Gurijev

Georgije Ivanovi Gurijev (1877 1949) je jedan od najpoznatijih ruskih metafiziara. Slijede
biljeke sa nekih njegovih predavanja:

"Govorio sam prije o sudbini i sluajnostima u ivotu ovjeka. Sada emo malo detaljnije
ispitati znaenje ova dva pojma.
()
"Sudbina stvarno postoji, ali ne za svakoga. Veina ljudi su odvojeni od svoje sudbine i ive
samo pod uticajem Zakona Sluajnosti. Sudbina je rezultat planetarnih uticaja koji su u
odgovarajuoj vezi sa tipom ovjeka. Govoriemo o tome kasnije. U meuvremenu morate
shvatiti jednu stvar. ovjek moe da ima sudbinu koja odgovara njegovom tipu ali u praksi,
on je nikada nema. To je usljed toga to se sudbina ovjeka odnosi samo na jedan njegov
dio, tj. njegovu sutinu (istinsko Ja).
[Da bi se ovo razumjelo trebalo bi pogledati ta kae Moravjev (film) na temu Reinkarnacija]
"Mora se razumjeti da se ovjek sastoji iz dva dijela: sutine i linosti. Sutina u ovjeku je
ono to je stvarno njegovo. Linost u ovjeku je ono to nije njegovo.
'Nije njegovo' znai da je to dolo iz vana, to je on nauio, ili to on odraava, svi tragovi
vanjskih impresija ostavljeni u njegovoj memoriji u njegovoj osjetilnosti, sve rijei i pokreti
koji su naueni, svi osjeaji stvoreni uz pomo oponaanja- sve to nije njegovo, sve je to
linost.
"S take gledita obine psihologije, podjela ovjeka na linost i sutinu je teko pojmljiva.
Bolje reeno, ovakva jedna podjela uopte ni ne postoji u psihologiji.
~***~
[Sada emo pogledati ta kau Kasiopejci na ovu temu (aneling seansa):
Pitanje: (L) prije nego to je Fred stigao, V__ i ja smo diskutovali na temu fizike i
psihologije. Koliko sam ja razumjela na osnovu svog istraivanja ove tematike i linog
iskustva, emocije u smislu onoga to mi pod njima podrazumjevamo, nalaze se u odreenoj
vezi sa fiziologijom, sa hemijskim supstancama i one mogu biti kontrolisane uz pomo
misli. Stoga, ako elimo da promjenimo svoje emotivno stanje, mi treba samo da
promjenimo na nain razmiljanja. Da li je to tano?
Odgovor: Djelomino.
P: (V) To to kae je tano, ali koliko je ljudi u stanju to da uini?
(L) Ne ba puno. Manje od jedan posto. (V) Dobro, kakva onda definicija...
O: Ne radi se o tome.
P: (L) Pa, o emu se onda radi?
O: Karma.
P: (L) Da li emocije koje se prenose karmiki imaju odreenog uticaja na ljudsko tijelo u

smislu hemijskog djelovanja...

O: Mogu imati.
P: (V) Znai, Laurina pretpostavka da sve emocije potiu od hemijskih supstanci ne mora da
bude potpuno tana?
O: Okay.
P: (L) Da li naa dua ima svoje vlastite emocije?
O: Otprilike.
P: (L) Kakve emocije doivljava dua?
O: To je kompleksno.
P: (L) Da li dua na nekom apsolutnom nivou moe da osjea npr. mrnju?
O: Nije isto stanje.
P: (L) Dobro, kada se neko bavi psihologijom, ta je najbolji pristup... ta je to istinski
aspekt jednog bia kojeg treba dotai da bi se pristupilo lijeenju?
O: Podsvjesni um.
P: (V) Da li je tana tvrdnja da psihologija prouava emocije?
O: Ne. Podsvijest je ista bilo u tijelu ili izvan njega.
P: (V) Podsvijest je dio due?
O: Jedno te isto.
P: (V) Da li je vie Ja isto to i dua i podsvijest?
O: Da.
P: (V) Molim vas da mi definiete istinsku psihologiju?
O: Polu duhovnost. [...]
P: (L) I ta je onda istinska psihologija? Da li je to istraivanje podsvijesti?
O: Psiholoki usmjereno prouavanje uma.
P: (L) Djelovanje fiziologije na um, hormoni, nivo eera u krvi, djelovanje raznih organa,
sve to ima uticaja na proces razmiljanja, da li je to tano?
O: Blizu.
P: (L) I to je jedna polovina svega. ta jo?
O: Duh je polovina koja tu nedostaje. ()]
~***~
"Jedno malo dijete jo uvijek nema linost. Ono je ono to ono stvarno jeste. Ono je
sutina. Njegove elje, ukusi, ono to ono voli ili ne voli, sve to izraava njegovo bie
onakvim kavo ono jeste.
"Meutim, im se pone sa njegovim tzv. obrazovanjem, linost poinje da raste. Linost
se obrazuje dijelom namjernim uticanjima drugih ljudi, odnosno, obrazovanjem, a dijelom i
spontanim oponaanjem njih od strane samog djeteta. U obrazovanju linosti veliku ulogu
igra i pruanje otpora ljudima iz svoje okoline u pokuaju da se ouva ono to je stvarno
svoje i to je istinsko.
"Sutina je istina u ovjeku; linost je la. Proporcionalno sa razvojem linosti, ovjekova

sutina se manifestuje sve rjee i rjee i esto se dogaa da ta njegova sutina zaustavi
svoj razvoj u veoma ranom dobu tako da vie ne raste.
"Vrlo esto se dogaa da sutina jednog odraslog ovjeka, ak i onog koji je veoma
inteligentan u onom smislu koji se pod tim danas podrazumjeva, veoma obrazovanog
ovjeka, prestane sa svojim rastom na nivou djeteta starosti od 5 do 6 godina. To znai da
sve to mi u tom ovjeku vidimo, nije njegovo lino.'
"Ono to je stvarno njegovo lino svojsvo, tj. njegova sutina, ona se obino manifestuje
samo u obliku njegovih instikata i najednostavnijih emocija. Meutim, postoje sluajevi
kada se ovjekova sutina razvija paralelno sa njegovom linou. Ovi sluajevi
predstavljaju vaoma rijetke izuzetke, pogotovo u okolnostima civilizovanog ivota.
"Sutina ima vie anse da se razvije kod ljudi koji ive blie prirodi, u tekim ivotnim
uslovima i koji se nalaze u jednoj stalnoj opasnosti i bitci za opstanak.
[U vezi ovog poslednjeg navoda, mislim da u sadanjim uslovima ovjek ima ansu da
razvije svoju sutinu.]
"Meutim, po pravilu, linost kod takvih osoba je veoma malo razvijena. Oni imaju vie
onoga to je njihovo lino od onoga to nije njihovo, tj. fali im obrazovanje i kultura.
"Kultura stvara linost i istovremeno je produkt i rezultat linosti. Mi ne moemo da
pojmimo da je cijeli na ivot, sve ono to nazivamo civilizacijom, sve ono to smatramo
pod naukom, filozofijom, umjetnou i politikom, stvoreno od strane ljudskih linosti, tj. od
strane onoga u njima, to u sutini nije njihovo.
"Taj elemenat tj. ono to nije sutinski njihovo, razlikuje se od onoga to jeste njihovo po
samoj injenici da se ono moe izgubiti, izmjeniti ili oduzeti od njih, na vjetaki nain.
[Ljudima se moe unititi linost a podloni su i re-programiranju!]
"Postoje naini da se eksperimentalno verificira veza izmeu linosti i sutine. U
istonjakim kolama postoje metode uz pomo kojih je mogue odvojiti ovjekovu sutinu
od njegove linosti. Za te svrhe oni ponekad koriste hipnozu, nekad specijalne narkotike ili
odreene vrste vjebi. Ukoliko se linost i sutina ovjeka razdvoje neko vrijeme, na ovaj ili
onaj nain, u njemu se onda formiraju dva bia, koji pricaju razliitim glasom, imaju
potpuno razliite ukuse, ciljeve i interesovanja a za jedno od ta dva bia esto se
ispostavlja da se nalazi na nivou malog djeteta.
"Nastavljajui dalje s ovim eksperimentom, mogue je takoe uspavati jedno od ova dva
bia, ili sam eksperiment moe zapoeti tako to se uspava ovjekova linost ili se uspava
njegova sutina. Odreeni narkotici imaju ta svojstva da uspavaju ovjekovu linost a da
njegova sutina istovremeno ostane budna. Tako nakon odreenog vremena poslije
uzimanja takvog narkotika, ovjekova linost nestaje, dok ostaje samo njegova sutina.
Onda se dogaa da ovjek koji je bio pun najraznovrsnijih i najuzvienijih ideja, pun
simpatija i antipatija, ljubavi, mrnje, strasti, patriotizma, stremljenja, elja, uvjerenja,
odjednom ostane potpuno prazan, bez misli, bez osjeanja, bez uvjerenja i stavova. Prema
svemu onome to ga je prije uzbuivalo, on sada postaje potpuno indiferentan.
"Ponekad je on u stanju i da vidi svu izvjetaenost i imaginativni karakter svog
uobiajenog raspoloenja svojih uzvienih rijei; a ponekad ih i zaboravi kao da nikada nisu
postojale.
"Stvari za koje je svojevremeno bio spreman da rtvuje svoj ivot sada mu se ine
besmislene i beznaajne, nevrijedne da im se posveti bilo kakva panja. Sve ono to on
sada moe nai u sebi to je samo par instiktivnih tenji i ukusa. Voli slatkie, uiva kad mu

je toplo, ne voli hladnou, ne voli da misli o poslu ili nasuprot tome, svia mu se ideja o
fizikom kretanju. I to je sve.
[Interesantno je da se mnogi ljudi koji su bili podvrgnuti hipnozi i kojima je data instrukcija
da se svega toga sjete, nakon to se probude, nau zaprepateni kad saznaju da imaju
neto u sebi to ima skroz suprotne stavove o svemu. U veini sluajeva oni se onda
potrude da suzbiju taj aspekt sebe (svoju sutinu) i nastave dalje, po starom, jer je njihova
linost ta koja dominira i koja naravno ne moe sama sebi priznati svu svoju
izvjetaenost.]
"Ponekad, ali veoma rijetko i kada se najmanje nadamo, ispostavi se da je kod odreenog
ovjeka njegova sutina potpuno odrasla i razvijena, ak i u sluajevima kada njegova
linost nije dovoljno razvijena. U tim sluajevima, ta sutina ujedinjava u ovjeku sve ono
to je u njemu ozbiljno i istinsko.
"Meutim, to se dogaa veoma rijetko. U pravilu, ovjekova sutina je ili primitivna, divlja,
djetinjasta, ili jednostavno - glupa. Razvitak ovjekove sutine zavisi od njegovog rada na
samom sebi.
"Kod rada na samom sebi veoma vaan momenat je onaj kada ovjek pone da razlikuje
svoju linost od svoje sutine. ovjekovo istinsko Ja, njegova individualnost, moe jedino
da izraste iz njegove sutine. Moe se rei da je ovjekova individualnost, - njegova sutina
u jednom odraslom i zrelom obliku.
"Meutim, da bi se omoguilo sutini da odraste, potrebno je da se prvo oslabi stalni
pritisak kojeg linost vri na nju, jer se sve prepreke razvoju ovjekove sutine nalaze u
njegovoj linosti.
'Ukoliko uzmemo jednog prosjenog kulturnog ovjeka, vidjeemo da je u velikoj veini
sluajeva aktivni elemenat u njemu njegova linost, dok je njegova sutina pasivni
elemenat. Unutranji rast ovjeka ne moe poeti sve dok se to ne promijeni. Linost mora
postati pasivna a sutina aktivna. To se moe ostvariti samo ako se odbojnici otklone ili
oslabe, jer su ti odbojnici glavno oruje uz pomo koga linost dri sutinu zarobljenom.
"Kao to je prethodno ve reeno, kod manje kulturnih ljudi sutina je esto razvijenija
nego kod onih kulturnijih. Tako bi se moglo initi da kod njih postoji mogunost rasta,
meutim, u praksi to nije tako jer se ispostavlja da je njihova linost nedovoljno razvijena.
"Da bi dolo do unutranjeg razvoja, i da bi se moglo raditi na samom sebi, potrebna je
jedna odreena razvijenost linosti isto kao i odreena snaga sutine. Nedovoljno
razvijena linost ovjeka podrazumjeva nedostatak znanja, nedostatak informacija i
materijala na kome se mora bazirati rad na samom sebi. Bez odreenih zaliha znanja, bez
odreene koliine materijala koji nije njegov, ovjek ne moe poeti sa radom na samom
sebi, on ne moe poeti da prouava samog sebe, on ne moe poeti da se bori protiv
svojih mehanikih navika, on jednostavno nee imati ni razloga ni motiva da poduzme jedan
takav posao.

"To ne znai da su svi putevi zatvoreni za takve ljude. Put fakira i put monaha, koji ne
zahtjevaju neki intelektualni razvoj jo uvijek im ostaju dostupni. ()
"Tako je evolucija za kulturnog ovjeka podjednako teka kao i za nekulturnog ovjeka.
"Kulturan ovjek ivi daleko od prirode, daleko od prirodnih uslova egzistencije, u
vjetakim ivotnim okolnostima i on tako razvija svoju linost na raun svoje sutine.

"Manje kulturan ovjek ivi u normalnijim i prirodnijim uslovima, te tako on razvija svoju
sutinu na raun svoje linosti.
"Uspjean poetak rada na sebi zahtijeva jednu srenu okolnost, gdje su linost i sutina
kod ovjeka podjednako razvijeni. Iz takve jedne okolnosti moe da proistekne najvei
uspjeh.
"Ako je njegova sutina veoma malo razvijena, onda e ovjeku trebati jedan dui pripremni
rad i taj posao e biti skroz besplodan ukoliko je ovjekova sutina trula iznutra ili ima neka
nepopravljiva oteenja. Takvi sluajevi se deavaju veoma esto. Kod jednog
abnormalnog razoja linosti esto se deava da se razvoj sutine zaustavi u jednoj veoma
ranoj fazi, tako da ona ostane veoma mala i deformisana. Od neke male i deformisane
stvari nita se ne moe napraviti.
"to je jo gore, vrlo esto se dogaa da sutina umre u ovjeku dok su njegova linost i
tijelo jo uvijek ivi. Znaajan procenat ljudi koje svakodnevno susreemo na ulicama
velikih gradova su ljudi koji su prazni iznutra, tj. oni su, u stvari, ve mrtvi.
[Ovo sto Gurijev ovdje ree, trebalo bi nam odnekud biti poznato!? Pogledaj temu:
Organski Portali]
"Na svu nau sreu, mi to nismo u stanju da vidimo i znamo. Kad bi mi znali koliko ljudi je
stvarno mrtvo i koliko mrtvih ljudi upravlja naim ivotima, mi bi poludjeli od uasa.
"Stvarno se i deava esto da ljudi polude zato to su saznali neto slino, a da prethodno
nisu bili pripremljeni za to, tj. vidjeli su neto to nisu trebali da vide.
"Da bi ovjek vidjeo bez opasnosti po sebe, on mora ve da se nalazi na putu. Ukoliko
ovjek, koji nije u stanju da ita uini, vidi istinu - onda e on sigurno poludjeti. Meutim, to
se rijetko deava. Obino, sve je tako aranirano da ovjek ne moe nita da vidi prije
vremena.
"Linost vidi samo ono to ona voli da vidi i to nema uticaja na njen ivot. Ona nikada ne
vidi ono to ne eli da vidi. To je istovremeno i dobro i loe. Dobro je ukoliko ovjek eli da
spava, a loe ukoliko eli da se probudi."

Na jednom od njegovih predavanja neko je postavio Gurijevu sljedee pitanja: "Ukoliko je

ovjekova sutina predmet uticaja sudbine da li to znai da je u poreenju sa podlonou igri
sluaja, sudbina ipak poeljnija za ovjeka?" "I da li sama sudbina moe da nagna ovjeka da se
posveti radu na samom sebi?"
"Ne, ne radi se uopte o tome, sudbina je bolja od igre sluaja u smislu da se ona moe uzeti u
obzir, mogue ju je predvidjeti; mogue je se i pripremiti za ono to slijedi.
"U vezi sa nekim sluajem ovjek ne moe nita da zna. Sudbina moe da bude neprijatna ili
teka. U tom sluaju, postoje naini da se ovjek izoluje od svoje sudbine. Prvi korak ka tome
sastoji se od toga da se on mora da izoluje od dejstva generalnih zakona. Isto kao to postoje
individualni nesretni sluajevi tako postoje i kolektivni nestretni sluajevi. Isto tako, postoji
individualna sudbina, a postoji i opta ili kolektivna sudbina. Kolektivnim nesretnim sluajevima i
kolektivnom sudbinom upravljaju generalni zakoni.
"Ukoliko ovjek eli da stvori svoju vlastitu individualnost, on se mora prvo osloboditi od generalnih

zakona. Generalni zakoni nisu ni u kom sluaju obavezni za ovjeka; on se moe osloboditi od
mnogo njih ukoliko se oslobodi od svojih odbojnika i fantaziranja. Sve to je povezano sa
oslobaanjem od linosti.
"Linost se hrani fantazijama i laima. Ako se smanji koliina lai u kojima ovjek ivi i ako se
smanje njegove fantazije, linost e uskoro poeti da slabi i ovjek e poeti da biva kontrolisan ili
od strane sudbine ili same prirode rada na samom sebi koja je opet kontrolisana od strane volje
jednog drugog ovjeka; to e ga voditi sve dok se kod njega ne formira njegova vlastita volja,
sposobna da se odupre oboma, kako igri sluajeva, tako i njegovoj sudbini, ukoliko je to potrebno."

Hrana za Mjesec
(Iz knjige U Potrazi za udesnim; P.D. Uspenski):
G. je uvijek govorio o planetama i mjesecu kao o ivim biima koja imaju odreenu starost kao i
odreen period ivota, pa time i mogunosti razvitka i tranzicije na vie ravni postojanja. Iz onoga
to kae moemo vidjeti da on ne podrazumijeva mjesec nikakvim mrtvim planetarnim tijelom,
nego nasuprot tome, planetom koja je u fazi raanja, odnosno, jednoj veoma ranoj fazi svog
razvoja i koja jo uvijek nije dostigla stepen inteligencije koju posjeduje naa planeta zemlja:
"Ali Mjesec raste i razvija se i jednom e, vjerovatno, dosei isti nivo kao i zemlja. Onda e se u
njegovoj blizini pojaviti novi mjesec a zemlja e postati sunce. Nekada davno je i sunce bilo slino
zemlji a zemlja mjesecu."
"U kakvom je odnosu inteligencija zemlje sa inteligencijom sunca?" pitao sam ga.
"Inteligencija sunca je boanske prirode," rekao je G. "Ali i zemlja moe postati to isto; samo, to
naravno nije garantovano, jer zemlja moe i da umre i tako da ne postigne nita."
"Od ega to zavisi?" pitao sam ga.
G.-ov odgovor je bio nejasan. "Postoji jedan odreen period," rekao je, "da se uini odreena
stvar. Ukoliko se do jednog odreenog vremena ne uradi ono to treba da se uradi, zemlja moe
da propadne i tako da ne ostvari ono to je mogla da ostvari."
"Da li je poznat taj period?" pitao sam ga.
"Da, on je poznat," odgovorio je G. "Meutim, nema nikakve koristi ako bi to ljudi znali. ak bi bilo
jo gore. Jedni bi vjerovali u to, drugi ne, a trei bi traili dokaze. Nakon toga bi poeli da se
meusobno upaju za kose. Tako sve zavrava kada su ljudi u pitanju."
[Moda bi bilo bitno za zapamtiti ovo to je G. rekao: "Postoji jedan odreen period, da se uini
odreena stvar. Ukoliko se do jednog odreenog vremena ne uradi ono to treba da se uradi,
zemlja moe da propadne i tako da ne ostvari ono to je mogla da ostvari."
ini se da nam ovdje Gurijev pria o "razvoju mjeseca," ili OPS verziji budunosti zemlje. Mjesec
moemo smatrati planetom drugog denziteta, koji je sam po sebi oblast Organskih Portala.
Organska bia OPD tipa koja su trebala biti most izmeu materije i duha su izmanipulisana od
strane OPS entiteta, tako da ona ne obavljaju tu funkciju. U jednoj od seansi, Kasiopejci su rekli
sljedee:
O: ak kada brzina svjetlosti ili jo vea ne bi bila mogua, ne postoji razlog zato neka

vanzemaljska rasa ne bi konstruisala svemirski brod, i ivjela na njemu tokom nekoliko generacija.
Oni su moda prevalili velike razdaljine u vremenu i prostoru traei pogodan svijet za osvajanje.
Nakon to su nali jedan takav, oni mogu instalirati taj brod na jednu propisno udaljenu orbitu,
izgraditi baze na nekim tvrdim povrinama u tom solarnom sistemu, a onda strpljivo nastaviti sa
manipulacijom odabrane civilizacije sve dok ona ne izgradi jednu podesnu tehnoloku
infrastrukturu. A onda, nakon sprovoenja u djelo jednog dugotrajnog, sporog i grandioznog
projekta programiranja uma te populacije, jednostavno se uetati i preuzeti je, kada situacija za
tako neto bude najpovoljnija.
Sada emo nastaviti dalje sa materijalom iz gorenavedene knjige.]
Jednom prilikom, G. je priao o jednoj jedinstvenoj vezi koja vlada izmeu svega u ovom
univerzumu:
"Prema naunim tumaenjima, organski ivot je neka vrsta sluajnog izrataja koji naruava
integritet jednog mehanikog sistema. Ta vrsta znanja ga ne dovodi u vezu ni sa im, niti izvlai
bilo kakve zakljuke iz njegove egzistencije. Meutim, treba da razumije da ne postoji nita to je
sluajno u prirodi; i da nikada nee ni biti; sve ima svoju funkciju; sve ima razlog za svoje
postojanje.
"Tako je organski ivot neto kao jedna nezamjenljiva karika u lancu svijetova, koji ne mogu da
egzistiraju bez njega, isto kao to ni on ne moe bez njih.
" Prethodno smo ve rekli da organski ivot prenosi na zemlju raznovrsne planetarne uticaje i da to
slui da bi se hranio mjesec kako bi mu se omoguilo da naraste i ojaa. Meutim, i zemlja raste;
ne u smislu njene veliine nego u smislu rasta njene svijesti. Planetarni uticaji koji su za nju bili
dovoljni u jednom periodu njene egzistencije postali su nedovoljni; zemlji sada trebaju finiji uticaji.
Da bi se takvi uticaji prihvatili, takoe je potreban i jedan mnogo finiji, odnosno, senzitivniji aparat.
Odatle, organski ivot mora da evoluira kako bi se prilagodio tim potrebama planeta i zemlje.

"Tome slino, i mjesec se moe neko vrijeme zadovoljiti hranom koju mu daje organski ivot
jednog odreenog kvaliteta, meutim, kasnije dou vremena kada prestane da se zadovoljava sa
tom vrstom hrane, ne moe vie da raste uz njenu pomo te pone da biva gladan. Organski ivot
mora biti u stanju da zadovolji tu glad, inae, u drugom sluaju, on ne bi odgovarao svojoj namjeni.
To znai, da bi ispunio svoj zadatak organski ivot mora evoluirati i stajati na nivou potreba
planeta, zemlje i mjeseca.

"Moramo upamtiti da je zrak stvaranja, kako smo razumjeli, sve od Apsoluta pa do mjeseca, neto
kao grana drveta jedna grana koja stalno raste. Vrh te grane, njen zavretak iz kojeg se
pojavljuju novi izdanci, je mjesec.
[Napomena: ovdje bi trebalo gledati na mjesec kao na neto to simbolizira svijest poklonitva
materijalnom aspektu kreacije]
"Ukoliko mjesec ne bi rastao, ukoliko ne bi davao nove izdanke niti ih obeavao, to bi onda znailo
da e se rast cjelokupnog zraka stvaranja zaustaviti, ili da e on morati izbaciti neku vrstu bone
grane.
"U isto vrijeme iz onoga to je prije bilo reeno moemo vidjeti da rast mjeseca zavisi od
organskog ivota na zemlji. Odatle slijedi da rast zraka stvaranja zavisi od organskog ivota na
zemlji. Ukoliko taj organski ivot nestane ili umre, onda e se i cijela ta grana osuiti, u svakom
sluaju, bar onaj dio grane koji se nalazi iza organskog ivota.
"Ista stvar e se dogoditi, samo malo sporije, i u sluaju da se razvoj ili evolucija organskog ivota

zaustavi i prestane da ispunjava ono to se od njega trai. Ta grana se onda moe osuiti. Ovo
moramo upamtiti.

"Tom zraku stvaranja, ili bolje reeno ovom njegovom dijelu kojeg nazivamo zemlja-mjesec, data je
ista prilika za rast i razvoj kao to je ona data i svakoj drugoj posebnoj grani jednog velikog drveta.
Meutim, uspjean rast te grane nije zagarantovan i on zavisi od harmonije i aktivnosti koje se
odigravaju u njenom vlastitom tkivu. Ako jedno tkivo prestane da raste onda i sva ostala tkiva
prestanu s rastom.
"Sve ovo to je reeno u vezi ovog zraka kreacije, tj. njegovog dijela zemlja-mjesec, takoe vai i
za organski ivot na zemlji. Organski ivot na zemlji je jedan kompleksan fenomen u kome svi
njegovi zasebni dijelovi zavise jedan od drugoga. Opti razvoj je mogu samo pod uslovom da vrh
grane raste. Ili, preciznije reeno, u organskom ivotu postoje tkiva koja evoluiraju a postoje i tkiva
koja slue kao hrana i medijum za ona koja evoluiraju. Onda, postoje i elije koje evoluiraju u
sklopu tkiva koja evoluiraju, kao i elije koje slue kao hrana za one od njih koje evoluiraju. U
svakoj posebnoj eliji koja evoluira nalaze se i njeni dijelovi koji evoluiraju, kao i dijelovi koji slue
kao hrana za one koji evoluiraju. Meutim, sve u svemu, mora se upamtiti to da za tu evoluciju ne
postoje nikakve garancije, ona je samo jedna mogunost, i moe da se zaustavi na svakom mjestu
i u svakom momentu.

"Dio organskog ivota koji evoluira je ovjeanstvo. ovjeanstvo takoe ima jedan svoj dio, koji
evoluira, ali o tome emo priati kasnije; [ovdje primjeujemo jo jedan nagovjetaj postojanja
dvaju rasa] u meuvremenu, gledaemo na ovjeanstvo kao na jednu cjelinu.
"Ukoliko ovjeanstvo ne evoluira to znai da e evolucija organskog ivota takoe prestati i to e
imati za posljedicu zaustavljanja rasta ovog zraka stvaranja.
U isto vrijeme, ukoliko ovjeanstvo prestane da evoluira, ono e onda postati beskorisno, s take
gledita svrsishodnosti zbog koje je stvoreno, te e i ono kao takvo morati biti uniteno. Na taj
nain, prestanak njegove evolucije moe istovremeno podrazumijevati i unitenje ovjeanstva.
"Mi nemamo nikakve naznake koje bi nam mogle ukazati na to u kom se periodu planetarne
evolucije sada nalazimo, i da li e zemlja i mjesec morati da ekaju na odgovarajuu evoluciju
organskog ivota, ili ne.
"U isto vrijeme, kada ispitujemo istorijski razvoj ovjeanstva, onakvog kakvog ga mi znamo,
dolazimo do zakljuka da se on odvija u jednom krugu. U jednom vijeku ovjeanstvo unitava sve
to je stvorilo u drugom, a onda se nastavlja sa razvojem mehanikih stvari iz poslednjih stotinjak
godina na raun gubitka mnogih drugih stvari koje su moda daleko vie vanije za njega.
"Uopteno govorei, postoji mnogo razloga da slobodno moemo zakljuiti da se ovjeanstvo
sada nalazi u jednom zastoju i da iz tog zastoja postoji jedan put koji vodi pravo prema dole, ka
degeneraciji.
"Stagnacija podrazumjeva da se odreeni proces naao u stanju ravnotee. Pojava bilo kakvog
novog kvaliteta podrazumjeva istovremenu pojavu drugog, koji mu je proturijean.
"Porast znanja u jednom domenu, uzrokuje porast ignorancije u drugom; prefinjenost na jednoj
strani izaziva pojavu vulgarnosti na drugoj strani; sloboda u vezi s jednim, uzrokuje ropstvo u vezi s
drugim; nestanak jednih predrasuda utie na pojavu i rast drugih; i tako dalje.
[U vrijeme kada je Gurijev ovo govorio, ini se da je stvarno bilo dolo do odreene stagnacije.

Kako trenutno stvari stoje, mislim da smo se strmoglavili prema dolje... ]

"Sada, ako se sjetimo Zakona Oktave, trebalo bi nam biti jasno da se jedan uravnoteen proces
koji se kree u jednom odreenom pravcu ne moe promjeniti u bilo kom eljenom momentu, on
se moe promijeniti i usmjeriti na novi put samo na odreenim raskrsnicama. Izmeu tih
raskrsnica nita se ne moe uiniti.
"Isto tako, ukoliko odreeni proces proe kroz jednu raskrsnicu i nita se ne dogodi, nita se ne
uini, onda se nita vie ne moe uiniti nakon toga i taj proces e nastaviti da se razvija prema
mehanikim zakonima; i ako ak onda ljudi i primjete da se blii jedno neminovno opte unitenje,
oni nee biti u stanju bilo ta da poduzmu.
"Ponavljam, poduzeti se moe neto samo u odreenim momentima koje sam ja upravo nazvao
raskrsnicama, a koje smo u oktavama nazvali intervalima mi-fa i si-do.
~***~
"Naravno, postoji mnogo ljudi koji smatraju da se ovjeanstvo ne kree u onom pravcu u kome
oni misle da bi trebalo. Tako oni onda izmiljaju razne teorije koje bi po njihovom miljenju mogle
da promijene ivot cijelog ovjeanstva. Jedan izmisli jednu teoriju. Drugi odmah smisli drugu koja
je suprotna prvoj. I obojica oekuju da im svi povjeruju. I stvarno se deava da mnogo ljudi
povjeruje u jednu, ili drugu, od tih teorija.
"ivot se prirodno kree svojim vlastitim tokom, ali ljudi ne prestaju da vjeruju u svoje ili tue teorije
i vjeruju kako je mogue uiniti neto.
"Sve te teorije su prilino fantastine, uglavnom zbog toga to ne uzimaju u obzir najvaniju stvar,
tj. podreenu ulogu koju ovjeanstvo i organski ivot igraju u procesima svijeta.
"Intelektualne teorije stavljaju ovjeka u centar svega; sve postoji radi njega, sunce, mjesec,
zemlja. One ak zaboravljaju ovjekovu relativnu visinu, njegovo nitavilo, njegovu prolaznu
egzistenciju i ostalo.
One naglaavaju da je ovjek, ukoliko eli, sposoban da promijeni cijeli svoj ivot, tj. da organizuje
svoj ivot na racionalnim principima.
"I cijelo ovo vrijeme pojavljuju se nove teorije koje se suprostavljaju onim starim teorijama; a sve te
teorije zajedno sa bitkom koja se odvija meu njima nesumnjivo sadre u sebi jednu od onih sila
koje dre ovjeanstvo u ovom stanju u kakvom ono trenutno jeste.
"Pored svega, sve te teorije u vezi opteg ljudskog dobrostanja i opte jednakosti ne samo da se
ne mogu sprovesti u djelo, nego bi imale jedan fatalan uinak ukoliko bi se uspjele ostvariti. Sve u
prirodi ima svoj cilj i svrhu, takoe i ljudska nejednakost i patnja.
"Unitenje nejednakosti podrazumjevalo bi, prvo, unitenje mogunosti za evoluciju. Unitenje
patnje, znailo bi unitenje cijele jedne serije vrsta percepcije zbog koje ovjek postoji, i dugo,
unitenje tzv. okova, tj. sile koja sama po sebi moe promijeniti situaciju. I tako je to sa svim
intelektualnim teorijama.
"Proces evolucije, one evolucije koja je mogua za ovjeanstvo kao cjelinu, potpuno je analogna
procesu evolucije koji je mogu za individualnog ovjeka. To poinje na isti nain, kao npr.: jedna
odreena grupa elija postepeno postaje svjesna; onda ona privlai k sebi druge elije, koje su joj
podreene, i postepeno izaziva to da cijeli organizam pone da slui tom cilju a ne samo da jede,
pije i spava.
"To je evolucija i ne postoji nikakva druga evolucija.

"Kod ovjeanstva, kao i kod individualnog ovjeka, sve poinje sa formiranjem jednog svjesnog
jezgra. Sve mehanike sile ovog ivota bore se protiv stvaranja tog jezga svijesti kod ovjeanstva,
na isti nain kao to se bore sve mehanike navike, ukusi i slabosti protiv ovjekovog svjesnog
pamenja samog sebe. "
"Moe li se rei da postoji jedna svjesna sila koja se bori protiv evolucije ovjeanstva?" pitao sam
ga.
"Sa odreene take gledita, to se moe tako rei," rekao je G.
Ja biljeim ovo, jer se to ini u kontradikciji sa onim ta je on prethodno rekao, tj. da u ovom svijetu
postoje dvije sile koje se meusobno bore svijest i mehaninost."
"Odakle potie ta sila?" pitao sam ga.
"To bi uzelo dosta vremena da bi se objasnilo rekao je G., "a ne moe imati nikakav znaaj za nas
u ovom momentu. Postoje dva procesa koji se ponekad nazivaju 'involutivni' i 'evolutivni.' Razlika
izmeu njih je u sljedeem: Involutivni proces poinje svjesno u Apsolutu a onda na sljedeoj
stepenici postaje mehanian kako se razvija, tako postaje sve vie mehanian; evolutivni proces
poinje polu-svjesno ali on postaje sve svjesniji i svjesniji, to se dalje razvija.
"Ali svijest i svjesno suprostavljanje jednom evolutivnom procesu, moe takoe u odreenim
momentima da se pojavi i kod involutivnog procesa.
"Odakle mu stie ta svijest?
" Od evolutivnog procesa, naravno.
"Taj evolutivni proces mora da se odvija neprekidno. Svaki zastoj uzrokuje jedno odvajanje od
osnovnog procesa. Ti zasebni, izdvojeni fragmenti svijesti koji su zaustavljeni u svom razvoju
mogu se takoe ujediniti i ivjeti odreeno vrijeme borei se protiv evolutivnog procesa. Ako nita,
sve to ini evolutivni proces mnogo interesantnijim.
"Umjesto borbe sa mehanikim silama, u nekim momentima moe da doe i do bitke sa ovim
veoma monim silama, mada se one naravno ne mogu porediti s onima koje upravljaju evolutivnm
procesima.
[Da li nam ovdje Gurijev pria o 4 D OPS silama?!? U svakom sluaju, njegova sljedea tvrdnja je
neto nad im se moramo zamisliti.]
"Te suprotne sile mogu ponekad ak i da pobijede.
"Razlog za to je taj to sile koje upravljaju evolucijom imaju na raspolaganju veoma ogranien
izbor sredstava; drugim rijeima, one mogu da se slue samo odreenim sredstvima i na odreene
naine.
"Suprotne snage nisu ograniene izborom sredstava, one se mogu koristiti svim nainima i
sredstvima, ak i onima koja im mogu obezbjediti samo privremen uspjeh, i na kraju, one
unitavaju oboje i evoluciju i involuciju, po toj taki pitanja.
"Ali kao to sam prije rekao, to pitanje nema praktinu vrijednost za nas. Za nas je veoma bitno da
uspostavimo indikacije za poetak evolucije i odvijanje evolucije. A ako se sjetimo one analogije
izmeu ovjeanstva i ovjeka, onda nam nee biti teko da utvrdimo da li se moe smatrati da
ovjeanstvo sada evoluira.

10

"Da li moemo rei, na primjer, da ivotom upravlja grupa svjesnih ljudi? Gdje su oni? Ko su oni?
"Ono to vidimo, to je upravo suprotno: ovim dananjim ivotom upravljaju upravo oni koji su
najmanje svjesni, oni koji se nalaze u najdubljem snu.
"Da li moemo rei da u ovom ivotu preovladavaju najbolji, najai i najhrabriji elementi? Nita od
toga.
"Nasuprot tome, mi vidimo preovladavanje vulgarnosti i gluposti svake vrste.
"Da li se moe rei da se u ovom ivotu mogu primjetiti tenje ka jedinstvu ili ujedinjavanju?
"Nita od svega toga, naravno. Ono to jedino moemo da vidimo, to su nove podjele, nova nasilja
i nerazumijevanje.
"Znai, u ovoj situaciji u kojoj se ovjeanstvo sada nalazi, ne postoji nita to bi ukazivalo na neke
znakove da se evolucija odvija.
"Nasuprot tome, kada uporeujemo ovjeanstvo sa individualnim ovjekom, moemo veoma
jasno vidjeti jedan razvoj linosti na raun sutine, tj. razvoj vjetakog, lanog, i onog to je
strano, na raun prirodnog, istinskog i onoga to je stvarno nae.
"Zajedno sa tim, vidimo i porast automatizma.
"Moderna kultura zahtijeva automatizaciju. I ljudi nesumnjivo gube svoje steene navike za
nezavisnost, automatiziraju se i pretvaraju u dijelove maine.
"Nemogue je rei gdje je kraj svega toga i gdje se nalazi izlaz
ili da li uopte postoji kraj i izlaz iz toga. Jedna stvar je sigurna, a to je da ovjekovo ropstvo raste i
poveava se. ovjek postaje rob svojom vlastitom voljom. Njemu ne trebaju vie nikakvi lanci. On
poinje da voli to svoje ropstvo, pa ak se i ponosi time.
"A to je i najstranija stvar koja se uopte ovjeku moe dogoditi.
"Sve to sam do sada govorio, govorio sam u vezi ovjeanstva kao cjeline. Ali kao to sam
naglasio prije, evolucija ovjeanstva moe da se nastavi samo preko evolucije jedne odreene
grupe, koja e uticati, odnosno, povesti za sobom ostatak ovjeanstva.
"Da li se moe rei da jedna takva grupa postoji?
"Moda na osnovu odreenih znakova moemo rei da ona postoji, meutim, u svakom sluaju mi
moramo uzeti u obzir da je ta grupa veoma mala, i preslaba da bi imala ikakav uticaj na ostatak
ovjeanstva. Ili, gledajui na to s jedne druge take gledita, moemo rei da se ovjeanstvo
trenutno nalazi u jednom takvom stanju da je ono nesposobno da prihvati vostvo jedne svjesne
grupe."
"Koliko ljudi bi moralo biti u jednoj takvoj svjesnoj grupi?" neko je upitao. "Samo oni sami mogu to
da znaju," rekao je G.
"Da li to znai da oni poznaju meusobno jedan drugog?" opet je upitala ista osoba.
"Kako bi drugaije moglo da bude?" pitao je G.
"Zamislite da postoje dva ili tri ovjeka koji su budni usred jedne mase ljudi koji spavaju. Oni e

11

sigurno prepoznati jedan drugog. Ali ih oni koji spavaju ne mogu prepoznati.
"Koliko ima takvih? Mi to ne znamo niti emo znati sve dok ne postanemo kao oni.
"Prije je bilo jasno reeno da svaki ovjek moe vidjeti u skladu sa nivoom svog bia.
"Ali dvije stotine svjesnih ljudi, ukoliko bi oni postojali i ukoliko bi oni mislili da je to potrebno i
pravedno, mogli bi da promijene cijeli ivot na zemlji.
"Meutim, ili ih jo uvijek nema dovoljno, ili oni to moda nee, ili moda jo uvijek nije dolo pravo
vrijeme za to, ili moda ostali ljudi spavaju previe vrstim snom."

Kako smo vidjeli u prolom dijelu, Gurijev je pomenuo mogunost da grupa ljudi moe
pozitivno da utie na sudbinu ove planete. On je takoe pomenuo period kada emo se nai
na jednoj "raskrsnici." ini se da je ta raskrsnica koja se nalazi ispred nas ono to mi
ovdje nazivamo Talas.
Gurijev je takoe pomenuo mogunost da jedna takva grupa svjesnih individua ve postoji
na ovoj planeti kao i to da je broj njenih lanova premal, ili da oni nisu odluili da stupe u
akciju, ili moda nisu ni mogli jer ovjeanstvo previe vrsto spava.
Oni koji su itali alhemiarsku priu Konferencija Ptica, znaju kako je jedna njihova grupa
krenula u potragu za skrivenim majstorima (gospodarima), Kraljem Svijeta. Na kraju su
shvatili da su ONI sami ti skriveni majstori i da su oni upravo kroz svu tu njihovu potragu
i borbu sami postali ono to su traili.
Isti sluaj je moda i sa Nama iz budunosti.
Mogue je da NE BUDE POMOI sa strane. Jednom prilikom Kasiopejci su rekli sasvim
jasno: Vi e te raditi ono to e te raditi i da e stanje stvari zavisiti od pisaca programa,
tj. vas/nas iz budunosti."
To je jedna od stvari koju moramo ozbiljno uzeti u obzir. Ako smo mi sve to imamo na
raspolaganju, ta bi to znailo i kakvu vrstu odgovornosti to podrazumijeva za svakog od
nas?

U nastavku, Gurdjijev pria o razliitim grupama:

"Sada smo doli do problema ezotericizma."
Jo prije smo naglasili, kad smo priali o ljudskoj istoriji da se ivot ovjeanstva kojem
mi pripadamo nalazi pod upravom sila koje proistiu iz dva razliita izvora: prvi, planetarni
uticaji koji djeluju na jedan potpuno mehaniki nain i koje ljudske mase, isto kao i
individualni ljudi, primaju nesvjesno, i onda, uticaji koji potiu iz unutranjeg kruga
ovjeanstva ijeg postojanja i znaaja veina ljudi nije svjesna, isto kao to nije svjesna ni
onih planetarnih uticaja.
"Ovo ovjeanstvo kojem mi pripadamo, mislei na cjelokupno istorijsko i praistorijsko
ovjeanstvo koje je poznato nauci i ovoj civilizaciji, u realnosti ini samo vanjski krug
ovjeanstva, u kojem postoji i nekoliko drugih krugova.

12

"Tako, moramo da zamislimo da se cijelokupno ovjeanstvo, ono koje je nama poznato i

ono koje nije, sastoji od nekoliko koncentrinih krugova.
"Unutranji krug se naziva 'ezoterini'; taj krug se sastoji od ljudi koji su dostigli najvei
razvojni stepen koji je mogu za ovjeka, to znai da svaki od njih posjeduje
individualnost u svom krajnjem razvojnom stepenu, da tako kaemo, jedno nedjeljivo Ja,
sve vrste svijesti mogue za ovjeka i punu kontrolu nad tim stanjima svijesti, sve znanje
mogue za ovjeka, i jednu slobodnu i nezavisnu volju.
"Ovi ljudi ne mogu poduzimati radnje koje su u suprotnosti sa njihovim razumijevanjem, niti
imati razumijevanje koje nije odraeno u njihovim radnjama.
"U isto vrijeme, meu njima ne moe da bude nikavih nesloge niti razlike u razumijevanju.
Odatle, njihova aktivnost je potpuno ko-ordinisana i vodi ka jednom zajednikom cilju bez
ikakvog posebnog nagona, jer je sve bazirano na jednom zajednikom i identinom
razumijevanju.
[Ovdje se radi o jednoj istinskoj kolinearnosti. Znai, to nema nita zajednikog sa
naturanjem odreenih ideja nekoj grupi ljudi (kao to je to sluaj se religijama, sektama i
tajnim drutvima), pretvaranja ljudi u sljedbenike i zahtijevanja da se slijede odreene
odrednice. Ovdje se radi o individuama od kojih svaka posjeduje svoju individualnost u
najveoj moguoj mjeri, to podrazumijeva jedno nepodjeljivo Ja, sve vrste svijesti koje su
mogue za ovjeka, svo znanje koje je mogue da ovjek ima, i jednu slobodnu i nezavisnu
volju.]
"Sljedei krug se naziva - 'mezoterini,' to znaci, sredina. Ljudi koji pripadaju ovom krugu
posjeduju sve one kvalitete koje posjeduju pripadnici ezoterikog kruga, s tom razlikom to
je njihovo znanje vie teoretskog karaktera.'
"To se naravno odnosi na znanja kosmikog karaktera. Oni znaju i razumiju mnoge stvari
koje jo uvijek nisu u stanju da izraze na jedan praktian nain.
Znai, oni znaju mnogo vie nego to su u stanju da pretvore u praksu.
"Meutim, njihovo razumijevanje je isto kao, odnosno, identino sa razumijevanjem ljudi
koji pripadaju ezoterikom krugu.
"Izmeu njih ne moe da bude nesporazuma niti nerazumijevanja. Jedan od njih razumije
isto kao to svi oni razumiju, i svi razumiju na isti nain kako jedan razumije.
"Meutim, kao to je ve prethodno reeno, to razumijevanje je u poreenju sa
razumijevanjem onih iz ezoterikog kruga, vie teoretske prirode.
"Trei krug se naziva egzoterini, vanjski, zato to je to vanjski krug unutranjeg dijela
ovjeanstva. Ljudi koji pripadaju tom krugu posjeduju mnogo onoga to karakterie ljude
iz ezoterinog i mezoterinog kruga, s tim to je njihovo kosmiko znanje vie filozofskog
karaktera, to bi znailo, ono je vie apstraktno u poreenju sa znanjem onih iz
mezoterinog kruga.
"Pripadnik mezoterinog kruga kalkulie, dok pripadnik egzoterinog kruga kontemplira.
Njihovo razumijevanje esto nije izraeno u njihovom aktivnostima. Meutim, izmeu njih
ne moe biti razlike u razumijevanju. Ono to razumije jedan, razumiju i svi ostali.
[Kolinearnost je klju jedne ezoterike grupe.]

13

"U literaturi koja priznaje postojanje ezoterike, ovjeanstvo se dijeli samo na dva kruga,
egzoterini krug, koji se nalazi nasuprot ezoterinog, naziva se normalnim ivotom. U
realnosti, kako vidimo, egzoterini krug je neto veoma daleko i veoma visoko iznad nas.
Za obinog ovjeka, ve samo to podrazumijeva ezotericizam.

" Ovaj vanjski krug' kome mi pripadamo i kojeg jedino znamo, je krug mehanikog
ovjeanstva. Prvi znak po kome se taj krug raspoznaje je taj to meu ljudima koji mu
pripadaju nema niti moe biti zajednikog razumijevanja. Svako razumije na svoj lini nain,
i svako drugaije.

[Ovdje primjeujemo da ono - "ovo to ja kaem je istina..." ili "svako stvara svoju vlastitu
realnost" je jedna od glavnih karakteristika ovog kruga mehanikog ovjeanstva.]
"Ovaj krug se ponekad naziva krugom jezike zabune, tj. to je krug u kome svako pria
svojim jezikom, gdje niko nikoga ne razumije, niti se iko trudi da ga drugi razumiju.
"U ovom krugu jedno zajedniko razumijevanje izmeu ljudi je nemogue, osim u rijetkim
sluajevima u vezi stvari koje nisu od nekog ozbiljnijeg znaaja i koje se nalaze u okviru
granica datog stvorenja.
"Ukoliko ljudi koji pripadaju tom krugu postanu svjesni ovog opteg nedostatka
razumijevanja i dobiju elju da razumiju i da se njih razumije, onda to podrazumijeva da oni
imaju jednu podsvjesnu tendenciju ka unutranjem krugu, jer meusobno razumijevanje
poinje samo u egzoterikom krugu i samo tamo je ono mogue.
"Meutim, svjesnost o nedostatku razumijevanja ljudima obino dolazi na jedan potpuno
drugaiji nain, tako da mogunost razumijevanja jednog ovjeka zavisi od mogunosti
njegovog prodora u egzoterini krug gdje razumjevanje poinje.
"Ako zamislimo ovjeanstvo u obliku etiri koncentrina kruga, tu takoe moemo
zamisliti etiri prolaza na krunici treeg, unutranjeg kruga, tj. egzoterinog kruga, kroz
koje ljudi iz mehanikog kruga mogu da prou.
"Ta etiri prolaza su ujedno u vezi sa etiri puta, o kojima smo prije priali.

"Prvi put je put fakira, put namijenjen za ljude tipa ovjeka br. 1, koji su fizika tijela,
instiktivno-pokretako-osjetilni ljudi bez mnogo pameti i bez mnogo srca.

"Drugi put je put monaha, religiozni put, put ljudi tipa ovjeka br. 2, tj. emocionalnih ljudi.
Ovdje jedno jako tijelo i um nisu toliko potrebni.

"Trei put je put jogija. To je put uma/intelekta, put ovjeka br. 3. Ovdje srce i tijelo ne
trebaju biti neto posebno jaki, jer bi to predstavljalo samo jednu smetnju na tom putu.
"Pored ova tri puta postoji i etvrti put, kojim mogu da idu oni koji iz bilo kog razloga ne
mogu da idu bilo kojim od ona prva tri puta.
"Osnovna razlika izmeu prva tri puta, tj. puta fakira, puta monaha, puta jogija i etvrtog

14

puta sastoji se u injenici da su oni uvezani u jednom stalnom obliku koji postoji kroz
jedan dugi vremenski period nae istorije i oni se skoro, kao takvi, nisu nimalo promijenili.
U temelju ovih institucija nalazi se religija.

"Tamo gdje postoje kole jogija, one se samo spolja razlikuju od religijskih kola. U
razliitim istorijskim periodima postojala su razna drutva i redovi fakira u razliitim
dravama i ona jo uvijek postoje.
"Ova tri tradicionalna puta predstavljaju stalne puteve koji postoje u okviru naeg
istorijskog perioda.
"Prije dvije ili tri hiljade godina postojali su i drugi putevi koji vie ne postoje a ovi putevi
koji postoje danas nisu nekad bili toliko podijeljeni, oni su bili mnogo blii jedan drugome.
"etvrti put se razlikuje od starijih i novijih puteva po injenici da on nikada nije jedan
stalan put. On nema nikakve odreene oblike, niti institucije koje su vezane za njega. On se
pojavljuje i nestaje pod uticajem nekih njegovih posebnih zakona.
"etvrti put nije nikada bez jednog odreenog znaenja, on nije nikada bez preduzimanja
jednog poduhvata; i on moe jedino postojati oko njega i u vezi s njim. Kada se s tim
poslom zavri, da tako kaemo, etvrti put onda nestaje sa odreenog mjesta, on nestaje u
tom svom odreenom obliku, da bi se kasnije moda pojavio opet na nekom drugom mjestu
i u nekom drugom obliku.
"kole etvrtog puta postoje za potrebe posla koji se obavlja u vezi sa predvienim
projektom. One nikada ne postoje same od sebe za svrhu obrazovanja ili obuke.
"Mehanika pomo nije uputna ni u kakvom radu koji je u vezi sa etvrtim putom. Samo
jedan svjestan rad moe biti koristan prilikom rada na etvrtom putu.
Mehaniki ovjek nije sposoban za jedan svjestan rad, tako da je prvi zadatak za ljude koji
poinju sa radom, da stvore svjesne pomonike.
[ "mehanika pomo nije uputna..." podrazumijeva da od kojekakvih hemijskih sredstava ili
vjetaki izmjenjenih stanja svijesti produene vjebe meditacije, molitve, i kojekakvi
rituali nema nikakve pomoi. Ukratko reeno, prvo pravilo je PRESTANI da se ponaa
mehaniki. RITUALI SPUTAVAJU I OGRANIAVAJU OVJEKA." (Nije nimalo sluajno
zato se oni nameu ljudima, kako od strane vjerskih institucija, tako i od strane kojekavih
sekti i tajnih drutava)]
"Sam rad u skolama etrvrtog puta moe imati mnoge oblike i mnoga znaenja.
" U normalnim ivotnim uslovima jedina ansa da ovjek pronae jedan put je mogunost
da se sretne sa poetkom posla ove vrste. Meutim, sama ansa za nailaenje na jedan
ovakav rad kao i mogunost da se iz njega izvue neka korist zavisi od mnogih okolnosti i
uslova.
"to prije ovjek uvidi svrhu jednog ovakvog rada koji se odvija, on e bre postati korisniji
za njega i vie e biti u stanju sam da dobije neto od njega.
[Ne ovo bi trebalo obratiti panju, jer se u ovom sluaju radi o naoj zajednikoj sudbini.]
"Meutim, bez obzira na to kakav je krajnji cilj tog rada, kole postoje sve dok se taj rad
odvija. Kad se posao zavri, kole se zatvaraju. Ljudi koji su zapoeli taj rad silaze sa

15

scene. Oni koji su nauili od njih ono to se moglo nauiti i koji su dostigli mogunost da
nastave sami da se kreu putem, poinju na jedan ili drugi nain sa svojim vlastitim, linim
radom.
"Meutim, ponekad se deava da se jedna kola zavri i da odreen broj ljudi koji su bili u
dodiru s polom ostane a da su vidjeli samo vanjski aspekt tog posla, odnosno, vidjeli su
cijelinu posla samo sa strane.
"Tako oni, nimalo ne sumnjajui u same sebe ili u tanost svojih zakljuaka i razumijevanja,
oni odluuju da nastave s radom. Kako bi nastavili s radom oni osnivaju nove kole,
poduavaju ljude onome to su sami nauili i daju im obeanja koja su sami primili.
Naravno, sve ovo predstavlja samo jednu vanjsku imitaciju. Meutim, kad se okrenemo
nazad i pogledamo u prolost, skoro je nemogue jasno razlikovati gdje zavrava istinsko a
gdje poinje imitacija.
"Otvoreno govorei, skoro sve to mi znamo o razliitim vrstama okultnih, masonskih, i
alhemiarskih kola podrazumijeva te imitacije. Mi ne znamo praktino nita o stvarnim
kolama izuzimajui rezultate njihovog djelovanja, pa ak i to samo u sluaju ako smo u
stanju da razlikujemo rezultate jednog stvarnog posla od onih koji su proistekli iz imitacije.
"Meutim, ovakvi pseudo-ezoterini sistemi takoe igraju jednu svoju odreenu ulogu u
radu i aktivnostima nekih ezoterinih krugova. Naime, oni predstavljaju posrednike izmeu
ovjeanstva koje je uronjeno u jednom materijalistikom ivotu i kola koje su
zainteresovane za obrazovanje jednog odreenog broja ljudi, to za svrhu njihove vlastite
egzistencije to za svrhu jednog rada kosmikog karaktera kojeg one moda mogu
izvoditi.
"Upravo taj pojam ezotericiznma, ideja o inicijaciji, dopire do ljudi uz pomo ovakvih
pseudo-ezoterikih sistema i kola; a kad te pseudo-ezoterine kole ne bi postojale, velika
veina ljudi ne bi ni imala mogunost bar da uje o postojanju bilo ega to je vie od
ivota (kojeg oni poznaju), jer istina u svom istom obliku, njima ne moe da bude
dostupna.
"Iz razloga to ljudsko bie ima mnoge specifine karakteristike, posebno tzv. moderni
ovjek, istina moe jedino doprijeti do njega samo u obliku lai i samo u tom obliku je
ovjek moe prihvatiti; samo u tom obliku ljudi su u stanju da istinu probave i asimiliraju.
"Gola istina, za njih bi bila isto to i neprobavljiva hrana.
"Pored svega toga, u pseudo-ezoterikim pokretima, u crkvenim religijama, okultnim i
teozofskim kolama, ponekad se moe nai jedno zrno istine, u svom istom obliku. Ono
moe biti sauvano u njihovim spisima, ritualima, tradiciji, koncepciji njihove hijerarhije,
njihovim dogmama ili u njihovim principima.
"Ezoterine kole, to ne znai, pseudo-ezoterine kole, koje se moda jo uvijek mogu
nai u nekim zemljama istoka, veoma teko je nai zato to one tamo postoje maskirane u
vidu nekih manastira ili hramova. Tibetanski manastiri graeni su u obliku etiri
koncentrina kruga, koji su podijeljeni visokim zidovima. Indijski hramovi, pogotovo oni na
jugu Indije, graeni su na istom principu u obliku etverougaonika, koji se nalaze jedan u
drugom.
Vjernici obino imaju pristup u prvi vanjski dio hrama a u rijetkim prilikama i posjetioci koji
pripadaju drugim religijama ili dolaze iz drugih zemalja, pogotovo Evrope; pristup drugom
prstenu dozvoljava se samo pripadnicima odreene kaste koji imaju specijalnu dozvolu za
to; pristup treem prstenu je dozvoljen samo ljudima koji pripadaju hramu; a pristupiti
etvrtom prstenu mogu samo Bramani i svetenici.
Organizacije ove vrste, sa nekim malim varijacijama, nalaze se svuda te tako omoguavaju i

16

ezoterinim kolama da egzistiraju bez mogunosti da ih se prepozna.

"Jedan od dvanaest manastira je kola. Meutim, kako ga mi moemo prepoznati?
Ukoliko uete u njega, to e biti samo njegov vanjski dio. U njegov drugi dio mogu ui samo
uenici, ali vi to ne znate jer e vam rei da se radi o pripadnicima odreene kaste; u vezi
treeg i etvrtog kruga, o njima ne moemo nita saznati. Tako moete obilaziti te manastire
i u svakom e te vidjeti isti poredak i ukoliko vam to neko ne kae, neete biti u stanju da
razlikujete jedan ezoterini hram ili manastir od obinog.
"Sam pojam inicijacije koji dopire do nas kroz pseudo-ezoterine sisteme, je takoe
prenesen do nas u kompletno pogrenom obliku. Legende o vanjskim obredima inicijacije
stvorene su od otpadaka informacija kojima mi raspolaemo u vezi starih kola misterija.
Te Misterije predstavljaju jednu specijalnu vrstu puta kod kojih je, rame uz rame, sa jednim
tekim dugotrajnim radom, povremeno dolazilo da jednog teatralnog prikazivanja,
specijalne vrste, prilikom ega se na jedan alegorian nain prestavljao cijeli put evolucije
ovjeka i svijeta.
"Prelazi sa jednog nivoa bia na drugi nivo bia bili su obiljeavani ceremonijama u kojima
su takve specijalne prezentacije bile zastupljene, te je to podrazumjevalo jednu inicijaciju.
"Meutim, promjena bia se ne moe ostvariti uz pomo bilo kakvih obreda ili rituala.
"Ritualima se moe samo obiljeiti (ili proslaviti, prim. prev.) ostvarena tranzicija bia.
"A u pseudoezoterinim sistemima, gdje ne nalazimo nita drugo do te rituale, oni pridaju
tim ritualima jedan neovisan znaaj. Oni pretpostavljaju da se jednim ritualom, pretvorenim
u jednu svetu tajnu prenose odreene sile na one koji u njemu sudjeluju. To je opet u vezi
sa onom psihologijom imitacije.
"Ne postoji niti e ikada postojati bilo kakva spoljna inicijacija. U stvarnosti, postoje samo:
samo-inicijacija i samo-prezentacija. Sistemi i kole mogu samo indicirati metode i naine,
ali nema tog sistema ili kole koji mora da odradi za ovjeka onaj posao kojeg on mora da
uradi sam. Unutranji rast, promjena bia, potpuno zavisi od rada kojeg ovjek mora da
obavi sam."

Gurijev:

"Da bi se shvatila sutina ovog uenja potrebno je jasno razumjeti da su ovi putevi [fakira, monaha,
jogija] jedine mogue metode razvoja ovjekovih skrivenih mogunosti. S druge strane, to nam
kazuje koliko je jedan takav razvoj teak i rijedak.
Razvoj tih mogunosti ne podrazumijeva nikakav zakon. Zakon koji vai za ovjeka je egzistencija
u krugu mehanikih uticaja, to je jedno stanje ovjeka-maine.
Put razvoja skrivenih potencijala je put protiv prirode, protiv Boga. To objanjava potekoe i
ekskluzivnost tih puteva. Ovi putevi su pravi i uski. Ali istovremeno samo uz njihovu pomo se
neto moe postii.

17

U generalnoj masi svakodnevnog ivota, posebno modernog ivota, ovi putevi su jedan mali skoro
neprimjetan fenomen koji sa ivotne take gledita ne mora uopte ni da postoji. Ali taj mali
fenomen sadri u sebi sve to ovjek posjeduje za razvoj svojih skrivenih mogunosti.
Ti putevi su suprostavljeni svakodnevnom ivotu, zasnovani su na drugim principima i oni
potpadaju pod druge zakone. U tome se sastoji njihova mo i znaaj.
U svakodnevnom ivotu, ak i u jednom ivotu ispunjenom naunim, filozofskim, religijskim ili
drutvenim interesima, ne postoji nita, i ne moe da postoji ita, to moe da prui mogunosti
koje su sadrane u ovim putevima.
Ti putevi ovjeka vode, ili bi trebali da ga vode, do besmrtnosti.
Svakodnevni ivot, u najboljem sluaju, vodi ovjeka do smrti i ne moe ga voditi niemu drugom.
Pojam ovih puteva ne moe se razumjeti ukoliko ovjek smatra da postoji mogunost njegove
evolucije bez pomoi ovih puteva.
"Po pravilu, ovjeku je teko da se pomiri s tom milju; ona se njemu ini pretjeranom,
nepravednom i apsurdnom.
On veoma slabo razumije znaenje rijei mogunost. On se zavarava idejom da ukoliko on ima
bilo kakve mogunosti u sebi samom, onda one ve moraju biti razvijene i da u njegovoj okolini
moraju postojati uslovi za njihovo razvijanje.
Od totalnog odbijanja da prizna postojanje tih mogunosti u sebi, ovjek se generalno prebacuje
na zahtijevanje jednog imperativnog i neizbjenog razvoja tih mogunosti.
Njemu je teko da prihvati pomisao da te mogunosti mogu ostati nerazvijene i kao takve nestati, i
da njihov razvoj, u drugu ruku, zahtijeva jedan veliki trud i izdrljivost.
U stvari, ukoliko uzmemo u obzir sve ljude koji nisu fakiri, monasi ili jogiji i za koje moemo sa
sigurnou rei da oni nikada nee ni postati fakiri, monasi ili jogiji, onda sa nesumnjivom
sigurnou moemo rei da se njihove mogunosti ne mogu razviti i nee razviti.
Ovo se mora jasno razumjeti kako bi se razumjelo ono to slijedi.
"U obinim uslovima kulturnog ivota, pozicija ak i jednog inteligentnog ovjeka, koji trai znanje
je beznadena, zato to u uslovima koji ga okruuju ne postoji nita to podsjea na kole joge ili
fakirske kole, dok su religije Zapada degenerisane do jednog takvog stepena da u njima nema
nieg ivog ve dugo vremena.
Razna okultna i mistina drutva sa svojim naivnim spiritistikim eksperimentisanjima, takoe ne
mogu dati nikakve rezultate.
"Tako da bi cjelokupna situacija stvarno bila beznadena ukoliko ne bi postojao etvrti Put.
"etvrti put ne zahtijeva povlaenje u pustinju, ne trai od ovjeka da se on odrekne svega s im je
do sada ivjeo.
etvrti put poinje daleko iza puta jogija.
To podrazumijeva da ovjek mora biti pripremljen za etvrti Put i ta priprema se morala odvijati
tokom obinog ivota i na ozbiljan nain, ukljuujui u sebe mnoge razliite strane.

18

Nadalje, ovjek mora ivjeti u uslovima koji su pogodni za rad na etvrtom Putu, ili u svakom
sluaju, u uslovima koji ga nee onemoguavati u tome.
Mora se razumjeti to da u unutranjem i vanjskom ivotu ovjeka mogu postojati nepremostive
barijere za dosezanje etvrtog Puta.
Nadalje, etvrti Put nema definitivne oblike kao to je to sluaj sa fakirom, monahom i jogijem.
I prije svega, njega se mora pronai. To je prvi ispit.
On nije tako dobro poznat kao ona tri tradicionalna puta. Postoji mnogo ljudi koji nikada nisu uli za
etvrti Put, a postoje i drugi koji negiraju negovo postojanje ili mogunost.
"Istovremeno, zapoinjanje etvrtog puta je mnogo lake nego zapoinjanje puteva fakira, monaha
ili jogija.
Na etvrtom putu je mogue raditi i pratiti ga, dok ovjek istovremeno ostaje u uobiajenim
ivotnim uslovima, radei svoj uobiajeni posao, odravajui svoje prethodno uspostavljene veze s
drugim ljudima i bez odricanja od bilo ega.
Nasuprot tome, uslovi u koje je ovjek stavljen na poetku tog rada, u kojima da tako kaemo, taj
posao nalazi njega, su istovremeno najbolji za njega, u svakom smislu, na poetku tog posla.
Ti uslovi su za njega prirodni zato to ivot tog ovjeka i uslovi u kojima se on nalazi odgovaraju
onome to on jeste. Svi uslovi razliiti od onih koji su stvoreni samim ivotom, bili bi vjetaki za
ovjeka i u takvim vjetakim uslovima on ne bi bio sposoban da dotie sve strane svog bia
odjednom.
"Zahvaljujui tome, etvrti put simultano utie na svaki aspekt ovjekovog bia. To je posao koji se
obavlja u vie nego tri sobe odjednom.
Fakir radi u prvoj sobi, monah u drugoj a jogi u treoj. Kad dosegnu etvrtu sobu, fakir, monah i
jogi e ostaviti za sobom mnoge stvari nezavrenim, i oni nee moi koristiti ono to su nauili zato
to nisu ovladali svim njihovim funkcijama.
Fakir je vladar svog tijela, ali ne i svog uma i emocija; monah je vladar svojih emocija ali ne tijela i
uma; jogi je vladar svog uma ali nije vladar svog tijela i emocija.
"Zatim, etvrti put se razlikuje od drugih puteva u tome to je glavni zahtijev koji se trai od ovjeka
zahtijev za razumijevanjem. ovjek ne smije raditi nita to ne razumije, osim u sluaju nekog
eksperimenta koji se obavlja pod nadzorom njegovog uitelja.
to vie ovjek razumije ono sta radi, utoliko e biti bolji rezultati njegovog uloenog truda. To je
fundamentalni princip etvrtog Puta. [Suta razlika od hiperdimenzionalnih tehnika S. Swerdlowa,
prim.prev.]
Na etvrtom putu vjera nije potrebna; nasuprot tome sve vrste vjera su u suprotnosti sa etvrtim
putom.
Na etvrtom putu ovjek mora zadovoljiti samog sebe istinom koja mu je reena. Sve dok on nije
zadovoljan njome, on ne smije nita raditi.

19

"Ova metoda etvrtog puta sastoji se u radu na neemu u jednoj sobi i istovremenom radu na
neemu drugom, to je u vezi s tim, u druge dvije sobe to znai, dok radimo na fizikom tijelu
moramo istovremeno raditi na naem umu i emocijama; kad radimo na naem umu, moramo raditi
na fizikom tijelu i emocijama; kad radimo na emocijama, moramo raditi na umu i fizikom tijelu.[...]
Uz sve to, na etvrtom putu je mogue da se individualizira rad svake osobe posebno, to znai,
svaka osoba moe raditi samo ono to je za nju potrebno a ne raditi ono od ega nema koristi.
"Kad ovjek na etvrtom putu stekne volju, on je onda moe poeti i koristiti, zato to je on stekao
kontrolu nad svojim tjelesnim, emocionalnim i intelektualnim funkcijama. Pored toga, on je utedio
prilino mnogo vremena radei na tri strane svog bia, paralelno i simultano.[...]
"Pojmovi, dobro i zlo, ponekad se veu s pojmovima istinitog I pogrenog. Meutim, isto kao to
dobro i zlo ne postoje za obinog ovjeka, za njega takodje ne postoji istinito i pogreno.
"Permanentna istinitost i permanetna lanost moe postojati jedino za permanentnog ovjeka.
Ukoliko se ovjek stalno mijenja, onda e se za njega ono to je istinito i lano takoe stalno
mijenjati. A ukoliko se ljudi u svakom datom trenutku nalaze u razliitom stanju, njihovi koncepti
istine mogu biti isto toliko raznovrsni kao i njihovi koncepti dobra.
ovjek nikad ne primjeuje kako on poinje da smatra pravilnim ono to je jue smatrao pogrenim
i obratno. On ne primjeuje te tranzicije isto kao to ne primjeuje ni tranzicije onih svojih Ja,
jednih u druge.
"U ivotu obinog ovjeka istina i la nemaju moralnih vrijednosti ikakve vrste, zato to se ovjek
nikada ne moe pridravati jedne jedine istine. Njegova istina se mijenja.
Ukoliko se ona neko odreeno vrijeme ne mijenja, onda je to zato to joj to ne dozvoljavaju
odbojnici.
A ovjek nikada ne moe rei istinu. Ponekad ono kae istinu, ponekad ono kae la. Iz toga
proizilazi da njegova istinitost i lanost nemaju vrijednosti; nijedno od toga na zavisi od njega,
oboje zavise od istog sluaja.
A to je isto tako tano ukoliko se primjeni na ovjekove rijei, njegove misli, njegova osjeanja, i
njegove koncepte pravilnog i nepravilnog.
"Da bi razumjeo meusobnu povezanost istine i lai u ivotu, ovjek mora razumjeti lai u samom
sebi, one konstantne i stalne lai koje neprestano govori samom sebi.
"Te lai su stvorene od strane odbojnika.'
Da bi se unitile lai u nekome, kao i one lai koje se nesvjesno govore drugima, ti odbojnici se
moraju unititi.
Meutim, ovjek ne moe ivjeti bez odbojnika.
'Odbojnici' automatski kontroliu ovjekovo djelovanje, rijei, misli i osjeanja. Ukoliko bi se
odbojnici unitili onda bi sva kontrola nestala. ovjek nije u stanju da egzistira bez kontrole, ak
iako je ta kontrola samo automatska.

20

Samo ovjek koji posjeduje volju, tj. svjesnu kontrolu, moe da ivi bez odbojnika. Iz toga proistie
da kad ovjek pone da unitava odbojnike unutar sebe on mora istovremeno da razvija jednu
volju.
A poto se volja ne moe stvoriti po porubini u kratkom vremenskom roku, moe se dogoditi da
on ostane sa unitenim odbojnicima i sa voljom koja jo uvijek nije dovoljno snana.
Jedina ansa koju on ima tokom tog perioda je da bude kontrolisan od strane druge volje, koja je
ve prethodno dovoljno ojaana.
"To je razlog zato prilikom rada u koli, koji ukljuuje unistenje odbojnika, ovjek mora da bude
spreman da se povinuje volji drugog ovjeka sve dok se njegova vlastita volja dovoljno ne razvije.
Obino se ta potinjenost volji drugog ovjeka prouava prije svega drugog.
Ja koristim rije prouava jer ovjek mora razumjeti zato je ta poslunost potrebna i on mora uiti
kako da slua.
Ovo posljednje nije lako.
ovjek koji poinje s radom na samo-prouavanju s ciljem da stekne kontrolu nad samim sobom
navikao je da vjeruje u svoje vlastite odluke.
ak i injenica da je on uvidjeo potrebu da se promijeni kazuje mu da su njegove odluke ispravne i
ojaava njegovo povjerenje u njih.
Meutim, kad on pone da radi na sebi, ovjek se mora odrei svojih vlastitih odluka, on mora da
rtvuje svoje vlastite odluke, zato to u drugom sluaju volja drugog ovjeka koji upravlja njegovim
radom ne bi bila u staju da kontrolie njegove postupke.
"U religijskim kolama, poslunost se zahtijeva prije svega drugog, tj. poptpuno i bespogovorno
potinjavanje, ali bez ikakvog razumijevanja.
kole etvrtog puta zahtijevaju razumijevanje prije svega drugog.
Rezultati uloenog truda uvijek su proporcionalni sa razumijevanjem.
"Odricanje od svojih vlastitih odluka, potinjavanje volji drugog, moe da predstavlja nepremostivu
barijeru za ovjeka koji nije uspjeo prethodno da shvati da on u sutini niti rtvuje neto, niti mijenja
bilo ta u svom ivotu, da je cijeli njegov ivot podvrgnut jednoj vanjskoj volji i da on nikada sam
nije ni donjeo neku svoju vlastitu odluku.
Meutim, ovjek nije toga svjestan.
On smatra da on ima pravo na slobodan izbor. Za njega je veoma teko odrei se iluzije da on sam
upravlja svojim ivotom i organizuje ga.
Meutim, rad na samom sebi nije mogu sve dok se ovjek ne oslobodi te iluzije.
"On mora shvatiti da on ne postoji; on mora shvatiti da on ne moe izgubiti nita, zato to on nema
nita to bi mogao izgubiti; on mora spoznati svoje nistavilo u punom smislu te rijei.
"Ta svjesnost o svom nitavilu sama je dovoljna da se pobijedi strah od potinjavanja volji drugog.

21

Koliko god udno se to moglo initi, taj strah je jedna od najozbiljnijih prepreka na ovjekovom
putu.
ovjek se boji da e ga natjerati da ini stvari koje su protivne njegovim principima, pogledima ili
stavovima.
Nadalje, taj strah momentalno stvara u njemu iluziju da on ima principe, stavove i uvjerenja koje u
stvarnosti on nikada nije ni imao, niti bi ih ikad mogao imati.
ovjek koji nikad u svom ivotu nije razmiljao o moralu, sada naglo poinje da se boji da e ga
neko natjerati da uini neto nemoralno.
ovjek koji nikada nije razmiljao o svom zdravlju i koji je uradio sve sto je mogue kako bi ga
naruio, odjednom poinje da se boji da se ga neko natjerati da on ugroava svoje zdravlje.
ovjek koji je cijeli svoj ivot u oi lagao svakoga i svugdje, poinje odjednom da se boji da e ga
neko natjerati da lae, i tako dalje u nedogled.
Ja sam poznavao jednog pijanca koji se bojao vie od svega, da e ga neko tjerati da pije.
"Taj strah od potinjenosti volji drugog ovjeka veoma esto se ispostavlja jaim od bilo ega
drugog. ovjek ne moe razumjeti da se ta potinjenost na koju on svjesno pristaje podrazumjeva
jedini nain da se stekne vlastita volja.."[...]
"Momenat u kojem ovjek koji se nalazi u potrazi za putom sretne ovjeka koji poznaje put, naziva
se prvi prag ili prvi korak. Od tog praga poinje stepenite.
Izmedu ivota i puta nalazi se jedno stepenite.
Samo kad se ovjek uspije popeti uz to stepenite, on e moi kroiti na put.
ovjek se penje tim stepenitem uz pomo ovjeka koji je njegov vodi; on se ne moe uspinjati
prema gore sam.
Put poinje upravo tamo gdje stepenite zavrava, tj. nakon posljednje stepenice ili praga na
stepenitu, na jednom nivou koji je mnogo vii od obinog ivotnog nivoa.
"Odatle proizilazi da je nemogue odgovoriti na pitanje iz ega poinje taj put?
Taj put poinje iz neega sto se uopte ne nalazi u ivotu, tako da je nemogue rei iz ega.
Ponekad se kae: kad se uspinje stepenitem, ovjek nije siguran ni u ta, on moe da sumnja u
sve, njegovu vlastitu mo, u to da li je ono to on radi ispravno, u svog vodia, svoje znanje i svoju
snagu.
Istovremeno, ono to on stie je veoma nestabilno; ak iako se uspjeo uspeti prilino visoko na
stepenitu, on moe pasti u svakom momentu a onda morati da pone ispoetka.
Meutim, kada pree posljednji prag i kroi na put, sve to se mijenja.
Prije svega, sva sumnja koju je on mogao da ima u svog uitelja nestaje, a u isto vrijeme taj uitelj
postaje njemu manje potreban nego prije.

22

U mnogim sluajevima on moe ak postati nezavisan i znati gdje e da ide.

Drugo, on ne moe vie tako lako izgubiti rezultate koje je stekao svojim radom i on se ne moe
vie zatei u obinom ivotu.
ak iako bi tada napustio put, on ne bi bio u stanju da se vrati tamo odakle je poeo.
"To je skoro sve to bi se uopteno moglo rei o stepenitu i o putu, zato to postoje razliiti
putevi. ...
I, na primjer, na etvrtom putu postoje specijalni uslovi koji se ne mogu nai na drugim putevima.
Tako, uslov za napredovanje na stepenitu etvrtog puta je da se ovjek ne moe popeti na viu
stepenicu ukoliko on ne postavi drugog ovjeka na svoju vlastitu stepenicu.
Taj drugi ovjek, takodje mora postaviti treeg ovjeka na svoje mjesto, da bi on mogao da se
popne na viu stepenicu.
Tako, to se ovjek vie penje prema gore, on vie i zavisi od onih koji ga prate.
Ukoliko oni zastanu, on takoe zastaje.
Do takvih situacija takoe moe da doe.
Jedan ovjek moe npr. stei neke posebne moi ili sposobnosti i onda on moe kasnije da rtvuje
te svoje moi da bi podigao druge ljude na njegov nivo.
Ukoliko se ljudi s kojim on radi popnu na taj njegov nivo, on e onda dobiti nazad sve ono to je
rtvovao. Meutim, ukoliko se oni ne popnu, onda on moe sve to da izgubi.
***
"Postoje razliite mogunosti u vezi odnosa uitelja sa ezoterikim centrom, konkretno, on moe
znati manje ili vie o ezoterikom centru, on moe tano znati gdje se nalazi taj centar i kako se
znanje ili pomo moe odatle dobiti; ili on moda nee znati nita o tome ili e samo poznavati
ovjeka od kojeg je primio svoje znanje.
U veini sluajeva ljudi poinju tano od take koju poznaju samo na jednoj stepenici koja je via
od njihove. A onda proporcionalno s njihovim vlastitim razvojem oni poinju da vide dalje i
prepoznaju odakle dolazi ono to znaju.
"Rezultati rada ovjeka koji na sebe preuzima ulogu uitelja ne zavise od toga da li on tano zna
porijeklo onoga to poduava druge, nego uveliko zavise od toga da li ili ne, njegove ideje dolaze
stvarno iz ezoterikog centra i da li on sam razumije i moe da razlui te ezoterike pojmove, tj.
pojmove objektivnog znanja od subjektivnih, naunih i filozofskih ideja. [...]
Uitelj uvijek odgovara nivou uenika.
to je uenik na viem nivou, na viem nivou e biti i uitelj.
Meutim, uenik koji nije na visokom nivou ne moe raunati na uitelja veoma visokog nivoa.

23

U stvarnosti, uenik nikada ne moe znati na kojem se nivou njegov uitelj nalazi. To je zakon.
Niko ne moe vidjeti vie od onoga to se nalazi na njegovom nivou.
Meutim, obino ljudi ne samo da ne znaju ovo, nasuprot tome, to se oni nie nalaze, oni
zahtijevaju da uitelj bude na viem nivou.
Pravilno shvatanje ove take ve podrazumijeva jedno prilino dobro razumijevanje. Meutim, to
se rijetko dogaa.
Obino, ovjek nije vrijedan ni pet para ali on mora imati za uitelja nikoga drugog do samog Isusa
Hrista. S neim niim on se ne bi sloio.
A u njegovu glavu nikada ne ulazi to da kad bi on ak i sreo jednog takvog uitelja kao to je Isus
Hrist, uzimajui ga onakovog kako je on opisan u Jevaneljima, on nikad ne bi ni bio u stanju da ga
prati zato to bi bilo potrebno da bude na nivou jednog apostola da bi mogao biti Isusov uenik.
To je krajnji zakon. to je uitelj veeg ranga, utoliko tee za uenika.
A ukoliko razlika u nivoima izmedu uitelja i uenika pree odreenu granicu, onda potekoe na
uenikovom putu postaju nepremostive.
Upravo u vezi s tim zakonom javlja se jedan od fundamentalnih principa etvrtog puta.
Na etvrtom putu ne postoji jedan uitelj. Ko god je stariji, on je uitelj.
A uitelj je neophodan za uenika, kao to je uenik neophodan za uitelja.
Uenik ne moe napredovati bez uitelja a uitelj ne moe napredovati bez jednog uenika ili vie
njih.
Ovo nije neki generalni princip nego nego jedno neophodno i prilino konkretno pravilo na kome je
bazirano ovjekovo napredovanje prema gore. Kako je ranije reeno, niko se ne moe popeti na
viu stepenicu dok ne postavi drugog ovjeka na svoje vlastito mjesto.
Ono to je ovjek primio on odmah mora vratiti; samo onda on moe primiti vie. U drugom
sluaju, od njega e biti oduzeto ak i ono to mu je ve dato." [...]
"Sve to je do sada bilo reeno odnosilo se na stvarne grupe koje su povezane sa stvarnim i
konkretnim, to je opet povezano s onim to se naziva etvrti put.
Meutim, postoje mnoge imitacije tog puta, grupe koje ga oponaaju i radovi koji su samo jedna
imitacija.
Oni ak ne spadaju ni u crnu magiju.
"Na ovim predavanjima esto se postavljalo pitanje, ta je to crna magija a ja sam odgovarao da
ne postoji ni crvena, ni zelena ni uta magija. Postoji samo jedna mehanika i to je ono to se tu
deava, a postoji i 'delanje.'
'Delanje' je magija i to delanje moe bi samo jedne vrste. Ne mogu postojati dvije vrste delanja.

24

Meutim, postoje falsifikati, imitacija vanjskog izgleda delanja, koja ne moe dati nikakve
objektivne rezultate ali koja moe zavarati naivne ljude i izazvati u njima vjeru, zanesenost, pa ak
i fanatizam.
"To razlog zato kod pravog rada, tj. pravog delanja, izazivanje zaluenosti nije dozvoljeno.
Ono to vi nazivate crnom magijom, bazirano je na zaluivanju ovjeka i iskoritavanju ljudskih
slabosti.
Crna magija ni u kom sluaju ne podrazumijeva magiju ili zlo.
Ja sam prije rekao da niko ne ini nita za ljubav zla, ili u interesu zla. Svako ini sve u interesu
dobra, kako ga on razumije.
Isto tako, prilino je pogreno tvrditi da crna magija mora u svakom sluaju biti egoistine prirode i
da uz pomo crne magije ovjek tei da ostvari neke ciljeve za sebe. To je pogreno.
Crna magija moe biti prilino altruistina, moe teiti ka dobru za ovjeanstvo ili ka njegovom
spasenju od stvarnog ili imaginarnog zla.
Meutim, ono to se moe nazvati crnom magijom ima jednu definitivnu karakteristiku.
Ta karakteristika je jedna tendencija da se ljudi koriste za odreene svrhe, ak i sa najboljim
namjerama, bez njihovog znaja ili razumijevanja, stvaranjem u njima vjere i zaluenosti ili
djelovanjem na njih strahom.
"Meutim, moramo biti svjesni toga da je crni mag, bio on dobar ili zao, u svakom sluaju bio u
nekoj koli. On je nesto nauio, on je neto uo, on zna neto. On je jednostavno jedan poluobrazovan ovjek koji ili je bio izbaen iz kole ili ju je sam napustio mislei da ve dovoljno toga
zna, da ne mora vie biti potinjen drugima, da moe nezavisno raditi, pa ak i upravljati radom
drugih.
Sav 'rad' te vrste moe stvarati samo subjektivne rezultate, to znai, on moe samo poveati
ovjekovu zabludu, i produbljivati njegov san, umjesto da ga smanjuje.
Bez obzira na to, i od crnog maga se neto moe nauiti, ali pogreno. On moe ponekad,
sluajno, da kae i neto to je istinito.
To je i razlog zato kaem da postoji mnogo stvari koje su gore od crne magije.
Takva su npr. razna okultna i teozofska drutva i grupe.
Ne samo da njihovi uitelji nikada nisu bili u nekoj koli (misli se na ezoterinu kolu, prim. prev.)
nego ak nikada nisu ni sreli nekoga ko se ak zadesio u blizini kole.
Njihov rad se jednostavno sastoji od majmunisanja.
Meutim, imitacije ove vrste daju ovjeku puno samo-zadovoljstva.
Jedan ovjek se tu osjea kao uitelj, drugi sebe smatraju uenicima, i svako je na kraju
zadovoljan.

25

Tu se jedno shvatanje svoje nitavnosti ne moe postii a ljudi tvrde da su ga postigli; tu se radi o
jednoj iluziji i samo-zavaravanju, ako ne jednoj obinoj prevari.
Nasuprot tome, umjesto spoznaje svoje vlastite nitavnosti pripadnici ovih krugova stiu jednu
spoznaju svoje vlastite vanosti te tako ostvaruju rast svoje lane linosti.
"U poetku je veoma teko odrediti da li je rad (neke grupe) ispravan ili pogrean, da li su njihova
uputstva ispravna ili pogrena.
U tom smislu, teoretski aspekt tog rada moe se ispostaviti kao koristan, zato to je ovjek u stanju
da o tom njegovom dijelu mnogo lake sudi.
On zna ono ta on zna i zna ta ne zna.
On zna ta se moe nauiti na jedan normalan nain a ta ne.
A ukoliko on naui neto novo, neto to se ne moe nauiti na neki normalan nain iz knjiga ili
slino, to e mu u odreenoj mjeri biti garancija da i druga, praktina strana, moe takoe biti
ispravna.
Meutim, to je naravno daleko od neke potpune garancije poto su i ovdje greke mogue.
Sva okultna i duhovna drutva i krugovi tvrde da posjeduju novo znanje. A postoje i ljudi koji tome
vjeruju.
"U pravilno organizovanim grupama vjera nije potrebna; ono to je potrebno to je malo povjerenja,
pa ak i to samo za neko vrijeme, jer to prije ovjek pone da verificira sve to uje, utoliko bolje
za njega.[...]
"Bitka protiv lanog Ja, protiv glavne ovjekove karakteristike ili glavne mane, je najvaniji dio
posla i ona se mora se obavljati djelima a ne rijeima. [Koliko Swerdlow-ove "hiperdimenzionalne"
tehnike ovdje mogu pomoi?!? prim. prev.]
Za tu svrhu uitelj daje ovjeku odreene zadatke koji zahtijevaju za svoje izvoenje pobjedu nad
ovom njegovom glavnom crtom ili manom.
Kad ovjek izvodi te zadatke on se bori sa samim sobom, on radi na sebi.
Ukoliko on izbjegava te zadatke, pokuava da ih ne izvri, to onda znai da on ne eli ili ne moe
da radi.
"Po pravilu, na poetku se daju samo veoma lagani zadaci, koje uitelj ak ni ne naziva zadacima,
i on o njima ne govori mnogo nego ih daje u obliku aluzija.
Ukoliko on vidi da ga uenik razumije i da su zadaci izvreni onda on postavlja ueniku sve vie
teih zadataka.
"Ti teki zadaci, iako su oni samo subjektivno teki, nazivaju se prepreke.
Posebnost tih prepreka sastoji se u injenici da nakon to savlada jednu ozbiljnu prepreku, ovjek
se vie ne moe vratiti u normalan san, u normalan ivot.

26

Ako on pree prvu prepreku, pa se onda uplai od onih koji ga prate i od onoga to slijedi, i ne
nastavi dalje, on e da tako kaemo ostati izmeu dvije prepreke i nee biti u stanju da se
pomakne ni naprijed, ni nazad.
To je najgora stvar koja se ovjeku moe dogoditi.
Odatle, uitelj mora biti veoma paljiv kod izbora zadataka i prepreka, drugim rijeima, on reskira i
daje odreene zadatke koji zahtijevaju pobjeivanje unutranjih prepreka samo onim ljudima koji
su se ve pokazali dovoljno jakim na manjim preprekama.
"esto se deava da kod zastoja pred nekom preprekom, esto najmanjom i najjednostavnijom,
ljudi se okrenu protiv posla, protiv uitelja i protiv drugih lanova grupe, i optuuju ih upravo za onu
stvar koja im je otkrivena o njima, u njima samima.
"Ponekad se oni kasnije pokaju, pa ponu da optuju sebe, onda nakon toga optuuju druge, pa se
opet kaju, i tako stalno.
Meutim, ne postoji nita to otkriva ovjeka bolje od njegovog odnosa prema poslu i uitelju,
nakon to je on to napustio.
Ponekad se takvi ispiti namjerno udese.
ovjeka se dovede u takvu poziciju da on mora da napusti rad i da on ima potpuno pravo da se
tui na uitelja ili na neku drugu osobu.
Onda ga se posmatra da se vidi kako e se ponaati.
Poten ovjek e se ponaati pristojno ak iako misli da se s njim nepravedno ili pogreno
postupilo.
Meutim, mnogi ljudi u ovakvim situacijama pokazuju onu stranu njihove prirode koju drugaije
nikada ne bi pokazali.
A ponekad je to jedan nain koji je neophodan da bi se otkrila ovjekova priroda.
Sve dok ste vi dobri prema ovjeku, on je dobar prema vama. Meutim, kakav e on biti ukoliko ga
malo ogrebete?
"Ali, to nije glavna stvar; glavna stvar je njegov lini odnos, njegovo lino vrednovanje ideja koje on
prima ili je primio, i njegovo zadravanje ili gubljenje tih odrednica.
ovjek moe misliti dugo vremena i to prilino iskreno da eli da pristupi poslu i da uini veliki
napor na tome, a onda moe sve da baci, pa ak i da se odluno okrene protiv tog posla; da se
opravdava, izmilja kojekakve izmiljotine, namjerno pridaje pogreno znaenje onome to je uo, i
tako dalje."
"ta im se deava zbog toga?" pitao je neko iz publike.
"Nita ta im se moe desiti?" rekao je G. "Oni su svoja vlastita kazna. A postoji li neka gora
kazna? [...]
"Morate shvatiti da uitelj preuzima na sebe jedan veoma teak zadatak, ienje i popravak
ljudske maine.

27

Naravno, on e prihvatiti samo one maine koje e on biti u stanju zakrpiti.

Ukoliko je slomljeno ili pokvareno neto to je bitno u toj maini, onda e on odbiti da je uzme.
Meutim, ak i takve maine, koje se po svojoj prirodi mogu oistiti, postaju beznadene ukoliko
ponu da govore lai.
Jedna la upuena uitelju, ak i ona najbeznaajnija, bilo kakvo sakrivanje, ak i sakrivanje
neega to je neko drugi rekao da treba da bude tajna, ili neega to je ovjek sam rekao
drugome, momentalno zaustavlja rad tog ovjeka, pogotovo ako je on ve prethodno uloio
odreeni trud.
"Ovdje je neto to morate imati na umu. Svaki napor kojeg ovjek uloi poveava ono to se od
njega zahtijeva.
Sve dok ovjek nije uloio neki znatan napor, od njega se nee mnogo zahtijevati, ali njegovi
napori momentalno poveavaju ono to e se od njega zahtijevati. to on ulae vee napore, bie
vei i zahtijevi od njega.
"Na ovom nivou ljudi esto prave jednu greku, koja se stalno pravi. Oni misle da im trud kojeg su
prethodno uloili, njihove prethodne zasluge,
da tako kaemo, daju neku vrstu prava ili prednosti, da smanjuju ono to e se od njih zahtijevati, i
smatraju da im to moe sluiti kao opravdanje ukoliko prestanu da rade ili kasnije uine neto
pogreno.
To je, naravno, potpuno pogreno.
Nita to je ovjek uradio jue, ne moe ga opravdati danas.
Upravo suprotno, ako ovjek jue nije uradio nita, od njega se ni danas nita nee zahtijevati;
ukoliko je on jue uradio bilo ta, to znai da on danas mora uraditi vie.
To naravno ne znai da je bolje nita ne initi. Ko nita ne ini, nita ne dobija.
~***~
"Kao to sam ve prije naglasio, prvi uslov je iskrenost.
Meutim, postoje dvije vrste iskrenosti.
Postoji pametna iskrenost a postoji i glupa iskrenost, isto kao to postoje pametna neiskrenost i
glupa neiskrenost.
Oboje, glupa iskrenost i glupa neiskrenost podjednako su mehanike prirode.
Meutim, ako ovjek hoe da naui da postane pametno iskren, on prije svega mora biti iskren
prema svom uitelju i prema ljudima koji su iznad njega to se tie samog posla. To bi bila
pametna iskrenost.
Ali, bitno je naglasiti da se iskrenost ne smije pretvoriti u nedostatak konsideracije.

28

Nedostatak konsideracije u odnosu na uitelja ili one koje je uitelj postavio na mjesto uitelja, kao
to sam ve rekao, unitava svaku mogunost za bilo kakav rad.
Ukoliko ovjek eli da naui da bude pametno neiskren, on mora biti neiskren u vezi posla i on
mora nauiti da uti kad treba da uti u vezi samog tog posla kad se nalazi s ljudima koji su izvan
toga, koji ne mogu to ni razumjeti niti cijeniti.
Meutim, iskrenost u grupi je jedna apsolutna potreba, zato to ukoliko ovjek nastavi da lae u toj
grupi na isti nain kao to on lae samog sebe i druge u svom ivotu, on onda nee nikada nauiti
da razlikuje istinu od lai.
"Druga prepreka esto podrazumijeva pobjedu nad strahom.
ovjek obino ima mnogo nepotrebnih strahova.
Lai i strahovi to je atmosfera u kojoj ivi svaki normalan ovjek.
Isto kao to je pobjeda nad laganjem individualna, tako je isto i pobjeda nad strahom.
Svaki ovjek se boji nekih stvari koje su samo za njega specifine. Prvo se ti strahovi moraju
pronai a onda unititi.
Ti strahovi su obino povezani s laima meu kojima ovjek ivi.
Morate shvatiti to da ovo nema nikakve veze sa nekim strahom od pauka ili mieva ili od mranih
prostorija, ili sa neuraunljivim neuroznim strahovima.
"Borba protiv laganja u nekome i borba protiv strahova, predstavlja prvi pozitivni posao koji ovjek
mora da radi.
"On mora generalno shvatiti da pozitivni napori, pa ak i rtvovanja na poslu ne opravdavaju
nikakve njegove greke koje mogu uslijediti.
Nasuprot tome, stvari koje mogu biti oprotene ovjeku koji nije uloio nikakav trud i koji nije nita
rtvovao, nee biti oprotene onome koji je ve bio vrlo portvovan.
"To se ini nepravednim, ali taj zakon se mora razumjeti. U svakom sluaju postoji poseban raun
koji se pravi za svakog ovjeka.
Njegovi napori i rtvovanja zapisuju se na jednoj strani knjige a njegove greke i promaaji na
drugoj.
Ono to je zapisano na pozitivnoj strani ne moe nikada iskupiti ono to je zapisano na negativnoj
strani.
Ono to je zapisano na negativnoj strani moe se izbrisati jedino uz pomo istine, to znai, jednim
potpunim priznavanjem samom sebi, drugima a iznad svega uitelju.
Ukoliko ovjek primjeti svoju greku pa i dalje nastavi da se opravdava, jedan mali prekraj moe
unititi cjelogodinje rezultate koje je ostvario kao i sav njegov trud kojeg je uloio na poslu.
Odatle, esto je bolje i prihvatiti krivicu ak i kad ovjek nije kriv.

29

Meutim, to je opet veoma delikatna stvar i ne smije se pretjerivati. U drugom sluaju, rezultat e
opet biti laganje, i laganje podstaknuto strahom." [...]
"Nemojte misliti da moemo odmah zapoeti sa stvaranjem grupe. Grupa je velika stvar.
Grupa se zapoinje za jedan definitivno usaglaen posao, sa definitivnim ciljem.
Ja bih u tom poslu trebao vjerovati vama a vi bi morali vjerovati meni i jedan drugome. Onda bi to
bila grupa.
Sve do tada podrazumijeva jedan generalni rad i to bi bila samo jedna grupa u pripremi.
Mi bi se trebali pripremiti tako da bi vremenom mogli postati jedna grupa.
A jedini nain da se pripremimo da postanemo grupa je da pokuamo imitirati grupu onakvu kakva
bi ona trebala da bude, imitirati je s unutranje strane, naravno, a ne vanjske.
"ta je porebno za to?
Prije svega morate razumjeti to da su u jednoj grupi svi odgovorni jedan za drugog.
Greka napravljena od strane jednog lana, smatra se zajednikom grekom sviju.
To je zakon. A taj zakon je dobro utemeljen, kako ete vidjeti kasnije, jer ono ta jedan stekne,
stiu svi.
"Ovo pravilo zajednike odgovornosti mora vam stalno biti na pameti.
Ono takoe ima i drugu stranu.
lanovi jedne grupe su odgovorni ne samo za greke poinjene od strane drugih, nego i za svoje
vlastite greke.
Uspjeh jednog je uspjeh sviju.
Neuspjeh jednog je neuspjeh sviju.
Velika greka poinjena od strane jednog, kao npr. krenje nekog od fundamentalnih zakona,
neumoljivo vodi ka gaenju cijele grupe.
"Grupa mora raditi kao jedna maina.
Dijelovi te maine moraju poznavati jedan drugog i pomagati jedan drugom.
U grupi ne mogu postojati lini interesi u suprotnosti sa interesima drugih, ili u suprotnosti sa
interesima posla, ne moe biti linih simpatija ili antipatija, koje ometaju rad.
Svi lanovi grupe su prijatelji ili braa, meutim, ukoliko neki od njih napusti grupu, pogotovo
ukoliko je on izbaen od strane uitelja, on prestaje da bude prijatelj ili brat i momentalno postaje
stranac, kao neko ko je odsjeen.
To esto postaje jedno veoma teko pravilo, meutim, ono je neophodno.

30

Ljudi mogu biti dugogodinji prijatelji i mogu ui u grupu zajedno. Nakon toga, jedan od njih
naputa grupu.
Drugi nema pravo da mu pria bilo ta u vezi s radom grupe.
ovjek koji je napustio grupu osjea se povrijeenim, on to ne razumije i tako izbija svaa.
Da bi se to izbjeglo, tamo gdje postoje veze kao u sluajevima mua i ene, majke i kerke itd., mi
njih raunamo kao jedno, to znai da se mu i ena smatraju jednim lanom grupe.
Tako, ako jedno od njih ne moe nastaviti s radom i napusti ga, drugo se takoe smatra krivim i
mora takoe napustiti grupu.
"Nadalje, morate zapamtiti to da vam ja mogu pomoi samo u onoj mjeri u kojoj vi pomognete
meni.
Nadalje, vaa pomo, pogotovo na poetku, nee se raunati u smislu postignutih rezultata koji e
biti skoro jednaki nuli, nego koliinom i razmjerom uloenog truda." [...]
"etvrti put se razlikuje od starih i novih puteva injenicom da on nikada nije jedan permanentan
put.
On takoe nema jasno definisane oblike i ne postoje institucije koje su s njim povezane.
On se pojavljuje i nestaje pod upravom nekih svojih vlastitih zakona.
"etvrti put nije nikada bez nekog posla koji ima definitivan znaaj, on nije nikada bez nekog
poduhvata oko kojeg ili u vezi s kojim on moe sam po sebi da egzistira.
Kad se taj posao zavri, to znai, kad se cilj koji je bio postavljen prije njega ostvari, etvrti put
nestaje s tog odreenog mjesta, nestaje u tom svom odreenom obliku, nastavljajui se moda na
nekom drugom mjestu i u nekom drugom obliku.
kole etvrtog puta postoje za potrebe tog posla koji se radi u vezi sa ostvarenjem planiranog
poduhvata. One nikada ne postoje same po sebi kao kole sa svrhom obrazovanja ili obuavanja.
"Mehanika pomo nije potrebna ni za jedan posao etvrtog puta.
U svemu to se poduzima na etvrtom putu samo svjestan rad moe biti koristan.
Mehaniki ovjek ne moe svjesno raditi tako da prvi zadatak za ljude koji poinju takav posao
podrazumijeva stvaranje svjesnih pomonika.
"Posao u kolama etvrtog puta moe imati mnoge oblike i mnoga znaenja.
Usred uobiajenih ivotnih uslova jedina ansa koju ovjek ima da pronae put nalazi se u
mogunosti susretanja s takvom jednom vrstom posla.
Meutim, ansa da se ovjek sretne s takvim poslom isto kao i mogunost da on izvue neku korist
iz te anse zavisi od mnogih okolnosti i uslova.
"to bre ovjek shvati cilj tog posla koji se radi, bre e on postati za njega koristan i vie e on
biti u stanju za sebe da dobije od njega.

31

"Meutim, bez obzira na to ta je fundamentalni cilj tog posla, kole e postojati sve dok se taj
posao odvija.
Kad se posao zavri, kole se zatvaraju.
Ljudi koji su poeli da rade naputaju scenu.
Oni koji su nauili od njih ono to je bilo mogue nauiti i postigli mogunost da nezavisno nastave
put, zapoinju u jednom ili drugom obliku sa svojim linim radom.

ovjek od ivota dobija upravo ono to mu i daje. Va ivot je ogledalo onoga to vi jeste.
On je va odraz. A vi ste pasivni, slijepi i zahtjevni. Uzimate sve, prihvatate sve, bez
osjeaja da imate ikakve obaveze i odgovornost. Va odnos prema svijetu i ivotu je
odnos onoga koji smatra da ima pravo da trai i uzima, bez potrebe da za neto plati ili da
neto zaslui.
Vi vjerujete da su sve stvari tu zbog vas, jednostavno zato to ste to vi! Cijelo vae sljepilo
je tu! Vi ivite ekskluzivno na principu ja to volim ili ja to ne volim, ne cijenite nita do
samog sebe.
Ne priznajete nita to je iznad vas, teoretski ili logiki, moda, ali u praksi ne. To je i
razlog zato mnogo traite i to stalno vjerujete da je sve jeftino i da vi imate dovoljno para
u svom depu da kupite sve to vam se svidi. Vi ne priznajete nikoga iznad vas, bilo izvan
vas samih ili unutar vas. To je zato to, opet ponavljam, vi nemate mjere i ivite pasivno,
na bazi onoga to volite ili ne volite. Da, vae poimanje samih sebe vas zasljepljuje.
To predstavlja najveu prepreku ka jednom novom ivotu.
Vi morate biti sposobni da savladate tu prepreku, taj prag, da bi nastavili dalje. Taj ispit
dijeli ljude na dvije vrste: ito i kukolj. Bez obzira na to koliko inteligentan, koliko
nadaren, ovjek moze da bude, ukoliko on ne promijeni nain na kojeg gleda samog sebe,
za njega nee biti nikakve nade za neki unutarnji razvoj, za rad ka sticanju samo-znanja,
za istinsko postajanje. On e ostati onakav kakav jeste, cijelog svog ivota.
Prvi zahtijev, prvi uslov, prvi ispit za nekoga ko eli da radi na samom sebi je da promijeni
nain na kojeg shvata samog sebe. On ne smije zamiljati, niti jednostavno vjerovati ili
razmiljati, nego on mora vidjeti one stvari u samom sebi koje nikada prije nije vidjeo,
vidjeti ih stvarno i vidjeti ih onakvim kakve one jesu. Njegovo poimanje se nikada nee
moi promijeniti, sve dok on ne vidi nita u sebi. A da bi vidjeo, on mora nauiti da gleda;
to je prva inicijacija ovjeka u samo-spoznaji. ...
Ukoliko on vidi jednom, on e moi videti i drugi put, a ako se to nastavi, onda on vie
nee moi da ne vidi. To je ono stanje koje se trai, to je taj cilj nae opservacije; to je ono
mjesto odakle e se roditi jedna istinska elja, jedna neodoljiva elja da se postane: od
hladnih, mi emo postati topli, vibrantni; dodirnue nas realnost.
Danas mi nemamo nita do jednu iluziju o onome to jesmo. Mi imamo previe visoko
miljenje o sebi. Mi ne potujemo sebe. Da bih potovao sebe samog, ja prvo moram
32

prepoznati u sebi onaj moj dio koji se nalazi iznad drugih dijelova, a s tim u vezi i moj
odnos prema tom dijelu svjedoiti e i moje potovanje koje imam prema njemu. Na taj
nain ja u da potujem sebe. I moja interakcija s drugima e biti voena s istim
potovanjem.
Vi morate razumjeti to da su sve druge mjere talenat, obrazovanje, kultura, genijalnost
samo promjenljive mjere, mjere za detalje. Jedina prava mjera, jedina nepromjenljiva,
objektivno istinska mjera je mjera unutarnje vizije.
Ja vidim - ja vidim sam, uz pomo toga, vi ste neto odredili. S jednim viim istinskim
dijelom, vi ste odredili jedan drugi nii dio, koji je takoe istinit. A ta mjera, koja sama
odreuje ulogu svakog od tih dijelova, vodie e vas do potivanja samih sebe.
Meutim, vidjeete da to nije nimalo lako. A to nije ni jeftino. Moraete to skupo platiti. Za
loe platie, lijene ljude, parazite, nema nade. Vi morate platiti, platiti mnogo, platiti odmah,
platiti unaprijed. Platiti sobom. Iskrenim, savjesnim, nepristrasnim trudom. to ste vie
spremni da platite, bez krtarenja, bez varanja, bez ikakavih falsifikata, utoliko ete vie i
dobiti. I tada ete upoznati svoju prirodu. I vidjeete sve one trikove, i nepotenje kojima
e vaa priroda pribjegavati kako bi izbjegla da plati vrstom valutom.
To je zato to vi morate da plaate s vaim gotovim teorijama, vaim duboko-ukorijenjenim
ubjeenjima, vaim predrasudama, vaim uobiajenim nainom igre, vaim ja to volim i
ja to ne volim. Bez pogaanja, poteno, bez pretvaranja. Iskreno pokuavajui da
primjetite one momente kad nudite svoj falsifikovani novac.
Pokuajte za momenat prihvatiti pomisao da niste ono to vjerujete da jeste, da
precjenjujete sebe, u stvari, da vi laete same sebe. Da vi stalno laete same sebe, u
svakom momentu, po cijeli dan, cijeli svoj ivot. Da to laganje upravlja vama do te mjere
da vi to vie ne moete kontrolisati. Vi ste rtva laganja. Vi posvuda laete. Vae veze s
drugima lai. Vae vaspitanje drugih, vaa pravila ponaanja lai. Vasa uenja - lai.
Vae teorije, vaa umjetnost - lai. Va drutveni ivot, va porodini ivot - lai. I ono to
mislite o samom sebi takoe, lai.
Ali vi nikada ne prestajete s tim sto radite i ta govorite zato to vjerujete sebi. Vi se
morate zaustaviti i iznutra posmatrati. Posmatrati bez unaprijed stvorenog miljenja,
prihvatajui bar za momenat tu mogunost da laete. A kad tako posmatrate, plaajui
sobom, bez samo-saaljenja, odriui se svih svojih pretpostavljenih bogatstava za samo
jedan momenat realnosti, onda ete moda iznenada vidjeti neto to niste nikada prije
vidjeli u sebi, sve do tog dana. Vidjeete da ste drugaiji od onoga to ste mislili da ste.
Vidjeete da vas je dvoje.
Jedan koji nije, ali zauzima mjesto i igra ulogu onoga drugog. I jedan koji jeste ali on je
tako slabaan, tako neprimijetan, skoro da prije nestane, nego to se pojavi. On ne moe
da podnese lai. I najmanja la njega natjera da se povue. On se ne bori, on ne prua
otpor, on je ve unaprijed pobijeen. Uite da gledate sve dok ne nauite da uoavate
razliku izmeu te vae dvije prirode, dok ne vidite te lai i prevaru u sebi. Kada vidite te
vae dvije prirode, tog dana, u vama, istina e se roditi.

33

Gnostika
http://www.praxisresearch.org/Gnosis.htm
Buenje
Do sada smo esto pominjali buenje, meutim, veoma malo smo diskutovali na temu
ta to stvarno znai - probuditi se; - tj. kako se probuditi?
Mnogi od nas koji su posvetili malo vie analitike panje sebi i svojoj okolini postaju ve
frustrirani jer primjeuju kako mnoge stvari u realnosti u kojoj ivimo nisu onakve kakvim
nam se one na prvi pogled ine a pogotovo kako nam ih drugi prezentiraju. Postajemo
svjesni stvari koje do sada nismo bili u stanju da vidimo, mada su one uvijek bile tu, pa
nam je samo to stvorilo jedan nelagodan osjeaj iz kojega proizilazi pitanje, koliko jo ima
takvih stvari koje su bitne a mi ih jo uvijek nismo u stanju vidjeti?
Istovremeno, esto nas frustrira i to to mnogi oko nas ne primjeuju ni dio onoga to je
nama ve odavno postalo oigledno?!?
ta znai biti budan? Ako govorimo o buenju, da li to onda implicira da mi trenutno
spavamo ili da ivimo u nekoj vrsti transa, odnosno, hipnotikog sna? Ono to moe da se
nalazi nasuprot jednom snu, to moe biti samo objektivna realnost. Radi se o biti u
stanju percipirati i doivjeti objektivnu realnost.
Znai, - akvizicija objektivne percepcije.
Kako bi objektivna realnost uopte mogla da izgleda? U filmu Matriks, glavni junak Neo,
mada je prethodno ve dugo sumnjao u koncenzus realitet u kome je ivjeo, ipak se nije
mogao suzdrati da ne povrati, kada se suoio sa objektivnom realnou. ta ako
objektivna stvarno realnost izgleda tako da ukoliko bi je uspjeli vidjeti a da prethodno
nismo proirili svoju svijest u tolikoj mjeri da smo u stanju i da akomodiramo ono to bi
vidjeli, veina nas ne samo da bi povratila, nego doivjela i neku vrstu nervnog sloma,
nakon kojeg ne bi bili u stanju vie normalno da funkcioniemo!?!
Gurdijev kae kako veina ljudi cijeli svoj ivot provede u snu, neki se u tom svom snu
bave i naukom, a neki ak piu i knjige. Mi, opet, i ako smo uli za ovako neto, imamo
tendenciju da odmah pomislimo - ako je tako neto mogue, onda se tu sigurno radi o
tamo nekim drugima, a nikako o nama samima.
On takoe dodaje da neki mogu sanjati kako su se probudili; a isto tako i to da nekima
poe za rukom da se nakratko probude, meutim, tada se sile koje ih dre u snu
obruavaju na njih desetorostrukom jainom i vraaju ih ponovo u san.
Koje su to sile koje ovjeka dre u snu, - i zato? O tome kako neke od tih sila djeluju na
ovjeka diskutovaemo malo kasnije. U svakom sluaju, injenica je da su kandidati za
buenje pod nekom vrstom specijalne prismotre i da to vie napreduju, to im se na
njihovom putu ispostavljaju sve bolje zamaskirane zamke.
ta to znai - vidjeti? K. Kastaneda kae da vienje dolazi u obliku unutarnjeg znanja.
Vienje je naroito osjeanje da zna, da zna neto bez i trunke sumnje (Unutranji
1

Oganj, str. 15). Meutim, koliko god ovjek imao otro oko, koje je u stanju da registruje
mnoge detalje, sve to nije dovoljno ukoliko on nema sa im da objektivno interpretira ono
to njegovo oko idi. Tako se ponekad deava i da neki slijepci, u pravom smislu rijei, vide
vie od ljudi koji imaju zdrave oi i dobar vid.
Razvojni stepen ovjekove svijesti je u direktoj vezi sa irinom njegove percepcije.
Sada se javlja problem to je ovjekova svijest u velikoj mjeri kondicionirana, odnosno
programirana uz pomo odreenih vanjskih sila a da ovaj nije toga svjestan. Tako se
ovjek poistovjeuje sa svojom linou i tijelom, to sa ezoterine take gledita nije
daleko od onoga to podrazumjevamo pod robotima ili mainama.
Znai, moda bi trebalo krenuti od pretpostavke da smo na neki nain programirani i da
se moramo deprogramirati?!
Tragikomino je to kako danas mnogi u tom svom transu pribjegavaju kojekavim
merkaba meditacijama, wicca tehnikama, magijskim i drugim ritualima, imaginacijama
kojekakvih svjetlosnih plateva, tetraedrona, oktaedrona itd. kako bi se zatitili od drugih ili
kako bi manipulisali drugima. Mnogi od tih rituala promoviu, kako crkva, tako i veina tzv.
tajnih drutava, pa ak i gurui new-age pokreta. U nekima od njih dezinformacije su ak
umotane i u kojekave plateve od svjetlosti i ljubavi, kako bi privlanije izgledale a oni
koji ih promoviu esto sebe nazivaju guruima, nosiocima, uvarima ili ratnicima svjetlosti,
vaskrsnutim majstorima, itd. itd. ini se da se ta njihova tzv. duhovna hijerahija ne
razlikuje puno od bilo kakve druge hijerarhije koju nalazimo ovdje u 3D, kao npr. u
crkvama, tajnim drutvima, politikom sistemu, vojsci itd. Kao to su naim politiarima
usta stalno puna demokratije, a istinske demokratije veinom nema ni na vidiku, tako se i
ovi majstori duhovne manipulacije s ustima punim ljubavi, ogru kojekavim platevima
svjetlosti dajui nam upute ta da mislimo i ta da radimo. Mnogi od njihovih sljedbenika
tvrde za same sebe kako su se probudili, dok su u sutini samo jednu iluziju zamijenili
drugom. Tako, u veini sluajeva, imamo slijepce koji upranjavaju kojekave rituale a da
nemaju jasnu predstavu ni o sebi samima, niti o tim ritualima a kamoli o onome ta u stvari
ele time postii.
Istovremeno, malo kome pada na pamet da bi prvo morao da spozna samog sebe i da se
cijela filozofija buenja i evolucije naeg bia i due sastoji u jednom radu na samom
sebi, prikupljanju istinskog znanja i proirivanju vlastite svijesti i percepcije. Znai, od
rituala, arobnih napitaka, formula i rijei, teko da moe biti ikakve koristi, ak suprotno.
Preica nema, taj Posao ovjek mora sam da uradi, kad osjeti da je spreman za to.
Za tako neto, nema ni recepta, odnosno, ne postoji ni jedna knjiga u kojoj bi mogli na
jednom mjestu nai sve to nam je potrebno da bi to razumjeli i ostvarili. Razlog za to ne bi
nam trebao biti nepoznat. Nisu se sluajno unitavale knjige i likvidirali ljudi tokom cijele
nae istorije, koji su na ovaj ili onaj nain pokuavali da dostave informacije na osnovu
kojih bi mogli stei neku cjelovitiju sliku o svemu tome. Naravno, danas postoji masa knjiga
sa zvunim imenima kao to su Gnostika, Ezoterika itd., to istovremeno ne znai da je i
njihov sadraj vjerodostojan. Daleko od toga da u njima nema istine, meutim, ta istina
koju unutra nailazimo mahom slui da bi nas svezala za vjeto plasirane dezinformacije i
tako skrenula na stranputicu.

S druge strane, povezivanjem svih elemenata koji su tu i tamo, u nekom obliku dostupni i
istovremenim izbjegavanjem zamki, ovjek razvija svoj vlastiti um mnogo bre nego da mu
je sve servirano na tanjiru. Istovremeno, istinske informacije kada se poveu sa
rezultatima vlastitog istraivanja i linim iskustvima, postaju Znanje.
Sve u svemu, situacija moda i nije toliko beznadena. Postoje neki fragmenti odreenog
uenja koje vjerovatno potie jo od vremena Atlantide i koje se preko nekih grkih i ruskih
manastira prenosilo vie u verbalnoj formi i kojeg su neki ruski metafiziari kao npr.
Gurdijev, Uspenski i Moravjev pokuali da skupe i protumae a ovaj poslednji i da
objedini, u svoj knjizi Gnosis; Study and Commentaries on Esoteric Teachings of Eastern
Orthodoxy.
ini se da se tu radi o fragmentima jednog uenja koje je bilo poznato i nekim drugim
grupama, kao to su npr. Katari (Albineani), Bogumili, a koje takoe nalazimo i u
islamskom Sufi pokretu. Tako, moda moemo pokuati izvui sr iz tog uenja i povezati
njegove fragmente koji dolaze sa vie strana u jednu kakvu takvu cjelinu.
To uenje je je poznato i pod imenom - Tradicija. Ona se dijeli na tzv. 3 Kruga,
egzoterini (vanjski), mezoterini (srednji) i ezoterini (unutranji).
TRADICIJA
Introspekcija i fuzija
U svojoj knjizi Gnostika, Moravjev kae:

Kada upitamo nekoga ko ivi pod stalnim pritiskom savremenog ivota da

okrene svoju mentalnu viziju prema sebi samom, on e nam vjerovatno
odgovoriti kako nema dovoljno vremena za poduzimnanje takvih aktivnosti...
Ako se i sloi s tim, u veini sluajeva on e nam rei kako nita ne vidi:
Magla; Tama. U neto manje sluajeva, posmatra e rei kako on percipira
neto to nije u stanju da definie, jer se to stalno mijenja.
Ova poslednja opservacija je tana. Unutar nas sve se, u stvari, neprestano
mijenja. Jedan mali vanjski ok, s kojim se mi sloili ili ne, sretne ili nesretne
prirode, je dovoljan da prouzrokuje prilino drugaiji izgled nae unutranje
sadrine.
Ako pratimo ovu unutarnju opservaciju ili introspekciju, bez ikakvih
predrasuda, uskoro emo primjetiti kako to nae Ja, na koje smo mi toliko
ponositi, nije uvijek jedno te isto bie: to Ja se mijenja.
Kako nam taj utisak postaje sve jasniji, tako postajemo i svjesniji da u nama
ne ivi samo to jedno bie, neko nekoliko njih od kojih svako ima svoje
vlastite ukuse, svoje vlastite tenje i svako od njih pokuava da zadovolji
svoje vlastite prohtjeve.

Ako nastavimo sa ovim istraivanjem, uskoro emo biti u stanju da

razlikujemo tri struje u tom neprestanom toku ivota: struju vegetativnog
ivota instikata, da tako kaemo; struju ivotinjskog ivota osjeanja; i na
kraju, onu struju ljudskog ivota u pravom smislu te rijei, za koju su
karakteristini misli i govor.
To je kao da se unutar nas nalaze tri bia, sva tri meusobno isprepletena na
jedan nevjerovatan nain.
Tako bi trebali i da priznamo vanost introspekcije kao jedne metode za
praktian rad koji nam omoguuje da upoznamo sebe i da uemo u same
sebe.
Unutranja sadrina ovjeka analogna je jednoj posudi punoj eljeznih
paria koji ine jednu mjeavinu ije je stanje rezultat mehanikih aktivnosti.
Svaki vanjski udar koji je nanesen toj posudi prouzrokuje pomijeranje
eljeznih paria. Tako realni ivot ostaje skriven od ljudskog bia zbog
stalnih promjena koje se deavaju u njegovom unutranjem ivotu.
ak i tom sluaju, kako emo vidjeti kasnije, ta besmislena i opasna situacija
moe da se promijeni na jedan pozitivan nain. Meutim, to zahtijeva rad;
jedan savjestan i neprekidan napor. Introspekcija, kad se neumorno
sprovodi, dovodi do poveane unutarnje senzibilnosti. Ta pojaana
senzibilnost nadalje intenzivira amplitudu i frekvenciju njihovog kretanja kad
god se ti eljezni parii uznemire. Kao rezultat toga, udari koji prethodno
nisu bili ni primjeivani, sada e uzrokovati snane reakcije. To kretanje,
zbog ove stalne amplifikacije moe da prouzrokuje trenje izmeu eljeznih
paria toliko intenzivno da jednog dana moemo da osjetimo kako se unutar
nas pali jedna vatra.
Ta vatra ne smije da ostane na par bezopasnih plamiaka. Niti je dovoljno da
ona samo pospano tinja ispod pepela. Jedna iva i rasplamsana vatra mora
stalno da se odrava uz pomo nae volje da kultiviemo senzitivnost. Ako
ona nastavi da gori na takav nain, nae stanje e se promijeniti: toplota tog
plamena poee da uzrokuje jedan proces fuzije unutar nas.
Nakon te take ona unutranja sadrina nee se vie ponaati kao gomila
eljeznih paria: ona e se pretvoriti u jedan eljezni blok. Nakon toga svi
dalji udari nee biti vie u stanju da uzrokuju unutranje promjene u ovjeku
kao to su to prije bili. Kad ovjek dosegne tu taku, on e dobiti jednu
vrstinu; on e ostati on, bez obzira na sve izazove koje mu ivot moe
donjeti.
Tako, sa ezoterine take gledita, moemo vidjeti kako kod ovjeka ne postoji jedno
jedinstveno Ja.
Znai, na samom poetku, mi se moramo rjeavati od svih naih iluzija o sebi samima, ma
koliko nam one bile drage. Dok ne ostvarimo tu fuziju unutar sebe, na ivot je pod stalnim
uticajem Zakona Sluaja (ili Zakona Akcidenta,) koji upravlja naom iluzornom
egzistencijom.
4

Da bi se oslobodio dejstva Zakona Sluaja, ovjek mora postati sam svoj gospodar.

Parabola o koiji
Kako bi se predstavilo stanje u kome se ovjek danas nalazi, u Tradiciji se on poredi sa
jednom koijom, odnosno, konjskom zapregom, gdje sama koija ili kola, simbolizira
ovjekovo fiziko tijelo, konji predstavljaju njegove emocije, osjeanja i strasti; koija
predstavlja jedan intelektualni sklop koji je sposoban da rezonuje (Linost) a u kociji se
nalazi i jedan putnik, koji je ujedno i njen gospodar (Dua).
U svom normalnom stanju, cijeli taj sistem je u jednom besprekorno skladnom odnosu i on
perfektno funkcionie koija dri uzde vrsto u svojim rukama i upravlja konjima i
koijom u pravcu u kom mu gospodar nalae.
Meutim, sve bi to trebalo da bude tako ali u veini sluajeva nije. Prvo, u koiji nedostaje
gospodar. Koija mora da ide da ga trai. Sama koija se nalazi u stanju raspada, tokovi
samo to nisu otpali a osovine kripe jer odavno nisu podmazane, konji iako istokrvne
rase, prljavi su i neuhranjeni; uzde i amovi su se odavno izlizali i samo to ne popucaju.
Koija spava ljuljajui se u sjeditu koije, a uzde mu svakog momenta mogu ispasti iz
ruku.
Koija se i dalje kree pravcem i na nain koji mnogo ne obeava. Sada je ve sletjela sa
puta, pa juri niz jednu padinu. Koijau, koji je jo uvijek u dubokom snu, prijeti opasnost
da u svakom momentu ispadne iz koije i kako se ini, sve su prilike da e ga zadesiti
tuna sudbina.
Ovakva jedna slika je otprilike najblia opisu stanja u kome se veina nas trenutno nalazi i
svako od nas bi trebao da se malo dublje zamisli nad njom.
U svakom sluaju, neka vrsta spasa takoe je mogua. U blizini moe da se zadesi neki
drugi koija, koji je budan, i koji e spaziti koijaa koji je u nevolji i pritei mu u pomo.
On e prvo zaustaviti konje koije koja nekontrolisano juri nizbrdo, onda e probuditi
usnulog koijaa i pokuati da ga vrati zajedno sa njegovom koijom nazad do puta. On e
mu moda dati i neto hrane za njegove konje i posuditi mu neto novca. Vjerovatno e on
dremljivom koijau dati i par savjeta kako da ovaj njeguje svoje konje, dati mu adresu
mjesta gdje moe da popravi svoju koiju i uputstvo kojim pravcem da se kasnije uputi sa
svojom koijom.
5

Na samom koijau je to da li e on uz pomo svog vlastog truda izvui neku korist iz te

pomoi i informacija koje je dobio. Ukoliko si on opet dozvoli da zaspe, teko da moe
oekivati da e mu neko opet, u poslednjem trenutku, pritei u pomo.
~***~
Oni koji pokuaju da sprovedu jednu potenu introspekciju, moi e da primjete kako se u
njima stalno neto mijenja, mada se mi cijelo vrijeme trudimo da to ne pokazujemo, zato
to je sam ivot taj koji zahtjeva od nas da stalno odajemo utisak stabilnosti u svojim
razmiljanjima i ponaanju.
~***~
Sada emo pokuati da definiemo te nae unutranje promjene. ta je to to se u nama
mijenja?
Kada kaemo: - Ja, istovremeno smo rekli neto to je i jedna velika enigma. Kada
kaemo moje tijelo mi o njemu govorimo u treem licu. Kada covjek kae: moja
dua evidentno je da se on prema njoj odnosi takoe kao prema neemu to je - tree
lice. Ko je to onda Ja?
Moda zvui paradoksalno, ali ovo podrazumjeva da to Ja sigurno nije ni naa dua,
niti nae tijelo.
ta je onda to - Ja, s kojim se poistovjeujemo; koje osjeamo u sebi kad kaemo: - Ja,
- i za koje se toliko trudimo da mu damo neki kredibilitet, konzistenciju i kontinuitet?
Pa, nita drugo do oni eljezni parii koji ispunjavaju posudu tj. ije se stanje
neprestano mijenja, a mi pod pojmom Ja podrazumjevamo momentalno stanje tih
eljeznih paria u zdjeli, tj. odnos u kome se oni momentalno nalaze jedni prema
drugima.
Znai, mi se radamo, ivimo i umiremo sa jednim Ja, koje nikada nije stabilno.
I ne samo to to Ja nije stabilno, nego se ono sastoji od najmanje tri ovjeka, koje smo
prethodno pomenuli. To Ja moe da se sastoji i iz cijele jedne armije malih Ja.
Sada, ako se ponovo vratimo na pitanje ta je to ovjek? sa sigurnou moemo da
odgovorimo: - to je njegova Linost.
Znai, veina nas ima tendenciju da se identificira sa jednim psiho-organizmom koji
obitava u nama i koji nema u sebi nita stabilno ili u najmanju ruku, ima vrlo malo toga to
bi se moglo smatrati stabilnim.
Taj organizam se mijenja u zavisnosti sa vanjskim utiscima i uslovima kojima je izloen,
bilo da se oni mogu smatrati poeljnim ili nepoeljnim; ili kao odgovor na traume fizike
prirode, koje su mu nanesene.
[* U ovom kontekstu pokuaemo uzeti u obzir i razumjeti ono uveno: Ko te udari u jedan
obraz, okrenu mu i drugi. ini se da okrenuti i drugi obraz moe samo neko ko je
preuzeo vlast nad svojim instiktivnim reakcijama (ivotinjske prirode,) odnosno, ovjek
kod kojeg je dolo do fuzije onih eljeznih paria. Vrlo je vjerovatno da e se ipak ono:
Oko za oko, zub za zub, jo prilino dugo zadrati na naoj ravni postojanja, uzimajui u
6

obzir stepen primitivizma dananjeg ovjeka. Meutim, treba uzeti u obzir da e se

probuen ovjek veoma rijetko uopte nai u situaciji da mu neko moe nauditi na bilo
kakav nain.]

Struktura Linosti
Da bi ovjek postao sam svoj gospodar, veoma je bitno prouiti samu strukturu svoje
Linosti, jer na kraju krajeva, u znanju lei mo.
Tu emo se morati vratiti na onu sliku gdje treba da zamislimo kako tri ovjeka ive,
odnosno, koegzistiraju, - u jednom.
Tako, u realnosti, postoje tri glavne struje koje igraju ulogu u naem mentalnom ivotu:
intelektualna, emotivna i motorno-instiktivna. One su u odreenoj vezi sa naim mislima,
osjeajima, ulima i osjetilnou, mada nisu jasno razgranieni iz razloga kojeg emo
pomenuti kasnije.
Moe se rei da ovi tipovi naeg mentalnog ivota imaju i svoje gravitacione centre koji su
situirani u mozgu, srcu i abdomenu, meutim, ovaj opis ne treba uzimati previe bukvalno.
Kad god neki impuls bude primljen od strane nekog od ovih centara ili potekne iz nekog od
njih, druga dva centra generalno zauzimaju pasivnu ulogu, mada i oni imaju odreenog
udjela u tom procesu. To se dogaa na takav nain da onaj centar koji u odreenom
momentu igra glavnu ulogu, govori u ime cjelokupne Linosti, te tako i reprezentira ovjeka
kao jednu cjelinu.
Svaki od ova tri centra, koja predstavljaju tri struje od kojih se sastoji na mentalni ivot,
ima duplu funkciju: receptivnu i ekspresivnu (prijemnu i izraajnu).
~***~
Ljudska Linost, je dakle jedna stalno promjenljiva mjeavina eljeznih paria koja po
samoj svojoj sutini nije dizajnirana da bude neaktivna. Mentalno tijelo je jedan organizam
koji bi trebao da igra jednu predodreenu ulogu, meutim, on trenutno nije uposlen za te
svrhe, najvie iz razloga to se mi prema njemu ponaamo i koristimo ga kao neki stranci,
bez da smo ga upoznali, prouili a pogotovo razumjeli.
Tako za svakog onog koji se uputa u prouavanje ezoterike, prva lekcija upravo poinje
na sadraju, strukturi i funkcionisanju Linosti.
Mentalne funkcije ova tri centra su sljedee:
-

Intelektualni Centar - registruje, razmilja, kalkulie, kombinuje, istrauje itd.

Emotivni Centar u njegov domen spadaju osjeanja, rafinirana osjetilnost
(uvstva) i strasti
Motorni Centar - upravlja sa naih pet ula, akumulira energiju u organizmu kroz
instiktivne procese, i svojim motornim djelovanjem vlada potronjom te energije

Motorni centar je najorganizovaniji od ova tri centra a esto i najmudriji, dok su druga dva
centra esto nekompletna, pa nas tako povremeno i dovode u neprilike. Oni su vie
7

anarhini po svojoj prirodi i esto jedan zalazi na podruje drugog, pa tako ak i na

podruje motornog centra, pri emu ga ometaju i dovode do konfuzije.
U sutini, mi nikada nemamo jednu istu misao, niti jedno isto osjeanje: - pa tako ni
nae djelovanje ne moe da bude potpuno isto. U nama je sve izmjeano i isprepleteno,
esto svakojakim vrstama konsideracija koje dolaze ili iz intelektualnog centra koji svojim
kalkulacijama prlja naa osjeanja, ili iz emocionalnog centra, koji magli kalkulacije
intelektualnog centra.
Stoga, dok se detaljno ne proui struktura nae Linosti, nemogue je stvoriti bilo kakav
red u naem mentalnom ivotu tj. omoguiti mu da izroni iz svog stanja neprestane
anarhije i duboke besmislenosti. Tako je rad na tom samoposmatranju i jedini nain kako
bi se ostvario taj cilj.
~***~
Znanje i Razumijevanje
ovjeku je najtee da razumije jednostavne stvari, jer sama komplikovanost naeg uma
uzrokuje to da mi sve komplikujemo. A ivot upravo ine jednostavne stvari.
Kakva veza postoji izmeu znanja i razumijevanja?
Mi moemo neto znati a da istovremeno to ne razumijemo, meutim, mi ne moemo
neto razumjeti ukoliko mi to ne znamo. Odatle proizilazi da je razumijevanje znanje, kome
je neto nedokuivo dodano.
Iz znanja prelazimo u razumijevanje u onoj mjeri u kojoj smo u stanju da asimiliramo to
znanje. Meutim, kapacitet za asimilaciju ima svoje granice; a sposobnost sadravanja
razumijevanja razlikuje se od ovjeka do ovjeka.
Taj problem je vie u vezi sa ovjekovim biem. ovjekovo bie ima nekoliko aspekata a
oituje se njegovim kapacitetom za asimilaciju.
Znanje je nairoko rasprostranjeno i ono je za nas - vanjsko, dok se razumijevanje nalazi unutar nas.
ovjekovo bie moemo u vezi s tim uporediti sa jednom aom koja, kao i svaka aa,
ima ogranien kapacitet. Znai, ako u nju ulijemo vode preko jedne odreene granice, ona
e se preliti. To se isto dogaa i sa nama. Mi smo sposobni da razumijemo u okviru
granica naeg kapaciteta za sadravanje razumijevanja unutar naeg bia.
Iz toga proizilazi, da bi ovjek evoluirao u ezoterikom smislu te rijei, on iznad svega
neprestano mora da tei uzvienju svog bia; kako bi podigao njegov nivo.

Svijest
Prema Tradiciji, postoje 4 nivoa svijesti:
-

Apsolutna Svijest
Svijest istinskog Ja
Budna svijest
Podsvijest

Ako krenemo odozdo, podsvijest je vrsta svijesti koju ima svako ivo bie i ona ne zavisi
od njegove inteligencije ili kulturnog nivoa. Podsvijest neprekidno radi i nikada ne spava.
Ona regulie sve procese koji se odigravaju u naem organizmu i biljei sve to se zbiva s
nama.
Budna svijest je svijest Linosti. Nju neki nazivaju i ista svijest, samo zato to se ona
smatra ovjekovom operativnom svijeu, kada se on nalazi u budnom stanju. Njena
dubina i irina u zavisnosti je sa kulturalnim razvojnim stepenom individue; - to je
subjektivna svijest od - Ja.
Meutim, u ezoteriinim naukama poznate su jo dvije vrste svijesti koje se nalaze iznad
tzv. budne svijesti.
Prvi vii nivo svijesti je samosvjesnost ili - svijest istinskog Ja. To je svijest jednog
individualnog bia ili - objektivna svijest individualnog Ja.
Iznad nje, nalazi se - Svijest u pravom smislu rijei. To je tzv. apsolutna svijest ili svijest
Apsolutnog (Svega to Jeste).

Istinsko Ja
U nama postoji jedna stalna taka, koja je skrivena iza nae promjenljive Linosti. Ona
rijetko kada moe da doe do nekog izraaja jer je stalno gurana na stranu pod naletom
bujice misli, strasti i osjeanja koji diriguju ovjekovim ponaanjem i esto ga dovode u
nezavidne situacije. Ta permanentna taka je ujedno i jedan nepristrasni Sudija koji
obitava unutar nas i koji nam sudi za nae ponaanje. Glas tog Sudije je skoro neujan
usljed zagluujue buke koju u nama stvaraju odreeni dogaaji i reakcije, meutim, iako
slabana i pasivna, ova istrajna svijest naeg istinskog Ja, uvijek ostaje pravedna i
objektivna. S obzirom na to da je ona uvijek prisutna u nama i da je njen glas ipak mogue
uti, ovjek se samim tim smatra i odgovornim za svoje ponaanje, odnosno greke koje
eventualno poini kada se nae u nekom iskuenju. Ta svijest naeg istinskog Ja nas
uvijek i na vrijeme upozorava na neku potencijalnu opasnost, odnosno, prije nego to smo
naumili da napravimo neku glupost.
Njeno prisustvo unutar nas prua nam jednu mogunost da evoluiramo na ezoterini nain
prema (apsolutnoj) Svijesti.
~***~

U modernom ivotu ovjek rijetko kad uspije da ostvari kontakt sa svojim istinskim Ja.
Tako se ovjek ni ne ponaa u skladu sa svijeu istinskog Ja, nego u skladu sa
njegovom budnom svijeu koja pripada - Ja - njegove Linosti.
Mi se stalno identificiramo sa malim Ja, nae Linosti, ili bolje reeno sa jednom grupom
tih malih Ja, nae Linosti, tako da ti mali Ja, koji ine nau Linost odluuju u nama
neto, a onda djeluju u skladu s tim ta su odluili. esto se dogaa i da se onda jedna
druga grupa tih malih Ja u nama usprotivi onome to je odluila i uinila prva grupa, pa
nam se u momentima ini kako smo u nekim situacijama toliko pogreno postupili, kao da
to nismo bili mi, pogotovo ako smo impulsivno reagovali na prvu loptu i bez
razmiljanja.
Neki onda poale, te kad je ve kasno, kau: nisam samog sebe mogao/la prepoznati.
Postoji jedan veliki procjep izmeu onoga to ovjek podrazumjeva pod samim sobom,
kad kae: - Ja, i njegovog stvarnog, istinskog bia. Ostvarenje nivoa svijesti naeg
istinskog Ja, za veinu nas ostaje samo u domenu mogunosti i nade. Tako se ovjek
samo moe pretvarati kako posjeduje neto to u sutini ne posjeduje, a ukoliko bi to
stvarno htjeo postii, onda bi on morao da uradi mnogo svjesnog i savjesnog posla na
samom sebi.
~***~
to je ovjek sigurniji u sebe, bez obzira na sve injenice, to je on vie zadovoljan samim
sobom, toliko e on dublje i tonuti u apsurdnosti i protivrijenostima, istovremeno
smatrajui svoje elje i iluzije jednom realnou.
Da bi ovjek uopte krenuo u potragu, on prvo mora da proe kroz jednu seriju, kako
bankrotstava njegove Linosti, tako i kolapsa njegovog morala. On sve to mora sam sebi
da prizna i prihvati, bez pokuavanja da krpi bilo ta. Tek onda e on biti u stanju da nae
dovoljno razloga da pone s radom na samom sebi i tek tada e on stei dovoljno snage
da to izvede. I to vai za sviju.
[Kroz koliko muke i patnje e ovjek proi prilikom svega ovoga, uveliko zavisi i od toga
koliko je posla, u ovom smislu, napravio u nekom od svojih prethodnih ivota.]
Mi smo svi manje vie uzurpirani. ovjek ima tendenciju da samog sebe smatra vanim
uprkos mnogim injenicama koje ukazuju suprotno. Takvo jedno miljenje o samom sebi
posljedica je odreenih nedostataka u naem sistemu prosuivanja. Mi smo svi, u stvari, u
jednom te istom amcu. Iako su ljudi na prvi pogled razliiti, algebarska suma njegovih
vrlina i mana ista je kod svakog ovjeka. Da razbijemo odmah i svaku iluziju, tu se radi o
jednoj sumi koja je veoma mala, skoro zanemarljiva, pa ak ona jo ima i tendenciju da se
kree u pravcu nule, odnosno, - Smrti.
Ono to ezoterika oekuje od ovjeka koji je prouava, to je da on stvori jedno jedinstvo od
tog zanemarljivo malog.

[Veina nas koji se naemo na samom poetku ovog posla s ezoterike take gledita, jo
uvijek se smatra - bolesnim ili mrtvim. (Oni koji su cjelokupni, ne trebaju doktore, njih
trebaju samo oni koji su bolesni. Pustite mrtve da sahrane mrtve.)]
10

~***~
Da bi se objasnio problem ovjekovog objedinjavanja samog sebe, polazei pritom
praktino ni od ega, bitno je razjasniti pojam samog bia.
Radi se o jednoj, da se alhemiarskim rijenikom izrazimo, - transmutaciji, tj. transformaciji
nae faktine egzistencija, ija vrijednost lei samo u jednom potencijalu, - u stvarnu
egzistenciju. To se ostvaruje kroz realizaciju tog potencijala. Tu se radi o jednom
progresivnom uzdizanju nivoa naeg bia.
Taj posao mora da se radi u nekoliko faza, prema jednom odreenom programu.
Postoje etiri razliita nivoa bia, to je u skladu sa etiri nivoa svijesti: jedan vii nivo bia
i tri nia.
Isto kao i u sluaju svijesti, vii nivo bia poiva, odnosno, oslanja se na nie nivoe. Najnii
nivoi pripadaju svakom ivom biu i oni se proteu kroz jedan iroki dijapazon vrijednosti.
Tako neke ivotinje, kao npr. neki razvijeniji sisari, mogu da dosegnu do sljedeeg vieg
nivoa, koji pripada ljudima.
Trei nivo bia, koji odgovara svijesti istinskog Ja, je nivo koji pripada ezoteriki
razvijenom ovjeku, koji se opravdano naziva ivim. Tu se radi o ljudima koji su zadobili
svoje stalno i stabilno Ja.
Na kraju, etvrti nivo odgovara perfektnom ili kompletnom ovjeku onome koji je stigao
uz pomo svog ezoterinog razvoja do samog vrha evolucije koji je ostvarljiv u uslovima
koji vladaju na ovoj planeti.
~***~
Pitanje bia je u jednoj tijesnoj vezi sa problemom moi. Ve smo indicirali to da ovjek
koji nema nita u sebi, do jedno nestalno i promjenjivo Ja, ne moe nikada imati neki
kontinuitet u svom razmiljanju i ponaanju. To je i razlog zato on nije u stanju da
djeluje (dela).
Vezu izmeu znanja i razumijevaja, ve smo prethodno razmotrili, a sada je bitno
uspostaviti odnos izmeu pojmova: znanje i - znanje s praktinom primjenom (fr. savoirfaire)
Moramo razumjeti da ne postoji mogunost za jedan direktan prelazak od znanja u znanje s praktinom primjenom. Nae promaene pokuaje da uinimo neto mi esto
objanjavamo nedostatkom volje a to nije tano. Ono to nama fali u takvim sluajevima
nije ni volja, niti nedovoljna elja da neto ostvarimo, nego se tu radi o jednom nedostatku
bia, koje bi nam omoguilo da, kao prvo, razumijemo znanje koje smo stekli, a onda tako
i zadobijemo mo koja bi nam onda omoguila pristup ka znanju s praktinom primjenom.
Tako u jednoj pasivnoj formi imamo:
znanje bie razumijevanje
a u aktivnoj:
bie razumijevanje znanje s praktinom primjenom
11

Kako smo ve rekli, sticanje znanja je relativno lagano, meutim, sticanje bia je neto to
je relativno mnogo tee.
A upravo bie je ono to nas vodi ka razumijevanju, a odatle i prema znanju s
praktinom primjenom.

___________________________
Napomena: oni koji su shvatili o emu se radi, vjerovatno su shvatili i to da - nisu oni ti koji
su do sada itali ovaj tekst, ezoteriki gledajui, nego su ovaj materijal itale njihove Linosti. Te njihove Linosti su ve u meuvremenu vjerovatno i donjele odreeni sud o
svemu ovome (s obzirom da Linosti vole da sude) i sada se postavlja pitanje koliko
jedan takav sud moe da bude objektivan?!
Drugim rijeima reeno: da li nae istinsko bie i naa Linost gledaju na ovo na isti
nain?!?
U svakom sluaju, za pretpostaviti je moda i to da istinska bia veine ljudi koji posjeuju
ovakve vebsajtove i koji su u potrazi za istinom, ve imaju odreenog, tj. neto veeg
upliva na njihove Linosti, nego to je to sluaj s drugim ljudima?!? Ko zna?

Oni koji su malo bolje shvatili stvar, razumjee i to da je veoma teko prenositi neko
ezoterino uenje a da se ono usput ne izmijeni, iz razloga to to u veini sluajeva takoe
ine Linosti a ne ljudi koji su ostvarili jednu trajnu i stabilnu vezu sa svojim istinskim Ja.
S druge strane, tu takoe nisu uputne nikakve varijacije na temu, s obzirom da ovjek
time dovodi u opasnost samu sr uenja. Uostalom, nita lake nego pogrenim
interpretacijama izvitoperiti neko ezoterino uenje. Jedni su to radili i jo uvijek rade
namjerno, a drugi nenamjerno. Znai, postoji odreena vjerovatnoa da je ono to sada
prenosimo ve na neki nain kontaminirano prije nego to je stiglo do nas. Isto tako,
mnoge bitne rijei gube orginalno znaenje kada se bukvalno ili pogreno prevedu s
jednog jezika na drugi - a u ezoterici je svaka rije bitna.
Stoga, u svemu ovome, lina razboritost je - najvanija.

Linost
Izmeu naeg tijela i nae due nalazi se Linost, meutim, ona je vie vezana za tijelo,
nego to je za duu. Ono Ja, kojeg svakodnevno pominjemo, odgovara naoj Linosti,
koja je takoe poznata i po odreenom tj. naem imenu.
Moderan ovjek vodi vie rauna o svom izgledu nego o svom biu jer, kako smo ve rekli,
on sebe poistovjeuje sa svojom Linou koja je vie vezana za njegovo tijelo, dok svog
bia, u veini sluajeva, on nije ni svjestan.

12

Sada se postavlja pitanje - kako mi uopte moemo postati svjesni te svoje Linosti,
odnosno, spoznati je? Ono to je sigurno, mi nju osjeamo u sebi a svjesni smo i njenih
elja, stavova, akcija itd. ali ipak je nismo u stanju potpuno predstaviti samima sebi.
Kada razmiljamo o sebi kao o pametnim, ponosnim, armantnim, mi pri tome formiramo u
sebi jednu sliku naeg lica i tijela, obuenog ovako ili onako,ali to su, opet, samo
reflekcije nae Linosti, ali ne i ona sama. Meutim, ako stvarno elimo da upoznamo
svoju linost, onda moramo zaroniti malo dublje u same sebe.
Introspekcija je jedina metoda pomou koje moemo otkriti istinsko lice nae linosti.
Uz pomo introspekcije otkriemo kako unutar nas postoji neto kao jedna mala nebula
(rus. - klobuk). Evidentno je da taj klobuk ima sposobnost za doivljavanje, osjeanje,
razmiljanje i djelovanje. Uz pomo jedne stalne unutranje opservacije, primjetiemo i to
kako je ta nebula pokretljiva, te je tako ponekad moemo nai u predjelu glave, a nekada
u solarnom pleksusu, kao i u predjelu srca. U sluajevima velikog straha, ona moe da
sie i u donji dio nogu; a nakon to se taj strah povue, ona se obino vraa u podruje
gornjeg dijela glave, te onda za ovjeka, u takvim sluajevima, kaemo kako je on doao
sebi.
Naa Linost je vezana za nae tijelo mnogo vie nego to mi to sami sebi elimo priznati.
Tako je dovoljno samo da nas neto zaboli, pa da se ostavimo svih naih uzvienih
osjeanja ljubavi ili ideja o rjeavanju svjetskih problema.
Postoji i jedna odreena mentalna vjeba uz pomo koje ovjek moe baciti pogled na
svoju Linost. Da bi se tome pristupilo, bitno je biti u stanju zauzeti pravilnu pozu, koja je
poznata u ezoterici i kao poza mudraca. Radi se o tome da ovjek treba sjesti na neku
tvrdu podlogu visine 25 - 35cm, prekrstiti noge (desnu preko lijeve), staviti ruke na koljena
(sa dlanovima prema dolje), ramena prirodno poviti prema nazad a glavu, vrat i kimu
dovesti u ravnu liniju, koja mora biti vertikalna. Ponekad moe potrajati i par mjeseci dok
ovjek ne uspije da zauzme pravilnu pozu. Po pravilu, trebalo bi poeti sa nekih 2 - 3
minute vjebe svako jutro, prije doruka a onda to vrijeme postepeno produavati.
Indikacija da je ovjek uspio da zauzme pravilnu pozu je da kada provede u njoj 15
minuta, osjea se odmornim kao da je neprekidno spavao nekoliko sati, bilo u koje doba
dana da je ta vjeba izvedena.
Oi u poetku treba drati zatvorene a disanje uskladiti harmonino u jednom ritmu, tako
da udisaj traje u toku od 4 otkucaja srca, zatim se dah zadri u toku 4 otkucaja srca a onda
se zrak izdie, takoe tokom 4 otkucaja srca.
(Ove vjebe se ne preporuuju ukoliko ovjek pati od prehlade ili neke druge bolesti)
Prvi osjeaj te nebule dolazi za vrijeme tree faze, odnosno, izdisanja, gdje se ona osjeti
kako prelazi preko grkljana i onda na dole, preko grudne ljezde. Nakon toga ovjek bi
trebao biti u stanju da je osjeti od glave pa do srca, i iza njega. Osjetiti tu nebulu unutar
sebe ujedno predstavlja i prvi korak.
Na mentalnom planu, ova nebula neprestano razmilja, osjea djeluje i stalno se mijenja.
Prvi utisak koji stiemo o njoj, to je da ona izgleda kao jedna amorfna masa slina oblaku,
meutim, taj utisak je laan. Linost je jedan organizam koji kao takav ima svoju grau,
koju mi ne moemo da vidimo jer smo u svakodnevnom ivotu zaokupljeni vanjskim
dogaanjima i reakcijama koje ta dogaanja prouzrokuju u nama.

13

Ve prije smo naglasili da uz pomo introspekcije moemo utvrditi kako se u nama nalaze
tri take mentalnog ivota koje su predstavljene sa tri centra, koji ne predstavljaju nikakve
organe u naem tijelu, nego samo centre gravitacije te tri struje, koje vladaju naim
mentalnim ivotom.
Tako npr. motorni centar aktivno uestvuje u svakom fizikom ili mentalnom kretanju,
odnosno, procesu. Kada nae misli prouzrokuju odreeno kretanje unutar nas, motorni
centar je taj koji je tu prisutan i koji regulie tu aktivnost. Tako npr. ukoliko je na
intelektualni centar neto otkrio, to se odmah prenosi do motornog centra, aktivnostima
motornog centra, a odatle onda do emocionalnog centra, gdje to prouzrokuje odreene
reakcije. Prenos ovih impulsa moe da se odvija i nekim drugim redoslijedom.
Znai: misao emocija kretanje (akcija)
Ovo nam pokazuje kako tri mentalna centra koji obrazuju njenu strukturu i reguliu i
izraavaju ivot nae Linosti, ni u kom sluaju nisu autonomni.
Daljom introspekcijom ustanoviemo kako je svaki od ova tri centra podijeljen na dva
dijela: pozitivni i negativni. Oni normalno stalno zajedniki uestvuju u svakoj akciji, jer se
tu radi samo o jednoj razliitoj polarizaciji koja je slina onoj koju nalazimo kod parnih
organa ili ekstremiteta, koji dupliciraju istu funkciju ili uestvuju u istom poslu i u isto
vrijeme, kao npr. ruke ili noge.
Ova podjela tih centara na dva polariteta omoguava da se ostvare uslovi za poreenje:
kako bi se mogle uzeti u obzir obe strane odreenog problema koji im je prezentiran.
Tako, bukvalno reeno, pozitivni dio svakog od ovih centara gleda u glavu odreenog
problema a negativni u rep. Onda taj centar, kao jedna cjelina, iz tih impresija stvara
jednu odreenu sintezu i izvlai zakljuke, koji su posljedica konstatacija donesenih od
strane obadva dijela.
To se, recimo, dogaa kod svake kritike analize. To znai, da sami pojmovi pozitivnonegativno u ovom sluaju nemaju nikakvu konotaciju u smislu dobro-loe, tj. oni ne
oznaavaju vrijednosti, nego samo predstavljaju dva razliita naboja, kao to ih nalazimo i
kod svih elementarnih estica.
Ako uzmemo za primjer motorni centar, tu moemo vidjeti kako su ovi dijelovi nedjeljivi
jedan od drugog, kako po svojoj strukturi tako i po svom djelovanju. Sa odreenom
rezervom, moglo bi se rei da pozitivna strana motornog centra odgovara jednom skupu
svih instinktivnih aktivnosti psiho-fizikog organizma ovjeka, dok negativni dio odgovara
njegovim motornim funkcijama. Drugim rijeima reeno, motorni centar je glavni upravitelj
naeg tijela, u pravom smislu te rijei. On ekvilibrira energije koje skuplja uz pomo svog
pozitivnog dijela sa onima koje se troe od strane njegovog negativnog dijela.
Istu ovakvu simetriju ove polaritete nalazimo i kod druga dva centra.
Konstruktivne i kreativne ideje raaju se u pozitivnom dijelu intelektualnog centra, a njegov
negativni dio je onaj koji te ideje evaluira ili koji im uzima mjeru, da se tako izrazimo. Na
osnovu tog svog funkcionalnog polariteta, intelektualni centar, kao jedna cjelina, u stanju je
da - prosuuje.
Isto tako je i sa emocionalnim centrom. Djelovanje njegovog negativnog dijela
suprotstavljeno je djelovanju njegovog pozitivnog dijela to ga istovremeno upotpunjuje,
odnosno, to tom centru omoguava da razlikuje ono to je prihvatljivo od onoga to nije.
14

Znai, svaki od ova tri centra podijeljen je na dva dijela, na pozitivni i negativni dio. Njihova
podjela se nastavlja dalje u smislu da je i svaki od ovih dijelova dalje podijeljen na jo tri
sektora.

Tako u svakoj polovini ova tri centra nalazimo po jedan sektor koji posjeduje sve
karakteristike tog centra u njegovom istom stanju. U intelektualnom centru nalaze se
sektori koji su isto intelektualni pozitivni i negativni; u emocionalnom centru sektori koji
su isto emocionalni pozitivni i negativni; u motornom centru sektori koji su isto motorni
pozitivni i negativni.
Osim ovih istih sektora, tu nalazimo i sektore koji su predstavnici drugih centara. Tako, na
kraju, imamo sljedee ustrojstvo:
Intelektualni Centar (pozitivni dio)
1.
2.
3.

isti intelektualni
emocionalno-intelektualni
motorno-intelektualni

Intelektualni Centar (negativni dio)

1.
2.
3.

isti intelektualni
emocionalno-intelektualni
motorno-intelektualni

Emocionalni Centar (pozitivni dio)

1.
2.
3.

isti emocionalni
emocionalno-intelektualni
emocionalno-motorni
15

Emocionalni Centar (negativni dio)

1.
2.
3.

isti emocionalni
emocionalno intelektualni
emocionalno-motorni

Motorni Centar (pozitivni dio)

1.
2.
3.

isti instiktivni
instiktivno-intelektualni
instiktivno-emocionalni

Motorni Centar (negativni dio)

1.
2.
3.

isti motorni
motorno-intelektualni
motorno-emocioanalni

Tako strukturu nae Linosti formira ukupno 18 sektora. Zahvaljujui jednom ovakvom
ustrojstvu, ni jedan od ovih centara ne moe da djeluje na jedan potpuno autonoman nain
(naravno, ukoliko izuzmemo patoloke sluajeve.)
Tako, uz pomo ovih sektora koji predstavljaju druge centre, cijeli sistem radi kao jedna
skladna cjelina. Ovaj sistem moda izgleda prilino kompleksno, meutim, on kao takav
zadovoljava nae potrebe i omoguava nam da percipiramo sve psiho-fizike elemente
ovog univerzuma, da reagujemo na impulse koje smo primili i da izvodimo odreene
kompleksne operacije.
~***~
Tako na osnovu ove studije grae ljudske Linosti, i ljude takoe moemo podijeliti na tri
glavna tipa:
-

ovjek 1 je onaj iji mentalni gravitacioni centar obitava u motornom

centru
ovjek 2 je onaj iji je gravitacioni centar situiran u emocionalnom centru
ovjek 3 je onaj iji se gravitacioni centar nalazi u intelektualnom centru

Ovo su tri fundamnetalna tipa ovjeka koji vae za cijelo ovjeanstvo na ovoj planeti, bez
izuzetka. Veina ljudi se raa i umire kao jedan od ova tri tipa ovjeka.
Postoje i vrste ovjeka koje su superiornije u odnosu na ove tri vrste, meutim, one se ne
stiu samim roenjem. Da bi ovjek dostigao jedan vii nivo, on mora da ulae jedan veliki
i stalni trud, u skladu sa pravilima koja su u ezoterici ve milenijumima zacrtana.
[Ovdje se aludira na ono ta je Isus mislio kada je rekao - ovjek se mora ponovo roditi tj.
osvajanje tog vieg nivoa bia analogno je ponovnom roenju.]

16

Vanjski ovjek ima tri Ja, a to su: Ja tijela (fiziko), Ja Linosti (mentalno) i potencijalno
istinsko Ja (duhovno).
Teoretski, istinsko Ja bi trebalo preuzeti odgovornost za upravljanjem cijelim sistemom
(sjetimo se one koije !!)
Meutim, jo od Adamovog izgnanstva iz raja, istinsko Ja je odgurnuto u pozadinu
svijesti, kojom sada dominira mentalno Ja Linosti. Kako smo ve prije rekli, to Ja
Linosti nema integriteta, stalno se mijenja a stoga se i eratino ponaa. Tako se esto
dogaa i to da Ja tijela namee svoje prohtjeve mentalnom Ja Linosti, kojem bi se
normalno ono trebalo povinovati. Jedan od najeih primjera ta se onda dogaa je taj,
kada jedan partner vara drugog, uputajui se u razne seksualne veze, koje u sebi ne
sadre nikakve duhovne komponente.
[u vezi pozadine Adamovog izgnanstva pogledaj tekstove Matriks i ta Ako, na
metafizikoj strani vebsajta]
~***~
Kada smo budni, koristimo se sa Ja nae Linosti. Kada zaspemo, mi prestajemo biti
svesni toga Ja; tada Ja tijela preuzima njegovu funkciju.
Motorni centar se moe smatrati organom za manifestaciju Ja tijela, dok se Ja Linosti
normalno izraava preko emocionalnog i intelektualnog centra.
U veini sluajeva Ja Linosti se koristi ovim centrima na pogrean nain a esto
pokuava da utie i na funkcionisanje motornog centra, to onda rezultira u neloginosti
naeg mentalnog ivota zbog jednog stalnog suparnitva ili konkurencije koja vlada
izmeu Ja tijela i Ja Linosti. Tako, kod ovjeka nema nekog logikog kontinuiteta u
njegovim idejama ili u djelima, pa on tako provodi cijeli svoj ivot klatei se izmedu akcije i
reakcije ili reakcije i akcije.
U Tradiciji se to interpretira kao 3 ovjeka u jednom, od kojih jedan razmilja, drugi osjea
a trei radi. Naravno, pri svemu tome izmeu njih esto dolazi i do konflikta, jer se
istovremeno svaki od njih trudi da preuzme kontrolu nad ostalom dvojicom.
~***~
Ja linosti sastoji se od jednog znaajnog broja malih Ja, koji esto obrazuju razne
grupe koje se povremeno mijenjaju u upravljanju naim razmiljanjem i ponaanjem. U
svemu tome ostavlja se utisak i odreenog kontinuiteta. Taj kontinuitet je vie baziran na
tri elementa:
-

nae ime
iskustvo, onakvo kako je ono fiksirano pamenjem
sposobnost laganja, kako samih sebe, tako i drugih

Ime koje nosimo pripada naoj Linosti, tj. onoj mjeavini eljeznih paria, bez obzira u
kakvom se odnosu jedni prema drugima oni trenutno nalazili. Nakon perioda
adolescencije, ovjekovo ime takoe predstavlja sliku koju on ima o sebi samom, kada je
budan. On na to mjesto, u nekim sluajevima, kai jednu idealnu sliku samog sebe, kao
onakvog kakav bi on elio da bude ili postane. Zbog toga se ovjek toliko vrsto dri svog
imena, kao pijan plota. Sve to postoji ima svoje ime; bez imena, ovjek nije u stanju
17

zamisliti bilo bilo ta, bilo kakvo postojanje neega, fiziko ili mentalno, istinsko ili
vjetako.
U sluaju ovjeka, njegovo ime (zajedno sa njegovim hrianskim imenom, ukoliko ga ima)
pokriva jedno ustrojstvo koje bi mogli definisati kao njegov vlastiti univerzum kako sa
svojim materialnim, tako i imaginarnim elementima. On ovo poslednje esto smatra
istinskim.
Memorija je direktna funkcija bia jedne individue. to je vii nivo bia, memorija je bolja,
kao i kapacitet za njeno sadravanje. Ukoliko ovjek zaboravi kako se zove, on time gubi
vezu i sa univerzumom kojeg je prikaio za svoje ime; to onda pretvara normalnog ovjeka
u ludog, te tako on gubi i svaki kontinuitet.
Sposobnost laganja je trei elemenat naeg lanog ivota. Ona ima veoma vanu ulogu
jer nam pomae kod odavanja privida da on ima nekog kontinuiteta. Mi veoma lako
moemo spoznati stepen vanosti te nae sposobnosti laganja, jednostavno tako to
samo treba da zamislimo - kako bi ivjeli kad ne bi imali tu osobinu. ivot bi nam postao
nemogu zbog svih trauma i sukoba s kojima bi se tada morali suoiti. Na taj nain, lai
nam slue kao neki puferi za ublaavanje udaraca, slino kao oni na eljeznikim
vagonima. Moramo se takoe podsjetiti i na to, da mi sami sebi volimo da dajemo i neke
osobine koje u sutini ne posjedujemo mi se pretvaramo da smo iskreni zato to
govorenje istine i ivljenje istinskog ivota spada u mogunosti koje mogu postati
ostvarljive; to je na kraju krajeva i tano - ali tek nakon jednog dugog i mukotrpnog rada
na samima sebi. U meuvremenu, mi smo osueni na laganje. Ko god ovo negira, samo
potvruje koliko nam je teko prihvatiti istinu.
~***~
Laganje
Pitanje naeg laganja je od velike vanosti. Sposobnost laganja je odraz nae imaginacije,
koja sama po sebi spada u kreativne vrline. Prije nego to bilo ta stvorimo, mi prvo
moramo zamisliti ono to elimo da napravimo. To je vrlina koja pripada samo ljudima, jer
je ivotinje ne posjeduju. Tako, mi tu sposobnost laganja imamo zahvaljujui naoj vrlini
imaginacije, jednom daru koji ima boansku prirodu. Mi laemo iz razliitih razloga,
mahom da bi ublaili neku situaciju ili eventualne posljedice naeg ponaanja koje bi nam
bilo prilino teko prihvatiti. Tako te lai omoguavaju rad jednog mehanizma za
racionalizaciju i opravdavanja, koji su ujedno i vidovi zakrpljivanja stvari.
Zbog svega toga, stav ezoterike Doktrine (Tradicije) prema laganju je jasan i realistian.
Tu se od ovjeka se ne trai da naglo, odmah na poetku, prestane da lae, zbog toga to
je malo ko u stanju da ostvari tako neto. Ono to se od ovjeka trai , to je da on prvo
prestane da lae samog sebe. ovjek ne moe da prestane da lae druge, ukoliko lae
samog sebe. Prestanak laganja samog sebe je preduslov da bi on uopte mogao da
pone sa ezoterikim radom na samom sebi, tako da tu nema nikakvog poputanja.
To je zbog toga to je sam cilj ezoterinog rada jedan pohod ka Svijesti, to znai, ka
Istini.
Tako bi se nali u velikoj kontradikciji kada bi se pokuali pribliiti Istini, a da istovremeno
nastavimo sa laganjem ili vjerovanjem u nae vlastite lai. To znai da mi moramo
eliminisati svaki pokuaj laganja samih sebe, i tu nema nikakvog kompromisa koji bi se
mogao tolerisati ili opravdanja koje bi se moglo prihvatiti.
18

Meutim, dok se nalazimo u stanju u kakvom jesmo, gdje nismo u stanju da ivimo bez
laganja drugih, mi moramo bar da - budemo svjesni - tih naih lai.
Mada, postoji jo jedan savjet kojeg bi mogli dati u ovom domenu. Moramo se uvjebati da
budemo u stanju da u cijeloj gomili lai koje prezentiramo drugima, odredimo koje su od tih
lai stvarno neizbjene, koje su od njih stvarno korisne, a koje su beskorisne. Doktrina
nalae onima koji je prouavaju da se energino bore protiv beskorisnih lai.
Samo uz pomo vjebi ovog tipa, mi moemo postepeno stei kontrolu nad tendencijom
da laemo, koja je duboko ukorijenjena u nama. Stoga se preporuuje da ovjek ne uri sa
svim tim iz nekih uzvienih pobuda, jer e mu svaki pokuaj odmah na poetku propasti.
Mi ivimo u jednom svijetu koji je baziran na laima i koji se odrava uz pomo lai.
~***~
Vrlo je bitno biti na stalnom oprezu kad se radi o pokuaju laganja samih sebe. To je jedna
od naih osobina koje smo stekli jo u ranom djetinjstvu i protiv ega se moramo boriti
svim sredstvima. Tako postoji jedan na odnos prema nekim stvarima, koji na prvi pogled
moe da izgleda neduno, ili ak da ima pozitivnu prirodu kada se upotrebljava u
kojekavim raspravama a njegov nastup se prepoznaje po frazi: da ali.
Meutim, ukoliko ovjek to primjenjuje na samog sebe, za svoje vlastito dobro, s ciljem
kako bi ublaio neki udarac ili pronaao unutranji mir nakon to je zgrijeio, odnosno,
pokuao da opravda svoje ponaanje i greke, ovaj idiom se tokom vremena kristalizira u
nama da bi na kraju stvorio jedan istinski mehanizam za auto-trankvilizaciju (samosmirenje). Tu se radi o jednom istinskom mehanizmu mentalne anestezije koji je baziran
na prefinjenim, rafiniranim i zamaskiranim laima. On u ovjeku sije hipokriziju prema
njemu samom. Taj se auto-trankvilajzer, kao i svi drugi moralni puferi, mora unititi.
~***~
Da se sada vratimo na nau Linost i one male Ja, koji je sainjavaju. Ve nam je
poznato da se ona sastoji od 3 mentalna centra, od koji je svaki podijeljen na 6 sektora. To
znai da svaka Linost ima 18 razliitih organa svijesti. Tako, kada kaemo Ja, to se,
u stvari, odnosi na jednu mjeavinu odreenog broja malih Ja. U Linosti, svako malo
Ja ili neka grupa sainjena od tih malih Ja, povremeno stupa na scenu u skladu sa datim
okolnostima. Svako malo Ja nije nita drugo do frakcija svijesti Linosti. Tako, prostom
raunicom izmeu broja centara i sektora, dolazimo do podatka da tu postoji 987 razliitih
moguih kombinacija. Sve dok ovjek u sebi ne postigne jednu fuziju tih eljeznih paria,
ovih 987 moguih kombinacija centara i njihovih sektora stvarae isti toliki broj parcijalnih
stanja svijesti kod odreene Linosti a svako od njih e podrazumjevati samog sebe kao
jedno kompletno Ja.
Ta smjesa malih Ja, kao eljezni parii u jednoj zdjeli, nalazi se pod stalnom
dominacijom vanjskih sila i dogaanja, te se tako pod tim vanjskim uticajima neprestano i
modifikuje na jedan relativno anarhian nain, tako da je teko u stanju da unaprijed
odredi neki stabilan i dugoroan plan ili da zamisli i ostvari neki cilj.
To neprestano trenje izmeu eljeznih paria, koje se svakodnevno odvija tokom naeg
ivota, nije dovoljno intenzivno kako bi bilo u stanju da prouzrokuje jednu vatru, koja bi
onda dovela do transfiguarcije cjelokupnog bia, - to bi mu onda omoguilo i da nadvlada
smrt.
19

[alhemija i retorte!]
Ono to je posljedica cijelog fenomena ovog trenja, to je neprestano iscrpljivanje ovjeka,
koje ga tako troi i vodi u smrt. Sa ezoterine take gledita, - smrt je bankrotstvo.
[Ovo bi znailo da ovjek mora zapaliti tu unutranju vatru dok ima vremena i dok ima s
im, jer jedino uz pomo te vatre on moe ostvariti unutranju fuziju]

Sada emo pogledati u kakvom odnosu se nalaze Linost i istinsko Ja, koje je nae
sutinsko bie a isto tako i jedan nepristrasan, pravedan, ali i pasivan - sudija.

Slika 1
Krug na lijevoj strani predstavlja Ja Linosti mjeavinu malih Ja to je u stvari i
jedno Ne-Ja. Krug na desnoj strani je istinsko Ja. Kod ljudi tipa 1, 2 i 3, dominira Linost.
Ona je ta koja djeluje dok istinsko Ja, jo od vremena Adamovog pada, mora cijelo
vrijeme da snosi konsekvence za njene postupke. Tako Linost pokuava da ostvaruje
svoje vlastite ciljeve i ponaa se kako joj se svia, esto pri tome krei principe i tenje
istinskog Ja. Tako se ovjek esto nae u situaciji da radi neto to mu nije po volji ili
to mrzi. To je i situacija u kojoj se nalazi svaki ovjek koji ivi svoj ivot u ignorisanju
svojih skrivenih potencijala, odnosno, istinskog ivota.
Takva jedna vrsta vjetake egzistencije moe se porediti sa ivotom na kredit, ona je
privremena i zavrava se smru. (Iz praine nastao u prainu se vratio.)
Kakva je svrha jedne takve egzistencije?
to se ovjek vie identifikuje sa svojom Linou, utoliko on manje razmilja o svojoj
smrtnosti. Bez obzira to vidi kako sve oko njega umire, on nema nikakav spontani osjeaj
svog vlastitog mortaliteta.
To je jedna situacija bez izlaza sve dok se ovjek identifikuje sa svojom Linou i
relativnom svijeu koja ispunjava tenje i ideale njegove Linosti.
[iroka su vrata i irok je put to vode u propast (Mat.VII, 13)]
Odakle onda dolazi ono kao to su uska vrata i tijesan put to vode u ivot, i malo ih je
koji ga nalaze (Mat.VII, 14)
Odgovor na to pitanje pokuaemo da naemo uz pomo ispitivanja veze izmedu Linosti i
istinskog Ja. Ko god hoe da pobjegne iz te vjetake egzistencije, ko god je spoznao
20

svu njenu uzaludnost morae usredsrediti sve svoje napore u tom pravcu. Sva nada se
tu nalazi.
~***~
Ezoterina nauka gleda na ovjeka ne kao na jednu datu injenicu, nego kao na jednu
potencijalnu mogunost. Ona nam kae da se bioloki, psiholoki i moralni rast i razvoj
vanjskog ovjeka zaustavlja na jednom odreenom nivou. Tano je to da na skoro svakom
polju ovjek nastavlja da funkcionie, pa ak i da se konstruktivno ponaa na viim
nivoima svoje budne svijesti pogotovo u vezi sa svojom profesijom; on moe da bude
pronalaza; moe na neki nain i da doprinosi drutvu; meutim, on nije vie u stanju da
podie nivo svog bia. Kao rezultat toga ubrzo dolazi do procesa degeneracije koji poinje
od fizikog tijela vodei ga ka njegovom starenju i smrti.
Onaj tijesan put koji vodi u ivot prua nam mogunost, koja je stvarna, da preokrenemo
situaciju u kojoj se nalazimo, kako je to predstavljeno na gornjoj slici. To se postie
stvaranjem jedne stalne i neprekidne veze izmeu Linosti i pasivnog istinskog Ja, kako
bi se uspostavilo njegovo prisustvo na podruju aktivnosti Linosti. Onda bi se vremenom,
zavisno od jaine naeg truda, situacija mogla kompletno promjeniti: to vie to istinsko
Ja, kao - zrno sjemenke goruice (Marko, IV, 31) pusti korijen u ovjekovom mentalnom
ivotu, kojim je sve do tada dominirala Linost, utoliko e Linost sve vie i vie bivati
podvrgnuta volji tog sudije. Identificirajui se s njim, ovjek e ponovo otkriti svoje istinsko
Ja u svoj svojoj cjelokupnosti i permanentnosti.
Onda ivot za njega gubi svoj vjetaki karakter te tako postaje logian i stvaran. To novo
stanje moe se predstaviti na ovaj nain:

Slika 2
Ta stalna veza koja mora biti uspostavljena izmeu Linosti i istinskog Ja, je jedno
ezoteriko Znanje. Znanje i znanje sa praktinom primjenom koje nam ona omoguava da
steknemo predstavlja filozofov kamen starih mistika. To je onda nadalje u stanju da
izazove i onu transmutaciju kojoj ovjek tei.
Velika potekoa koja ini taj put uskim i bolnim, sastoji se od injenice da ta
transmutacija zahtjeva od Linosti da ustupi svoju dominantnu poziciju istinskom Ja. Ona
mu se mora pokloniti i potiniti. Da bi stvar bila jo tea, Linost toga mora prethodno biti
svjesna i unaprijed prihvatiti tu okolnost; ona ak mora tome da tei, pa i da udi za tim.
Ve prije smo naglasili da je istinsko Ja pasivne prirode, kad se o vanjskom ovjeku radi.
Tako u mnogim sluajevima sama mogunost pojave tog Ja i njegovo stalno prisustvo u
dnevnom ivotu koje podrazumjeva i gubitak slobodne volje Linosti, dovodi do njenih
21

otrih reakcija. One ne moraju da budu stalne ali mogu da budu opasne jer su bazirane su
na jednom arogantnom ponosu Linosti koja eli da zadri ulogu vrhovnog autoriteta.
Sada bi trebalo ve biti jasno to da prije nego to bi uopte kroio na tu tijesnu stazu, odnosno, poeo se baviti ezoterinim radom ovjek-Linost mora unaprijed prihvatiti
potrebu za prolazak kroz jedno moralno bankrotstvo. Sve dok je on zadovoljan sa samim
sobom onakvim kakav on jeste, on se smatra bogatim, a poznato je, da e kamila
lake da proe kroz iglene ui, nego to e bogat ovjek da ue u carstvo boije.
(Mat.XIX, 24)
U pronalasku ovog puta lei i istinsko znaenje naeg ivota. To nam daje jednu
mogunost. Na unutranji glas nas poziva da iskoristimo ovaj dar, odnosno, potencijal
kojeg imamo u sebi. Meutim, da bi uspjeli, mi moramo neprestano i neumorno raditi na
samima sebi.
~***~
U Tradiciji se podrazumjeva da postoje dvije vrste znanja. Prvo je ono to je dostupno
Linosti, pogotovo njenom intelektualnom centru; ono je relativno, ogranieno i nesvjesno
da postoji i jedna druga vrsta znanja, koje je apsolutno i neogranieno.
Dok je prva vrsta znanja dostupna ivotinjskom-ovjeku, drugu vrstu znanja moe stei
samo duhovni-ovjek.
Isto tako postoji i razlika izmeu tzv. ljudske mudrosti i boanske mudrosti.
Sada se postavlja pitanje da li je mogue da ovjek dosegne tu boansku mudrost, koja
je karakteristina za vie ravni postojanja, i na koji nain; ili - kako se bar moemo pribliiti
tome?
~***~
Vidjeli smo da se istinsko Ja veoma rijetko manifestuje u ovjeku, tj. veinom se ne
manifestuje nikako, sve dok ga ovjekova Linost sama ne pozove. To istinsko Ja moglo
bi se uporediti sa nekim sudijom koji sjedi u sudu ali nikoga ne osuuje. Njegova uloga je
pasivna, za razliku od uloge Linosti, koja je aktivna. Takoe smo rekli da ukoliko uspijemo
da uspostavimo jednu vezu ezoterikog znanja izmeu Linosti i istinskog Ja, njihova
reciprona pozicija e se postepeno izmijeniti. Tada istinsko Ja postaje aktivno, a Linost
i Ja tijela moraju onda da mu se povinuju. Istinsko Ja tada postaje apsolutni gospodar.
Kada se ovo dogodi, doi e i do promjena u ovjekovom odnosu prema svojim eljama.
~***~
Sada emo pogledati kroz koje organe se istinsko 'Ja' ispoljava kod ovjeka i kako neko
moe da povea i pojaa tu njegovu manifestaciju.
Izvan tri mentalna centra Linosti koje emo od sada nazivati donjim centrima mi u
sebi imamo i dva via centra, koja su nezavisna od naeg fizikog tijela i nae Linosti. U
svom zajednikom skupu, ova dva via centra predstavljaju nau Duu, o kojoj na
trenutni jezik govori u treem licu.
22

Dok su donji centri kod vanjskog ovjeka nepotpuno razvijeni, ovi vii centri su perfektni i
rade sa punim kapacitetom. Meutim, ovakvi kakvi jesmo, mi trenutno moemo primjetiti
samo jedan zanemarljiv dio njihove komunikacije. Razlog za to je taj to ovjek ne vidi u
sebi nita drugo do svoju Linost. Direktne i trenutne posljedice te ovjekove iluzije su
ponos, egocentrinost i egoizam, to istovremeno formira i jednu barijeru koja ponekad
dozvoljava samo najrudimentarnijim porukama da prou kroz nju, iako nam ova dva centra
neprestano emituju svoju komunikaciju. Oni stalno kucaju na vrata; a na nama je da li
emo uti taj glas i otvoriti im.
~***~
Jedan od razloga zato ne moemo ostvariti komunikaciju sa naim viim centrima je taj
to su nai donji centri prilino deformisani. Motorni centar je jedini od donjih centara koji
funkcionie skoro normalno. To je bitno zato to taj centar igra veoma vanu ulogu u
naim mentalnim aktivnostima i mi ga moramo koristiti kako bi ostvarili svoje ezoterike
ciljeve. Intelektualni centar je najsporiji od njih i ima prirodnu tendenciju da drijema. Stoga
su odreene ezoterike vjebe veoma bitne kako bi se ovaj centar, a isto tako i montorni,
doveo na jedan vii nivo obrazovanja i funkcionisanja. Od donjih centara, emocionalni
centar je onaj koji se nalazi u najloijem stanju. U ovoj naoj civilizaciji on nikada nema
priliku da dobije neku racionalnu edukaciju. Njegovo formiranje i razvoj preputeno je stihiji
ili sluajnim okolnostima. Drutvene norme kojima je neprestano izloen, laganje koje je
prelo u naviku, pogotovo laganje samoga sebe i opta hipokrizija u drutvu, od koje niko
nije poteen, uzrokuju opasnu distorziju emocionalnog centra. On je esto podloan
osjeaju inferiornosti iz kojeg se onda raa jedna potreba za kompenzacijom, koja ujedno
postaje i njegova motivacija.
Tako se on ve toliko izdeformisao, pribjegavajui kritikovanju svega i svaega a esto se i
odavajui uivanju u negativnim emocijama, da ga je sada teko prepoznati. On je
degenerisan do take da je postao instrument za destrukciju naeg bia.
Dva via centra rade mnogo bre nego nii centri. Od niih centara, kako smo ve rekli,
najsporiji je intelektualni, motorni je neto bri od njega, a emocionalni bi trebao biti najbri
od njih, kad se ne bi nalazio u stanju kojeg smo upravo opisali. Tako on sada radi relativno
sporo kao i motorni centar. Na sljedeoj slici je predstavljen ematski prikaz ovjeka kada
se on nalazi u svom kompletnom obliku:

Slika 3
Vii emocionalni centar se nalazi na nivou srca a vii intelektualni na nivou glave. Oni
razliito djeluju. U Tradiciji, oni se nazivaju oima Due.
23

Drugi razlog to ne moemo registrovati poruke koje nam dolaze od viih centara je taj
to nai nii cenri ne samo to nisu dovoljno razvijeni, nego nisu ni ekvilibrirani. To znai
da bi ovjek trebao da posveti panju izgradnji Linosti u smislu ekvilibriranja i regulisanja
rada tri nia centra. Uz pomo samo-posmatranja (introspekcije) mi moramo raspoznati
svaki od tih centara, ukljuujui njihove pozitivne i negativne dijelove, kao i sve sektore iz
kojih se oni sastoje. Ukoliko nam poe za rukom da tako dovedemo u ravnoteu nae nie
centre, onda bi nam to trebalo omoguiti ostvarenje jedne permanentne veze sa viim
centrima. Ta veza e se formirati postepeno poinjui od nieg emocionalnog centra. to
nam vie uspije da proistimo i razvijemo na nii emocionalni centar, utoliko prije e on
postii svoj normalni ritam. To je upravo ono to je preduslov za ostvarenje kontakta
izmeu nieg emocionalnog centra i vieg emocionalnog centra. Kasnije se preko vieg
emocionalnog centra uspostavlja kontakt sa viim intelektualnim centrom.
To bi istovremeno znailo i da ne postoji nikakva veza nieg intelektualnog sa viim
intelektualnim centrom, pa nas odatle i intelektualna kultura koja je baza naeg
obrazovanja ne moe dovesti do viih nivoa svijesti. Bez obzira na nivo inteligencije koju
vanjski ovjek ostvari, on ostaje zarobljen unutar granica matriksa, jer mu ona ne moe
omoguiti prelaz na vii nivo svijesti, odnosno, ivota. Bijeg iz matriksa je jedino mogu
uz pomo srca; to je osnovni razlog zato moramo posvetiti veliku panju kultivaciji naeg
emotivnog ivota. To je ujedno i ono to dominira u ezoterinom uenju.
Meutim, iako nas ista intelektualna kultura, koliko god ona bila racionalna i pozitivna,
ne moe dovesti na jedan vii nivo postojanja, to ni u kom sluaju ne znai da je ona i
beskorisna. Sa ezoterine take gledita ona ima svoju vrijednost koja e nam biti od
velike pomoi kada se u nama pone formirati Individualnost. Meutim, mi moramo da
ponemo od samog poetka, to znai, od posveivanja jedne vee panje naem srcu
i rafiniranju naeg emotivnog ivota.

Slika 4
Ostvarenje veze sa viim emotivnim centrom istovremeno podrazumjeva i ostvarenje
nivoa svijesti istinskog i individualnog Ja. Uspostavljanje veze sa viim intelektualnim
centrom istovremeno nas dovodi i do nivoa Svijesti to nam onda omoguava
participaciju u univerzalnom Ja. To je ujedno i poslednji stepen mogue evolucije ovjeka
u zemaljskim uslovima.
Znai, nai vii centri su dvije boanske iskre: jedna proizilazi iz druge: vii emotivni
centar iskra Sina a vii intelektualni centar iskra Oca u njegovom
konsupstancijalnom aspektu Svetog Duha.

24

Kada bi se saeo smisao puta kojim moramo da proemo od naeg roenja pa do vrha
ezoterike, onda bi to mogli da zamislimo kao evoluciju Ja, koje stalno prelazi iz jednog
oblika u drugi, novi oblik, a da pri tome ne unitava svoje prethodne forme.
Postoje etiri nivoa Ja koji odgovaraju etiri nivoa bia i svijesti.

Gabrijel Derjavin definie ovu evoluciju uz pomo formule: Ja sam crv, Ja sam rob, Ja
sam Kralj, Ja sam Bog.
~***~
[Znai, ovjekove emocije su od odlunog znaaja u njegovoj evoluciji. Stoga nije nikakvo
udo to se u poslednje vrijeme pojavljuju mnoge metafizike kole i gurui koji
promoviu ideju kako su emocije konica u ovjekovom napretku. Navodno, - ovjek ne
moe da bude uspjean tj. da napreduje, sve dok se ne rijei svojih emocija. Tu se
prezentiraju i odreene tehnike uz pomo kojih on moe suzbiti svoje emocije. Liavanje
od emocija moe da bude pogubno po ovjeka. On se time moe pretvoriti samo u
robota/materiju, i - nita drugo.]
~***~
Sada se postavlja pitanje kakav je uopte znaaj i kakva je svrha evolucije Linosti. Ve
smo rekli da se tu radi o jednom organizmu koji predstavlja Ne-Ja, sa kojim se mi cijelo
vrijeme identificiramo i od kojeg se moramo odvojiti uz dosta muke.
Moramo imati na umu da je Adamovim padom duhovni-ovjek postao ivotinjski ovjek,
koji je izgubio kontakt sa svojim viim centrima, tj. drvom ivota, te se oslonio na nie
centre, odnosno, na drvo znanja o dobru i zlu.
Bez obzira na to, sa samom Linou i njena tri centra, mi posjedujemo u sebi u
embrioninom ili odraslom stanju sve elemente od kojih je ovaj Univerzum sainjen (u
Tradiciji se za Univerzum koristi pojam - Svijet). Ti elementi su predstavljeni
odgovarajuim dijelovima nae Linosti.
Postepenim ovladavanjem i preuzimanjem kontrole nad svojom Linou, ovjek uz
pomo tog kompleksnog instrumenta uspijeva da Spozna Univerzum, ukljuujui i sve
njegove dijelove, te tako uspostavlja i jednu svjesnu organsku vezu s njim.
[Platon: Slino moe da bude shvaeno samo od strane slinog.]
To je objektivan znaaj i mjesto Linosti u evoluciji Ja: uz pomo jedne vrste svjesne
identifikacije koja je opet plod odreenih vjebi i koncentracije, onaj koji se potrudi uspjee
25

u Spoznaji vanjskog Ne-ja, uz pomo unutranjeg Ne-Ja, to znai, uz pomo njegove

Linosti. Taj postupak e mu obezbjediti mogunost da stekne mo.
~***~
Pod ezoterikom se podrazumjevaju svi fakti i akti koji su pristupani naim viim
centrima, tj. podruju svijesti istinskog Ja i podruju same Svijesti. U irem smislu rijei
ovaj pojam je proiren tako da u sebe ukljuuje jo dvije stepenice koje omoguavaju
pristup tom podruju; prva stepenica je obuhvaena pojmom egzoterika, ija je glavna
karakteristika odbacivanje vjere u Linost, kao jedne permanentne vrijednosti, i
mezoterika, koji predstavlja prvu stepenicu ka prilazu istinskom Ja.
~***~
Sada emo pokuati objasniti kako ovjek moe na jedan praktian nain dosei
ezoteriku, koja mu onda moe omoguiti da evoluira.
Ovaj problem se u Tradiciji predstavlja sljedeim dijagramom (to je ujedno i dijagram koji
se u ezoterici smatra najvanijim):

Slika 5
Crne strelice predstavljaju uticaje stvorene u ivotu od strane samog ivota. Oni se
nazivaju A uticajima [uticaji matriksa]. Ono to ovdje primjeujemo to je da su oni
ravnomjerno rasporeeni po cijeloj povrini kruga ivota. Kao i sa svakom energijom
radijativne prirode, efekat ovih sila obrnuto je proporcionalan sa kvadratom rastojanja; tako
je ovjek najvie izloen dejstvu onih sila koje su u njegovoj neposrednoj okolini. On je
stalno podstican s njihove strane na nain na koji one djeluju u odreenom momentu.
Vanjski ovjek proivi cijeli svoj ivot upravljan dejstvom ovih sila; te se tako on stalno
vrti u krug. Cijeli ovaj skup A uticaja obrazuje i tzv. Zakon Sluajnosti, kome je ovjek
podloan.
Kada malo bolje pogledamo taj dijagram, primjetiemo kako su ove sile usmjerene u svim
pravcima, esto i jedna protiv druge, tako kada bi ih ostavili same, jedna sila bi svojim
dejstvom potirala dejstvo druge, te bi tako krajnji ishod njihovog djelovanja bio jednak nuli.
To znai da je njihov cijeli sustav, u sutini, iluzorne prirode, meutim, njihov pojedinani
efekat je realan tako da ih vanjski ovjek prihvata kao stvarne.
Bijeli krug predstavlja ezoteriki Centar, koji je lociran izvan optih ivotnih zakona.

26

Bijele strelice predstavljaju uticaje koje zovemo B uticaji. Ti uticaji su ubaeni ivotni
mete i oni potiu iz ezoterinog centra. S obzirom da su stvorene izvan ivota, ove
strelice su sve upravljene u istom pravcu. U svom zajednikom skupu, one obrazuju jednu
vrstu magnetnog polja.
Posto A uticaji meusobno neutraliu jedni druge, B uticaji su ti koji sainjavaju jedinu
stvarnost.
Mali krugovi osjeneni poprenim linijama predstavljaju ovjeka, koji je u svemu ovome
izolovan. Poprene linije simboliziraju nehomogenost prirode vanjskog ovjeka.
Ukoliko ovjek provede cijeli svoj ivot bez razlikovanja A uticaja od B uticaja i njihovog
razluivanja, onda e on zavriti svoj ivot tamo gdje ga je i poeo. Tu se radi o jednom
mehanikom ivotu pod uticajem Zakona Sluajnosti. Meutim, ovisno o intenzitetu i
rezultirajuim efektima sila kojima je izloen, ovjek esto moe u svom ivotu napraviti i
tzv. briljantnu karijeru, u smislu u kome to ovaj svijet pod tim podrazumjeva. Tako ovjek
na kraju zavrava tu svoju karijeru i svoj ivot a da nije nauio niti spoznao nita od
(obektive) Realnosti. Tako se i praina vraa praini.
U svom ivotu svako bie je izloeno jednoj vrsti iskuenja. Ukoliko mu poe za rukom da
razlui B uticaje; ukoliko on razvije ukus za njihovo skupljanje i upijanje; ukoliko on stalno
stremi tome da ih to bolje asimilira; njegova mjeovita unutranja priroda e polako
zapoeti sa jednim procesom evolucije. Tako, ukoliko je taj njegov trud za skupljanjem i
upijanjem B uticaja stalan i dovoljno jak, unutar njega e doi do formiranja jednog
magnetnog centra. Taj magnetni centar je predstavljen na dijagramu u smislu onih bijelih
podruja u krugovima koji prestavljaju (vanjskog) ovjeka.
Ako se taj magnetni centar, koji se u ovjeku stvori, kasnije pravilno i razvije, on e
zauzeti svoj vlastiti oblik i poee da ispoljava odreeno dejstvo na posljedice koje su
nastale djelovanjem A strelica, koje su stalno aktivne. Magnetni centar e ih odbijati.
Ponekad to odbijanje crnih strelica moe biti i veoma estoko i beskompromisno.
Uopteno govorei, taj magnetni centar kri, prevazilazi ili potire zakone vanjskog ivota,
pa time i provocira mnoge sukobe u ovjeku i oko njega. Ukoliko ovjek izgubi tu bitku, on
e se pojaviti iz nje sa uvjerenjem da su B uticaji nita drugo do jedna iluzija; jedina
realnost je ona koja se predstavlja A uticajima.
Tada se onaj magnetni centar koji on stvorio u sebi polako re-apsorbuje i gubi. Sa
ezoterike take gledita, takva jedna situacija je mnogo loija od one u kojoj je on bio
kada je tek poeo da razlikuje A i B uticaje.
Meutim, ukoliko on izae iz te bitke kao pobjednik, onda e njegov magnetni centar da
se konsoliduje i ojaa, te e ga tako dovesti do jednog ovjeka koji ima C uticaje, koji su
jai od onih koje on ima, i koji posjeduje jedan jai magnetni centar. Tako, u nastavku,
poslednji ovjek koji je u vezi s nekim drugim, posjeduje D uticaje, koji e biti njegova
veza sa Ezoterikim Centrom E.
Odatle, taj ovjek u svom ivotu nee vie biti izolovan. On e, u svakom sluaju,
nastaviti da ivi izloen dejstvu A uticaja, koji e dugo vremena ispoljavati na njemu to
svoje dejstvo; meutim, malo po malo, zahvaljujui efektima uticaja lanca B-C-D-E,
27

njegov magnetni centar e se razviti. U skladu sa stepenom svog razvoja, taj ovjek e
izbjei dominaciji Zakona Sluajnosti i ui e u domen Svijesti.
Ukoliko on to uspije da ostvari prije svoje smrti, onda on moe da kae da nije ivjeo
uzalud.
Ovdje moramo napomenuti da nije rijedak sluaj da se ovjek cijelo vrijeme zavarava
vjerujui da apsorbuje i reaguje na B uticaje, dok on u sutini apsorbuje A uticaje, koji
kao i neke od onih crnih strelica sluajno idu u istom pravcu i paralelno sa B uticajima.
[Ovo podrazumjeva da se A uticaji mogu i maskirati kao B uticaji.]
Tako e to dovesti ovjeka u kontakt sa ljudima koji imaju magnetne centre iste prirode
kao i on; koji su sami sebe na isti nain zavarali ili zavaravaju druge, i koji nemaju nikavu
direktnu ili indirektnu vezu sa ezoterikim Centrom.
Kakvu garanciju ovjek moe imati da nee samog sebe zavarati i nai se u pomenutoj
situaciji? Odgovor je jednostavan: istou magnetnog centra on mora skrupulozno
odravati od poetka pa sve do kraja svoje evolucije.
Kakve se to promjene dogaaju u mentalnom organizmu kojeg smo nazvali Linost, kao
rezultat pojave i rasta magnetnog centra unutar nas?
Generalno se moe rei da e on pomoi u razvoju i perfekciji naih niih centara. Pod
njegovim uticajem odnos izmeu niih centara e biti radikalno modificiran, to e onda
imati snaan uticaj na ovjekov ivot. To na drugoj strani moe da ima i odreene
reperkusije na njegove odnose sa onima oko njega.
Vidjeli smo da se nii centri zajedno sa svim svojim sektorima nalaze u stalnoj
meusobnoj zavisnosti jedan od drugog. Kao rezultat toga, svaka akcija ili pokret jednog
od njih povlai odreene odgovore u ostala dva centra. Zbog svega toga, sve dok je
mentalni ivot ovjeka baziran na tim raznoraznim kombinacijama i procesima koji se
odigravaju u niim centrima, ovjek nije u stanju da ima bar jednu istinski istu misao, isto
osjeanje ili da donese neku definitivnu odluku. Nain na koji te mehanike veze
funkcioniu je upravo i razlog zato je sve u ovjeku pomjeano. Iako ti odgovori drugih
centara nemaju nikada istu snagu kretanja kao centar iz kojeg je odreena akcija potekla,
ovjek ih ipak ne moe ignorisati. Taj fenomen zajedno sa nedovoljnim razvojnim
stadijumom ovih centara kao i sa raznim poremeenim odnosima izmeu njih, ujedno je i
razlog za sve one sumnjiavosti i untranju borbu u kojoj se ovjek svakodnevno nalazi.
Mehanike veze izmeu niih centara predstavljene su na sljedeem dijagramu:

28

Slika 6
Kod vanjskog ovjeka ove veze su uglavno dovoljno vrste da funkcioniu tokom cijelog
njegovog ivotnog vijeka, mada se u nekim sluajevima u modernom ivotu deava i to da
neke od njih zakrljaju ili puknu, pogotovo ona izmeu intelektualnog i emotivnog centra.
Kod takvih individua onda dolazi do gubitka svakog osjeaja moralnosti (kao i savjesti).
Razne promjene kod ovih veza mogu da proizvedu cijelu jednu seriju psiholokih
fenomena, to se esto ispoljava u vidu jedne hipokrizije, koja vremenom postaje sve vie
i vie izraajna. To na kraju moe da dovede do njihovog pucanja, te tako ovjek postaje
nemoralan.
Pojava magnetnog centra moe da prouzrokuje duboke promjene u mentalnom
organizmu. Nakon ostvarenja odreenog stepena rasta, taj centar uspostavlja direktne
veze, - koje nisu vie mehanike, nego svjesne prirode, - sa ostala tri centra (pogledaj
dijagram).

Slika 7
Kada se ove nove veze dovoljno konsoliduju, one zamjenjuju stare, koje se na kraju
gube. Nakon toga ovjek ponovo ostvaruje sposobnost da ima iste misli i ista osjeanja;
ne vie izvitoperena usljed njihove meusobne mehanike zavisnosti.
Od te take, svaki od ovih centara e biti u stanju da radi nezavisno i pod kontrolom
magnetnog centra, koji osigurava njihovu koordinaciju. Tako prestajemo da budemo rtve
naih impulsivnih akcija i reakcija a nae reakcije na vanjske uticaje raznovrsne prirode,
postaju sve vie i vie reflektivnije i svjesnije. Meutim, ne smijemo se zavaravati da jedno
ovakvo stanje nastaje preko noi. Radi se o jednom dugotrajnom procesu neprestane
borbe, sa jednom serijom uspona i padova. Vie nego jednom, onaj koji trai Put,
zapadae u krizu i obeshrabrenje; vie nego jednom, inie mu se da ga sve ovo gura van
granica njegovih sposobnosti, to se ovog ivota tie; ponekad e se on osjeati shrvanim
pod teretom izazova i problema kojima e biti zasut za vrijeme te svoje potrage.
Uostalom, ve odavno je poznato da ezoterina nauka u svojim poduavanjima ide mnogo
dalje od jednostavnog pruanja informacija. Njen cilj nije nita drugo do transformacija
upravo onog bia koji je prouava.
[Svucite starog ovjeka s djelima njegovijem i obucite novoga (Pavle, Koloanima, III, 9
10)]

29

U svakom sluaju, kad ezoterina nauka nudi sve, ona takoe, zauzvrat, i zahtijeva sve.
ovjek mora da plati sve. Nemogue je dosegnuti Istinito putem lai i hipokritinih igara,
jer u ovom sluaju mi traimo da stvarno jesmo a ne da se samo ini da jesmo.
To je ono kako stvari stoje, gledajui odozdo, s take gledita Linosti, koja se ponaa na
osnovu maksime: Ovo je moje, i to je tako. [Navodno, cijeli univerzum se trese od smijeha
kad uje da neko rezonuje na ovakav nain.]
Gledajui odozgo, stvari se mogu vidjeti u sasvim drugaijem svjetlu. Linost vanjskog
ovjeka je smrtna. U skladu s tim, sve one vrijednosti kojima ona normalno tei su samo
privremene: one su joj samo posuene.
S obzirom da su one nepostojane, one su i iluzorne.
Ezoterino uenje pokazuje put prema stalnom. Da bi se ono dostiglo, od ovjeka se trai
da odvoji svoje srce od nepostojanog, koje ga vue prema ambisu. Ezoterika nudi ovjeku
isto zlato, - koje on nije u stanju da prepozna u zamjenu za njegov lani novac, koji on
smatra pravim. ovjek, uplaen da e biti prevaren, oklijeva te tako i pati.
[U odreenom smislu, od Linosti se trai da ona bude i ponizna. Naravno, religije su
izvitoperile ovaj koncept, te od ljudi zahtjevaju poniznost prema bogu, jednom
izdvojenom i svemonom entitetu, kao i ostalim autoritetima ovdje na zemlji, dok je u
sutini, ovjekova Linost je ta od koje se oekuje da bude, na neki nain, ponizna u
odnosu na njegovo istinsko Ja. U svakom sluaju, sada emo ispitati pojam onoga to je
suprotno od poniznosti, a to je ponos.]
U ezoterikom smislu, ponos je afirmacija svog preimustva, od strane Linosti, u odnosu
na istinsko Ja. Kod vanjskog ovjeka takav jedan stav je sasvim prirodan. Ako on uspije u
ivotu, to e mu onda potvrditi kako je on bio u pravu. Meutim, ezoteriki zakon je
nedvosmislen bog kae: ja stojim na vratima i kucam, to znai da je svaki ovjek
stalno izloen pritisku koji dolazi iz ezoterinog Centra u obliku B uticaja. Meutim, ovjek
mora da otvori vrata svojim vlastitim trudom; drugim rijeima, on mora razluiti te uticaje;
onda se Linost, savladavajui svoju ponosnu prirodu, mora pokloniti i prihvatiti
superiornost istinskog Ja. Ona to mora uiniti unaprijed, jednim aktom vjere i nade a da
istovremeno ne zna tano, - gdje e to sve da vodi.
Tako smo mi pozvani da imamo jedno povjerenje u boga. To je uloga poniznosti, koja je
sine non qua uslov za bilo kakav praktian ezoteriki rad. Odatle moemo da razumijemo
znaenje i one stare maksime: bog zazire od ponositih a milosrdan je prema poniznim.
Znai, Linost koja normalno upravlja ovjekom, zajedno sa Ja tijela, mora da se pokori
istinskom Ja i da mu prui utoite.
Da bi se to ostvarilo, mora se savladati jedna velika prepreka, koja bi se mogla predstaviti
ovako: Iluzija, koja misli da je realnost, smatra realnost iluzijom.
Sile Iluzije dejstvuju kod ovjeka najvie uz pomo seksualnog centra, ili tanije, na
njegov raun. Ukoliko ignoriemo veze izmeu centara, ovjekova kompletna struktura
izgleda ovako:
30

Slika 8
Seksualni centar je analogan viim centrima: on je nedjeljiv, nema svoj negativni dio, i
nije podijeljen na sektore. Meutim, nii intelektualni centar ili nii emotivni centar ili oba
zajedno mogu uzurpirati dio njegove energije. To prouzrokuje nastanak negativnih
fenomena, meu kojima moemo pomenuti zabunu izmeu nerealnog i Realnog
(neistinskog i Istinskog), kao i mnoge manifestacije beskompromisnosti.
Ukoliko se odupremo ovim iskuenjima, onda e se Ja Linosti sve ee pomijerati i
boraviti u magnetnom centru. S tim u vezi, to due Ja Linosti boravi u magnetnom
centru i identificira se s njim, utoliko e taj centar i bre rasti.
Kada magnetni centar oformi svoju strukturu, on onda postaje neprikosnoven autoritet
nad sva tri centra Linosti. Tako onaj koji je bio ovjek tipa 1, 2 ili 3, postaje ovjek 4.
Kroz cijeli ovaj proces svoje evolucije ovjek ima zadatak da obraa panju na modalitet
funkcionisanja svakog od ova tri centra, zadavajui svakome od njih odgovarajuu ulogu i
odravajui ih u ravotei (ekvilibracija). Tako se magnetni centar odgaja na najoptimalniji
nain. Kako se odvija taj pravilan rast magnetnog centra, tako on postepeno apsorbuje u
sebe nii emotivni centar, identifikujui se, cijelo to vrijeme, sa viim emotivnim centrom.
Kada su sva tri nia centra potpuno razvijena i ekvilibrirana, magnetni centar se jednom za
uvijek identifikuje sa viim emotivnim centrom, vukui zajedno sa sobom nii emotivni
centar, kojeg on (vii emotivni centar) na kraju apsorbuje. Od tog momenta e nii
emotivni centar zajedno sa magnetnim centrom formirati jedan integralni dio vieg
emotivnog centra.

Slika 9
Kada se jedna takva unija ostvari, onaj koji je uradio taj posao na samom sebi, postaje
ovjek 5.
31

Nasuprot ljudima tipa 1, 2 i 3, koji se nazivaju vanjski ljudi, ljudi 5, 6 i 7 su unutarnji ljudi.
Kada uspostavi vezu izmeu vieg emotivnog i vieg intelektualnog centra, ovjek 5
postaje ovjek 6, nakon ega, sve to mu preostaje to je da uvrsti tu vezu i njene
rezultate. Ta konsolidacija ujedno predstavlja i poslednju fazu ezoterike evolucije.
Zadaci koji se trebaju ostvariti u svakoj fazi evolucije mogu se predstaviti ovako:

ovjek 4 - mora da prizna postojanje tri nia centra, da im omogui rast i razvoj
do krajnjih moguih granica, i da regulie njihov rad;

ovjek 5 - stie nove sposobnosti i moi;

ovjek 6 razvija svoje novosteene sposobnosti do krajnjih granica;

ovjek 7 konsoliduje steene rezultate

Ta konsolidacija se postie sublimacijom seksa.

Kad uzmemo u obzir sliku br. 8, kompletnog ovjeka, moramo imati na umu da e sada
ista ta slika, gledajui iz drugaijeg ugla, izgledati ovako:

Slika 10
To je ematski prikaz ovjeka koji je postao kompletan i besmrtan.
Vii emotivni centar, sada smjeten u centru ovog dijagrama, apsorbovao je u sebe nii
emotivni centar.
~***~
Ljudi tipa 1, 2, i 3, vjetaki egzistiraju pokretani energijom iz seksualnog centra, koja se
slobodno kree kroz tri nia centra, i uz pomo jednog provizornog Ja Linosti, koje je
nestabilno, lieno logike i koje se stalno mijenja.
Ta situacija se kompletno mijenja kad uspjenim prolaskom kroz prvu fazu
ovjeka 4, - istinski tragalac postane unutarnji ovjek: 5, pa 6 i na kraju 7:
32

Postajui ovjek 5, on postaje stalno svjestan svog ---- istinskog Ja

Postajui ovjek 6, on stie stalnu --------------------------- Svijest

Postajui ovjek 7, on se oslobaa

uz pomo sticanja istinske ------------------------------------ Volje

Ja Svijest Volja obrazuju trostruko dostignue ezoterinog uenja, a to je ujedno i

nagrada za sav trud koji je svjesno uloen od strane tragaoca.
Uz pomo ovakve evolucije, ovjek moe prevazii posljedice Adamovog pada i postati
duhovni ovjek, te tako i biti iniciran u boansku mudrost.

[Napomena: bitno je da se pojam poniznosti koja se trai od tragaoca, pogreno ne

shvati, te da tako ovjek ode u drugu krajnost, odnosno, pone da zanemaruje svoju
Linost ili tijelo. Bitno je da ovjek vrednuje neto onoliko koliko to neto stvarno zasluuje.
U istom kontekstu, Tradicija preporuuje da ovjek tretira svoju Linost i tijelo isto kao to
bi i dobar konjuar tretirao jednog konja. Ukoliko mu poklonimo dovoljnu panju i njegu,
pravilan tretman i trening, taj konj e biti u stanju da nas daleko odnese.]

Univerzum
Bez obzira sto dananji ovjek sve vie i vie ima tendenciju da odvaja sebe od prirode,
sa ezoterike take gledita on se smatra jednim integralnim dijelom, kako majke Zemlje,
tako i Univerzuma. Isto tako, na ovaj Univerzum, zajedno sa svim onim to je u njemu,
gleda se kao na jedan ivi organizam.
Gledajui svemir iz nae perspektive, on nam se ini ogromnim, meutim, gustina cijelog
njegovog sistema analogna je gustini naeg tijela, tako da se ovjek u Univerzumu moe
porediti sa jednim mikro-organizmom u ovjekovom tijelu. Kada bi mogli vidjeti svoje tijelo
iznutra, iz perspektive jednog mikro-organizma, onda bi nam se ono inilo kao zvjezdano
nebo puno galaksija koje bi, u stvari, bili nai organi. Nasuprot tome, kada bi i mi bili
dovoljno velikih dimenzija, onda bi vidjeli ovaj univerzum kao jedno tijelo, odnosno, jedan
ivi organizam. Ovdje se samo radi o efektima Principa Relativiteta.
~***~
Kakvo onda znaenje ima ovjekov ivot u ovom kosmosu, kavog ga mi znamo?
ovjekov ivot ima dvije svrhe:

33

kao elemenat univerzalnog organizma on slui ispunjenju njegovih ciljeva

kao jedna izolovana individua, on moe da ima i sprovodi u djelo svoje vlastite
ciljeve

Kako bi se ovo razumjelo, moemo se posluiti sljedeim primjerom:

Uloga ovjeka u Univerzumu slina je ulozi jedne elije u ovjekovom tijelu. Svaka elija
predstavlja dio nekog organa koji je opet dio grupe organa koji omoguavaju obavljanje
odreenih funkcija organizma kao jedne cjeline.
U svemu tome, postoje i dva zakona koji tu vladaju a to su Generalni (ili Opti) Zakon i
Zakon Izuzetka. Prvi zakon dri eliju na svom mjestu, dok joj drugi omoguava odreenu
slobodu.
Generalni Zakon osigurava da organ, iji je elija dio, nesmetano obavlja svoju funkciju. U
skladu s tim, elije koje sainjavaju taj organ moraju tokom svog ivota da odigraju ulogu
koja im je data. Taj zakon nalae elijama da ostanu na svom mjestu, odrade svoj posao i
da posvete svoj ivot ispunjenju zadatka koji im je dat. Iz toga se podrazumjeva da ukoliko
taj zakon ne bi drao odreene elije unutar granica organa kome pripadaju i ukoliko se
one ne bi povinovale izvrenju svojih zadataka, onda ni taj organ ne bi bio u stanju da
funkcionie, to bi nadalje dovelo do poremeaja na nivou cijelog organizma. Tako taj
zakon osigurava zdravlje cijelog organizma.
Poznato nam je da organizam moe da pretrpi bez veih posljedica prestanak funkcije
odreenog broja elija, pa ak i kad se neki dijelovi njegovih organa ili neki organi potpuno
odstrane. Generalni Zakon nadgleda funkcionalnost odreenih organa u svoj cjelini, tako
da nestanak odreenog broja elija moe relativno lako promai njegovoj panji, ako to
drastino ne naruava rad cijelog organa. Organi u veini sluajeva mogu da kompenziraju
manje poremeaje nastale usljed nefunkcionalnosti odreenog broja elija.
Tako se simbolino moe rei da one elije koje uspiju da umaknu, ulaze u domen u
kojem vlada Zakon Izuzetka.
Mada za razliku od elija koje vjerovatno nesvjesno izmiu ispunjenju svojih obaveza,
kod ovjeka se sve ovo dogaa na jedan drugaiji nain.
Kao elija ovjeanstva, ovjek ini dio organskog ivota na Zemlji. Taj ivot u svojoj
cijelosti predstavlja jedan veoma osjetljiv organ nae planete, te igra i veoma vanu ulogu
u ekonomiji sunevog sistema. Kao jedna elija tog organa, ovjek se nalazi pod uticajem
Generalnog Zakona, koji ga dri na svom mjestu. Ovaj zakon ima i odreen stepen
tolerancije, te dozvoljava ovjeku neto slobodnog kretanja u okviru zadatih granica.
Unutar tih granica, prostor koji je ovjeku ostavljen za kretanje je objektivno gledajui
veoma mali, mada se nekome on moe subjektivno initi i veoma velikim. Tu ovjek moe
dati maha svim svojim fantazijama i ambicijama a da sve to nema nikakvih tetnih
posljedica na funkcionalnost organa kao cjeline.
Neki od elemenata koji ine Generalni Zakon su: glad, pa odatle potreba da se radi kako
bi se obezbjedio fiziki opstanak; drugi faktor je lanac: seksualni instinkt - nagon za
34

razmnoavanje - roditeljska panja i ljubav prema djeci. Ezoterika maksima objanjava

ovo na sljedei nain: tjelesna ljubav je potrebna za opte dobro.
Treu grupu faktora koji su ovdje u pitanju ini, - strah, zajedno sa svim svojim
mnogobrojnim varijantama.
Onaj prostor koji je ovjeku ostavljen od strane Generalnog Zakona, moe se ukratko
predstaviti pojmom burujske sree. Tu se podrazumjeva cijela jedna pletora karijera u
svim granama drutvenih aktivnosti; bogatsvo; porodica; ljubav; priznanja itd.
Sve dok ovjek prihvata princip finalne anihilacije svoje Linosti bez pomisli na pruanje
otpora, on moe proivjeti svoj ivot bez veih posljedica nastalih djelovanjem Generalnog
Zakona na njega.
Stvar je potpuno drugaija ukoliko on pokua da prevazie granice koje je ovaj Zakon
uspostavio. On se tada direktno suprotstavlja djelovanju tog Zakona i svih njegovih
derivata na njega. Generalni Zakon onda djeluje na njega simultano, na nekoliko nivoa:
fizikom, mentalnom i moralnom. Njegovo dejstvo na moralnom planu ovjek je jo od
pamtivjeka sklon da interpretira kao jednu personifikaciju poznatu kao: avo. U Tradiciji
(Doktrini) demonologija zauzima jedno znaajno mjesto. Tu nalazimo opise mnogih veoma
sofisticiranih i podmuklih naina kojima se avo slui kako bi se crne ovce obeshrabrile i
odagnale svaku pomisao na promjenu uslova igre ili bijeg iz tora.
Upravo kad ponu sticati prve rezultate svog ezoterinog rada, mnogi e se susresti i sa
ovim aspektom otpora.
Ono to se mora razumjeti je to da kad pree u domen Zakona Izuzetka, ovjek se
direktno suprotstavlja Generalnom Zakonu. Njega se ak poziva da ga zbaci, bar na
individualnom nivou. ovjekovo spasenje e onda zavisiti od njegove pobjede nad
avolom, koji je kako smo ve rekli, personalizirani moralni aspekt Generalnog Zakona.
Ovdje moramo imati na umu da su oba ova zakona boanske prirode, te stoga ovjek
nema ega da se boji. Izborom da ivi na podruju djelovanja Zakona Izuzetka, ovjek i
dalje slui cjelini, samo na jedan drugaiji i neuporedivo efikasniji nain. Tako, za vrijeme
te svoje borbe protiv prvog zakona, on je esto izloen raznim ispitima, najee u obliku
iskuenja. Ukoliko se ovjek vrsto usmjeri prema ostvarenju svog cilja, koji u ovom
sluaju podrazumjeva spasenje i slobodu, on e uspjeno da prebrodi sve prepreke koje
e mu se ispostaviti na putu. Tako e on dokazati da ima dovoljnu snagu da se otrgne
autoritetu Generalnog Zakona.
Nakon toga, ovaj zakon ce poeti da djeluje na njega indirektno, u veini sluajeva preko
njegovih blinjih, ukoliko i oni ne idu istim putem: to dejstvo se onda ispoljava na
moralnom podruju, esto u emocionalnom obliku, odnosno, apelima na njegovu
sentimentalnost i najvia osjeanja, zabrinutost za njegovo mentalno stanje, nagovaranje
da se ponaa kao i svi drugi i ispunjava svoje obaveze; prijetnje tipa: ekser koji najvie
stri, prvi je koji biva udaren ekiemitd.
[To je situacija kad poinje da vai ono: I neprijatelji ovjeku postae domanji njegovi.
(Mateja, X, 36)]
35

~***~
Sada emo jo jednom ponoviti, jer je to veoma vano, - ezoteriki rad je po samoj svojoj
prirodi jedno revolucionarno djelo. Tragaoc trai promjenu svog stanja: da bi prevaziao
Smrt i ostvario Spasenje.
[Jer ako ivite po tijelu, pomrijeete; ako li duhom poslove tjelesne morite, ivljeete.
Rimljanima VIII; 13]
ovjek koji ivi pasivno i nesvjesno na osnovu prvog zakona ak i u sluaju da je veoma
primjeran graanin nalazi se na onom irokom putu koji vodi u propast; onaj koji
izabere Zakon Izuzetka, krenue onom uskom stazom]
~***~
Univerzum je stvoren u Prostoru, Vremenu i u Ekvilibrijumu.

Tri fundamentalna uslova Svega to Jeste/Kreacije manifestuju se u ovom Univerzumu u

obliku tri osnovna ivotna principa: statikom, dinamikom i neutralizirajuem principu.
Sve to postoji u Kreaciji, moe se analizirati i prouavati na bazi ova tri principa. Oni
istovremeno vae na svim nivoima Kosmosa.
Ako uzmemo za primjer stvaranje nekog preduzea, prvo se kree od same ideje o
njegovom osnivanju, taj projekat se onda studira i na osnovu svega toga se prave
odreeni planovi. To je bazirano na Statikom Principu.
Onda se prelazi na praktinu realizaciju ideje, u skladu sa Dinamikim Principom, gdje se
svaki od ovih principa ponaa i manifestuje u skladu sa odreenim zakonom.
U praksi bi ovo preduzee propalo ukoliko direktori ne bi uzeli u obzir trei princip
Ekvilibrijuma i paljivo ga aplicirali na to svoje stvaralako djelo. Taj princip se mora
potovati od samog poetka projekta, jer on ovdje podrazumjeva odravanje ravnotee
izmeu radova potrebnih da se preduzee osnuje, kao i raspoloivih materijalnih i drugih
sredstava.
Ukoliko se radi o naunim studijama a tu takoe spadaju i ezoterine nauke i tu se
mora odravati ekvilibrijum, ali na malo drugaiji nain: u ovom sluaju, plan za uenje
mora odgovarati predmetu i strukturi onoga to se prouava.
~***~
Postoje i dva fundamentalna zakona koji vladaju svime to postoji i ivi na svakom koraku
Univerzuma. Prvi od tih zakona uslovljava postojanje svega to ispunjava Kosmos, bilo da
se radi o biima, objektima ili dogaajima.
Drugi fundamentalni zakon vlada svakom aktivnou i kretanjem, posebno procesima
ivota u svim njegovim oblicima, sve do onih najsuptilnijih kretanja karakteristinih za misli
36

i osjeanja. Ta dva fundamentalna zakona su sveprisutna i oni prozimaju sve, tako da

njima nita ne moe izmai.
~***~

Slika br. 1
Zakon Broja Tri

U ezoterici, prvi zakon se zove - Zakon Broja Tri (ili Zakon Trojstva). Sve to postoji,
postoji kao rezultat konvergentnih dejstava tri sile, na jednu istu taku i u isto vrijeme:
pasivne, aktivne i neutralizirajue.
Pasivna sila je produkt statikog principa: Prostor. Aktivna sila je proizvod dinamikog
principa: Vrijeme. Neutralizirajua sila obezbjeuje odravanje Ekvilibrijuma u cijelom
Univerzumu, na svakom njegovom nivou. S obzirom da se ovdje radi o silama, sve tri ove
sile su - aktivne. Imena su im nadjevena u cilju opisivanja uloge koju svaka od njih igra u
toj meusobnoj saradnji iz koje se raa odreeni fenomen koji se uzima u obzir, odnosno,
manifestuje.
Gledajui iz tog ugla, ivot u ovom Univerzumu je jedan stalni proces neprekidnog
stvaranja koji se odvija u svakom njegovom domenu, na svakom njegovom nivou i na
svakom koraku.
Jedan od klasinih primjera na kojima se moe predstaviti meusobna interakcija ove tri
sile je kruh. Da bi smo ga napravili, mi moramo imati brano, vatru i vodu. U ovom sluaju,
brano je provodnik pasivne sile, vatra aktivne a voda neutralizirajue sile.
Bitno je shvatiti da supstanca koja u jednom sluaju slui kao provodnik pasivne sile, u
nekom drugom sluaju moe da bude provodnik aktivne a u treem, neutralizirajue sile.
U sluaju trgovine, roba predstavlja pasivnu silu, elja kupca za odreenom robom, aktivnu silu, dok novac ovdje slui kao neutralizirajua sila.
37

Isto tako se moe rei i da, u optem smislu, ponuda predstavlja pasivnu, potranja
aktivnu a plaanje neutralizirajuu silu.
I pasivna sila je sila i kao takva ona moe da ima aktivan karakter. Na psiholokom planu,
armantnost ili seksipilnost neke ene moe predstavlja pasivnu silu koja je po svojoj
sutini aktivna.
Neutralna sila najee izmie naoj panji zbog bipolarne prirode naeg uma. Ona u
nekim sluajevima moe da igra i ulogu katalizatora dok je njena fundamentalna uloga u povezivanju.
Tako kod kruha imamo i razne mogue varijacije u meusobnoj interakciji ovih sila.
(Previe vatre - zagorio hljeb, premalo vode - tvrd hljeb, premalo vatre - prijesan hljeb)
Pasivna sila sadri u sebi sve mogunosti stvaranja odreenog fenomena, aktivna sila
intervenie kao izvoa (realizator), dok se neutralizirajua sila ponaa kao regulator
odnosa izmeu druge dvije sile, koji odreuje njihovu dozu na jedan optimalan nain.
To ujedno i objanjava injenicu zato je pasivna sila ta kojoj se pridaje pre-eminencija
ovog fenomenalnog svijeta. Ta pre-eminencija je bila direktan rezultat stanja kod prvog
Stvaranja Svijeta. Da bi prelo iz ne-manifestovanog, monopolarnog stanja koncentrisanog
na svoju posebnu svijest i sutinu, u kojem se Boanstvo nalazilo prije Stvaranja Svijeta, u manifestovano stanje, prva je morala biti - misao. Tako ste Vi ti koji ste bili prvo
zamiljeni. Ta ideja koja je podrazumjevala i Boansko portvovanje u smislu osuivanja
samog sebe na samo-ogranienje, sadri u sebi Ljubav, kao onu treu, neutralizirajuu
silu.
Tako je nastalo Univerzalno Ja i Univerzalno Vi, sa ljubavlju kao neutralizirajuom silom,
koja odrava odnose izmeu jednog i drugog.
Tako moemo odatle da vidimo da je odnos/stav Apsoluta regulisan u skladu sa pasivnom
silom. Tako od pocetka Kreacije, boanska egzistencija postaje bipolarna, dok je ljubav ta
koja igra neutralizirajuu ulogu u odravanju odnosa izmeu univerzalnog Ja i
univerzalnog Vi.
Stoga je veoma bitno da sami potraimo primjere gdje se oituje dejstvo Zakona Broja
Tri, ne samo da bi sami sebi dokazali njegovo postojanje, nego da bi ubrzali re-edukaciju
nae inteligencije na jednoj ezoterinoj bazi.
Ve znamo da je struktura nieg intelektualnog centra bipolarna. Ta struktura je perfektno
adaptirana u skladu s onim to se u pravoslavnom ezoterikom uenju Tradicija naziva
Svijetom. Ovaj Svijet se u svoj svojoj cjelokupnosti sastoji od jednog konglomerata A
uticaja, to smo ve jednom pomenuli. To je ovaj svijet u kojem mi sada ivimo i koji se
ovjekovoj Linosti ini kao jedina realnost, dok je istovremeno injenica da je on relativne
prirode pa ak i iluzoran.
Analizirajui dijagram u 3-em dijelu teksta na kome su prikazane A i B sile, vidjeli smo
da A sile, predstavljene u smislu onih crnih strelica koje se kreu u raznim pravcima,
38

imaju svoje isto toliko jake rivale koji djeluju iz suprotnih pravaca, tako da se njihovo zbirno
dejstvo u tim meusobnim odnosima potire.
To nam ujedno simbolizira Stvaranje Svijeta koje poinje od Nule dijelei se na dvije grupe
sila koje su jednake po svojoj snazi ali dijametralno suprotne po pravcu svog djelovanja.
Tako i bipolarna struktura nae inteligencije, kao jedno olienje (slika i prilika) ovog
Svijeta, omoguava ovjeku da prouava i raspoznaje sve A uticaje, da se orjentie u
poljima njihovih neposrednih i najudaljenijih uticaja, da primjenjuje neke svoje sposobnosti
i vjetine na njih u smislu istraivanja, proraunavanja, kombinatorike, intervenisanja,
djelovanja, pa ak i stvaranja unutar granica polja dejstava tih sila.
Meutim, mi znamo da je ovaj Svijet u svojoj sutini iluzorne prirode; da B uticaji
predstavljaju jedinu neprikosnovenu i neunitivu realnost u ivotu.
[Ne sabirajte sebi blaga na zemlji gdje moljac i ra kvari, i gdje lupei potkopavaju i kradu.
Nego sabirajte sebi blago na nebu, gdje ni moljac ni ra ne kvari, i gdje lupei ne
potkopavaju i ne kradu. (Mateja VI 19-20)]
Ovdje se, znai, radi o dva svijeta koji meusobno proimaju jedan drugog. Prvi je ovaj
svijet koji se sastoji od jedne skupine A sila zemlja; drugi je ezoterini svijet nebeski
svijet, sainjen od B sila.
Od tragaoca se sada oekuje da paljivim prouavanjem ovih triju sila, naui kako da
prepozna dejstvo A i B uticaja, i da ih meusobno raspozna. Ovo je jedan od najvanijih
elemenata one re-edukacije koju smo maloprije pomenuli.
~***~
Razliku izmeu A i B uticaja ne smijemo previe usko shvatati. Moramo imati na umu
da A uticaji djeluju kroz Generalni Zakon i da se oni takoe moraju povinovati Boanskoj
volji. Njihova je uloga da slue interesima cjelokupnog Ustrojstva. Meutim, ne smijemo
zaboraviti da je ipak sve relativno.
Oni koji prouavaju ezoterine nauke ne smiju ni u kom sluaju da se ponu naivno
suprostavljati A uticajima, juriajui na njih kao Don Kihot na vjetrenjae.
U takvim sluajevima, A uticaji e se meusobno udruiti i veoma silovito i razorno
suprostaviti onima koji ih napadaju. Zadatak tragaoca nije da unitava A uticaje ili da se
probija izmeu njih.
On mora da izbjegne izvan uticaja tih sila.
Moramo biti svjesni da mi to ne moemo uiniti svojim vlastitim snagama, nego samo uz
pomo prikupljanja B uticaja boanskih sila sa jedne vie ravni postojanja, koje su
mnogo monije. Mi im moramo pokloniti nae povjerenje i pruziti dokaz nae vrste
rijeenosti da se oslobodimo dejstva A uticaja, kojim vlada Generalni Zakon,
potpomognut od strane Zakona Sluajnosti.

39

Onaj iji se napori kruniu uspjehom, - koji postigne jedan vii nivo bia, dobie priliku da
uestvuje u ivotu, upravljanju i razvoju te vie ravni postojanja. U mnogim sluajevima, on
e morati da obavi i neku misiju ili zadatak u svijetu A uticaja.
Iznad svega, sav ovaj posao trai jedno temeljito prouavanje bipolarnog svijeta a
inteligencija je jedini alat koji posjedujemo kako bi to mogli da ostvarimo. Na bipolarni
intelekt, ovakav kakvog ga imamo, omoguava nam da upoznamo i razumijemo, prema
Platonovom principu, slino uz pomo slinog.
Znajui sve ovo, uenik ezoterinih nauka mora veoma dobro da pazi da ne zapadne ni u
kakve ekstremnosti, koje promoviu neka ezoterina uenja; on ni u kom sluaju ne smije
da potcjenjuje ili zapostavlja svoje intelektualne sposobnosti. Inteligencija se mora razviti i
izotriti do krajnjih granica a misao mora postati otra kao vrh igle.
Na kraju, ne smije se zaboraviti da Linost, uprkos njenoj kompleksnoj strukturi i mnogim
njenim sposobnostima, nije nita drugo do jedan instrument ije funkcionisanje ostaje
uvijek isto mehaniko. Upravo zbog toga, to se ezoterinih stvari tie, ona ne zna, niti e
ikada ita znati sa nekom sigurnou. Samom svojom agnostikom prirodom,
zaokupljenima raznim fenomenima, ona je svojim oblikom i funkcijom ograniena na tri
dimenzije. Tako ona nije u stanju da prevazie te granice, te iskreno prihvata ovaj svijet A
uticaja jedinom realnou koja postoji.
~***~
Nakon sto smo saznali neto o Zakonu Trojstva, sada e nam biti lake da razumijemo i
Zrak Stvaranja/Kreacije (slika br. 1).
Na svom poetku, Apsolut se nalazi u svom prvom vidu Njegove manifestacije. On je
Jedan, i te tri sile postoje meusobno sjedinjene unutar Njega. To ujedno podrazumjeva
onu tradicionalnu doktrinu Svetog Trojstva, u svojoj sjedinjenosti i nepodjeljivosti.
Te tri sile Apsolutnog, obdarene autonomnom voljom ali meusobno zavisne, stvaraju cijeli
ovaj fenomenalni Univerzum i sve sto on sadri. Na prvom koraku, one stvaraju Svijetove.
Ti Svijetovi, sada razdvojeni od Jednog, direktno su ovisni o volji Apsoluta. Stvoreni od
strane tri (sada) razjedinjene sile oni su i dalje stalno njima proeti. Daljim razvojem Zraka
Kreacije, odozgo prema dolje, stvaranje se stalno odvija istim ovim procesom. Svaki svijet
je stvoren od strane tri sile koje su njemu namijenjene i jednako podvrgnute autoritetu sila
koje upravljaju prethodnim fazama stvaranja. Svaka od ovih stvaralakih sila predstavlja
grupu zakona istog reda i ti zakoni e uslovljavati svijet koji pripada odreenom nivou kako
bi omoguili da on obavlja svoju funkciju.
Tako idui odozgo prema dole, stepenicu po stepenicu, stiemo i do same kore Kreacije;
volja Apsoluta proima sve i sva bia u Univerzumu sve do najprimitivnijeg organizma, i
jo dalje sve do najinertnije materije, koju Tradicija oznaava pojmom - kamen.
Mi ovdje na zemlji ivimo vezani sa 48 grupa zakona to je jedan enorman broj. Kada
ovim zakonima dodamo jo i one zakone koji su potekli iz ljudskog drutva, onda se moe
rei da mi ivimo u jednoj divljini zakona i stoga nije nikakvo udo to u ivotu stalno
nailazimo na sve vrste kojekavih prepreka.
40

Spasenje ovjeka se upravo nalazi u progresivnom oslobaanju od ovih zakona.

Ezoterika nauka nam kae: Mi se ne moemo boriti protiv ovih zakona, kojima smo
vezani, napadajui ih jednog po jednog; takvim jednim ponaanjem ne moemo nita
postii.
Trebale bi nam hiljade ivota da bi postigli eljeni rezultat na jedan takav nain. Meutim,
postoje anse da se sve to prevazie, to emo vidjeti kasnije.
~***~
S obzirom da ova hijerarhija zakona nije nita drugo do hijerarhija moi, to smo vie
njima vezani, utoliko manje moi imamo. Tako moramo prvo da razumijemo pojam mo.
U ezoterici, mo znai sloboda.
~***~
Ljubav je inicijalna kreativna sila. Ona je ona neutralizirajua sila koja vee univerzalno Vi
sa Apsolutnim Ja. Iako uvijek ista po svojoj sutini, ova sila proima cijeli Univerzum od
njegovog vrha do dna, uzimajui razliite oblike na svakom koraku Kreacije.
[Bog je Ljubav. Iz toga proistie: Ljubav je Bog.]
Ljubav, kao boanska hipostaza, manifestuje se u Univerzumu kao sila renesanse i
stalnog obnavljanja.
~***~
ivot u ovom univerzumu organizovan je i odvija se u jednom striktnom i perfektnom
redu. Mi to esto ne moemo primjetiti zbog nedostataka u naoj percepciji i prosuivanju.
Ovo su bile najbitnije karakteristike prvog boanskog zakona, Zakona Trojstva.
~***~
Znai, u Svijetu stvorenom meusobnom interakcijom tri sile, Zakon Trojstva odraava tri
fundamentalna principa Kreacije: statiki, dinamiki i ekvilibrijum.
Zakon Broja Sedam
Zakon Broja Sedam je drugi fundamentalni zakon. Ovaj zakon nema uticaja na stvaranje
i egzistenciju stvari i fenomena u prostoru, ali ima na njihovu evoluciju u Vremenu. On se
primjenjuje na sve tipove kretanja na svim ravnima i nivoima Kreacije.
Da bi se bolje razumjeo Zakon Broja Sedam, i da bi se shvatila njegova vanost, moramo
biti svjesni da nae oslobaanje iz domena A uticaja, odnosno, radnje koje pri tome
moramo poduzimati, direktno pripadaju domenu ovog zakona.
Prema ovom zakonu, svaka akcija, odnosno, djelovanje podvrgava se u svom pravcu
jednoj ili vie promjena, a kao konsekvenca tog principa, ona je unaprijed osuena na
41

propast. Meutim, prouavajui ovaj zakon i principe njegovog djelovanja, moi emo
objektivno da razumijemo i osnovne osobine tih devijacija. Tako emo nauiti i kako da se
izborimo sa tim devijacijama kojima smo izloeni na naem putu i tako nastavimo u
pravilnom pravcu ka ostvarenju naih ciljeva.
~***~
Priroda Zakona Broja Sedam i potreba za njim, proizilazi iz destruktivnog karaktera
Vremena, kao drugog uslova Kreacije. Taj Zakon predstavlja jedno sredstvo uz pomo
koga je ublaena destruktivna priroda vremena.
Nijedno kretaje se ne moe odvajati od njegovog trajanja. S obzirom da svaka aktivnost
podrazumjeva jedno vanjsko ili unutarnje kretanje, tako svaka aktivnost uzima odreeno
Vrijeme.
Zakon Broja Sedam sastoji se od injenice da se svako kretanje, nakon to je otpoelo,
podvrgava jednoj devijaciji u odreenom momentu a onda nako to je prolo odreenu
razdaljinu u novom pravcu, drugom odstupanju, i tako stalno. Ukoliko je inicijalni impuls
dovoljno jak, kod zadnje devijacije, slijedei geometrijski oblik heksagona, kretanje se
zavrava tamo gdje je otpoelo. Tako se pod uticajem Zakona Broja Sedam, svaka
aktivnost nastala u ovom Univerzumu odvija ukrug.

Slika 2; (krug predstavlja prvobitni cilj prema kom smo krenuli)

Dok je Zakon Broja Tri prirodan, Zakon Broja Sedam je vjetaki zakon. On na taj nain ne
neutralizira potpuno destruktivno dejstvo Vremena, nego ga samo ublaava zakrivljavajui
svaku aktivnost kako bi ih zatvorila u krugove, odnosno, cikluse. Zbog Zakona Broja
Sedam, do opteg unitenja ne dolazi odmah u prvom krugu niti u narednim krugovima
sve dok ne doe do iscrpljenja inicijalne sile. U meuvremenu, taj zakon omoguava da se
oivi svako kretanje koje gubi svoju energiju ili brzinu, zadavajui mu dodatne impulse u
pogodnim momentima i u pogodnim takama.

42

Slika 3; 1-prvi
impuls; 2tendencija ka
prvoj devijaciji;
3-dodatni
impuls;
nastavljanje u
pravcu prvog
impulsa, kao
rezultat od 2+3
Veliki Ciklus, koji obuhvata Vrijeme, sve od prvog impulsa boanske manifestacije pa do
njenog Ispunjenja (Kompletiranja), tj. do kraja ovog Svijeta, smatra se od strane Tradicije
kao Vjenost. Meutim, ta Vjenost nije beskrajna. Kao i svaka druga stvorena stvar, i ona
je ograniena. Ona obuhvata cijelu Manifestaciju i sadri u sebi ispunjenje svih mogunosti
i obeanja. Krivolinijsko Vrijeme, - to je rezultat Zakona Broja Sedam omoguava taj
povratak na poetnu taku nakon zaokruivanja poligona Vjenosti.
Tako kad uzmemo u obzir ovu zakrivljenost Vremena i svih kretanja, ukljuujui i fizike,
moralne i mentalne aktivnosti bilo kakve prirode, osnovni principi Zakona Broja Sedam bi
bili:

Svako kretanje koje poinje da se odvija u odreenom pravcu, podlono je

jednoj devijaciji u odreenom momentu.

Svakom kretanje koje se odvija prema odreenom cilju, da bi se nastavilo

odvijati u pravcu tog cilja moraju se dodati odgovarajui dodatni impulsi u
odreenim momentima i na odreenim njegovim takama.

Ako se ono prepusti samo sebi, kod tree devijacije kretanje koje je pratilo
odreeni pravac, kretae se u dijametralno suprotnom pravcu od onoga kojim je
krenulo.
~***~

to se tie ljudskih aktivnosti, mi u njima, u svakom momentu, moemo da naemo

korelaciju sa gornjim principima. Koliko je samo krvi proliveno u ime bojeg izaslanika koji
43

je propovjedao Ljubav? Koliko je zla i nasilja posijano za vrijeme revolucija koje su dizane
u ime slobode i jednakosti. Ovakvih primjera moemo nai bezbroj.
U momentima kada se one pojave, mi te devijacije veinom ne primjetimo i uvjereni smo
kako slijedimo eljeni pravac, tako da smo nesvjesni kada one ponu da nas vode u
suprotnom pravcu.
~***~
U ezoterici je od davnina poznato da materija i energije stoje u jednoj veoma bliskoj vezi.
Materija je samo statini oblik energije mada je priroda energije u samoj svojoj sutini
dinamina. Sva energija se manifestuje u obliku ciklinih vibratornih kretanja. to su
vibracije sporije to energija dobija vee materijalne karakteristike. Prema ezoterinom
zakonu: gustina materije i gustina vibracija obrnuto su proporcionalni.
Tradicija (Doktrina) smatra svako kretanje kao ubrzavanje ili smanjivanje vibracija istog
reda. Ona odbacuje pojam stabilnosti, s obzirom da sve to postoji, postoji kao rezultat
kretanja, i nalazi se u neprekidnom stanju kretanja. Sa ezoterine take gledita, s
obzirom da se stabilnost se ne moe ni zamisliti, ona spada u fikciju. Jedina stabilnost koja
se moe prihvatiti, to je stabilnost u kretanju. Ta stabilnost u kretanju je jedan veoma
vaan fenomen jer je on taj koji omoguava stvaranje materije, onakve kakvu je mi znamo,
u njena 3 oblika.
~***~
Sada emo vidjeti kako Zakon Broja Sedam djeluje na kretanje, u kome se vibracije
poveavaju. Struktura muzike oktave perfektno odrazava taj zakon. Pod oktavom
podrazumjevamo udvostruavanje vibracija. Muzika skala je locirana izmeu granica
jedne oktave i sastoji se od sedam tonova i pet polu-tonova. Polu-tonovi koji nedostaju
locirani su na mjestima oznaenim strelicom. (pogledaj sliku)

Prvi se nalazi izmeu nota MI i FA, a drugi izmeu SI i DO. Sada emo vidjeti nain na koji
se te vibracije prostiru, izraen u frakcijama i cijelim brojevima na jednoj, i funkcijom
diskontinuiteta muzike oktave, na drugoj strani.

44

~***~
Ve smo rekli da svaki postojei fenomen egzistira u Vremenu, i da je svaki fenomen po
svojoj sutini jedno kretanje. Svako kretanje, kao funkcija Vremena, nalazi se pod uticajem
Zakona Broja Sedam; ili drugaije reeno, pod uticajem - Zakona Oktave.
Dejstvo Apsoluta, koje je stvorilo ovaj Univerzum - ije se postojanje na svakom njegovom
nivou osigurava uz pomo Zakona Broja Tri, - se kasnije dalje razvija u Vremenu, na
osnovu Zakona Broja Sedam.
Tako Zrak Stvaranja, u svom progresu od Apsoluta prema dole, mora u svakom sluaju
da prati silaznu sekvencu oktave. To se u Tradiciji naziva Velika Oktava ili Kosmika
Oktava. Ona je silazna:

~***~
Ova ezoterina istina sigurno je bila poznata i ovjeku po imenu Guido of Arezzo (995
1050.g.), italijanskom benediktinskom sveteniku, koji je sastavio muziku skalu i
nadjenuo imena tonovima. On se tom prilikom posluio Odom Jovanu Krstitelju, koju je
200 godina prije toga u hermetikom smislu komponovao Paul Diacre, lombardijski
istoriar.
Oda Jovanu Krstitelju, u svojoj orginalnoj verziji izgleda ovako:
UT gueant laxis
REsonare fibris
MIra gestorum
FAmuli tuorum
SOLve polluti
LAbil reatum
Sancte Johanes
U kontekstu ove ode, koja ima uzlaznu skalu, (iako sama Velika Oktava podrazumjeva
silaznu putanju), izraava se aspiracija kretanja (ovjeka) od grubog ka prefinjenom,
45

drugim rijeima, od ljudske ravni postojanja ka boanskoj ravni postojanja. Kako bi

implicirao da se radi o stremljenju (smrtnog) ovjeka [kao to je on roen od ene (Mat.XI,
11)] u svoj svojoj imperfekciji, autor nije koristio slog DO kao prvi ton (od DOminus) nego
UT, to podrazumjeva uterus (maternicu), organ ovjekovog zaea.
Tako, UT - simbolizira vrata roenja u smislu mesa, a SI, vrata drugog Roenja, u smislu
Duha. [...Zaista, zaista ti kaem: ako se ko nanovo ne rodi, ne moe vidjeti carstva
Boijega. (Ivan III, 3)]
Tako ovaj uzlazni gamut Paul Diacre-a predstavlja jednu oktavu regeneracije, kreui se
od roenja na zemlji prema roenju na nebu.
~***~
Zakon Broja Sedam je jedan opti zakon koji upravlja svim vrstama kretanja koja se
odvijaju u Univerzumu, bila ona svjesne ili mehanike prirode. To znai da se svako
kretanje odvija kroz jedanu skalu. U svakom gamutu, taj prirodni progres podloan je
devijaciji. On se suzbija a ponekad i zaustavlja kad dostigne intervale izmeu DO i SI, i
izmeu FA i MI.
()

* [S obzirom da mi je cilj da ovim tekstom predstavim samo osnovne elemente gnostikog

uenja koje se naziva Tradicija (ili Doktrina), sa neto vie panje posveene
individualnom razvoju ljudskog bia, itaoci koji ele da saznaju neto vie o samom
Zakonu Broja Sedam, nainu stvaranja unverzuma uz pomo Velike Oktave, njegovog
grananja u smislu lateralnih oktava; uticaja ovog Zakona na individualne aktivnosti
ovjeka, pojma Vremena, odnosno, naina kako ga Tradicija/Doktrina objanjava itd.,
mogu nai mnogo vie detalja na tu temu u knjigama Borisa Moravjeva, Gnostika i P.D.
Uspenskog, U Potrazi za udesnim i etvrti Put.]

Put

Pojam Put podrazumijeva skup radnji koje e, ukoliko se pravilno izvode prema
naelima ezoterike nauke, omoguiti ovjeku da evoluira.
Ezoterika nauka poinje iza podruja koje se normalno prouava od strane tzv.
pozitivnih nauka. Izmeu ove dvije grane znanja nalazi se jedna zona iluzije, koja se
oznaava pojmom void. Taj void predstavlja jednu veliku prepreku koja se moe prebroditi
samo uz pomo ogromnog truda. Meutim, on istovremeno djeluje i selektivno u smislu da
e se jaina napora i koliina uloenog truda u savladavanju ove prepreke razlikovati od
ovjeka do ovjeka. To e ovisiti o prirodi i stepenu mentalne deformacije svakog vanjskog
ovjeka, kao i njegove karmike pozadine. Znai, ipak se radi o faktorima koji su
46

individualni. Da bi se ovaj void preao, od vanjskog ovjeka se zahtjeva da poduzme

duboko teoretsko izuavanje, zajedno sa jednim planskim i praktinim radom.
Ve prethodno smo uporedili ovjeka sa jednom elijom organskog ivota na zemlji i
naglasili da se on, samim tim to pripada tom organizmu, nalazi pod kontrolom
Generalnog Zakona a tek kada uspije da pobjegne od njega, on se moe izdii do jednog
vieg nivoa gdje e biti pod uticajem Zakona Izuzetka.
Mi u sutini nismo svjesni stepena u kome smo podvrgnuti kontroli od strane Generalnog
Zakona. Djelujui na nas isto kao i na nae elije, taj zakon nas stalno sputava teei da
nas vrati na nae mjesto. Njegovo dejstvo ostavlja nam veoma malo prostora za
djelovanje i ograniava nas na razliite naine.
Slobodno se moe rei da ukoliko ovjek ivi kao i svi ostali, tj. ukoliko ne silazi sa
utabane staze, mogue je da on nikada ni ne primjeti dejstvo ovog zakona na samom
sebi, jer e ga u tom sluaju taj zakon vjerovatno ignorisati. Meutim, ako ovjek pone
poduzimati odreene radnje koje nisu uobiajene, pogotovo ako se pone baviti
ezoterikom, onda ova sila poinje da djeluje na njega tako to e ga izloiti svakoj vrsti
poteskoa i prepreka, kao bi ga vratila na onu taku na kojoj on, prema Generanom
Zakonu, mora da bude. Mnogi od nas intuitivno znaju da ovaj zakon postoji i da on moe
biti obuen u razliita odijela, ak iako ga nisu direktno upoznali.
Ukoliko ta konzervativna sila, koja je u slubi Generalnog Zakona, ne moe da nas
zaustavi djelujui direktno na nas, onda e ona u mnogim sluajevima pokuati da djeluje
na nas indirektno, preko ljudi koji se nalaze u naoj blizini. [ I neprijatelji ovjeku postae
domanji njegovi (Mateja X, 36). Nema proroka bez asti, osim na postojbini svojoj i u
domu svojemu; (Mateja XIII 57, Marko VI 4, Luka IV 24, Jovan IV 44)]
U ezoterici, sila koja nas dri u iluziji simbolino se predstavlja zmijom. Zmija
personifikuje iluziju, tanije mo iluzije koja je implantirana u ovjekov organizam, kao i
mo koju ona ima na raspolaganju. Bitno je napomenuti da ova sila, koja nas esto dovodi
u opasnost, ima i jednu svoju pozitivnu stranu, a to je - stvaralaka mata.
Tom silom iluzije mogue je ovladati i integralno je usmjeriti u pozitivnom pravcu,
meutim, takvo jedno njeno preobraanje mogu ostvariti samo oni koji se kreu prema
ezoterinom Putu ili se ve nalaze na njemu. Kod vanjskog ovjeka ta sila izaziva
negativne posljedice, koje su rezultat jedne serije iluzija koje ona proizvodi. U Tradiciji,
ova sila se oznaava pojmom mala zmija, zbog toga to, kada se ona probudi i uputi u
konstruktivnom pravcu, samo njeno djelovanje ovjeku odaje utisak jednog valovitog
kretanja.
Jedino stupanjem na ezoteriki Put, za ovjeka je mogue da se otrgne od iluzije i tako
ispravi greku koju su nainili nai zajedniki pretci. Sve dok se njome ne ovlada, sila
iluzije drae svakoga od nas na svom mjestu i tjerati nas da neprestano ponavljamo
jednu te istu greku, navodei nas da esto prihvatamo lai kao istinu. Tako ovjek
uronjen u lanoj realnosti umjesto da napreduje, ini jedan korak naprijed, pa dva nazad,
dva naprijed, pa jedan nazad, i tako stalno. Na kraju ga obuzima jedna opta isrpljenost,
koja ga onda vodi u smrt.

47

U ovom vjetakom ivotu koji se nalazi pod direktnom upravom Iluzije, mi svakodnevno
moramo sami sebi da potvrujemo svoje vrijednosti, ukoliko ne elimo da upadnemo i u
neku drugu zamku. Ponekad smo u stanju da vidimo kako ta iluzija djeluje na druge ali ne i
kako ona djeluje na nas. Tako nastavljamo da iz dana u dan ivimo na isti nain, dok one
sile koje oznaavamo pojmom avola, trijumfuju. Kako god to da nazovemo, ono ostaje
stalno prisutno. Mi ivimo u jednom iluzornom svijetu. Sila iluzije koja nas dri okovane u
njenim lancima, ispoljava svoje dejstvo na svakoga od nas na individualom, isto kao i na
kolektivnom nivou. Svaki ljudski um je falsifikovan na jedan zaseban nain.
ta dobro moe proistei iz jedne ovakve situacije? Ako se tiho drimo svog mjesta, i
podalje od voida, moe se desiti da dobijemo priliku da napravimo nekakvu karijeru; da
imamo sretan ili nesretan ivot; da proputujemo; stvorimo porodicu; moda se bavimo
nekim istraivanjem; slikamo ili piemo. Onda dolazi kraj.
Nae rezonovanje postaje mnogo racionalnije kada ponemo razmiljati o tom kraju. U
ivotu nam se mnoge stvari mogu dogoditi ili ne dogoditi, moemo da ispunimo neke svoje
tenje, ili da ih ne ispunimo, ali ono to je sigurno, to je kraj, odnosno, smrt. Ovo je
ujedno i injenica od koje se mora poeti, prilikom izuavanja ezoterike.
Sada, naravno, dolazimo i do onog uvenog pitanja kojeg si ljudi od pamtivijeka
postavljaju: da li je smrt stvarno neminovna? Zar ne postoji neka druga alternativa? Kako
moemo prihvatiti injenicu da se uzalud raamo, razvijamo, uimo, radimo? Da li nae
srce moe prihvatiti jednu ovakvu sudbinu bez ikakve odbojnosti?
~***~
Ukoliko se vratimo na ono to je Pavle rekao: Evo vam kazujem tajnu: jer svi neemo
pomrijeti, i svi emo se pretvoriti (Korinanima XV 51), ta bi moglo da podrazumijeva
ono svi emo se pretvoriti? Prije ili kasnije, svako od nas e napustiti svoje fiziko tijelo,
tako da emo se svi mi pretvoriti (promijeniti).
ta je on onda mislio pod onim: svi neemo pomrijeti? Za vanjskog ovjeka
destrukcija fizikog tijela koje predstavlja matericu za njegov astralni fetus, odnosno,
Linost, podrazumjeva i unitenje ovog drugog. U jeziku Tradicije, raspad Personaliteta ili
linog Ja, naziva se druga Smrt.
Uz pomo drugog Roenja, kada se rodi astralno tijelo sa svojom kompletnom fuzijom i
kada je ono integrisano sa Istinskim Ja, formirajui tako Individualnost, mi doseemo nivo
planetarnog ivota i tako izbjegavamo drugu Smrt. Do te druge Smrti e jednom ipak doi,
ali ne nakon 40 dana od smrti fizikog tijela, nego nakon 80 astralnih godina, to
podrazumijeva 2 miliona i 400 hiljada zemaljskih godina. Za ovjeka br. 4, kada pree prag
unutranjeg ezotericizma, smrt fizikog tijela bie istovijetna naputanju jednog zastarjelog
i izlizanog odijela. On e si onda uzeti drugo, ukoliko mu to bude potrebno. Tako da to
onda ne predstavlja nikakvu katastrofu, a ovo je ujedno i istinsko znaenje Pavlovih rijei.
Postoje i odreeni uslovi koji se moraju ispuniti, kako bi se stiglo do cilja koji se u
ezoteriinom uenju naziva Put. Tu se podrazumijeva poduzimanje odreenih istraivanja;
opservacija odreenih principa; potovanje odreenih pravila; i obavljanje odreenog
posla; sve ovo se mora initi u duhu discipline i preciznosti, koja je karakteristina i za tzv.
pozitivne nauke. ak moda i vie nego tamo, jer ovdje ovjek mora neprestano vjebati,
48

razvijati i otriti svoj kritiki duh. Sve ovo je potrebno jer u naem unutranjem svijetu ne
postoje precizno odreene granice. Iako se uz pomo logike mogu formulisati odreene
jasne definicije na intelektualnom planu, moramo imati na umu da je rad inteligencije
kontrolisan od strane Iluzije, koja u mnogim situacijama iskrivljava nau percepciju, kao i
sposobnost prosuivanja.
Na emocionalnom planu, situacija je jo maglovitija jer nam je vrlo teko da se tu
orjentiemo u smislu razlikovanja onoga to proistie iz nas samih, od onoga to je rezultat
vanjskih uticaja; drugim rijeima, tu je teko razlikovati ta je Ja, a ta nije Ja.
Razlikovanje izmeu objekta i subjekta esto nije lako ni na fizikom planu,
intelektualnom pogotovo, a kamoli na emocionalnom, meutim, emocionalni ivot je
upravo ono to je primarni objekat ezoterikog rada. To je i razlog zato u ezoterikom
uenju pridajemo toliko veliku vanost razvitku jednog kritikog duha koji je usmjeren ka
nama samima, tj. prema fenomenima naeg unutranjeg ivota.
~***~
Kao elija organskog ivota na zemlji, ovjek igra jednu odreenu ulogu u razvoju Zraka
Stvaranja. Jedan aspekt tog razvoja je i odravanje u ivotu Mjeseca, to zahtijeva
ogromnu koliinu energije koja uglavnom potie iz onog dijela organskog ivota na zemlji
kojeg ini ovjek. To je ujedno i razlog zato je ovjeku nametnuta Iluzija, koja ini vei dio
njegove budne svijesti, jer u protivnom on ne bi mogao da se pomiri s ovom svojom
ulogom.
Kad postanemo svjesni ove situacije, moraemo zamisliti i stvoriti jednu vrstu zastora koji
e nas tititi od razornog dejstva Mjeseca. Istovremeno se moramo uvati da ne
padnemo ponovo u iluziju, to se moe initi uz pomo jednog lanog zastora, jer bi u
protivnom doli u situaciju da troimo tu nau energiju na nepotrebne stvari, umjesto da se
ekonomski ponaamo kad je ona u pitanju. Tako, na prvi imperativ postaje da zaustavimo
nepotrebno oticanje te energije, to podrazumijeva zatvaranje svih slavina i ventila, koji joj
to omoguavaju: sterilne emocije; nekontrolisana mentalna gimnastika; fantazije koje
proistiu iz nekontrolisanog matanja; ogovaranja i prazne konverzacije.
Tako se moramo cijelo vrijeme ponaati kao jedan mudri finansijski ministar, a da pri tome
ne zakidamo kada se radi o ulaganjima u nae obrazovanje, tj. razvoj line inteligencije i
na polju radnih aktivnosti.
Istovremeno moramo da uskladitimo to vie te energije, kako bi stvorili znatne rezerve
koje e nam kasnije biti potrebne.

*[S obzirom da se nalazimo u periodu kada se vie nema mnogo vremena za simboliku i
okolianje, bitno je za razumjeti da se pod pojmom mjeseca u istonoj ezoterici
podrazumjeva jedna sfera postojanja koja crpi ljudsku energiju, to podrazumjeva da smo
mi, kao ljudska rasa, jedna vrsta baterije. Da bi uspjeno igrali tu svoju ulogu, odreene
sile koje mahom potiu iz iste te sfere dre nas u nekoj vrsti mentalne iluzije, koju mi
podrazumjevamo pod realnou. Tako, nakon to ovjek postane svjestan situacije u kojoj
se nalazi, prvi korak ka slobodi predstavlja konzerviranje vlastite energije, odnosno,
49

spreavanje njenog oticanja, kako bi mogli da je skupimo u koliini koja e biti dovoljna da
se odupremo tim vanjskim uticajima. (U vezi one sfere neto vie se moe saznati iz
nekih prethodno objavljenih materijala na ovom vebsajtu.)]
~***~
U prolom dijelu, u par navrata smo pomenuli pojam void, koji se esto u Tradiciji
oznaava i kao - prag. Sada emo pokuati predstaviti ovaj pojam uz pomo sljedee
parabole:
Zagubljen u umi punoj divljih zvijeri, podstaknut nekim zbunjujuim, neodreenim i
dubokim osjeajem, jedan unezvijeren ovjek tumara u potrazi za putem. Na kraju,
iscrpljen nakon to je prebrodio bezbrojne opasnosti, stigao je do ruba ume.
Prizor koji se pruao ispred njega ispunjavao ga je istovremeno jednom mjeavinom
ushienosti i strahopotovanja. S druge strane na breuljku, vidjeo se divan dvorac od
kojeg ga je dijelilo korito jedne modre rijeke. Iza dvorca rasprostirala se jedna divna dolina
obasjana poslednjim zrakama zalazeeg sunca. Sa lijeve strane, tamno crveni horizont
upozoravao je na skoranji dolazak oluje.
Zadivljen a istovremeno i obuzet neodoljivom eljom da stigne do dvorca, ovjek je odmah
zaboravio na svoj zamor kao i sve one opasnosti kroz koje je do tada proao.
Kako da doem do tamo? pitao se.
Odjednom, zauo je jedan tihi Glas koji se javio negdje iz dubine njegovog srca. Ova
rijeka se jedino moe prei plivajui, rekao je Glas matica je snana i brza a voda je
ledeno hladna.
Uprkos svemu tome, ovjek osjea kako se u njemu naglo gomila neka nova snaga.
Odluno se baca u rijeku i poinje da pliva. Hladnoa ga je toliko paralizovala da skoro
nije mogao da die, meutim, uz pomo nadljudske volje on uspijeva da se uz pomo
nekoliko snanih zamaha domogne njene druge strane, gdje se uspinje na prvu stepenicu
koja vodi ka dvorcu. Iznad njega su sada stajale jo tri granitne stepenice, koje su mu se
inile ogromnim. One su vodile do jednog ogromnog polukrunog proelja kojeg su sa
strane titila dva tornja. Tu su bila i dvoja zatvorena vrata koja su vodila do njih.
Odjednom, iza ovjekovih lea zaulo se zagluujue zavijanje. Okrenuo se i ugledao
kako se na proplanku, na kome je maloprije bio, pojavljuje opor vukova. Mrak je bio skoro
ve pao, meutim jo uvijek su se mogle vidjeti njihove svjetlucave izgladnjele oi.
ovjek je u sebi ponovo zauo onaj Glas: Sve u svemu, nisi ni rizikovao bogznakoliko, da
si odbio da pliva, sada bi te oni vukovi raskomadali.
Uasnut pomilju kako je u poslednji as izbjegao zlu sudbinu, ovjek poinje da
procjenjuje kako da napravi svoj sljedei korak i samo to se uspravio, nebo kao da se
prolomilo i na njega se obruio snaan pljusak. Kamen ispod njega postao je sklizak to
mu je onemoguilo da napreduje, meutim, ipak je na kraju uspjeo da se odri na nogama.
Oluja je polako utihnula. Bio je sav mokar, voda mu se cijedila sa glave i odijela na
kamenu stepenicu, na kojoj je stajao.
50

Nije to toliko bitno, rekao mu je onaj Glas, pa ionako si se ve smoio kad si preplivavao
rijeku.
No je ve bila pala a mladi mjesec se pojavio s njegove desne strane, tamo gdje je sunce
ve bilo zalo.
Dobar znak uo je negdje iz dubine svog bia.
ovjek se nasmijao. Sada je ve zakoraio na treu stepenicu. Noge i ruke su mu ve bile
prilino izranjavane i samo to je uspio tu da se ispravi, osjetio je strahovit udar hladnog,
polarnog vjetra, koji skoro da ga je bacio unazad. Meutim, on se uhvati vrsto za tlo, te za
zid koji je ujedno bio dio etvrte stepenice, a onda je u njemu pronaao jedan procjep koji
mu je posluio kao zaklon od oluje.
Nije to sve, ree mu onaj Glas, nemoj gubiti vrijeme skrivajui se tu, ta stepenica moe u
svakom momentu da pukne, pa e te onda zemlja progutati.
Sav onaj otpor kojeg je pruio oluji, nije nimalo izmorio ovog ovjeka, ak kao da se
njegova snaga sada udvostruila, tako da se on sada bez potekoa penje na vrh etvrtog
stepenika.
Kada se uspravio na noge, uo je jednu trubu koja kao da svira na uzbunu. Iznenada mu
je neki uaren vjetar udario u lice i kada je jedva nekako uspio da podigne pogled, imao je
priliku da vidi kako u mraku ispred njega stoji neka svjetlucava figura. To je bio Gardijan,
uvar dvorca, obuen u oklop koji je bljetao u mraku i sa isukanim maem u svojoj desnoj
ruci, iji je vrh bio usmjeren prema doljaku.
Ko si ti hodoasnie? pitao je. Iz kog razloga i u ije ime si prebrodio sve ove prepreke i
uspeo se stepenicama raja?
Obuzet osjeajem neizmjerne sree, ovjek je polako ponovio svaku od rijei koje su
stizale iz dubine njegovog srca. On osjea kao da su te rijei postale sada njegove vlastite,
te tako hrabro odgovara Gardijanu:
Ja sam Dua u potrazi za boanskom sreom; jedna estica koja eli da se ujedini sa
Stvaralakim Principom!
Tvoj odgovor je ispravan odgovara Gardijan. Vrata na tornju s desne strane se
otvaraju. Gardijan vraa ma u korice, uzima ovjeka za ruku i prevodi ga preko praga
otvorenih vrata
~***~
Ova prethodna pria doarava neke aspekte problematike prilaska Putu. Veoma bitno za
razumjeti je sljedee: put je jednosmjerna cesta. To podrazumjeva da kada se jednom
krene Putem, svaki povratak nazad je zabranjen. Ovdje se ne radi ni o kakvoj naredbi ili
principu koji dolazi iz vana, nego jednostavno o tome to svaki korak naprijed, koji se
napravi na Putu, neopozivo mijenja unutranji sadraj onoga koji je krenuo njime. Odatle
proistie da e ta osoba postajati iz dana u dan sve udnija i udnija za svoju okolinu; a
istovremeno e sve vie i vie gubiti interes za vanjski ivot, u kome je moda sve do jue
51

aktivno uestvovala. U oima ovjeka koji je krenuo putem, izgled stvari a pogotovo
drugih bia, iz dana u dan e se mijenjati. Tako se on jednoga dana moe zaprepastiti kad
iza fasade nekih osoba, koje je sve do jue smatrao lijepim, pone da primjeuje odreene
ivotinjske crte. Kod sviju ne, ali kod mnogih, - da.
(- ta vidi? ree Nikolaj Gogolj u jednom momentu mentalne bistrine. maglu i
njuke svinja)
to vie ovjek napreduje Putem, utoliko se vie pojaava i njegov osjeaj da postaje
stranac. Tako se on moe drugima uiniti dosadnim, nepodnoljivim, pa i odbojnim. (Nema
proroka bez asti, osim na postojbini svojoj i u domu svojemu).
Stoga oni koji ele da poduzmu ezoteriko istraivanje, prethodno moraju dobro da
razmisle, tj. da odvau sve faktore, prije nego to poure sa prelaskom praga ili modre
rijeke.
Meutim, nije sve toliko crno. Nakon odreenog perioda, ovjek e takoe primjetiti da
neka lica, koja su mu se prije inila sasvim obinim, sada sijaju u njegovim oima nekim
novim sjajem i ljepotom, jer njegov vid postaje izotren i u stanju da vidi ono to se nalazi
ispod ljudske fasade. Poinju nova i interesantna druenja s onima koji su takoe krenuli u
istom pravcu, jer oni koji su krenuli ka istini vremenom postaju sve blii i blii jedni dugima.
~***~
Do sada smo priali o Putu, kao da se on nalazi ispred naih vrata, a ono to mi trebamo
da uinimo da bi se nali na njemu, to je samo da zakoraimo na njega. Meutim, to nije
ba toliko jednostavno.

Nama prvo treba da postane jasno da je vanjski ivot jedna istinska divljina, u kojoj
vladaju tzv. A uticaji; ali da tu takoe postoji i jedan Put koji je oznaen B uticajima.
Takoe, bi trebali razumjeti da je taj Put poseban i da ne postoji put izvan tog puta. Ono
to bi trebali shvatiti je i to da ovakvi kakvi smo sada, ne moemo se, tek tako, nai na tom
Putu. Da bi dospjeli do Puta, mi moramo prvo da pronaemo a onda da pratimo, - Prilazni
put. To podrazumjeva da se mi trenutno ne nalazimo ak ni na tom Prilaznom putu, nego
usred jedne Divljine. Ono to sada moemo imati u ruci je samo jedna jedina karta a to
je naa elja da se domognemo Puta.
52

Ukoliko je ta naa elja stvarno iskrena, onda emo jednostavno lako uspjeti da
pronaemo jednu stazu koja vodi do Prilaznog puta, uz pomo koga emo, na kraju, da
stignemo do Puta.
~***~
Kada ovjek krene u potragu za Putom, to obino znai da se u njemu samom neto
sruilo ili prelomilo. Zajedno sa tim ide i jedna duboka analiza svih svojih dosadanjih
ubjeenja i moralnih vrijednosti, koje u oima tragaoca gube onu vrijednost koje im je on
prije davao. To preispitivanje obino je isprovocirano nizom manje vie nasilnih okova ili
trauma koje su dovele i do stvaranja negativnih emocija.
Tradicija ostavlja mogunost da ne moraju svi da prou kroz ovu tzv. fazu bankrota
Linosti. Ovoga su poteeni samo oni ljudi koji se mogu nazvati bezgrenicima, tj. koje
ivot do tog momenta nije nimalo isprljao i koji se usljed pozitivnih ivotnih iskustava i
emocija odluuju na ezoteriki rad , meutim, takvih osoba je danas veoma malo.
Za veinu drugih ljudi, uspjeh i radost, umjesto da ih probude, ine im upravo suprotno,
bacaju ih u jedan duboki mentalni san. Sa ezoterike take gledita, nesretne okolnosti i
traume, predstavljaju bolji temelj za ezoteriki rad, nego sretne okolnosti. U svemu
ovome, Tradicija od ovjeka trai da bude nadasve skroman, jer ta skromnost upravo
predstavlja jedan zaklon koji e ga tititi od svih tetnih uticaja koji bi mogli usljediti kao
rezultat njegovih uspjeha na unutranjem ili vanjskom planu. Meutim, u svom
pokuavanju da bude ponizan ili skroman, ovjek mora da izbjegava sve ekstremnosti.
Sve ima svoju mjeru. [ak i ljepota izvan svake mjere, moe da izgleda izdeformisano.
(Filokalija; Isak Sirijski, I p.)]
Taj kolaps, kojeg ovjek doivi ima i svoju pozitivnu stranu. On tada poinje da gleda na
stvari u drugaijem svjetlu. To moe imati dvije dijametrino oprene posljedice. Ukoliko je
ovjek dovoljno jak i nepristrastan, onda on nee pognuti svoj pogled pred neumoljivom
realnou. On e imati dovoljno hrabrosti da se suoi sa stvarima onakvim kakve one jesu
i prihvatiti sve konstatacije koje mu se odatle nameu, bez obzira koliko teko one bile
prihvatljive. To bi takoe znailo da je on u tom momentu stupio na stazu, koja vodi prema
Prilaznom putu.
U suprotnom sluaju, ukoliko je ovjek slab, onda e ga jedno takvo iskustvo uiniti jo
slabijim.
Ukoliko ovjek ne prihvati situaciju u kojoj se nalazi, pogotovo svoje unutranje stanje,
upravo onako kako mu se ono ini, zahvaljujui kratkotrajnoj iluminaciji od strane svijesti
istinskog Ja, - ukoliko on uprkos svim dokazima, ostane tvrdoglav, pokuavajui da
opravda svoju Linost titei je izvan svake logike i bez ikakvog istinskog opravdanja,
onda se on okree leima Prilaznom putu, i tako baca samog sebe jo dublje u divljinu.
Ponavljamo: niko, osim onih koji su bezgrijeni, ne moe prii Prilaznom putu, koji vodi
do pravog Puta, ukoliko prethodno ne proe kroz jedan unutranji bankrot, ili moralni
kolaps.
~***~
53

Sada moramo naglasiti da e se svi oni koji krenu u potragu za Putom, veoma brzo suoiti
sa cijelim nizom problema. Naravno, radi se o preprekama koje su rezultat dejstva
Generalnog Zakona. Mnogi od tih problema mogu se izbjei ukoliko tragalac zauzme
pravilan stav od momenta kada kroi na stazu koja vodi ka Prilaznom putu.
Generalno govorei, na tragaoca e se ustrijemiti upravo oni koji se nalaze u njegovoj
neposrednoj blizini. Ta njihova negativna reakcija rezultat je dejstva Generalnog Zakona,
koji kao to smo ve rekli pokuava da odri ovjeka na svom mjestu. Kada on to nije u
stanju da uini uz pomo Iluzije, onda e pokuati da ostvari to na indirektan nain,
manipuliui one koji se nalaze u neposrednoj blizini tragaoca. To je tzv. klasina
situacija.
~***~
S druge strane, oni koji prou kroz moralni bankrot i zakorae na stazu, postaju drugaiji
od onih koji nastavljaju da ive u Iluziji. Zbog svega toga, tragaoc se poinje osjeati sve
vie i vie izolovanim. Meutim, centar gravitacije njegovog interesovanja e se
progresivno okretati ka ezoterikom radu, to e ga na kraju potpuno apsorbovati.
U interesu tragaoca je da ne odaje drugima svoj novi stav, kojeg je zauzeo prema
vanjskom ivotu. Ovaj Svijet e zauzeti neprijateljski odnos prema njemu, jer on ima
jednu sasvim drugaiju svrhu, te mu ne odgovara da se ovakve tendencije pojedinaca
proire i na druge. Prije ili kasnije, osim u rijetkim izuzecima, doi e i taj dan kada e
tragaoc biti izloen otvorenoj mrnji onih meu kojima ivi.
[Ako svijet na vas uzmrzi, znajte da mene omrznu prije vas. Kad bi ste bili od svijeta, onda
bi svijet svoje ljubio; a kako niste od svijetazato mrzi na vas svijet. (Jovan XV 18-19)]
to ovjek vie napreduje sa svojim ezoterikim radom, utoliko e on vie postajati
objektom mrnje.
[Nikakav prorok nije mio na svojoj postojbini (Luka IV 24)]
~***~
Oni koji kroe na stazu, mnogo prije nego to dostignu Put, moraju biti svjesni da se tu
radi o jednom putovanju bez povratka. Tradicija kae: Put ima samo jedan pravac. Svijet
Istine je jedan ivi svijet i on zaivljava u svakom onom ko ga je okusio, ak i ako on ne
obraa panju na to. Znajui sve ovo, ovjek mora dobro razmisliti prije nego to stupi na
stazu koja vodi ka Putu. Meutim, oni koji su ve krenuli stazom, moraju se otarasiti
svakog oklijevanja. Oni jedino to mogu, to je da budu vrsti i istrajni. Nema okretanja
unazad.
[Ni jedan nije pripravan za carstvo Boije koji metne ruku svoju na plug pa se obzire natrag
(Luka IX 62)].
S obzirom da put vodi samo u jednom pravcu, odatle se spas moe nai samo u onome
to stoji ispred nas, a nikako u onome to je ostalo iza nas.
~***~
54

ovjek ne smije misliti da e se samim tim to je on odluno kroio na stazu, sve

odjednom promijeniti oko njega i da e njegov ivot udesno krenuti ispoetka. To to
prouavanje ezoterike postaje jedan novi elemenat u njegovom ivotu, samim tim ne znai
da e svi oni elementi koji su, sve do jue, spadali u dio njegove egzistencije, prekonoi
nestati. Oni e jo uvijek biti tu i u veini sluajeva, predstavljae jednu smetnju u
njegovom radu na ezoterikom polju.
Stupajui na stazu, ovjek se podvrgava uticaju Zakona Izuzetka i zapoinje sa
odupiranjem uticajima Generalnog Zakona.
Pobjeda nad Svijetom je ono to svako ko tei istinskom ivotu, mora da ostvari.
Kada se odreeni problem pravilno ustanovi, on e djelovati tako to e nam nagovijestiti
naine i kako da ga rijeimo. Frontalni napad na A uticaje mora se po svaku cijenu
izbjegavati, jer bi to bilo analogno Don Kihotovom napadu na vjetrenjae. Hiljade i hiljade
dobronamjernih ljudi je doivjelo propast jer su inili jednu te istu greku. Vjerovali su da je
nemogue mogue. Ovaj Svijet je neuporedivo jai od svake izolovane individue, sve dok
ona spada u kategoriju tzv. vanjskog ovjeka.
Da bi ovjek imao odreene koristi od Zakona Izuzetka, on prvo mora da ostvari pobjedu
nad samim sobom. On prvo mora da ovlada svojim unutranjim svijetom, da bi bio u stanju
da nadvlada Svijet, te tako izbjegne izvan uticaja Generalnog Zakona.
Sam princip ovog metoda je prilino jednostavan. Tu se moramo vratiti na onu Platonovu
postavku koja kae da se slino moe primjetiti i razumjeti samo od strane slinog. Imajui
to u vidu, moemo rei da vanjski uticaji ne mogu drugaije da djeluju na neku individuu,
osim uz pomo posredovanja slinih elemenata koji formiraju dio njenog unutranjeg
svijeta; unutranji svijet ovjeka je takoe podloan uticajima A i B tipa.
Stalnim prikupljanjem B uticaja, u ovjeku se formira magnetni centar, koji na jedan
odreen nain formira i jedan novi centar svijesti. Kako se centar gravitacije naeg
interesovanja u ivotu postepeno pomijera prema ovom magnetnom centru, tako i pritisak
Generalnog Zakona na nas sve vie jaa. Duh koji vlada A uticajima i nadzire aplikaciju
ovog zakona iz vana, pokuava da djeluje na ovjeka uz pomo svojih agenata; tj. A
uticaja iz ovjekovog unutranjeg svijeta. Tako, savladavanjem A uticaja koji su dio
naeg unutranjeg svijeta, mi istovremeno zatvaramo vrata i za sve A uticaje koji dopiru
spolja. Jezikom Tradicije, to je izraeno ovako:
Zvijer mora biti ukroena; i vuk preobraen u povjerljivog psa uvara.
U tom sluaju, Generalni Zakon nee vie imati uticaja na tu individuu i ona e tada
potpuno prei pod okrilje Zakona Izuzetka.
[Jer ide knez ovoga svijeta, i u meni nema nita. (Jovan XIV 30)]
To je ujedno i stanje koje svako ko je u potrazi za Putom, mora da dostigne.
Ponavljamo: Uspostavljanjem kontrole i ovladavanjem nad A uticajima u svom
unutranjem svijetu, ovjek izbjegava dejstvo istih uticaja koji dolaze iz vanjskog svijeta
to znai, on tako bjei iz kandi Generalnog Zakona.
55

Naravno, sve ovo je samo teoretski aspekt ove problematike, dok se kod praktinog
poduzimanja ovih radnji moe javiti dosta individualnih varijacija i raznoraznih problema
koje je skoro nemogue klasifikovati u odreene kategorije. Svako od nas je posebna
individua i u skladu s tim, problemi na koje emo nailaziti esto e imati individualnu
prirodu. Na njih treba gledati kao na individualne lekcije koje su dizajnirane prema naim
linim potrebama i karakteristikama. Svaki problem ima svoju objektivnu sutinu i veoma je
bitno da razvijemo svoje sposobnosti kako bi mogli odreeni problem da vidimo u
njegovom istinskom svjetlu. Veoma mali broj ljudi je u stanju da gleda na neki problem na
objektivan nain.
Ukoliko poduzmemo odreene mjere na osnovu naeg neobjektivnog vienja nekog
problema, sve su prilike da problem neemo rijeiti, nego emo ga samo iskomplikovati.
Svaki mjerni instrument ima odreen stepen odstupanja od realnih vrijednosti, te da bi
odredili njihovu pouzdanost mi moramo s vremena na vrijeme da vrimo tzv. kalibraciju, tj.
da odredimo taj stepen odstupanja to na kraju uzimamo u obzir da bi doli do objektivnih
rezultata.
Iluzija je upravo ono to uzrokuje odstupanje objektivnih parametara odreenog problema,
prilikom njegove percepcije od strane nae svijesti. Tako mi esto imamo tendenciju da
umjesto da pojednostavimo neku situaciju, mi je jo vie iskomplikujemo. Ukoliko uspijemo
da vidimo odreeni problem na ispravan nain, u njegovom objektivnom svjetlu, onda e to
rezutirati u njegovom pojednostavljenju i razbistrivanju situacije.
Da bi savladao A uticaje u svom unutranjem svijetu, ovjek prvo mora da promijeni
svoj stav prema njima. ovjek tipa 1, 2 ili 3, onakav kakav jeste, nema nikakvu mo nad
injenicama, mada on esto misli da ima. Meutim, iako se te injenice nalaze izvan
njegove kontrole, stav koji on zauzima prema njima zavisie samo od njega. ovjek mora
da preduzme svjesne napore da ispita injenice. Tako e i svaki od onih koji se nalaze u
potrazi za Putom, morati da poduzme jedno opseno istraivanje moralnih vrijednosti u
svom ivotu. To podrazumjeva i prosuivanje situacije zajedno sa okruenjem u kojem se
trenutno nalazi kao i jedno radikalno preispitivanje svojih odnosa s onima iz njegove
blizine.
S obzirom da ovjekova mo rasuivanja nema niti moe u kratkom vremenu da ostvari
svu potrebnu objektivnost, ovakvo jedno preispitivanje vrijednosti uzee dosta vremena.
Razvitak sposobnosti rasuivanja zajedno sa sticanjem objektivnosti u direktnoj je vezi sa
ovjekovim napretkom na ezoterikom polju. Stoga se moe rei da se ovaj proces
preispitivanja u ovjeku treba da odigrava cijelo vrijeme. U nekim sluajevima, ovjek e
se neprestano morati da vraa na neke od svojih problema, sve dok ne bude u stanju da ih
sagleda u pravom, ili bar objektivnijem svjetlu. Tako e doi i dan kada e on prestati da
dramatizuje odreene injenice ili da trai opravdanja za samog sebe. Svaki problem e
se pojaviti pred njim u svom istinskom, objektivnom obliku, onakav kakav on stvarno jeste.
U istom tom momentu, pojavie se i objektivna, pravilna i pravedna rjeenja, mada u
mnogim sluajevima, ona mogu da budu i veoma bolna. Razlog za to je veinom to to ta
rjeenja u sebi sadre put prema Istini, a ona je jedino ono to ovjeka moe osloboditi.
Ta revizija naih moralnih vrijednosti mora neprestano da se sprovodi na principu
nelaganja samog sebe. Izmeu ostalog, tako moemo stei i prilino jasnu sliku koliko nas
je ovaj ivot do sada uprljao.
56

~***~
Mainerija A uticaja koja upravlja ovjekom u momentu kada se on odlui da krene u
potragu za Putom, mnogo je jaa od njegove odbrambene moi. Imajui ovo na umu, mi
moramo da napravimo jednu odreenu psiholoku strategiju ponaanja, kako prema
samom sebi, tako i prema vanjskom svijetu, da bi kompenzirali ovaj nedostatak snage,
odnosno, energije. Ne smijemo zaboravati da je ovjek tipa 1, 2 ili 3, bez obzira na to to
se on ini jakim u vanjskom svijetu, sa ezoterike ili objektivne take gledita, - veoma
slab. Sve u njemu je ogranieno.
Odatle proizilazi i jedno od glavnih pravila on mora raditi u tiini, koliko god je to mogue,
tako da ne bi privlaio na sebe panju, a time i pritisak okoline.
U svakom drugom sluaju, on e biti izgubljen, jer e reakcija Svijeta na njega biti
ekstremno jaka. Ono to on mora da uradi, to je da ovlada A uticajima koji su dio
njegovog unutranjeg svijeta. Kada knez ovoga svijeta ne bude imao/nalazio nita u
njemu, onda e mu on moi da mahne i kae zbogom.
Ponavljamo: ovo je samo mogue kad ovjek radi tiho, bez privlaenja panje duhovauvara Generalnog Zakona i onih snaga u ivotu, koje se neprijateljski odnose prema
svakome ko uporno traga za Istinom.
Postoje dva naina kako se to moe ostvariti. Prvi je da ovjek pronae utoite u kome se
fiziki moe zakloniti od uticaja Svijeta. To je upravo razlog za postojanje tzv.
hermetikog ili monakog ivota. Meutim, danas je veoma malo onih koji su u stanju da si
tako neto obezbijede, tako da e veina tragaoca ipak morati da poduzme ezoteriki rad
u svijetu u kome ivi.
Drugi nain podrazumijeva izgradnju jednog zaklona u unutranjosti samog tragaoca. To
tragaoc mora sam da uini. Tradicija kae: - ovjek mora da izgradi jedan kavez u samom
sebi. Taj kavez se mora graditi uz pomo veza i uputstava od strane svih unutranjih
centara, te mora biti dovoljno vrst da bi mogao uspjeno da odoli svakoj pobuni malih
Ja, pojedinanoj ili grupnoj.
Za ovu izgradnju treba dosta vremena. Da bi ovaj kavez uspjeno igrao svoju ulogu jednog
upravnog organa, on mora stalno da se proiruje, popravlja, renovira i uljepava. Naravno,
u ovom pojmu lako prepoznajemo onaj magnetni centar, novi centar svijesti koji, kako
polagano raste, tako i preuzima kontrolu nad ona tri nia centra, te tako nad njima
uspostavlja jedan apsolutni autoritet. Sve ovo trai dosta rada, truda i upornosti.
Tradicija takoe kae: - onaj koji se prihvati ezoterikog rada, uveliko e si olakaati posao
ukoliko uspije da razmilje o tome non-stop. (Kao kad razmiljamo o voljenoj osobi)
ovjek mora da uloi maksimalan napor kako bi osnovao svoje prebivalite u tom kavezu.
To podrazumjeva da on mora dovesti sebe ne samo u jedno stanje stalnog prisustva, nego
i u stanje prisustva u samom sebi, to nije jedna te ista stvar. Razlika izmeu to dvoje je
veoma bitna. Prisustvo je u vezi sa svijesti Ja, dok je prisustvo u sebi, u vezi sa svijesti od
JA JESAM.

57

Kada se ovjek utopi, te u vezi s tim, zaboravi na sebe samog, on onda biva ponesen od
strane mentalnih struja koje prolaze kroz njega, meutim, on tada toga nije svjestan; misli
da neto ini, dok je u stvarnosti samo zanesen, odnosno, uronjen u jedan mentalni san.
Tek kad vjebom nui da se otrijezni, i da odrava tu svoju trezvenost, tj. kad postane
prisutan, onda e biti i u stanju da odredi razliku izmeu zanesenosti i trezvenosti.
I to je sve. On e i dalje s vremena na vrijeme da se zanosi, meutim, on e takoe biti u
stanju da se koncentrie na pojam JA JESAM. inei to, on e tako napraviti prvi korak u
svom vezivanju za neto to je trajno, s neega to je privremeno.
Uz pomo formule: JA JESAM, ovjek po prvi put ulae odreen napor u suprostavljanju
mnogobrojnim mentalnim strujama koje ga zanose i za koje on ne predstavlja nita drugo
do jednu igraku.
Sve ovo podrazumijeva jedan svjestan trud kojeg ovjek ulae u poetku izgradnje svog
kaveza, koji e u budunosti postati njegov komandni centar.
~***~
Kada u sebi sagradi taj kavez, ovjek mora paziti da u njega ne prodiru bilo kakvi A
uticaji. Kavez e postati za njega jedno sveto utoite i samo uticajima tipa B-C-D ili E,
bie dozvoljen ulaz u njega. Meutim, izvan kaveza, u njegovom unutranjem svijetu, dugo
vremena i dalje e nastavljati da bjesne A uticaji, kao rezultat dejstva vanjskih sila. Za to
vrijeme ovjek e se sklanjati u to svoje utoite i initi sve to je u njegovoj moi da ga
konsoliduje i napravi od njega svoj komandni centar. Uslov za to e biti da se u njega ne
putaju A uticaji.
Naravno, da bi se uopte dolo do te faze, ovjek mora nauiti kako da prepozna te A
uticaje. U nekim sluajevima to e biti prilino lako, meutim, stvar postaje mnogo tea
kada se Generalni Zakon pone da manifestuje u obliku iskuenja, (koja tada esto znaju
da budu i armantne prirode). U ovom svom obliku, A uticaji mogu da se pojavljuju u
cijelom jednom spektru varijacija, zavoenje, novac, ene, ambicije Ukoliko im uspijemo
da odolimo, onda ta iskuenja uzimaju sve prefinjenije oblike koji su esto paralelni ili
moglo bi se rei, veoma slini B uticajima. Ti oblici mogu da variraju u nedogled i esto
su karakteristini za individualne sluajeve. Tako ovjeka na emocionalnom planu mogu
naglo da zapahnu uzviene ideje pune strasti, milosra i plemenitosti. Na intelektualnom
planu esto se javlja koncept podrazumijevajuih prednosti koje proistiu kao rezultat
prouavanja ezoterike.
Oni A uticaji koji su maskirani u B uticaje, moraju se razotkriti aktivnim koritenjem
razboritosti i jedan vrst i nedvosmislen stav mora se zauzeti prema njima.
~***~
Ve smo konstatovali da uprkos svoj svojoj odlunosti u potrazi za Putom, mi i dalje
ivimo meu A uticajima, koji i dalje nastavljaju da stvaraju raznorazne okolnosti u naim
ivotima. Meutim, od sada, pa nadalje, na odnos prema njima poinje da se mijenja.
Prvo smo se trudili da ovladamo jednom grupom tih uticaja u sebi, uz pomo identifikacije
sa drugom grupom. Sada, smjeteni u kavezu koji je ispunjen samo B uticajima i
osnaeni naom novom formulom JA JESAM, na stav prema A uticajima dobija jedan
58

novi aspekt. Oni u svakom sluaju i dalje ostaju u polju naeg djelovanja, meutim, mi se
sada neemo uputati u direktan obraun s njima. Od sada, mi emo se ponaati kao
agenti koji zastupaju, odnosno, rade za B uticaje. Mi emo raditi za njihov raun i
zastupati njihove interese.
Prelazak iz jednog stanja u drugo, ne moe se obaviti bez jednog svjesnog napora, bez
rada i bez borbe.
ovjek koji je danas odluio da stupi na stazu u potrazi za Putom, u principu je postao
drugi ovjek, mada on u sutini ostaje slabaan i ranjiv kao to je jue bio. Znai, u takvom
stanju on nije sposoban da se direktno uhvati u kotac sa Generalnim Zakonom. To je
nemogue. On prvo mora da prikupi dovoljno snage. Stoga je veoma bitno da on sve to
radi tiho, kako ne bi privlaio panju.
ovjek mora da dobije na vremenu i tako odloi, koliko god je to mogue, reakciju
Generalnog Zakona.
Moramo biti svjesni toga da nas na unutranji kavez nee moi zatititi od svakog zla
kojem e nas Generalni Zakon pokuati da izloi. Nevolje e biti neminovne.
[U svijetu ete imati nevolju; ali ne bojte se, jer ja nadvladah svijet. (Jovan XVI 33)]
Tragaoc e morati da smogne dovoljno snage kako bi se suprotstavio svemu tome.
On e to ostvariti uz pomo odreene ezoterike strategije. Taktika se sastoji u sljedeem:
ovjek mora nastaviti da ivi u istim uslovima kao i jue; ali umjesto stapanja sa vjetakim
ivotom, kojeg on grekom podrazumijeva pod realnou, on mora paziti da ostane izvan
njega to je mogue due a isto tako i osloboditi se od tzv. unutranjeg razmatranja, dok
e se istovremeno morati da slui tzv. vanjskim razmatranjem.
Unutranje razmatranje i stapanje su direktne posljedice ovjekove stalne omamljenosti
to dovodi do toga da on stalno zaboravlja samog sebe. Ta omamljenost, koja je nastala
kao posljedica Adamovog grijeha napravila je od adaminog ovjeka jedan objekat, - dok
je on, prije toga, po svojoj boanskoj prirodi bio subjekat. Padom sa jednog vieg nivoa
postojanja, adamiki ovjek se naao u sferi uticaja Generalnog Zakona, od kojeg on sada
pokuava da se oslobodi.
Vanjsko razmatranje podrazumijeva svjesne napore u razlikovanju, prosuivanju i jednoj
stalnoj panji, to je normalno izvan ljudskih sposobnosti, jer su ovjekove reakcije po
svojoj prirodi mehanikog tipa. To razmatranje nije mogue sve dok ovjek ne uloi
dovoljan trud da bude prisutan u samom sebi. Savjesnim vjebanjem prisustva u samom
sebi i daljim razvijanjem tog stanja, onaj koji se nalazi u potrazi za Putom, imae dvostruku
korist. Prvo, sam taj trud uloen u ostvarenje stanja prisustva u samom sebi ubrzava
ovjekovo kretanje prema Putu, uz pomo praenja sljedee sekvence: prisustvo u samom
sebi vanjsko razmatranje prisustvo u samom sebi, to kasnije dobija tendenciju da se
samo-odrava.
U drugu ruku, ovom vjebom se ujedno gradi i onaj zaklon, kojeg smo ranije pominjali, koji
nas titi od uticaja Generalnog Zakona (ija se uloga ovdje moe porediti sa onom ulogom
koju ima i gravitacija).
59

Vanjsko razmatranje mora se odigravati u obliku jedne igre. ovjek koji se kree prema
Putu mora razumjeti da on vie ne moe uestvovati u ivotu sa onom vrstom entuzijazma
kakvog je nekad imao i da sada mora da postane oprezan i obazriv, ukoliko ne eli da
bude zgaen od strane onih slijepih sila koje djeluju u vidu A uticaja. Sada, ovjek ne
moe vie da vodi svoj ivot kao prije, on sada mora da ga igra uz pomo jednog svjesnog
napora uloenog u vanjsko razmatranje. On sada mora da igra svoju ulogu u ivotu.
Svaki ovjek je roen da odigra jednu predodreenu ulogu u ivotu, meutim, malo je
onih kojima to poe za rukom. ovjek uvijek daje prednost svom rezonovanju i
prosuivanju, a to njegovo rezonovanje i prosuivanje je uvijek deformisano usljed
ivljenja ivota u laima. Tako on, za svog ivota, rijetko kada pridaje neku ozbiljniju
panju onom tihom unutranjem glasu.
Na kraju, ovjek falsifikuje i iskrivi tu svoju ulogu koju je trebao da odigra. On ne samo da
zaboravlja tu svoju ulogu, on zaboravlja ak i to da scena u kojoj igra nema nikakve veze
sa istinskim ivotom. (na temu ivotnog filma emo kasnije pokuati rei neto vie)
Za sada je bitno razumjeti sljedee: od momenta kada stupi na stazu i pone da se
njome kree, ovjek mora da se dri principa Hrani krokodila, da te ne bi pojeo.
Figurativno reeno sve ovo se moe shvatiti i kao jedna igra u kojoj se igra mora
ponaati tako kao da su sva pravila izokrenuta; to znai, oni koji pobjeuju, u stvarnosti
gube, oni koji gube pobjeuju.
~***~
ovjek nadasve mora kultivisati u sebi smirenost, ponaajui se istovremeno tako kao da
je i on utopljen (u lanom ivotu). Iz ve poznatih razloga, on e teiti tome da se ini kao i
svi drugi, ali samo da se ini, a ne i da bude.
Skriven iza zidova svog kaveza, proien od svih tragova 'A' uticaja, on e uskoro biti u
stanju ne samo da razumije nego i da izmjeri koliko je ogromna razdaljina izmeu ova dva
pojma.
Igrajui tu svoju ulogu na ovaj nain, ovjek e se ponekad toliko uivjeti u nju, da e
opet povjerovati da je scena u kojoj se igra odvija stvarna, te e se utopiti u nju, to je
praktino neminovno i toga se ne treba plaiti. To e se veinom dogaati u onim
periodima intervala (izmeu nota) i u svemu tome je bitno da ovjek to uvidi na vrijeme i
onda da se vrati nazad i nastavi sa svojom igrom, kao da se nita ozbiljno ili opasno nije
dogodilo. Tako se nastavlja ona nevidljiva bitka koja ga vodi ka Putu.
Meutim, ovdje moramo biti na oprezu da ne padnemo u zamku. Sama pravila igre i
zaboravljanje prolosti utinu na to da sami sebi lako moemo da opravdavamo sve svoje
slabosti i padove. Ovo ne vai samo za one nae padove do kojih dolazi za vrijeme
nevidljive bitke, nego i kod sluajeva kada pokuavamo da doemo do nekog kompromisa
sa samim sobom, kako bi opravdali nae tjelesne, seksualne i druge prohtjeve, nae
ambicije ili neke druge koristi.
To je neto to je jae od mene nije nikakav izgovor za onoga koji tei da stigne do
Puta.
60

~***~
Sada vjerovatno ve moemo razumjeti koliko je bitno to - da ovjek koji je stupio na
stazu, odmah prestane da lae samog sebe. Ukoliko mu to ne poe za rukom, onda on
nee biti u stanju da sagradi u sebi onaj kavez. ak i ako uspije da ga sagradi, njegovi
zidovi e popustiti im ovaj prvi put pokua da prevari samog sebe. Hipokrizija prema
samom sebi, sada ve postaje neoprostiva. Druga, veoma bitna stvar, je ta da ovjek
prestane i sa tzv. beskorisnim laima, tj. nepotrebnim laganjem drugih, jer takve lai u
sutini nemaju nikakvu pozitivnu svrhu. Tom vrstom laganja ovjek samo gubi onu finu
energiju koja mi je prijeko potrebna za napredovanje u njegovoj potrazi za Putom.
~***~
Mi sada ivimo u jednom velianstvenom vremenu. Jezikom Tradicije reeno, uli smo u
eru koja se oznaava znakom poznatim kao misterija Ostvarenja. U ovom periodu emo
kao ovjeanstvo, zajedno sa ovom planetom, uspjeti da preemo na jedan vii nivo
postojanja; ili emo zavriti u - ambisu.
U ovom drugom sluaju, sa eksperimentom e se morati krenuti ponovo iz poetka. ini
se da ezoteriki rad kojeg je ovjek uloio u samog sebe nee ni u kom sluaju biti
nepovratno izgubljen, jer sve svoje uvijek nosimo sa sobom.

[koji ore, treba u nadanju da ore. (I Korinanima, IX 10)]

Mi ivimo u jednom svijetu kojim upravljaju lai. Laganje i potkradanje su dominantne crte
ljudskog karaktera, bez obzira o kojoj nacionalnoj, vjerskoj, rasnoj grupi ili staleu da
govorimo.
ovjek lae zato to u svijetu koji je upravljan od strane lai, drugaije nije ni mogue. ak
bi se moglo rei da se napretkom nae civilizacije poveava i potreba za laganjem.
Istovremeno, mi ivimo i u zoni jednog lanog boga, koji nam se kroz istoriju predstavljao
pod raznim imenima.
[Va je otac avo; i slasti oca svojega hoete initi: on je krvnik ljudski od poetka, i ne
stoji na istini; jer nema istine u njemu; kad govori la, svoje govori: jer je laa i otac lai.
(Jovan, VIII 44)].
Ipak, tamo negdje duboko u sebi veina ljudi osjea da nebi trebali lagati. Tu se esto
radi o jednoj reflekciji tzv. pre-adamine svijesti ili nostalgije za vremenima kada smo
ivjeli na jednoj vioj ravni postojanja, gdje lai nisu ljudima bile potrebne.

61

ovjek, poistovijeen sa svojom Linou, ima tendenciju da misli kako e laima moi
sebi da osigura mnogo povoljniju poziciju u ovom ivotu. Meutim, esto se zaboravlja da
lai obavezuju, kad se jednom prozbore.
[Jer nema nita tajno, to nee biti javno; niti ima to sakriveno to nee izai na vidjelo.
(Marko IV 22)]
Hipokrizija je najpodmukliji oblik lai. Postoje razliiti aspekti ovog problema:
-

laganje drugih

laganje samog sebe

korisne lai

beskorisne lai

hipokrizija

integralne lai

Integralno laganje je karakteristika onih ljudi koji imaju potrebu da lau i varaju cijelo
vrijeme ili kad god im se za tako neto ukaze prilika, te na kraju ponu da vjeruju svoje
vlastite lai i tako izgube osjeaj za istinu. Hipokrizija i integralno laganje su dva sluaja
koje je najtee lijeiti.
ovjek mora uloiti znatne napore kako bi se rijeio potrebe za laganjem a pogotovo
navike. Oni kojima to ne poe za rukom, ne mogu oekivati nikakve znatne rezultate u
svom ezoterikom radu. Istina ne trpi lai u svojoj blizini. Mi moramo biti istog srca i edni
pravde. Kad ovjek postane unutranji ovjek, onda mu ovo to je ovdje reeno, nee biti
nimalo nepoznato:
[Ne laite jedan drugoga; svucite staroga ovjeka s djelima njegovijem; i obucite novoga,
koji se obnavlja za poznanje, po obliju onoga koji ga je sazdao. (Kol. III 9-10)]
Radi se o jednom putu istinske Ljubavi. ta je to istinska Ljubav?
[Ljubav dugo trpi, milokrvna je; ljubav ne zavidi; ljubav se ne velia, ne nadima se, ne ini
to ne valja, ne trai svoje, ne srdi se, ne misli o zlu, ne raduje se nepravdi, a raduje se
istini, sve snosi, sve vjeruje, svemu se nada, sve trpi. Ljubav nikada ne prestaje, a
prorotvo ako e i prestati, jezici ako e umuknuti, razuma ako e nestati. (Kor. XIII 4-8)]
Onaj koji dosegne (istinsku) Ljubav nee vie biti u stanju da lae.
~***~
Svi oni koji odluno stupe na stazu u nadi da e stii do Puta, moraju razumjeti vanost
problema laganja. Bitka protiv laganja je duga i iscrpljujua. To je prvenstveno jedna bitka
protiv nas samih, protiv naih spontanih tendencija i protiv mehaninosti koja nas stalno
navodi na laganje.
62

Beskorisne lai su mnogo manje tetne od laganja samog sebe, te ih je stoga lake
savladati i eliminisati.
Laganje samog sebe je veoma opasno, jer se tu esto radi o veoma prefinjenim laima
koje je veoma teko prepoznati. Da bi se uspjelo izai na kraj s ovom vrstom laganja,
potrebna je jedna stalna panja u kombinaciji sa prisustvom u samom sebi.
Laganje drugih je mnogo lake za kontrolisati. Potrebno je samo obratiti malo vie panje
na ono to nam izlazi iz usta. U momentu kada nam se la nae na vrh jezika, potrebno je
da uloimo samo malo dodatnog truda u obliku pojaane panje i tako emo je sprijeiti da
sklizne u konverzaciju.
Preporuuje se da se u bitku za Istinu krene upravo od take obraunavanja sa ovom
vrstom laganja.
Mi imamo mnogo linih stavova, principa i uvjerenja koji nisu nita drugo do podmukle i
vjeto zamaskirane lai. Jedna neprestana analiza i preispitivanje, jedini je nain na koji se
moemo otarasiti ovih naih duboko ukorijenjenih lai.
Jedan od primjera laganja samog sebe je i kada se ovjek nae u branoj vezi koja ne
funkcionie, dok on uporno pokuava da racionalizuje stvar i nalazi bezbroj opravdanja za
situaciju u kojoj se nalazi. Svaki pokuaj odravanja takvih veza moe da ima veoma
rune konsekvence. U vezi s nekim aspektima ove problematike, bitno je razumjeti
koncept polarnih bia, o emu emo govoriti kasnije.
ovjek koji pone s borbom protiv laganja samog sebe mora biti svjestan da bi njene
posljedice mogle da podrazumijevaju ruenje nekih ili svih njegovih najviih ivotnih
vrijednosti ili principa. Meutim, to se dogaa i kod nekih koji nikad nisu imali priliku da
poduzmu bilo kakvu vrstu ezoterikog rada, te ih upravo to nagoni da krenu u potragu za
vrijednostima koje su mnogo vre, stabilnije i trajnije.
Tako se opet vraamo na onu konstataciju da istinski ezoteriki rad moe da pone tek
onda kada ovjek doivi, odnosno, proe kroz jedno opte bankrotstvo i kad odbaci sve
svoje dotadanje bogove i svetinje.
~***~
Objektivni rezultati u ezoterikom radu mogu se dobiti tek onda kada ovjek prestane da
lae samog sebe. To je ujedno i razlog zato ovoliko naglaavamo vanost izljeenja od
ove duboko ukorijenjene ovjekove navike. Zajedno sa napretkom u tom radu na samom
sebi, ovjekovi lijepi snovi nestaju jedan za drugim. On e ponekad aliti za njima,
meutim, ono to e istovremeno poeti da se sve vie pojavljuje, to je istina i osjeaj
slobode; [I poznaete istinu, i istina e vas izbaviti. (Jovan, VIII 32)]
Tokom ove operacije untranjeg proienja, koliko god ona da bila bolna, tragaoc e
imati sve jai i jai osjeaj duboke zahvalnosti za svoje osloboenje od ovog apsurdnog
ropstva koje ga je napravilo objektom u odnosu na izmiljena ljudska prava i slobode.
Tako, tragaoc ponovo postaje jedan subjekat, to mu po boanskom pravu i pripada.
Nakon to dosegne odreen stepen svog unutranjeg osloboenja, ovjek e razumjeti
punu vrijednost magine moi slobode.
63

~***~
Ostvarenje unutarnje slobode je uslov za uspjeh u ezoterikom radu. To ovjeku onda
omoguava da moe objektivno pratiti rad svoji niih centara. Ta opservacija se odvija iz
magnetnog centra, koji ujedno predstavlja i njegov komandni toranj; ili centar za
navigaciju. To je, kako smo ve rekli, jedna oblast gdje vladaju B uticaji, koja nam na
kraju krajeva omoguava nepristrasnu opservaciju i rasuivanje.
Kad se na unutranji svijet dovoljno proisti penetracijom B uticaja ili zrakama
Kosmikog Sunca; kada je na unutranji kavez potpuno formiran i pretvoren u jedan
komandni centar; kada prestanemo da laemo sami sebe, kakav stav onda treba da
zauzmemo prema drugim ljudima?
ovjek koji doivi osjeaj unutranje slobode i radost nakon svake pobjede nad samim
sobom, ovjek koji nadvlada potrebe vanjskih ljudi, on u svakom sluaju ima potrebu da
podijeli ta svoja iskustva sa ljudima oko sebe.
Stav Tradicije je vrst i nedvosmislen: - Ne priaj o tome.
Meutim, sve u odreenim granicama, jer ovjek mora da kae ono to treba da bude
reeno, kad treba da bude reeno i kome treba da bude reeno. Iskrena otvorenost u
razgovoru na temu ezoterike preporuuje se kada o ovim stvarima razgovaramo s ljudima
koji su sami takoe poduzeli odreene korake na ezoterikom polju.
U svakom drugom sluaju moemo se samo dovesti u opasnost ili nepotrebno gubiti
energiju pokuavajui objasniti nekome neto, koga ta tematika u sutini ne interesuje ili
nije u stanju razumjeti o emu priamo.
[Ne dajte svetinje psima; niti meite bisera svojega pred svinje, da ga ne pogaze nogama
svojima, i vrativi se ne rastrgnu vas. (Mateja VII 6)]
Sam princip neprianja o tome nije obavezan tokom cijelog ezoterikog rada, nego
samo na njegovom poetku. Kasnije, ovjek e sam biti u stanju da odredi s kim, o emu i
kad moe ili treba da pria.
~***~
Da bi moguili boanskoj sili da se manifestuje kroz nas, mi sa svoje strane moramo
uloiti odreeni trud.
[Evo stojim na vratima i kucam: ako ko uje glas moj i otvori vrata, ui u k njemu i
veerau s njima, i on sa mnom. (Otkr., III 20)]
Boanska sila je uvijek tu i ona pokuava da dopre do nas. Na nama je da li emo uti
njen glas i otvoriti joj vrata. Ukoliko je ne ujemo i ne otvorimo joj vrata, ona nee biti u
stanju da se manifestuje u nama.
Svaki ovjek moe uti njen glas. Ukoliko ga uje, B uticaji ce poeti proimati njegovo
bie i naseljavati se u njemu.
64

~***~
Postoje etiri uslova koje ovjek mora ispuniti da bi se upustio u potragu za Putom:
-

strastvena elja da se stigne do njega

razboritost/pronicljivost

elina disciplina

inicijativa

Naravno, bez ispunjenja prvog uslova, iluzorno bi bilo bilo ta pokuavati u vezi sa
ezoterikim radom.
Meutim, kad ovjek ve ima tu elju, on onda mora da razvije svoju pronicljivost do
krajnjih granica i po svaku cijenu.
Moramo ponovo da naglasimo da ivimo u svijetu poznatom kao Mixtus Orbis, gdje su
istinske i imaginativne injenice i fenomeni savreno izmjeani, odnosno, neraspletivo
isprepleteni. Tekou u njihovom razdvajanju ini to to - ono to je zamiljeno lii na
istinsko, na slian nain kao to pozadina ogledala odraava ono to je prezentirano s
njegove elne strane. Kada smo okrueni ogledalima, mi veoma lako gubimo osjeaj za to
ta je stvarno istinsko a ta nije.
Matematikim jezikom ovo se moe izraziti sljedeom jednainom:

gdje je N nestvarno, jednako I istinskom, pomnoenim sa jednim zamiljenim brojem,

kvadratnim korijenom od minus jedan. Sposobnost prepoznavanja
on nalazio, smatra se ovladavanjem sposobnou pronicljivosti.

, gdje god da se

Iako je Nestvarno po svom izgledu veoma blizu Stvarnom, kao to je to sluaj sa

ogledalima, izmeu njih uvijek postoji razlika, jer tu dolazi do obrtanja slike u odnosu na
stvarni objekat ovo vai za sve to proistie iz nestvarnog a nama daje priliku da mi to
primjetimo, odredimo, odnosno, - prepoznamo.
A uticaji, meu kojima mi ivimo, po svojoj prirodi su nestvarni, meutim, oni mogu da
proizvedu stvarne efekte , odnosno, posljedice. To je upravo ono to se stvarno dogaa u
ivotu. Tako nas npr. strah od nekog zamiljenog dogaaja moe navesti na to da
poduzimamo odreene mjere zatite.
Postoje dva praktina metoda za razvijanje sposobnosti pronicljivosti, koje preporuuje
Tradicija. Svaki od njih je pogodan za jedan od dva tipa ovjeka, koji su danas najvie
zastupljeni u ovoj naoj dananjoj civilizaciji.
-

Negativna metoda ili metoda iskljuivanja, preporuuje se za ovjeka br. 3

(intelektualni tip).
65

Pozitivna metoda metoda unutranje integracije, preporuuje se za ovjeka br.

2 (emotivni tip).

ovjek br. 3 ima tendenciju da ne vjeruje. On je vie skeptine prirode i on tei da

podvrgava jednoj kritikoj analizi sve injenice i probleme s kojima se suoava u svom
ivotu. Centar gravitacije njegovog mentalnog ivota je u intelektualnoj aktivnosti.
Negativna metoda uzima ovo u obzir. Tako, posmatrajui kretanja u unutranjem ivotu,
ona poduzima jednu njihovu kritiku i nepristrasnu analizu. Radi se o opservaciji
pojavljivanja i gubljenja malih Ja ili cijelih grupa sainjenih od tih malih Ja, i u njihovom
prepoznavanju to kasnije vodi ka shvatanju da se tu radi o jednom Ne-Ja. Nadalje,
odreen trud mora da se uloi kako se ovjek ne bi identifikovao s njima.
Tako, malo po malo, on raspoznaje i izbacuje sve ono to ne indicira, odnosno, nema
tendenciju trajnog i stabilnog postojanja u strujama njegovog mentalnog ivota. Kada se
ovakve konstatacije stalno ponavljaju na jedan kontrolisan nain, posmatra e primjetiti
da odreeni elementi imaju trajnu i stabilnu prirodu, te se kao takvi ne mogu podvrgavati
principu objektivnog iskljuivanja: on e se onda nai relativno blizu praga svog istinskog
Ja.
Ova metoda ne trai od ovjeka nikakve ideale i vjerovanja.
Jedina opasnost ove metode je u tome to ona trai od ovjeka jednu potpunu
nepristrasnost prilikom tih njegovih posmatranja, iz kojih e on kasnije sam izvlaiti
zakljuke.
Ukoliko ovjek ne uspije da bude nepristrasan u svemu ovome, onda mu prijeti opasnost
da zapadne u iluziju dublje nego to se u njoj prethodno nalazio. Tako e se on nai u
situaciji koja je gora od one prijanje, i ne samo to, uspostavljene veze izmeu njegovih
centara mogu popucati i ako njegov magnetni centar nije dovoljno jak da preuzme kontrolu
nad njima, onda e ovjek postati nemoralan i opasan, kako za sebe samog, tako i za
druge.
[A kad neisti duh izae iz ovjeka, ide kroz bezvodna mjesta traei pokoja, i ne nae ga.
Onda ree: da se vratim u dom svoj otkuda sam izaao; i doavi nae ga praznog,
pometenog i ukraenog. Tada otide i uzme sa sobom sedam drugijeh duhova gorijeh od
sebe, i uavi ive ondje; i bude potonje gore ovjeku onome od prvoga. (Mateja, XII 4345, Luka, XI 24-26)]
Druga, pozitivna metoda, odnosi se na ovjeka iji se centar gravitacije mentalnog ivota
nalazi u njegovom srcu. Taj ovjek ima neki svoj ideal i pokuava da ga ostvari. On e u
tom sluaju morati da sastavi, odnosno, pridrui sve elemente u njegovoj Linosti koji u
sebi sadre sjemenje tog ideala. Ova metoda je suprotna od prole po tome to se ovdje
ne radi ni o kakvom iskljuivanju nestabilnih elemenata, nego o sintezi onih elemenata koji
imaju odreene karakteristike.
Ni ova metoda nije bezopasna. Opasnost se ovdje nalazi u odabiranju pravog ideala.
Ukoliko to nije uinjeno sa jednom dubokom iskrenou prema samom sebi, onda u
ovjeku dolazi do podijeljenosti i pucanja unutranjih veza, to na kraju moe zavriti
rascjepom u Linosti.
66

Nepristrasnost i iskrenost prema samom sebi su dva kljuna pojma u svemu ovome.
Jo jedna stvar koja nas esto dovodi do zabune je ta to mnogi od nas misle da je
teoretsko znanje o svemu ovome sasvim dovoljno, da bi ovjek mogao napredovati.
Naravno, tu se radi o jednoj velikoj zabludi.
U realnosti, ezoteriki rad zahtjeva jedno neprestano ulaganje napora u analizu i sintezu,
kako bi se konsolidovalo svako zrno uspjeha kojeg smo skupili na naem maru prema
Putu, ili na Putu.
Uticaji kojima nas ivot neprestano izlae su izmjeani i uzurpirani. Mi posjedujemo
odreene sposobnosti i jednu odreenu slobodu djelovanja, kako bi mogli birati izmeu
njih. Mi takoe posjedujemo jednu silu koja nam moe omoguiti da radimo na tom izboru.
Ta sila se zove panja.
Panja je jedini kapital kojeg mi posjedujemo. Meutim, mi ga moemo koristiti na
ispravan ili pogrean nain. U mnogim sluajevima, moglo bi se rei da je to jedna naa
sposobnost koju mi rijetko koristimo, te je tako jednostavno, putamo da se rasprava.
Panja nam je veoma bitna, pogotovo za kontrolu negativnih emocija, koje nas oslabljuju i
u nama izazivaju gubitak onih sila koje smo uspjeli da skupimo uz pomo velikog napora.
U nekim sluajevima, to moe ii toliko daleko da uzrokuje jedan potpuni raspad sistema
unutar nas. Jedno budno motrenje e nam pomoi da zaustavimo ovu vrstu emocija u
momentu kad se one pojave. Kasnije emo biti u stanju da na terenu koji je proien na
ovaj nain, pustimo pozitivne emocije da slobodno teku i tako nas obogate i omogue nam
da skupimo dodatnu snagu, koja e nam onda omoguiti da nastavimo sa svojim
ezoterikim radom.
~***~
Odnos mukarca i ene sa ezoterike take gledita
[Ali niti je mu bez ene, niti ena bez mua u Gospodinu. (I Korinanima, XI 11)]
Ezoterika evolucija, po svojoj prirodi je evolucija koja ukljuuje oboje, mukarca i enu.
Nije samo Adam izgnan iz raja, nego Adam i Eva, zajedno. Svako od njih dvoje je
doivjeo taj pad na svoj nain. Isto tako, na povratku u raj mukarac i ena moraju da
rade zajedno, kao polarna bia, jer su zajedno i izgnani iz njega.
U Tradiciji postoji jedan postulat koji kae da je mukarac u stanju da se kree direktno u
pravcu do jednog odreenog cilja, dok ena nema kapacitet za tako neto. Ukoliko ona
eli da dosegne odreeni cilj, ona mora nai mukarca koji ima isti cilj i pokuati da ga
ostvari zajedno s njim. To moe biti njen mu, brat, duhovni uitelj ili neko ko dobro vlada
tajnama ezoterike nauke. Uloga ene u iskupljenju, odnosno, povratku nazad, trebala bi
biti slina onoj ulozi koju je ona odigrala u dogaanjima neposredno prije izgnanstva iz
raja. Ona treba da bude nosilac inspiracije.
Simbolino reeno, ena nakon to je u svojoj plodnoj i bujnoj mati zaela ideju da okusi
pojam Iluzije, ona je taj njen plod, nakon kuanja, ponudila i svom muu, tako da su oboje
zajedno posrnuli. Tada je poeo i jedan dugaak put uenja, to predstavlja plod Drveta
Dobra i Zla.
67

Pojam pronicljivosti je veoma bitan jer se bez pronicljivosti ili razboritosti ne moe daleko
stii na ezoterikom polju. Problem je u tome to ovjek nema u sebi jedan apsolutni
koncept o Dobru i Zlu. Svaka zraka svjetlosti koja dospije u njegovo oko nosi sa sobom i
jednu sijenku, koja je esto u stanju da zavara i one koji su prilino inteligentni. Tako, kad
iskreno hoemo da rijeimo neki problem, mi nalazimo skoro isti procenat razloga za i
protiv odreenog rjeenja. ovjek nije u stanju da donese neku permanentnu odluku. Ljudi
ija psiha nije orjentisana uz pomo neke ideje vodilje, su generalno nepokretni sve do
momenta kada na osnovu nekog vanjskog impulsa odlue neto, to im onda neko
odreeno vrijeme diktira njihovo ponaanje u ivotu.
Za one koji krenu u potragu za Putom, sve ovo se mijenja. Ta potraga predstavlja jedan
stalni cilj. Tako, bez obzira to on razumije da je sve relativno, takav ovjek je sada u
stanju da ovlada konceptom pozitivnog i negativnog: sve ono to ga vodi prema cilju kojeg
si je on postavio i sve to mu pomae da ga ostvari, za njega predstavlja Dobro; sve sto
ga zavlai na stranu, zaustavlja ga, gura ga nazad ili uopteno reeno, sve to mu stvara
prepreke, bilo fizike ili psiholoke prirode, na putu koji ga vodi prema cilju, postaje za
njega Zlo. Ovo predstavlja jednu optu definiciju koja vai kada se o potrazi za Putom
radi.
~***~
Jedna jaka psihika kriza je neto to e zadesiti svakog tragaoca odmah na poetku
njegovog ezoterikog rada, pogotovo ako psihiki okovi kojima je on bio prethodno
izloen nisu bili dovoljno jaki. Tu dolazi do jedne unutranje borbe izmedu afirmacije i
negacije, koja moe da izazove jednu duboku sumnju, usljed koje e neki od tragalaca da
prekinu svoj rad na ezoterikom polju.
Realno reeno, jedna takva bitka je svakom tragaocu neophodno potrebna jer samo ona
ima taj potencijal da u njemu proizvede jednu jaku napetost koja u jednom momentu moe
postati fiziki skoro nepodnoljiva. Upravo u tom momentu e se pojaati i trenje izmeu
onog mnotva elemenata u njegovoj Linosti, to e na kraju dovesti do izbijanja jedne
vatre koja e mu zapaliti srce. Ta vatra, koja se pretvara u jedan unutranji oganj,
prouzrokuje u ovjeku jednu fuziju (nju smo prethodno ve pomenuli), koja ukoliko se
pravilno upotrijebi, predstavlja prvi vaan i opipljiv rezultat ezoterikog rada.
Ukoliko mukarac i ena rade zajedno i - ukoliko su oni polarna bia, - uloga ene e u
svemu ovome biti isto toliko vana kao i uloga mukarca. Ona e kao inspirator pruati
podrku mukarcu u trenucima kada on padne u krizu i kada se obeshrabri. To e s
vremena na vrijeme biti neminovno, jer i ezoteriki rad prolazi kroz tzv. oktave Zakona
Broja Sedam. Ona e takoe inicirati one dodatne okove kada ezoteriki rad ude u fazu
zastoja. Moglo bi se rei da ovakva jedna vrsta saradnje izmeu mukarca i ene
potvruje polarizovanost ta dva bia.
Sada, kada smo uli u eru Svetog Duha, u kojoj sve to je lano mada, ponekad i sa
najboljim namjerama mora da pukne i doivi raspad, problem istinskog polariteta parova
od kljunog je znaaja. Ta dva bia, koja bi trebala biti polarna, ne mogu biti apsolutno
sigurni u tu svoju polarnost sve do odreenog vremena u budunosti, kada dostignu nivo
ovjeka br. 4 i nau se na pragu 5-tog nivoa. To je zbog toga to oni, iako u sutini polarni,
svaki sa sobom nose i jednu prolost koja prekriva njihovo istinsko Ja, razliitim
pokrovima. Tek kada oni postepeno ponu odbacivati sa sebe djelove te fasade i kada se
68

ispod nje pone pojavljivati njihovo istinsko lice, doi e i do njihovog postepenog
otkrivanja jedno drugom, to im moe donijeti jednu neopisivu radost i sreu. Tako e i
njihova ljubav svakim danom sve vie rasti. Ona e danas biti vea nego jue ali mnogo
manja nego sutra. To je put Pobjede.
~***~
Prema Tradiciji, postoji samo jedan Put, meutim, postoje i tri Prilazna puta koja vode ka
njemu i svaki od njih je u vezi sa jednim od tri osnovna tipa vanjskog ovjeka. Put se
predstavlja kao jedna rijeka koja se ulijeva u Okean kroz svoja tri rukavca. Voda iz te rijeke
potie iz jednog mirnog jezera koje se nalazi visoko u planinama, a samo jezero odraava
u sebi nebesku ljepotu.

Evolucija prema Svijesti podrazumijeva kretanje iz zone posljedica ka zoni uzroka.

Drugim rijeima reeno, radi se o usponu stepenicama koje vode od biti proizvod, do
biti proizvoda; od mehanike egzistencije, koja podrazumijeva Smrt, - prema egzistenciji
kojom upravlja stvaralaki duh, koji predstavlja ivot.
~***~
Pitanje cilja je veoma bitno. ta je to cilj ivota? ta bi mogao da bude njegov cilj? ivot
je besmislen ukoliko nema neki cilj u ezoterikom smislu te rijei. Ta taka gledita
istovremeno pravi razliku izmeu indirektnih i direktnih ciljeva ljudske egzistencije.
Indirektni ciljevi karakteristini su za opti sluaj, ovjeanstvo kao jednu cjelinu. ovjek
prati ivotni tok. Nesvjestan da to ini, on slui interesima Prirode kroz jednu igru
raanja, ljubavi i smrti; i tako doprinosi razvoju Zraka Stvaranja.
Direktni ciljevi stvoreni su za specijalne sluajeve. Ovdje ovjek ide protiv opteg
ivotnog toka. On se individualno penje kosmikim stepenicama, nakon to je prvo
neutralizovao uticaj Mjeseca unutar sebe, kojeg on ispoljava na organski ivot kako bi
zadovoljio svoje vlastite potrebe. Direktan cilj se ne moe shvatiti, formulisati i slijediti od
strane ovjeka osim po cijenu jednog svjesnog napora.
Postoji samo jedan direktan cilj, meutim, tu se radi o jednom dugoronom cilju koji koji se
jedino moe ostvariti u fazama. Na svom putu, ovjek koji tei da dosegne Put, mora da
formulie svoje tzv. kratkorone i srednjerone ciljeve. Jedan jedini cilj mora se postizati ili
ostvarivati u jedno odreeno vrijeme i on mora biti u dometu snaga koje tragaoc posjeduje
u sebi.
69

Ovo je par primjera nekih moguih direktnih ciljeva:

-

postati gospodar nad samim sobom

sticanje stvaralakog duha, kao izvora inspiracije

podizanje fiziolokih procesa do nivoa budne svijesti

sticanje novih sposobnosti

aktivno uestvovanje u obavljanju nekog ezoterikog projekta

kompletna regeneracija svog bia

~***~

Gledajui sebe i druge, uz pomo sredstava koja mu stoje na raspolaganju, vanjski

ovjek esto nije u stanju da odredi kad neto stvarno jeste i kad se nesto ini da jeste,
niti on moe da shvati razliku izmeu ta dva pojma. Gledajui kroz prizmu nerazvijenog
organizma svoje Linosti, ono to je stvarno Istinsko, njemu se ini da je relativno.
Razlikovanje istinskog od relativnog je posebno teko za ovjeka tipa 1, 2 ili 3, koji
nemajui stvarne kriterijume za odreivanje te vrste razlike, na kraju kae: sve je
relativno, to je jedna tvrdnja koja ima samo relativnu vrijednost.
Tradicija naglaava da je veoma bitno spoznati duboku vanost ovjekove sposobnosti
razlikovanja izmeu pojmova biti i initi se. Da bi se razumjela sutina te problematike,
trebalo bi se vratiti Izvoru i razumjeti da se Manifestacija izraava u obliku stvorenog
Univerzuma, gdje odnos izmeu Beskonanog i Nule takoe odraava odnos izmeu
jedne beskonano velike koliine i beskonano male koliine. Kvantitativno gledajui taj
odnos predstavlja jednu veoma malu varijaciju, meutim, sa kvalitativne strane, ona je
prilino velika.
Prema metodologiji same Kreacije, inicijalna Nula se dijeli na beskonaan broj zasebnih
nula a svako od nas potie iz jednog od kolinika te Nule, to je u stvari naa Linost.
Tako da smo mi time dobili jednu tzv. posuenu egzistenciju.
Tradicija dalje kae da se znaenje Kreacije sastoji u jednoj realizaciji, u odnosu na Nulu,
Sjedinjenja koje po svojoj sutini analogno Beskonanosti.
To znai da je naa misija da u ivotu takoe ostvarimo jedan kolinik Sjedinjenja,
poinjui od kolinika Nule.
*[Ovo je normalno izraeno grupom matematikih formula koje predstavljaju Stvaranje,
od faze nemanifestovanog Apsoluta, preko ideje, pa do Ostvarenja Univerzuma, koje sam
ja ovom prilikom izostavio. To inae spada u jednu posebnu ezoteriku granu pod nazivom
Doktrina Brojeva].
~***~

70

Znai, naa Linost, u sutini ima jednu posuenu egzistenciju, to bi se dananjim

rijenikom moglo usporediti sa ivotom na kredit. Tako bi mi uz pomo te Linosti trebali
ostvariti istinsku Individualnost to bi nam onda omoguilo da uzmemo aktivnog uea u
optoj evoluciji ovog Univerzuma. Tako bi nam i nae tijelo, koje predstavlja samo jedno
boravite za nau Linost, trebalo omoguiti da ostvarimo jedno istinsko sjedinjenje. Nama
bi trebalo biti jasno da kredit kojeg smo dobili nije neogranien i sa te take gledita
trebalo bi obratiti panju na ono to je reeno u Paraboli o talantima. (Mateja XXV 13-30)
Stoga mi u naoj potrazi za Putom moramo zaraditi pet talanata za pet, ili bar dva za dva,
to simbolino predstavlja nau transformaciju iz vjetakog u istinito.
~***~
Biti podrazumjeva bivstvovanje u Sadanjosti. Mi ne moemo jo uvijek biti u Budunosti,
nismo vie ni u Prolosti, ali ta je to Sadanjost?
Ja Linosti, koje je u sutini samo jedan kredit, samo je jedno privremeno Ja koje
ovjek koristi u nedostatku svijesti istinskog Ja. Sa ovim Ja Linosti, ovjek ivi ili u
Budunosti ili u Prolosti. Linost nema Sadanjost, ona joj se samo ini kao jedna
nejasna demarkaciona linija. Kada se ta linija dosegne, Budunost se misteriozno pretvara
u Prolost. Ono to mi nazivamo Sadanjou, to je u stvari nedavna prolost zajedno sa
naim slutnjama o bliskoj Budunosti. Istinska Sadanjost, kako se ini, za nas ne postoji.
U realnosti, sukcesija dogaaja u Vremenu, Istorija u svakom svom aspektu, sastoji se od
jedne neprekidne sukcesije nezavisnih i autonomnih estica istinske Sadanjosti. Drugim
rijeima, naa predstava o jednoj demarkacionoj liniji gdje se Budunost transformie u
Prolost, je pogrena. Na klasini koncept o Budunosti i Prolosti je takode pogrean. U
stvari, sve to postoji, postoji u Vremenu. Da bi se potvrdilo njegovo postojanje, jedan
objekat koji posjeduje tri dimenzije u prostoru i koji je formiran od vrste materije, jo uvijek
treba jedan elemenat vremena. Ukoliko mu se ne da taj elemenat vremena, on onda ne
moe da egzistira. Tako, Sadanost ima jedan svoj produetak, koji joj je neophodan. Za
vanjskog ovjeka, taj produetak je veoma kratak i individualne je prirode.
~***~
Kod svih ivih bia trajanje Sadanjeg momenta je individualno. Kod vanjskog ovjeka,
taj momenat traje od njegovog udisaja do izdisaja, to podrazumijeva u prosjeku 3 4
sekunde. To vrijeme podrazumjeva njegovo maksimalno trajanje Sadanjosti. U momentu
kada se kod ovjeka naglo pojave emocije, njegovo se disanje ubrzava te tako i trajanje
Sadanjosti smanjuje. Sadanjost se smanjuje proporcionalno sa ubrzavanjem disanja.
Nasuprot tome, neko ko uz pomo integracije svoje Sadanjosti uspjeva da u
nenormalnim uslovima odri svoj fiziki ritam u svom normalnom stanju, u stanju je i da
zadri mir i pribranost, to mu onda omoguava donoenje racionalnih odluka.
(Onaj koji je u stanju da za vrijeme bitke uje topot kopita svog konja, bie pobjednik.)
Za ljude koji su skloni estom utapanju (u vanjski ivot) Sadanjost se gubi; tako se i one
gube kad zapadnu u konfliktne situacije, te esto ale zbog odluka koje su donjeli u tim
momentima.
71

S druge strane, to je ovjekova koncentracija dublja, disanje je sporije a Sadanost dua.

Kod stanja kontemplacije, sadanjost se ne moe percipirati.
~***~
Doktrina Sadanjosti
ovjek na sebe gleda kao na jedan jedan popreni presjek sadanjeg momenta a tako
ga vide i drugi slini njemu. Iza tih sukcesivnih sekcija od kojih svaka predstavlja jedan
jedini momenat, mi moemo nai jedan cijeli film. Izmeu njegovih granica oznaenih
rodenjem i smru, taj film predstavlja cijeli nas ivot, sva druga bia s kojim smo bili u
kontaktu, kao i jedan skup moralnih i materijalnih okolnosti koje su nas okruivale.
To se moe porediti i sa onim to se dogaa kada gledamo neki film kroz onaj uski otvor
na kaleidoskopu. To nam daje i jednu iluziju kretanja u vremenu. irina otvora
kaleidoskopa odgovara naoj Sadanjosti, odnosno, periodu od jednog udisaja do drugog.
(diferencijalna razlika prezenta)
U realnosti, Sadanjost nema svoje trajanje. Ona ne traje; sve to traje, samo se protee
u Vremenu i tako automatski egzistira na cijelom podruju Budunost-Prolost. Meutim,
mada je sama Sadanjost smjetena izvan Vremena, mi emo morati koristiti pojam
trajanje Sadanjosti kako bi na linearni um lake shvatio ovaj koncept.
Tako uz pomo primjera kaleidoskopa moemo rei da mjerei trajanje neije
individualne Sadanjosti, uz pomo vremenskih jedinica, mi u sutini ne mjerimo
Sadanjost, nego samo irinu otvora kaleidoskopa, kroz kojeg ovjek posmatra ivotni
film.
Ukoliko npr. zamislimo jedno jednodimenzionalno bie, jednu ivu taku obdarenu
inteligencijom, koja ivi na jednoj zakrivljenoj geometrijskoj liniji, onda moemo rei da e
ta taka biti svjesna prostora samo u smislu onoga to je neposredno ispred nje, iza nje i
tamo gdje jeste. Zbog toga to njen um nema sposobnost koncepcije druge dimenzije, ona
e misliti da ivi na jednoj pravoj liniji, poto joj pojam zakrivljenosti ne moe biti poznat.
Ljudsko bie je trodimenzionalno u prostoru a jednodimenzionalno u vremenu. Tako
ovjek ivi u Vremenu pravolinijski, i nije u stanju da primjeti nita izvan te linije. Isto kao i
u sluaju one take iz gornjeg primjera, svo njegovo poimanje svodi se na to ta stoji
neposredno iza njega, ispred njega i tu gdje se on trenutno nalazi tj. u Sadanjosti, koju
on percipira bez onog njenog produetka .
Meutim, ukoliko uz pomo odreenih vjebi ona naa iva taka zadobije osjeaj za
dugu dimenziju i ako se onda odvoji od one geometrijske linije za koju smatra da je sve to
postoji, ona e biti iznenaena kad uvidi da sada moe vidjeti ne samo onu taku ovdje,
nego da istovremeno vidi i dva fragmenta linije na kojoj ivi, od koji se jedan nalazi ispred,
a drugi iza.

72

(nova taka opservacije)

Sa ovjekom koji ivi na jednoj Vremenskoj liniji, stvar je potpuno ista. Moramo se sjetiti
da je ta linija zakrivljena usljed dejstva Zakona Broja Sedam. S obzirom da je ovjekov um
jednodimenzionalan u Vremenu, on ne moe vidjeti devijacije te linije u budunosti.
Kada jedna osoba proe kroz fazu ovjeka br. 4 i postane ovjek br. 5, onda ona stie
sposobnost da percipira i drugu Vremensku dimenziju. Isto kao i u onom sluaju kada se
ona iva taka odvaja od svoje linije, tako e i ovaj ovjek biti sposoban da istovremeno
posmatra sadanji momenat, Prolost i Budunost. To znai da je sam pojam Budunosti i
Prolosti samo jedan relativan pojam karateristian za ogranienu inteligenciju vanjskog
ovjeka, dok u realnosti, objektivno, nita drugo ne postoji do samo Sadanjost, jedan film
koji u bilo kom svom krugu sadri sve, Budunost i svu Prolost.
[Da li se onda, s ove take gledita, moe razumjeti ona Isusova gramatiki apsurdna
fraza: ja sam prije nego se Abram rodio Jovan, VIII 58]
Sada moemo ve rei da ezoteriki rad na samom sebi ima sutinski cilj da proiri
ovjekov individualni otvor kroz koji on direktno posmatra Sadanjost.
Otvor kojeg posjeduje vanjski ovjek, nije dovoljno irok da bi on mogao kroz njega da
posmatra istovremeno Prolost i Budunost stopljene zajedno sa jednom irom
Sadanjou (samo Sadanjost postoji), tako da bi mogao da ima neke koristi od svega
toga. Da bi se to postiglo, taj otvor se mora adekvatno proiriti.
Percepcija Ja koja je u stanju da obuhvati Budunost i Prolost u sklopu Sadanjosti,
nije nita drugo do svijest istinskog Ja. Sadanjost koja se posmatra na taj nain
podrazumijeva ivot; a onaj otvor koji je irok tri sekunde predstavlja ona uvena iroka
vrata.
Taj otvor istovremeno predstavlja i one iglene ui. (Marko X; 25)
~***~
Tradicija nalazi neke paralele u ovom poslednjem navodu kako bi pojasnila odreene
faktore koji ovjeku pomau ili oteavaju pristup Putu. U tom smislu, kao primjer se daju
sljedei navodi: djeco! Kako je teko onima koji se uzdaju u svoje bogatstvo ui u carstvo
73

Boije! Lake je kamili proi kroz iglene ui nego li bogatome ui u carstvo Boije. (Marko,
X 24-25; Luka, XIII 24-25 i Mateja XIX 23-24)
Sada se postavlja pitanje: ko je bogat ovjek? U ezoterikom smislu bogat ovjek je onaj
koji pridaje veliki znaaj svojoj Linosti; onaj koji oslanja na nju, poklanja joj svoje
povjerenje i ulae nadu u nju. To nema nikakve veze sa njegovim materijalnim
bogatstvom.
Ve smo prije naglasili da ovjek, da bi uopte krenuo Putem, prvo mora da doivi jedan
moralni bankrot. On tek onda moe spoznati sav zalud iluzije ponosa i istinsku vrijednost
skromnosti i poniznosti. Bio on bogata ili prosjak, u tom momentu on e sigurno biti
siromaan duhom. Tada e lako proi kroz one iglene ui.
[Blago siromanim duhom jer je njihovo carstvo nebesko; (Mateja, V 3)]
~***~
Postoji jedna grupa ezoterikih vjebi namijenjena za ljude koji su stekli odreenu
koliinu teoretskog znanja i uz pomo koje oni mogu poeti sa praktinim radom. Cilj ovih
vjebi je sticanje istinske Sadanjosti. Te vjebe su istovremeno fizike i psihike prirode,
njih je potrebno ih je izvoditi cijelom duinom Puta jer one slue za:
-

ovladavanje svojim tijelom

ovladavanje svojom Linou

uspostavljanje kontakta sa viim nivoima svijesti

~***~

Prva grupa ovih vjebi se odnosi na odravanje vanjske istoe. Tu se radi o odravanju
jednog visokog nivoa line higijene
~***~
Druga grupa se odnosi na unutranju istou. U vezi s tim, trebalo bi razumjeti da svaka
vrsta konstipacije probavnog trakta izaziva odreen stepen intoksikacije organizma. Stoga
je bitno da ovjek pravilnom ishranom i redovnim fizikim vjebama obezbjedi redovno
pranjenje svog probavnog trakta.
~***~
Trea grupa ovih vjebi ima za cilj zauzimanje ispravne poze. Da bi se pravilno
sprovodile psihike vjebe, tijelo se mora drati u jednom skoro perfektnom stanju
ekvilibrijuma, tako da se sva panja moe posvetiti objektu vjebe. U vezi s tim, najbolja
poza koju bi trebalo zauzeti je tzv. poza mudraca. (Nju smo pomenuli u jednom od
prolih dijelova ovog teksta).
~***~
74

U etvrtu grupu spadaju vjebe pravilnog, ritmikog disanja.

* [Danas postoje razne tehnike vjebi disanja od kojih neke mogu biti opasne zbog
izazivanja plunog emfizema, te se u vezi s tim preporuuje veliki oprez.]
~***~
Peta grupa: konstatacija. Ovom grupom vjebi se ulazi na tzv. psihiko podruje. Radi
se o prouavanju samog sebe. Pojam konstatacije podrazumijeva sposobnost
spoznavanja objektivnog stanja jedne odreene stvari ili fenomena za svrhu odreenja
injenica, bez upotrebe svog vlastitog miljenja.
Odatle, svaki akt konstatacije ukljuuje jednostavnu opservaciju neke injenice, dok je
ovjek istovremeno svjestan samog sebe. Konstatacija podrazumijeva udvajanje panje;
na objekat i na samog sebe. Ova vjeba zahtijeva od ovjeka svu nepristrasnost koju je on
u stanju da ostvari. U svakom drugom sluaju, ona se deformie u izvjetavanje, to sa
ezoterike take gledita nema nikakvu vrijednost.
Konstatacija obuhvata 2 grupe vjebi:
-

Vanjska konstatacija gdje posmatramo jedan ili vie vanjskih objekata

ukljuujui i sebe; prilikom ega posmatramo i sebe iz vana.

Unutranja konstatacija gdje posmatramo jednu ili vie karakternih crta,

osobina, injenica ili fenomena iz naeg linog unutranjeg ivota.
~***~

Konstatacije je u svojoj sutini jedna stalna bitka protiv sila koje dre ovjeka u
mentalnom snu. Ve nam je poznato da ovjek moe da gleda a da pri tome nita ne vidi,
to je karakteristika za veinu naih vizuelnih utisaka.
Kad gledamo i vidimo neto, onda to moemo nazvati opservacijom. Ukoliko ubacimo u
igru i panju, tad smo ve napravili odreeni napredak, meutim, opservacija sama nije
dovoljna da bi se postigli odreeni ezoteriki rezultati jer ak i kada smo obratili svu
pozornost, objekat kojeg posmatramo jo uvijek nas moe zavarati do te mjere da
izgubimo svijest o samom sebi.
Istinsku konstataciju, koja nam donosi odreene rezultate ezoterike prirode, moemo
dosegnuti samo kad prilikom opservacije uloimo jedan odreen svjestan napor ili panju,
koja je simultano usmjerena prema vanjskom i prema unutranjem. Ova vrsta opservacije
sa dupliranom panjom, zahtijeva se od nas cijelom duinom Puta ka vrhu ezoterine
evolucije. To se u Tradiciji naziva odravnjem trezvenosti.
[A to vam kaem, svima kaem: straite. (Marko, XIII 37)]
Ve smo vidjeli da vanjski ovjek ivi odsutan od samog sebe. On ivi u snovima; u
snovima tokom noi i u snovima po danu.

75

Mi provodimo svoj ivot u jednom dubokom snu. Kako uopte, u praksi, moemo da
prevaziemo ovakvu jednu situaciju? To je veoma teko, a evo i zato. ovjek koji spava
zadrava neke svoje odreene utiske u smislu ivotnih iskustava koje je imao u budnom
stanju svijesti, zajedno sa pamenjem svog imena, koje je simbol njegove Linosti. Kad se
probudi, ova vrsta memorije e mu pomoi da povrati svoju budnu svijest bez nekih veih
problema. Meutim, prilikom njegovog prelaza sa ovog na vii nivo svijesti, na nivo svijesti
istinskog Ja, ova dva sutinska elementa e mu nedostajati: iskustvo tog ivota i
poznavanje svog imena na tom nivou. Samo uz pomo jednog neprestanog rada, uz
praktikovanje konstatacije, koja istovremno podrazumijeva ulaganje svjesnog napora da
se postigne prisustvo, sve do one take kad ono postaje jedno stvarno prisustvo u samom
sebi ovjek moe ostvariti svoje drugo Roenje, roenje Individualnosti, to je u sutini
jedan neunitivi spoj njegove razvijene i novoroene Linosti sa njegovim istinskim Ja.
Tada e on dobiti i jedno novo ime.
[koji pobijedi dau mu da jede od mane sakrivene, i dau mu kamen bijel, i na kamenu
novo ime napisano, kojega niko ne zna osim onoga koji primi. (Otkr., II 17)]
~***~
Vanjska konstatacija moe biti pasivna, kada se radi o objektima koji su nam prezentirani
od strane vanjskog filma dogaaja, tj. kada ih mi ne biramo.
Ona moe biti i aktivna, kada se usmjerava na neki odabrani objekat. U svom aktivnom
obliku vanjska konstatacija se moe vjebati uz pomo jednog metoda, koji nam ukoliko se
ee izvodi, moe pomoi da saznamo kakav utisak ostavljamo na druge. Mada to nije
svrha ovog metoda, uz pomo njega moemo spoznati i odbaciti sve one lane predstave
koje imamo o sebi samima. Ova vrsta konstatovanja se zove, konstatovanje sa
reflekcijom, ili slikanje samog sebe. Ti snimci imaju najveu vrijednost kada ih napravimo
na nekom sastanku tj. u momentu kada se obraamo nekoj veoj grupi ljudi. Tu moramo
uloiti jedan veliki napor konstatacije u smislu da se osjetimo onako kako smo vieni u tom
momentu od strane drugih. Jedan album sainjen od ovakvih snimaka pomae nam da u
naem mentalnom oku rekonstruiemo svoju sliku koju prezentiramo drugima. Da bi tu
sliku jo bolje upoznali, moemo se posluiti jednom jednostavnom vjebom sa dva
ogledala. Poznato nam je da se naa slika obrne u ogledalu, tako da lijevo postaje desno i
obratno. Kada gledamo same sebe uz pomo dva ogledala, onda se ta naa slika koriguje
to nam onda odaje jedan udan utisak. Odreeni nedostaci i crte na naem licu ine se
pojaanim, s obzirom da sada nae oko ne moe automatski da ispravlja greke kao to je
to sluaj sa obrnutom slikom. Ova vjeba e nam pomoi i da vidimo svoj vlastiti profil, za
koga normalno nemamo priliku da znamo kako izgleda. Ovakva jedna nova vizija samog
sebe uvijek nosi neto sa sobom.
~***~
Drugu grupu konstatacija ine tzv. unutranje konstatacije. Tu takoe postoji razlika
izmeu pasivnih i aktivnih vjebi, kao to je to sluaj sa vanjskim konstatovanjem.
U svom pasivnom obliku, unutranje konstatovanje je najbolje vjebati ujutro u pozi
mudraca. Kada se nalazimo u toj pozi i kada su nam svi miii dovoljno oputeni,
moraemo pasivno da konstatujemo sve ono to nam se javlja ispred naeg mentalnog
oka. Ova vjeba trai malo vie treniranja, jer se esto deava da u poetku ne vidimo
76

nita. Malo po malo, biemo u stanju da otkrijemo cijeli jedan svijet pun ivota i ivopisnih
boja. Kasnije e taj svijet postati objektom naeg rada, iji e cilj biti da u njemu
zavedemo red i da nad njim preuzmemo kontrolu; ezoterikim rijenikom reeno, mi
moramo da ga savladamo. Meutim, prije toga mi ga moramo potpuno izolovati od nae
budne svijesti, to se postie uz pomo jednog tihog i nepristrasnog pasivnog
konstatovanja. Nepristranost je ovdje od presudnog znaaja, poto e se ovjek tu zatei
iznenaenim kad u sebi otkrije odreena emocionalna i instiktivna kretanja i odreene
ideje, koje mu se u njegovom normalnom snu za vrijeme budnosti mogu da uine stranim.
Tako e ovjek pronai kako u njemu egzistiraju i neki elementi koji e mu se initi
nemoguim i absurdnim. On moe spoznati i to kako je on u sutini jedan egoista,
spreman da nae opravdanje za sva ona stanja u sebi samom, koja bi istovremeno, kod
drugih, bio spreman da proglasi uasnim ili kriminalnim. Postoji mnogo takvih crta koje
ovjek baca u pozadinu svoje svijesti i tamo ih sakriva. On to ini iz dva razloga. Prvi je taj
to ovjek ima tendenciju da stvara o samo sebi jednu sliku koja je daleko od realnosti, te
on tako izbacuje sve one elemente koji se ne uklapaju u tu sliku. Drugi razlog je taj to
ovjeka plai to to on u stvarnosti jeste. ovjek mora da se suoi s faktima koji mu
pokazuju ono to on stvarno jeste, jer svako okretanje glave u stranu i vraanje one stare
slike sebe, predstavlja jedno laganje samog sebe.
Uostalom, vanjskim ljudima koji ive u vanjskom ivotu, ne pada ni na pamet da poduzmu
ovu vrstu introspekcije.
Sve ovo nas ne bi trebalo ni malo uditi s obzirom da sve to potie iz jednog
sistematskog laganja samog sebe, jer kako ve znamo, sa ezoterike take gledita,
vanjski ovjek se rada u laima, ivi u laima i umire u laima. Tako, ezoteriki rad je
jedino to ovjeka moe izvui iz divljine u kojoj ivi. Ista ova vjeba konstatacije ima jo
jednu prednost koja se sastoji u tome to uz pomo nje prepoznajemo glavne
karakteristike nae Linosti.
S obzirom da bi ovjek trebao da izvodi ovu vrstu vjebi kad se nalazi na Prilaznom putu, u
nekim sluajevima e se dogoditi da on, ukoliko je odvie slab, ne bude u stanju da se
suoi sa ovim aspektima samog sebe, te se tako okrene nazad, sie s puta i uroni ponovo
u jo dublju iluziju.
Ovo podrazumjeva na neki nain i jednu fazu selekcije, jer se smatra da kad ovjek
stigne negdje pred kraj Prilaznog puta, on postaje ovjekom br. 4, te kao takav, on ne
moe vie da ima jednu lanu sliku o samom sebi. On mora da postane kao dijete,
osloboen od svih lai i iluzija o samom sebi, i svega onog vjetakog kao to su
raznorazna uputstva, obrazovanje i ivotna iskustva poloili u njega.
[I zaista vam kaem, ako se ne povratite i ne budete kao djeca, neete ui u carstvo
nebesko (Mateja xviii 3)]
Ove vjebe unutranjeg konstatovanja predstavljaju jedan instrumenat uz pomo koga
hrabri i uporni tragaoc postaje dijete.
U svom aktivnom obliku, unutranje konstatovanje izabire jedan odreen predmet iz
naeg unutranjeg ivota na kojeg treba obratiti panju; u svom tipinom obliku tu se radi o
jednoj praksi ispitivanja svijesti. Cilj je isti kao i kod vanjskog konstatovanja.
77

Svaka od ovih vjebi moe dalje voditi do koncentracije, iji objekat moe biti vanjski ili
unutranji, jer se Boje Carstvo nalazi i u nama i izvan nas istovremeno.
~***~
Koncentracija, spada u 6-tu grupu vjebi. Ona se sastoji u odvraanju panje od svega
to nije objekat moralne ili fizike koncentracije.
~***~
U 7-mu grupu vjebi spada kontemplacija. Nju postiemo kada smo u stanju da odrimo
koncentraciju na istom objektu tokom odreenog vremenskog perioda.
~***~
Cilj poslednje grupe vjebi je ekstaza. Koncentracija praena jednom produenom
kontemplacijom vodi ovjeka ka ekstazi, to je u sutini jedna vrsta stanja svijesti.
~***~
Ove poslednje tri grupe vjebi ne mogu biti od koristi ukoliko se nisu postigli opipljivi
rezultati prilikom vjebi konstatacije. Sve ovo je od velike pomoi kako bi se ovjek br.3
pretvorio u ovjeka br. 4, to je uslov za otvaranje Puta ezoterine evolucije pred
tragaocem.

Sada emo ponoviti sve glavne faktore, kako bi bolje razumjeli sam koncept Puta.
ovjek ivi u fizikom tijelu. U tom tijelu nalazi se njegova Linost. To je jedan suptilni
organizam sa provizornim Ja. Iza ovog organizma takoe postoje potpuno formirani vii
organi svijesti istinskog Ja, kao i sama Svijest.
Kod vanjskog ovjeka esto dolazi do konfuzije zbog njegove nedovoljno razvijene
Linosti. Osim rijetkih sluajeva, ovjek ne zna ni o emu drugom unutar sebe samog,
osim svoje Linosti. Ona mu se, u odnosu na njegovo tijelo, esto predstavlja njegovom
duom. Meutim, zbog svog neprijateljskog stava prema istinskom Ja, Linost je mnogo
vre vezana za tijelo, nego za njega. Taj kompleks due-Linosti je kao takav nestalan i
osuen je na propast. To ujedno objanjava i onu kontradikciju gdje ovjek smatra duu
neunitivom a istovremeno pria o opasnosti da je izgubi, odnosno o svom spasenju. U
stvari, postoji samo jedan nain za spasenje ove ovakve due-Linosti, a to je stvaranje
njene vrste veze sa istinskom, vjenom i neunitivom Duom, preko medijuma kojeg ine
tzv. vii centri svijesti. Ta istinska Dua moe da se manifestuje u ovjeku pod odreenim
uslovima.
Uz pomo te fuzije, dua-Linost koja po svojoj sutini sama nema nikakvu svjetlost,
poeti e da sija svjetlou besmrtne Due, sa kojom od tada pa na dalje, ona postaje
jedno. Sila istinskog Ja e onda uiniti lino ja, koje se s njim identificiralo, - besmrtnim.
To podrazumijeva istinsko znaenje rijei Spasenje.
78

~***~
Ve smo pomenuli da se ostvarenje veze izmedu Linosti i vieg emocionalnog centra ne
moe ostvariti sve do drugog Roenja; a do njega ne moe doi osim u sluaju jednog
dugotrajnog rada na Linosti, s ciljem da se ona dovede do perfekcije.
Odatle proistie i definicija Prilaznog puta: Prilazni put se sastoji od progresivnog sticanja
znanja i znanja s praktinom primjenom (savoir-faire), koje omoguava razvoj Linosti,
kako bi se ostvarilo drugo Roenje, tj. njena vrsta unija sa istinskim Ja. Onda,
Individualnost, roena na takav nain, stupa na Put, u pravom smislu te rijei.
Ova gornja definicija pokriva samo dio Puta, u irem smislu rijei, kojeg smo oznaili kao
Prilazni put. Taj dio je ujedno za tragaoca i najvaniji, jer bitka protiv Smrti koju je on
zapoeo, ovdje zavrava Pobjedom.
Ta Pobjeda se takoe sastoji u apsorpciji magnetnog centra od strane vieg emocionalnog
centra. To se dogaa kad magnetni centar apsorbuje nii emocionalni centar, nakon
regulisanja i dovoenja u ravnoteu tri nia centra Linosti.
Nakon ove Pobjede, naredni dio Puta, ili bolje reeno - pravi Put, podrazumijeva jedan
rad koji mora da se obavlja u potpuno drugaijim uslovima, izvan dohvata ili bilo kakvog
uticaja Smrti, sa svim ostalim fenomenima koji idu zajedno s tim.
~***~
Put se, u cijelom svom sklopu, sastoji od sedam sekcija ili etapa izmeu tri Praga. On
vodi od Smrti ka ivotu.
Taj Put je zamiljen prema Zakonu Broja Sedam i vodi u 10 faza od vanjskog ivota do
treeg Praga to je granica za evoluciju zemaljskog ovjeka. ovjek prolazi kroz svaku
od ovih faza uz pomo ulaganja i usmjerenja svog napora u jedan stvaralaki rad, koji se
mora uskladiti sa Zakonom Broja Tri.
U prvih deset faza, ovjek prolazi kroz tri razliita stanja:
-

katehumeni (staza); - oni koji su uz pomo razlikovanja B uticaja uspjeli u sebi

formirati embrionini magnetni centar.

(Prilazni put); - tragaoci koji su preli prvi Prag i koji napreduju prema drugom
Pragu.

(Put); - tragaoci koji su preli drugi Prag i sada evoluiraju prema treem Pragu.

Praenje Puta podrazumijeva pretvaranje ezotericizma u praksu.

79

0 divljina, zona vanjskog ovjeka

I egzotericizam, zona katehumena
II mezotericizam
III ezotericizam, zona unutranjeg ovjeka
Poslednja zona je podijeljena na tri koncentrina kruga, u korelaciji sa ovjekom br. 5, 6, i
7, u centru.
Tako se dijagram Puta moe predstaviti na sljedei nain:

Na ovom dijagramu Put je predstavljen u skladu sa skalom koja ide od DO do DO i tako

formira jednu oktavu. Intervali (meutonovi) izmeu DO i SI, i izmeu FA i MI, isto kao i
izmeu DO i SI sljedee oktave, - predstavljaju ona tri Praga.
Sada emo prokomentarisati svaku fazu Puta.
~***~
Prva faza

80

Prostor lijevo od prvog Praga predstavlja vanjski ivot, koji je karakterizovan anarhijom tri
centra Linosti. Uz pomo jednog veoma preciznog razlikovanja A i B uticaja, stvara se
embrio magnetnog centra, pod ijim uticajem se tragaoc privlai ka prvom Pragu.
~***~
Druga faza
Kada je dosegao tu taku, tragaoc je istovremeno stupio na put. On se sada suoava, oi
u oi sa ivotom: sa svojim linim ivotom i svim svojim rjeivim i nerjeivim problemima.
To, ujedno, predstavlja i njegov prvi ezoteriki ispit. Taj ispit se sastoji od jednog opteg
preispitivanja svih njegovih ivotnih vrijednosti. Rezultati koje e dobiti zavisie od
objektivnosti i hrabrosti koje je on unjeo u ovaj svoj ispit. ovjek ovdje mora da ispolji
jedan veliki i svjestan trud kako ne bi zaobilazio i odbacivao odreene stvari ili lagao
samog sebe. On takoe mora objektivno da prosudi one oko sebe i svoje odnose s njima.
U ovom periodu ovjek obino pone da gubi interes u vanjski ivot koji je baziran na A
uticajima a centar gravitacije njegove Linosti se pomjera prema njegovom magnetnom
centru.
To je ujedno i vrijeme kada se mora donjeti definitivna odluka, jer je bolje da se ovjek
povue prije nego to se pree prvi Prag, s obzirom da je sama priroda puta
jednosmjerna. Kasnije je mnogo tee vratiti se u matriks ili bolje reeno, nakon to ovjek
pree prvi Prag, postoje samo dvije opcije: napredak na Putu ili propast.
~***~
Trea faza
Prelazak prvog Praga podrazumijeva jedan ogroman korak naprijed, meutim, iskrena
elja da se izae iz vanjskog ivota, koja je bila inspiracija za taj prelazak, sama od sebe
nije dovoljna kako bi se ovjek oslobodio od A uticaja.
S druge strane Praga, pred ovjekom e se sam otkriti mezoterini dio posla kojeg on
mora da obavi prije nego to dostigne notu SI. On sada mora da se uvrsti i da se odluno
usmjeri prema naprijed, bez gledanja unazad.
[Nijedan nije pripravan za carstvo Boije koji metne ruku svoju na plug pa se obzire natrag.
(Luka IX 62)]
Zadatak predvien za ostvarenje note SI je taj da tragaoc sada mora da paljivo proe
kroz svoj ivotni film kako bi ostvario dva cilja:
-

da u toj fazi svoje evolucije koliko je god to mogue objektivno razlui izmeu
stalnih, vjenih elemenata i onih privremenih ili karmikih.
da stimulie u sebi, uz pomo te analize, jednu jaku elju da pree drugi Prag.

Snaga te elje i vrstina njegove odluke su jedina mjerila uspjeha. To je i razlog zato
tragaoc mora posvetiti posebnu panju radu na noti SI Puta.
81

Prije prvog Praga, ovjek treba biti svjestan svog odnosa prema vanjskom ivotu uopte.
Nakon njegovog prelaska, on mora uzimati objektivnim, ne vie taj vanjski ivot sa svim
njegovim iluzijama, nego film svog vlastitog ivota.
~***~
etvrta, peta i esta faza
One odgovaraju notama LA, SO i FA Puta. Ove note, tanije reeno, ine Prilazni put koji
vodi ka Putu. Ova se faza, ukljuujui notu SI, predstavlja u smislu Stepenita uz koje se
ovjek mora da popne.
Ovo ezoteriko stepenite ima jednu posebnu osobinu koju moramo stalno imati na umu.
Mi ne moemo ostajati dovijeka na nekoj od ovih stepenica. Nakon jednog odreenog
zastoja koji e biti dovoljan da ovjek ispuni zadatak koji se od njega zahtijeva od strane
note koja je na snazi, ta stepenica e ga pustiti da se popne na nju.
Prilikom svog uspona ovim Stepenitem, stepenicu po stepenicu, tragaoc e morati da
obavi sljedee zadatke:
-

nota LA da omogui svojoj Linosti da raste u najveem moguem stepenu

nota SO da je razvije

nota FA - da dovede u ravnoteu tri donja centra zamjenom mehanikih veza

izmeu njih svjesnim vezama svakog od tih centara sa magnetnim centrom, kome
e onda ti nii centri biti podreeni.

Penjui se Stepenitem na ovaj nain, poinjui od note SI, prelazei preko nota LA i SO,
tragaoc ce stii do note FA. Kada ispuni zadatak predvien za tu notu, on e postati ovjek
br. 4.
Moral koji je eliminisan iz njega bie nadomjeten uz pomo dejstva njegove svijesti,
odnosno, on e biti zamijenjen embrionom svijesti istinskog Ja, ija e svjetlost polako
penetrirati, malo po malo, kroz magnetni centar sve dok ne obasja cijelu Linost tragaoca.
Moramo imati na umu da ovjek br. 4 jo uvijek ostaje u nekim aspektima vanjski ovjek; i
on je jo uvijek smrtan. Meutim, on je sada spreman da pree preko drugog Praga, iza
kojega, zaklonjen od A uticaja i Zakona Sluajnosti, poinje Put u pravom smislu rijei.
Kada ostvari taj stepen, tragaoc postaje ovjek od uticaja C.
Ne smijemo nikada smetnuti s uma da ovjek bilo ta da radi, on to radi daleko od neke
perfekcije. Teoretski, ovjek br. 4 do momenta kada stigne do note FA, trebao bi ve da
bude potpuni gospodar nad samim sobom, u pravom smislu rijei. Rast i razvoj njegove
Linosti ve bi trebao biti dotjeran do svojih krajnjih granica. Ukoliko je to stvarno sluaj,
onda e on doivjeti sa velikom radou apsorpciju svog nieg emocionalnog centra od
strane magnetnog centra. Meutim, to se rijetko kad dogaa veinom zbog toga to
ovjek, svugdje i uvijek u zakanjenju, ne uspijeva potpuno da ispuni soje zadatke
predviene za svaku stepenicu na Stepenitu. Poto je vrijeme za boravak na svakoj od
tih stepenica ogranieno, on pod nagonom straha od pada, prelazi na sljedeu stepenicu,
82

esto vukavi za sobom neki dio svog karmikog duga. To je dozvoljeno ali samo pod
uslovom da se potpuno proienje obavi na noti FA.
~***~
Sedma faza
Prilikom dostizanja prvog Praga, tragaoc mora da se suoi sa ivotom. Kad dostigne
drugi Prag, on mora da se suoi, oi u oi, sa samim sobom. Drugim rijeima, on e vidjeti
svoju Linost u cijelom svom sklopu i u svakom njenom detalju. Na isti nain, on e
spoznati sve konsekvence svoje Karme kao i sve distorzije koje je to napravilo u njegovom
biu, pogotovo one distorzije koje su rezultat njegove line hipokrizije i laganja samog
sebe. To su najtei elementi za konstatovanje. U vezi s tim, oni su najtei i za
neutralisanje.
To predstavlja - drugi veliki ispit.
Po prvi put u svom ivotu, tragaoc e vidjeti sebe objektivno onakvim kakav on jeste, bez
ikakve minke, bez i najmanjeg opravdanja ili kompromisa, i bez mogunosti za ikakvo
izvrdavanje.
Za jednog pravednika, ovo e biti momenat beskrajne radosti.
Za sve druge a to je sluaj sa veinom ovakava jedna vizija samog sebe ini se,
najblae reeno, - strana.
Perfektan ekvilibrijum Linosti ne moe se ostvariti, osim u sluaju kompletne
neutralizacije svih karmikih konsekvenci.
Kada se ovjek suoi sa drugim Pragom, sve to je do tada bilo naueno na jedan
mehaniki nain, gubi svoj znaaj; svi odbojnici, svi auto-trankvilajzeri (sredstva za samosmirenje) moraju se slomiti i odbaciti. Svi dugovi moraju biti plaeni u istinskoj valuti.
Istovremeno, tragaoc se mora rijeiti svih onih svojih iluzornih i zamiljenih obaveza koje
ponekad mogu da imaju na njega jedno hipnotiko dejstvo i kojima ljudska bia esto
pridaju istinsku vrijednost.
Ta konfrontacija sa samim sobom esto ima jedan dramitian tok, zbog karmikog duga
kojeg svako od nas nosi sa sobom. Meutim, to je neizbjeno.
ovjek sada mora napraviti inventuru svog svojeg mentalnog inventara, jer sve do tog
momenta, najvei dio te njegove svojine bio je izvan polja njegove opservacije, zaturen
tamo negdje u arhivama podsvijesti. On e tako biti veoma iznenaen onim to e tamo
zatei, od velikih herojskih podviga pa do najogavnijih kriminalnih djela.
Ukoliko ovjek pobjegne od ovog monstruma u kojem on mora da prepozna samog
sebe, to e podrazumijevati jedan pad koji je pun opasnosti svakojake vrste. On mora
ovdje da zauzme jedan napadaki stav, jer samo u tom sluaju Linost-monstrum e
popustiti. U tom momentu ovjek e postati gospodar nad samim sobom.
83

Od tada pa nadalje, ovjekov zadatak e biti transfiguracija njegove Linosti. On mora da

prenese na nju jednu sliku koja zrai istinskom Ljepotom.
~***~
Prelaskom drugog Praga, raa se jedna razvijena i harmonizirana Linost. To ujedno
prestavlja i drugo Roenje, koje je analogno, sa svake take gledita, jednom fizikom
roenju. Ono prolazi kroz iste faze.
Nakon prelaska drugog Praga, Linost se sjedinjuje sa istinskim Ja. Tako e ono
provizorno Ja, koje nije bilo uniteno, nego razvijeno do krajnjih svojih granica, sada biti
zauvijek sjedinjeno sa istinskim Ja: ovjek tako postaje - ovjek 5.
Ova neunitiva unija formira njegovu Individualnost. Tako se moe rei da tek od tog
momenta ovjek poinje stvarno da egzistira. On sada - jeste, i tek u tom momentu on e
biti u stanju da sa sigurnou i iskrenou kae da je sretan to se rodio.
~***~
ovjekova Linost moe imati tri razliita agregatna stanja, slino kao to to moe imati i
materija.
Prije Prvog praga, Ja Linosti se nalazi u vrstom stanju. U tom stanju, privlane
molekularne sile su mnogo jae od centrifugalnih sila. Sa psiholoke strane ovo stanje se
karakterie egoizmom: sve za mene. U tom vrstom stanju, ovjek ne moe da razumije
nikoga. U takvom stanju on je esto uvjeren da je uvijek u pravu, a za sve svoje padove
optuzuje druge ili ih pripisuje sluajnim nesreama. On je, takoe, veoma samouvjeren.
Nakon to dostigne prvi Prag, tragaoc nije vie u toliko vrstom stanju, zato to on sada
vie ne vjeruje u apsolutnu vrijednost A uticaja. On e poinjati da sumnja nakon to je
primjetio postojanje B uticaja , te poeo i da ih razaznaje od drugih uticaja. Nakon to je
dostigao prvi Prag, on nije vie toliko tvrd, on sada postaje mekan.
Daljim radom izmeu dva Praga, njegovo mentalno Ja postaje sve suptilnije i kada
dostigne notu FA, ono je ve u tenom stanju.
Teni mentalitet je u stanju da razumije ne samo sebe nego i druge, stavljajui se na
njihovo mjesto. Za takve ljude kaemo da su otvorene svijesti.
Nakon prelaska drugog Praga, ovjek 4, koji je sada postao ovjek 5, stie gasovito
mentalno stanje koje sve proima, te mu tako omoguava i da razumije sva bia i sve
stvari.
~***~
Osma, deveta i deseta faza
Nakon drugog Praga poinje pravi Put. On se sastoji od tri etape na koje moemo gledati
kao na note MI, RE i DO.
84

Pod okriljem note MI, unutranji ovjek stupa na jedan vii nivo ezoterinog uenja. On
se sada obavezuje da pone da ui druge. Tokom tog uenja drugih, on istovremeno stie
nove sposobnosti i osobine koje su u skladu sa odreenim elementima njegove
Individualnosti. (Darovi Svetog Duha)
Na tom stepenu ovjek postaje majstor, gledajuci odozdo, a gledajui odozgo, - asistent.
Prva nova sposobnost zajednika za sve Individualnosti a razvijana kroz faze MI i RE
je sposobnost spontanog razlikovanja istinskog od lanog. Ta sposobnost e biti jedan
znak po kome e se moi prepoznati novi ovjek u Ciklusu Svetog Duha (u ovoj epohi u
kojoj se trenutno nalazimo).
U sljedeoj, devetoj fazi, ovjek 5, pod okriljem note RE, nakon to je stekao nove
sposobnosti i osobine koje su u skladu s njegovom Individualnosti, on poinje da ih dalje
razvija sve dok im ne da jednu integralnu izraajnost. On tako stie Svijest koja se
manifestuje u njemu kroz medijum vieg intelektualnog centra, koji djeluje kroz vii
emocionalni centar.
Nakon to to postigne, on e postati ovjek 6.
Na desetoj, poslednjoj stepenici Puta, ovjek 6 postaje ovjek 7. To se karakterie
posveenjem postignutih rezultata. (baptizacija Vatrom i Duhom). To posveenje se
postie sublimacijom seksa. Tako se ciklus zatvara. Svaka ivotna manifestacija poinje
seksualnim aktom; na kraju ciklusa, aktivnost seksualnog centra se manifestuje jo
jednom, ali na jednom viem nivou, na nivou - viih centara, to je ujedno i nivo kojem taj
centar prirodno pripada.
Kraj

85