Professional Documents
Culture Documents
Predavačka Nastava
Predavačka Nastava
PREDAVAKA NASTAVA
Seminarski rad iz kolegija Didaktike teorije
SADRAJ
UVOD...........................................................................................................................3
1. METODE POUAVANJA.......................................................................................4
2. PREDAVAKA NASTAVA......................................................................................6
3. PREDNOSTI I NEDOSTATCI PREDAVAKE NASTAVE...................................9
3.1. Prednosti............................................................................................................9
3.2. Nedostatci........................................................................................................10
ZAKLJUAK.............................................................................................................12
LITERATURA............................................................................................................13
UVOD
Osvrnemo li se na povijesni razvitak kole i nastave, tada je u njemu
prevladavalo pasivno, receptivno i imitativno uenje uenika. Premda su didaktiki
mislioci i teoretiari uvijek iznova preporuivali i zahtijevali drugaije kvalitete
uenja, a time i drugaije oblike pouavanja, nastavna je praksa ipak stoljeima
ostala vezana uz mehaniki princip demonstriranja. U naem se stoljeu to donekle
promijenilo pod utjecajem reforme pedagogije i psihologije uenja.
Ipak, i danas u kolama jo prevladava frontalna nastava iako pripada onim
nastavnim metodama koje se s teorijske strane i nadalje estoko osporavaju. Razlog
zbog kojeg frontalna ili predavaka nastava i dalje dominira je taj to se ak i u
novim kolskim zgradama osjea pomanjkanje prostora za rad manjih grupa te
odgovarajueg namjetaja i ostale opreme. Vei dio tehnike opreme kolskih
prostora je, naalost, prilagoen frontalnoj nastavi u kojoj jedan nastavnik objanjava
il demonstrira neke sadraje pred trideset ili vie uenika. Ovaj oblik nastave
podrazumijeva sjedenje, sluanje i gledanje to najee nije dovoljno za ostvarivanje
predvienih ciljeva odgoja i obrazovanja.
U ovom seminarskom radu govori se upravo o frontalnom obliku rada,
odnosno o predavakoj nastavi. Prvenstveno se navodi koje su to metode pouavanja,
a potom slijedi definiranje pojma predavaka nastava, odnosno frontalni oblik rada
na nastavi. Iako se u uvodnom djelu ve navode neki njezini nedostatci, predavaka
nastava ima i svoje prednosti, a opirnije i o nedostatcima i prednostima govorit e se
u seminarskom radu.
1. METODE POUAVANJA
U nastavnom se procesu primjenjuju razliite metode pouavanja kako bi se
stvorili to povoljniji uvjeti za usvajanje znanja. Metode pouavanja treba uvijek
vrednovati u odnosu na kvalitetu uenja koje podupiru, potiu ili izazivaju. Uiti se
moe i bez pouavanja, ali pouavanje znai upravo usmjeravanje prema uenju,
prema njegovim razliitim kvalitetama. To znai da ne postoji prava metoda
pouavanja jer ne postoji ni pravioblik uenja. Raznoliki oblici uenja stoga
podrazumijevaju i postojanje razliitih metoda izvoenja nastave. Metodika
monokultura (koja na alost pripada stvarnosti naih kola) potie, nasuprot tome,
jednostranost uenja, odnosno ostvarene kvalitete uenje.1 Odnosno, da bi proces
uenja i nastava bili kvalitetniji, potrebno je koristiti razliite metode pouavanja.
Koritenje samo jedne metode kroz cijeli nastavni proces nije ni pravedno prema
svim uenicima, jer se prevlau jedne metode daje neprekidno prednost jednoj
skupini uenika, a ostali se zapostavljaju.
Metode pouavanja su generalizirani obrasci ponaanja koji se mogu
sustavno primjenjivati u razliitim nastavnim podrujima s ciljem olakavanja i
poboljavanja ishoda uenja.2 Jedna od metoda pouavanja je izravno pouavanje u
kojemu uitelj izravnim izlaganjem prenosi uenicima strukturirane informacije i u
kojoj demonstrira korake koje uenici trebaju slijediti. Ova metoda je najrairenija i
pritom nastavnik posjeduje znanja koja prenosi na uenika ija je aktivnost
minimalna. Osim ove metode postoje jo i samostalno uenje te pouavanje voenim
otkrivanjem i raspravom. O samostalnom uenju govorimo kada uitelj daje ueniku
zadatak i preputa mu da sam ili uz malu pomo doe do rjeenja, a pouavanje
voenim otkrivanjem i raspravom se odnosi na situaciju u kojoj uitelj daje ueniku
zadatak, ali ga usmjerava u rjeavanju.
S obzirom na razliite metode pouavanja moemo razlikovati i razliite
oblike nastave. Ovisno o odnosu pouavatelja i uenika razlikuje se: frontalna
nastava, nastava po skupinama (po parovima, istobrojne skupine, raznobrojne
skupine) i pojedinana nastava. Upravo u frontalnu nastavu spada izravno
1
2
TERHART, Ewald: Metode pouavanja i uenja, Zagreb, Educa, 2001, str. 147.
VIZEK VIDOVI, Vlasta i sur.: Psihologija obrazovanja, Zagreb, IEP VERN, 2003, str. 112.
nastava
potie
otkrivajue
uenje,
grupna
nastava
drutveno
2. PREDAVAKA NASTAVA
3
dopunjena
razgovorom
ili
uenikim
neverbalnim
povratnim
Usp. BOGNAR, Ladislav, MATIJEVI, Milan: Didaktika, Zagreb, kolska knjiga, 2002, str. 235.
koliko sam predava vjeruje u ono o emu govori ili koliko i sam ivi vrijednosti za
koje se zalae.
Svako predavanje ima tri faze:
1. Emotivna priprema sluatelja,
2. Sadrajna artikulacija odjeljaka,
3. Rezime.6
Iako je sredinji dio najbitniji jer se tu dobiva prostor za razdvajanje bitnog
od nebitnog, fundamentalnog i komplementarnog, sredinjeg i perifernog, emotivna
priprema sluatelja osigurat e vie panje tokom cijelog predavanja, a rezime nee
znaiti samo zakljune misli predavaa, ve i reakcije sluatelja u kojima se jasno
moe naznaiti jesu li njihova oekivanja ispunjena i koliko su zadovoljni ukupnim
procesom predavanja.
Jedna od estih zabluda je da odgovornost za uspjeno predavanje snosi samo
nastavnik. Ovaj stav pripada psihologiji vanjske kontrole u kojoj je uvrijeeno
vjerovanje da nastavnik motivira uenika. Ako, pak, vjerujemo da je svako od nas
bie koje bira svoje ponaanje (psihologija unutarnje kontrole), to znai da i svaki
uenik bira s koliko e panje i koliko aktivno biti ukljuen u ono to predava nudi.
Odgovornost za motivaciju ne treba brkati s injenicom da u predavanju nastavnik
formulira ciljeve, zadatke i sadraj predavanja.7 Odgovornost nastavnika lei u
kvaliteti njegova angamana on je 100% odgovoran za svoju emociju, svoju
motiviranost, svoje znanje, ali ne moe biti odgovoran za uenikovo znanje, emociju
ili motiviranost. Uenik je odgovoran za kvalitetu svoga angamana. To, dakle, znai
da uspjeh ili neuspjeh jednog predavanja ne lei samo u dvije ruke, ve je to
sinkronizacija svih uesnika koji u tom trenutku pristaju biti prisutni u ovom obliku
rada.
Kako bi nastava bila uspjena, nastavnici se trebaju temeljito pripremiti, a to
vrijedi i za predavaku nastavu. Kada je rije o predavanju, nain predavanja je
jednako vaan kao i sadraj koji se predaje. Jako je bitno da se u glasu nastavnika, a i
na licu, odraava zanimanje, a ne umor, nezainteresiranost i dosada. Slino tome, kad
nastavnik krui razredom umjesto da sjedi za katedrom, to uenicima pokazuje
6
koliko vanosti nastavnik pridaje tom satu.8 to se tie kretanja dok nastavnik
predaje, ipak je bitno napomenuti da hodanje moe odvui panju uenika tako da
nee sluati nego gledati nastavnika.
Pri predavanju je vano pripaziti i na to da priroda i sloenost jezika kojim se
nastavnik slui bude na primjerenoj razini. Umijea nastavnika da svoj izbor rijei
prilagodi uenikoj razini razumijevanja jedno je od najvanijih umijea kojima
nastavnik mora ovladati. Osim primjerenou jezika djelotvornost predavanja se
poveava i jasnoom izlaganja, pravilnom strukturom u kojima su smisleni segmenti
povezani logikim slijedom, duljinom izlaganja (bolje je uz vlastito predavanje
postavljati i pitanja uenicima kako bi bili aktivniji), glasom i govorom tijela koji
izraava zanimanje za sadraj, izbjegavanjem pretjerano sloenog jezika, koritenjem
primjera (osobito onim vezanim za uenika iskustva i interese) te praenjem i
provjeravanjem uenikova razumijevanja.9
Da bi potaknuli uenike na uenje i da bi se njihova panja zadrala,
predavanje uitelja mora biti sigurno, oputeno, samouvjereno, svrhovito i treba
potaknuti zanimanje za nastavu. Jako je bitan nain na koji se prenosi znanje, to
ukljuuje dranje tijela, kontakt oima, mjesto u uionici, izraze i geste. Takoer
ukljuuje propisani nain odijevanja u koli, njegovanost te posebno obiljeja
nastavnikova glasa: tonalitet, glasnou, visinu, brzinu i ritam.10
Usp. KYRIACOU, Chris: Temeljna nastavna umijea, Zagreb, Educa, 2001, str. 58.
Usp., isto, str. 62.
10
Usp. JENSEN, Eric: Super nastava, Zagreb, Educa, 2003, str. 114.
9
3.1. Prednosti
Zagovornici klasinog predavanja navest e barem dva argumenta u korist
ovoga oblika rada:
1. Dokazano je da jo uvijek nema premca nad predavanjem ako se eli sa
sluateljstvom podijeliti struno znanje,
2. Klasini predavaki akt moe odstupiti od strogo podijeljenih uloga
govornika i sluatelja, te u predavanje uvrstiti dramaturke elemente, retorika
pitanja, povratnu informaciju, pauze za razmiljanje i slino.
Najvanija prednost ogleda se u ekonominosti, odnosno mogunosti da se
istovremeno pouava trideset ili vie uenika priblino istih predznanja i potreba.
Zbog te ekonominosti tedi se i vrijeme, a posredno i novac. Naime, ne raspolaemo
neogranienim brojem nastavnika niti oni neogranienom koliinom vremena da bi
se mogli pojedinano baviti sa svakim uenikom ili na primjer svaki nastavni sadraj
obraditi u grupnoj nastavi. Koji e nastavnik matematike Pitagorin pouak uvesti u
vezanom nastavnom razgovoru? Ili kada je rije o nazivima za kutove u trokutu, tada
ih nastavnik jednostavno navodi. Zar bi njihovo izvoenje trebao prepustiti
uenicima, kada je rije o pukim konvencijama, o grkim slovima alpha, beta i
gamma?12
Osim toga, frontalna nastava je didaktiki jednostavna metoda, a krivo je
miljenje da jednostavne metode nisu dovoljno dobre. Zato nastavnik glazbe ne bi
smio svojim uenicima prepriati sadraj Mozartove opere Figarov pir?13
Predavaka nastava, osim toga, olakava disciplinske mjere nastavnika. Dok
dri predavanje nastavnik u pravilu sve uenike ima na oku. On ih moe kontrolirati
preko kontakta pogledom, i to neposrednim promatranjem razreda: bavi li se neki
11
3.2. Nedostatci
Praksa predavake nastave dospijeva osobito na zao glas kada se predodbe
pedagokih teoretiara o nastavnim metodama usmjeravaju prema naelima poput
samodjelatnosti, cjelovitosti, socijalnog uenja i povezanosti s aktivnostima
uenika.14 Glavne nedostatke za ovaj oblik rada strunjaci vide u nemogunosti
uitelja da istovremenim radom s velikom grupom uenika uzima u obzir njihove
posebnosti, odnosno individualne razlike. esto se frontalna nastava izvodi zbog
realizacije programa, bez prihvaanja onoga to se zbiva s pojedinim uenicima.
Nastava se prilagoava tzv. prosjenom ueniku, koji zapravo ne postoji, pa ona ne
zadovoljava potrebe ni mogunosti natprosjenih uenika, a uope je ne mogu pratiti
oni koji za tim prosjekom zaostaju (po sposobnostima, predznanju, ritmu rada itd.).15
Osim toga, ograniena je komunikacije16 izmeu nastavnika i uenika jer
nastavnik moe poslati informaciju svim uenicima, ali je ne moe primiti od svih
uenika. Stalnom primjenom frontalnog rada oblikuje se u razrednom odjelu ozraje
predavaonice i sluaonice u kojoj nastavnik predaje, a uenici sluaju. Nastavnik se
trudi da uenici dobiju sve gotovo, preraeno, to u uenika oblikuje psihologiju
gotovanstva. U takvom pasivnom stanju, zanemareno je samostalno uenje uenika.
esto se zamjera i to to nema dovoljno mogunosti za povezivanje teorije i
prakse, pa su usvojena znanja verbalna i relativno brzo se zaboravljaju, a i to da se
teko odrava panja i misaona aktivnost svih prisutnih.17 Uenika pozornost i
14
10
ZAKLJUAK
11
LITERATURA
12
13