Professional Documents
Culture Documents
Stručno Usavršavanje
Stručno Usavršavanje
Stručno Usavršavanje
TEMA: VODA
Zukanovi Ilvana, prof.
UVOD
Voda je jedna od najvanijih tvari u prirodi. Voda je hemijski spoj dva atoma vodika i jednog
atoma kisika. ista voda pri obinoj temperaturi je tenost bez mirisa i okusa. Ima talite na
0 C (273K) i vrelite na 100 C (373K). Voda pokriva tri etvrtine Zemljine povrine u
obliku okeana. Voda izgrauje 50-90% teine svakog ivog organizma, te odrava biljni i
ivotinjski, a tako i ljudski ivot na Zemlji. Svi hemijski procesi u organizmu odvijaju se u
vodi. Vodom se prenose bjelanevine, masti, ugljikohidrati, minerali, vitamini i ostale tvari.
Jednim djelom prenosi se i kisik. Moe se rei da sve u organizmu dolazi i polazi s vodom.
ovjek moe izdrati bez hrane, ali ne i bez vode. Vodu unosimo uzimanjem tekuine i
hrane, a najvie ajem, mlijekom, sokom, supom, voem, bezalkoholniom piima i
sladoledom. ak i vrsta hrana sadri male koliine vode. Jedan mali dio vode stvara se i u
organizmu. U tijelo dnevno unosimo od 1l do 3l vode prema teini i godinjem dobu. Pitkom
vodom u organizam unosimo i odreene mineralne soli i elemente. Mnogi minerali sadre
hemijski vezanu vodu, koja se naziva kristalna voda
Pored neophodnosti za opstanak ivog organizma, ujedno, voda je jedna od najvanijih
industrijskih sirovina te je nezamjenjiva u veini tehnolokih procesa. Od ukupne vode na
Zemlji, samo 2,8% je voda na kopnu, a od toga 2,24% otpada na polarni led i gleere.
Podzemna voda predstavlja 0,61% ukupne vode, dok je samo 0,009% pohranjeno u jezerima, a
0,0001% u tekuicama. Za ovjeka je od posebnog interesa pitka voda.
Slatke vode (podzemne, bunarske i povrinske) koriste se kao vode za pie koje moraju biti
odreene kakvoe i moraju imati odreena fizikalna, kemijska i mikrobioloka svojstva. Voda
mora biti bistra, ugodna okusa, bezbojna, bez mirisa i odreene temperature. Poeljno je da
sadri otopljene soli (natrijeva klorida, natrijeva hidrogen karbonata) i plinove (ugljik dioksid
i kisik) koji vodi daju okus. Voda mora imati pH izmeu 6.5 i 8.5. Ne smije sadravati soli
mangana (koji joj daju gorak okus) ni soli eljeza (koje pogoduju razmnoavanju odreenih
vrsta algi). Voda za pie ne smije sadravati nitratne ione (NO3- ), nitritne ione (NO2- ) ni
amonijak (NH3) iznad dozvoljenih koncentracija (koji u vodu dospijevaju razgradnjom
organskih tvari ili kao posljedica uporabe gnojiva ), patogene mikroorganizme, kao ni
mikroorganizme fekalnog zagaenja.
Analiza vode za pie je jedna od glavnih mjera za sprjeavanje i suzbijanje zaraznih bolesti.
Njome se utvruje kvaliteta vode na izvoritima, njena zdravstvena ispravnost u
vodoopskrbnom sustavu te uinkovitost dezinfekcije.
Analizom vode za pie ispituju se brojni pokazatelji koji se mogu svrstati u organoleptike,
fizikalno-kemijske, kemijske, toksine i mikrobioloke.
KVALITET VODE
UZORKOVANJE
LABORATORIJSKA
ANALIZA
OBRADA PODATAKA
ANALIZA PODATAKA
IZRADA INFORMACIJE
UPOTREBA
INFORMACIJA
UTVRIVANJE STANJA
KVALITETA VODE I
DONOENJE ODLUKA
OSOBINE VODE
Fizike osobine
Voda treba da je bistra, bez boje, ukusa i mirisa. Boja vode dolazi od rastvorenih i
suspendovanih estica. Svaku vidljivo obojenu vodu treba smatrati neprikladnom za pie.
Mutnoa potie od ne rastvorenih estica. Jako mutna voda se ne moe koristiti za pie bez
prethodnog preiavanja. I miris potie od istog zagaenja i utvruje se na isti nain. Sve
vode sa mirisom i ukusom nisu upotrebljive za pie. Temperatura vode treba biti od 6-12C.
testa promjena temperature podzemne vode je sumnjiv znak da ta voda ima kontakt sa
povrinom, prema tome i sa povrinskim zagaenjem.
Hemijske osobine
Hemijski kvaliteti vode su od velikog znaaja kao kriterij ispravnosti pijace vode.
Isparavanjem jedne odreene koliine vode dobijmo ostatak koji ine u vodi prisutne
anorganske i organske supstance. arenjem tog ostatka odbijamo anorganski sadraj vode.
Ispravljivi ostatak pijae vode ne treba da je vei od 1000 mg na litra vode. Dobra pijaa voda
treba da ima sto vise rastvorenog gasa O 2, Ukoliko ima manje rastvorenog O2 moe se
sumnjati na organska zagaenja koja troi taj kiseonik za oksidativne procese. Vode sa
sadrajem ispod 4 mg O2/l nisu za pie, a poeljno je da sadre oko 12 mg O2/l. CO2 u vodi
potie od mineralizacije organskog sadraja. Nalaz vee koliine CO 2 u vodi je znak loeg
kvaliteta. Najnepoeljniji u vodi je amonijak, kao znak svjeeg fekalnog Hi organskog
zagaenja. Nitrati su naredna etapa razgraivanja amonijaka. Dobra pijaa voda ne treba da
sadri ni njih. Nitrati su zavrni proizvod mineralizacije organskog bjelanevinastog
materijala. Hloridi u vodi se takoer smatraju indikatorom fekalnog zagaenja, ukoliko se ne
radi o hloridima porijeklom iz tla. eljezo u pijaoj vodi ne treba da bude vise od 0,2 mg/l,
bolje 0,1 mg/l. Velike koliine daju neugodan miris i ukastu boju. Isto toliko se dozvoljava
mangana. Olovo je nepoeljno u pijaoj vodi, ali se dozvoljava do 1,1 mg. Prisustvo fenola
ukazuje na kontaminaciju pijace vode industrijskim otpadnim vodama. Njegov sadraj ne
smije da prelazi 0,001 mg/1.
Bakterioloke osobine
Bakterioloki kvalitet vode se odreuje prema broju i vrsti mikroorganizama. Najvei broj
prisutnih klica u vodi su saprofiti a dospijevaju iz tla. Najopasnije je prisustvo patogenih klica
u vodi. Opstanak patogenim klica u vodi za pie je kratak zbog konkretnog djelovanja
prisutnih saprofita. Zato ih je teko dokazati u pijaim vodama, ak i pri pojavi sigurno
dokazanih hidrinih epidemija. Bakterioloka kontrola kvaliteta pijae vode zato i ne
obuhvata traganje za patogenim klicama. Kao indikator fekalnog zagaenja i potencijalnog
zagaenja voda patogenim klicama uzima se nalaz bakterija koli u vodi. Prisustvo bakterija se
izraava kao KOLI-TITAR. To je najmanja koliina vode u kojoj se jo moe dokazati
prisustvo bakterija Cooli. to je koli-titar kao brojka manji time je voda zagaenija, i obmuto.
Za vodovodnu vodu koli-titar ne smije biti manji od 50ml, a poeljno je iznad 100 ml. Za
bunarske vode kod nag se dozvoljava koli-titar od 10 ml. Dobra pijaca voda ne smije da sadri
vie od 50 klica u 1 ml ako se radi o vodovodnoj, odnosno ne vie od 100 klica ako se radi o
vodama iz drugih vodovodnih objekata. Vode u kojima broj klica u 1cm 3 varira bakterioloki
su sasvim nepouzdane a to je znak kontakta voda sa povrinskim
Najjae se otapa :
1. C02- 1,713 volumnih dijelova u 1 volumenu vode *
2. 02 - 0,049 vol/vol vode *
3. N2 - 0,0235 vol/vol vode *
*u normalnim okonostima
Voda u kojoj su otopljeni navedeni plinovi, kao dio tzv. krunog toka vode u prirodi,
poniranjem kroz gornje slojeve tosfere, prolazi kroz slojeve bogate humusnim tvarima i
produktima raspadanja. Na tom putu apsorbira H2S i daljnje koliine C02 i NOSI IH U DONJE
SLOJEVE TLA.
Na prolazu kroz bioloki aktivna tla, voda se obogauje sa slobodnom karbonatnom
(=uglnom) kiselinom i na svom putu rastvara inae u vodi netopljive karbonate (vapnenac,
dolomat, magnezit) pretvarajui ih u topive bikarbonate.
Mnogo se tee rastvara granitno i vulkansko kamenje (sastoji se od otpornih silikata), pa su vode s
takvih terena mekane. Takve stijene se ipak djelomino rastvaraju zajednikim djelovanjem
ugljne kiseline i mkroorganizama, a ponekad i djelovanjem podzemnih termalnih voda.
Voda na svom prolazu kroz zemljane slojeve nailazi, osim na karbonate i silikate, i na topive
soli, npr. natrij-hlord i sulfate koji se lako otapaju, a njihova topivost zavisi od temperaturi i
duini otapanja.
Stepen i vrsta oneienja vode s hemijskog gledita zavise od sastavu tlosfere kroz koju
voda prolazi.
Povrinske vode su mekanije od izvorskih i dubinskih voda.
Jedan dio podzemnih voda u obliku izvora pojavljuje se na povrini, a pri tome se mijenja
temperatura i pritisak te dolazi do izluivanja jednog dijela ugljne kiseline. Dio topivih
bikarbonata - Ca(HCO)3 izluuje se kao netopivi karbonati - CaC03.
Povrinske vode oksidativnim djelovanjem kisika iz zraka osiromauju se eljeznim i
manganskim karbonatima jer oni prelaze u okside i taloe se.
Povrinske vode se razrjeuju i kiom.
Temperatura povrinske vode iznosi od 0-30C.
Podzemne vode karakterizira stalna temperatura od oko l0C, ukoliko se ne radi o podzemnim
termalnim vodama. U pravilu je temperatura podzemnih voda ista kao prosjena godinja
temperatura zraka na odreenom podruju.
Svaka prirodna voda sadri odreene kolaine oneienja koje uglavnom moemo podijeliti
u tri grupe:
1. GRUBO DISPERGIRANA ONEIENJA - koja mogu ploviti, lebditi ili tonuti u vodi.
Uklanjamo ih ftriranjem.
2. KOLOIDNO DISPERGIRANA ONEIENJA- masti
3. MOLEKULARNO DISPERGIRANA ONEIENJA- prave otopine soli, kiselina, baza i
plinovA,.
METODE ISPITIVANJA
Temperatura
Termometar
Miris
Okus
Mutnoa
Boja
Kolorimetrijski sa komparatorom
PH vrijednost
Elektrohemijski, Kolorimetrijski
Potronja KMnO4
Ukupna tvrdoa
Gravimetrijski
Elektrina vodljivost
Konduktometrijski
Amonijak
Spektrofotometrijski
Nitriti
Spektrofotometrijski sa alfa-naftilaminom i
sulfanilnom kiselinom
Rezidualni hlor
Hloridi
Fosfati
Spektrofotometrijski
Sulfati
Titrimetrijski
Nitrati
Spektrofotometrijski sa natrijumsalicilatom
Natrij
Plamenofotometrijski
Kalij
Plamenofotometrijski
Kalcij
Kompleksometrijski titracijom
Magnezij
Kompleksometrijski titracijom
eljezo
Spektrofotometrijski sa o-fenantrolinom
Mangan
TVRDOA VODE
7
Ukupnu tvrdou vode (UT) ine sve soli kalcijuma i magnezijuma rastvorene u njoj. Ukupna
tvrdoa se dijeli na karbonatnu (KT) i nekarbonatnu (NT) tvrdou. Karbonatnu tvrdou ine
bikarbonati kalcijuma i magnezijuma: Ca(HCO3)2 i Mg(HCO3)2, a nekarbonatnu uglavnom
njihovi hloridi CaCl2, MgCl2 i sulfati CaSO4, MgSO4.
U mnogim tehnolokim procesima tvrdoa vode smeta, npr:
Sapuni i deterdenti npr. reaguju sa solima koje ine tvrdou vode i taloe ih gradei
nerastvorne sapune i tek kada ih sasvim istaloe mogu poeti svoju funkciju pranja.
Zbog toga se kod pranja u tvrdoj vodi nepotrebno troe velike koliine sapuna i
deterdenata,
Kod proizvodnje prirodnih ili vjetakih vonih sokova, soli tvrdoe vode mogu
reagovati sa vonim kiselinama iz baze soka i tako mu kvariti organoleptike osobine
(okus i miris), a mogu dovesti i do pojave taloga.
Ovo su samo neki jednostavni primjeri koji ukazuju na potrebu odreene obrade vode za
pojedine namjene. Najee koritene metode za obradu vode za pie ili za potrebe
odreenih tehnolokih procesa su:
* Filtracija vode
* Deferizacija vode
* Dehlorisanje i dezodorizacija vode
* Omekavanje vode
* Dekarbonizacija vode
* Denitratizacija vode
* Uklanjanje organskih supstanci
* Demineralizacija vode
* UV sterilizacija vode
Filtracija vode
Filtracija vode je osnovna operacija iji je cilj da iz vode ukloni sve mehanike estice
dispergovane u njoj. Nain filtracije se bira prema vrsti i veliini dispergovanih estica.
Uglavnom se koriste razliita kuita filtera sa odgovarajuim filter ulocima raznih
poroziteta, a postoji itava paleta poluautomatskih i automatskih filtera, koji se mogu ispirati
tokom rada, te nema diskontinuiteta u radu zbog zamjene ili ienja filter uloaka. Kod jae
zaprljanih voda mogu se koristiti klasini pjeani filtri sa vieslojnom silikatnom ispunom
razliite granulacije.
Deferizacija vode
U mnogim sluajevima kod voda sa veim sadrajem gvoa postoji potreba da se njegova
koliina svede na minimum. Kod vode za pie poveani sadraj gvoa daje vrlo neprijatan
ukus vodi, a takoer se u njoj stvara smei talog istaloenog fero-hidroksida, koji u
cjevovodima moe stvoriti i ozbiljne mikrobioloke probleme. U mnogim proizvodnim
procesima, naroito u tekstilnoj, papirnoj i prehrambenoj industriji sadraj gvoa se takoer
mora svesti na minimum.
Deferizatori su ureaji koji se sastoje od kolone punjene specijalnom katalitikom-filtarskom
masom, koja katalitiki prevodi gvoe iz rastvorne forme u ne rastvornu i taloi ga na sebi.
Istaloeno gvoe se povremeno izbacuju iz ureaja jednostavnim protivstrujnim pranjem, to
uz visoku efikasnost rezultuje niskim eksploatacionim trokovima.
Omekavanje vode
Danas se omekavanje vode iskljuivo koriste jonoizmenjivaki filteri, koji se sastoje od
jonoizmenjivake kolone punjene odreenom koliinom jonoizmenjivake mase koja vezuje
na sebe jone kalcijuma i magnezijuma, a zamenjuje ih jonom natrijuma, ime se uklanja
tvrdoa vode. Kada se masa zasiti, proputanjem odreene koliine rastvora kuhinjske soli
(NaCl) ona se ponovo prevodi u aktivnu formu i ponovo je spremna za omekavanje odreene
koliine vode. Omekivai se koriste za pripremu vode za kotlove niskih pritisaka, kod
razliitih grejnih i rashladnih sistema, kod raznih postupaka pranja ambalae, u bolnicama,
kasarnama, hotelima za pranje vea, kao i svim sluajevima u kojima smeta poveana tvrdoa
vode.
Dekarbonizacija vode
Dekarbonizacija vode je postupak kojim se iz vode uklanja karbonantna tvrdoa. Radi se o
jonoizmenjivakom ureaju punjenom specijalnom slabo-kiselom jonoizmenjivakom
masom, koja na sebe vezuje jone kalcijuma i magnezijuma iz soli karbonantne tvrdoe i
zamjenjuje ih jonom vodonika. Tako umjesto soli karbonantne tvrdoe nastaje ekvivalentna
koliina ugljene kiseline koja se, ako smeta, moe odvazduiti. Soli nekarbonatne tvrdoe pri
tome prolaze neizmenjene. Jonoizmenjivaka masa se nakon iscrpljivanja svog kapaciteta
regenerie proputanjem rastvora slabe sone kiseline (HCl), poslije ega je ponovo spremna
za rad. Zbog problema koje soli karbonantne tvrdoe izazivaju u proizvodnji gaziranih
osvjeavajuih napitaka (oteano gaziranje, smanjenje kiselosti zbog reakcije sa vonim
kiselinama, smanjenje slasti zbog reakcije sa eerima i nastajanjima kalcijum saharata,
pojava zamuenja zbog reakcije sa pektinima itd.) dekarbonizacija je idealna priprema vode
pri proizvodnji gaziranih osvjeavajuih napitaka ako u vodi preovladava karbonantna
tvrdoa, a to je najee sluaj.
Denitratizacija
Sadraj nitrata iznad dozvoljenih granica, osim izuzetno tetnog dejstva na ljudsko zdravlje,
najee je znak zagaenja vode organskim supstancama koje mogu biti i fekalnog porekla.
Za uklanjanje nitrata proizvode se ureaji na bazi specijalnih jon-selektivnih
jonoizmenjivakih masa kojima se nitratni jon konvertuje u nekodljivi hloridni jon. Nakon
zasienja denitratizatori se periodino regeneriu rastvorom kuhinjske soli.
10
Demineralizacija vode
esto se za potrebe medicinskih, farmaceutskih, laboratorijskih, kozmetikih ili drugih
tehnolokih potreba, zahteva u hemijskom smislu apsolutno ista voda, osloboena svih
rastvorenih soli. Takva voda se dobija postupkom demineralizacije. Demineralizator je ureaj
koji se u zavisnosti od kvaliteta napojne vode, sastoji od dve ili vie serijskih spojenih
jonoizmenjivakih kolona sa razliitim ispunama. Prolaskom vode kroz ovaj sistem voda se
oslobaa svih rastvorenih soli. Jonoizmenjivake mase u ovim kolonama se regeneriu
rastvorima sone kiseline (HCl) i natrijum hidroksida (NaOH).
UV sterilizacija voda
Pored hemijskog kvaliteta vode, esto se za neke tehnoloke potrebe postavlja i zahtjev
apsolutne sterilnosti vode. To je najee sluaj u prehrambenoj industriji gdje voda veim
dijelom ulazi u sastav nekog proizvoda, ili npr. u raznim kozmetikim ili medicinskofarmaceutskim zahtjevima. Metoda sterilizacije UV sterilizatorima je izvanredno efikasna, jer
praktino momentalno unitava gljivice, alge, kvasce, bakterije i viruse. Bazira se na
osvjetljavanju vode UV lampom smjetenom u kvarcnoj epruveti koju opstrujava voda u
tanjem sloju. Eksploatacioni trokovi su veoma mali i svode se na periodino ienje
kvarcnog stakla, kao i na godinju zamjenu UV lampi. Za pravilan rad UV sterilizatora mora
se obezbijediti maksimalna transparencija (prozirnost) vode, to se postie odreenim
predtretmanom.
11
ZAKLJUAK
Sirova voda, tj. voda koju preko vodozahvatnih objekata uzimamo za potrebe
vodosnabdijevanja nikad nije apsolutno ista. Ona uvijek sadri, manje ili vie, razliite
materije u rastvorenom i suspendovanom stanju, a koje su unesene iz okoline kroz koju
prolazi (sa povrine litosfere, kroz hidrogeoloki medij, kroz atmosferu).
U vodi takoer mogu da se nadu, unesene razne vrste zagaenja. Da bismo utvrdili prisustvo
pojedinih supstanci u sirovoj vodi, moramo na bazi propisano uzetih uzoraka izvriti
odgovarajue analize ije rezultate usporeujemo sa vaeim standardima vode za pie.
Rezultati poreenja govore da li i kojoj mjeri treba vriti kondicioniranje vode.
Kondicioniranje vode za pie podrazumijeva koritenje razliitih procesa i operacija kojim se
uklanja neki nedostatak sirove vode, ponekad itav kompleks nedostataka, a ponekad se
vjetaki popravlja odreeno svojstvo koje zahtijevaju potroai ili prehrambena industriji,
odnosno potuju se standardi u kojima su propisani kriteriji kvaliteta vode za pie.
Metode za pripremu vode za pie obuhvaaju niz glavnih i dopunskih procesa i operacija koji
se kombinuju u okviru tehnolokog postupka, esto i sa posebnim tretmanom, ija ema
kondicioniranja moe biti veoma jednostavna (npr. samo dezinfekcija vode), ali i krajnje
kompleksna.
U praksi pripreme vode za pie najee se koristi taloenje, koagulacija i fokulacija,
fiitriranje, dezinfekcija, te posebne metode i procesi.
12
LITERATURA:
1. L. Knei, Tehnologija vode, skripta
2. M. Jahi: Priprema vode za pie, Poljoprivredni fakultet, Novi Sad, 1990.
3. S. Gaea, M. Klanja: Tehnologija vode i otpadnih voda, Jugoslovensko udruenje
4. pivara, Beograd, 1994.
5. Hidrokemija, Agronomski fakultet, Sveuilite u Zagrebu, 2006.
6. A. J. M. Horvat, K. Margeta: Instrumentalna analiza, Sveuilite u ZagrebU, 2009.
7. Jovan Djukovic, Branko Djukic: Tehnologija vode, Zvornik 2000
8. Prirodne organske materije u vodi, Prirodno-matematiki fakultet, Novi Sad, 2002.
9. Analiza vode kontrola kvaliteta, tumaenje rezultata, Novi Sad, 2004.
10. Dezinfekcija vode, Prirodno-matematiki fakultet, Novi Sad, 2005.
11. Boena Tuar, CROATIAKNJIGA: Isputanje i proiavanje otpadne vode ,Zagreb,
2004.
http://vodaizdravlje.blogspot.com/2008/06/malo-openito-o-vodi.html
http://www.tehnologijahrane.com/knjiga/voda-od-nastanka-do-upotrebe
http://hr.wikipedia.org/wiki/Obrada_vode
13