Professional Documents
Culture Documents
Potres U Mramornom Moru 1999.
Potres U Mramornom Moru 1999.
Potres U Mramornom Moru 1999.
Seizmologija Turske
Ve je na samim poecima razvoja seizmologije, znanosti koja se bavi istraivanjem
potresa i svih njegovih posljedica, uoeno da Zemlja nije svuda jednako seizmiki aktivna.
Podruja na kojima se potresi esto dogaaju ili ona koja su vie izloena trusnom djelovanju
nazivamo seizmika ili seizmiki aktivna podruja. U takva izrazito trusna podruja spada i
podruje Turske.
Najvei broj potresa ali i one najjae svjetske potrese moemo vezati uz dva vrlo uska
seizmika podruja. Prvi je cirkumpacifiki seizmiki pojas (The Ring of Fire) na kojeg
otpada oko 77% ukupne svjetske seizminosti, a protee se uz obale Tihog oceana. Drugi je
mediteransko azijski seizmiki pojas koji obuhvaa oko 18% svjetske seizminosti. Protee se
od Kanarskih otoka preko Sredozemlja prema Himalajima. Tu skree prema jugu preko
Sumatre i Jave do Tihog oceana, gdje se spaja s cirkumpacifikim pojasom.
Podruje Turske spada u drugi, odnosno mediteransko azijski seizmiki pojas, ime
spada u manji postotak svjetske seizminosti. No mnogi su se razorni potresi dogodili upravo
na ovome podruju kao i sam potres u Izmitu 1999. godine a zatim i potres kraj Istanbula
2011. godine te brojni drugi koji su se dogodili prije.
Uzroci potresa, kako je ve navedeno, mogu biti prirodni i umjetni. Prirodni potresi
mogu biti tektonski, vulkanski, potresi uruavanja i dubinski potresi. Tektonski potresi ine
ak 85 % svih potresa i uz to izazivaju navea ruilaka djelovanja. Tektonski potresi nastaju
kretanjem tektonskih odnosno litosfernih ploa koje se mjestimino razmiu i udaljavaju.
Litosferne ploe mjestimino se sudaraju pri tome jedna ploa tone pod drugu, to se naziva
podvlaenjem ili subdukcijom, na takvim mjestima nastaju planinski lanci (kao npr.
Kordiljere, Ande, Alpe). Na nekim se mjestima ploe samo meusobno smiu du velikih
rasjeda. Zbog kretanja kontinentalnih masa du takvih rasjeda povremeno nastaju jaki potresi.
U stijenama se stvara sve vea napetost (stres) sve dok se odjednom ne oslobodi, to
doivljavamo kao potres koji nastaje u trenutku kada napetost u stijenama nadmai njihovu
vrstou. Tada se du rasjeda u dubini Zemljine kore stijene naglo pomaknu. to je vea
duljina i povrina loma gdje dolazi do pomaka stijena, oslobaa se vea energija potres biva
jai.
Takav tip rasjeda protee se i uzdu veeg dijela Turske i naziva se Sjevernoanatolijski
rasjed to je i uzrok velike seizminosti ovog prostora o emu e biti vie rijei u nastavku.
Sjevernoanatolijski rasjed
Sjevernoanatolijski rasjed (SAR) smjeten je na sjeveru Turske i protee se u duini od
1500 km. Smatra se jednim od najaktivnijih i najveih rasjeda s pomakom po pruanju rasjeda
na svijetu. S tektonskog gledita taj rasjed odvaja Euroazijsku (na sjevernoj strani rasjeda) i
Anatolijsku litosfernu plou (na junoj strani rasjeda). Euroazijska ploa kree se prema
istoku, a Anatolijska prema zapadu, to nazivamo desnim kretanjem. Ploe se du tog rasjeda
kreu u suprotnim smjerovima brzinom od priblino centimetar godinje to je uzrok
destruktivnih potresa.
SAR je svakako najaktivnija komponenta u tektonskoj genezi Anatolije emu svjedoi
i injenica da je u ovom stoljeu vie od dvadesetpet potresa pogodilo podruje na potezu od
900 km du zone spomenutog rasjeda.
Sjevernoanatolijski rasjed dug je cca 1500 km ali potresi ne nastaju du cijelog rasjeda
nego samo tamo gdje se pomaknu njegovi segmenti. Potresi nastaju na razliitim mjestima
rasjeda, odnosno imaju razliite epicentre. Najjai udar ili glavni potres koji se dogodi
najee prati i veliki broj slabijih potresa koji se onda zovu naknadni potresi ali to nije za
zanemariti jer i ti potresi mogu biti dovoljno jaki da izazovu velike tete i rtve.
Na slici (slika 1: potresi du sjevernoanatolijskog rasjeda u ovom stoljeu;utjecaj
plitkih potresa na amiju Sehzade Mehmet) prikazan je niz potresa, s naznakom datuma i
raspona razornog djelovanja. Iz slike se vidi da se potresi velike magnitude neizbjeno
javljaju u blizini turskih gradova, i to zbog visoke seizminosti SAR-a i zbog injenice da taj
rasjed prolazi kroz najgue naseljena podruja Turske.
Potresna oluja
Praenje potresne aktivnosti du Sjevernoanatolijskog rasjeda pokazalo je da su se od
1930. do 1999. godine epicentri prividno selili od istoka prema zapadu to je znanstvenike
potaklo na pretpostavku da potres prenosi napetost na stijene do sljedeeg segmenta rasjeda,
gdje se u blioj budunosti moe oekivati idui jaki potres, to su mediji nazvali potresnom
olujom. Istraivai koji su se bavili tom hipotezom predvidijeli su da bi se jak potres mogao
dogoditi na obali Mramornog mora, u zaljevu grada Izmita, te su to objavili u znanstvenom
radu. Poslije nekoliko godina, grad Izmit je 1999. godine pogodio razoran potres. Ova je
injenica prihvaena kao potvrda hipoteze o prenoenju napetosti du rasjeda. Tada su
Predvianje potresa
Predvianje potresa danas jo uvijek nije mogue iako je poznato da se oni dogaaju
donekle periodino budui se u stijenama zbog kretanja tektonskih ploa ravnomjerno
nakuplja napetost. Ono to moemo predvidijeti je da e se u nekom razdoblju, na nekom
seizmiki aktivnom podruju dogoditi jai potres, ali ne zna se tono kada e to biti, niti gdje
e mu tono biti epicentar.
Danas se ulau veliki napori te financijska sredstva za praenje seizmike aktivnosti,
no od toga ima malo koristi. Danas se najvie od svega ele dobiti pravovremene najave
potresa koje bi zasigurno spasila nebrojene rtve, no naalost, to jo nije mogue. Nakon
potresa u Izmitu 1999. godine, Turska je uloila veliki napor da uspostavi modernu
seizmoloku slubu, posebno u seizmiki najugroenijim podrujima. Postavljene su 72
seizmoloke stanice za mjerenje mikroseizmikih dogaaja, 55 mjernih postaja koje nadziru
koncentraciju radona u vodi, 42 postaje koje nadziru kiselost izvorskih voda i 136 geodetskih
GPS postaja. Unato tome potres 2011. godine doao je posve iznenada, a vjerojatno e tako
ostati i ubudue.
Agencijske slike koje su prenijeli mediji prikazuju razorene kue i viekatnice koje se
pretrpjele tipina oteenja uruavanje katova betonskih zgrada. U medijskoj halabuci oko
teta izazvanih potresom postavilo se neobino pitanje: zato su se sruile samo nove zgrade,
a stare su izdrale potres? U pogoenim gradovima sruene su mnoge nove viekatnice, a
prizemnice izgraene od nepeene cigle izdrale su potres s mnogo manje oteenja. Lokalne
vjesti tu razliku u oteenjima zgrada pripisuju brzoj i nekvalitetnoj gradnji, koja je zbog utrke
za profitom zanemarila sigurnosne propise. ini se da odgovor lei i u svojstvima zgrada i
njihovoj reakciji na potresnu trenju. Naime, niske zgrade su osjetljive na valove visoke
frekvencije, a visoke na valove niih frekvencija i vee amplitude. Povrinski seizmiki
valovi imaju svojstvo da im amplituda raste prema gore, to znai da je trenja pri dnu slabija
nego na viim katovima zgrada. Uruavanje modernih zgrada od armiranog betona nastaje pri
horizontalnom valnom kretanju i pogaa zgrade koje nemaju dovoljan broj pregradnih zidova.
Ista je pojava uoena prilikom potresa koji su pogodili Mexico City 1985. I San Francisco
1989. uz mnoge druge potrese u kojima su se armiranobetonske zgrade sloile kao kule od
karata. To znai da tete na zgradama uvelike ovise i o fizikim karakteristikama potresa.
Temeljno tlo
Najvee su se tete dogodile na podrujima s najmlaim, holocenskim, sedimentima.
Stotine zgrada utonulo je (i do 1,5 m), prevrnulo se ili doivjelo drugaije tete, najvie u
gradu Adapazari (Sakarya) te u gradovima Golcuk i Sapanca.
Grad Adapazari (Sakarya), jo je pred 150 godina bio na rijekom otoku (ada)
smjeten trgovaki grad (pazar), a pred 50-ak godina bio je okruen movarom u podruju
koje sada ine meki sedimenti. Razina podzemne vode je na samo 1 do 2 m dubine. Najvea
zabiljeena akceleracija na povrini terena je 0,4g, brzina 81 cm/s, a pomak 220 cm (stanica
Sakarya).
Utvrena je bitno vea oteenost objekata temeljenih na mekom tlu, u odnosu prema
onima na stijeni. tete ukljuuju velike deformacije temeljnog tla, tete na nosivoj
konstrukciji, a ozbiljnost teta na objektu openito raste sa prisutnou velikih deformacija tla
na lokaciji.
Uzdizanje plonika ili povrine terena oko mnogih temelja (slika 4.) moe se objasniti
gubitkom nosivosti tla, tj. slomom tla pod temeljem. Mnogi sluajevi tonjenja, naginjanja i
pomicanja zgrada (slika 5.) povezani su s kljuanjem tla (sand boiling) to je istjecanje
omekanog tla i vode na povrinu terena, translacijom tla (lateral spreading), te su oito
posljedica likvefakcije temeljnog tla. Likvefirano je tlo uglavnom prainasti pijesak sa 5 do
40% sitnih estica. Ove su zgrade uglavnom temeljene plitko dubine oko 1m. Neke od ovih
pojava upozoravaju na vanost promjena svojstava tla tijekom potresa, posebno pod utjecajem