DUHOVNE DISCIPLINE

Put prema duhovnom sazrijevanju

Richard J. Foster

DUHOVNE DISCIPLINE
Put prema duhovnom sazrijevanju
S pitanjima za prouavanje

STEPress, Zagreb

NASLOV IZVORNIKA:
CELEBRATION OF DISCIPLINE: The Path to
Spiritual Growth, HarperSanFrancisco,
copyright 1998 by Richard J. Foster, L.L.C.

2009 by Richard Foster, L.L.C.

za hrvatski jezik STEPress, Zagreb, 2008.

PREVELA I UREDILA: Bruna Filli-Tereak

KOREKTURA: eljko Mraz
NASLOVNICA: Momir Blaek
TISAK: Centar digitalnog tiska,
lipanj 2009.

ISBN 978-953-6350-61-2
CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu
Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu
pod brojem 707412.

SADRAJ
Predgovor

Zahvale

10

Uvod

15

1. Duhovne discipline:
vrata prema slobodi

29

DIO I: UNUTRANJE DISCIPLINE

51

2. Meditacija

53

3. Molitva

85

4. Post

110

5. Prouavanje

135

DIO II: IZVANJSKE DISCIPLINE

161

6. Jednostavnost

163

7. Osama

194

8. Podlonost

218

9. Sluenje

246

DIO III: SKUPNE DISCIPLINE

273

10. Ispovijed

275

11. Klanjanje

300

12. Vodstvo

329

13. Slavljenje

354

Biljeke

375

Predgovor

Mnoge su knjige napisane o unutranjem ivotu, ali je malo koja i originalna i pisana s intelektualnim potenjem. A upravo je takvu knjigu Richard Foster uspio napisati. Kao izvrstan
poznavatelj klasine literature o pobonosti, darovao nam je pomno napisanu studiju, koja e
se zadugo smatrati dragocjenom. Iako je prvi
dio knjige posveen klasicima, u knjizi nije rije o njima, ve je ona, naprotiv, potpuno originalno djelo.
Ve je na prvi pogled dojmljiv sveobuhvatan karakter ovog knjievnog pothvata. Mnogo
je knjiga o pojedinanim vidovima unutranjeg
ivota, ali ova je razliita po tome to obuhvaa
zaprepaujue mnogo raznolikih i vanih tema; svjeina njezina pristupa proizlazi iz te
hrabrosti. Autor je pokuao razmotriti irok
spektar iskustava od ispovijedi do jednostavne radosti. Knjiga koja je tako nastala, plod je
opsena itanja i pomna razmatranja i nipoto

DUHOVNE DISCIPLINE

ne pripada onima koje se mogu itati na brzinu

i povrno.
Izvori spoznaje razliiti su i uglavnom se temelje na Svetome pismu i poznatim klasicima
kranske literature, ali se ne svode samo na
njih. Pomnjiv e itatelj brzo prepozati da autor
za mnoge od tih spoznaja ima zahvaliti i sekularnim misliteljima. S obzirom na to da je pisac
kveker, ne udi da je i doprinos klasinih kvekerskih pisaca znatna knjiga obuhvaa i radove Georgea Foxa, Johna Woolmana, Hannah
Whitall Smith, Thomasa Kellyja i jo mnogih.
Ali svrha ove knjige nije denominacijska, nego
istinski ekumenska jer se vane spoznaje nikad ne bi smjele ograniiti na skupinu iz koje
potjeu. Ona nam se zato daje kao primjer katolike razmjene.
Razmatranje jednostavnosti osobito je vrijedno djelomice zato to nije jednostavno. Deset naela o jednostavnosti objanjenih u VI.
poglavlju i sama su dovoljan razlog za izdavanje jo jedne knjige o duhovnom ivotu. Tih je
deset naela, utemeljenih na drevnoj mudrosti,
zaprepaujue suvremeno.
Autor vrlo dobro razumije kako isticanje
jednostavnosti moe postati zamka. Zato se ne
zadovoljava niim tako oitim kao to je noenje neugledne odjee, iako moe saeto rei:
Ba vas briga za modu! Kupujte samo ono to
vam je potrebno. Radikalan je to prijedlog, koji
bi u irokoj primjeni mogao donijeti veliku slo-

PREDGOVOR

bodu ljudima koji su rtve propagande, osobito

one televizijske. A kad bi velik broj ljudi posluao zapovijed: Rjeavajte se zaliha! nastala bi
prava kulturna revolucija.
Najvee nedae naega doba nisu tehnoloke prirode, jer se s tehnologijom dobro nosimo.
Nisu ni politike ni ekonomske, jer su potekoe na tim podrujima, ma kako upadljive bile,
uglavnom samo izvedenice. Najvei su problemi moralne i duhovne prirode pa, ako u tim
podrujima ne budemo napredovali, moda ak
neemo ni preivjeti. Tako su u prolosti propadale napredne kulture. Zato pozdravljam ovo
vrlo zrelo djelo o kultiviranju duhovnog ivota.
D. Elton Trueblood

ZAHVALE

1978.
Knjige je najbolje pisati u zajednici. Duboko
sam zahvalan svima koji su me opskrbili graom za ideje u mojim knjigama. Zahvaljujui
prijateljstvu i propovijedanju Dallasa Willarda,
najprije sam uvidio znaenje i nunost duhovnih disciplina. Godinama mi je u njima bio
mentor. Njegov je ivot utjelovljenje naela iz
ove knjige.
Mnogo dugujem i Bess Bulgin, koja je
pomno i s molitvom mnogo puta itala svaki redak ove knjige. Njezin je osjeaj za jezik uvelike
uveao itljivost. Ken i Doris Boyce i ne znaju
koliko su mi pomogli stalnim ohrabrivanjem i
oduevljenjem. Pomo Connie Varce u tipkanju, gramatici i optimizmu bila mi je dragocjena. Mary Myton bezbroj je puta pretipkala i
koncept i dovreni rukopis. Stan Thornburg
me svojim sluenjem i svojim ivotom pouio
disciplini sluenja. Rachel Hinshaw ljubazno je

10

ZAHVALE

pridonijela profesionalnom korekturom. Osobito se zahvaljujem crkvi Drutva prijatelja iz

Newberga to mi je omoguila dovoljno slobodnog vremena u posljednjim tjednima pisanja
knjige, te Ronu Woodwardu, ije su se pastoralne dunosti uveale kad su se moje smanjile.
Moje su sinovi Joel i Nathan bili nevjerojatno strpljivi i doputali su mi da igre i prie
skratim vie nego inae. Dovretak rada na
ovoj knjizi popraen je radou to u tim igrama i priama opet moi posveivati vie vremena.
1988.
Prolo je deset godina otkako je ova knjiga prvi
put objavljena. Jo uvijek smatram kako je
knjige najbolje pisati u zajednici; razliito je samo to to je zajednica kojoj dugujem zahvalnost ovaj put mnogo vea. Tijekom godina mnogi su mi pisali kako bi me ohrabrili, ispravili i
potaknuli moje razmiljanje. Osim toga, mnogi
su sa mnom osobno razgovarali o svojim tenjama, spoznajama i dosegnuima. Svi ti, a i ostali ljudi, mnogo su me pouili o duhovnom ivotu i tako pridonijeli ovom revidiranom izdanju.
Osobito se zahvaljujem svojoj eni Carolynn, koja me tijekom godina o hodanju s Bogom nauila vie nego to se rijeima moe iskazati. To to sam ovu knjigu posvetio njoj danas je mnogo vanije nego prije deset godina.

11

DUHOVNE DISCIPLINE

elim iskazati zahvalnost i svojoj pomonici

Lyndi Graybeal koja je neumorno pretipkavala
mnoge pojedinosti i izmjene u ovoj knjizi.
Pri revidiranju knjige snano me se dojmila
slabost rijei. One su, u najboljem sluaju, razlomljena, fragmentirana svjedoanstva o Bojoj
istini. Doista, gledamo kroza zrcalo, u zagonetki. A jo me vie zaprepauje injenica da
Bog moe uzeti neto tako nedostatno, nesavreno i budalasto kao to su rijei na papiru i
koristiti se time da mijenja ljudske ivote. Ne
znam kako se to zbiva. To je udo milosti, koje
znai samo jedno: ako ita na ovim stranicama
u vama bude potaknulo duhovni ivot, to nee
biti zbog mene. Soli Deo Gloria!
1998.
Prije dvadeset sam godina napisao: Knjige je
najbolje pisati u zajednici. Prije deset godina
potvrdio sam taj iskaz i dodao: Razliito je samo to to je zajednica kojoj dugujem zahvalnost ovaj put mnogo vea. Jednako je tako i
ovaj put dvostruko je, ako ne i trostruko vea.
Htio bih, ipak, navesti i jednu razliku koje
prije nije bilo: mnogi iz te zajednice, koja sve vie raste, od tada su otputovali kroz Dolinu smrti. Sada ive na drugoj strani, nesumnjivo preplavljeni istom radou i potpunim ispunjenjem.

12

ZAHVALE

Prva je od njih tim putem krenula Bess

Bulgin. Dok sam pisao Duhovne discipline, svakog sam se tjedna sastajao s Bess da prokomentira moj rad. Bess je bila pjesnikinja i pomnim je okom itala sve to sam napisao. Ali nisam dobio samo kritiku iz tog je druenja izniklo vrsto i trajno prijateljstvo.
Tada sam se preselio i nisam znao hoemo
li se Bess i ja ikada vie susresti s ove strane
Doline. Ali susreli smo se. Oboje smo osjeali
da se zadnji put vidimo, i to smo jedno drugome rekli. Razgovarali smo i prisjeali se. Proitala mi je svoju novu pjesmu. Zatim sam joj
drhtavim glasom proitao zavrni ulomak iz
posljednje knjige Narnijskih kronika: No, ono
to se nakon toga poelo dogaati, bilo je toliko
sjajno i prekrasno da o tome ne mogu pisati.
Za nas je ovo kraj svih pria i moemo uistinu
rei da su od tada zauvijek sretno ivjeli. No, za
njih je to tek poetak prave prie. Sav njihov
ivot na ovome svijetu i svi doivljaji u Narniji
bijahu tek korice i naslovna stranica; sada je
za njih napokon otpoelo prvo poglavlje Velike
Prie koju nitko na zemlji nije proitao; koja se
nastavlja zauvijek; u kojoj je svako poglavlje
bolje od prethodnog.
Kad sam dovrio itanje, sjedili smo skupa
u savrenoj tiini. Zatim sam otputovao natrag
u svoj novi dom. Nedugo zatim otila je i Bess
u novi dom iza Doline smrti.
Takav je gubitak stvarnost s kojom se svi

13

DUHOVNE DISCIPLINE

prije ili poslije moramo suoiti moda i mnogo puta. Posluajmo, dakle, ohrabrujue rijei
Charlesa Wesleya:
Prijatelja dragog ako smrt mi uzme
Gospodine, zbog alosti nee me ukorit,
namrtit se nee ti na moje suze;
suzdran od ljute prekomjerne boli
da alujem eli ti u miru
za onima to u tebi sniju.
Besmrtna i jaka nada to je utim
alobni mi duh uzdie
pod teretom golemim k'o gora.
Otkupljen od alosti, od boli i smrti,
ubrzo u opet nai prijatelja svoga
u naruju Svemogueg Boga.
Jo samo asak prolazni
i smrt e vratiti blagoslov
to ga je meni otela
jer u taj vjeni dan
i po mene e poslati
izgubljena mi prijatelja vratiti.

14

UVOD

udesno mi je kako se Bog koristi rkama na

papiru da bi djelovao u ljudskom srcu i umu.
Kako se te rke pretvaraju u slova, rijei i reenice te, naposljetku, u znaenje? O, mogli
bismo sebi estitati na tome to poneto znamo
o funkciji neurotransmitera u mozgu ili o tome
kako endorfini utjeu na uenje i pamenje,
ali, iskreno reeno, znamo da je smo razmiljanje tajna. Doksologija je jedini primjeren odgovor.
Piem ovo nakon dva desetljea otkako je
ova zbirka rki, knjiga Duhovne discipline, prvi put objavljena. Nakon prvoga je desetljea izdava, nesumnjivo zbunjen njezinom trajnou
i popularnou, htio proslaviti obljetnicu i zamolio me da revidiram originalni tekst to
sam sa zadovoljstvom uinio. A danas se, nakon drugoga desetljea, zagonetka nastavlja.
Ljudi (tko bi znao zato?) na stranicama ove
knjige i dalje pronalaze pomo potrebnu za

15

DUHOVNE DISCIPLINE

svakidanje hodanje s Gospodinom. Kako bismo obiljeili dvadesetu obljetnicu, izdava me

zamolio da napiem predgovor pa sa zadovoljstvom to i inim. U tu je svrhu moda primjereno ispriati vam kako je nastala knjiga koju
drite u ruci.

DUHOVNI BANKROT
Kao netom diplomirani teolog, bio sam spreman osvojiti cijeli svijet. Za prvu sam zadau
na brigu dobio crkvicu u naprednom kraju u
junoj Kaliforniji. Tu u imati priliku da vodstvu svoje denominacije pa i cijelom svijetu
pokaem to znam i mogu, mislio sam. Vjerujte mi, moja vizija nije bila ni najmanje
skromna. Pokuao me, dodue, urazumiti bivi
pastor, kad je uo da sam doputovao. Zagrlio
me i rekao: E pa, Fosteru, sad je tvoj red na tavorenje u pustinji! Ali to je otrjenjenje kratko
djelovalo. Ova e crkva biti jasno svjetlo navrh
gore. Ljudi e doslovce hrliti u nju. To sam
mislio i u to sam vjerovao.
Nakon otprilike tri mjeseca toj sam maloj
pastvi dao sve to sam imao i znao i to im
nije ni najmanje koristilo. Nita im vie nisam
imao dati. Duhovno sam bankrotirao i to sam
znao. Toliko o jasnom svjetlu navrh gore.
Nevolja nije bila samo u tome da mi je bilo
teko smisliti o emu svake nedjelje propovijedati, nego i u tome to moje propovijedi nisu

16

UVOD

ljudima mogle pomoi. Nisu bile sadrajne ni

duboke. Ljudi su gladovali za Bojom rijeju, a
ja im nisam imao to dati. Ba im nita nisam
imao dati.

TRI UTJECAJA
Po Bojoj su se mudrosti, ipak, u tu malu crkvu slila tri utjecaja koja su promijenila smjer
mojeg slubovanja tovie, i cijelog mog ivota. Skupa su dali dubinu i sadrajnost, koje su
mi kao osobi bile potrebne, i onu sadrajnost
koja je poslije, s vremenom, dovela do pisanja
ove knjige. Ali trim pred rudo.
Najprije se zbilo to da su u nau malu crkvu doli ljudi s iskonskim potrebama. Kao da
ih je voda nanijela u crkvu. O, kako su eznuli
za duhovnim sadrajem, i kako su spremni bili
gotovo na sve da bi ga nali! Bili su to ljudi koje je na marginu izbacila dananja brza kultura zgaeni i popljuvani i njihova je nasuna potreba za duhovnim bila oita. Ali oita je
bila i moja nesposobnost da im pruim kvalitetnu pastorsku skrb.
Taj me nedostatak prave duhovne teine
dovela, gotovo intuitivno, do velikih uitelja kranske vjere Aurelija Augustina i Franje Asikoga, Julijane iz Norwicha i mnogih drugih.
Nekako sam osjeao da su ti pisci iz starine
ivjeli i disali dubokom duhovnou za kojom
su tako oajniki eznuli ljudi iz nae male

17

DUHOVNE DISCIPLINE

crkve.
S mnogima sam se od tih pisaca, razumije
se, upoznao u akademskom okruju. Na fakultetu ih nisam itao sa zanimanjem razumijevao sam ih samo umom. Ali tada sam ih poeo gledati drukijim oima jer sam se danomice susretao s ljudskim potrebama od kojih
mi se slamalo srce, od kojih me boljela dua i
grio mi se eludac. Ti sveci, kako ih katkad
volimo nazivati, Boga su poznavali na nain na
koji ja oito nisam. Isusa su iskusili kao stvarnost koja je odredila njihov ivot. Imali su
plamteu viziju Boga, zbog koje su bili slijepo
odani samo njemu i niemu drugom. Imali su
iskustvo graenja svojeg ivota na Stijeni.
U to mi vrijeme nije ni bilo vano to itam
Bog nadohvat due brata Lovre od Uskrsnua
ili Zamak due Terezije Avilske, Dnevnik Johna
Woolmana ili Tozerovo Poznavanje Svetoga
svi su poznavali Boga kao to ga ja nikada, ni
blizu, nisam iskusio. Niti sam ga htio iskusiti!
Ali to sam vie uranjao u pripovijedanje tih ljudi koji su gorjeli vatrom boanske ljubavi, poeo sam i sm eznuti za takvim ivotom. enja je dovela do traenja, a traenje do nalaenja. A ono to sam pronaao smirilo me, ovrsnulo i donijelo dublje spoznaje.
Drugi je utjecaj doao od jednog ovjeka iz
te male pastve, dr. Dallasa Willarda. Kako je po
struci bio filozof, Dallas je bio i dobro potkovan
u klasicima, a imao je i nepogrjeivu percepciju

18

UVOD

suvremenog drutva. Pouavao je nau malu

poetniku grupu o Poslanici Rimljanima, Djelima apostolskim, Propovijedi na gori, duhovnim
disciplinama, i ostalome.
Ali bez obzira na konkretnu temu, uvijek
nam je pozornost skretao na iru sliku. Njegovo je uenje bilo utemeljeno na ivotu; uvijek je
uzimalo u obzir klasine izvore i uvijek im
nastojalo dati suvremeni izraz. Njegove su mi
pouke dale Weltanschauung, svjetonazor, koji
je mogao obuhvatiti sve moje akademsko i biblijsko znanje.
Ali nije bila rije samo u pouci, ili barem
ne onakvoj kako o njoj obino razmiljamo. Bilo je to komuniciranje srcem izmeu tog filozofa svjetske klase i male, siromane skupine
Kristovih sljedbenika. Dallas nas je pouavao
usred naih borbi, naih boli i strahova. Umom
je pronicao u srce i pouavao nas iz te dubine.
Jo se i danas, mnogo godina poslije,
razveselim kad se sjetim kako je na nas utjecalo to sastajanje na pouku, ivljenje i molitvu.
Posjeivali smo se po kuama smijali se skupa, plakali skupa, uili skupa, molili se skupa.
Neke je od najboljih pouka iznjedrila dinamika
tih kunih okruja, u kojima smo znali ostati
do kasne veeri ispitujui, raspravljajui, primjenjujui Evanelje u svakidanjim okolnostima. Dallas je bio meu nama i pouavao
uvijek je pouavao. Vjerujem da je imao uiteljsku karizmu. Pouavao je s mudrou. Sa

19

DUHOVNE DISCIPLINE

strau. Sa srcem. I uvijek smo to doivljavali

kao neto nadnaravno.
Trei je utjecaj u poetku doao od luteranskog pastora Williama Luthera Vaswiga (a
moe li ovjek imena William Luther Vaswig i
biti pastor ikakve druge crkve, osim luteranske?) Billova je crkva bila velika i utjecajna i
zasjenjivala je nau malu kvekersku druinu.
Ali Billu me nije privlailo to to je imao veliku
i utjecajnu crkvu, pa ak ni to to je bila luteranska. Ne; u njemu sam vidio ovjeka koji
ezne za onim to je Boje. Zato sam ga neto
zamolio. Bille, rekao sam, ti o molitvi zna vie nego ja. Hoe li me nauiti svemu to
zna?
A Bill me o molitvi uio molei se. Molio se
ivo, iskreno, iz srca, iz dubine due i silno duhovito. Dok smo se molili, s vremenom smo poeli osjeati ono to je Madame Guyon nazvala
slatkim uronjenjem u Boansko. Potpuno
iskreno mogu rei kako smo iskusili jednake
osjeaje i mirise kao i u iskustvima velikih
uitelja pobonosti.
To je pokretanje molitve, zapravo, imalo
dvostruki utjecaj. Moja je molitvena iskustva s
Billom uveala jedna predivno odluna ena
Beth Shapiro, glavna akonica nae male
crkve. Beth je radila kao medicinska sestra u
velikoj bolnici pa je, nakon none smjene, znala rano ujutro doi u crkvu, gdje bismo (Beth i
ja) proveli sat-dva molei se za ljude. Za ko-

20

UVOD

jekakve ljude. Ljude iz nae crkve i one koji u

nju nisu dolazili. Beth se htjela moliti ba za
svakoga.
Zatim smo esto raspravljali o teolokim,
vjerskim i ivotnim pitanjima. A sve o emu
smo razgovarali, Beth je testirala u svojoj bolnici. Ako smo raspravljali o biblijskome uenju
polaganja ruku na bolesnike, Beth bi ruke zavukla u gumene rukavice na inkubatoru i
poloila ih na nedonoe molei se tiho, s
mnogo ljubavi, i promatrajui kako djetece
ozdravlja i napreduje. Beth je tako postupala
ne povremeno, nego stalno. Ona me nauila da
je duhovne stvarnosti nuno primjenjivati kad
nas pritisnu boli ovjeanstva.
Ta su se tri utjecaja stekla u vrijeme dok
sam bio mladi pastor i urodile su tihom ali
pravom revolucijom. U naoj su crkvenoj zajednici ljudi u potrebi eksperimentirali sa
svime to smo i mi uili. Bilo je to divno doba
jer smo osjeali da smo nadomak neeg vrlo
vanog. Na nakovnju mukotrpne svakidanjice
kovali smo neto to je poslije ulo u knjigu
Duhovne discipline. Ali svi me ti utjecaji nisu
naveli na pisanje. Bilo je potrebno jo neto.

TRI SNANA KATALIZATORA

A to neto dolo je u obliku triju odvojenih i
potpuno razliitih katalizatora. Prvi je doao iz
ruke Billa Cathersa, biveg misionara i ovjeka

21

DUHOVNE DISCIPLINE

iznimne prosudbe i mudrosti. Zbilo se to ovako: nakon tri dana molitve i posta, osjetio sam
da moram nazvati Billa i zamoliti ga da se za
mene moli. Nisam znao nita vie, nego da se
on mora za mene pomoliti; nisam imao pojma
za to, pa ak ni zato bi se morao moliti. Pristao je doi.
im je Bill doao, poeo mi je ispovijedati
svoje grijehe. Ja sam samo zaprepateno sjedio. to je njemu? mislio sam. Pa on je duhovni mudrac! U sebi sam tako mislio, ali sam
utio i ekao. Kad je naposljetku zavrio,
izgovorio sam nad njim oslobaajue rijei iz 1
Ivanove 1:9: Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je on i pravedan: otpustit e nam grijehe i
oistiti nas od svake nepravde.
Zatim je Bill, gledajui ravno u mene i
kroz mene jednako tihim glasom upitao: eli li jo uvijek da se za tebe molim? Znao je
da ga kujem u zvijezde kao nekog duhovnog
gurua, i sve je to sruio u krhotine. Otrijenjen
takvom razboritou, tiho sam odgovorio:
elim.
Zatim je na mene poloio ruke i izmolio jednu od najdubljih molitava koje sam ikada uo.
Mo je te molitve i danas sa mnom. Ne mogu
vam opisati visinu i dubinu, duljinu i irinu
njegove molitve, ali rei u vam jednu reenicu
koju je izgovorio monu, proroansku reenicu. Molim se, rekao je, za spisateljsku ruku.

22

UVOD

Eto. Godinama sam eznuo za pisanjem.

Ipak, o toj svojoj tajnoj elji nikad nikome nisam govorio. Odvie sam se sramio. Ali toga
sam se dana osjetio osnaenim za slubu pisanja. Iako sam Duhovne discipline napisao tek
nekoliko godina poslije toga, zapoeo sam nuno naukovanje piui brojne lanke za asopise.
Drugi je katalizator bio D. Elton Trueblood,
ugledni pisac s trideset est napisanih knjiga.
Tada sam ve sluio u inovativnom pastorskom
timu na sjeverozapadnom Pacifiku, u crkvi koju bi strunjaci za rast crkve nazvali velikom.
Ondje se uvijek, ma to se zbivalo, inilo da sve
ide dobro. Bilo je to doba za razmiljanje o nauenome i za promiljanje o tome mogu li se te
spoznaje ire primijeniti.
U to sam doba otiao na neku konferenciju
kvekerskih voa, meu kojima je bio i dr. Trueblood. Nakon jedne konferencije, moj suradnik
Ron Woodward i ja ostali smo jo nekoliko dana, kako bismo sastavili plan za propovijedanje
za sljedeih nekoliko mjeseci.
I tako se zbilo da sam u hotelskom predvorju susreo dr. Trueblooda. Moram istaknuti
iskreno zanimanje i ljubaznost koje je pokazao
prema potpuno nepoznatu ovjeku. Kad smo
nakratko porazgovarali, naglo se okrenuo prema meni i upitao me kakvu to knjigu piem. To
me pitanje potpuno zaprepastilo pa sam promucao neto o tome kako jo nisam spreman

23

DUHOVNE DISCIPLINE

pisati neto tako dugako kao to je knjiga,

nego da piem nekoliko lanaka. Hmmm, zamiljeno je rekao. Da, dobro je to. Ali uskoro
morate napisati knjigu! Te je rijei izgovorio s
takvim autoritetom i ozbiljnou da ih vie nisam mogao izbiti iz glave. Tog mi je dana istinom ulio snagu.
Kad sam se vratio kui, smogao sam hrabrosti napisati Truebloodu pismo, u kojem sam
mu rekao kako doista imam zamisao za knjigu,
i priloio sam saetak knjige Duhovne discipline. Njegov je odgovor bio topao i ohrabruju,
ali popraen ozbiljnim savjetom: Dobro pazite
da svako poglavlje itatelja natjera da proita i
sljedee. Bio je to savjet koji je doista oblikovao knjigu.
Bio je tu i trei katalizator. Za razliku od
prva dva iskustva, koja su bila otra i dramatina, ovo je posljednje trajalo dulje i bilo je
neprimjetno. Bilo je povezano s Kenom i Doris
Boyce, dugogodinjim prijateljima koji su mi,
na neki nain, postali poput roditelja, nakon
to su moji otac i majka otputovali Dolinom
smrti.
Pomogli su mi na bezbroj naina. Za postdiplomskog mi je studija Doris (u ono vrijeme
jo nije bilo raunala) prekucala mnoge radove,
pa i moju doktorsku disertaciju.
Uvijek je pazila da mi napomene kako su
svi ti radovi predivni iako je u nekima bilo toliko strune terminologije da nije ba previe

24

UVOD

razumjela o emu piem. Ken je sa mnom godinama razgovarao o mjestu teologije na tritu i
pronalazio mi ilustracije za tu temu. Doris me
uvijek ohrabrivala moda i previe. Oboje su
uvijek pazili da o mojem pisanju ne govore previe, ali su me neprekidno ohrabrivali da piem. Navijali su za mene i vjerovali u mene i onda kad ni sam u sebe nisam mogao vjerovati.
U jednom su mi kritinom trenutku posudili svoju kuu na kotaima kako bih mogao
neometano pisati. U njoj sam sjedio oblikujui
zamisli, birajui rijei, briui, preoblikujui ih
i traei nove. Prve sam stranice Duhovnih disciplina napisao u toj kui na kotaima, na kunom prilazu Kena i Doris Boyce.
Ta su me iskustva natjerala na pisanje.
Samo, napisati knjigu nije isto to i objaviti je.
Iskreno reeno, nita ne znam o svijetu agenata i urednika, sloga i korekture. Od pisanja
knjige do njezina izlaska iz tiska, zbivalo se
mnogo toga na to nisam mogao utjecati.

TRI BOANSKE PROVIDNOSTI

U oblinjem Portlandu, u Oregonu, odravala
se konferencija za pisce. Zbog vanijih poslova
nisam mogao sudjelovati, ali sam platio punu
kotizaciju samo kako bih mogao doi onamo i
desetak minuta porazgovarati s predstavnicima
nakladnike kue Harper & Row. Znao sam da
je to izdava s opsenim vjerskim odsjekom i

25

DUHOVNE DISCIPLINE

solidnom reputacijom u pogledu ozbiljne literature. Ono to, na sreu, nisam znao, bilo je to
kako je neuveno da jo neobjavljivani pisac
ponudi rukopis takvom uglednom izdavau.
I tako sam se sastao s Royem M. Carlisleom, Harperovim urednikom za vjersku literaturu. Razgovor je dobro proao pa mi je rekao
da mu knjigu poaljem na itanje. Smjesta
sam je poslao i u popratnom pismu napisao:
Ova je knjiga namijenena svima koji su razoarani povrnou suvremene kulture, pa i suvremene kranske kulture.
Gospodin Carlisle ubrzo mi je odgovorio i
nikad neu zaboraviti kako je u pismu sroio
prvu reenicu: Ukratko: ludo smo oduevljeni
vaim rukopisom. U Harperu su te godine primili vie od sedamsto predloenih rukopisa a
prihvatili su jedino moj. Nisam imao pojma zato!
Ali nisam znao da se i providnost umijeala po drugi put. Ba kad sam razgovarao s
gospodinom Carlisleom, Elton Trueblood poslao je saetak moje knjige, uz srdane preporuke, Claytonu Carlsonu, izdavau vjerske literature za Harper & Row. Elton je svih svojih trideset est knjiga napisao za House of Harper i
godinama je poznavao gospodina Carlsona. On
je, nesumnjivo, otvorio vrata, koja bi se inae
preda mnom zatvorila. Za tu pojedinost nisam
uo vie od dvadeset godina, i tek mi ju je nedavno spomenuo gospodin Carlson. Trueblood

26

UVOD

mi o njoj nije ni rijei rekao.

Ali, to nije sve. Kad je koncept knjige prihvaen, naao sam se pred velikom dvojbom.
Moje su obveze u crkvi pripremanje propovijedi, posjeti bolesnicima, duobrinitvo i slino traile moju punu pozornost. Osim toga,
uhvatila me panika kad su mi priopili rok za
objavljivanje knjige. Kako u sve to uspjeti? Zapravo, znao sam da to ne mogu. Izbezumio
sam se. Jedinim mi se rjeenjem inilo odustati od knjige.
U tom se vanom trenutku dokazala sva
mudrost timskog vodstva u crkvi. Voditelj tima
Ron Woodward iz iste se dobrote i samoportvovnosti dragovoljno javio da propovijeda umjesto mene sve dok ne dovrim rukopis. I nai
su starjeine razumjeli da je rije o jedinstvenoj prilici. I tako su me, radi dobrobiti ire
kranske zajednice, oslobodili gotovo svih drugih pastoralnih dunosti, da se svom snagom
mogu dati na pisanje. To sam i uinio. Pisao
sam dvanaest do petnaest sati na dan, trideset
tri dana. Trebalo je jasno, na tekstu i poslije raditi, ali osnovni je rukopis dovren u tom kratkom vremenu. Nikad prije ni poslije toga nisam
bio osloboen ba svih briga i obveza, a uvjeren sam da za to mogu zahvaliti nadahnuu i
nesebinosti crkvenih starjeina Rona i ostalih u starjeinstvu. I tako je nastala knjiga Duhovne discipline.
I to je, zapravo, ova knjiga? Nita do rki

27

DUHOVNE DISCIPLINE

na papiru. Ali Bog je po svojoj milosti koristi

ve dvadeset godina kao sredstvo s pomou kojega mijenja ljude. Za to sam mu zahvalan. A
to e s njom dalje biti? To u rado prepustiti
ruci boanske providnosti. Soli Deo Gloria.

28

1.
Duhovne discipline:
vrata prema slobodi

Prolazim kroz ivot kao putnik prema budunosti,

stvoren na Boju sliku, ali ta je slika uprljana i zato
me netko mora nauiti kako da meditiram, kako da se
klanjam, kako da razmiljam.
Donald Coggan
Prokletstvo je naega doba povrnost. Doktrina
trenutnog zadovoljstsva najvei je duhovni problem. Ne nedostaju nam oajniki mnogi inteligentni ili nadareni ljudi ve ljudi koji nisu povrni.
Klasine disciplineI duhovnog ivota poziI

Moda se pitate zato smo discipline opisane u ovoj knjizi nazvali klasinima. Nisu klasine samo zato to su stare, iako ih iskreni
krani prakticiraju ve stoljeima. Discipline nazivam klasinima
zato to su najvanije za iskustveno kranstvo. Svi su uitelji pobonosti, na razliite naine, potvrdili nunost tih disciplina.

29

DUHOVNE DISCIPLINE

vaju nas da prodremo ispod povrine ivota, u

dubine. Pozivaju nas da istraimo unutranje
pilje duhovnoga podruja. Potiu nas da pruimo odgovor praznome svijetu. John Woolman
savjetovao je: Dobro je prebivati duboko, da
moe osjetiti i razumjeti ljudske duhove.1
Ne smijemo dopustiti da nas navedu na
miljenje kako su duhovne discipline samo za
duhovne velikane i kako su nam zato nedostine, ili da su namijenjene samo onima koji su
skloni kontemplaciji, pa zato sve svoje vrijeme
posveuju molitvi i meditaciji. Nipoto! Bog je
duhovne discipline namijenio obinim ljudskim
biima: ljudima koji rade svoj posao, brinu se
za djecu, peru posue i kose travu. Discipline
se, zapravo, najbolje mogu uvjebati upravo u
odnosima prema muu ili eni, brai i sestrama, prijateljima i susjedima.
Ne bismo smjeli smatrati ni kako su duhovne discipline gnjavaa koja je smiljena ne
bi li izbrisala smijeh s lica Zemlje. Radost je temeljna ideja svih disciplina. Svrha je disciplina
osloboenje od sputavajueg ropstva vlastitim
interesima i strahu. Kad se ovjeji duh oslobodi svega onoga to ga pritie, onda se takvo
stanje teko moe opisati dosadnom gnjavaom. Pjesma, ples, pa i povici, karakteriziraju
discipline duhovnog ivota.
Vano je to da duhovne discipline nisu teII
ke. Ne moramo dobro poznavati teologiju da
II

A opet, i jesu teke ali to emo razmotriti poslije.

30

DUHOVNE DISCIPLINE: VRATA PREMA SLOBODI

bismo ih prakticirali. I nedavno obraeni ljudi

pa ak i oni koji jo nisu predali svoj ivot Isusu Kristu mogu ih prakticirati, i morali bi to
initi. Prvi je uvjet enja za Bogom. Kao to
kouta udi za izvor-vodom, tako dua moja
ezne, Boe, za tobom. edna mi je dua Boga,
Boga ivoga, napisao je psalmist (Psalam 42:
2,3).
Poetnici su dobrodoli. I ja sam poetnik
ak i nakon mnogih godina prakticiranja svake
discipline opisane u ovoj knjizi ili osobito nakon toga. Kao to je rekao Thomas Merton: Ne
elimo biti poetnici. Ali budimo uvjereni da
cijeli ivot i neemo biti nita drugo do poetnici!2
U Psalmu 42 pie: Bezdan doziva bezdan... Moda ste negdje u podzemnim prostorima svojeg ivota zauli taj zov dubljeg, potpunijeg ivota. Dosta vam je povrnih iskustava i plitke pouke. Svako toliko uhvatite natruhe, nagovjetaje neega veeg od onoga to ste
dosad spoznali. eznete da se bacite u dubine.
Oni koji su uli taj daleki zov dubine i koji
ele istraiti svijet duhovnih disciplina, odmah
e se suoiti s dvije tekoe. Prva je filozofske
prirode. Materijalna baza naega doba postala
je tako prevladavajua da je ljudima usadila
teke sumnje o njihovoj sposobnosti da segnu
izvan podruja fizikog svijeta. Mnogi su prvorazredni znanstvenici nadili takve sumnje,
znajui da se ljude ne moe ograniiti na pros-

31

DUHOVNE DISCIPLINE

torno-vremenski okvir. Ali prosjeni su ljudi

pod utjecajem popularne znanosti, koja generacijama zaostaje za svojim vremenom i puna
je predrasuda prema nematerijalnome svijetu.
Teko se moe dovoljno istaknuti injenica
da smo prezasieni mentalitetom popularne
znanosti. Meditacija se, primjerice, ako je uope doputena, ne smatra susretom izmeu neke osobe i Boga, ve psiholokom manipulacijom. Obino e ljudi podnijeti kratko uputanje u unutranje putovanje, ali e nakon toga
doi trenutak da se bave pravim stvarima u
stvarnome svijetu. Potrebna je hrabrost kako
bismo nadili predrasude naega doba te s
najistaknutijim znanstvenicima potvrdili kako
postoji vie od materijalnoga svijeta. Morali bismo biti voljni s intelektualnim potenjem prouiti i istraiti duhovni ivot s potpunom
strogou i odlunou, kao to bismo to inili
i na svakon drugom podruju istraivanja.
Druga je tekoa praktine prirode: jednostavno ne znamo kako bismo istraili unutranji ivot. No to nije uvijek bilo tako. U prvome stoljeu i prije njega ljude nije bilo nuno
upuivati kako da prakticiraju discipline duhovnog ivota. Biblija ih je pozivala na dicipline
kao to su post, molitva, klanjanje i slavljenje
Boga, ali nije o tome dala gotovo nikakve upute. Razlog je tome oita injenica te su se discipline tako esto prakticirale i bile su toliko
uvrijeene u opoj kulturi, da su jednostavno

32

DUHOVNE DISCIPLINE: VRATA PREMA SLOBODI

svima bile poznate. Postilo se, primjerice, tako

esto da nitko nije morao pitati to jesti prije
posta, kako post prekinuti ili kako izbjei slabost za vrijeme posta jer su to svi znali.
Nije tako i s naim naratajem. Danas vlada strano neznanje o najjednostavnijim praktinim pitanjima u pogledu gotovo svih klasinih duhovnih disciplina. Svaka knjiga koja
se o tome napie zato mora navesti tone i
praktine upute za primjenu disciplina. Ali
odmah valja na neto i upozoriti: ako smo upoznati s tehnikim uputama, to ne znai i da doista znamo prakticirati duhovne discipline. One
su unutranja duhovna stvarnost; zato je od
tehnikih pojedinosti za ulaenje u stvarnost
duhovnoga ivota mnogo vaniji unutranji
stav srca.
U svojem oduevljenju zbog prakticiranja
duhovnih disciplina moemo ih ak i zaboraviti primjenjivati. Jer ivot ugodan Bogu nije
niz religijskih dunosti. Samo nam je jedno,
naime, initi: iskusiti ivot u prisnom odnosu s
Bogom, Ocem svjetlila u kome nema promjene
ni sjene od mijene (Jakov 1:17).

ROPSTVO SRCA NAVIKAMA

Grijeh smo se nauili smatrati pojedinanim
djelima neposlunosti Bogu. To je donekle tono, ali Sveto pismo kae i mnogo vie.IIIU PoslaIII

Grijeh je tako sloen pojam da u hebrejskom jeziku za njega

postoji ak osam rijei, i svih se osam moe nai u Bibliji.

33

DUHOVNE DISCIPLINE

nici Rimljanima apostol Pavao esto o grijehu

govori kao o stanju koje mui ljudski rod (npr.
Rim 3:9-18). Grijeh kao stanje iskazuje se u
tjelesnim udovima, odnosno u usaenim navikama tijela (od Rimljanima 7:5 nadalje). Nema takva ropstva koje se moe usporediti s robovanjem tvrdokornim grjenim navikama.
Prorok Izaija u svojoj knjizi 57:20 pie:
Opaki su poput mora uzburkanog koje se ne
moe smiriti, valovi mu mulj i blato izmeu.
Moru nije potrebno nita da bi izbacivalo mulj i
blato to je posljedica njegova prirodnog gibanja. To se moe rei i za nas kad smo u stanju
grijeha. Prirodna kretanja u naem ivotu proizvode mulj i blato. Grijeh je dio unutranje
strukture naeg ivota. Nije potreban nikakav
napor da bi se on proizveo. Nije, dakle, udo
to se osjeamo kao da smo u zamci.
Nae uobiajene metode odvikavanja od tvrdokorne grjene navike izazvat e izravan napad. Jer oslanjamo se na svoju snagu volje i odlunost. Ma kakav da je na problem gnjev,
strah, ogorenost, pohlepa, oholost, pouda ili
ovisnost odluujemo da to vie neemo initi;
molimo se da to vie ne inimo, borimo se da
to vie ne inimo, vrsto se voljom odupiremo.
Ali sva je ta borba uzaludna i opet ustanovimo
da smo moralno bankrotirali ili, jo gore, da
smo na svoju izvanjsku pravednost toliko ponosni da je obijeljen grob (Mt 23:27) blag izraz za nae stanje. U odlinoj knjiici naslova

34

DUHOVNE DISCIPLINE: VRATA PREMA SLOBODI

Sloboda od grjenih misli (Freedom from Sinful

Thoughts) Heini Arnold pie: elimo jasno istaknuti kako je vlastito srce nemogue osloboditi i oistiti samo snagom vlastite 'volje'.3
U Poslanici Koloanima Pavao navodi neke
izvanjske naine kojima se ljudi koriste kako bi
kontrolirali grijeh: Ne diraj, ne kuaj, ne dotii. Zatim dodaje kako sve to, dodue, slovi kao
mudrost u samozvanom bogotovlju (Kol 2:
20-23, kurziv dodan). Samozvano bogotovlje!
kako li rjeita izraza, koji izvrsno opisuje mnogo toga u naem ivotu! Istog trenutka kad pomislimo da uspjeti i pobijediti grijeh moemo
samo snagom svoje volje, poeli smo joj se klanjati. Nije li ironino da Pavao nae najmukotrpnije napore u duhovnom hodu naziva idolatrijom, samozvanim bogotovljem?
Snagom volje nikad se neemo uspjeti
otarasiti duboko ukorijenjenih grjenih navika.
Emmet Fox pie: im se mentalno oduprete
neemu nepoeljnom, pridajete tome jo veu
mo kojom e se ono okomiti na vas, pa ete
utoliko smanjiti vlastitu snagu.4 Heini Arnold
zakljuuje: Dokle god mislimo da se moemo
spasiti samo snagom volje, zlo u nama samo e
sve vie rasti.5 Isto su iskusili svi veliki pisci o
nabonom ivotu, od sv. Augustina do sv. Franje, od Jeana Calvina do Johna Wesleya, od sv.
Terezije Avilske do Julijane iz Norwicha.
Samozvano bogotovlje koje slavi snagu
volje moe proizvesti privremeni izvanjski do-

35

DUHOVNE DISCIPLINE

jam uspjenosti, ali u pukotinama i ponorima

naeg ivota nae e se unutranje stanje na
koncu razotkriti. Isus takvo stanje opisuje govorei o izvanjskoj pravednosti farizeja. Iz obilja srca usta govore! (...) A kaem vam: za svaku bezrazlonu rije koju ljudi reknu dat e raun na Dan sudnji. (Mt 12:34, 36 kurziv dodan). Vidite, snagom volje ljudi se mogu neko
vrijeme iskazivati, ali prije ili poslije doivjet e
neki nesmotreni trenutak kad e im se s usana
oteti neka bezrazlona rije i odati pravo stanje njihova srca. Ako smo puni suuti, to e se
vidjeti; ako smo puni gorine, i to e izii na
vidjelo.
Ne planiramo tako postupati. Nemamo namjeru gnjevno se otresati na ljude niti se kooperiti s nesnosnom oholou, ali kad smo meu ljudima, nae osobine izlaze na vidjelo. Iako
moda svom snagom nastojimo sve to prikriti,
izdaju nas pogled, jezik, brada i ruke govor
tijela. Snaga volje ne moe sputati nemarnu rije, trenutak nesmotrenosti. Volji nedostaje isto to i zakonu moe regulirati samo ono izvanjsko, ali ne moe uroditi nunom promjenom unutranjeg duha.
DUHOVNE DISCIPLINE OTVARAJU VRATA
Kad zapadnemo u oaj zbog toga to se s pomou snage volje i odlunosti ne moemo preobraziti, otvaramo se za predivnu novu spoznaju: unutranja je pravednost dar od Boga

36

DUHOVNE DISCIPLINE: VRATA PREMA SLOBODI

koji valja zahvalno primiti. Potrebna promjena

u nama zbiva se Bojim djelom, a ne naim
nastojanjima. Jer mijenjati nas valja iznutra, a
to moe samo Bog. Njegovu pravednost Bojega
kraljevstva ne moemo postii ni zaraditi to je
milosni dar.
U Poslanici Rimljanima apostol Pavao iscrpno objanjava da je pravednost dar od Boga.IV Tu rije u poslanici spominje pedeset pet
putaV i svaki put istie da se pravednost ne moe postii ljudskim naporima. Jednu od najjasnijih tvrdnji o tome itamo u Rimljanima
5:17: Oni koji primaju izobilje milosti i dara
pravednosti kraljevat e u ivot po Jednome, Isusu Kristu (kurziv dodan). Takvo se uenje, dakako, ne nalazi samo u Rimljanima, nego i u cijelome Svetom pismu i stoji kao jedan
od kamena temeljaca kranske vjere.
Onog trenutka kad smo shvatili tu spoznaju od koje zastaje dah, u opasnosti smo da
zgrijeimo u suprotnom smislu. U kunji smo
povjerovati kako ne moemo uiniti nita. Ako
sva ljudska nastojanja zavravaju u moralnom
IV

To obuhvaa i objektivnu pravednost i subjektivnu pravednost. U ovoj knjizi razmatramo temu subjektivne pravednosti (ili
posveenja, ako vam je draa teoloka terminologija), ali vano
je razumjeti da je i jedno i drugo milosni dar od Boga. Biblija, zapravo, ne razlikuje jasno subjektivnu i objektivnu pravednost,
kao to to ine teolozi jednostavno zato to bi biblijskim piscima bilo smijeno govoriti o jednoj, a ne govoriti istodobno i o
drugoj.
V

U engleskom prijevodu op. prev.

37

DUHOVNE DISCIPLINE

bankrotu (a iz vlastitog iskustva znamo da je

tako), i ako je pravednost milosni dar Boji (to
Biblija jasno kae), nije li logino zakljuiti kako moramo ekati da nas Bog promijeni? Ali odgovor je, zaudo, nijean. Tono: ljudska nastojanja jesu nedostatna i pravednost jest dar od
Boga, ali zakljuak je ipak pogrjean. Na sreu,
ima toga to moemo uiniti. Ne moramo se
muiti dvojbom izmeu ljudskih djela ili
besposlenosti. Bog nam je, kao sredstvo primanja njegove milosti, dao discipline za duhovni ivot. One nam omoguuju da se otvorimo
Bogu, kako bi nas mogao mijenjati.
Apostol Pavao kae: Tko sije u tijelo svoje,
iz tijela e eti raspadljivost, a tko sije u duh, iz
duha e eti ivot vjeni. (Galaanima 6:8) Pavlova je analogija pouna. Seljak ne moe uiniti
da ito raste; moe samo za to osigurati povoljne uvjete. Obrauje zemlju, sije sjeme, zalijeva
biljke, a zatim prorade prirodne zemaljske sile i
ito izraste. Tako je i s duhovnim disciplinama
one su nain za sijanje u Duhu. S pomou
njih Bog nas stavlja u zemlju; one nas dovode
u stanje u kojemu Bog u nama moe djelovati i
mijenjati nas. Same po sebi duhovne discipline
nita ne mogu mogu nas samo pripremiti za
djelovanje. One su sredstvo Boje milosti. Unutranja pravednost, koju traimo, nije neto to
e nam se samo izliti na glavu. Bog je odredio
discipline duhovnog ivota kao sredstvo s pomou kojega se dovodimo u stanje u kojemu

38

DUHOVNE DISCIPLINE: VRATA PREMA SLOBODI

nas moe blagosloviti.

U tom bi pogledu bilo primjereno govoriti o
putu disciplinske milosti. Milosti zato to je
besplatna, a disciplinske zato to moramo
neto initi. U knjizi Cijena uenitva Dietrich
Bonhoeffer jasno je rekao kako je milost besplatna, ali nije jeftina. Boja milost nije zasluena i ne moe se zasluiti, ali ako oekujemo
da emo rasti u milosti, moramo platiti tu cijenu da svjesno odabiremo kako emo postupati i u individualnom ivotu i u drutvu. Cilj
je duhovnih disciplina duhovno sazrijevanje.
Moda e biti lake ako si predoite ono o
emu smo govorili. Zamislite dugaku, usku liticu sa strmim stranicama s obje strane. Bezdan s desne strane put je moralnog bankrota
ljudskih napora u postizanju pravednosti.
Povijesno se naziva herezom moralizma. Provalija s lijeve strane je moralni bankrot uslijed odsutnosti ljudskih napora. To se naziva herezom
bezakonja. Liticom se prua put discipline duhovnog ivota. Taj put vodi do unutranje promjene i iscjeljenja kojemu teimo. Nikad ne
smijemo skrenuti desno ili lijevo, ve ostati na
putu. On je prepun velikih tekoa, ali i radosti. Dok budemo njime putovali, na nas e silaziti Boji blagoslov i preobraavati nas u Kristovu sliku. Uvijek moramo imati na umu kako
put nee proizvesti tu promjenu on je samo
mjesto na kojemu se promjena zbiva. To je put
disciplinske milosti.

39

DUHOVNE DISCIPLINE

U moralnoj teologiji postoji izreka: vrlina

je laka. Ali ta je maksima istinita samo onoliko koliko je Boje milosno djelovanje zahvatilo
na unutranji duh i promijenilo ukorijenjene
navike u naem ivotu. Borimo se pokazati suutan duh, pun ljubavi, ali ini se kao da u sebe unosimo neto izvana. Zatim iznutra, iz najvee dubine izranja neto to nismo htjeli
zajedljiv i ogoren duh. Ali nakon to neko vrijeme budemo ivjeli i hodali putem disciplinske
milosti, otkrit emo u sebi promjene.
Samo primamo dar a ipak znamo da su
te promjene istinske. Znamo da su prave zato
to otkrivamo da nam je sada lako pokazati
suutan duh, a prije nam je to bilo teko.
Boja se ljubav uvukla u na unutranji duh i
preuzela nae navike. U trenutcima neopreza,
iz unutranjeg svetita naeg ivota spontano
istjeu: ljubav, radost, mir, velikodunost, uslunost, dobrota, vjernost, blagost, uzdrljivost (Galaanima 5:22, 23). Nema vie iscrpljujue potrebe da svoju unutranjost skrivamo
od drugih. Ne moramo se mukotrpno muiti da
budemo dobri i blagi, nego jesmo dobri i blagi.
Ne biti takav bilo bi teko jer dobrota i blagost dio su nae prirode. Ba kao to su prirodna gibanja u naem ivotu prije proizvodila
mulj i blato, sada proizvode pravednost, mir i
radost u Duhu Svetome (Rimljanima 14:17).
Shakespeare kae kako Milosre nije nategnuto a takve nisu ni vrline, kad jedanput preuzmu nau osobnost.

40

DUHOVNE DISCIPLINE: VRATA PREMA SLOBODI

PUT SMRTI:
PRETVARANJE DISCIPLINA U ZAKON
Duhovne su discipline namijenjene naoj dobrobiti. Svrha im je unijeti Boje obilje u ljudski ivot. Ali moe ih se pretvoriti u jo jedan
skup zakona koji ubijaju duu. Discipline vezane zakonom odiu smru.
Isus nas ui da moramo nadii pravednost
farizeja (Matej 5:20). Ipak, moramo shvatiti kako njihova pravednost nije bila mala. Bili su
predani tome da slijede Boga na nain na koji
mnogi od nas to nisu. Ali jedan je initelj uvijek bio sredinji njihovoj pravednosti: izvanjskost. Pravednost se sastojala od kontroliranja
svega izvanjskog, a to je esto obuhvaalo i
manipulaciju drugim ljudima. Koliko smo u
pravednosti nadili pismoznance i farizeje,
mjeri se po tome koliko na ivot pokazuje
unutranje Boje djelovanje na nae srce. Ono
e, dakako, imati i izvanjske posljedice, ali e
to djelovanje biti unutranje. Ako smo revni, lako se moe dogoditi da duhovne discipline
pretvorimo u izvanjsku pravednost pismoznanaca i farizeja.
Kada discipline degeneriraju u zakon, tada
se s pomou njih ljudima moe manipulirati i
kontrolirati ih. Moemo sroiti zapovijedi i njima se koristiti da zarobljavamo druge. Posljedica takvog propadanja duhovnih disciplina su
ponos i strah. Ponos prevlada zato to pone-

41

DUHOVNE DISCIPLINE

mo vjerovati kako smo mi prava vrsta ljudi.

Strah se javlja zato to se bojimo gubitka kontrole.
elimo li napredovati tako da discipline budu blagoslov, a ne prokletstvo, moramo jednostavno odustati od tog vjenog tereta da upravljamo drugim ljudima. Jer taj poriv, vie od bilo
kojega drugog, duhovne discipline pretvara u
zakone. A kad smo stvorili zakon, onda imamo
izvanjskost po kojoj mjerimo tko je dovoljno
dobar, a tko nije. Bez zakona, discipline prije
svega imaju unutranje djelovanje, a njega je
nemogue kontrolirati. Kad doista vjerujemo
da tu promjenu proizvodi Bog, a ne mi, moemo odustati i od svoje strasti da druge ljude
dovodimo u red.
Moramo se uvati, jer vrlo je lako uhvatiti
se za neku rije i pretvoriti je u zakon. A im
smo to uinili, i sami smo postali takvi da se i
na nas odnosi stroga opomena koju je Isus izrekao farizejima: Veu i ljudima na plea tovare teka bremena, a sami ni da bi ih prstom
makli (Matej 23:4). Kad je o tome rije, uvijek
moramo imati na umu rijei apostola Pavla:
On nas osposobi za posluitelje novoga Saveza, ne slova, nego Duha; jer slovo ubija, a Duh
oivljuje (2 Korinanima 3:6).
Kad ulazimo u unutranji svijet duhovnih
disciplina, uvijek emo biti u opasnosti da ih
pretvorimo u zakone. Ali nismo preputeni samo svojim ljudskim sposobnostima. Isus Krist

42

DUHOVNE DISCIPLINE: VRATA PREMA SLOBODI

obeao je da e biti na uvijek prisutni Uitelj i

Vodi. Njegov glas nije teko uti. Njegove upute nije teko razumjeti. Ako ono to bi uvijek
moralo biti ivo i razvijati se pokuamo pretvoriti u goli kostur, on e nam to rei. Moemo se
pouzdati u njegovu pouku. Ako skrenemo prema nekoj pogrjenoj ili nekorisnoj zamisli, on
e nas vratiti natrag. Ako budemo voljni sluati
Nebeskog mentora, primit emo upute koje su
nam potrebne.
Na je svijet gladan istinski promijenjenih
ljudi. Lav Tolstoj rekao je: Svi razmiljaju o tome kako promijeniti ovjeanstvo, a nitko ne
razmilja o tome kako promijeniti sebe.6 Budimo meu onima koji vjeruju kako je unutranja promjena naeg ivota cilj vrijedan najveih
nastojanja.

ZA PROUAVANJE
Valja napomenuti da ima nekoliko zamki u koje moete upasti kad zaponete s prouavanjem kranskih disciplina, pa moe biti korisno na njih upozoriti, kako biste ih izbjegli.
Ukratko, nabrojit u ih sedam a sigurno ih
ima i vie!
Prva je zamka kunja da se discipline pretvore u zakon. Nema nieg goreg od legalizma,
koji moe uguiti srce i duu naega hoda s Bogom. Ako je netko krut, to ne znai da je discipliniran. Krutost je najsigurniji znak da su se

43

DUHOVNE DISCIPLINE

discipline izjalovile. Disciplinirana je osoba ona

koja moe uiniti ono to je potrebno, i kada je
to potrebno. Disciplinirana osoba u skladu je s
dobom u kojem ivi. Disciplinirana osoba osjetljiva je i reagira na doticaje Boje milosti poput
balona u zraku. Uvijek imajte na umu kako discipline slue za stjecanje ivotnih spoznaja, a
ne za to da s pomou njih kontroliramo ivot
drugih ljudi.
Druga je zamka nerazumijevanje drutvenih implikacija koje imaju duhovne discipline.
One nisu zbir nabonih vjebi za pobone, nego
zov trube za poslune koji ive u grijehom naruenu svijetu. Pozivaju nas da objavimo mir
svijetu koji je opsjednut ratom, da se zalaemo
za pravdu u svijetu kojem hara nepravda, da se
zauzmemo za siromane i obespravljene u svijetu koji je zaboravio na svoje blinje.
Trea je zamka smatrati same duhovne discipline vrlinama. Po sebi one nemaju vrlina,
pravednosti ni moralnosti. To je vana istina
koju farizeji nisu shvaali. Duhovne nas discipline dovode u Boju blizinu, ali ne slue za
stjecanje bodova pred Bogom.
etvrta, slina zamka je ta da se usredotoimo na te discipline, umjesto na Krista. Njihova je svrha ostvarenje veeg dobra. A vee je
dobro sam Krist, koji uvijek mora ostati u
sreditu nae pozornosti.
Peta je zamka sklonost da jednu duhovnu
disciplinu izdvojimo i uzdignemo je toliko da za-

44

DUHOVNE DISCIPLINE: VRATA PREMA SLOBODI

nemarimo ostale. One su kao plod Duha ine

cjelovitu stvarnost. Katkad nas, primjerice,
toliko zaokupi post, da ponemo misliti kako je
samo ta disciplina dostatna pa nam se to jedno drvo ini poput cijele ume. Tu opasnost
svakako valja izbjei. Duhovne su discipline
organska cjelina i jedinstveni put.
esta je zamka misliti kako se sva sredstva
Boje milosti ograniuju na dvanaest duhovnih
disciplina o kojima u ovoj knjizi piem. Nemam
popis svih kranskih disciplina, a koliko
znam takav popis i ne postoji jer, tko moe
ograniiti Duh Boji? Ova je knjiga samo pokuaj da se priberu djela pobonosti koja su
pisci Svetoga pisma i sveci iz crkvene povijesti
smatrali vanima za iskustvenu vjeru. Ali Krist
je vei od svakog pokuaja da se opie njegovo
djelovanje u njegove djece. Ne moe ga se ograniiti ni na kakav sustav, bez obzira na to koliko taj sustav bio dragocjen.
Sedma je zamka najopasnija. To je kunja
da discipline prouavamo a da ih ne iskusimo.
Raspravljati o duhovnim disciplinama teoretski, diskutirati o njihovoj prirodi ili vrijednosti
to je razmjerno sigurno initi. Ali iskoraiti u
iskustvo to nas plai do sri naeg bia. Ipak,
nema drugog puta. S molitvom, polako, moda
s velikim strahom i s mnogo pitanja, moramo
krenuti tim pustolovnim putem Duha.

45

DUHOVNE DISCIPLINE

Dnevna itanja iz Svetoga pisma

Nedjelja enja da poniremo dublje. Psalam 42
Ponedjeljak Robovanje ukorijenjenim navikama.
Psalam 51
Utorak Robovanje ukorijenjenim navikama. Rimljanima 7:13-25
Srijeda Nedostatnost izvanjske pravednosti. Filipljanima 3:1-16
etvrtak Grijeh u tjelesnim udovima. Izreke 6:
16-19
Petak Grijeh u tjelesnim udovima. Rimljanima
6:5-14
Subota Pobjeda duhovne discipline. Efeanima
6:10-20

Pitanja za prouavanje

1.Tvrdim da je povrnost prokletstvo naega doba. Ako se sa mnom slaete, navedite nekoliko
pokazatelja u naoj kulturi koji to potvruju.
Ako se ne slaete, navedite nekoliko drutvenih
pokazatelja da biste potkrijepili svoju tvrdnju.
Ima li danas vie utjecaja koji krane navode da
budu povrniji, nego to ih je bilo u prolim stoljeima?
2.Discipline o kojima je u ovoj knjizi rije nazivam klasinima. ime sam to obrazloio? to mislite o mojem zakljuivanju je li dobro, ili nije?
3.Koja je svrha duhovnih disciplina?
4.Koji je najvaniji uvjet da se krene na to duhovno putovanje? Ima li ega to bi vas moglo u
tome sprijeiti?
5.Pomno razmotriti tvrdnju Heini Arnold: elimo
jasno istaknuti kako je svoje srce nemogue osloboditi i oistiti samo snagom vlastite volje. ini li

46

DUHOVNE DISCIPLINE: VRATA PREMA SLOBODI

vam se, prema vaem iskustvu, istinitom?

6.Napisao sam kako e se oni koji ele istraiti
svijet duhovnih disciplina nai pred dvjema tekoama. Koja je praktina tekoa? Je li tako i
u vaem ivotu? Koja je filozofska tekoa? Kako se to oituje u vaem ivotu?
7.to podrazumijevam pod izrazom disciplinska
milost? to znai pojam jeftine milosti? Koja
vam je od te dvije vrste milosti poznatija?
8.Da hodate uskom liticom o kojoj sam pisao, na
koju biste stranu ee pali? Objasnite kako se to
moe vidjeti u vaem ivotu.
9.itajui knjigu razmislite o tome to vam se u
njoj ini najopasnijim (odnosno, to bi ljude moglo udaljiti od Boga, umjesto da ih njemu priblii)?
10.to vas se u ovome poglavlju najjae dojmilo?
S ime se niste sloili, ili se niste mogli poistovjetiti, ili vam je moda bilo teko razumjeti?

Prijedlozi za daljnje itanje

O duhovnim disciplinama napisana je bogata literatura, pa u navesti najbolja djela s opeg podruja duhovnog ivota, koja mogu odlino posluiti kao kontekst i okvir za prouavanje kranskih disciplina.
Bonhoeffer, Dietrich: Cijena uenitva, Izvori,
Osijek 1995., preveo Tomislav Tribuljak. U toj je
knjizi autor prvi put spomenuo izraz jeftina
milost, koji nas je tako silovito pozvao na zahtjevniji oblik uenitva.
Brat Lovro: Bog nadohvat due, Kranska sadanjost, Zagreb, 1992.; preveo Jure Zeevi. Ova

47

DUHOVNE DISCIPLINE

jednostavna pisma i misli Francuza Nicolasa Hermana, koji se naziva bratom Lovrom od Uskrsnua, ve tri stoljea nadahnjuju krane da ive
u bliskom zajednitvu s Kristom.
Caussade, Jean-Pierre de: The Sacrament of the
Present Moment, preveo K. Muggeridge, Fount,
London 1981. Autor je francuski jezuit; prelijepa
knjiga za itanje.
sv. Franjo Saleki: Filotea: Uvod u poboni ivot,
HKD sv. Jeronima, Zagreb, 2005., preveo Sinia
Turina. Velik dio tiva su savjeti koje je sv. Franjo dao gospoi Louisi Charmoisy poetkom sedamnaestoga stoljea a sadre najrazliitija duhovna pitanja za one koji ele produbiti svoju
pobonost.
Ignacije Lojolski: Duhovne vjebe, Filozofskoteoloki institut Drube Isusove, Zagreb, 2005.
Kelly, Thomas R.: A Testament of Devotion,
Quaker Home Service, London, 1979. Klasici dvadesetoga stoljea o toj temi mogu se nabrojiti na
prste jedne ruke a ovo je jedan od njih.
Law, William: A Serious Call to a Devout and Holy
Life, Hodder & Stoughton, London, 1987., ur.
Halcyon Backhouse. Knjiga je imala velikog utjecaja na kranski ivot. Autora esto nazivaju
najveim postreformacijskim engleskim mistikom.
Peterson, Eugene: A Long Obedience in the Same
Direction, Marshall Pickering, Basingstoke, 1989.
Razmatranjem Pjesama uzdignua Psalma

48

DUHOVNE DISCIPLINE: VRATA PREMA SLOBODI

120 i Psalma 134 Eugene Peterson kranima

pomae svladati mnoge klasine duhovne discipline.
Richards, Lawrence O.: A Practical Theology of
Spirituality, Marshall Pickering, Basingstoke,
1988. Jasna, potpuna biblijska studija teologije
duhovnosti, njezine unutranje stvarnosti i izvanjskog izraza.
Sanford, Agnes: The Healing Light, James
(Arthur), Eversham, 1981. Klasina pripovijest o
slubi iscjeljivanja na koju Isus poziva Crkvu i
knjiga koja je silno utjecala na moje duhovno hodoae.
Toma Kempenac: Nasljeduj Krista, Prometej,
Zagreb, 1998. Knjiga neprijeporno najistaknutijeg
klasinog pisca o kranskoj pobonosti. Program
duhovnih vjebi s preispitivanjerm savjesti, meditacijom i ostalim molitvenim metodama, sa smjernicama i prilagodbama individualnim potrebama
i tekoama.
Tozer, A.W.: The Pursuit of God, STL Books,
Bromley, Kent, 1980. i Kingsway, Eastbourne,
1984. Blaga, pronicava knjiga prepuna spoznaja,
pisana osvjeavajuim katolianskim pristupom.

49