Sveuilite u Zagrebu

Filozofski fakultet
Odsjek za psihologiju

OSOBINE LINOSTI ADOLESCENATA VOLONTERA I NE-VOLONTERA

Diplomski rad

Jelena Maar

Mentor: Dr. sc. Goranka Lugomer Armano

Zagreb, 2011.
0

SADRAJ
UVOD................................................................................................................................... 3
Definicija i karakteristike volontiranja........................................................................ 3
Osobine volontera............................................................................. 4
Motivi za volontiranje........................................................................................ 5
Altruizam i empatija..................................................................................................... 7
Samopotovanje

................................ 8

Linost volontera prema petofaktorskom modelu linosti............ 9

Volontiranje u Hrvatskoj ......... 11
CILJ...................................................................................................................................... 12
PROBLEMI I HIPOTEZE................................................................................................. 13
METODOLOGIJA............................................................................................................. 13
Sudionici............................................................................................................................ 13
Mjerni instrumenti............................................................................................................. 15
Postupak............................................................................................................................ 18
REZULTATI I RASPRAVA............................................................................................. 19
Duljina i uestalost volontiranja............................................. 19
Volonterske aktivnosti............................................................... 19
Motivi volontiranje............................................................ 21
Stavovi o volontiranju.......................... 23
Usporedba psihikih osobina volontera i ne-volontera....................... 25
Usporedba volontera prema duljini volontiranja i motivaciji......... 28
Ogranienja istraivanja.......... 29
Praktine implikacije.................................................................... 29
ZAKLJUAK...................................................................................................................... 31
LITERATURA.................................................................................................................... 32

Osobine linosti adolescenata volontera i ne-volontera

Personality traits of adolescent volunteers and non-volunteers
1

Jelena Maar
SAETAK
Volontiranje je neprofitna i neplaena aktivnost kojom pojedinci doprinose dobrobiti
zajednice ili cijelog drutva, javlja se u raznim oblicima i ukljuuje lokalne i meunarodne
volonterske pothvate. Ciljevi ovog istraivanja bili su ispitati karakteristike volontiranja kod
adolescenata i utvrditi postoje li razlike u stavovima prema volontiranju, petofaktorskim
dimenzijama linosti, samopotovanju, altruizmu i emocionalnoj empatiji izmeu volontera i
ne-volontera te volontera s obzirom na duljinu volontiranja i motivaciju. U tu svrhu koriteno
je vie mjernih instrumenata: Upitnik opih stavova o volontiranju, IPIP 50 Junior, Skala
samopotovanja, Skala altruizma i Skala emocionalne empatije. U istraivanju je sudjelovalo
112 adolescenata, 56 volontera i 56 ne-volontera. Utvreno je da volonteri imaju veinom
pozitivnije stavove o volontiranju od ne-volontera. Volonteri takoer postiu znaajno vie
rezultate na Skali altruizmu i Skali empatije od ne-volontera.
Kljune rijei: volontiranje, petofaktorske dimenzije linosti, samopotovanje, altruizam,
emocionalna empatija
SUMMARY
Volunteering is a non-profit and non-paid activity through which individuals can contribute to
the well-being of their local community or the entire society, it comes in different forms and
includes local and international volunteer ventures. The aims of this research were to look into
adolescent volunteering characteristics and determine whether there were differences in
volunteering attitudes, Big Five personality dimensions, self-esteem, altruism and emotional
empathy between volunteers and non-volunteers, as well as among volunteers themselves
depending on their volunteering length of time and motivation. For this purpose, multiple
measures were used: a questionaire on general attitudes towards volunteering, IPIP 50 Junior,
Rosenberg Self-Esteem Scale, Altruism Scale and Emotional Empathic Tendency Scale. 112
adolescents took part in this research, 56 volunteers and 56 non-volunteers. It was determined
that volunteers in most cases have a more positive attitude towards volunteering than nonvolunteers. Volunteers also acheived significantly higher results than non-volunteers on the
Altruism Scale and Emotional Empathic Tendency Scale.
Key words: volunteering, five-factor personality dimensions, self-esteem, altruism, emotional
empathy

UVOD

Volontiranje se odnosi na razliite aktivnosti u koje pojedinac, bez novane naknade,

dobrovoljno ulae svoje slobodno vrijeme, trud, znanje i vjetine za dobrobit drugoga.
Posljedice volontiranja imaju pozitivne efekte na sve njegove sudionike: volontere, korisnike
volonterskih usluga i zajednicu. U longitudinalnom istraivanju volontera u Wisconsinu
sudjelovanje u volonterskim aktivnostima bilo je pozitivno povezano s psihikim i fizikim
zdravljem (Pilavian i Siegl, 2007). Volontiranje moe imati i djelotvorne razvojne posljedice
za adolescente. Panel studija reprezentativnog uzorka volontera i ne-volontera (Johnson,
Beebe, Mortimer i Snyder, 1998) upuuje da adolescenti koji sudjeluju u volonterskim
aktivnostima imaju ambicioznije obrazovne planove, vei prosjek ocjena, vie akademsko
samopotovanje i veu intrinzinu motivaciju za kolu. Adolescenti koji volontiraju tijekom
srednje kole razvijaju vie prosocijalnih ponaanja i skloniji su volontirati na fakultetu i
kasnije kao odrasle osobe (Astin, 1993; Damico i sur., 1998; prema Wilson, 2000). U
Hrvatskoj volontiraju rijetki te esto nailaze na predrasude i nerazumijevanje. U Americi
volontira 44% stanovnitva, u Austriji 51% starijih od 15 godina, a u Hrvatskoj prema
"Izvjetaju istraivanja o volontiranju" iz 2005. godine Nacionalne zaklade za razvoj civilnog
drutva volontira samo 5 % populacije iznad 15 godina (Begovi, 2006). S obzirom na mali
postotak volontera, mali je i broj istraivanja vezanih uz volontere u Hrvatskoj.
Definicija i karakteristike volontiranja
Volontiranje je neprofitna i neplaena aktivnost kojom pojedinci doprinose dobrobiti
zajednice ili cijelog drutva, javlja se u raznim oblicima i ukljuuje lokalne i meunarodne
volonterske pothvate (Mikac, 2002). Prema 3. lanku Zakona o volonterstvu, volontiranje se
definira kao dobrovoljno ulaganje osobnog vremena, truda, znanja i vjetina kojima se
obavljaju usluge ili aktivnosti za dobrobit druge osobe ili za opu dobrobit, bez postojanja
isplate novane nagrade ili potraivanja druge imovinske koristi za obavljeno volontiranje.
Kako ne bi smjele postojati novane naknade za volontere, volonterski rad ne moe posluiti
za vlastito uzdravanje, ali se, s druge strane, volontere ne smije iskoritavati kao besplatnu
radnu snagu. Prema 11. lanku Zakonu o volonterstvu, zabranjeno je volontere iskoritavati i
zloupotrebljavati u svrhu stjecanja ili poveanja profita.
Glavne su karakteristike volontiranja usredotoenost na zajedniko dobro, intrinzina
motivacija i aktivno sudjelovanje koritenjem svojih vjetina, znanja i slobodnog vremena
(Begovi, 2006). Zajednikim radom lanova lokalne zajednice u rjeavanju njima bitnih
problema stvaraju se kohezivne i snane zajednice. Osim doprinosa zajednici i rjeavanja
3

drutvenih problema, kroz volontiranje se razvija i drutvena osvijetenost, tolerancija,

solidarnost, zajednitvo, samopotovanje, stjeu se nova iskustva, znanja, vjetine i
poznanstva. Volontiranje takoer utjee na ekonomski doprinos drutvu jer bi inae rad koji
obavljaju volonteri morala platiti drava ili privatni poduzetnici.
Volonterski rad moe se podijeliti na nekoliko ciljanih podruja djelovanja (Mikac, 2002):
briga za druge ljude (djecu, starije, nemone, siromane, osobe s posebnim potrebama,
invalide i sl.), humanitarni rad (obnavljanje kola ili domova, pomaganje u podrujima
pogoenim ratom ili prirodnim katastrofama), socijalni rad (pomaganje u bolnicama,
socijalnim i zdravstvenim ustanovama), zatita okolia (akcije zatite i ienja okolia,
podizanje svijesti o vanosti zatite okolia) i kulturni rad (pomo kod organiziranja i
provoenja kulturnih dogaanja).
S obzirom na trajanje aktivnosti, volontiranje moe biti kratkorono (od dva tjedna do dva
mjeseca ili samo za vrijeme trajanja odreenog dogaaja) i dugorono (dulje od tri mjeseca ili
tjedno/mjeseno volontiranje u nekoj organizaciji), a s obzirom na zemljopisnu
rasprostranjenost lokalno, nacionalno ili meunarodno (Begovi, 2006).
Osobine volontera
Volontirati moe svatko, bez obzira na dob, spol, obrazovanje, vjeru i slina obiljeja. U
Zakonu o volonterstvu postoje posebni dijelovi koje govore o volontiranju maloljetnika.
Prema 12. lanku maloljetna osoba s navrenih 15 godina ili starija maloljetna osoba moe
sklopiti ugovor o volontiranju i volontirati samo uz pisanu suglasnost skrbnika. Maloljetni
volonteri smiju volontirati iskljuivo na aktivnostima primjerenima njihovoj dobi, tjelesnom,
psihikom i moralnom stupnju razvoja i vjetinama koje ne predstavljaju rizik za njihovo
zdravlje, razvoj i uspjeh u izvravanju kolskih obveza. Volontiranje maloljetnih volontera
obavlja se uz obvezni nadzor i podrku organizatora volontiranja, korisnika volontiranja,
skrbnika te drugih odraslih osoba. Organizator volontiranja mora osobitu pozornost posvetiti
zatiti dobrobiti, zdravlja i udorea maloljetnih volontera.
U Hrvatskoj nije uestala pojava volontiranja maloljetnika, no u zemljama u kojima postoji
mogunost ili ak obveza volontiranja u srednjim kola zamjeuje se smanjenje stope
volontiranju na prijelazu iz adolescentske dobi u mlae odraslo doba (Wilson, 2000).
Pretpostavka je da su mladi ljudi doivljavali volontiranje kao neto povezano sa kolovanjem
pa kao odrasle osobe odbijaju to initi jer vie ne moraju. Prijelaz izmeu mlae odrasle i
srednje dobi obiljeava sve vea usmjerenost prema zajednici umjesto na aktivnosti usmjerene
4

prema sebi i karijeri (Janoski i Wilson, 1995; prema Wilson, 2000). Stopa volontiranja se
poveava od srednje dobi, a vrhunac doivljava nakon umirovljenja. Umirovljenici kroz
volontiranje nadoknauju psiholoke i socijalne dobitke koje su dobivali na radnom mjestu
(Fischer i sur., 1991; Midlarsky i Kahana, 1994; prema Wilson, 2000).
U istraivanju Rosenthala i Rosnowa iz 1975. godine volonteri su ee bili prvoroene ene
te osobe vieg ekonomskog statusa i vieg obrazovanja (Paterson, Reniers i Vllm, 2009).
Novijim istraivanjima ne dobivaju se konzistetni rezultati o tome volontiraju li ee
mukarci ili ene, ali nalaze da mukarci i ene odrauju jednak broj volonterskih sati
(Hodgkinson i Weitzman, 1996; prema Wilson, 2000). Razlika izmeu spolova dobiva se kod
izbora volonterskih aktivnosti i motivacije za volontiranje. Eagly i Crowley (1986) su na
temelju meta-analitikog pregleda doli do zakljuka da se enska rodna uloga vie orijentira
na "pomaganje u zajednici", aktivnosti kao to su brinost prema drugima, emocionalna
potpora ili podrka u noenju s osobnim problemima u duim vremenskim periodima. S druge
strane, volontiranje u skladu s mukom rodnom ulogom predvia kratkotrajno, "junako
pomaganje koje ukljuuje riskiranje, pogotovo u prisutnosti drugih ljudi. ene zapoinju s
volontiranjem u drutvu prijatelja, da bi obogatili svoj socijalni ivot ili zbog utjecaja vrnjaka
(Wuthnow, 1995; prema Wilson, 2000). Mukarci ee volontiraju sami, neovisno o drugim
ljudima, i to u aktivnostima koje su u skladu sa njihovim afinitetima (Sundeen i Raskoff,
1995; prema Wilson, 2000).
Motivi za volontiranje
Znanstvenici koji se bave istraivanjem volontiranja najvie se bave pitanjem zato ljudi
odluuju volontirati i zato odvajaju dio svog slobodnog vremena za rad koji im nee biti
plaen. Sociolozi volontiranje objanjavaju kroz teoriju racionalnog izbora i teoriju razmjene
koje imaju sline zajednike pretpostavke: pojedinci razmatraju dobitke i gubitke volontiranja
te se ukljuuju u volontiranje ako znaju da ih oekuje profit (Wilson, 2000). S obzirom da je
volontiranje neplaena aktivnost, profit se u ovom sluaju odnosi na nova znanja, vjetine,
iskustva, poznanstva, druenje i sl.
Socijalni psiholozi bave se motivima za volontiranje. Clary i Snyder (1999) smatraju da ljudi
pokuavaju ostvariti svoje psiholoke i drutvene potrebe, ciljeve, planove i motive kroz svoja
uvjerenja i ponaanje. Volonteri se, u skladu s funkcionalnim pristupom Clarya i Snydera,
ukljuuju u volonterski rad da bi zadovoljili svoje osobne potrebe i ciljeve. U istraivanju
Houle, Sagarin i Kaplan (2005) ispitivana je povezanost razliitih volonterskih aktivnosti i
5

motiva za volontiranjem. Dobiveni rezultati pokazuju da ispitanici razlikuju aktivnosti prema

motivima koje zadovoljavaju te biraju one zadatke za koje smatraju da e najbolje zadovoljiti
motive zbog kojih su se odluili volontirati. Ista aktivnosti moe biti obavljana zbog razliitih
motiva i pojedinci mogu imati vie motiva za istu aktivnost Za volontere to znai da mogu
imati razliite motive za istu volontersku aktivnost te kroz volontiranje mogu zadovoljiti vie
motiva. Ukoliko se poklapaju motivi i aktivnosti koje zadovoljavaju te motive, osoba e
uspjeno obavljati aktivnosti i ustrajati u njoj.
Clary i Snyder (1999) su na temelju rezultata svojih istraivanja izdvojili est osobnih i
drutvenih motiva zbog kojih ljudi volontiraju:
1. Vrijednosti - volontiranje u skladu s osobnim uvjerenjem o vanosti pomaganja drugima i
brige za druge.
2. Razumijevanje volonter eli bolje razumjeti sebe i druge, uiti i razvijati svoje vjetine.
3. Potovanje pojedinac se moe psiholoki razvijati kroz volontiranje i na taj nain poveati
svoje samopotovanje.
4. Karijera volonter ima cilj stei iskustva vezana uz karijeru, uiti nove vjetine koje mu
mogu pomoi u traenju posla ili razvoju karijere.
5. Drutvo - volontiranje zbog jaanja drutvenih veza, upoznavanja novih ljudi ili drutvenog
pritiska i prilagodbe.
6. Zatita - za smanjivanje negativnih osjeaja usmjerenih prema sebi, npr. krivnje, ili za bijeg
od osobnih problema.
Esmond i Dunlop (2004) proirili su motive u izradi svoje skale motiva za volontiranje pa,
osim motiva koje navode Clary i Snyder, dodaju reciprocitet (uivanje u volontiranju i
ravnopravna razmjena), prepoznavanje (volontiranje zbog toga to drugi prepoznaju
doprinose pojedinca drutvu), reaktivnost (za rjeavanje vlastitih problema), a motiv "drutva"
dijele na drutvo (za prilagodbu drutvenim normama ili bitnim osobama) i drutvena
interakcija (zbog stvaranja novih poznanstava i druenja).
Sada emo objasniti neke psiholoke osobine koje se mogu povezati sa spremnou za
volontiranje.

Altruizam i empatija

Prosocijalno ponaanje odnosi se na voljno, namjerno ponaanje koje ima pozitivne posljedice
za druge (Eisenberg i Miller, 1987; prema Raboteg-ari, 1995). Volontiranje se moe
smatrati oblikom prosocijalnog ponaanja jer je, bez obzira na motive djelovanja, vana
posljedica volontiranja - pomaganje drugima. Pojmovi koji se povezuju s prosocijalnim
ponaanjem su altruizam i empatija.
Altruizam se odnosi na ponaanje poduzeto zbog dobrobiti drugih, ali bez oekivanje
izvanjske nagrade (Macauley i Berkowitz, 1970; prema Raboteg-ari, 1995). Da bi se neko
drutveno ponaanje smatralo altruistinim moraju biti zadovoljeni sljedei uvjeti
(Eisenberg&Miller, 1987; prema Raboteg-ari, 1995):
1. ponaanje je zapoeto bez prisile
2. namjera ponaanja je dobrobit drugih
3. ne zapoinje se s ponaanjem zbog oekivanja materijalnih ili drutvenih nagrada ili
izbjegavanje kazne
Da bi se odreeno prosocijalno ponaanje smatralo altruistinim, treba uzeti u obzir ne samo
posljedice, nego i motive ponaanja. Razlozi za pomaganje mogu biti razliiti: briga za druge,
vlastiti interesi, oekivanje nagrade i sl. Altruizam se odnosi na nesebino i bezinteresno
pomaganje drugima bez nagraivanja.
Nisu sve volonterske aktivnosti altruistine niti se altruistine aktivnosti odnose samo na
volontiranje. No, povezanost volontiranja i altruizma je neupitna jer je jedna od glavnih
podloga volontiranja intrinzina motivacija pojedinca (Begovi, 2006). Veina je volonterskih
aktivnosti zapoeta slobodnom voljom u svrhu pomaganja drugima, a ne zbog oekivanja
nagrade u bilo kakvom obliku.
Empatija se moe definirati kao svjestan napor da se s nekim podijele njegovi doivljaji, da se
tono razumiju stanja, misli i osjeaji druge osobe te njihovi uzroci. To je svjestan pokuaj
razumijevanja pozitivnih i negativnih iskustava drugih. Tako Eisenberg i Miller (Rabotegari, 1995) definiraju empatiju kao "uvstveno stanje koje proizlazi iz razumijevanja
uvstvenog stanja druge osobe ili uvjeta koji odgovaraju takvu stanju".
Empatija ukljuuje percipiranje i dijeljenje uoenih emocija druge osobe. Kognitivna empatija
podrazumijeva prihvaanje gledita druge osobe, onako kako ga ona vidi ili preuzimanje
njene uloge. Kognitivna empatija smatra se preduvjetom emocionalne empatije jer je potrebno
prepoznavanje i razumijevanje emocija drugih prije nego to sami moemo te emocije

doivjeti. Emocionalna empatija, na koju se najee misli kad se koristi pojam "empatije",
odnosi se na doivljavanje istih ili slinih osjeaje koje proivljava druga osoba.
U klinikoj psihologiji empatija je proces koji pomae u komunikaciji terapeuta i klijenta u
terapiji (Raboteg-ari, 1995). Sposobnost doivljavanja empatije smatra se bitnim
medijatorom za prosocijalno ponaanje. Emocionalna empatija pozitivno je povezana s
volontiranjem (Raboteg-ari, 1997). Kognitivni i afektivni aspekti empatije imaju razliite
funkcije kod prosocijalnog ponaanja: kognitivni poveavaju vjerojatnost pomaganja
uivljavanjem u tekoe drugog, a afektivni utjee na ustrajnost u pomaganju drugima.
Zbog sve uspjenijeg shvaanja vlastitog poloaja, kao i poloaja drugih, u adolescenciji se
razvijaju vii stupnjevi moralnog rasuivanja i vea uestalost prosocijalnog ponaanja. Stariji
adolescenti vie od mlaih cijene empatino motivirano pomaganje, a ne ono koje se
prakticira zato to to zahtijevaju drutvene norme (Lackovi-Grgin, 2006). U istraivanjima
empatije i altruizma kod adolescenata, djevojke pokazuju znaajno veu prisutnost altruizma i
empatije od mladia (Bryant, 1982; Raboteg-ari, 1997; Kemp, Overbeek, Wied, Engels i
Scholte, 2007; Garaigordobil, 2009). Empatija i altruizam kod adolescenata znaajno su
povezani (Raboteg-ari, 1997), ali je ta povezanost stabilnija kod odraslih ispitanika nego
kod djece i adolescenata (Eisenberg & Miller, 1987; prema Raboteg-ari, 1997).
Samopotovanje
Pojam "samopotovanje" definira se razliito s obzirom na autora, teorijsko polazite,
koritene mjerne instrumente, nain istraivanja, ispitanike i sl. Samopotovanje se moe
definirati kao "mjera u kojoj netko percipira sebe kao osobu koja je relativno blizu tome da
bude osoba kakva eli biti i/ili kao osoba koja je relativno daleko od toga da bude vrsta osobe
kakva ne eli biti, u odnosu na osobne kvalitete koje pozitivno ili negativno vrednuje" (Block
i Robbins, 1993, prema Larsen i Buss, 2008; str. 143). Samopotovanje je rezultat
vrednovanja sebe na pozitivan ili na negativan nain, usporeivanje svog trenutnog i idealnog
ja. to je manje odstupanje izmeu trenutnog i idealnog samopoimanja, vee je
samopotovanje.
Meta-analize spolnih razlika u razini samopotovanja (Feingold, 1994; Kling i sur., 1999;
prema Larsen i Buss, 2008) pokazale su da mukarci postiu neto vie rezultate od ena. S
obzirom na dob, razlika izmeu mukaraca i ena najvea je kod ispitanika adolescentske
dobi (od 15 do 18 godina), dok se s poveanjem dobi ta razlika smanjuje. U istraivanju
8

Blocka i Robinsa iz 1993. godine (Pervin i sur., 2005) dobiveni rezultati pokazuju da se
djevojke i mladii ne razlikuju u razini samopotovanja u dobi od etrnaest godina, dok u dobi
od dvadeset tri mladii postiu znaajno vie rezultate. Rezultati mogu ukazivati na razliito
doivljavanje adolescentskih godina i prevladavanje razdoblja ulaska u odraslu dob.
Prema Miljkovi i Rijavec (2001) osobe visokog samopotovanja boljeg su fizikog i
psihikog zdravlja, otpornije su na stres, zadovoljnije su svojim poslom, kolom i osobnim
ivotom, uvjerenije su da e njihovi napori dovesti do uspjeha, ee surauju s drugima,
kompetentnije su u koli, na poslu i u razliitim socijalnim situacijama, procjenjuju se
sretnijima i zadovoljnijima od veine, manje su depresivne i sklone konformiranju, spremnije
su suprotstaviti se drugima i lake podnose kritiku. Osobe visokog samopotovanja vie brinu
o dobrobiti drugih i spremnije su pomo zbog ega bi se mogle ee ukljuivati u volonterski
rad. S druge strane, poveanje samopotovanja smatra se jednim od moguih motiva za
ukljuivanje u volontiranje (Clary & Snyder, 1999; Esmond & Patrick, 2004). Kroz
volontiranje se poveava osjeaj korisnosti, koriste se vlastite sposobnosti, iri socijalna
mrea i kvalitetnije provodi slobodno vrijeme, to moe doprinijeti poveanju
samopotovanja.
Linost volontera prema petofaktorskom modelu linosti
Petofaktorski model linosti opisuje linost ovjeka s obzirom na pet velikih faktora:
ekstraverziju, ugodnost, savjesnost, emocionalnu stabilnost i intelekt.. Peti faktor, intelekt,
ovisno o autoru jo se naziva i otvorenost prema iskustvu, otvorenost, kultura i sl. Tvorac
petofaktorskog modela linosti koji se temelji na leksikoj hipotezi je Lewis R. Goldberg.
Prema leksikoj hipotezi pretpostavlja se da e "najvanije individualne razlike u ljudskim
transakcijama postati zabiljeena kao zasebne rijei u nekim ili svim svjetskim jezicima"
(Goldberg, 1990; prema Pervin i sur., 2005). Pretpostavka je da su ljudi kroz vrijeme uoili
bitnost individualnih razlika za interakciju i razvili rijei za njih. Prepoznavanje individualnih
razlika bitno je za predvianje ponaanja drugih u odreenim drutvenim situacijama i
kontroliranje ishoda tih ponaanja. Goldberg je istraio dimenzije koristei pridjeve kao
deskriptore dimenzija linosti. Kljuni pridjevski markeri za pet faktora su:
1. ekstraverzija- drutven,drueljubiv, priljiv, asertivan, otvoren, pustolovan
2. ugodnost suosjeajan, ljubazan, topao, iskren, pun razumijevanja
3. savjesnost odgovoran, organiziran, uredan, praktian, ustrajan
9

4. emocionalna stabilnost miran, oputen, stabilan

5. intelekt - matovit, kreativan, inteligentan, znatieljan
Istraivanjem stabilnosti velikih pet dimenzija linosti (Pervin i sur., 2005) dobiveni su mali
efekti dobi. Adolescenti postiu vie rezultate na dimenzijama ekstraverzije i intelekta, a nie
rezultate na dimenzijama emocionalne stabilnosti, ugodnosti i savjesnosti. Za razliku od
adolescenata i mlaih odraslih osoba, starije osobe postiu vie rezultate na dimenzijama
ugodnosti, savjesnosti i emocionalne stabilnosti, a nie na ekstraverziji i intelektu (Costa i
McCrae, 1994, prema Pervin i sur., 2005). U usporedbi s odraslima, adolescenti provode vie
vremena u drutvu prijatelja, otvoreniji su prema novim iskustvima i eksperimentiranju, ali su
anksiozniji, manje savjesni i odgovorni te kritiniji prema drugim ljudima i drutvu.
Linost volontera najee se vee uz dimenzije ekstraverzije i ugodnosti. Smatra se da je to
kombinacija linosti koja generalno predstavlja "pomagajuu predispoziciju" (Omoto i
Snyder, 1995; prema krljak, 2009) obiljeenu pozitivnom i altruistinom orijentacijom
prema drugima. Ekstraverti su obino jako drutvene osobe, pune energije, optimistine,
prijateljski nastrojene i asertivne. Volontiranje uglavnom zahtijeva uestale socijalne
interakcije zbog ega je mogue da ee privlai ekstravertirane osobe. Mnoga istraivanja
dobila su znaajnu povezanost ekstraverzije i volontiranja (Bekkers, 2005; Burke i Hall, 1986;
Carlo et al., 2005; Herzog i Morgan, 1993, Elshaug i Metzer, 2001, prema Paterson i sur.,
2009). Visoki rezultati na dimenziji ugodnosti takoer su vezani uz volontiranje (Elshaug i
Metzer, 2001). Ugodnost obuhvaa osobine kao to su suosjeajnost, suradljivost, iskrenost i
spremnost za pomaganje (Costa i McCrae, 1992, prema Paterson i sur. 2009). Volonteri
najee odluuju sudjelovati u volonterskim aktivnostima zbog elje za pomaganjem
drugima i suosjeanju s njima. U istraivanju razlika izmeu volontera na telefonskim
linijama pomoi i ne-volontera, volonteri su pokazali znaajno veu razinu ugodnosti
(Paterson i sur., 2009).
Druge dimenzije takoer su povezivane s volontiranjem. Usporeivane s odraslim
ispitanicama volonterke u palijativnoj skrbi su, osim na dimenzijama ekstraverzije i
ugodnosti, postigle znaajno vii rezultat i na dimenzijama emocionalne stabilnosti i intelekta
(Claxton-Oldfield i Banzen, 2010). Dimenzija intelekta povezuje se uz predikciju
volonterskog ponaanja: osobe koje su postigle vii rezultat na ovoj dimenziji u veoj mjeri su
pokazivali sklonost volonterskom radu i u veoj mjeri su procjenjivali da e se u budunosti
baviti volonterskim aktivnostima (Reddon, Marjanovic i Heinrich, 2006; prema krljak,
10

2009). Razlog tome moe biti elja za volontiranjem zbog osobnog razvoja, doivljavanja
novih raznovrsnih iskustava ili promjene okruenja. Visoki rezultati na dimenziji savjesnosti
ukazuju na pojedince koji su pouzdani, poduzimaju akcije za grupu, dobro se slau sa
suradnicima i izvravaju zadatke na vrijeme te se openito mogu opisati kao paljivi i
odgovorni, dok se pojedinac s visokim rezultatom na dimenziji emocionalne stabilnosti dobro
nosi sa stresom, nije sklon mijenjanju raspoloenja i odrava dobre socijalne odnose.
Savjesnost i emocionalna stabilnost bitne su osobine za one volontere koji se bave
pomaganjem drugim ljudima. U istraivanju volontera u BiH iz 2011. godine (Nikanovi,
Nikanovi i umi Juri-Marijanovi, 2011) usporeivano je vie od 800 volontera i 800 nevolontera; volonteri su postigli znaajno vie rezultate na svim petofaktorskim dimenzijama
linosti.
Volontiranje u Hrvatskoj
U Hrvatskoj je volontiranje zapoelo poetkom devedesetih godina prolog stoljea kao dio
humanitarne pomoi u podrujima pogoenim ratom, za pomo rtvama rata, prognanicima i
izbjeglicama. U drugoj polovici devedesetih poelo je osnivanje organizacija civilnog drutva
koje su se sve vie razvijale nakon 2000. godine. Organizacije civilnog drutva bave se
organiziranim volonterskim aktivnostima, projektima i programima u razliitim podrujima
volonterskog djelovanja.
Hrvatska mrea volonterskih centara potie razvoj volonterstva u Hrvatskoj putem utjecaja na
javnu politiku, kroz uspostavljanje standarda za edukaciju u podruju volonterstva i
volonterskog menadmenta te kroz informiranje i osiguravanje standarda kvalitete usluga
volonterskih centara. Trenutno postoje etiri regionalna volonterska centra koji vode baze
podataka o volonterima i organizatorima volontiranja za svoja podruja: Volonterski centar
Zagreb, Udruga MI - Split, Udruga SMART- Rijeka i Volonterski centar Osijek.
Zakon o volonterstvu donesen je 2007. godine kako bi se osiguralo drutveno okruenje
povoljno za razvoj volonterstva, sprijeile mogue zlouporabe, zatitilo volontere i
organizatore volontiranja te kako bi se na zakonskoj razini uredio poloaj svih pravnih i
fizikih osoba ukljuenih u organizirano volontiranje. Zakonom se ureuju i drugi osnovni
pojmovi vezani uz volontiranje: temeljna naela volontiranja, uvjeti volontiranja, prava i
dunosti volontera i organizatora volontiranja, sklapanje ugovora i izdavanje potvrde o
volontiranju, donoenje Etikog kodeksa volontera, dodjeljivanje dravne nagrade za
volontiranje te nadzor nad izvrenjem Zakona. Etiki kodeks volontera usvojen je 2008.
11

godine, a propisuje pravila ponaanja volontera, organizatora volontiranja i njihovih korisnika

sukladno naelima volontiranja iz Zakona.
Od 2009. godine svi organizatori volontiranja duni su podnijeti izvjetaj o provedenim
volonterskim aktivnostima. Izvjetaj sadri podatke koji e dati bolju sliku o strukturi i broju
volontera na razini itave Hrvatske, broju odraenih volonterskih sati i vrstama volonterskih
aktivnosti. Takoer bi ovakvi izvjetaji trebali posluiti za utvrivanje ekonomske vrijednosti
volontiranja.
Nedostatak istraivanja o volontiranju u Hrvatskoj te ispitivanje psiholokih korelata
volontiranja bili su poticaji za ovo istraivanje.
CILJ
Jedan od ciljeva ovog istraivanja je ispitati karakteristike volontiranja kod adolescenata:
koliko dugo i esto volontiraju, u kakvim aktivnostima i zbog ega. Takoer se ispituju razlike
u altruizmu, emocionalnoj empatiji, samopotovanju i petofaktorskim dimenzijama linosti
(ekstraverziji, ugodnosti, savjesnosti, emocionalnoj stabilnosti i intelektu) izmeu volontera i
ne-volontera te volontera s obzirom na duljinu volontiranja i motivaciju. S obzirom na nacrt
ovog istraivanja ne moe se zakljuivati uzrono-posljedino, tako da razlike u korist
volontera mogu ukazivati na postojanje ve odreene kombinacije osobina linosti zaslune
za ukljuivanje u volonterske aktivnosti ili utjecaj volontiranja na razvoj odreenih osobina. U
svakom sluaju, oekujemo da e rezultati ukazivati na pozitivni aspekt volontiranja kod
adolescenata. Ovim bi se istraivanjem za poetak dobio detaljniji prikaz volontiranja
adolescenata koji bi mogao biti bitan za volonterske udruge, organizatore volontiranja i za
budua istraivanja volontera.

12

PROBLEMI I HIPOTEZE
Problemi
1.

Ispitati karakteristike adolescentskog volontiranja i stavove adolescenata prema

volontiranju.

2.

Ispitati razlikuju li se volonteri i ne-volonteri po altruizmu, emocionalnoj empatiji,

samopotovanju i petofaktorskim dimenzijama linosti.

3.

Ispitati razlikuju li se volonteri koji razliito dugo volontiraju i s razliitom

motivacijom za volontiranje po altruizmu, emocionalnoj empatiji, samopotovanju i
petofaktorskim dimenzijama linosti.

Hipoteze
1. Volonteri e imati pozitivnije stavove prema volontiranju od ne-volontera.
2. Volonteri e imati znaajno vie rezultate na altruizmu, emocionalnoj empatiji,
samopotovanju i petofaktorskim dimenzijama linosti.
3. Volonteri koji dulje volontiraju i koji su intrinzino motivirani imat e znaajno vie
rezultate na altruizmu, emocionalnoj empatiji, samopotovanju i petofaktorskim
dimenzijama linosti.

METODOLOGIJA
Sudionici
U istraivanju je sudjelovalo 112 ispitanika, 56 volontera i 56 ne-volontera. Skupinu volontera
inili su aktivni lanovi kolskih volonterskih klubova Srednje kole Bedekovina te Devete
gimnazije i Desete gimnazije "Ivan Supek" iz Zagreba (n=43) te volonteri u projektu "Plavi
13

menaderi" iz Gimnazije Titua Brezovakog i Prirodoslovne kole Vladimira Preloga (n=13)

iz Zagreba. "Plavi menaderi" projekt je Plavog telefona u kojem su srednjokolci sudjelovali
u radionicama o provoenju i pisanju socijalnih projekata. Nakon radionica su, uz potporu
educiranih punoljetnih volontera, osmislili svoj projekt i proveli ga. Uzorak volontera inili su
24 mladia i 32 djevojke u dobi od 15 do 20 godina (M=17.02, SD=1.0). U tablici 1 prikazan
je broj mukih i enskih volontera s obzirom na kolu iz koje dolaze. S obzirom na razred koji
pohaaju, najvie je volontera meu uenicima treeg razreda (tablica 2). Iz Zagreba je 70%
ispitanika (n=40), a ostali su iz gradova i mjesta u Zagrebakoj i Krapinsko-zagorskoj
upaniji.
Tablica 1
Broj volontera s obzirom na kolu i spol
Deveta gimnazija
Deseta gimnazija "Ivan Supek"
Srednja kola Bedekovina
Gimnazija Titua Brezovakog
Prirodoslovna kola Vladimira Preloga
Ukupno

M
2
11
6
1
4
24

4
13
7
6
2
32

Ukupno
6
24
13
7
6
56

Tablica 2
Frekvencija i postotak volontera s obzirom na razred koji pohaaju
Prvi razred
Drugi razred
Trei razred
etvrti razred
Ukupno

Frekvencija
2
19
30
5
56

Postotak
3.6
33.9
53.6
8.9
100.0

Skupinu ne-volontera inili su ekvivalentni parovi svakog volontera, izjednaeni prema spolu,
razredu i koli koju pohaaju.
Mjerni instrumenti
1. Upitnik o volontiranju
14

Ispitanici volonteri odgovarali su na otvorena pitanja o duljini volontiranja, broju sati tjedno
provedenih u volontiranju, volonterskim aktivnostima i osobnoj motivaciji za volontiranjem.
2. Upitnik opih stavova o volontiranju (SMART, 2001)
Upitnik opih stavova o volontiranju dio je Upitnika o volontiranju koji je sastavljen za
potrebe istraivanja o ukljuenosti graana u civilne inicijative u zajednici, koje je provela
Udruga za razvoj civilnog drutva SMART iz Rijeke 2001. godine.
Ispitanici na Likertovoj skali od 5 stupnjeva (od 1 " izrazito se ne slaem" do 5 "izrazito se
slaem") oznauju stupanj svojega slaganja s 11 tvrdnji koje se odnose na ope stavove o
volontiranju, npr. "Volontiranje je dobar nain za provoenje slobodnog vremena." Metrijske
karakteristike upitnika nisu poznate, ali je ionako svrha ovog upitnika analiza rezultata prema
svakoj pojedinanoj tvrdnji. Ukupan rezultat na upitniku nije relevantan jer se tvrdnje ne
mogu opisati kao pozitivne ili negativne, nego im je svrha da se ispita stav ispitanika s
obzirom na svaku tvrdnji ili da se utvrdi postoje li razlike u stavovima izmeu razliitih grupa
ispitanika.
3. IPIP 50 Junior (Mlai, Milas i Kratkovil, 2007)
Skala za ispitivanje osobina linosti, International Personality Item Pool (IPIP), od 50 estica
kraa je verzija Goldbergovog IPIP100 kros-kulturalnog Big Five upitnika koji je razvijen
kako bi bio predstavljen zajedniki format estica za usporedbu individualnih razlika meu
narodima. Goldberg je imao cilj stvoriti javnu istraivaku domenu petofaktorskih modela
linosti dostupnu svima na internetu. Prvobitna namjera bila je poticanje znanstvenika na
suradnju i razvoj naprednih mjera linosti, oslobaajui ih prepreka koje donose instrumenti
linosti s autorskim pravom (Goldberg, Johnson, Eber, Hogan, Ashton, Cloninger i Gopugh,
2006). Goldbergova inicijativa (1999) rezultirala je prijevodom IPIP estica linosti na vie od
25 jezika (Goldberg i sur., 2006) te se njihovim koritenjem u nizu kros-kulturalnih
istraivanja potvrdila univerzalnost petofaktorske strukture, u svijetu (Goldberg i sur., 2006) i
u Hrvatskoj (Mlai i Goldberg, 2007).
Upitnik se sastoji od 50 kratkih tvrdnji. Zadatak sudionika je da za svaku tvrdnju oznai
koliko pojedini iskaz opisuje njega, onakvog kakvim se sada vidi. Ispitanik uz svaku tvrdnju
oznauje broj koji odgovara njegovom samoopisu na skali od 5 stupnjeva (od 1 "potpuno
15

netono" do 5 "potpuno tono"). Za svaku od pet dimenzija linosti postoji 10 tvrdnji.

Dimenzije linosti i tvrdnje koje ih prezentiraju su ekstraverzija (npr. "Osjeam se ugodno u
drutvu vrnjaka."), ugodnost (npr. "esto pomaem drugima."), savjesnost (npr. "Posao
obavljam tono i precizno."), emocionalna stabilnost (npr. "Uglavnom se osjeam oputeno.")
i intelekt (npr. "Imam izvrsne ideje.").
S obzirom da je originalni IPIP upitnik sastavljen u istraivanju na uzorku odraslih
Amerikanaca (Goldberg i sur., 2006), Mlai, Milas i Kratohvil (2007) su sadraj hrvatskog
prijevoda 50 estica iz krae verzije IPIP upitnika ispitali na uzorku 706 adolescenata te su
revidirane njima nerazumljive estice. Primjeri takvih izmjena su reenica "Radim stvari
prema planu." iz upitnika savjesnosti koja je zamijenila tvrdnju "Uvijek sam spreman.", ili
"Znam puno rijei." koja je zamijenila tvrdnju "Imam bogat rjenik.". Nakon revidiranja
upitnik je nazvan 50 IPIP Junior jer je namijenjen mlaim ispitanicima. Koeficijenti unutarnje
konzistencije za uzorak adolescenata (Mlai i sur., 2007) iznosili su: (ekstraverzija) = 0.83,
(ugodnost) = 0.84, (savjesnost)= 0.86, (emocionalna stabilnost) = 0.88 i (intelekt) =
0.71. Unutarnja konzistencija u ovom je istraivanju neto nia: (ekstraverzija) = 0.77,
(ugodnost) = 0.79, (savjesnost)= 0.82, (emocionalna stabilnost) = 0.85 i (intelekt) =
0.73, ali i dalje zadovoljavajua.
4. Skala altruizma (Raboteg-ari, 1993)
Skala altruizma mjeri tendenciju altruistinog ponaanja u svakodnevnom ivotu.
Preliminarna verzija Skale altruizma primijenjena je na uzorku od 94 uenika treih razreda
srednje kole (Raboteg-ari, 1995). Prethodno je provedeno pilot-istraivanje u kojem su
studenti psihologija opisivali situacije iz svakodnevnog ivota kada su nekome pomogli ili
uinili neku uslugu, bez da su neto traili za uzvrat. Na osnovi odgovora ispitanika
sastavljeno je 20 tvrdnji koje opisuju svakodnevno prosocijalno ponaanje, a nakon analize
estica odbaene su tri tvrdnje koje nisu korelirale s ukupnim rezultatom. Analiza estica
konane verzije Skale altruizma od 17 tvrdnji pokazala je na tom uzorku zadovoljavajuu
pouzdanost tipa unutarnje konzistencija ( = 0.84). Unutarnja konzistencija skale na uzorku
uenika zavrnih razreda osnovne kole iznosila je 0.79 (Raboteg-ari, 1995). U ovom
istraivanju na uzorku srednjokolaca pouzdanost skale iznosi = 0.85.
Skala se sastoji od 17 tvrdnji koje opisuju razliite oblike prosocijalnog ponaanja prema
prijateljima ili nepoznatim ljudima (primjerice, "Pokazao sam kolsko gradivo prijatelju koji

16

je bio bolestan" ili "Ustupio sam svoje sjedite u autobusu starijoj nepoznatoj osobi"), uz
zanemarivanje vlastitih interesa i odreenu osobnu rtvu. Na skali od pet stupnjeva (od
0 - "nikad" do 4 - "vrlo esto") ispitanik opisuje koliko se esto ponaao na navedeni nain.
Rezultati se kreu u rasponu od 0-68 bodova, a vei rezultat oznaava veu sklonost
altruistinom ponaanju.
5. Skala emocionalne empatije (Mehrabian i Epstein, 1972)
Skalu emocionalne empatije (Emotional Empathic Tendency Scale, EETS) konstruirali su
Albert Mehrabian i Norman Epstein 1972. godine. Upitnik sadri 33 estice u obliku tvrdnji,
od kojih je 16 pozitivno usmjerenih , a 17 negativno usmjerenih tvrdnji. Originalni oblik
skale predvia 9 moguih odgovora na svako pitanje, od - 4 (potpunog neslaganja), preko 0
(niti se slaem, niti se ne slaem) do + 4 (potpunog slaganja). U ovom istraivanju
upotrijebljen je jednostavniji oblik ove skale (Bryant, 1987), koji predvia tri mogua
odgovora na svako pitanje ("Nikako se ne slaem", "Djelomino se slaem" i "Potpuno se
slaem"). Prema Bryant (1987) jednostavniji se oblik ee koristi kod primjene na djeci i
adolescentima. Koriten je u nekim ranijim istraivanjima provedenim na odrasloj populaciji
u Hrvatskoj (Frani, 2006; Balent ,2006). Minimalan broj bodova na ovako prilagoenoj skali
iznosi - 33, a maksimalan broj bodova 33. Ispitanik moe postii maksimalan broj bodova
ukoliko na sve "pozitivno usmjerene" estice odgovori pozitivno, a na sve "negativno
usmjerene" estice negativno. Ukoliko je situacija obrnuta, ispitanik postie minimalan broj
bodova . Vei konaan rezultat trebao bi odraavati vie razvijenu osobinu emocionalne
empatije.
Autori skale navode split-half koeficijent pouzdanosti za originalnu skalu od 0.84 (Mehrabian
i Epstein, 1972), a pouzdanost skale izraunata Cronbachovim alfa koeficijentom u ranijim je
istraivanjima iznosila 0.79 (Frani, 2006), odnosno 0.70 (Balent, 2006), dok u ovom
istraivanju iznosi 0.76.

6. Skala samopotovanja (Rosenberg, 1965)

Rosenbergova skala samopotovanja najpoznatiji je i najee koriten instrument za mjerenje
globalnog samopotovanja. Sastoji se od 10 estica, od kojih je pet estica formulirano u

17

pozitivnom, a pet u negativnom smjeru. Ukupan rezultat odreuje se zbrajanjem procjena na

skali Likertovog tipa od 5 stupnjeva (od 1 - "potpuno netono" do 5 - "potpuno tono").
Skala je pokazala dobru pouzdanost kod primjene na hrvatskim ispitanicima. Koeficijent
unutarnje konzistencije iznosio je =0.88 u istraivanju na uzorku studenata psihologije
(Burui, Feri i Rihtar, 2002), =0.87 (Mlai i sur., 2007) i =0.90 (Novkovi, 2003) na
uzorcima adolescenata, a u ovom istraivanju = 0.85.
Postupak
Prije provoenja ispitivanja trebalo je istraiti koje kole imaju aktivne volontere. Informacije
o volonterskim klubovima dobivene su iz Volonterskog centra Zagreb, a o srednjokolcima
ukljuenim u projekt "Plavi menaderi" iz Plavog telefonu. Istraivanje je provedeno nakon
to su ravnatelji kola i profesori koji vode volontere dopustili ispitivanje uenika. Nakon
ispitivanja volontera dobiven je potreban broj i profil ne-volontera prema razrednom
odjeljenju i spolu, koji su izdvojeni u suradnji s profesorima. Ispitivanja su provoena za
vrijeme sastanaka volontera i nakon zavretka nastave. Provedba istraivanja trajala je od
oujka do svibnja 2011. godine.
Prije ispunjavanja upitnika sudionicima je objanjeno da sudjeluju u istraivanju u kojem se
ispituju osobine linosti, stavovi i ponaanja srednjokolaca. Iz objanjenja je izostavljeno da
e se usporeivati rezultati volontera i ne-volontera kako to ne bi utjecalo na davanje
odgovora. U uputi je reeno da paljivo proitaju svako pitanje i da posebnu panju obrate na
mogue odgovore za svaku pojedinu skalu jer su ponueni odgovori razliiti za svaku skalu.
Takoer im je reeno da je ispitivanje anonimno te su zamoljeni da odgovaraju iskreno.
Ispunjavanje upitnika trajalo je u prosjeku 20 minuta.

REZULTATI I RASPRAVA
Duljina i uestalost volontiranja

18

Sudionici su u upitniku odgovarali na pitanja koliko dugo volontiraju (izraeno u mjesecima) i

koliko vremena tjedno volontiraju (izraeno u satima). Volonteri su sudjelovali u volonterskim
aktivnostima u rasponu od 1 mjesec do 36 mjeseci (M=13.54, SD= 10.25). Tjedno u
volonterskim aktivnostima provode od 1 do 10 sati (M= 2.7 sata, SD= 2.43). Duljina i
uestalost volontiranja znaajno su povezani (r= 0.65; p< .01) to ukazuje da uenici koji
dulje volontiraju provode i vie vremena volontirajui. Na slici 1 prikazan je broj ispitanika s
obzirom na duljinu volontiranja. Vidljivo je da velik broj ispitanika volontira tek dva mjeseca.
Ti su ispitanici veinom volonteri projekta "Plavi menaderi" koji je zapoeo u veljai 2011.
godine. lanovi volonterskih klubova volontiraju od 3 do 36 mjeseca.
.

Slika 1. Broj volontera s obzirom na duljinu volontiranja izraenu u mjesecima

Volonterske aktivnosti
Volonteri su odgovarali na otvoreno pitanje o volonterskim aktivnostima u kojima su
sudjelovali. Imali su mogunost navesti neogranien broj volonterskih aktivnosti. Raspon
broja aktivnosti koje su volonteri navodili je od 1 do 8 aktivnosti (M=2.7, SD=1.85).
Aktivnosti su podijeljene prema ciljanoj grupi ljudi kojima se pomae (nezbrinutu djecu,
starije, siromane, osobe s posebnim potrebama) te na zatitu okolia, zatitu ivotinja i ostale
aktivnosti (slika 2). Na slici su prikazana sva navoenja volonterskih aktivnosti ispitanika, bez
obzira koliko su aktivnosti naveli.
19

Slika 2. Broj volontera ukljuenih u razliita podruja volonterskog djelovanja

Najvie uenika volontiralo je u podruju brige za druge ljude: s djecom u domovima za
nezbrinutu djecu (n=26), siromanima (n=21), starijima (n=19) i osobama s posebnim
potrebama (n=9). Volontiranje u djejim domovima provodi se u obliku pomoi u uenju ili
igre i druenja sa tienicima doma, a ispitanici su volontirali u djejim domovima "A.G.
Mato", Savica, Dugave i Caritasovim domovima za nezbrinutu djecu u Brezovici i na
Trenjevci. Pomo siromanima ukljuuje pripremu i dijeljenje hrane u pukoj kuhinji,
skupljanje hrane i odjee za beskunike i dijeljenje socijalne pomoi siromanima. U
domovima za starije i nemone volonteri su se druili s korisnicima doma i pomagali u
dijeljenju obroka. Djeci s posebnim potrebama pomagali su preko udruge PU, a jedan je
uenik volontirao u udruzi "Krila" za terapijsko jahanje. U ekolokim akcijama za zatitu
okolia (ienje jezera Jarun, ureenje kola, kolskih dvorita, vrta Centra za odgoj i
obrazovanje "Slava Rakaj", ienje parkova i sl.) sudjelovalo je 15 volontera. est je
uenika volontiralo u azilu za naputene ivotinje i organiziralo akciju prikupljanja novanih i
materijalnih sredstava za naputene ivotinje. Ostale aktivnosti odnose se na volontiranje na
kulturnim dogaajima, dobrotvorne akcije prikupljanja pomoi, volontiranje u bolnicama,
akcije Crvenog kria i Caritasa, obiljeavanje Dana zdravlja i Dana planete Zemlje, prodaja
narcisa, izrade projekta za razvoj civilnog drutva, itd.

20

Pretpostavlja se da se djevojke i mladii razlikuju prema vrstama aktivnosti u kojima

volontiraju tako to djevojke ee volontiraju u podruju brige za druge ljude, a mladii u
kratkotrajnim, junakim aktivnostima (Eagly i Crowley, 1986). U ovom istraivanju djevojke
i mladii ne razlikuju se prema broju i vrsti volonterskih aktivnosti. Nepostojanje razlike
moglo bi ukazivati na nemogunost biranja aktivnosti prema afinitetima jer je za
srednjokolce vrsta i raznolikost volonterskih aktivnosti ograniena.
Analiza volonterskih aktivnosti po kolama pokazuje da su uenici kola ukljuenih u projekt
"Plavi menaderi" sudjelovali samo u jednom projektu kojeg su sami organizirali. Uenici
Gimnazije Titua Brezovakog organizirali su druenja tijekom vikenda sa tienicima
Caritasovog doma za nezbrinutu djecu Trenjevka, a uenici Prirodoslovne kole Vladimira
Preloga organizirali su u svojoj koli dobrotvornu akciju prikupljanja sredstava za udruge za
zatitu ivotinja. Volonteri iz volonterskih klubova svih preostalih kola obuhvatili su sva
podruja volonterskog djelovanja.
Motivi volontiranja
Motivacija za volontiranje ispitana je otvorenim pitanjem "Zbog ega si se odluio/la
volontirati?". Na slici 3 grafiki je prikaz najeih motiva za ukljuivanje u volonterske
aktivnosti. Kao i kod ispitivanja volonterskih aktivnosti, ispitanici su mogli navesti
neogranien broj motiva te su u grafikonu prikazani svi navedeni motivi. Najee navedeni
razlog volontiranja je altruistini motiv za pomaganjem ljudima kojima je pomo potrebna i
ljubav prema pomaganju, kojeg je navelo ak 68% volontera (n=38). Devet ispitanika navelo
je da se volontirajui osjeaju bolje, korisno, zadovoljno, ponosno i ispunjeno. S obzirom da
Deseta gimnazija nudi volontiranje kao izborni predmet, od 24 volontera te kole devet
volontera navodi da volontira zbog prijedloga ili naloga profesorice, lako zaraene petice,
kolskog predmeta koji nije naporan, ne optereuje i sl. Sedam volontera Desete gimnazije
volontira prvenstveno zbog toga to se volontiranje provodi u sklopu izbornog predmeta, ali
navode uz to jo i druge motive.
Ostali motivi koje volonteri navode su: bolje koritenje slobodnog vremena (n=5), druenje i
upoznavanje novih ljudi (n=5), drutvena osvijetenost (n=4), zabava (n=3), uveseljavanje
drugih (n=3), ljubav prema djeci (n=3), suosjeanje (n=2) te po jedan volonter navodi
stjecanje novih iskustava, dobru volju i nadomjestak za baku kroz volontiranje sa starijim
osobama.

21

Slika 3. Frekvencija najeih motiva za volontiranje

Motivi naih srednjokolaca razlikuju se od motiva koje navode Clary i Snyder (1999).
Podudaraju se motivi za pomaganjem drugima i smanjenjem negativnih osjeaja prema sebi,
odnosno poveanjem pozitivnih osjeaja, ali srednjokolci jo uvijek ne razmiljaju o buduoj
karijeri i razvijanju vjetina koje e im biti potrebne u budunosti. Ni motiv drutva nije
izraen koliko bi se oekivalo. Volonteri navode da volontiraju zbog upoznavanja novih ljudi i
meusobnog druenja, ali ne i zbog pritiska okoline ili nagovora prijatelja. Ovakvi odgovori
mogli bi ukazivati na davanje socijalno poeljnih odgovora jer veinu lanova volonterskih
skupina ine otprije nastale grupice prijatelja ili uenici iz istih razrednih odjeljenja gdje je
vjerojatno i dolo do odreenog pritiska.
Ispitivanje motiva upitnikom s ve ponuenim motivima moda bi pruilo realniju sliku
motivacije uenika jer postoji mogunost da se ispitanici u trenutku ispunjavanja upitnika nisu
sjetili svih motiva ili nisu ni sami osvijestili zbog kojih sve motiva volontiraju. Istovremeno
se upitnikom s ponuenim razlozima za volontiranje moda ne bi obuhvatili svi mogui
odgovori. U ovom je istraivanju motiv "volontiranje zbog izbornog predmeta" specifian za
22

situaciju i mogue je da ne bi bio ponuen u upitniku. Najbolje bi bilo kombinirati obje

opcije: ispunjavanje ponuene liste odgovora uz mogunost navoenja i drugih motiva.
Stavovi o volontiranju
U tablici 3 prikazani su rezultati volontera i ne volontera za svaku pojedinanu tvrdnju i ttestovi.
Tablica 3
Rezultati 112 ispitanika (56 volontera i 56 ne-volontera) na Upitniku opih stavova o
volontiranju
VOLONTERI

NEVOLONTERI
M
SD
2.87
1.01

M
SD
1. Volonteri su zadovoljniji sobom
3.70
0.83
od ljudi koji ne volontiraju.
2. Volonteri mogu pomoi u rjeavanju
problema lokalne zajednice.
3.79
0.89
3.80
3. Volontiranje moe pomoi u
rjeavanju nekih osobnih problema.
3.71
0.87
3.63
4. Volontiranje je dobar nain za
provoenje slobodnog vremena.
4.07
0.97
3.65
5. Ukljuivanjem u volonterski rad
mogu se upoznati zanimljivi ljudi. 4.61
0.68
4.24
6. Volonteri su obino ljudi zaneseni
3.36
0.86
3.48
nekom idejom.
7. Volontiranju je potrebno dati vie
4.09
0.77
3.65
pozornosti.
8. Volontirati mogu uglavnom oni
koji imaju mnogo slobodnog
2.48
1.06
3.24
vremena.
9. Volontirati mogu uglavnom oni
koji financijski dobro stoje.
1.54
0.79
1.96
10. Volontiranje moe pomoi u
pronalaenju i dobivanju
3.50
0.89
3.26
zaposlenja.
11. Volonterima se moe povjeriti
3.96
0.85
3.46
ozbiljan posao.
Volonteri se najvie slau s tvrdnjom "Ukljuivanjem u volonterski

t-test
4.69

p
0.00

-0.06

0.95

0.51

0.61

2.22

0.03

0.86
0.89
1.03
2.91

0.00

0.64
1.01

-0.69

0.49

0.89

2.78

0.01

-3.57

0.00

-2.64

0.01

1.46

0.15

3.23

0.00

1.16
0.91
0.83
0.77

rad mogu se upoznati

zanimljivi ljudi." (M=4.61, SD=0.68), a najmanje s tvrdnjom "Volontirati mogu uglavnom oni
koji financijski dobro stoje." (M=1.54, SD=0.79). Razlike izmeu volontera i ne-volontera
dobivene su za veinu stavova o volontiranju. Volonteri se znaajno vie od ne-volontera
23

slau sa stavovima da volontiranje donosi odreeno zadovoljstvo samim sobom i omoguuje

upoznavanje zanimljivih ljudi; da za volontiranje ne trebaju financijska sredstva i puno
slobodnog vremena, nego, dapae, da volontiranje omoguuje kvalitetnije koritenje
slobodnog vremena. Takoer se vie slau s tvrdnjama da se volontiranju treba dati vie
pozornosti i da se volonterima moe povjeriti ozbiljan posao, unato tome to se radi o
dobrovoljnom i besplatnom radu.

Slika 4. Prosjeni rezultati volontera, ne-volontera i odraslih rijekih ispitanika iz 2006.

godine za svaku tvrdnju o volontiranju iz Upitnika opih stavova o volontiranju

Na slici 4 prikazani su rezultati volontera i ne-volontera ovog istraivanja i 500 odraslih

ispitanika iz rijekog istraivanja stavova o volontiranju (Fori, 2007). U usporedbi s
odraslim ispitanicima volonteri se u naem istraivanju veinom podjednako ili neto vie
slau s tvrdnjama o volontiranju, osim s tvrdnjama "Volontirati mogu uglavnom oni koji
24

imaju mnogo slobodnog vremena." i "Volontirati mogu uglavnom oni koji financijski dobro
stoje.", s kojima se manje slau. Razlog tome moe biti to srednjokolci jo nemaju svojih
financijskih sredstva i jo uvijek imaju dovoljno vremena za slobodne aktivnosti, za razliku
od odraslih ispitanika koji su ee optereeni novcem i vremenom.

Usporedba psihikih osobina volontera i ne-volontera

U tablici 4 prikazani su rezultati ispitanika na IPIP 50 Junioru, Skali samopotovanja, Skali
altruizma i Skali emocionalne empatije i t-testovi.
Tablica 4
Rezultati 112 ispitanika (56 volontera i 56 ne-volontera) na IPIP 50 Junioru, Skali
samopotovanja, Skali altruizma i Skali emocionalne empatije

Ekstraverzija
Ugodnost
Savjesnost
Emocionalna stabilnost
Intelekt
Samopotovanje
Altruizam
Emocionalna empatija

Volonteri
M
SD
37.95
5.65
40.23
4.95
32.98
6.95
32.91
7.78
38.02
4.60
37.77
6.29
46.55
9.64
7.70
6.77

Ne-volonteri
M
SD
36.20
5.89
39.09
4.49
32.02
6.59
32.48
6.53
37.05
5.18
37.38
7.24
39.70
9.18
3.91
8.41

t-test
1.60
1.28
0.75
0.32
1.04
0.31
3.85
2.63

p
0.11
0.21
0.45
0.75
0.30
0.76
0.01
0.00

Normalnost distribucija rezultata testirana je Kolmogorov - Smirnovljevim testom. Kod

volontera i ne-volontera distribucije rezultata u testovima ne odstupaju statistiki znaajno od
normalne (tablica 5).

Tablica 5
Kolmogorov Smirnovljev test proveden na rezultatima 56 volontera i 56 ne-volontera na
IPIP 50 Junioru, Skali samopotovanja, Skali altruizma i Skali emocionalne empatije

25

Ekstraverzija
Ugodnost
Savjesnost
Emocionalna stabilnost
Intelekt
Samopotovanje
Altruizam
Emocionalna empatija

Volonteri
z
p
0.92
0.37
1.04
0.19
0.86
0.46
0.84
0.49
0.74
0.65
0.66
0.77
1.01
0.25
0.85
0.47

Ne-volonteri
z
p
0.73
0.66
0.98
0.29
0.84
0.49
1.07
0.29
1.02
0.25
0.59
0.87
0.77
0.59
0.93
0.36

Razlike izmeu volontera i ne-volontera nisu dobivene niti za jednu petofaktorsku dimenziju
linosti niti za samopotovanje. Na petofaktorskim dimenzijama linosti ispitanici su se
procijenili visoko na svim skalama upitnika linosti. Ispitanici su na Rosenbergovoj skali
samopotovanja postigli znaajno vie rezultate (M=37.57, SD=6.75) od adolescenata iz
prijanjih ispitivanja samopotovanja. U istraivanju Novkovi iz 2003. godine 183 uenice
treih razreda razliitih srednjih kola postigle su prosjene rezultate M=27.91, SD=7.996 te
su ti rezultati znaajno nii od onih naih ispitanika (t(234)=8.15; p< .01). Slini su rezultati
dobiveni u istraivanju Kozjak (2005) na uzorku od 246 gimnazijalaca prosjene dobi 16.3
godine: prosjeni rezultati i t-test iznose M=31.39, SD=4.34, t(293)=4.42 p< .01. Rezultati
mogu ukazivati da je ovim istraivanjem obuhvaen uzorak srednjokolaca s viom razinom
samopotovanja.
Standardi za jednostavniji oblik Skale emocionalne empatije nisu dostupni, no arbitrarno ih se
moe odrediti tako da rezultati do 10 bodova upuuju na slabije razvijenu empatiju, od 10
20 bodova na srednje razvijenu empatiju, a preko 20 na bolje razvijenu empatiju (Pei, 1989;
prema Balent, 2006). Prema ovim standardima svi ispitanici (M=5.8, SD=7.83), ali i
pojedinano volonteri (M=7.7, SD=6.77) i ne-volonteri (M=3.91, SD=8.41) imaju slabije
razvijenu empatiju. U hrvatskim istraivanjima na odraslim ispitanicima takoer su dobiveni
niski rezultati: M=8.26 (Frani, 2006) i M=7.67 (Balent, 2006). Ovi rezultati prije ukazuju na
potrebu za boljim standardima vrednovanja Skale emocionalne empatije nego na nedostatak
emocionalne empatije meu naim ispitanicima. Volonteri i ne-volonteri znaajno se razlikuju
u emocionalnoj empatiji (t(110)=2.63; p .01). Dobivena je i znaajna razlika izmeu
volontera i ne-volontera u altruizmu (t(110) = 3.85; p .01).

26

Rezultati pokazuju da volonteri imaju veu tendenciju altruistinog ponaanja u

svakodnevnom ivotu od ne-volontera. Volonteri, osim to odvajaju dio svog slobodnog
vremena za organizirane oblike prosocijalnog ponaanja, u svakodnevnim situacijama takoer
pomau onima kojima je potrebno. Visok rezultat volontera potvruje da su volontiranje i
altruistino ponaanje meusobno povezani, slini oblici ponaanja. Volonterske i altruistine
aktivnosti zapoete su slobodnom voljom u svrhu pomaganja drugima, a ne zbog oekivanje
nagrade u bilo kakvom obliku. Volonteri takoer imaju i viu razinu emocionalne empatije od
ne-volontera. Sposobnost suosjeanja s osobama koje imaju odreene probleme, uivljavanja
u njihove tekoe i preuzimanje njihove uloge poveava i motivaciju za pomaganje drugima.
Znaajna razlika izmeu volontera i ne-volontera u emocionalnoj empatiji potvruje da je
sposobnost doivljavanja empatije bitan imbenik za ukljuivanje u prosocijalno ponaanje.
Izmeu adolescenata volontera i ne-volontera nije dobivena statistiki znaajna razlika u
petofaktorskim dimenzijama linosti i samopotovanju. Mogue je da volontiranje, zbog
razliitih razvojnih promjena u adolescenciji, nema toliki efekt na osobine linosti
adolescenata ili da postojee osobine nisu relevantne za to hoe li se adolescenti ukljuiti u
volontiranje. Takoer bi uzrok ovakvim rezultatima mogao biti specifian uzorak
adolescenata. U usporedbi s drugim uzorcima adolescenata nai ispitanici imaju znaajno viu
razinu samopotovanja, a prema dostupnim standardima nisku razinu emocionalne empatije.
Situacijske okolnosti mogle su utjecati na ukljuivanje, odnosno neukljuivanje uenika u
volonterske skupine, tj. na pripadnost grupi volontera ili ne-volontera. Uenici koji su moda i
eljeli volontirati nisu se ukljuivali jer im se nisu svidjele ponuene aktivnosti, nisu imali
dovoljno slobodnog vremena, profesor je vodio volontiranje samo za uenike svog razrednog
odjeljenja ili samo u svojoj smjeni i sl.

Usporedba volontera prema duljini volontiranja i motivaciji

27

Da bismo provjerili pretpostavku da je dugotrajno volontiranje pozitivno povezano s veom

izraenou odreenih pozitivnih osobina linosti (Pilavian i Siegl, 2007), volonteri su
podijeljeni u dvije skupine: one koji volontiraju do 11 mjeseci i one koji volontiraju 12
mjeseci i dulje. U prvoj je skupini 29 ispitanika, volontera projekta "Plavi menaderi" i
veinom uenika niih razreda srednje kole, dok drugu skupinu ini 27 ispitanika koji
volontiraju dulje od godinu dana. Dob i duljina volontiranja znaajno su povezani (r=0.545;
p< .01), to je i oekivano jer su uenici viih razreda imali i mogunost dulje volontirati.
Izmeu grupa podijeljenih prema duljini volontiranja nisu dobivene statistiki znaajne
razlike u altruizmu, emocionalnoj empatiji, samopotovanju i pet velikih dimenzija linosti.
Razlika izmeu volontera koji razliito dugo volontiraju vjerojatno nije dobivena jer je za
pozitivne promjene u osobinama linosti potrebno dugogodinje volontiranje ili ukljuenost u
volontiranje ne utjee na ispitane osobine. U naem su uzorku volonteri ukljueni u
volontiranje najdulje tri godine to moe znaiti da to razdoblje nije dovoljno dugo da bi dolo
do vee izraenosti ispitanih osobina linosti ili ove konkretne osobine nisu presudne da bi
pojedinci ustrajali u volontiranju.
Takoer smo odluili provjeriti postoje li razlike izmeu volontera s obzirom na njihovu
motivaciju. Bez obzira na navedene motive ukljuivanja u volontiranje ne moe se odbaciti
mogunost da su ispitanici davali socijalno poeljne odgovore. Da bismo usporedili razlike
meu volonterima prema motivaciji, uenici su podijeljeni na skupinu onih kojima je
volontiranje u sklopu izvannastavne aktivnosti (n=32) i onih kojima je volontiranje jedan od
izbornih predmeta (n=24). Uenici Desete gimnazije "Ivan Supek" volontiraju kao dio
izbornog predmeta, iz kojeg veinom imaju dobre ocjene i time podiu svoj prosjek ocjena.
Uenici te gimnazije stoga su i ekstrinzino motivirani jer za volontiranje dobivaju nagradu u
obliku dobre ocjene. I sami su volonteri navodili ocjenu i lagani izborni predmet kao motiv.
Ostali volonteri svrstani su u skupinu intrinzino motiviranih. No, razlika izmeu intrinzino i
ekstrinzino motiviranih ispitanika nema niti u altruizmu, emocionalnoj empatiji,
samopotovanju i petofaktorskim dimenzijama linosti niti u duljini i uestalosti volontiranja
to bi znailo da ukljuenost nagrade nije relevantna za osobine volontera ni karakteristike
volontiranja.

Ogranienja istraivanja
Nedostaci ovog istraivanja odnose se na broj ispitanika i nacrt istraivanja.
28

Ovim istraivanjem htjelo se obuhvatiti cijelu populaciju volontera u srednjim kolama

Zagreba. Veina volontera je ispitana, no nekoliko je kola odbilo zahtjev za sudjelovanjem u
istraivanju zbog preoptereenosti svojih uenika razliitim ispitivanjima tijekom godine.
Nedostatak zagrebakih volontera nadoknadio se ispitivanjem uenika iz Srednje kole
Bedekovina. Tako je dobiven zadovoljavajui broj ispitanika, ali upitno je bismo li dobili
drukije rezultate da smo uspjeli kompletirati populaciju zagrebakih volontera iz srednjih
kola. Rezultati istraivanja bili bi pouzdaniji da je broj ispitanika vei i homogeniji, ali, s
obzirom da je volontiranje meu srednjokolcima rijetka pojava i s obzirom na ogranienja
kod prikupljanja ispitanika, ovo je istraivanju provedeno na prigodnom uzorku.
Zbog kauzalno-komparativnog nacrta istraivanja ne moe se zakljuivati o uzronoposljedinim vezama meu varijablama. U ovom su istraivanju dobiveni podaci o
ispitanicima nakon to su se ve ukljuili u volontiranje, tj. nisu poznate njihove osobine prije
volontiranja. Da bi se moglo zakljuivati uzrono-posljedino potrebno je provesti
istraivanje u kojem bi se uenike ispitalo prije i nakon ukljuivanja u volontiranje ili u vie
vremenskih toaka. Na taj bismo nain mogli istraiti postoje li odreene osobine linosti koje
uvjetuju hoe li se netko ukljuiti u volontiranje, utjee li volontiranje na promjene nekih
osobina uenika i sl. No, provedba takvog istraivanja bila bi jako komplicirana jer bi za
poetak trebalo ispitati sve uenike po kolama, a zatim ekati da se neki od njih ukljue u
volontiranje kako bi ih se pratilo kao volontere.
Praktine implikacije
Naeno je da uenici koji volontiraju ee pomau drugima u svakodnevnim situacijama,
volontiraju veinom zbog elje za pomaganjem onima kojima je potrebno i pomau u
razliitim podrujima djelovanja ime doprinose dobrobiti ire zajednice. Zbog toga bi
mogunost volontiranja trebala biti ponuena u svim srednjim kolama, ak i u obliku
izbornog predmeta. Usporedbom osobina linosti te duljine i uestalosti volontiranja uenika
koji volontiraju u sklopu izbornog predmeta i drugih, nije dobivena statistiki znaajna
razlika. Pretpostavljajui da bi altruistini motivi za pomaganjem trebali biti primarni kod
volontiranja, ocjena kao dodatni motiv moda bi potaknula vie uenika za ukljuivanje u
volontiranje. Potvrdu za ovakvu pretpostavku moemo nai u podatku da je u naem uzorku
volontera ak 43 % ispitanika koji volontiraju u sklopu izbornog predmeta, dakle, najvei
postotak volontera od svih kola.

29

Rezultati ovog istraivanja mogli bi pomoi u daljnjim istraivanjima volontera jer u

Hrvatskoj gotovo da i nema istraivanja o volonterima. Najzanimljiviji podaci odnose se na
aktivnosti i motivaciju volontera koji bi mogli u budunosti biti detaljnije istraeni. S obzirom
da je znaajna razlika izmeu volontera i ne-volontera dobivena samo za altruizam i
emocionalnu empatiju, budui istraivai mogli bi ispitati druge konstrukte, primjerice, ocjene
ispitanika, stavove i ukljuenost u volontiranje roditelja ispitanika ili usporeivati odrasle i
srednjokolske volontere, i sl. Podaci o volontiranju srednjokolaca mogli bi biti znaajni i za
organizatore i voditelje volontiranja. Najvei je problem, kako navode voditelji volontiranja,
nedostatak ponude volonterskih aktivnosti za maloljetne osobe i oscilacije u motiviranosti
volontera. Stoga bi i volonterske udruge i kole trebale omoguiti da mladi volonteri imaju
mogunost volontirati u aktivnostima iz svih podruja djelovanja koje zadovoljavaju razliite
motive za volontiranjem.

ZAKLJUAK

30

Ovim istraivanjem provedenim na uzorku od 112 adolescenata doli smo do sljedeih

zakljuaka:
1. Ispitano je 56 volontera adolescenta koji volontiraju prosjeno 13.54 mjeseci, tjedno u
volonterskim aktivnostima provode prosjeno 2.7 sata, a volontirali su u prosjeku u 2.7
aktivnosti. Adolescenti najvie volontiraju u aktivnostima u podruju brige za ljude, a
najee navedeni razlog za volontiranje je elja za pomaganjem ljudima kojima je pomo
potrebna. Razlike izmeu volontera i ne-volontera dobivene su za veinu stavova o
volontiranju. Volonteri se znaajno vie od ne-volontera slau sa stavovima da volontiranje
donosi odreeno zadovoljstvo samim sobom i omoguuje upoznavanje zanimljivih ljudi;
da za volontiranje ne trebaju financijska sredstva i puno slobodnog vremena, nego, dapae,
da volontiranje omoguuje kvalitetnije koritenje slobodnog vremena. Takoer se vie
slau s tvrdnjama da se volontiranju treba dati vie pozornosti i da se volonterima moe
povjeriti ozbiljan posao.
2. Razlika izmeu volontera i ne-volontera dobivena je za altruizam i emocionalnu empatiju,
s tim da volonteri pokazuju znaajno veu izraenost navedenih osobina.
3. Volonteri se ne razlikuju meusobno u altruizmu, emocionalnoj empatiji, samopotovanju i
petofaktorskim dimenzijama linosti s obzirom na duljinu volontiranja i motivaciju.

LITERATURA

31

Balent, B. (2006). Povezanost dimenzija privrenosti u odrasloj dobi, emocionalne empatije i

povrijeenosti u djetinjstvu. Diplomski rad. Zagreb: Odsjek za psihologiju Filozofskog
fakulteta u Zagrebu.
Begovi, H. (2006). O volontiranju i volonterima/kama. Zagreb : Volonterski centar Zagreb.
Bryant, B. K. (1982). An Index of Empathy for Children and Adolescents. Child
Development, 53, 413-425.
Bryant, B. K. (1987). Critique of comparable questionnaire methods in use to assess empathy
in children and adults. N. Eisenberg, J. Strayer (Ur), Empathy and its development (361373). New York: Cambridge University Press.
Burui, J., Feri, I. i Rihtar, S. (2002). Prisutnost pojedinih aspekata socijalne evaluacije u
osoba niega i viega samopotovanja. Drutvena istraivanja, 60-61, 681-697.
Clary, E. G. i Snyder, M. (1999). The Motivations to Volunteer: Theoretical and Practical
Considerations. Current Directions in Psychological Science, 8, 156-159.
Claxton-Oldfield, S. i Banzen, Y. (2010). Personality Characteristics of Hospice Palliative
Care Volunteers: The Big Five and Empathy. American Journal of Hospice &
Palliative Care, 27, 407-412.
Eagly, A.H. i Crowley, M. (1986). Gender and Helping Behavior: A Meta-Analytic Review of
the Social Psychological Literature. Psychological Bulletin, 100, 283-308.
Elshaug, C. i Metzer, J. (2001). Personality attributes of volunteers and paid workers engaged
in similar occupation tasks. Journal of Social Psychology, 141, 752-763.
Esmond, J. i Dunlop, P. (2004). Developing the Volunteer Motivation Inventory to Assess the
Underlying Motivational Drives of Volunteers in Western Australia. WA: Clan.
Frani, S. (2006). Ispitivanje razlika u empatiji obzirom na redoslijed roenja i spol.
Diplomski rad. Zagreb: Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Fori, G. (2007). Volonterstvo i razvoj zajednice : sudjelovanje graana u inicijativama u
zajednici : istraivanje ukljuenosti graana u civilne inicijative u zajednici kroz
volonterski rad. Rijeka : Udruga za razvoj civilnog drutva Smart.
Garaigordobil, M. (2009). A Comparative Analysis of Empathy in Childhood and
Adolescence: Gender Differences and Associated Socio-emotional Variables.
International Journal of Psychology and Psychological Therapy, 9, 217-235.
Goldberg, L. R. (1999.). A broad-bandwidth, public-domain, personality inventorymeasuring
the lower-level facets of several five-factor models. Personality Psychology in Europe,
7, 7-28.
Goldberg, L. R., Johnson, J. A., Eber, H.W., Hogan, R., Ashton,M., C., Cloninger, R. i
Gopugh, H. G. (2006.). The International Personality Item Pool and the future of publicdomain personality measures. Journal of Research in Personality, 40, 84-96.
32

Houle, B. J., Sagarin, B. J. i Kaplan, M. F. (2005). A Functional Approach to Volunteerism:

Do Volunteer Motives Predict Task Preference? Basic and Applied Social Psychology,
27, 337-344.
Johnson, M. K., Beebe, T., Mortimer, J. T. i Snyder M. (1998). Volunteerism in Adolescence:
A Process Perspective. Journal of Research on Adolescence, 8, 309-332.
Kemp, R. A. T., Overbeek, G., Wied, M., Engels, R. C. M. E. i Scholte, R. H. J. (2007).
Early adolescent empathy, parental support, and antisocial behavior. The Journal of
genetic psychology, 168, 5-18.
Kozjak, G. (2005). Korelati usamljenosti kod srednjokolaca. Diplomski rad. Zagreb: Odsjek
za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Lackovi-Grgin, K. (2006). Psihologija adolescencije. Jastrebarsko: Naklada Slap.
Larsen, R. J. i Buss, D. M. (2008). Psihologija linosti: podruja znanja o ljudskoj prirodi.
Jastrebarsko: Naklada Slap.
Mehrabian, A., Epstein, N. (1972). A measure of emotional empathy. Journal of Personality,
40(4), 525-543.
Miljkovi, D. i Rijavec, M. (2001). Razgovori sa zrcalom : psihologija samopouzdanja.
Zagreb: IEP , 2001
Mikac, I. (2002). Broura o volonterizmu. Zagreb: Volonterski centar Zagreb.
Mlai, B. i Goldberg, L. R. (2006), An analysis of a cross-cultural personality inventory: The
IPIP Big-Five factor markers in Croatia. Journal of Personality Assessment, 88, 168177.
Mlai, B., Milas, G. i Kratohvil, A. (2007). Adolescent Personality and Self-esteem an
analysis of self-reports and parental-ratings. Drutvena istraivanja, 87-88, 213-236.
Narodne novine (2007) Zakon o volonterstvu. Zagreb: Narodne novine, br. 58., str. 1863.
Dostupno na : http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/298299.html [13. svibnja
2011]
Nikanovi, J., Nikanovi, M. i umi Juri-Marijanovi, I. (2011). Prosocijalna dimenzija
volontiranja u Bosni i Hercegovini. Banja Luka: Grafopapir.
Novkovi, G. (2003). Odrednice provoenja dijete kod adolescentica. Diplomski rad. Zagreb:
Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Paterson, H., Reniers, R. i Vllm, B. (2009). Personality types and mental health experiences
of those who volunteer for helplines. British Journal of Guidance & Counselling, 37,
459-471.

33

Pervin, L. A., Cervone, D. i John, O. P. (2005). Psihologija linosti : teorije i istraivanja.

Zagreb: kolska knjiga.
Pilavian, J. A. i Siegl, E. (2007). Health Benefits of Volunteering in the Wisconsin
Longitudinal Study. Journal of Health and Social Behavior, 48, 450464.
Raboteg-ari, Z. (1995). Psihologija altruizma : uvstveni i spoznajni aspekti prosocijalnog
ponaanja. Zagreb: Alinea.
Raboteg-ari, Z. (1997). The role of empathy and moral reasoning in adolescents prosocial
behaviour. Drutvena istraivanja, 30-31, 493-512.
krljak, M. (2009). Linost i traenje uzbuenja kod volonterskih skupina visoke i niske
rizinosti. Diplomski rad. Zagreb: Hrvatski studiji Sveuilita u Zagrebu.
Wilson, J. (2000). Volunteering. Annual Review of Sociology, 26, 215-240.

34