Izvor: (http://rgn.hr/~pkvasnic/Povrsinska_odlagalista_otpada_2007.pdf)
Bilo da je odlagalite komunalnog otpada izvedeno na ravnom terenu, u zasjeku ili
popunjavanjem neke prirodne, odnosno umjetne depresije - njegov konani izgled uvijek
ukljuuje pokose. Zahtjevi glede slijeganja, stabilnosti i vodopropusnosti (tijekom izgradnje i
nakon sanacije objekta) gotovo su identini, ako ne i stroiji, od onih pri izgradnji nasute
brane ili nasipa za obranu od poplave.

4.1.

UGRADNJA MATERIJALA

Ugradnja i zbijanje materijala nasipa mora biti u slojevima jednake debljine i odreene
vlanosti, a osobitu pozornost treba posvetiti jednolinosti zbijanja. U svrhu kvalitetnije
ugradnje matrerijala tla u nasipe izrauju se probna polja, na kojima se utvruje potreban broj
prijelaza strojeva i optimalna debljina slojeva. Tijekom izvoenja pojedinih slojeva uzimaju
se uzorci i laboratorijski ispituje kvaliteta ugradnje.
Kod odlagalita je isti sluaj kao i kod drugih geotehnikih graevina, s tom razlikom to
je ispitivanje svojstava, odnosno kvalitete ugradnje otpadnog materijala teak, a esto puta i
neizvediv posao (prvenstveno uslijed promjene svojstava otpada tijekom vremena, o emu e
biti vie rijei u narednim poglavljima).

Slika 7. Stabilnost pokosa odlagalita otpada

Izvor:(http://www.grad.unizg.hr/_download/repository/NASTAVNI_MATERIJAL/NASTAVNI%20MAT
ERIJAL/Ivsic-GEO-INZ-stabilnost-4.pdf)

4.2.

STABILNOST POKOSA

Kod svih nasutih geotehnikih objekata postavlja se zahtjev za stabilnou kosina, dakle nedopustivo je stvaranje kliznih ploha. To znai da ne smije doi do prekoraenja posmine
vrstoe tla. Preventivne mjere za stabilizaciju kosina su: odabir odgovarajueg nagiba (uz
traeni faktor sigurnosti), dobra ugradnja materijala, dobra odvodnja, i sl.
Kod odlagalita komunalnog otpada situacija je gotovo ista, osim to se uz stabilnost
materijala tla javlja i pitanje stabilnosti otpada. Tu veliki utjecaj imaju: oborinska voda, sastav
otpadnog materijala te nain njegove ugradnje i zbijanja.

Slika 8. Stabilnost pokosa odlagalita otpada

Izvor:(http://www.grad.unizg.hr/_download/repository/NASTAVNI_MATERIJAL/NASTAVNI%20MAT
ERIJAL/Ivsic-GEO-INZ-stabilnost-4.pdf)
10

4.3.

SLIJEGANJE

Slijeganje nasutih geotehnikih objekata mora biti svedeno na minimum. To se posebno

odnosi na pojavu diferencijalnih slijeganja. Do slijeganja moe doi u toku i nakon izgradnje
nasipa, a ono je posljedica smanjenja volumena pora materijala podloge i objekta.
Najvei utjecaj na slijeganje imaju:
1. vrsta, sastav i karakteristike materijala podloge, odnosno nasipa;
2. nain ugradnje materijala;
3. veliina objekta i intenzitet kontaktnog pritiska;
4. dubina sputanja ispod kote terena, i dr.
Ako bi deformacije ispod objekta bile prevelike, onda ih na neki nain moramo sprijeiti.
To se izvodi ukanjanjem loeg sloja iz podloge ili usporenom gradnjom nasipa, pri emu se
tlo polako konsolidira.
Kod odlagalita, bolje zbijanje otpada znai manje slijeganje u budunosti, ali i manje
zauzetog prostora. Zavisno od visine odloenog materijala, ukopavanja etaa ispod kote
terena i karakteristika podinskih slojeva, postoji stanovita opasnost od slijeganja podloge, to
moe dovesti do pucanja donjeg i gornjeg brtvenog sloja. Ipak, u veini sluajeva, daleko vei
problem predstavlja diferencijalno slijeganje odlagalita. Naime, osim slijeganja do kojeg s
vremenom dolazi zbog kompaktiranja materijala pod djelovanjem gravitacije, postoji i mnogo
vaniji problem slijeganja otpadnog materijala uslijed truljenja, koje nee biti ravnomjerno i
koje moe izazvati pucanje pokrovnih slojeva. Rjeavanje tog problema jedan je od
najvanijih zadataka vezanih uz odlagalita komunalnog otpada.
Na kraju, poto ovjeku u poslijednje vrijeme ponestaje prostora za izgradnju raznih
objekata (rekreativni centri, hale, skladita, ceste, stambene zgrade i sl.) namee se pitanje
uporabe starih (zatvorenih) sanitarnih odlagalita u tu svrhu, gdje se kao najvei problem
pojavljuje upravo pitanje stabilnosti i prognoziranje slijeganja takovih podloga.

5. PARAMETRI KOMUNALNOG OTPADA

5.1.

SASTAV I KLASIFIKACIJA OTPADA

Analize komunalnog otpada veih hrvatskih gradova pokazuju da je sastav otpada slian
onome iz drugih europskih gradova. Prema teinskim omjerima relativnu veinu (oko 37%)
ini biootpad (npr. ostaci prehrambenih artikala i zeleni otpad cvijee, lie, trava) koji je
praktiki u cijelosti razgradiv i sadri osjetne koliine vode. Drugu veu skupinu slinog
podrijetla ine papir (oko 19%) i karton (oko 7%). Stakleni otpad i plastini otpad (sintetike
tvari, polimeri) zastupljeni su svaki sa po 8%, a metalni otpad tek sa 2%. Tkanine i pelene
ine i do 5% teine ukupnog otpada. Preostalih priblino 14% ine razni sitni otpad, sloene i
problematine tvari te ostali nerazvrstani otpad.
11

Takav heterogeni skup materijala i tvari od kojih je znatan dio promjenljiv s vremenom
predstavlja i inenjerski "materijal" ija relevantna mehanika svojstva treba ukljuiti u
odgovarajue analize. Prepoznavanje i odreivanje tih svojstava, ba kao i praktini aspekti
projektiranja i izgradnje, uglavnom su zasnovani na prethodnim spoznajama o ponaanju tla.
Stoga pojmovi i naela klasine mehanike tla dominiraju u opisima i tumaenjima
mehanikog ponaanja otpada. No, dananje razumijevanje ponaanja otpada jo je uvijek
daleko od potpunosti. Osjetne razlike od ponaanja geolokih materijala, znatna
promjenljivost sastava s vremenom (razgradivost) i nedovoljno razjanjene uloge pojedinih
sastavnica otpada u zajednikom djelovanju predstavljaju elemente mehanikog ponaanja
koji otpad karakteriziraju kao specifian materijal. Istraivanja mehanike otpada na
meunarodnom se planu poveavaju i mogu je razvoj laboratorijskih i terenskih pokusa
specifino za odreivanje inenjerskih svojstava komunalnog otpada.
Postoji vie klasifikacija otpada za razliite specifine svrhe (npr. navedeni morfoloki sastav
koji upuuje na koliine i mogua djelovanja u svrhu recikliranja ili minimiziranja otpada). Za
odreivanje inenjerskog ponaanja potrebno je razvrstavanje koje sastavnice otpada grupira
prema mehanikim svojstvima (stiljivost, vrstoa ) i svojstvima propusnosti (za plin i
kapljevine). Danas jo nema opeprihvaene klasifikacije koja bi pouzdano izdvojila
reprezentativne grupe otpadnih tvari s navedenoga inenjerskoga gledita. Predloene su
klasifikacije razmjerno grube, ne odraavaju dovoljno specifinih mehanikih svojstava ili i
uz vei broj identifikacijskih i klasifikacijskih pokazatelja daju slabe korelacije s potrebnim
parametrima. Primjer grube klasifikacije jest klasifikacija Njemakog geotehnikog drutva iz
1993. gdje se otpad openito dijeli na dvije grupe:

otpad slian tlu (soil-like waste), definiran kao estini materijal za koji su primjenjiva
naela mehanike tla (npr. otpadni graevinski materijal, jalovina, industrijski i
kanalizacijski mulj, ostaci spaljivanja),
otpad razliit od tla (non soil-like waste), definiran kao materijal za koji su naela mehanike
tla ogranieno primjenjiva ili uope nisu primjenjiva (npr. zeleni otpad, voluminozni otpad,
komunalni kruti otpad, ostaci mehaniko-biolokih obrada otpada i sl).
Za drugu je skupinu predloen i detaljni postupak karakterizacije koji ukljuuje razvrstavanje
po sastavnicama (papir, tvrda i meka sintetika, metali, minerali, drvo, mulj), odreivanje
veliina zrna za frakcije manje od 120 mm, geometrije sastavnica (zrna, vlakna, folije, kutije)
te odreivanje vlanosti i organskih komponenata. Unato iscrpnom opisu i karakterizaciji
otpada, zasad nisu uspostavljene jasne korelacije karakteristinih grupa i geotehnikih
parametara, nego se spominju tek neke ope zavisnosti. Budui da je na sadanjem stupnju
znanja teko uspostaviti poopenja ili usporedbe koji pruaju pouzdanu osnovu za inenjersku
upotrebu, potrebna su daljnja specifina istraivanja razliitih otpadnih materijala. Objavljeni
podaci ili preporuke raznih autora mogu posluiti kao orijentir, ali ne daju dovoljna jamstva
za pouzdano iskoritavanje u buduim primjenama. Vjerojatne promjene sastava budueg
otpada (zbog oekivane vee selekcije pojedinih sastavnica i njihove reciklae) ili primjene
raznih tehnologija obrade otpada radi poveanja volumena postojeih odlagalita (npr.
usitnjavanje, dodatno zbijanje tekim batovima, kemijske i bioloke obrade) upuuju na to da
e prola i sadanja iskustva ili ispitivanja dati slab uvid i ogranienu upotrebnu vrijednost
buduim primjenama.

12

5.2.

VOLUMENSKA TEINA OTPADA

Volumenska teina otpada bitan je parametar za mehanike aspekte odlagalita budui da

vlastita teina otpada predstavlja jedino stalno optereenje koje djeluje na stabilnost tijela
odlagalita, izaziva deformacije (slijeganja), te u potpornim zonama kliznih ploha ili na
temeljnoj plohi normalnim naprezanjima aktivira vrstoe mjerodavnih materijala. Na
volumensku teinu, slino kao i kod tla, utjee zbijenost pri ugradnji (energija zbijanja,
debljina slojeva), teina nadsloja (dubina od povrine) te vlanost (zasienost prisutnim
tekuinama). Za razliku od tla, na varijacije volumenske teine otpada utjee jo i
raznovrsnost sastavnica otpada, stanje razgradnje (starost otpada) te nain ugradnje otpada
(npr. postojanje ili nepostojanje zemljanih meuslojeva i njihova debljina).
Sastavnice otpada uvelike utjeu na prosjenu volumensku teinu, pri emu svaka od njih za
sebe ima irok raspon jedininih teina, a i on se moe mijenjati s vremenom. Osim pora
izmeu pojedinih estica ili komada otpada, svaki od njih obino ima i svoj skelet i poroznost.
Ilustrativan primjer je limenka (konzerva) koja ima veliki "koeficijent pora" i volumensku
teinu oko 2 kN/m kad je prazna, a oko 12 kN/m kad je ispunjena tekuinom. Ako se praznu
limenku stisne i izravna pod visokim pritiskom, ona dosee volumenske teine metalnih ploa
od kojih je napravljena (npr. vie od 75 kN/m za eline ploe). Mehanika se svojstva te
limenke u razliitim navedenim stanjima "zbijenosti" znatno razlikuju.
Budui da je komunalni otpad materijal sastavnice kojega veinom imaju veliku poroznost i
visoku stiljivost, procesi zbijanja pri odlaganju smanjuju pore i unutar sastavnica i meu
njima. Na taj nain volumenska teina otpada ovisi, osim o sastavnicama, jo i o debljini
slojeva pri navoenju otpada, teini i tipu strojeva za kompaktiranje i broju prijelaza stroja po
istom sloju otpada. Prema izvjeima iz literature ti postupci nisu standardizirani i pokazuje se
velika varijabilnost ak i na istim lokacijama odlagalita, ovisno o brzini punjenja odlagalita
i razliitim izvoditeljima radova. Prijanja je praksa esto bila istovarivanje otpada bez
zbijanja ili "blago" zbijanje slojeva debljine 2-3 m, a dananja praksa tei dobrom zbijanju
slojeva od 0,5-1,0 m s teim strojevima i veim brojem prijelaza po istom sloju.
Zbog navedenog ne iznenauje da se u literaturi izvjetava o volumenskoj teini komunalnog
otpada u irokom rasponu od 3 pa ak do 20 kN/m. Detaljniji pregled podataka irom svijeta
pokazuje da slabo zbijeni otpad (praktiki bez zbijanja) daje raspon volumenskih teina od 3,0
do 9,0 kN/m s prosjekom 5,3 kN/m i standardnom devijacijom 2,5 kN/m, dok dobro zbijeni
otpad u skladu s dananjom praksom ima raspon od od 8,8 do 10,5 kN/m, s prosjenom
vrijednosti 9,6 kN/m i standardnom devijacijom 0,8 kN/m. Bitan podatak iz ove analize jest
da se ujednaenost rezultata znatno poveava kad tehnologija odlaganja ukljuuje propisno
zbijanje otpada u tanjim slojevima.
S druge strane, rezultati mjerenja iz amerikih odlagalita pokazuju znatno vee vrijednosti
volumenskih teina otpada u rasponu od 14 do 20 kN/m. Ovi se rezultati znatnim dijelom
odnose na stari otpad (u visokom stupnju raspada) te na prisutnost znatnih koliina zemljanog
materijala u otpadu. Ovaj autor izvjetava i o poetnim volumenskim teinama otpada od 6 do
7 kN/m neposredno nakon ugradnje. Rijetka mjerenja volumenske teine po dubini starijih
odlagalita, pokazuju porast volumenske teine s dubinom od 6 do 8 kN/m pri vrhu (ovisno o
debljini zbijenih slojeva) do priblino konstantnih vrijednosti od 10 do 13 kN/m nakon
dubina od priblino 20 do 30 m.

13

Slika 9. Raspodjela volumenskih teina otpada po dubini odlagalita Jakuevec u Zagrebu

Izvor: (hrcak.srce.hr/file/15596)

Na slici 9. prikazane su varijacije volumenske teine otpada u zagrebakom odlagalitu

Jakuevec, mjerene pri iskopu zdenaca za otplinjavanje promjera 1,2 m udaljenih otprilike
200 m. Iskopani se otpad u segmentima po 4 m dubine utovarivao u kamione i vagao na
kamionskoj vagi, a volumen buotine procijenjen je kao pravilan valjak. Iako su prosjene
vrijednosti volumenskih teina bliske (12 do 13 kN/m), varijacije po dubini su znatne, to se
moe pripisati raznovrsnom sastavu otpada. Tijekom sanacije odlagalita prebacivao se stari
otpad (razliite starosti) s dosta zemljanog materijala, a takoer se kontinuirano dovozio
dnevni gradski otpad. Na alost, pri iskopu nije obavljena identifikacija otpada po slojevima
pa se prikazani dijagram ne moe detaljnije analizirati. Mjerenje volumenske teine obavljeno
je otprilike 18 mjeseci nakon ugradnje, pa procesi raspada novog otpada jo nisu ni poeli,
dok je stari otpad odloen u zateenom stanju raspada. Takoer, slijeganja tijela odlagalita su
tek zapoela pa se eventualno zbijanje te ujednaivanje ili poveavanje teine s dubinom ne
moe primijetiti na ovim dijagramima. Po analogiji s tradicionalnim graevnim materijalima,
gustoa je i pokazatelj drugih mehanikih svojstava, npr. vrstoe ili stiljivosti (i
propusnosti), pa prikazana prostorna varijabilnost upuuje i na znatan rasap ovih svojstava.
Daljnja se prikladna mjerenja vrstoe ili stiljivosti slojeva nisu provodila pa nema ni
primjerenih brojanih korelacija ili ocjena te varijabilnosti. S druge strane, jedini opaeni
makroskopski fenomen na irem podruju su slijeganja gornje povrine (to se i oekivalo),
dok nekih drugih pokazatelja nestabilnosti nije bilo. Odlagalite je pokriveno poetkom 2004.
i obavljaju se redovna kontrolna opaanja pomaka.

14

5.3.

PARAMETRI POSMINE VRSTOE OTPADA

Za ocjene globalne stabilnosti tijela odlagalita pri izgradnji ili dugorono nakon zatvaranja
provode se analize stabilnosti s odgovarajuim parametrima vrstoe materijala du kritinih
kliznih ploha. vrstoa komunalnog otpada opisuje se, analogno geolokim i drugim zrnatim
materijalima, s pomou Coulombova kriterija vrstoe. Prirast vrstoe s normalnim
naprezanjem opisuje frikcijske znaajke materijala (kut trenja), dok odsjeak na osi posminih
naprezanja predstavlja "prividnu koheziju" budui da prave kohezije izmeu raznorodnih
estica otpada nema.
Posmina vrstoa komunalnog otpada ovisi o sastavu i tipu njegovih sastavnica i tumai se
analogijom s ponaanjem armiranog tla. Mijeani se otpad promatra kao kompozitni materijal
koji ine dvije komponente: osnovnu strukturu ine estice sitnog i srednjeg zrna nalik tlu
(prema prije navedenoj klasifikaciji to su estice promjera manjeg od 120 mm) koje pokazuju
frikcijsko ponaanje, a "armaturu", tj. ojaavajuu strukturu daju vlaknaste sastavnice
(plastini otpad, papir, karton, tekstili, granje drvea) koje doprinose prividnoj koheziji
otpada. U ovakvoj idealizaciji pretpostavlja se sluajan raspored vlaknastih sastojaka i
reprezentativni volumen se smatra izotropnim materijalom. Oito je ovakva idealizacija vrlo
gruba za detaljniji opis nepredvidivo heterogenog otpada u tijelu odlagalita, no i takav
"model" omoguuje da se u laboratorijskim uvjetima ocijene bitne znaajke pojedinih
komponenata otpada. Za razliku od tla, posmina vrstoa otpada ostvaruje se pri bitno veim
deformacijama, pri emu se vlaknaste komponente "aktiviraju" pri deformacijama znatno
veim od 20% gdje je kut trenja estine strukture u potpunosti mobiliziran.

15

Tablica 1. Pregled parametara vrstoe otpada

16

U uvjetima troosnih pritisaka otpad pokazuje kontinuirano ovrivanje s porastom

deformacija, a zbog velike stiljivosti i deformacija slom se i ne moe dosegnuti u
triaksijalnom pokusu, nego se definira mobilizirana vrstoa pri nekoj relativnoj deformaciji
(npr. 10% ili 20%).
Parametri vrstoe otpada odreuju se iz terenskih podataka povratnim analizama dogoenih
klizanja ili na probnim poljima, te laboratorijskim ili insitu pokusima, kao i za parametre tla.
Ovi postupci uobiajeni su u mehanici tla, no svaki od njih za primjenu na otpad ima dodatne
nedostatke i smanjenu pouzdanost pa i dobivene ili prikazane rezultate treba kritiki
vrednovati.
esto se parametri vrstoe prikazuju u dijagramu Singha i Murphya koji su prikazali raspon i
odnose kohezije i kuta trenja otpada na osnovi manjeg broja rezultata povratnih analiza te
laboratorijskih i insitu pokusa. Njihov je zakljuak da je rasap rezultata prevelik za bilo kakve
odreene odgovore. Sugerirani ui raspon parametara odnosi se na vjerojatne minimalne i
time konzervativne vrstoe otpada. U tablici 1. prikazani su dodatni podaci o parametrima
otpada prikupljeni iz raznih objavljenih radova. Raspon parametara je znatan i prividna se
kohezija otpada kree u rasponu od 0 80 kPa, a kut trenja od 10 56 stupnjeva.

Slika 10. Prikaz odnosa parametara vrstoe Slika 11. Prikaz parametara vrstoe otpada
otpada prema Singhu i Murphyu
Izvor: (hrcak.srce.hr/file/15596)
Valja napomenuti da su mnoge niske vrijednosti parametara u kontradikciji s terenskim
opaanjima stabilnih pokosa odlagalita. esta su stabilna odlagalita s pokosima 1V: 3H, pa i
strmije ako prekrivni materijali doputaju. Nagib 1:3 odgovara kutu od 18,4, to znai da bi
(bez kohezije) trebala biti prisutna klizanja pokosa kroz otpad za sve nie referirane
vrijednosti kuta trenja. Uz malu koheziju mogu je i manji kut trenja, no svejedno bi za
navedeni nagib pokosa slom kroz otpad zahvaao gornjih 1-2 m odlagalita.
Iako se iz prikaza vidi da je rasap podataka velik, osnovni statistiki podaci za istovrsne grupe
rezultata pokazuju sljedee:
rasap rezultata izraen koeficijentom varijacije (omjer standardne devijacije i srednje
vrijednosti) jest znatan za sve rezultate, no redovito je vei za prividnu koheziju nego za
kut trenja,
srednje vrijednosti kuta trenja su podjednake za oba skupa laboratorijskih podataka, a manju
koheziju daju dodatni podaci,
17

 za povratne analize podaci Singha i Murphya daju znatno manji prosjeni kut trenja i veu
prosjenu koheziju od novijih podataka
povratne analize i laboratorijski podaci iz dodatnih podataka daju podjednak prosjeni kut
trenja (oko 30 stupnjeva), no prosjena kohezija je osjetno manja za povratne analize.

Prikaz odnosa prividne kohezije i kuta trenja daje okvirni prikaz pojedinih parametara
vrstoe i njihova rasapa nezavisno jedan od drugog. U analizama stabilnosti primjenjuje se
posmina vrstoa koja ujedinjuje oba parametra. Na slici 12. prikazan je rasap vrstoe
otpada dobiven s pomou parametara iz tablice 1. Zasjenjeno podruje ilustrira znatne
varijacije vrstoe otpada koje se mogu postii s obzirom na veliki raspon mogueg otpada,
ali i tekoe ukljuene u mjerenja.

Slika 12. Raspon posminih vrstoa otpada

Izvor: (hrcak.srce.hr/file/15596)
Za upotrebu u projektnim analizama stabilnosti gdje nema lokalnih podataka, pojedini su
autori preporuili projektne anvelope vrstoe, npr:
a) Jones i Dixon predlau projektnu liniju definiranu s kohezijom c = 5 kPa i kutem trenja =

25
b) Kavazanjian predlae kombiniranu anvelopu sloma sa c = 24 kPa i = 0 do normalnog
naprezanja 30 kPa, te c = 0 kPa i = 33 za via naprezanja (ovu anvelopu sloma
preporuuje i amerika Agencija za zatitu okolia EPA)

18

c) Van Impe predlae slinu kombiniranu anvelopu: c = 20 kPa i = 0 do normalnog

naprezanja 20 kPa, c = 0 kPa i = 38 za naprezanja od 20 60 kPa, te c = 20 kPa i =
30 za naprezanja vea od 60 kPa. (Ova krivulja daje sline vrstoe kao b).

Ove su anvelope ucrtane u sliku 12. te se vidi da ima slinosti i razlika, ovisno o bazi
podataka iz koje su izvedeni. Taj prikaz ujedno i upuuje na oprez ako se projektne
vrijednosti biraju samo na osnovi literature.
Prema prijedlogu Schneidera, da se karakteristine vrijednosti vrstoe, Xk, biraju na osnovi
statistike mjerodavnih podataka kao: Xk = Xm 0,5 SD, gdje je Xm srednja vrijednost
rezultata pokusa, a SD. standardna devijacija, odreene su i vrijednosti "karakteristinih"
anvelopa vrstoe otpada zasebno za laboratorijske rezultate i rezultate povratnih analiza.
Statistika obrada ukljuila je sve podatke sa slike 11. Obrada je provedena za vrstoe pri
normalnim naprezanjima od 0 i 400 kPa, to je omoguilo odreivanje "karakteristine"
kohezije i kuta trenja. Rezultati su takoer prikazani na slici 12., a brojani su podaci sljedei:
a) "karakteristine" vrijednosti kohezije i kuta trenja otpada
laboratorijski podaci: ck = 8,91 kPa,
k= 25,58
povratne analize:
ck = 12,65 kPa, k= 15,11

b) prosjene vrijednosti kohezije i kuta trenja otpada

laboratorijski podaci:
povratne analize:

cm=18,18 kPa m= 29,74 (koeficijent varijacije 0,372)

cm= 24,23 kPa m= 20,84 (koeficijent varijacije 0,672)

"Karakteristini" rezultati za laboratorijske pokuse dobro se poklapaju s preporukom Jonesa i

Dixona, dok su rezultati za povratne analize osjetno nii u irem podruju normalnih
naprezanja. Visoka varijabilnost rezultata povratnih analiza moe se tumaiti i razliitim
metodologijama pojedinih autora te neujednaenom pouzdanosti i potpunosti mjerodavnih
podataka. Prosjene vrijednosti rezultata povratnih analiza daju vrstoe blie
"karakteristinim" vrijednostima laboratorijskih podataka, a prosjene vrijednosti
laboratorijskih pokusa bliske su preporuenim krivuljama Kavazanjiana i Van Impea.
Ova obrada pokazuje i da preporuke Kavazanjiana i Van Impea nisu konzervativne ako se
usporede s objavljenim rezultatima veeg broja autora irom svijeta.

19

5.4.

PARAMETRI VRSTOE NA KOTAKTIMA BRTVENIH SLOJEVA

Na temeljnu plohu zatvorenog odlagalita izmeu otpada i temeljnog tla postavlja se brtveni
sustav koji treba sprijeiti prolaz zagaene procjedne vode (eluat, filtrat) iz tijela odlagalita u
temeljno tlo. Ovaj se sustav tradicionalno izvodio od slabo propusnih mineralnih materijala
(obino visokoplastina glina). Takvi materijali u debljim slojevima proputaju iznimno male
koliine tekuine. Uzevi u obzir dugotrajnost procesa raspadanja otpada, a time i proizvodnje
zagaene tekuine, dananje smjernice za odlagalita otpada postavljaju vrlo stroge zahtjeve
na (ne)propusnost podloge. S ciljem dodatne redukcije procjednih koliina, ali i utede na
prikladnim zemljanim materijalima, danas se za brtvene slojeve intenzivno rabe geosintetici u
kombinaciji s mineralnim materijalima.
Jednostavni kompozitni brtveni sustav za odlagalita komunalnog otpada ima vie slojeva: na
temeljno tlo polae se sloj zbijene gline, iznad njega najee geomembrana od polietilena
visoke gustoe, na nju se polae zatitni geotekstil, pa drenani sloj za odvodnju zagaene
vode, filtarski geotekstil i zatitni sloj i tek na to se dovozi i zbija otpad. Geosintetici se danas
proizvode i rabe u velikim koliinama za razne svrhe, a na trite neprestano dolaze novi ili
poboljani proizvodi.
Sa stajalita stabilnosti tijela odlagalita potencijalna klizna ploha moe proi kroz temeljno
tlo ili kroz brtveni sustav, slijedei podruja najmanje vrstoe. Iskustvo je pokazalo da na
lokacijama s uobiajenim nosivim temeljnim tlom kritini element za stabilnost odlagalita
postaju slojevi brtvenog sustava, odnosno njihove dodirne plohe. Budui da u opisanom
sustavu potencijalno sve dodirne plohe razliitih materijala mogu biti kritine, treba odrediti
vrstoe i na dodirima geosintetika i na dodirima geosintetika sa zemljanim materijalima.
Posmina vrstoa dodirnih ploha (suelja) odreuje se s pomou prije navedenog
Coulombova kriterija vrstoe, pri emu se, uz aproksimaciju anvelope vrstoe pravcem,
odreuje kut trenja i odsjeak na y-osi (f= c + n tg , f- posmina vrstoa, n normalno
naprezanje, - kut trenja, c - kohezija). Za kontakte razliitih materijala za ovaj odsjeak rabi
se pojam adhezija (oznaka a ).
Ispitivanja pokazuju da vrstoa na kontaktima dosee svoj maksimum (vrna vrstoa) pri
razmjerno malom pomaku (deformaciji), a zatim pada na konanu vrijednost pri velikim
pomacima (rezidualna vrijednost). Budui da se puna vrstoa otpada ostvaruje pri relativno
velikim pomacima, zajedniko klizno tijelo kroz otpad i brtvene slojeve prije potpunog sloma
doivljava velike pomake, pa su za analize stabilnosti mjerodavne vrijednosti rezidualnih
(konanih) vrstoa kontakata brtvenih slojeva.
Objavljena ispitivanja vrstoa na sueljima raznih geosintetika ili geosintetika s tlom
pokazuju razmjerno iroke raspone. Ti su rasponi posljedica raznolikosti proizvoda na tritu,
ali i tekoa s provoenjem laboratorijskih pokusa koji potpuno odraavaju realno stanje na
lokaciji. Usporedni pokusi u vie europskih laboratorija sredinom devedesetih godina pokazali
su i veliku varijabilnost rezultata meu laboratorijima za iste proizvode, pa novi standardi
imaju stroe zahtjeve na konstrukcije aparata, postupke pripreme uzoraka i interpretacije.
Unato tome, inherentna varijabilnost tla i proizvedenih geosintetikih materijala zahtijeva da
se pokusi odreivanja vrstoe kontakata izvode uestalo i prilikom prihvaanja novih
materijala i tijekom ugradnje kao sastavni dio kontrole kvalitete.

20

Rezultati pokusa pokazuju da, slino kao kod samog tla, linija posmine vrstoe na kontaktu
nije pravac, nego blago zaobljena krivulja, posebice u podruju manjih normalnih naprezanja.
Aproksimacija rezultata pokusa pravcem daje vrijednosti adhezije i kuta trenja. Vrijednost
interpretirane adhezije (za normalno naprezanje n= 0) obino nije fizikalno relevantna (nije
primijeeno sljepljivanje gline i geomembrane bez pritiska). Stoga se pri izboru projektnih
parametara vrstoe za analize stabilnosti esto zanemaruje vrijednost adhezije (kohezije), tj.
uzima se projektno c ili a=0 s parametrom 0 (obino interpretiranim iz pokusa kao
prosjena ili najnia vrijednost). Takav izbor projektnih parametara pokazuje se kao
konzervativan, budui da se zanemaruje izmjereni doprinos te (prividne) adhezije posminoj
vrstoi, kako je ilustrirano na slici 13.

Slika 13. Ilustrativni prikaz obrade rezultata pokusa i izbora parametara

Izvor: (hrcak.srce.hr/file/15596)
21

U ranoj fazi projektiranja kad nema neposrednih rezultata mjerenja za odabrane materijale pa
se rabe rezultati iz literature, ili kad postoji samo preliminarni pokus, konzervativni izbor
parametara moe biti opravdan kao mjera opreza. Ako analize stabilnosti pokau
zadovoljavajuu zalihu sigurnosti od sloma, takva konzervativna projektna anvelopa vrstoe
ujedno postaje i projektni kriterij za ocjenu materijala.
U kasnijim fazama projektiranja ili poetkom izvedbe, kad se provede vei broj pokusa za
raspon materijala i uvjeta izvedbe, smatra se previe konzervativnim pretpostavljati da je a= 0
i odabrati samo interpretirani kut trenja kao mjerodavan. Povoljnije je uzeti u obzir izmjerene
vrijednosti vrstoa te napraviti oprezan izbor karakteristinih vrijednosti, primjerice
jednostavnom statistikom obradom, kako je prije navedeno.
Za sluaj povratnih analiza, kad se pokuava rekonstruirati stvarna nosivost sustava i zaliha
sigurnosti, ili kad se interpretiraju uoene pojave nestabilnosti, upravo je potrebno uzeti u
obzir realno ponaanje koje je odreeno mjerenjem. Za tu se svrhu ovdje predlae upotreba
nelinearne anvelope sloma koja tonije opisuje rezultate mjerenja u cijelom rasponu mjerenja.
Dananji programi za proraune stabilnosti veinom omoguavaju uporabu nelinearnog
zakona vrstoe pa nema veih tekoa da se takvi prorauni rutinski provedu.
Za ilustraciju ovog prijedloga prikazuje se obrada rezultata izmjerenih rezidualnih vrstoa na
kontaktu hrapave HDPE geomembrane i glinene podloge za kontrolno ispitivanje na
odlagalitu Jakuevec. Obrada rezultata sastojala se u sljedeem: osim linearne funkcije,
izmjerene vrstoe aproksimirane su s tri jednostavnije algebarske krivulje, odabrane
empirijski, koje zadovoljavaju uvjet da pri nultom normalnom naprezanju imaju vrijednost na
ordinati (vrstoa) jednaku (ili blisku) nuli. Odabrane se funkcije (logaritmiranjem) mogu
transformirati u pravac i primijeniti u regresijskoj analizi za odreivanje najpovoljnijih
parametara koji opisuju skup mjerenih rezultata. Mjeru poklapanja krivulje s rezultatima daje
korelacijski koeficijent r , pri emu je za idealno poklapanje r = 1.
Odabrane su sljedee krivulje (uz Y = f , a X = n):
logaritamska Y = L1 ln (X) + L2 (mjerodavna za vee vrijednosti X)
korijenska Y = A0 X0.5

opa potencija Y = A1 X

Obrade linearnom regresijom provedene su pojedinano za svaki pokus i skupno za sve

pokuse. Ovdje se prikazuju samo rezultati za jedan pokus i skupni prosjeni rezultat. Za
usporedbu su prikazane i vrijednosti linearne funkcije
Dobiveni su sljedei rezultati:
Test 1
linearna funkcija Y = 0,248 * X + 38.0127 r2 = 0,9698
logaritamska Y = 45,512 * ln(X)-136,49 r2 = 0,9859
korijen Y = 6,842 * X0.5
r2= 0,9961
opa potencija Y = 5,226 * X0.5711
r2= 0,9985

22

Skupno
linearna funkcija Y = 0,226 * X + 32,937
logaritamska Y = 41,745 * ln(X)-127,4
korijen Y = 6,140 * X0.5
opa potencija Y = 4,096* X0.5711

r2= 0,9257
r2 = 0,9509
r2= 0,9533
r2= 0,9672

Budui da su u pojedinanom testu statistiki obraene samo po 3 toke, visoki stupanj

korelacije za veinu krivulja nije neoekivan, no iz toga se ne mogu izvoditi znaajniji
zakljuci.
Za obrade svih rezultata moe se uoiti sljedee:
najslabije poklapanje ostvaruje se za linearnu funkciju (skupno i pojedinano),
aproksimacija funkcijom ope potencije pokazuje za obje skupine rezultata vrlo dobro
poklapanje, a kori-jenska i logaritamska funkcija daju usporedivo dobre rezultate.
Logaritamska funkcija nije upotrebljiva pri manjim normalnim naprezanjima.

Slika 14. Prikaz interpretacije rezultata pokusa pravcem i algebars-kom krivuljom

Izvor: (hrcak.srce.hr/file/15596)

23

6. ZAKLJUAK
U moderno doba razvijenih gradova smee postaje sve vei problem. Milijarde ljudi
ostavljalju milijune kilograma smea iza sebe i ono se mora negdje skloniti. Da bi se to vie
smanjilo oneienje okolia, tla i zraka to smee treba odloiti u ureeno odlagalite otpada.
Ocjena globalne stabilnosti odlagalita komunalnog otpada ukljuuje oprezan izbor
mjerodavnih parametara otpada i temeljnih brtvenih slojeva. Mehanika svojstva otpada ovise
o njegovim sastavnicama koje se kreu u irokom rasponu i promjenljive su s vremenom.
Vrijednosti parametara otpada iz literature pokazuju znatnu varijabilnost i imaju ogranienu
upotrebljivost za budue primjene, jer se oekuju promjene sastava i naina obrade otpada
ovisno o promjenama u drutvu i nainu gospodarenja otpadom. Iz tih je razloga posebno
vano kontinuirano prikupljanje neposrednih podataka i provoenje odgovarajuih mjerenja
na odlagalitima.
Dodirne plohe slojeva umjetnih i prirodnih materijala u temeljnim brtvenim slojevima
najee su kritina mjesta za stabilnost tijela odlagalita otpada. Inherentna varijabilnost
svojstava geosintetika i zemljanih nasipa onemoguuje generalizacije mjerodavnih
parametara. Racionalizacije u primjeni su mogue za pojedinane materijale i njihove
kombinacije uz primjenu dovoljnog skupa podataka mjerenja po suvremenim standardima.

7. LITERATURA
-Ivi Tomislav, Veri Franjo, Petrovi Igor. Pregled parametara za analize stabilnosti
odlagalita otpada, Graevinar (2004.)
-http://rgn.hr/~pkvasnic/Povrsinska_odlagalista_otpada_2007.pdf
-http://hr.wikipedia.org/wiki/Odlagali%C5%A1te_otpada
-http://geol.pmf.hr/~mjuracic/predavanja/Geol.zastite.okolisa/07.Odlagalista.otpada.pdf

24