TEUBEI - NESUH - Musa azim ati

(pokajanje jednog grenog pjesnika)

Gospode, evo, na seddu ti padam,
Pred vjenom tvojom klanjam se dobrotom
I molitve ti u stihove skladam,
Prose: "Oh, daj mi smisao za ljepotom!"
Gospode, evo, na seddu ti padam.
Ti zna da bijah nevin poput rose
I poput lijera u proljeu ranom;
Al' ljudi, med to pod jezikom nose,
Otrov mi dadoe u bokalu p'janom,
Mada sam bio nevin poput rose.
I slavih Bakha kao sveto bie,

Veneri pete jezikom sam lizo Vlastitim zubom ja sam svoje ice
Komad po komad kao zvijer grizo
Slave Bakha ko boansko bie.
Svaiji prezir pratio je mene,
Od sjene moje druzi mi bjeahu,
I sve me iste klonile se ene ...
Vaj, teko je bilo meni siromahu,
Jer ljudski prezir pratio je mene.
Ja sada bjeim pod okrilje tvoje
I tvog Kur'ana, tvoje vjene rijei;
Gospode, grijehe odrijei moje
I bolesnu mi duu izlijei Ta ja se sklanjam pod okrilje tvoje.
Gospode, razum prosvijetli mi sada
I daj mi snage, daj mi volju jaku,
Demone sve to moe da savlada ...
Nek tvoja milost svijetli mi u mraku,
Gospode, razum prosvijetli mi sada!

Raspiri moje stare vjere plamen,

Vrati mi ljubav i sve stare dare,
Da tresnem aom o ledeni kamen
I noktom zgrebem Venerine are O raspiri, mi stare vjere plamen! ...
Gospode, evo na seddu ti padam,
I kajem grijehe pod tvojom dobrotom I molitvu ti u stihove skladam,
Prose: "Ah, daj mi smisao za ljepotom!" Gospode, evo, na seddu ti padam! ...