Professional Documents
Culture Documents
Narodni Humor I Mudrost Muslimana BiH
Narodni Humor I Mudrost Muslimana BiH
Narodni Humor I Mudrost Muslimana BiH
Glavni urednik
Marijan Sinkovic
Ii
NARODN HUMOR
USLIMANA
I MUDROST
Za izdavaea
Pero Majstorovic
Likovna oprema
BOSNE I HERCEGOVINE
Svetozar Domic
Odabrao i priredio
NASKO FRNDIC
STVARNOST
ZAGREB 1972
/t
SADRzAJ
Predgovor
Price i zgode
Kadije, hodZe i hadZije
VII
87
135
217
305
Sarajevo i SarajIije
363
BibIiografija
403
Rjeenik
405
PREDGOVOR
Izdvajanjem Humora i mudrosti Muslimana u Bosni i Herce
govini u zasebnu knjigu nikako ne lelim tvrditi da je to narodno
blago nastalo kao cardak ni na nebu ni zemlji, izolirano od narod
nih umotvorina drugih jugoslavenskih naroda. Naprotiv, povijesna
je cinjenica da su Muslimani Bosne i Hercegovine, tokom pet po
slednjih burnih stoljeca, sa svojom braeom sunarodnicima na
ovom zajednickom tlu, prozivljavali identicne historijske trenutke,
dijeleci zajednicku sudbinu na ovoj vjetrometini Balkana.
Ali snaga naroda pokazala se jaeom od bilo kakve site, i u naj
tetim razdobljima naS narod je na usta svojih nepoznatih stvarala
ca iz ojadenog a nekad i obijesnog srca izvlacio zlatnu nit pjesme i
price, humora i mudrosti, dosjetke i poslovice, potvrdujuei svoju
neuniStivost i vitalnost na rodnoj grudi koja mu je domovina
viSe od hiljadu godina. 2ive6i na istom tlu, govoreci istim jezikom
Muslimani su uz Hrvate i Srbe u Bosni i Hercegovini stvarali u
duhu svog etnickog mentaliteta gotovo istovjetne narodne pjesme
i pripovijetke. Ima posebno u junaekim pjesmama identienih mo
tiva u kojima u muslimanskoj varijanli pobjeduju turski junaci,
a u krScanskoj - krScanski. To je najbolji dokaz da su te pjesme
nastale jedne uz druge kao dva bliska izdanka istoga tla, kao
dvije, odnosno tri refleksije povijesnih dogadaja koji su u toku
burnih vjekova jednakim intenzitetom Zivjeli u duSama Muslima
na, Srba i Hrvata u Bosni i Hercegovini. I dalje, da prosirimo ovu
tvrdnju: ne radi se ovdje sarno 0 podrueju Bosne i Hercegovine
nego 0 djelom teritoriju Jugoslavije, !to najbolje potvrduje pri
mjer opjevanog lika Kraljevica Marka koji je junak ne samo Srba
nego i Hrvata, pa i Muslimana, i dalje Crnogoraca, Makedonaca i
Bugara.
Takva podudarnost, medutim, ne iskljucuje Cinjenicu da svaki
od jugoslavenskih naroda ima autohtona obiljezja u svom naro
dnom stvaralaStvu, i to je ono sto daje posebnu ljepotu knjiZevnoj
baStini naSih narada. Tako su i priCe i pjesme, sale i poslovice
Muslimana u Bosni i Hercegovini obojene vlastitim mentalitetom
i etnickim duhom, Ie sa vrlo zanimljiv specifikum u stvaralaSlvu
jugoslavenskih naroda. U samoj Bosni i Hercegovini u gradovima
i mjestima, pa i mnogim selima kao sto se vet na prvi pogled
zapata specifiCna arhitektura muslimanskih ku6a i mahala, dla
mija, turbeta i groblja, isto tako se u samorodnoj knjizevnoj
baStini jugoslavenskih naroda s lakocom prepoznaju one umotvo
rine koje su nastale u muslimanskoj sredini, jer im je ta sredina
dala svoj govor i boju, svoj duh i mentalitel, svoj izraz i sadrZaj.
VII
.,i.
11
1"
II
II
II
'1
i
rt
If
,-I
,I.
110
..,
'k
II
VIII
IX
XI
1
,
Nasko
XII
Frome
PRICE I ZGODE
ALIPASINA NAREDBA
AliipaSa RizvanbegoVlic jedanput dade naredbu da niko po
noCi bez fenjera ne hoda. Uskoro jedne noCi uhvati karakol jednog
ihtijaTa bez fenjell"a pa ga upitaju:
- Zar ti ne 2lnas za Alipasanu naredbu da 'se noeu ne smije
bez fenjera hodati?
- Znam - odgovori ilitijar.
- Ba kamo fenjer?
Eve ga - d ,])okarla im fenjer, alii bez svijece.
- A kamo svijeea?
- 0 sV'ijeCi nije niSta reeeno, vee 'SarnO' da valja s fenjeror:n
hodati.
Oni ga <pUSte ll'ekavSi fIllU da t.reba i svdjeeu da ima u fenjeru.
Drugu veeer uhvate ga opet bez fenjera.
Zar opet bez fenjera? - proderu se na nj.
- Jok
veld on - evO' fenjell'.
- A sV'ijeea?
- Evo d svijeea!
- Pa !ito rujesd zapalio?
- Nije rusta 'reeenO' da se zapaH.
BEKRI-MUJO
I;
Ii
MEHAGINA CORBA
- 8m to rti, Mehaga, toliko pijeS vorlu?
- Ama, brate, rekoh jutros fend, da mi ruOku svari corbu i da
metille u oj'll jedno pola jajeta, a njoj izmace, ja - jalllli!
Wi oijelo jaje, te evo vazdan pi1em vod'll, kolilro sam se prejeo!
DOSJETLJIV UDOVAC
Qno je bio jedan udovae, wao je tri. sina ozenjena. Siinovima
rna se ruje 'sviaalo, da im se otae pod starost zeni, zato narede
svojim zenama, da liijepo sa ocem postupaju Ii da ga dobro poslu
zuju. lena svaka pred 'svoj'ijem muzem ,kazivala, da mu oea poslu
z,uje, ali u ,stvari nije bilo tako. Siromah strurac da bi dokazao
sinovima, da mu je nuMa Qzeniti se i da ga Slnahe aman ni'kako
ne pos1uzuju, smislli ovaj namn. Jednog dana zovne sva tri sina u
svoju sobu, te ee im re6i:
- Ja sam amaQ tri:sta dukata u SVQjoj sobi, pa mi je nestaJQ.
Jedna ,izmedu vasih zena ukrala je pare, jer i sami 2lnate da drugi
nitko ne ula:ci u moju sobu.
Tada sinovi dOZQVU zene, te Ce naj'stmiji z8ipitati svoju da nije
tJ!Zela oceve pare. A ona ee:
Ako sam mu i usIa u sobu ima osam dana, da bog da ni od
stasreee TIe limala!
Pa zatim se sredinja zakune da mu nije u sob'll 'I.lSla ima dvije
nedjelje. A najmlada se ,isto tako za:kune da mu nije u soba usIa
ima i mjesec dana.
Tada otac rekine:
- Evo para, nije mi ih nestalo, sarno sam ja srio, da vase
Zene same pri'ZIladu da me ne posluruju. Vee evo lVam 'Ow n'Ovci, za
vas sam ih i uiited!io, a eto sami vidite, da mi je nuMa zenia se.
T'ada mu ,se sinovti zastide i odmah ga ozene.
CRNOGORAC U DZAMIJI
Jedan je Cmogorac d05aQ pred dZarnqju, da vidJi. kako Turci
klanjaju. Kad se vratio 1ruei u Cmu Gom, ispricao je svojima:
- Cuj! Bozja vjera, jedva sam glavu iznio. Jedan'se ispe gore na
&kaline pa poce lViikati i grditi, a oni svd sate iko zaliveni. Dok ti
jedan djetie zawka ozgor sa tavana, oni svriposkak'ase na noge.
Dok on1 na noge, a ja, BQzija vjera, - tabanwa vatru!
JUNACKO SRCE
lwuiila zena muia, a on pcibjegao u komsi.1uk ti. okupio pla:kati.
Slegose se ikomMje oko njega: - &0 jeeiS, holan? Koja ti je grdna
rana?
A on jecajuti: - Izrufila me zena, pa mi ne moze junaeko
srce octoljeti.
~ ,~
ZLA :lENA
ISli rputemdvojica prijatelja i opaze podaleko jedan -sroup ze
na pod jedndm mastom gdje u hiadu tefurice. Zapovrgnu izmedu
sebe govor 0 tim Zenama. Jedan reee: - Cujes, drufe! Bi Ii m
meni umio kaza1Ji, koja je u onOm skupu zena zla zena?
- A tko bi to Mao, brarte? - odgovorJ drugi. - Ja ne znarn
od njih ni jednu, ni koja je zla!
- Ni ja ih ne pomajem u glavu, - odvrati prvi, - ali znam
koja je zla dzmedu Illjm.
- Da se ne saliS? Ja ti ne vjerujem!
Ne 'salim, - odvrati on. - Sad cerno illi do njih stiCi :i ti
res vidje1Ji, da 6u ja odm-ah poznati izmedu sviju !lJijih zlu zenu.
Zapute d dodu do fena. Kad su dosLd do zena, prvi ih najprije
ld.jepo pozdravi, a onda !1'eee:
-
ill
I:!
ZENDIJA I HIZMETAC
j'
,
"
ii
I,
I:
10
11
NESREtNI tELO
i!
1
!
~II'
I,
[III
II
IF
;1
1~"
12
13
HRSUZI I HRSUZBASA
I:
:1
Ii
J:
meso?
- Vjeruj mi, meni ga nijesi dao!
- Ih, to je nas hrsuzbaSa prev'ario i oteo nam meso! - povika
ovaj. - Poteoimo, da prije njega stignemo IIIjegovoj kuCi!
Poteku i prije hrsuzbase kuCi dotrCe. Jedan od hrsuza sav
se ~e do gaea Ii koSulje, pa lSe uvuce u \kueu i rzatvori vrata.
HrsuzbaSa domalo izaoog dotrei s mesom, i katko dode, odmah
za1upa na vrata:
- lena, zeno, otvoni!
Onaj In''surl brZe bolje pritrCi i otvori wata, a onda se :poene
protezalf!i, tram ooi i zijevati, kao da je Iisrom iJZa sna ustaO.
- Deder - izdere se hrSU'lJbaSa - Sta si se uzela protezati,
nosi ovo meso zatvori u hambar, pa mem \kljue donesi! Ja idem
malo kljusetu .poloziti, a ti, eujes, merJ.!i odmah kljue donesi!
On se vrati i ode u staju, a hrsuz se iSulja !i,z kuce, pa sinu za
jedno s drugom ponesavs.i meso sa sobom.
Kad se hrsuzbaSa povrati u kueu, nade zenu u sobi gdje spa'Va.
leno, zeno, kamo kljue? - upita on.
Ama kakav hoees klj<ue nocaSnje fioei?
Ama kama kljne?
Kakav?
- Sad ja tew dadoh meso na kuendm vraf!i.ma i rekoh ti, da
mikljue od hambara donese1l!
Meni niti si dao meso, nit'ja za kljue znadem - prekinu
ga u govoru zena.
Aja, bogme, zena! Opet me hr-suzi prevaTise!
Potrei opet za njima drugim pntem, jer je znao, da neee iCi
prvim. Poted, poteoi, dok lih jedva dostigne.
Nadeili na jednom brdn: nalozili vatru, sjeIi jedan prema dru
gome, zaku metnWi preda se, pa mesa vade i peku. - Ih, sta eu
sad - pomisli hrsU7ibasa u sebi. - Ne mogu im sad nikako mesa
otetl. Ai' dosjeti se kako ce ili prevanim: nagaa:aCi se vas po licu i
nekakvu dro~ju na glavu nab!ije, pa onda Cetveronoske pode prema
nj!ima. Jedan ga spazi, pa ce reCi svome drugu:
A zapam1Ji l' 'Iii - veli - pohro, mOOo pJije kuga haraSe?
14
15
KAMATNIK 1 HARCLIJA
Bio jedan covjek vrlo kamatnik, da ni za Clm nije drugo
Ceznuo nego za novcem, pa kad ga je skupio pogolemo, promisIi,
da bi najibolje bilo da ga zakopa u zemlju da mu ili De bi ko tikrao,
Hi uzajmio od kuda bi s mukom naplatio: te ih jedno jutro zakopa
uVlI't pod kueom. NjegovkomMja, kojd je mnogo hareio a niSta ne
radio, vidi, pa u veeer pode kradimiee te mu ih ponese. Pode
kamatnik nakom dva tri dana da vidi, jesu Ii mu novci na mjestu,
i kad ih ne nade, odmah se dosjeti da nije niko d:rugi do onog
komMje; pa pode k njemu kao na svjet, a na tajnu, i reee mu: Ahbabu, kaZem ti na vjeru kao poStenom komSdji: zakopao sam na
jedno mjesro neSto malo pare, a :imam gotovine malo viSe - pa
sto bi rekao, bih Ii i ove uz one zakopao ali kako bi? Odgovori mu
komsija: - Nikako bolje, za 5tO je danas krsan zeman a mucan
svijet - kome se uzajmi ne plati. Te on sjutra dan podrani od po
DOei, te sve one novee ope! na isto mjesto zakopa. Kad kamatnik
sjutlra dan pode i nade svoje pare, pa zapiSe na jedan kamen najbli
Zi koji se des!io: - Ovako eim Iko ima i ko umije.
TRI PVTNIKA
VEZIR I TABVDZIJA
~I
fi'
16
17
PAMETAN I MAHNIT
Ono Ce pod dvojica u V'Hajet; jedalIl je bio mahnit. Hajde oni,
hajde, dok dodu do kamena. - Vidi moje majke, - rece mahnit
- baS preslica za mllnski kamen! - A sto ce ti to, bolan ne bio
8to ee, to ce; ja cu uzeti tu preslicu.
U aksam dodose oni u pla:ninu, a tu gori vatra. StraSivo je .tu
nomn, a gdje da note? Opazise homoru, pa ce se 'lJ!Speti obojica na
nju. Hoee onaj da ponese i svoju presliou - Sfa ce -m. ta mIinOina
kmnencina? - Ovaj niSta, nego je izvure na homoru. Kad se oni
USIIDU, a evo ,m rete hajduka. Naloze vatru, zakolju brava pa ga na
ramj'll ;is.peku. - Pusti - vell hararnbasa - da se ohladi. - Osta
vise da se hladi. Utorn mahnit: - Da pusmm miinCin'll! - Nemoj,
ako boga ZllaS. - To onaj i ne s1U!Sa, vee je oti:snu. Kad ona pade,
razbjegose se hajduci pa rastegose kud kojL Samo 'se harambaSa
sakici rza jedno drvo. Utorn oni slete s one homore pa za meso: a
harrambaSa dode k njima, pa da jooe meso. Onaj se jedan prepane,
a malmit reee harambaSi: - Eto ti dJaka na jeziku! - HarrambaSa
ispJazi jezik, a on mu ga nozern odfiikari. Ne more on onda da vice,
nego onaj sarno mei, a hajduci joS dalje bjez'.
U tom i svanu. Hajde oni pa putuj cijeli dan. Stigne i aksam.
Veli onaj pametni: - Gdje cemo na konak?
- Gdje? Na bukvu! - mahniti ee.
- lzjest Ce nas vuei d medvjedi.
- Ti, !kalko hores, a ja eu na l::mk:vu.
Nema m ovaj kud kamo, nego se uspnu oba na bukvu, a ponesu
sa sobom d onaj prosljen. Doik tako oni, a vuei stanu zavijati:
zajmili oni medvjooa, pa ovi \Stanu vikati: - Tjeraj ga, potjeraj!
- a medvjed zagrebi na onu bukvu pa se uspne i taman Vlise
njihke proleA:1. Vuci lajlll pod bukvom, a on uzmi testeru, pa stani
testeniti onaj &tIIlp, na kojem je hio medvjed. Polu pretesteraj, a
druga se pola ooijepi, a medvjed dolje parle. Vuci ga doeekaj'u, pa
medvjeda na lromade istI'gaju. Utom i dan, a oni dalje. U aksaro
doQu u jednu meu; eto m tu macke, lisice, eto d horoza. Dodu i oni,
a malena ik;uCica. - Gdje cerno lez.ati? - Ma6ka vell: - Ja eu u
lug; horoz: - Ja eu na panjge; lisica: - Ja 6u iCi u budZak.
Namjeste se oni I/:a:k.o u onu kueetinu. Kad hi u noCi, navaIi
ceta, da nOCi u ovoj kuCi. Uljeze jedan da vidi, mogu Ii oui svi
prenotiti. Mahniti se onaj bio popeo vise wal/:a, pa kad ga vidje, a
on ulcini mlinCiniu, a maCka puhni liz luga, a horoz zakilro6i, a Iisica
udri od btidZaka do budZaka bjeZatd. Kad to v~di harambaSa, jedva
pogodi na wata, pa bjeZ' bez daha medu druZinu. Dok on do njm
izbi, a ani navali i pitaj, kako bi. - Ne pitajte, - 'I'eee harambaSa
- kako bi. NeSta najprije oboIli !karoencinu, a nesto leZilse u lugu,
a nelita :tr6i po kuCi, da me uhvati; a neSta vice s Itavana: - Daj da
ga ubijem! Ja gotov, mislih, bozja ti vjera, da ipropadoh, te jedva
ubjegoh d utekoh.
- Dosta mi je tvoje druidne - reee malmiti nego hajde ti
svojdm putem, a ja eu svojim. - U tom se oni razidu, a vise rugda
ne rdadi zajedno.
18
ULOVIO KRIVCA
U HraISTIu u Hercegovini i'Spod kule AlipaSine neko ukrade iz
peelinjaka nekoli!loo uldsta. Kad dozna pasa za kradu, pozove sve
kmetove preda se.
- Nocas mi je netko baratao oko uljanika. Vjera i bog da ga
nadem. Tko je?
SVak Suti.
- Andan sami, sto je pasja stoka, nece se sam kazati, a eu 1',
sad ee ga pcela iza vrata! - Dok je on ovo rekao, vee se jedan
pipao za vratom.
- Amo ga, za degeneka je, na pokonjez mu hio - zawce veseo
pasa, sto je krivca majstorski ulovio.
SELAM OZBOG
Bio -ti je ono jedan met u cuvenoga sa zla Rustanbega Rizvan
begoviea, pa se paOne spremati da ide u age. Stade misliti sta bi
ponio svome agi, da mou dobro ugodi.. Da rou ponese grudn sara,
malo je, a da mn ponese janje, opet malo. - Ima u ruzvanbegovica
vise nego u :mene, pomisli. Sve ,mislio na jedno smisIio: zna da bi
svaki Turein nazvao selaro alejc kad bi dosao, a on bi svakome
u6inio mjesto do sebe. - Vala mu ne6u baS nista nositi, no eu mn
reei selam alejc, pa ce biti dobro. U tijem mislima krenu agio Kada
dode pred agu, nesto od straha, a nesto od navike, ne rece selaro
aleje, nego selam ozbog, aga. - Alejcumu Iistomoe, sinko! rece
Rustan-beg, pa wvnu kavaza i reee mu: - Vodi, Mija, Vlaha na
Bregutovo pa posijeci! On se mojijem selamom maskani. - Ne,
aga, ako Boga znas! - pade mu kmet nogama. - ISti sta god hoees,
samo m:i Zivot pokloni! - E Vlase, neka ti je sada af! Hajde do
ceraj onog debeloga vola saronju, i ne ttTeba vlahu vo SarroiIlja Hej, u z'o cas ti ga ja tebi dodoh! - poroisIi kmet, te docera agi
vola saronju.
2*
t9
NE ZENI SE PREMLAD
Ozenio nekakav seljak odvee rolada sina, pa poslije dva-tri
mjeseca vidi ga gdje mu se zasukao nos a sunce rou se kroz wi
vidi, pa rou se uboja Zivotu, te ga spremi bratu u planinu i poruCi
mu, da ga kod sebe priddi dva tri mjeseca, da se malo oporavi u
Zivotu. PosIije <tri mjeseca, posto se dobro popravio, opremi ga ocu.
No sin, iduCi putem, vidi jednoga jarca privezana pri smrelci, polu
IDITtva, msta na njemu do kosti i ,koze, no opet ne prestaje vecati,
cujuCi koze na okolo rnjega. Upita eobana one stoke: - Sta je ovo
me jarcu, te ovako veei, a ne moze da ni na noge stoji? - Coban
mu We i pridoda: - Da ga nijesmo privezali, ne bi docekao Ziv
osam dana. - Onda sin rece cobanu: - Ako zeIis da ti se jarac
povrati odma ga posalji u amidze (kod strica), e je bolji za lijek
svoj amidZa, no sto i jedna ilidZa.
PRAVDANJE LUPEZA
20
21
,I
HERO I CAR
TURCIN I RAMAZANSKI MJESEC
I:
22
23
TRI -
MISLI TI
24
ZA STOTINU -
HILJADU GROSA
PUTNIK I GOSTIONICAR
Ude nekakav putnik gladan u jednu gostionicu a nije pd sebi
imao niSta do deset-petnaest para, pa zavice gostionica'ru:
Hej gazda! Daj da dobro rueam' za moje pare!
Ovi mu iznese dobar ruCak, s10 je najboljega u ovaj mah
imao, a putnik, kad se dobro najede i napJ, opet zove:
- Hej gazda! Hodi, da ti poteno platim.
25
izjeQ i popiQ, ali te mQldm hajde dQveee u onu rprema mem (pQkaze
mu prstam) gastiQnicu, pa to' ,istQ uradi i onQme drugQme gQslio
niearu.
A putnik mu odgovQl"i:
- Duse mi lIleCu, jer sam kod njega DvakD sinDe veceraQ, pa
me Dn naucia da kDd tebe dDdem rucati!
26
27
<I
Ii
1"
I
DI TI MAL
BIJEL OBRAZ
28
29
- Evo, dragi beg, ovu sam Casu mahsuz z.a tebe uklseljio, i
eto ti na peSkes pa za ovce - eto tebe, a eto boga! - izmuca
Arap i prnZi casu s mtijekom begu.
Beg u onoj vatri dokopa casu, paone se derati i psovati, pa
njom Arapa powh glave. Arap vas bijel ad mlijeka dz.leti iz sobe,
a kad ga komSije upitase:
- Sta je, sta hi?
- Evo vidite - reee im on - ko cist racun svidi, bijela
obraza izlazi!
ostav~
30
31
33
ZENSKISER
Ono se prica, kako je jeooom jedan covjek klanjao, pa na dovi
moHo: Da me bog saeuva sejtana Ii njegova sera!"
To je cula njegova zena, te ce mu treCi:
- AIDa, moll ti boga da te saeuva ii zenskog sera!
- Sta? Kakva zenskog sera? sta meni moze zena nauditi?
- Red ti, ja ti kaiem, nece ti biti zgoreg.
- Ja, boga mi, neeu to ni progovoriti, kad meni zensko ne
moze ni kolik jedan mravak naskoditi!
- Eh, imas i pravo, ta sta mi zene mozemo ueiniti! - ujed
Ijivo ee zena.
Jednom domacin bijase otisao u earSiju, a zena mu uzme oku
ribe pa odnese doma i svaku pozadijeva u baScu, u zemlju, kao da
je izn.i.kla.
Kad domacm dode doma, ona ce njemu:
Hajdemo i mi u baseu traZiiii ribe; eno maloprije naSa je
kona nakopaia siInu ribu.
- Kako ce se riba u baSei kopati, bona?! Je si 11 s uma siSIa,
koji ti je wag?
Ali' ona udri otud, udri odOV'lld, boga mi, nekako ga svlada, te
s nJim u baSfu. Kad na njegovo veliko eudo ima sta Ii 'Vidjeti. Svuda
po baSei riba iiznikla, ama kao da si je pOS!ijao. Tu .ti. se obadvoje
sagnu te povade svu ribu, i domacin naredi, da stogod prigotovi za
rueka od ribe.
Kad bi vakat od rueka, dode on doma te je zapita, je Ii ribu
zgotoviila.
- Kakvu ribu? OdaIde riba? Kad Ii si je donio, kad Ii si je
k'lllpio?
34
COSE-EFENDIJA
Jedna zena otide u hamanl da se okupa. Tamam se pocela
kupati, kad na vrata unide zena carskog munedZibaSe. Ugledavsi
onu fukaru, rekne: - Izlazi, pasja seeri, ja eu se kupati! Fukara,
ne znajuCi ko je, poene se protiviti, a munedZibasinica pozove
hamamdiinicu i iScera fukaru napolje. Flikara pode uvrijedena
svame Covjeku, i sasu na njega vatru da on mora biti munedmm.
Prodi me se, zenska glavo, ako Boga znaS! Ja nista ueio nijesam,
pa kaka eu biti munedZim!
brani se jadni eovjek. :lena skoei, uze
feredfu, odreza joj jaku, pa' namjesti dZube. Onda uze 'svoju
3*
35
havlijui zavi Covjeku kao ahmediju oko glave dade mu pet grosa
i naredi da ide kupiti clivit, kalem i eageta, pa da ide na eose i da
poone pisati. Jadill covjek, hoces neecS, morade posluSati zenu i
36
HVALJENI SLUGA
Jednom pred aksam sastale se age SarajIije na Mejdanu, da
krijuCi od zena popiju aksamluk. Koga ee poslati po rakiju, DIegO
hamala Kaku?
Kako! - zovnut ee ga jedClJD, najdebl}i od svjh aksamlueara.
_ Hoj, hoj! Eto me!
odvrati Kako.
_ Hajd', vjere ti, donesi nam sisu rakije, one jute, znas, u Qno
ga vlaha, ernog Jovana u Ti:jesnom Sokaku.
Kako pograbi lIlajve6i bardak - jer je sisa malena - pa hajde
PQ rakiju. Da ne bude dosadno, jedan od njih predloZii da pogadaju,
dakle je, biva, Kako stigao.
Jedan veli: - EnQ ga niz basamake.
Sisao s Mejdana.
Cetvrti:
Peti: - Eoo K<3!k'O trci niz Vratnik kQ pomaman.
sesti.:
Kako ti je, sanki, biva, sad prav'O pros'O kroz kulu.
HERCEGOVACKA TERAVIlA
U nekom zabaeenom hereegovackom selu pogodili seljani
h'Odfu, da dm 1clanja teraviju. Pri kraju ramazana hodfa sve pogle
daQ, eda ee tko poeeti placati, ali sve uzalud. NitkQ ni rijeCi '0
tome. A hodZa jednak'O pogledao, iscekivao i nadao se, ali svejednQ,
opet uzalud, pa ee ti najposlije posli:je posljednje teraViije selja
nima:
_ Ma, Ijudi, ramazan dode i prode, a meni Ditko ne plaea.
- A bogme ti ga mi platiti neeemQ! - odgQvorise mu seljani
u brk.
HodZa V'idje sta bi, pa se sav razgoropadi i u onoj ljutini okre
nu se seljanima:
- E, boga mi, kad vi meni neeete platiti, ja sam vama krivo
klanjo!
Ako si ga ti nama krivo klanjo doce<kaSe seljaci u jedan
glas i mi sm'O, beli, tebi svi bez abdesta bili!
37
POZAJMLJENO RUHO
38
39
PUTNIK I TEZAK
SAMOUBOJSTVO
Neld eovjeksetase kraj vode, auto dotrea nekakav budalaina.
te -se onakQ u haljinama bad u vodu i poee tQnue. Kad ovaj wdje.
da se hoee utopiti, skoei i ,imadi gao Mahnilli se opet bad u vodu,
a Qvaj ga orpet izvadi, te -posto toO i tTeCi put uOini, onda mahniti ode
i objesise 0 jednom drvetu.
Kad ljudi, koj'i tuda naidose, zapitaSe Qvog, zastQ je pustio co
vjeka, da se objesi, 0Ill odgovori:
- Maloprije je skakaQ u 'Vodu, a sad se objesio, da mu se ha
ljine oci1ede.
BERBER
Neki berber u svojoj berbel'llici zalijepio razbijeno okno na
prozoru papirom. Naidu tuda djeca iz mekteba, te jedno gIavom
probije papir d reme:
- MajstQre, koliko je sabat?
A majstor udari mu jedan samar i odgovori:
- Evo sad jedan kucnu!
PRED VJESALIMA
Kad nekog zIoeinca, koji je bio, vrlo odan pieu, htjedQse obje
siN, ponudise ga: hoee Ii sto pojesti iIi popiti. On zatraZi bocu lju
te rakije. Kad mu to donesoSe, onda zatraZi, da mu daju vode. Upi
tase ga:
- 8to ee ti voda?
A on odgoVQri:
- Kad se ljuta ralcija bez vode pije, izgore dZigerke.
TVRDICA
Neroi tvrdica krene po noei na put. Kad je odmakao od knee
dva sata, nesto mu na um padne, pa se v.rati kuo. Kad dode kuCi,
upita ga zena u eudu:
- Otkud ti, covjece, sto si se vratiQ?
- Za:boraviti kazati - odgovori jQj on - da utrnes svijecu,
ostala je iza }TIene goreCi.
- A kako ti ne bi fao opanaka, podero si !ih kolikQ vrijedi de
set sVlijeta?!
- E, skinuo sam ja opanke, pa ill nosiQ pod pazuhQm!
MUSTAJBEGOVI BRKOVI
40
41
BRZ ODGOVOR
Jednog upitaSe:
ne dadne joj onako iei, vec joj da para i reee: - ldi kupi za ove
pare sree, pa 'kad se vratiS nanid1 onijem ,sokakom, a kad budeS
ispred majstora a ti posrni i pani, srea nek se porazbija, a ti se
onda sita isplaei. Majstoriea ga poslusa, uzme pletenku .j one pare,
ode pa kupi punu pletenku sTee, a ,kad bi ispred muia a ona posrne,
pane i svu sreu polupa; onda otrgne kukati i sita se Zla muiom
isplace. Car kad je vidi de place, sazali mu se, pa joj da cetiri
dukata nek ide kupiti srce sto jerazbila. A zena primi pare i ode
ku6i. Ona trupina stajala je [ stajala, zaftije je cuvale i niko da
dode k njoj da place. Poslije toga mali uzme jednu mehanu blizu
rnajstorove trupine, pa prodavaSe zaftijama rakiju. Jedne nod
napoji on dzabe zaftije, te oni pospaju k'o zaklani, a mali skine
trupinu i bde bolje odnese je kuCi, pa se vrati natrag u mehanu.
Kad se probude zaftije stanu Vtikati -ko im ukrade mrtvoga, a mali
doja cudi sek'o da niSta i ne zna. Kad car doeuje da je nestalo
mrtvoga, a on naredi da ubiju one zaftije sto su ga cuvale. Poslje
naredi car da se jedna deva natovari blagom i nakiti sve dragijem
kamenjem,
pa, veli, - anaj hrsuz neee. moei mirovati, doci ee da
ma Mo ukrade. Zato jednastraZa nele ide pred devom, a druga za
devorn, pa :ko se pribliZi devi toga fat>ajte, to je hrsuz! Sve se ucini
po earevoj zapovijedi, nakite i natovare devu, pa podu sa straZom
kroz seher. Onda onaj mali hrsuz ode majstorici pa joj kaze:
D~der 'se ti obuci u sto ljepse mores, pa kadprodu tako i tako s
devom, a ti propusti prvu straZu, a kad druga nastupi, ,H izidi pred
nju i stani aSikovati, a ja eu devu pa uav},iju, neee niko ni videti.
Majstorica ucini kako joj je mali !I1aredio, pa kad ona stane asiko
vati, a mali s devom u avliju, blago i nakit sakrije a devu zakolje.
Kad euje car za to preneraZli se od cuda, pa onda posalje jednu
babu da ide od kuce do kuee i da trazi deveceg mesa za iladZa.
Baba pode oct -kuee do kuce, pa dode i majstoricinoj kuCi. Zaiste
od majstoriee deveeeg mesa za iJadZa, a mali hrsuz nije bio kod
kuee. Majstorlca joj da Citav but od deve, ababa w:me but, pa kad
mde iz kuce a ana katranom namaZe 'Vreta, da poslje pozna ,kucu.
U tom dode mali dz carsije, pa zapita sto su vrata zamazana, a kad
mu majstoriea isprica, a on ti me bolje katrana, pa sva vrata u
onom sokaku zalijepi. Kad dodu straZari s babom, a ono svaka
vrata umazana; baba ne znawjase de je dobila deveeeg mesa, te je
zaftije sikteriSu. Poslije toga dode carski paSa u jednoga trgovea
na duean i tuj je sjedio. Prode tuda mali, pa begenise na veziru
veliki eurak, pa porrusli: - Beli ce od onog eurka biti i meni
feI'Illen, pa onda pride onome dueanu i 'kupi nesto u trgovca. Dok
je trgovae mjeno, a mali zade s leda veziru i odsijece mu citav
komad od eUlika, pa ode. Kad vezir ustane Ii 'V'idi da mu je skut
odrezan zaeudi se, a zacude se i svi kako se more sa ziva eovjelea
ukTasti. Kad car vidi na svome veziru odrezan skut, preneraZli se
od .cuda, pa qdmah naredi da se po sokak:u prospu dukati, pa ko se
tijeh dukata dohvati, to je hrsuz. Tako i ucine; prospu dukate, a
straiari se saikriju. Mali karl to vidi, nakatrani noge a napuni
njedra golubovima, pa ode onamo de su dukati, pa onda pusti
golubove, stane zvizdati a po dukatima gaziti, dok dukata nestane.
42
43
HRSUZI
{.
,:1
: ~~
,':\
,I
II
II'
'I"
;h
il,
i!r
Tako se opet ne mogne iznaCi hrsuz; a ear kad cuje sta je biIo zapo
v,ijedi da ko god zivi u onome seheru neka izade na carSiju i radi
svoj mat. Ko ne imadne zanata car ee ga ubiti. !zane i onaj mali
hrsuz, uzme tamburu i stane kueati. Car zade po svijetu od jednoga
do drugoga da vidi ima Ii svak svoj zanat. Kad dode ear do maloga
upita ga: - Kamo tvoj zanat? A mali odgovori: - Evo, ovo je moj
zanat. Tadaj svi zapocnu ,raditi, a straZarpi se prevare pa zaspu, a
mali se di'gne te stane krasti. Nekom mme papufu, nekom firalu,
nekom kesu, nekom maramu, pa onda nekom odsijece brk, a
nekom bradu, i tako svakom :ponesto ucini, a zaftijama pokrade
puske pa ih odnese i pobaea. Ondaj dode u carey dvor i svijem
pasama obrici bradu, pa onda ukrese vatru ;i vidi iko je eaT, pa
njemu obrije ~ bradu i brkove, uzme mu iza pojasa maramu, pa
metne i bradu i brkove u nj. Zatim ode Ii slomi sebi tamburu, pa
legne i on, a metne tamburu na prsa. Kad ujutru ear ustane, jest,
imaS sta i w.deti: na njemu ni brade ni brkova! Stane se ear cuditi
i devletiti, a kad poustaju ve2liri i oni naka2lIli. Zade car po svemu
onome svijeru, kad ovajnema nosa, onaj jednog brka, ovaj bos a
onaJ gologlav. Dode i dohrsuza, pa se zacudi kad vide da je :i njemu
neko tamburu slomio. U tom 5e malik'o baja~ probudi, pa kad
ugleda tamburu stane gor.ko plakati. Caru se Salali, pa mu da tri
dukata da kupi drugu tarnburu. Kad je car vidio da ne more hrsuza
naei, a on pusti telala da viCe: - Ko je pocinio onaj belaj svijetu,
neka dode earn pa nek se kale, neee mu car nista urnniti, voce ce
mu dati hilj-adu dukata. Kad to euje mali, a on ti se odmah uputi
caru, a karl mde pred eara rece: - Ja sam onaj hrsuz sto ga ti tra
ms. Kad ga car 2lg1eda, reee mu: - lill, bolan ne bio, ti tolisni mali
pa da to ueinis, ja to ne vjerujem! A mali na to izvadi iza pasa eevr
mu pa .relkne earn: - Kad ne vjerujes, evose uvjeri, nuto tvoje ee
vrme i u njoj tvoja brada i brkovi! Car se onda zadivi pa reee: - Va
lam i bilahi, odsela de god sto nestane neka znas da je povrh tvoje
glavel Onda naredi te ga istrampaju, pa mu da dukate i mali ode;
ali sad nije smio w.se kTasti. Tako prode nekoLiko dana, dok
jednom mali rekne svojoj majstol1id: - Vala, beli mi se ogadilo
vee deveee meso, idem ja u komsiluik ukrasti mesa, pa makar me
odmah na mjestu ubi1i! Tgko ti. uCini, ode u komsHuk i nade u
jednoga na tavanu suha mesa pa stane ikrasti. Tako je sv6iku vece
krao, dok ne uvreba onaj covjek, pa rekne svojoj zeni: - De, ti
zeno skIoni ono meso u naeve, wdis de ga nestaje! A mali se jednu
vece privu,Ce kuCi onoga cojka, a zena je spavala. Onda mali drmne
zenu, pa je upita: - A de ti je IJdjuc od nacava, jer more doCi hrsuz
pa pokrasti meso. 2:ena milsleCi da je covjek njen pita, reee: - Evo
ga pod jastukom! A mali se docepa kIjuca, otvori naeve i pokupi
meso, pa bjem u brzine! To zafuje onaj Covjek pa 'gapoeera, a mali
bad meso pa bjezi; pa kako je bjeZ'o sve je slcid'o sa sebe haljine
od vreline Ii prije Covjeka dode opet njegovoj ku6i. Kad dode Ii onaj
Covjek, a mali ga presretne pa ga upita: - Moze Ii, covjeee, stiei
hrsuza? A on rekne: - Oteh, meso, a njega nikad sticH pa doda
malQme ono meso, a mald bjeZi svojoj kuci. Kad covjek ude u sobu,
a zena ga zapita: - Kamo, more Ii sta uciniti? De ti je meso?
44
covjek stane od euda: - Pa zar ti ga nijesam malo prije dao? Jok vala, meni nijes.i, odgovori zena. Tadaj se covjek sjeti:
Jes,
veli, - ono bto hrsuz, tako mi Boga! pa poleti da ga traii. Tue tamo,
tue ama, nema pa nema, hrsuz davno umak'o! Kad je dos'o mali
ku6i pripovijedi majstorici sta je bilo s njdm. Majstorica se poboji
da ga ne uhvate i ne ubiju, pa se zdogovori s malijem te odu u
drugo earstvD, a mali uzme majstorieu za zent! i sreena su zivili.
45
46
47
ode na cabu, a meni davo ne dade mirovati, nego a onu odaju sto
mi je rekao hodZa da ne otvaram, otvorim; kad nasred odaje voda!
Tu skinem sa sebe haIjine i stanem u vodu da se okupljem. Kad.
moj lijepi brate, najedanput stvorih se ovde u pustinji, i evo taman
ima cetrdeset godina od kako ne vidoh covjeka nego tebe sada. Ko
te poslao da me za ovo pitas, tako ees mu kazati, i bajde s miIijem
Bogom! Sadrazan se s nj~m halali i vrati se natrag. Stize do
dede sto krpi !postule i sto jednog dana dva sahata place a
se smije. Sve mu pripoV'ijedi 8to mu je pustinjak kazao, dok onda
postuldzija nastavi: - Kad ti je on kazao, i Ja cu ti kazati:
mlad, te jednom dodoh u StamboI, pa me begenisa carska ,sci, te me
car s njomevjenca. Ona me je dobro gledala i ponizna prema
meni bila. Kad hih ja sio -za sofru da jedern ana nije scela, a kad
bih je ja zovnuo da sjedne za SOITu, rekla bi mi: - Ja nijesam
dostojna s tobom jesti. Do jednu godinu rodi jedno dijete, e. do
druge jos jedno. Jednog dana dodoh u kahvu i tu nadoh starca
bijele brade do pojasa. Sve mu kazah 0 mojoj zenl, a On mi odgo
V'Ori:
Pazi dobro i gledaj da ana ne idekuda po noei, pa mi
sjutra kaii. Otolen odem. Kad je bilo uvece, sjedoh za sofiru i
veeerah, a rmtim Iegoh spavati. Kad je bilo u neka doba noei, ona
ustane pa me Bone 5ilom u bedra da V'idi spavam li. J a bod sila
pretrpih bez jeka; uCinio \Sam se kao da baS .tvrdo spavam. Zatim
ona ,ustane, otvon sobna vrata pa pode. Ja se polako dignem i
podern za njom sve uza;stopice, da me ona i ne primijeti. Dok
stignemo na jedan mezar. U tom mezaru bijaSe zakopan jedan
mladic. Ona mezar otkopa pa side unj, izvadi iz mrtvog mladiea
dZigericu i izjede je, pa opet mrtvaca zakopa. Je. se tada brzo
vratim kuCi i legoh spavati; potlje i ona dode. Sjutridan odem
traziti anog starca u kahvi, ali ga ne nadoh, niti ga mogoh ide acka
t1. PribliZi se podne, te odem na rucak kuci. Reknem i zeni da i
ana sjedne za sofru i ruea, ali ona ne seede, nego mi odgovori da
nije dostojna sa mnom jesti. Tada joj ja rekoh: ti si sita, jer si
n06as jela dzigericu onog mladica sto je neki dan poginuo. Kad, moj
brate, sta ces videti, ana skOCi d poleee put mene. Stvorise joj se
nokti kao kuke od kantara, te ja 'bjeZd, a ana za mnom, dok prodoh
eetrdeset konaka te sad ovde krpim postule, pa kad mi pane na urn
dvoje djece dva sahata plaeem, a kad mi pane na urn ana, cetiri
se sahata smijem. Sad, hajde s hajrom, pa ko te spremio k mem
tako mu kaii. Nakon cetrdeset konaka sadrazan stigne mujezinu.
Sve mu kaZe sto mu je postuld7Jija ispricao. - Kada ti je an kazao,
i ja cu ti kazati, rete mujezin, pa nastavi: - Jednog dana u podne
adem okuisati na ovojistoj dZamiji, kad najedanput doleee 'nakva
velika tiCurina, pa me zgrabi i odnese na jednu adu, de me i ostavi.
MiSljah se kud eu i kako eu, dok ugledah jednu kueu. Uljegoh u
nju i nadoh dvije devojke. Jedna skOOi pa me uze za ruku i rete: Blago meni, evo za me muZa! pa onda okrene se meni i rekne:
cuj! Nemoj nikad 0 svom devletu govonti, ovde Ce ti biti Hje
po. - Na adi proZdvih jednu godinu, am jednog dana kad sjedah
sa njom na pendZeru, rekoh: - Eh, da mi je sad u vilajet otiei, pa
na diamiji OIkuisati! - Tek sto sam to izgovorio. a doleee opet
ona velika ticurina. zgrabi me i ovde me kod dZamije donese; te sad
4 Narodni humor i mudrost Muslimana
49
50
HADZO I DIV
U blizini nekakva grada nalazio se jedan mlin, u kojem su
_ kako svijet prica - divi dolazili mljeti zito. Nitko se nije smio
usuditii da dode u taj mlin, pa su njegovi putevd lJili obrasli zelenom
t.ravom. Tada rere jedan siromailan covjek, da ee on oti6i u taj
mlin i samljeti svoje zito. zena ga od'Vraeala svakako, da ne ide
mljeti u tom mlinu, al' joj on rete:
_ Ja eu iti, pa ilta mi dragi bog da! Ako sameljem Zito i ako
se vratim ziv, donijet eu djed viSe mliva, jer neee mi trebati
plaeati mlinarine.
Zatim uprti torbu na leda ponu noV'ih kukuruza, :lumh ko du
kat. Kad je dosao u mlin, odmah saspe kukuruze u kos, pusti mlin
da melje, a on sjede da eeka. Nije nesto malo sjedio, dok se otvo
rise mlinska vrata, a onda se pokaza divlji covjek visak Ii debeo,
liea neobi6na, ociju strailnih, a cupav kao medvjed, pa Wkne na
njega:
51
52
53
54
- ZaSto?
- Moj ee topuz udariti posred .nje.
- Arnan - povieu oni - ona je kula naseg cara! Nemoj, ako
za boga znas, car bi 'nas ubio!
- Ali sto je mem za vaSim carem - Tekne i prihvati pobolje
za topuz, kao da ee se zbilja baciti, dok ddvi opet:
- Aman, nemoj, pa nemoj se ti n1kako ni bacalJi, i fiJi velimo
da se ti mozeS viSe baciti!
DoCekavsi jedva, da se rijesi topuza, zapoee ili pitati:
- Alm vi hoeete, ja eu vaseg cam ubiti.
- Ne, zaboga, 00 ima tn sina, i oni bi nas ubiH; vee -1i hajde
svojoj kuCi, a ponesi sto god hoees iz naSe kuee!
Na to hadZo pokupi, sto je valjaIo, i tako pobijedd svojim zna
njem jake i strailne divove.
55
56
57
DOSJETLJIVA DJEVOJKA
ASCIJA I CAR
HERE U SARAJVU
MENI JEDAN A TEBI OSTALO
Hodao sultan kroz Stambol, pa tadro hodajuCi sretne na
ulici deou de idu j.z mejtefa. Izmedu ove dece jedan mu dale zapne
za oko, pa ga ustavi i upita sta uCi. Kad mu dijete pokaza sta uei,
car bijase zadovoljan sa odgovorom, pa izvadi dukat i prufi mu gao
Bak nije stio uzeti dukata, a kada car upita zaSto ne uzme, odgo
v.ori mu: - Ja ne smijem od matere, jera ce mi rr-eCi da sam ga de
ulcrao. - Na to ce mu car: Uzmi, pa kazi dati je car dao. - A
dijete ce opet njemu: - Ne smijem, jera ce mi reCi mati: - Da ti
je car dao, dao bi ti viJSe! - Caru se one jOs wille dopadne pa
izvam punu saku dukat'a i dade mu, jos mu naredi da dode k
njemu na divan. Kada je vrijeme doslo, pode mali caru, ali kada je
stJio uljeci zaustavi ga st'TaZar i ne sce ga pustiti. Mali je zadugo
moUo, ali mu sve molbe ne pomogoSe, isprica straZaru sve sto
se s njime i sa CaJTem dogodilo, d zamoli ga ponovo da ga puilti
Carll. StraZar kada euje, reCi ce mu: Pusticu te ako cemo
pod:i:jeliti ilto od cara dobijeS! - A mali ce stroZaru: - Meni
jedan, a teW sve ostalo! - Pogode se taka, pa ga straZar pusti
carn. Kada je mali irziSao pred eara, upita ga car sta zeli. A on
Ce njemu da nista drugo ne6e no stotinu stapova po tabanima.
Car ga je od toga odvracao, ali poSta ne moze ga odvratiti, naredi
te se donesose tojage. Kada se tojage donesose, reci ce mali: Cestiti care, naredi neka se meni udarli jedan, a ostalo onome sto
vrata euva, jera me nije stio pustiti teb1 dok mu ne obecah da
cemo dar dijeliH, a ja sam mu obeC'o sve osim jednoga, s toga
po naSoj 'pogodbi njegovijeh je devedeset i devet Stapova. - Car
kada ovo eu, naredi te straZaru udarise batine, pa ga onda otpusti,
~ maloga uze i dade na nauke, i vele ljudi da mu je poslije bio ve
liki vezir.
58
GDJE JE NAJLJEPSE
Falio se Carigradan Carigradom: - Take kasabe nema na
svitu! - Cu ga Sarajlija, pa ce opet: - Jok, brate, nema kasabe
nad Sarajevom.
Sad se odnekle pomoli Travnican: - K:akvo Sa
rajevo, jadan ne bio, kakav li Carigrad, kaJkva Ii u njimaka kasaha!
Ama!Di plota da zanj konja priveZes!
stm.
59
BERICET
i'~n
:;~
~ili
Iiq
BOSNJO U STAMBOLU
60
61
trideset-ce~rdeset
!
1.1
:l
64
65
Joziju gdje su se bili Turd i Rusi, Muji je najprva stvar bila ta, da
izV:l:si amanet stare Dulsije, pa propita 'koja je ordija Cor-pasina.
Kazu mu, i on u ol'diju pode, i za <tri dana sve je neprestano pitao
od Covjeka do covjeka: - Ko je ovdje Alija, sin stare Dulsije? _
Dok najpotle rpoanu se s njdm podrugivati, i jedan mu ilz ordije
reee:
Vjeruj HercegovCe, li:li ee biti AIija poginuo, iii si ti 'pamet
izgubio.
66
TI CES SVIRATI
Kad je nekakav eoek PQlazio nekud na put, kO'mSije i poznanici
navale oko njega, pa jedan veli: donesi mi ovo, drugi ,veN: donesi
mi Qno, a ni jedan ne daje novaca; onda nekakvo dijete izide
predanj i prufivsi mu paru rekne: - Na ti, moUm te, ovu paru, te
mi .kupi i donesi sviralu
A on mu O'nda odgovori: - Ti ees, sinko
svirati.
5*
67
POTURCIT CE SE I DELIBASA
!i
Husejin!
A zar si ti Turcin?
TurCin, elhamdulillah!
NAVRELU
68
69
- Ah, brate, VIOlio bib se sad napiti ove studene vode, nego da
mi sad tko da gros!
Odgovori drugi:
~.
70
71
STRAH OD SMRTI
Nekakav Covjek bio bolestan, i vee se vidjelo, da mu se pribli
ruje posljednji cas. Njegova zena je eesto govonila:
- Voljela hih, da ja umrem negQ da mi umre AliJaga! 8ta bih
ja bez njega?!
T'O doeuje nekakav saljivdZija, pa jednQg dana pokuca na vrata
'On'Oga bolesnika. Zena ga upusti, a on pode u njenu sobu govore6i:
- Ja sam Azrail, pa sam dosao da ti dusu uzmem!
Zena, Cuvsi t'O, poee vikati:
- Azrailaga, tamo je Alijaga! Azrlllilaga, tamQ je Alijaga! ...
TITIZ I D1:0MET
72
73
ISLAMSKI SARTI
Jednoga seljaka neznaHcu uvijek hi seoski hodia napadao, sto
ne zna islamskih sartova, a on, tikvan, nilkad da nauCi. Jedamput
se opet sreo s hodZom, i posto ga hodZa ,izruZio, on se vrati kuCi
vrlo snuzden. U putu ga ~retne jedan znanac, pa ga pita, sto je tako
snuiden.
- Hodza me vazda ruzi - odgovori ne2lnalica. - I sad me je
pitao iislamske sartove ...
- Pa jesi 1i kazao, da ili je pet?
Sta zhoris ti? Govorio sam, da ih ima
deset, pa opet
uzalud!
KORIST OD MOLITVE
U jednome drustvu reCi je jedan GaCanin:
Dajte, ljudi, da klanjamo!
DoCeka .ctrugi:
- A sto ces ga klanjati, bijesan ga klanjo?! Ta, hodZa je Krva
vac vazda ,klanjo, pa mu je opet granje oba oka izbilo!
"
PUTNIK I DOMACIN
;[
H
d
II
II
i!
'I:I
Ii
1
LISltJI REP
tUDNOVAT SLUGA
Nekl velikas imao vrlo eudnovata slugu. Dadne mu jed:nog dana
pisamce rekavsi:
Evo ti ovopismo, pa idi Osman-efendiji ,i ponesi od njeg
odgovor.
Sluga strpa pismo u dZep, pa ode. Kad dode onom efendiji, po
obicaju ga pozdravi, pa stade. Efendija ga upita, sto je dosao, a on
rece:
- Efendija ti je selaro, i poslao me, da od tebe donesem od
govor.
Osman-efendija neko vrijeme Sucase, a onda izdize glavu, pa
rece:
- Glupost!
Sluga ga opet pozdravi i ode. Kad doae svom gaspodaru, javi
mu:
- Efendija, onaga, kome si me poslao, nasao sam i kazao mu
tvoj selam.
- sto si uradio od pisamceta?
Evoga u mom dZepu.
- U drepu, dalele, zaII' ga nijesi dao onom efendiji? ...
- Jok, vala, jer mi nijesi ni rekao, da mu ga dadem.
- Bog te ubio! Jii sta 5i mu rekao, kad si dosao?
Rekao sam mu: Efendija lI:i je selam.
- Dobro, a sto je onda on rekao?
- On pnimi selam, pa onda gledaSe neko vrijeme, i potom sa
pa vee ja sad ne znam, je Ii tebi, iIi meni.
mo reee: - Glupost!
'I
Ii
"I
:Ir'
,~
JI
I'
If
I
I
I
.;
,I
'I
ii
74
75
:i'
:i
I,
'\
II
,I
I
i
;i
'f.
I
1;1
II
1,1
i~
},
'\
II
76
77
I'
Bio neld Mujo koji je uvijek lagao, ali tako fino da kad bi
poslije dva dana sam svoju laZ euo, on bi sam pomislio da je
,sama istiria.
Jednoga jutra Mujo ustane iz postelje, pa se stane misliti sta
Ce i kako Ce taj dan provesti, jer ne imaaaSe u dZepu ni cigle pare
a zeni i djeci valja donijeti, pa makar ukro.
Dugo se mislio i premisljao pa najposl1je pane mu na pa:met da
neSto slaZe, pa jeda tijem kakogoct do para dode. Otalen ti on odmah
skoci, uzme cibuk i duhankesu u ruku, pa upravo u kahvu meau
svoje komsije. Uniae u kahvu, a nikome ni selama ni sabaha ne na
zva, a snufdio se, brate, kao da mu je sve pomrlo i mrtvijem kocem
zakopano. Tu ti on sjede pa stane lcucati lulom 0 tie, ani skim ne
78
79
ZA NUZDU SE LAZE
Mujo na to zaviee:
- E, sueur alanu, dobri ljudi! - pa okrene lena i ode pa u
tadiji kupi mesa, odnese kuei da burek skuha za rueka, ponese
sobom od kuee zembiIj te u tarsiju; nakupuje svega sto mu treba,
be jos ruu pretekio para! Rahat pone pred podnekud, ama Mujo
rahat i prerahat, va je u tome bio zaboravio i na OIlO sto je siago.
Kad on tako iduCi primakne se bIizukuee, kad al' ima sta vidjeti:
pred njegovijem vratima dmade sto Ijudi sto su se nakupili i ce
kaju podne da Muji!llu dienazu snesu u dZamiju. Mujo se u pm
mah bio prepo sta je d kako je al' u neko doba palo !Il1U je na urn.
Opet se snufdi, pa menu njih; neki mu reee:
- Da ti je zdrava glava, Mujo!
A on jedva izgovori:
Da su zdravi prijateIji! - AI' zamal sto
se ne nasmija.
Uto Mujo dode do svojih vrata, otvoli vrata, pa se okrene
wma:
- sta je, Ijudi, sto ste se iskupili ovde pred mojim vratima,
&ta hoeete?
Na to svi odgovore:
- Ta dosH smo da dZenazu ilOSimO u dZamiju.
Onda im Mujo na to odgovori:
- Ta jeste Ii vi, Ijudi, pli svojoj pameti iIiste pobudaljeH?
Rekoste Ii vi meni jutros u kahvi da vam stogod siaiem sto ni
euo ni vidio mjesam, pa sam vam i siagao, a drugi put vam ovako
nikad siagati ileCu, ako bogda kada mi zena umre, kazaeu vam
ui'stinJi., neeu vam vise slagati - i ova je Iaz qd nufde bila!
Pa
zat<vori vrata rte u kueu. Ljudi neki odu, a neki ostanu vituei i
psujuei Muju, al' je Muji svejedno: on ee danas sa burekom brke
omastiti.
DRAMJEZIKA
Omera bi svaki dan otackarao da 5e bavi 0 zanatu, a da 5e
procte karaduzena Ii. asikovanja po sokae:irma sarajevskim.
- Ti si, sinko, mlad; mi smo stari, raditi ne mozemo. Tko ee
nas drugi hranriti ako ne ti?
On bijase u Sarajevu poznat kao kolovod:a sviju a1lika. Od kuee
do kuee, od pendZera do pendZera, to mu bijase zanat. Svak je vidio
da Omer jos za zenidbu ne bijase dorastao; Ii. da mu mladost ne bi
smetala, smetaia bi mu prazna kesa. Svak je lako cijenio da Omer
od bijesa Ii. vragoluka aSikuje. Sramota i ruglo koje od toga nasta
jase na jadne roditelje padase. Tuga i zalost za rasipnim sinkom
brzo im prekide Zicu ad zivota: oni Uillru.
Omer ostade starjesina u praznoj i razdrtoj !ru6i na troje siro
cadi. On je, doduSe, to odavna zelio da bez prikora roditelja lakse
i slobodnije mogne sluiiti svojim budala1ltinama, ali naskoro osjeti
kako je biti bez roditelja, kadno sljeme padne na njegovo tjeme.
80
81
82
84
PRAVEDNA PRESUDA
U Sarajevu jedan eimt 11lgubio Z8:Sivenu kesu novaea pa
pusti telala i obreee dati s blagoslovom sto groSa onome koji
je bude naao. Posto telal vieuci prodepo sokacima, eto ti jednog
seljaka gdje nosikesu:
- Evo, trgovee, valjda su ovo tvoji navci to si jzgubio.
Cifut pun radosH spopadne kesu, pak je otvori i stane novee
brojiti; ali mu se odma okrene ['adost na most kad pomisU da
mu valja dati sto grosa onome to je nasao; i stane misliti kako bi
mu ji ne dao. Tako, poto izbroji novee, reee seljaku:
- n $Ii, dakle, pobratime, izvadio tvojd sto grosa, jer je u
kesi bilo osam stotina grosa, a sad nema vise od sedam stotina?
Dobro si einio! Fala til
Siroma se eavjek upropasti kad euje to, oi vise mu bude zao
na potvoru nego 2la obreeeni sto groa; zato se stane kleti i prekli
njati da se on novaca nije ni dotaikao, nego da ji je onako donio
kao sto jd je naSao; Oifut pak astane tvrdo pri :svome. I tako se
malo-pomalo svade, i otjeraju se karliji na sud. PoSto se obojica
zakunu: Cifut da je u kesi bilo osam stotina grosa a sad nema
do sedam stot:ina; seljak pak da se on novaea nije ni doruo,
nego da mu je onako donio kao sto je naSao, onda im mudri kadija
poznavsi sta je i ik:ako je, presudi ovalco:
- Vi obojica imate pravo: ti si, trgovee, izgubio osam stot:ina
grosa, a ti si, Hero, nasao sarno sedam stotim.; tako to nisu novci
toga trgovea, nego nekakvoga drugoga eavjeka. Ti, dakle, Hero,
nosi te novee kuCi, pa ji ostavi dok ne dode onaj koji je lizgubio
samo sedam stot:ina grosa; a ti, trgovCe, eekaj dok ti se .ne javi
onaj koji je naSao osam stotina grosa.
ZLOGOVOR
Jedan Covjek nnao slugu, kojemu je uvijek bio obieaj zlo
govoriti i slutiti, pa mu s toga i nadenu .ime: Zlogovor.
Kad je jednom taj eovjek poliao na cabu, (I'eCe .wome sluzi: Zlogovare, aJ.ro bog dade te se vratim s Cabe, kad wi ,jzades usu
sret, niSta mi ne kazuj! - Peke, aga, peke! - odgovori sluga.
Karl je biilo VI1ijeme, da hadmje dodu, dzade i Zlogovor sVOillle
hadziji ususret, a kad se sastadose, poljubi Zlogovor had2Jiju u
ruku i upita za zdravlje. - Eh, padobro sam, sueur bogu, i zdravo
- odvrati mu hadZija - a kako su mi kod kuee? (HadZija je bio
zaboravio, da je to njegov ZIogovor). - Sve dobro a zdravo, samo
89
ti je kuja krepala, -
./
!
I
i
ga:
- Kad si bulbul, bi Ii nam malo zapjevao?
Nasrudin poCe oponasam bulbulov glas, ali je to bilo ni na
sto nalik.
90
RAJA I KADIJA
Dosao raja u kadije i kaZe da mu ima nesto na tajnu pro
govoriti, i kadija pritvori vrata, sjede ,j pripali oibuk govoreci:
- Kazuj 8to imaS.
- Bogme, efendija, tu onomadne jedan nepoznati mi Turcin
gonjase pokraj moje kuee kravu i tele, pa ga snade nekakva muka
i zazva me, govore6i mi: - Vlase, tvoga ti krsta, ako umrem, uko
paj me me na ovo isto mjesto i stavi na mezaru cipele po nasem
zakonu, halal ti ova krava s teletom.
- A je Ii umro? - upita kadija.
- Jest, i ja sam ga zakopao kako se najljepse moglo, pak sam
dosao da te pitam, je li mi krava s halalom iIi nije, [ ako se poslije
obaznade, jesam Ii duian vratiti tua mal.
- Cekaj - rekne mu kadija - dok u kuran zavirim, da vidim
sto piSe.
Prihvati kuran i citab, pa poone llstove prebirati, kao bajagi da
traii, i odgovorice mu:
91
NASRUDIN I PAS
Jednom Nasrudti.n-hodia 1$300 nekuda kiroz selo, pa na njega
naleti pas njegova kom1Hje. Hadia, da se obrani, potegne sjekiru,
udari psa u glavu, a pas otegne repinu. Komsija ode kadiji, pa mu
se potuZi. Odmah dovedu Nasrudina, te mu rete .kadija: - sto
nisi drlalicom udardo psa, vee 'Sjekirom? - Nato Ce mu Nasrudin:
- Da je hUo pas mene repam ujesti, ja bih njega udario drlalicom.
NASRUDIN I CAR
Nasrudirn-hodZa rijeSi da donese earu pe~kes. Smisli i kupi
dvije smokve .i ponese tanjir i kad dode pred earski dvor, rete
slugama da jave earu da mu nosi peskes. Car dozvoli da Nasrudin
dode s peskesom. Nasrudin ponese dvije smokve i turi to pred
cara. Car kad pogleda zapita ga:
- sta je ovo, Nasrudine?
- To su, .cestiH care, smokve!
Premda je car znao soo je, on mu rece.
- A sta ce ovo?
- To se, care, jede!
Car rete:
- Pa kako se ovo jede?
Nasrudin umne jednu smok.vu:
- Evo ovako, care! Metne u usta i izjede je, pa mme i drugu, pa je predvoji u pola,
pa rete:
- Moze~ i ovako, caz:e!
Pa izjede jednu polovinu, pa onda i drugu. I tako car ostane
bez ikakva pesk~a,naljuti se i jzjuri Nasrudina.
92
93
KOGA JE VISE?
NASRUDIN U BOSTANU
Prolazio Nasrudin-hodza kraj bostandZijina bostana. Zapele
mu lijepe dinje i karpuze za oei, pa ne mogo sreu odoljeti, pre
skoCi plot pa ih stane u torbetinu trpati. AI eto ti bostandzije:
- Ma bodZo, s10 radis u ovom bostanu?
Nasrudin, kako prmvatio dinju da je utrgne, okameni se kraj
nje i izbulJio oei u bostandZiju:
- Ma bostandZijo, vjetar me donio.
- Ako te vitar donio, sto drZiS dinju u ruci? - upita bostan
dZija.
- DrZim da me dalje ne odnese, - vell hodZa.
94
95
96
NASRUDIN SA 1:ENOM
Lego Nasrudin-hodza sa zenom na dusek, raSirio se i napuh
nuo, pa priNsno kukavnu zenu do duvara. Kad to zeni dodijalo reee
mu: - De hodZo, odmakni se, tijesno mi je.
Nasrudin na to ni mukaet, van se spremi pa hajde, hajde,
dok vee sabab ueilo i zora svanula. Eta istim putem komsija gdje
se vraeali sa vaSara. - Sabab..lJajrula! - Sabab-hajrula! -nazivaju
i od:civaju si komsije, pa kad malo odmakoSe viknut ee jim hodZa:
- Kad dodete kuci, popitajte moju hanumu, jesam Ii se dosta
odmakao i je Ii joj jos tijesno?
97
KADIJA I KADINICA
Jednu vece, kad se kadija vratio iz meseeme kuCi, kate mu
kadinica, kako joj je cipCinica donijela jednu tUku, koju je ukrala
u komsinice, pa ga upita, hoee Ii je zaklati i ispeCi, ako samo nije
grehota tude muke u kueu unositi. A kadija joj rece, da u Citabu
pise, sto god u peskes dode kadiji, cIa niSta nije grijesno, kao ni
more, sto se niCimizmijeniti ne moze.
Ada, moj efendija,
upitakadinica, kati mi, kome najpravije u mdeemi surus? Kazaeu ti, ali neka te nesto upitam: - Ali ti je milija krava, koja
mlijeko dava, ali ona te prevall nogom kabao, te se ne d. pomusti?
- Milija prva - E dobro, u srebru ti se okovala! A kati mi: ali ti
je milija ona kokos te ne nosi jaja, ali ona te nosi? - Milija po
tonja.
Valaj pogadas ikao po andelu! A kaZi mi: ali rti je milije
proljetno runo vune, ali jesenje?
Bogme millje potonje. - Afe
rim hanumo!svaka ti je pra'va kao po koncu. A deder kaZi mi: ali
je bolje maslo, ali skorup? - Bogme bolje prvo.
Pravo sudiS kao
dram q madZarija, ali je i prvo i potonje sve dobro. Pa, kad znas
s10 je od sta bolje, zasto me pitaS?
NASRUDIN UTOPLJEN
Poinadio i plahukavgu zakuhao NasrudilIl negdje u mehani.
DosIe rz.aptije, da ga u vreeu metnu i u more bace. Kad to zacu
Nasrudin, uzme put pod noge, pa poteci, poreni, - poteci, poreni,
- ne bi Ii kako izmako.
Tako bjezec susretne oobanina sa ovcama. - Kamo bjezBl,
hadZo? - pita ga cobanin. - Bjezim nevidom, vice hadza, kako ne
bi bjero, - caT dao zapovid, da mu seer oZenim, a ja neeu, pa
neeu! - Ma kud .ti pamet hadZo, cudi se cobanee, da sam ja te
sreee, ne bi ostao ovako pra7.nih ruku. - Paako hoees, evo obuci
moje haljine, a ja eu tvoje, pa ee nam obojici po eeifu bitt
To Coban jedva i doeeko, brie bolje promi:p.e haljine. Nasrudin
odeera ovce, a kad zaptije doeeraSe trag do cobana, ne pitaju je Ii
Nasrudin, .nije Ii, van vreeom preko glave, pa s njim u more.
Tako se NasrudilIl kutardso smrti; a doeepo stoke, pa se vrne
rahat kuCi. Kad dose u rodnu kasabu i mahalu, pa cera onoliku
stoku carsijom, sleze se i stare i mlado, da vide hodZu, koga su
zaptije u more bacile, pa ga pitaju: - De dina ti, hodZo, kako si
iziso iz mora i odakle ti ,tolika stoka?
- He, nasmije se Nasrudin - nista, kad me bacHo u more,
dodem na prilipu livadu, punu stoke svake ruke. Ja sta eu, van'
biraj, dok .gam ovo nesto izabro, te lipo put pod noge, pa izeeram
s10ku na suho i ev~, sueur alah, badse me potribu u more, a iza
doh pravi zengjija.
Kad to Cull. toliki Ijudi, razglasise koliko imade stoke u moru,
pa ti se sabralo siromaha, da idu u more po ovce: sve jedan drugo
mu vezu vreeu oko glave i bacaju se u more. Kad vidi svit, da se
niko iz mora ne vraea zapitat ce Nasrudina: - Kako hodZo, te se
98
NASRUDIN U HAMAMU
Dolazio se Nasrudin-hodia kupati u neki hamam, u kom se
uvijek desetoro djece kupalo. Dogovore se djeca, da produmbuse
sa hodzom, te ponesu jednoga dana kradomice svako po jedno jaje.
Onda vele Nasrudinu: - Cuj hodzo, danas od nas mora svak po
jaje snesti, ko ga ne snese platit ee drugim hamam. - E taman,
veli Nasrudin, ako vi snesete, vala eu i ja.
7*
99
PRAVEDNl KADIJA
Nekav Turein bekcija ode u jednoga postena i zendila raje i za
moli, da mu uzajmi pedeset talira do malo dana. Raja mu uzajmi
bez :cijeCi, bez pisma i bez sahita. Kad prodo~e dVa, tri mjeseea da
na, srete duZnika i zadste mu svoje novee. A on, ni pet ni sest, nego
zaincari i udani. u haSu, t.j., da mu nije duian. Raja pode u kadije,
te mu sve pravo kaZe, sto je i kako je. Kadija doz.ove Turcina i
upita ga:
- Jesi li duZan, bolan, ovome raji pedeset talira?
- Ne ja, eiendija, basa, ni pare, tako mi moje lijepe vjere, a
da ti se zakunem, ako hoee~, sto puta na' sto indZUa!
Vidi kadija kakav je posao, a pritom dobro je poznavao i raju
i Turoina, te sta ce? Naredi svome zaftiji da danese kantar :i da
obojicu na njegove oei izmjeri. Kad ih zaftija izmjeri, We:
- Efendija! U nasega toliko oka, a u vlaha toliko.
100
~ugava.
101
OZENIO SE -
POKAJAO SE
OD KOGA CE SE KRITI?
Kad je Nasrudin-hodZa bio u Sivri-Hisaru, navaliSe Sivrihlsar
Jije na nj da se ozeni. Hvalili su mu jednu curu, pa se Nasrudin
ukajHi da se njome ozeni, iako je, po ondasnjem obicaju, nije ni
"idio. Nadao se da mu nece uvaliti kakva akrepa.
Ali baS se desilo ono cemu se Nasrudin nije nikako mogao
nadati.
Kad je uniSao u derdek, prosla ga je svaka volja od zene i ze
nidbe, ali nije mogao pobjeci. Bio je potpuno razocaran, ali je ipak
podnio udarac sudbine.
Kad je ujutro ustao, upita ga zena:
- Hodzefendija! Ja sam ovdje strankinja. Ne poznam nikoga.
MoUrn te da me uputiS, pred koga smijem izaCi, a pred koga ne
smijem. Ko su ti sve rodaoi i prijatelji od kojih se Ille trebam kriti?
Nasrudin je pogleda smr.knuto i jedva se suzdria od sta goreg
pa joj odgovori:
- Nemoj meni na oCi, pa izlazi pred koga god hoees!
KLETVA NA NASRUDIN-HODZI
102
103
il"
['l'
""I '
~~
.~
til
:1
NASRUDIN U DZAMIJI
104
105
HRSUZ I BUNAR
Ukrao hrsuz ispred Nasrudina sirac, pa pore bjezati na jednu
stranu. Nasrud1n skoei i potrea na drugu 'Stranu, gdje je bio seoski
bunar.
- Hrsuz je pobjegao na onu stranu, - vikali su 1judi koji su
vidjeIi kradljivca kako pobjeZe sa sU:rcem. - Poteci za njiro,
Nasrudine!
- Sir je Itoliko sIan, da ce hrsuz morati d06i na bunar da
pije vodu, iIi ee mace orknuti ad zew.
Ti si ukrao novce!
NASRUDIN-HODZA -
VJEST KADIJA
106
107
NASRUDIN-HODZA I VRIJEME
Kad je Timur Lenk na svom osvajackom pohodu do15ao u bli
zinu Aksehera, svijet se strahovito prepade, jer je Timur Lenk sve
Zivo stavljao pod mac. Dogovore se ljudi da Nasrudina upute u
susret Timur Lenku, ne bi Ii ga on kako udobrovoljio i .izmolio mi
lost za njih i njihov grad.
Nakon duga put, jaSuci na svom magarcu, Nasrudin stigne do
T1mur Lenkova logora i uspije se prohiti do njegova 15atora. Poljubi
Timur Lenka u skill i u ruku, pa zamoli OOlost za svoj grad .i svoje
sugrac1ane.
- A sta mi za to donosis? - upita ga Timur Lenk.
- 0 premilostivi i nepobjedivi! - poce Nasrudin. - Mi smo
siromasni ljudi, pa ti ne mozemo nista osobito darovati, ali ti
zato obeeajem da en za godinu dana nauCiti svoga pametnog magar
ca da govori ljudsk:im jemkom.
- Zaista? - doeeka Timur Lenk zacuden i raspolozen.
- Obecajem i zaklinjem se! - potvrdi Nasrudin i ode pa
dovede magaTca da ga i Timur Lenk vidi.
- Dobro, - pristade Timur Lenk. - Ali zapamti jedno: ako
magarac za godinu dana ne progovori kao i ti, onda znaj da ni
dijete u majcinoj utrobi nece biti postedeno u tvom Akseheru!
Nakon sto je magarac usijanim macem bio obiljezen, Nasrudin
se veseo i raspolozen 'VTati u Akseher i ~spriCa ljudima kako je
izmolio Timur Lenkovu milost. Kad oni to eliSe, udare u plac
kuknja'VU, jer su sada sigumo znali kakva ill nesreea do godine
oeekuje. Nasrudin na to planu:
- Sutite, budale! Godina dana je duga i preduga! Za to vrije
me m 6u ja umrijeti, ill ee magarac lipsati ill ce Timw:- Lenka
clavo odnijeti. U sVakome od ta tri slucaja, vi ste spaSeni. Jer, ako
ja umrem, onda eete rea Timur Leriku da Dlije mao ko da uci
magarca kako se govori; ako magarac krepa, ja en mu reci da
krepana magarca nisam mogao uCiti, ako Timur Lenka c1avo odne
se, onda, pogotovo, nikom msta. A godina je duga;i preduga, jedno
od to troje sigumo ce se dogoditi!
108
PISMO NASRUDIN-HODZE
Dosao k Nasrudin-hodZi jedan Turoin moleCi ga da mu napise
jednu knjigu, a da ce mu platiti koliko se za jedno pismo plaea.
HodZa ga illajprije upita: - Kome ces pisati i gdje? - Sinu u
Carigrad. - A od koje ces cijene da ti napravim knjigu, jer ja
znam na tri naeina: jeftino, poskuplje i najskuplje? - Bogme
mas, hodZa, da sam Ja fukara, ne mogu nmogo platiti nego
najjeftlinije 5tO moze biti. - He dobro, Mumicnaga, odgovori mu
hodZa: najjeftinije ti je da ti ja napiSem, a da ti sobom ponese15
pismo sinu u Stambol, i da mu sve naustice kaZes ilto si mu pisao;
drugo pismo poskuplje ti je 0'110 Mo, kad napiSem, paposto se
osuSi, ne mogu ni ja isti da prouCim; a najskuplje td je ono,
efendurn benum, kad ja napisem, pa ga sobom u Stambol ponesern
i proucim, jernitko drugi osim mene ne bi ga znao prouciti, makar
se sva stambolska ulema okupila, pa i sam Seh-Islam.
KAKVA RADA -
TAKVA PLAtA
109
NASRUDIN-HODZA I SIR
Nasrudin-hodza bio jednom kod jednog bega kao gost na rue
ku. Izmedu ostalog dode mu na pamet i zaiste da mu donesu malo
sira, te poene hvaliti sir: - Sir je veoma lijepa stvar, otvori iStab
za jelom, iza njega se s1atko voda pije, a kud god eovjek pode na
put, lako ga moze sa sobom nositi.
U to dode sluga i rete: - U kuCi nemamo ni trunka sira, a ako
zapoViijedas, mozemo ;j,z earsije donijeti.
eim to hodZa euje, odmah primjeti:
- BaS i ne treba, jer za sirom se mnogo vode pije, pokvari se
zeludac, prejede se covjek, pa ne zna kud bi sa sobom.
Na to ce beg hodZi:
- Molim te, kako eu se ja odsada vladati u pogledu sira?
rece hadza, - kad imadnes sira,
- Da mpravo kaien1,
onako se vladaj kao sto sam prvo kazao a kad nemadnes, v1adaj se
kako sam sad rekao.
NASRUDIN-HODZA I BEG
Nasrudin-ltodZa otJisao u jednog bega i tu ostao kao gost
nekoliko dana. Beg hodZu hrdavo pogostio. Jedno jutro rete mu
beg:
110
111
ZLATNI JEMUES
-1
,f
-t
Ma, sto ucini, eabe ti? Kako moze biti pravi Turcin, kad neee pra
ti noge kaG i ruke i glavu? - OdgoV'OriCe mu prv.i: - Znali Ii koja
Je? Ja sam ga poturCio i do opanaka doeerao, a ti mu ill ako S1
kader, izuj.
ZAJAM
Dosao jedan kOll).Sija Nasrudin-hodZi da mu da u ujam $1'0
groSa Ii da mu dadne Cetiri mjeseca vremena da mu wati novae.
Na to ee hGdia:
- Novaca nemam, a vremena ti mogu dati, ako hoeeS i osam
mjeseci.
8
113
Nemam magarca,
rece hodZa.
Upravo u taj cas poce magacac u aharu revaH, a komsija
mu rece:
- Ta eno, cuje se magarcev glas.
- E baS mi je zaoudo,
reee hodza magarcevu revanju nego mojim rijecima.
da viSe vjerujes.
SIRA T-CUPRHA
NASRUDIN-HODZA U OPASNOSTI
NeIci Gacanin slusao vaz u dzamiji. HodZa govori'O '0 sirat
eupriji, i kad su izisli iz dZamije, proZibom Gaeanin:
- Nisam Iud, da mu idem preko te euprije kad su tolike muke
i strabote! Ja eu kabanicu preko ramena pa preko brda. Malo da
lje, alii sigurnije!
114
pokrije se
"
NASRUDIN-HODZA U HAMAMU
Ode Nasrudin-hodZa u hamam, a bamamdZija mu dadne neki
poderan peS:kir Ii pdjav peStemalj a i .inaCe nije ga ltijep'O doeekao.
Nasrudin-hodZa mu ne l'eCe m rijeci, ali kad po4e iz hamama dade
hamamdZiji deset akci, a u to su vrijeme samo najbogatiji mogli
tonka dati.
8*
115
NASRUDIN-HODZA I UEKAR
Nasrudin,hodZa slomio se niz basamake, te se grdno udario u
kirsti i u obje ruke, pa odmah poslje po heCima, a kad heCim
doae i reCe mu da ce ga izvidati, upita ga hodza: - KaZi ti meni
najprije jesi Ii se kojom lomio n:iz basamake? - A ljekar mu kaZe
da nije nikada, i ne dao Bog. Onda mu hodza rete: - Jok, jok! Ti
me ne mozes izvidati kad nijesi padao, nego ali se hajde slomi
oklen sam ja panuo, iIi mi nadi drugog he6i:ma, koji je padao niz
basamake kao i ja.
NASRUDINOVA VARALA
Utestale tuzbe sultanu da hodza izvara svijet do gole duse.
Kad sultanu dodijale tuZbe, Z01/iIle hodZu da se s njlime vara.
Dosavsi hodZa pred sultana, ponizno ga za-pita: - sto hoces,
premHostiv.i padisahu? - Onda sultan rekne: - Ej, Nasrudine,
CUO sam, a i mnoge su mi tmbe protiv tebe prispjele, da ti izvara
svijet. Pa kad si takav majstor, de prevarl i mene, a ne prevaris Ii
me, skinucu ti sa ramena glavu. - Ej, cestiti paclisahu, ja se tome
nijesam nadao, pa i ne ponesoh svojih varaia, nego te moIim da
mi daS jedna kola i dvanaest volova, pa res vidjeti sto su varala.
- Car mu sve to dade. A Nasrudin ode pjevajuCi gonec kola i
volove. - Proae dan, proae i drugi, navrsi se borne i mjesec; car
sve ceka, al' nema ni Nasrudina, ni njegovijeh varala. RaZljuti se
sultan, pa Z01/iIle Nasrudina preda se, okosi se na njeg: - Ej, more
hodza, ja tebi dadoh dvanest volova da dovuceS varala, a ti ni
mui:ajet. Kamo kola, kamo volovi, kamo varala da se varamo? Ej, dragi pamsahu, u mome zivotu jos nikoga ne prevarih tako !k'o
sto sam tebe! - I tako sultan videCi da je prevaren, nasmija se pa
pusti hodZu zdrava i vesela kuCi.
116
NASRUDIN-HODZINE BISAGE
Jednoga dana nes-tade Nasrudin-hodZi bisaga. Na to hodZa liza
de iz kuce te zaprijeti svojim SlUsjed~ma:
IIi mi vratite bisage, ill
Cu ja ucini1Ii sto sam naumio! - Kasnije nadu susjedi bisage i od
nesu ih hodzi. Samo su zeljeli znarti sto je hodZa bio naumio uCiniti
da mu ih ne bijahu nasl1i, te ga to zap.itaju. A 0'Il im odgovorl: - Da
mi bisage nijeste nasIi, ja sam bio naumio jednu staru vreCu raskro
jiti pa ih od nje (Ilapraviti.
NASRUDIN SA KAZANOM
Rabio Nasrudin kazan. Sam ga ne .imo, van ga posudi u
komsije. Kadispeko pekmez, vrnu komsiji i kazan i saviSe malenu
casu.
- Kako rni posla ovu casu, hodZo? - reCi ce komSija - ja
sam ti sarno uzajroio kazan.
- Eh! - nato ce Nasrudin - radio kazan mlado, pa i 000
tvoje.
Dogodlne ustreba opet Nasrudinu 'kazan i pozajmd ga u
istoga komsije. Kad nas hodZa ispeko pekroez, ode u carSiju i
prada kazan.
Ceka komsija na kazan hoee Ii ga Nasrud~n povrnutl, ceka pa
kad ne moze docekati, poae k njemu Ii pita ga sto mu ne vraca
kazan.
- Kako bi ti ga vrati'O, dobar coece - veli Nasrudin - kad
mi je umro?
--:- Kako bi, bolan, kazan umro? - zaeudise kom~ija.
- Ama .kad je mogo roditi - veIi Nasrudin
zasto ne hi
mogo i umrlijeti?
118
NASRUDIN-HODZINO TURBE
Hodza je poceo stariti, a kao dobar musliman uvijek je mislio
na smrt i vjerovao je kao .j svaki dobar musliman u proZivljenje
poslije smrti. No nikad nije bi'O mrzovoljan i za svaku priliku je
volio napraviti !;lalu. Pa i kad je napravio turbe, gdje je htio da
bude pokopan poslije smrti, napravio je salu sa sarnim sobom.
Nacinio je turbe na drvenirn stupovima, sa svake strane otvoreno.
bez ikakva zida, samo je s jedne strane izmeau dva stupa napravio
vrata, a katancem je zakatancio.
Upita~e ga Ijudi:
-
119
120
NASRUDIN-HODZINA PUNICA
Jedanput proIa Nasrudin-hodiina punica haljine na rijeci, pa
joj se noga omakne, pane u vodu i nestane je. Odmah odu neki
koj,i &! to vidjeli d jave Nasrudinu da mu je punica paia u
vodu i uduSila se. On potrCi i zagazn u 'Vodu da je tram gdje je pala,
pa pode uz vodu. Nato mu, u cudu, reko.se ljudi koji su to gledali:
_ A 8tO ides, efendija, uz vodu? Treba niz vodu da ides, jer ce
nju bujica Iriz vodu nositi.
HadZa 1m q-eee:
- Ne znate vii nju. U nje je sve naopako. 8to god bi govorila,
sve je naopako radiIa. Ja nju znam najbolje.
NASRUDIN-HODZA IlENE
Nasrudin-hodza se bojao svoje zene, a taj strah
toliko m
121
NASRUDIN-HODZA I FRANCUZ
,I
,I
!,i
Ii
122
NASRUDIN-HODZA I KADIJA
Prica se kako je neki kadija uvijek zvao Nasrudin-hodzu da
mu dode u posjete, ali mu on nije htio nikada doei. Zato kadija
nagovori svog pisara da stogOO naljuti hodzu neee Ii on doCi da
ga tuzL Iza toga malo vremena ugleda pisar hodzu na pazaru gdje
nesto kupuje. Pisar se dosulja do hOOze te mu iza leda odvali podo
bru eusku, a onda tabani rna vatru i pobjeze. Rodza potrCi za njim,
ali on utece i negdje se sakrL Sutradan dode hodza kadiji u mesee
mu. Kad unide, ustade kadija prema njemu na noge govoreCi mu:
- Rodi, hodza, izvoli sjesti, otkada mri nijesi dosao!
- Neeu sjediti, vee sam dosao da tuzim ovoga tvoga nesret
nika - .i pokaze prstom na pisara. - Jucer mi odvali samar na
pravdi boga, nasred earSlije.
Nato se kadija okrene pisaru i zapita ga:
- J esi Ii ti osinuo hodiu samarom?
- Jesam - odgovori pisar.
- A zas10? zapita kadija.
- Efendum, u mene ima jedna mana, a to je: dode mi svakog
mjeseca pa moram osinuti samarom koga prije dohvatim. I jucer
mi dode ona moja mana, pa posto je hodza bio najbliii njega udarih
i odoh svojim putem.
Na to kadija dohvati Citab, otvor,i ga i prevrnu nekoliko listova
pa ee pisaru:
- OVdje pise da dades hOOzi za pravdu cetiri pare sto si ga
udapio, a on neka tebi oprosti.
- Nemam sitna - rece pisar.
- Pa idi razmijeni - doceka kadija namignuvsi okom na
njega neka bjezi.
Pisar ustade i ode. Kadija ee opet hodzi:
- Sjedi, hodZa, dok on donese pare.
- Mogu stajati - rece hodza.
Prode dosta vremena, sat - dva, a pisara nema. Vidje hodia
da pisar neee dom s parama pa se primace kadiji, koji gledase
knjigu smijeseCi se, priveza mu jedan samar sto moze bolje, go
voreCi:
- Eto tebi svoju pravdu predajem! Kad dode pisar i donese
6etiri pare, neka <i.h tebi dade, ja nemam kada cekati.
To rekavsi pobjeze na vrata.
123
NASRUDIN-HODZINA MACKA
i~
,"
>{
,;
;'1
~I
I
't.i
!
:
NASRUDINOVE GUSLE
Jedne nOOi pode Nasrudlin da krade i tako dode k jednom
ducanu, koji je zakatancen bio. Izvadi turpiju, pocne turpijati
lokot. U to vrijeme naidu straZarl Ii zapitaju Nasrud,ina:
- Sto to, hodza, radis?
A on im odgovori:
Gudim.
I opet zaplitaju straZari:
- A zasto ti se gusle ne euju?
A hodZa im na to:
- Cut ce se sutTa.
Kad bude sutradan, a duean pokraden.
NASRUDIN-HODzA U DEPUTAGIJI
124
125
MANJA ZARADA
I
~
'I
126
HAMAL I HADZIJA
Bio nellli vrlo siromaSan covjek, te ne mogase drukCije zivjeti
nego najposlije morade hamaHti same da zaslum koru hljeba, pa
da se prehrani. HamaleCi taka nekoliko vremena, euje on da u
Stambolu '~ma mnogo posla, te da se maze prilicno novaca zasluZiti,
s toga se on najposlije odluei te pode u Stambol, pa kad je tame
dosao pocne hamaliti sto je vise mogao. Posto je u tom njegovom
poslu bilo mnogo zasluge, zasluzi on kroz kratko vrijeme sto
dukata, pa reee: - Kod nas se maze sa sto dukata vrlo dobro u
ducanu raditi, pa zaiHo bih ja ovaj teret podnosio, kad mogu sad
lakse zivjeti. Sarno eu da zasluzim trosak loa puta, a ove eu novee
dati kakvom postenom covjeku neka mi kod sebe ostavi dok poaem
ku6i. - TraZeei on kome bi novee na ostavu dao, V'jdi nekog starog
hadZiju u veoma bogatoj trgovini, te pomisli: - Ovdje ee mi
sigurno mjesto biti da ih ostavim, - pa najposlije na to smis1i, i u
magazu hadzij-inu uniae. Kad je u magazu dosao, hadzija ga rzapi:ta:
Sta ceS? - On mu onda odgovori da ga mold neka mu ovih sto
dukata prima 'l1a euvanje, dok kuci poae,
koje sam, - veli,
sa teskom mukom zasluilio, pa sto bude pravo daeu ti za cuvarinu.
- HadZija na to pristane drage volje i rete da mu neee niSta za
cuvanje naplatim, a jos mu i to rete da on ima i od drugijeh Ijudi
novaea na ostavi. Hamal izvadi dukate pa dade hadZiji, i ode da
zaslilZuje putnl trosak. Radio je hamal po Stambolu, te posto prode
nekoJruko dana wdi da je zasluZio i viSe novaea nego sto mu treba za
putnoga troska, s toga ode hadZiji da zaiSte ostavljene dukate, te
kad je tamo dosao nazove hadZijd selam i zaiSte onili sto dukata.
Kad hadllija to euje, pocne ga psovati veleCi: - Kakve si. ti dukate
meni dao? - i najposlije ga i i.z magaze istjera. Hamal onako tilZan
ode pa stane zamiSljen na nekom rosetu, ae ga voidi neka hanuma
sa pendzera te poslje sluskinju po njega. Sluslcinja dode k njemu
i kaZe mu da ga zove hanuma. On kad je sasluSa, pomisli da ce joj
nesto nositi Ii. pode za njom. Kad je tamo do sao, rece mu hanuma:
- Covjeee, vidim da si nesto tuZan, pa sam 1:e zovnula da te pitam
stam je. - On joj odgovori: - Prom me se, zen.ska gla'Vo, kad mi
pomOCi ne mozes! - Ona mu opet rete: - M&da bih ti mogla i
pomoCi, same mi red iSta ti je. On joj onda sve po redu iskaZe,
lQako je najprije u Stambol dosao,ka:ko je hadZiji duikate dalO, i
ostalo. Ona kad -to cuje reee mu: - To je vrlo lako, ja od priHke
znam lroji je to hadZija, nego me prieekaj dok se ja obucem, pa
eeS preda mnom i6i, te kad ugledas magazu prstom ces mi je
pokazati, pa cu }a onda unutra oti6i, a ti Ces malo prieekati, te
onda umln i zaisti svoje dukate pa ce ti ih hadZija odmah dati. Kad se hanuma obukla, pode on pred njom. Kad je magazu vidio,
pokaZe joj je prstom, pa ostane iza nje. Qna kad doae u magazu
nazove hadZiji selam, a hadzija joj odgovori: - Alejkumu selam!
- donese joj stolieu pa rece: - Bujrum, hanuma, sjedd! - PoSto
je ona maiko posjedUa i odmoI1i.la se, zapita jehadZiija 8ta joj treba,
a ona mu odgovOl.1i: - Ja sam dosla da te nesto zamolim, ali da
mi obecaS da neees nikome nista kazivati 0 nasem razgovoru.
127
128
129
II'
II
II
130
9*
131
TRI DILBERA
Jll
:!'
PREVARENI DUVEGIJA
Isprosio Sestokrilovieu,
Isprosio seeerku djevoj1ru.
Dado!!ie je i ne pitase je,
Vjenca!!ie je i ne kaza!!ie joj.
Kad je bilo u petak u podne,
Eto Ii ti ]cite i svatova.
Djevojka se bratu zamolila,
Da on ide u lov u planinu,
Da uhvati lieu prepelieu,
Da saSije svileni jastuCic,
cime ee se zaklinjati seka.
137
:(
1.:.1'
I
jil
I'!
Ii
BULE BANJALUCKE
Setale se bule banjaluake,
Na tefenc na vodicu hIadnu;
138
139
- Zaovice, ZeCirbegovice
tiv ti beze, i ne zeljela ga,
~I
~M
}f
q
,~
140
PJESMA OD ISTINE
Bra60 moja i druZina draga,
da yam pjesmu od istine kaiem:
Uramo aga Hasanaga,
prije zore na eetiri dana!
Konja jase na magarcu skare
po kupusu - zelenoj livadi!
Gledala ga punica djevojka
sa vrh kule na grani sjede6i.
Zapio se aga Hasanaga,
zapio se zaIosna mu majka
u Mostaru na sred Sarajeva.
U pitu je glavu izgupio,
mrtav pao, jedva kuci doSe.
Kod kuce je mrtvu majku naSo,
joii se jadna ni rodila mje!
141
PA8A I DJEVOJKA
Sinoe paSa na Grahovo pade.
Jutrom Fata na divan mu stade.
- JadaJll pasa, jedan zulumearu,
Ti uza,pti svoje janieare,
Sinoe su mi na dvor udariH,
Moga babu prid dvor istjerali,
Moju majku cizmom pr:igazili,
Meni mladoj sUu ueinili!
Nasmija se paSa Ali.pasa:
- 0 divoj.ko sa Grahova Fato,
Kako imas prebijelo lice,
I ja bili se paiia prevario,
A kamoll moji janicari!
Razljuti se lljepa djevojka:
- Jadan paso, jedan zulumcaru,
Ti uzapti svoje Janicare,
Ja sarn sarna sad prida -te dosIa,
142
KLETVA DJEVOJACKA
Aksam dZeidi mrak na zemiju pade,
Istor zeman dragoj na pendZere,
Moju dragu drlige rasplakale:
- Nasa drligo zeni ti se dragi.
KUNA HASANAGA
Konja jaiii Kuna Hasa!Ilaga.
Na vitu se jelu naslanjase:
- Vita je10 mene boli glava,
Hasanaga s mene Ii te boli?
Vita je1o, ja ne velim na teo
Vee me boli, s' trijuh djevojaka.
143
I ti bi im Lice obljubio!
144
10
145
Da mi hotes poklonitiseku,
146
NESRETNI SVATOVI
Karl ViliCi seku udavaSe,
Trista DvnO'V' kurban uCiniSe.
Tri turbeta nO'va sagradise,
Trista djece sunet uCinise,
Da im seka zdravo gO'ru prijde.
Kad je seka zdravo goru prisla,
Goru priSla, u polje uniSla,
UdarHa kisa susnjeZica,
Svi svatO'vi natrag PO'bjegO'se:
Osta zlatO' na sred PO'lja sama.
Na zlatu je devet kavadO'va,
I des eta svilena kO'sulja.
Sve se devet za kDsulju smrzle,
Tanka kO'sa za bijelO' tijelD.
:lute Cizme za krznali nDge,
PrstenO'vi za bijele ruke
A derdani za bijelO' griO',
ZIatna peca za medena usta.
Ona ide duveginu dvoru,
Kad je dO'sla pred bijele dVDre,
IzIazila stara svekrvica,
Ne veU jO'j: kakO' si O'zebla?
NegO' veU: kakO' si nam lijepa.
Izlazila mIada zaovica,
Ne veli joj: jesi l' nam O'zebla?
Vee joj gIeda vezak niz kosulju.
Iziazila mlada jetrvica,
Iznosila cedo u naramku,
Pa S'VO'm 6edu ona gO'vO'rila:
Pitaj duso, je I' Dzebla strina!
Kad te rijeci mlada razumjela
MaSila se rukom u dZepove,
Izvadila jagluk srmom vezen,
U jagluku hiljadu dukata.
10*
147
148
SOVA I ORAO
Sova sjedi na bukovU parrju,
vis' nje oro na jelovoj grani.
Sova orIu mho besjedila:
orIe, ne namiguj na me;
sad su ljudi cudnovate cudi,
pa ce reci: ljubi sova orIa.
Al besjedi siva tica ode:
Id' odatle, sovo bucoglava!
Nije 'vaki celebija za teo
NAMET
Posetale pasine kokosi,
149
150
HASO HASANAGA
Pohvali se Haso Hasanaga,
Da ce za dan obie Saraj'vo
Vas vilajet za petnaest dana,
Na Zagorju naciniti kulu,
Na vijernu se ozeniti ljubu.
Sto je reko, to je ucinio
Pa je za dan obiso Sara'jvo,
Vas vitaje! za petnaest dana;
Na Zagorju naeinio kulu,
Na vijernu se ozenio ljubu.
Podigle se sarajske gospoje
Idu gledat na Zagorju kulu,
I u kuli Hasanaginice,
I pred njima Hasanaginica.
U kuli je Rade neimare,
Gospoje su Radu darovale,
Svaka mu je po rut dukat dala
Aginica cetiri dukata,
I jos uz to rijeei besjedila:
Ova kula vatrom izgorjela,
Iz nje aga mamen izhodio.
Podigle se sarajske gospoje,
I odose u novo Saraj'vo.
Ide ago u vi-soku kulu
Pa on pita Rada neimara,
Sta govore sarajske gospoje,
151
152
MUHA I KOMARAC
Igra kQnja komar momce mlado
pokraj coska 'kozje dZigerice,
gledala ga muha udovica
sa ca,rdaJm panja kasapskoga,
gledala ga, pa je govorila:
- Boze mili, da cudna junaka!
Da l' me hoce junak zaprositi,
ja bih mlada sutra posla zanjga!
To zaouo komarac delija,
pa on prosi muhu udovicu;
al goV!Ori muha udovica:
- Id' odatle, komar-momce mlado!
153
Za kadunom Mahmutpasinicom,
Zapregnula skuteirukave,
154
- Sultan-ca're, devlet-celebija,
Zlatna mi je utva odletjela
I u tvoje dvore uletjela
Evo ima tri bijela dana,
Pusti mi je, ako boga znades!
Mahmut--pasi care odgovara:
- OJ, boga ti, cestit Mahmut-paso,
U mene jc soko nenaucen Sto uhvati. v~/se ne is-pusta!
Gledali jc i begenisali.
o
o
stoborje, ti se oblomilo,
eardace, ognjem izgorio.
Veee ste mi mladoj dodijali,
SetajuCi sarna po cardaku,
SpavajuCi sarna u duseku:
Okreni se s desna na lijevo,
1SS
Ne bi Ii me u kafi popio,
Ne hi Ii mu na srdasce pala -
156
SKUPA VEcERA
Ne pije se pivo nekusato,
ne ljubi se zlato nevjencato,
ne nose se nozi bez silaha,
ne primaju pare bez halala,
ne jede se ptica prepelica,
jer ee biti skupa veeerica!
LIJEK ZA DRAGU
Sve hanume serbe piju,
serbe piju, halvu 1ju,
samo neee draga moj'a.
Ja upitah dragu svoju:
- Sto ne ijes, sto ne pijes?
Ona mem odgovara:
- Bolan, dragi, bolna sam ti,
pa ne mogu niSta piti,
pa ne mogu nista jesti!
Vee mi zovi komsinicu,
da mi skuha pogacicu
i to triput prosijanu,
da mi skuha maslenicu
i to triput pomascenu,
ti donesi sepet grozda
i to taze ustrgana,
i jos tome saban meda,
meda istom wadena!
Kad pojedem ponudice,
ponudice - te sitnice,
mozda eu ti ozdraviti,
pa Cu onda serbe piti,
serbe piti, halvu iti!
157
NAJBOLJI JE BEKRIJA
i
!
,!~
'j
158
PRICINILA SE MRTVOM
Kad se zeni celebija Mujo,
159
lil
IiI
TANKOPRELJA I KUJUNDlIJA
Dva se grada naporedo grade:
160
n~
IBRISIM I GABELKA
A brkove namavio,
11*
163
STRADAO U BIOGRADU
SOID leti iznad Biograda,
Moroak spava nasred Biograda.
Budio ga soko sa krilima:
Ustaj, bolan, jabandiija momce
Izgorje ti Biograd nad glavom.
Progovara momak jabandfija:
-- Neka gori, ognjem izgorio;
U njemu sam tri ljeta Ijetov6:
Jedno ljeto za l'jepu djevojku,
Drugo Ijeto za l'jepe haljine,
Trese ljeto za dobra dorata.
Kad bi vr'jeme ljubiti djevojku,
Dadose mi staro, obljubljeno;
Kad bi vr'jeme nositi haljine,
Dadose rni stare izderane;
Kad b~ vr'jeme jahati dorata,
Dadose mi stara, zaduhljiva.
164
165
Ljubi Ii 5e Dulbegi:ja?
- Hajd' Otale,star delija!
Nit'se pi'je Tentelija,
Nit' se zoblje seftelija,
166
Zoblje Ii se seftelija.
Ljubi Ii se seftelija.
Od boga mi. mlad delija,
I pije se Tentelija.
I zoblje se seftelija.
. I Ijubi se Dulbegija!
ZAPIO SE
Zapio se Mujaga
BiogradJija,
I on popi sto dukata
Sve za jedan dan;
I svog ata, zlatna rahta,
I po Buddma.
Za to euo Selim-paSa
Bosne zulumcar,
Pa doziJva mlad Mujagu .
Biogradliju:
- 0 bora ti mlad Mujaga
Bdogradldja!
Sto ti popi sto dukata
Sve za jedan dan,
I svog ata, zlatna ranta,
I po Budima?
Odgovara mlad Muj;aga
Biogradlija:
- 0 bora mi, Selim-pasa,
Bosne zulumcar!
Da ti pijes aoo pivo,
Koje pijem ja,
Dati gledas ono zlato,
Koje gledam ja:
Popio bi tnista dukat'
Sve za jedan dan,
I svog ata, zlatna rahta
I say Buddmgrad.
tENIDBA KOMARBASE
Kad se ~eni KomarbaSa
167
Na duseku, na balezi,
Da spavaju, da se ne diraju.
Do po nOCi mirnomirovaSe.
168
169
(;UDAN MEKTEB
U Mostaru cudan meklteb kaiu,
HodZa im je Omer-efendija,
DIZDAREVA FATA
PofaH se Mujo momce mlado
U mejnam menu jaranima:
- Kol'ko ima u mahali cura,
Ja sam svaku junak obljubio,
Sarno nisam Fatu Dizdarevu;
Vjera moja, poljubit eu i nju!
Pa on sJroCi na noge lagane,
A uzjaha svog konja dorata,
I on ode do vode Sitnice.
170
UMIHANA HADZI-JUSUFOVA
Umihana HadZi-Jusufova
171
NJEMICA FATA
'11
!I
!.1
/./
.;
172
173
Djevojaka na demir-pendzere;
Ne bi Ii me Ibro pozalio,
PREVARENI DUVEGIJA
Ak~am
174
NEVJERNA KADUNA
Posetale careve delije
GIedaIa ga pa je govorila:
175
I,
Porucuje jadidZar-djevojka:
- 0 gospodo, jedinoga majko!
U mene su krila labudova,
Preletjet en zeleno stoborje,
Doletjet eu u bijele dvore:
U mene su oei sokolove.
Ja eu vidjet tvog sina jedinog.
176
12
177
LJUBAVNI RASTANAK
SRDI, DA SE NE SRDI
SrdD moj, ne srdi se na me,
Jer akD se ja rasrdim na te,
Sva nas Bosna pomiriti nece,
Ni sva BDsna, nt Hercegovina.
178
12*
179
Ii
Za najmladeg Fatimbeg'Ovica.
Po njem sece
mlada,
I obuce tebdil-orujelo,
BendZijom
svede na avliju,
180
181
Tu padosmo ~ tu osvanusmo.
182
183
Tu se sV'ake
izvodile,
184
SAtINE GAtE
U kovaca gusta 'basca,
PonajviSe duvezJije
I bijela tiriplika.
185
DUGUMLIJA MUJO
Ii
186
187
iI
I
'I
188
A slaaega od nobe-secera.
Valjaju mu 06 Carigrada,
189
"
I
iili.
I
:!i
'I
SVATOVSKI DAROVI
U buniste, za vratiste.
190
VJETAR PUSE
Vjetar puSe, alkatmerom nise,
Sad moj dragi ambe.r-dusom dise,
Dusom diSe, a kalemom piSe:
- Djevojke su zlatne hamajlije;
U jednoj se hamajliji pise:
- Ko te hote, ne ponosi mu se;
U drugoj se hamajliji piSe:
- Ko te nece, ne nameci mu sel
191
A kamo 1i u aikovanju.
Ni zaiosti od asikovanja!
UZORNA SNAHA
Sjajna mizdo, gdje sd sinoe sjala?
- Ja sam sjala v~se Sarajeva;
Ntisarrn sjala, neg' euda gledala:
Gdje brat seku ludu udavaSe.
Ne daje je, da mu ndje draga,
Vee
daje porad pusta blaga.
Svi u dvoru senIi i vesem,
Ali nije divojaeka majka,
Neg' je ona sahtli i kahall:'m.
P.itala je jedJinica Fata:
- 8to je tebi, mila moja majko,
KLETVA
Djevojrka je livadu gojila,
JELEN I DJEVOJKA
Crna gora Idstom uro<iilIa,
Sitnim listom i zelenom travom,
Nju mi pase ljeljence ZViijere,
Sahat pase, a dva osluhuje.
Pitala ga lijepa djevajka:
- A Roga ti, ljeljence zvijere
8to ti pases travu na sahate?
- Projdi me se lijepa djevojko!
Imadijah jednu koSuticu,
Sinoe mi je lovci ufatiSe.
- Ej ljeljence, jedne ti smo sreee!
Imadijah dragog prema sebi,
Premami ga moja segrtica,
Segrtica, dilber Ajkunica,
Kojuno sam vezu naucila;
Eda Bog da, s njim se pomamila!
Te pomamna po gori hodila.
192
13
193
MUJO I AJKUNA
Zagleda se Mujo i A}kuna
Bez promjene devet godin dana.
Nit' je Mujo druge drage gled'o,
Nit' je Ajka drugoga dragana.
Ajku prose sa cetiri strane,
Ajka nece prosca nijednoga;
Zaprosise, pa je izprosiSe,
Dadose je i ne pitase je,
Vjencase je i ne kazase
Odvedose ldceni svatovi,
Odvedose lijepu djevojku.
Tude su joj k'nu postaWli.
Tuzan Mujo na pendZere dode,
Kako huknu, tahta dZama puknu,
Kako jelmu, sva odaja zveknu,
Pa on pita Ajkunu djevojku:
Lijepa Ajko, zar ti kniju ruke?
Kniju, Mujo, ;i noge i rukel
Opet, Mujo, mislim tvoja bUil
Sve se jenge redom ogledase,
ZgledaSe se, pa se nasmijase;
Oni misle, da im Ajka -laze.
Kad je bilo noei od ponoCi
Sve pospalo kano i poklano,
Ujepa Ajka na sanducim svojiru;
Malo za:spa, al se brzo prenu,
Ona skoei na Doge lagane,
K'nu im je u leden saprala,
Prstenove u ibrik sasula,
Pa izade na avliska vrata,
Doeeka je celebija Mujo,
Pa je uze po sv.ilenu pasu,
Pa je nosi svom bijelom dvoru,
Ozeni se, radostna mu majka.
194
SVAK ME HOtE
Svak me hoee, a ja svakog necu.
Neeu bega, ne begenisem ga,
Neeu age, jer mi nisu drage,
Hoell hodru, hooze su mi drage:
Jer se hodZe baklavama mane.
13*
195
VITA JELA
Vita jelo i pod rtoboon hlada,
196
RUGALICA GARO
Majka Fatu s.Uno pletijalie,
Od petero i od devetero.
Majka Fati ,tiho govorase:
- Moja Fato, moja ljepotice,
lSe id' sarna preko Atmejdana,
Bez robinja i bez hizmeCara,
Vidjet ee te Garo, momee mlado.
Majka m1ide to nitlro ne euje,
Ali to slusa Garo, momce mlado.
Govorase jogun-momee mlado:
- AI, Boga mi, ostarjela majko,
MOMAK I DJEVOJKA
Kolo vodi Jijepa djevojka,
Kolo vOOi a pjesmu izvodi:
- Nejma cara nad nasega cara,
Ni vezira nad naseg vezira,
Ni junaka nad mojega momka.
Kad to cuIo zendil-momce mlado,
Govorilo svojoj roiloj majci:
- Cujes li me, moja mila neno,
Uzmi mene na bijelo krilo,
Bric meni bradu i brkove,
Nabijeli me i nabakami me,
Navuci mu surmu i obrve,
Napravi mi glavu djevojacku.
Obuei mi svilenu kosuIju,
Po kosulji dugu anteriju,
-I\nteriju, vezene salvare.
197
BEGOVICINA ISPOVIJEST
AH,heg se s ljubom zavadio
Prvu noccu na meku duseku.
Ali-beg joj savezuje roke:
- Kazuj, ljubo, tko te ljubio!
- Gospodaru, otpusti mi ruke!
198
ABDIJA
Pod naslovom A B D IfA
3
Nemoj dunjaH milovat',
Krivo zborit' i lagat.
Gafil9 biti i spavat',
Jazukl0 ,ti je, Abdija.
4
ist.inu besjedi,
A besposlen ne sjedi;
T~
5
Uci bolan i hukCi.
Svoje srce poturCi,
AsP nesa2 sve muci,
DumanJ ti je, Abdija.
6
Radi dobro dok si mIad,
Jer je marost vel'ka jad
Ne ces imat poMje kad,
Kajat ces se, Abdija.
11.
Nemoj jednu misliti,
Nemoj drugu zhoriti,
Grohotom se smijati,
Dinul zarar, Abdija.
12.
DunjaJ jedna leSina,
Na vratu ti grijeSma,
A rti jedna mjesina,
Igpuhat cei!, Abdija.
13.
7
Nemoj bim binamaz4,
Vak.tmn5 hajde na namaz6,
Bogu Ci.ni sve nijaz7,
8
ProS-Ie vakte' nakianjaj,
Od grijeha bjez' u kraj,
Svom se Bogu priklanjaj,
Nes' se kajat, Abdija.
9
Terc lo ne Oini Sunnetall ,
U musafu12 ammetal3,
Velika jeljepota,
Ne varaj se ti na maI17,
14.
Kad ti staDeS mrijeti,
sejtan Ce se smijati,
Pak ce tebi rijeti:
Neka, neta, Abdija!
15.
Kad te metnu u mezar5,
Sa sve strane sve duva:r6,
A obuzme va1:ra IlaIr7,
Nije lahko, Abdija.
16.
200
201
i..
il
18.
25.
Ti se uzdaj u Boga,
NemoH se drugoga
OSljem njega jednoga,
Selamet1 je, Aibdija.
19.
26.
Ti se ouvaj ne grisi,
Od sebeka, Abdija.
20.
Na zlikovce ne gledaj,
Prevarit se ti ne daj,
Li1epo se ti vladaj
Sa svakijem, Abdija.
21.
Slusaj dobro stari1eg
A ne ljuti ni mladeg
Pa se ne boj nicijeg
Re~iluka3, Abdija.
22.
1
I
23.
U grijehe gaziti -
24.
U dunjaS se ne uzdaj,
On ce proei dobro znaj,
Vee od Boga iSCi raj.
Moj po Bogu, Abdija.
28.
Gin' Abdija ti hajratS
I ve-tiki hasenat6,
Muhamedu .salava17
Valjat ce ti, Abdija.
29.
CitabS kaie grehote
I dZenetske9 Ijepote,
DzehennemskelO strahote;
30.
Nemoj 'Se ti krivo klet,
Valja brate umrijet,
Gorku muku podIDjet,
Nije lahko, Abdrja.
31.
202
203
32.
Sirastl tanka cuprija,
Od sablje je ostcija,
A od dlake jos tanja.
Vajha1unal , Abdija.
33.
Sirat valja broditi,
Tezak tovar nositi,
A ad Boga iskati
Selameta3, Abwja.
34.
Mahser jedna jalija5,
A Bog dragi kadija4,
Zebaninska7 dolija8,
B~ ce sVaSta, Abdija.
35.
Na MahSeru valja 'Stat,
Bogu dragom dievap9 dat,
Ne pomaie VejsillO brat,
Vjeruj mi se, Abdija.
I
J
!.\
;.i'j
36.
38.
Dzehennem
U glavu ce
U njdma ce
Koj' umau,
1e wlo vruc,
maljem tuc;
pucat ZUC,
Abdija.
39.
Allahl jedan Resul2 hak3,
AI je danas mucan halk4,
Naopako kreno svak;
Vajhaluna5, Abdija.
40.
Ahir zeman ulema6,
Zajif im je mesela7,
Osvojila mamela8;
Zio po njiha. Abdija.
41.
Ne ce pravo da sude,
Vece muce sve ljude,
Na sabah9 se ne bude.
Gafil lO ti SU, Abdija.
42.
Dinu ll nejma lI'agbeta12
Turskoj vjeri hurmetalJ.
Hej Zalosti predrta.
sto ce biti. Abilija.
L
;1
.1
37.
DzehennemlS je vldo plah.
U njega ce svaki vlab,
Pak Ce :vreti kao grab;
Jao njima, AbWja.
"I
I
:i
j
.1
,I
43.
Jusuf14 Cengic ovako
Piso. reko i plako,
Jer je tebi obreko
Kazat pravo, Abdija.
204
205
4.
A 'Vojnike on ne pazi
Od zarara4, gospodo.
DUVANJSKI ARZUHAL
5.
Pobit ce nas kameni
Ne kasaju ni konj,i
OvoNko, gospodo.
6.
7.
1.
Evo pisem anuhaIl,
Da vam kaiem za svoj haP,
Sjeromasirn, gospodo.
Ni Carsije ni hana,
2.
Bre pomagaj do Bogal
Nije l' nigdi nikoga,
Nikom nije ovoga
Sto je nami, gospodo!
3.
StjeraSe nas u Duvno,
Pogibosmo, gospodo.
Sakelmisdm basumuzs,
Diikillmede jasumuz6,
Agu oldi isumuz7,
Insaf idling, gospodo.
10.
Mehmed paSa Zade
Za nas Ii ne made;
Evo cinim ifade? KaZite mu, gospodo.
206
207
11.
18.
I sabika teftedarZ,
12.
19.
I timarslci teftedar,
Pozdravte ga 'Said hezarS
Minetiimuz bi karar6,
Istina je, goopodo.
4
DuvanjskJ su ajani2
13.
20.
TeskeredZi efendF,
NaHpismo, gospodo.
14.
21.
Ni u Prusac dati,
15.
22.
Hotio bi IDueat,
Al ne mogu cucat,
U 1:.upanjcu, gospodo.
16.
23.
A duSma:ni uznaSe,
17.
24.
Evlerii.nde seferi8,
A mi aSa-jokari9,
209
25
32.
On sekizbinj evlerden 1,
Gajri jokdur bizlerden2,
Jazu kusun seferden3 ,
Kurtul maduh4, gospodo.
Mrskc mi se tuziti,
A hodeci ruziti.
Ja ne mogu
26.
33.
27.
34.
Sastante se u jedno,
Pa govorte zajedno
Raw mene, gospodo.
Da je nasa Imotska,
Dojadil0, gospodo.
28.
35.
Osanmisler neferlerS,
Hadden asm seferler6,
Stranputice giderler7,
Utekose, gospodo.
29.
36.
Smilujte se na svoga
Vjemog slugu staroga,
Pa posIjite drugoga
U i:upanjac, g'Ospod'O.
30.
37.
31.
38.
Ovog hi se ja proso
Da hi kuill ne dcsc
I odavle omic,
AI sramota, gospcdo.
'Od hiljada B~njaka. 'Drugi nejma osim nas. 'Ljeti zimi na vojni.
4Nikad nismo slobodni. 'Dosadilo vOjnicima. 'Veee trpit ne mogu.
'Stranputice odlazee. "Udrih glavom na muku.
210
211
39.
46.
Mi tJraieCi sicara 1
UCinismo zarara2,
Pak ce biti fuaral,
Neka znare, gospodo.
40.
47
41.
A varna je do smiha,
Nama dusa dzdi.ha;
Cuvajse od griha,
Umrijecete, gospodo.
42.
43.
Progovorte vi pasi.
44.
Vele mem nefen,
Da im jesek secen4 ,
Sorar senuz haberi5
Bjezat cemo, gos-pado.
45.
Joktur buna bie takat6,
Nije msta za Zvakat,
Ne mozemo vee ,trkat,
Vjerujte mi, gospoda.
I nevolju paramo
U Zupanjcu, gospodo.
48.
Najprvo smo mi ziigjiirt4,
Ne jedemo ni jogUI'1:5;
Rad bi cirrit ja sukjut6,
AI ne mogu, gospodo.
49.
50.
Nedamko ni boba
Ni za pare ni diaba;
51.
Ubite nas u 5inu,
52.
'NaSe je stanje uZasno. 'Da se trpit ne mof:e. 'I dan 1 noe svagja
je. 'Da sve ~eCer jedemo. 'Ako nas vi pitate. 'To se snosit ne more.
212
213
55
~.
Da otmemo hi zorha1,
POZIV
54.
Taribumuz bezbelF,
Zilkadenn eveli8,
To se znade, gospodo.
56.
Da znademo kabahat?,
Sto tegtimo melamet lO,
Da je ovo zijafetll,
1.
2.
3.
Vidite H, dobri ljudi,
Koliko se vlada trudi,
Te iza sna naske budi
Na nauk nas uputiti
4.
5.
Nerazunmi neki zjajll
Da Ce iCi u Aziju,
A ne uCit gimnaziju -
6.
214
7.
Od bdike do motike
Traf'te nauk bez ra:rJike Svetceve su rijeci vel'ke
Sto se mora iizvditi.
9.
Od neznanja sramotnije
10.
Sv;i naucni napreduju,
A neznani propadaju;
Zato treba imat volju
Sve sto valja nauciti.
11.
f'iJjpovic beg <to rete -
Sa srca mu to potece.
LEGENDE, BAJKE
I BASNE
CUDESTVA HAD1:I-DERVI8A
,i
,Ii
1',I,1
~!
\
219
220
221
222
223
224
'i
15
225
,I
I
I
A ovaj mu odgovori:
A ovaj mu odgovol'i:
A carr mu 'rete:
226
,I
Pos.to prode dva tri sahata noCi, a djecak opet provali zid i
ude u sobu te Bve 's hastala pojede i popije; onda uzme sarenu sv;i
jecu iznad glavete je metne pod noge, a onu bijelu ispod nogu vise
glave pa pode da ide.
U tome mahu uhvati ga carska keer za ruku. No kad vidi
kakvi je prekrasan mladic, onda ga 'ispita 'ko je i sta .i otkuda je
u ovu hapsanu doveden i zasto, pa potom mu kafe nek se opet
u svoju sobu vratL
kad svane, poruci carska keer ocu da jos toHko
i pica posalje dokazujuci mu kako su joj sluskinje gladne. Car to
ucini i tako se odsad hranjase mladie s ovom ljepotom djevojkom
dotle dok carnki ferman ne wide da
keer njegova punoljetna
i da ee je ooati.
Kad ovo dozna earska ,keer, onda ona pise svom oeu ,i kaZe
mu da ona ni za Ikoga drugog neee pro no za onog junaka koji
dzilitom bedeme njina grada prebaai. Razumjevsi ovo, car pozove
sve svoje velikaSe, veztre i pase ii rzapovjedi 1m da svak,i svog sina
povede u rp.rvi petak. Kad ow. donu i 'Svoje sinove dovedu, onda eax
izvede svoju kcer d s njom dznese dZilit. Onda po zelj.i svoje kceri
zapovjec:li da koji misli Ii feli bin eaxev zet baca di:ilit i bedeme
grada prebacuje. U OVOID junaStvu svJ su se nadmetaLi, ali badava,
npjedan ne moze ni napola dobaciti.
Kad to viai earska keer, onda zamoli svog oca da onog tvrdo
glavca kojeg je pcije 1'ri godine dao zatvoriti Ii kojega ona kroz
duvar opafa kakodiSe J duvarove krece izvede ,i da ogleda njegovo
junastvo. Cuvsi ovo, car mnogo se udivi d kaze da je taj rob jos
prije tri godine ;tu zatvoren i da je on za njega i zaboravio d misli
da je on odavno dstrunUO. Potom dade ~stog roba izvesti i zacudi se
vrio kad ga ugleda kako ~e k.rasan mladic, te mu se odmah vrlo do
padne i omili. Sad mu dade diilit i zapovjedi da ogleda moze Ii be
deme prebaci1:i. Ostala pak velika gospoda i njffii ,sinovi smijahu
se ~ potprdivahu gavoreci:
- Ho, ho, jadan ti je, da on prebaci bedeme gradske, kad nasi
sinOw. ne mogu.
No ovo njino smijanje preokrene se u zalost kad vidjese da
ovaj momak trideset Msma preko sv,ih bedema dalje prebaci dzilit
i do polov.ine ga zatjera u jedan velili kamen. Cax, vidoci ovakvog
dobrog junalka d ne mareei sto je on od niskog roda, pozrlravi
ga linom muSirom i potom dade mu svoju ljubaznu a prekrasnu
kcer za renu, a m; nju mnogo clara i b!aga mu pokloni.
Kad vide ovo vezkski sinova, jalw im bude krivo i vrlo mu
pozavide. I da hi nako}i lllaCin od ovog momka earsku k6er oduzeti
mogli, naume s IIljime se opkladiti da vezirow.sinovi u pm :i:duci
petak spreme veceru za mljadu ljudi, da carski zet povede svoju
fenu i hiljadu Ijudi na 1Jijafet, pa ako sve ono sto vezilI"slci sinovi
budu spremiJli ljudi ne pojedU, da carski zet njLma ustupi svoju
Zenu i ISVU p,ratnju. Na ovo obje strane pIistanu j joS se pis-meno
obaveiu.
15*
227
228
Bog ti pomogao.
A statu radis? - rete mu carski zet.
229
Dok ovaj tikvicu natoci, baba daleko izmakla; ali onaj sto cuje
kako trava raste odmah opazi sum babiinijehkr.ila pa dotrci i kaz.e
carskom zetu:
Baba prevarua naseg covjeka, uzela rou punu testiju, a ukle
pala praznu tikvicu. I dok ovaj natoCio tikv~cu, evo baba gdje je
izmalda i sad ce hi>ti tu; cujem vee kako leti.
Onda carski zet pozove onog sto je baoio dzilit u nebo i tfi
sahata cekao da padne pa ga jos nema. Ovaj ugleda babu pa po
tegne dziHtom u oblake te babu u prsi, baba mrtva na zemlju pad
ne, a covjek stize i donese vodu.
Sad carskti zet mme tl1i zene veziI'Skijeh sinova [ sve njino
blago pa sa svojom zenom, vezimkim snahama i pratnjom dode
ooravo i veselo svom dvoru, gdje dozivi zadovoljstvo do svoga
vijeka.
na to: - Eto ti teIe, pa jedi, baS veeeras neces ovo momee pojesti,
jer mi se Cini veoma umiljato i vaJjano.
Dobra. - rece div,
ja
eu mu dati sjutra posla, pa ako sv.rsi, onda cu ga pustiti.
Sjutra
dan dozva div carevdca preda se, pa ee mu:
Cujes mladieu, evo
ovdje imade tovar
,i tovar psenice zajedno smijesane, pa ako
nema na tebi glave. - Carevic se sada
do dovecer ne
dade 1.1 hrigu, ama ne zna kuda ce ni s.ta ee, pa stade razbirati.
Kada mu divova kCi donese rucak, ne bijaSe ni po dvije sake
razabrao, pa joj se stade jaditi i tuziti sta mu je njezin otac
zapovjedio. Kada to eu djevojka, izdize jednu sipku, pa mu reee:
I sipkom
S POIllOCU ove sipke sve ce se razdvojiti, ne boj se.
razmijesa zito, a ono se sve razdvoj1. Sada uze opet svaokog po jednu
saku pa smijesa i reee mladicu da se s tijem zabavija do veceri.
Kada uvecer dode div,i vJdje posao svrsen, veoma se zacudi, pa ce
momcetu: - SVrSio 5i, s toga 1:i zivot oprastam, ama da odmah
odavlen ides.
Siromah carevic bi iSao, ama jedno ne zna kuda ee,
a drugo, sve ga je neSto vuklo k pe6ini, pa ,se opet uputi upmv te
pred peCirnu. Tu zamoli diva da ga jos bar jednu noe pusH da noei,
a da ce ga on zato sto posluSati. Div se smilova te ga pusti; dadu mu
veeeru i tu pren06i. Sjutradan dize se diy, pa zovnu mladiea te ga
Hoeu da ovdeiskopaS do
odvede na jednu l1ijeku d reee mu:
dovecer ponor, u koji ce m06i sva voda uvreti, da korito ostane
suho. - CareviC se sada jos vise prepade, ali se pouzda u djevojku,
keer divovu. Tu njega div ostavi, a on se dade na posao. Kada mu
divova kCi donese ~rueak, on jedva bijaSe ovecu rupu iskopao. On
joj se ,sada opet potuZii sta mu je i kako njezin otac naredio.
S pomocu
Ne boj se, - rece djevojka, pa izdize sipku i zavika:
moje sipke neka sva voda kroz ovu rupu u zemlji uvre. - I tako
i bi, i korito suho ostade. Kada uveeer dode div te vidje, bogme se
jos viSe zacudi, pa ce mu: - Odmah odlazi, ja te vise ne trebujem.
Ljubav nije sala, rte :ti Ii. moga carevica dovede opet pred pe6inu.
Kada ga vidje diy, reCi ce mu:
Dosao si opet, hajde noei, noei,
ama ees sjutra dobiti posao koji bas neces lako svrsiti. - Sjutradan
kada ustadose, pokaza mu div jedan komad sume Ii. reee mu: Evo vidiS ovu sumu, do doveeer hocu da je sve posjeceno i iscije
pano i ,slozeno sve na jednu stranu, a zemlja preorana i posijana,
- i ostavi gao Carevic se nije htio viSe ni mueiti, jer je znao da bi
njegova muka bila uzaludna, s toga se prisloni uz jedno drvo u hlad
i eeka divovu keer. Kada mu ona donese ruca'k, on jO'j kaz.e sve sto
mu je otac njezin naredio.
Dobro, - rece ona, - ni za to se ne
bojimo, - pa diZe Sipku: - S pomocu ove Sipke neka je 'suma
posjecena, drva iscijepana i slozena, a zemija poorana i posijana.
Jos to ona nije ni izgovorila, a sve hi ucinjeno. Uvecer kada dode
illv te vddje da je carev,ic sve svrMo, naljuti se, pa rou u toj ljutnji
ne reee nista, no ode u petinu. Carevic je i tu vecer dosao u pecinu,
ali mu div ne reee msta. Kad bi uvecer te po1ijegase da spavaju,
rem ce div zen.i.: - Ama ovoga mladica ne mogu lSe Ili1kako kutari
sati, a kakva euda cini, ne smijem se usuditi na nj udariti,
nego cemo ga, kada san dobro utvrdi, ubiti i pojesti. - To
je .cula divova kci, pa se brie bolje krijuei dize i probudi
carevica i reee mu:
UstaDli da bjezimo, moj ce te otae ubiti..
230
231
'I
't
II
;"1'
I'I
232
233
VEZIROV SIN
!,
234
235
236.
1ijecaSe sve jedno po jedno, dok ne dode do carske kceri. Kad dode
do carske keeri, rece: - E ovu 'ne mogu izlijeeiti. Ovo je velika
grjesnica. - Onda stade car oko njega oblijetati, i svakako ga
moliti da i nju izlijeCi; ta nije ni sala: jedinica mu je, a kako ee je
danas sjutra udati? - Dobro, - rece vezirovic,
sarno nek mi
kaZe ima Ii ikakvijeh tudijeh stvari u nje. - Ona se je dugo isprva
otimaJa, da ne ima nikakvijeh tudijeh stvari u sebe, ali kad on
rece da je nece ,izlijeCiti dok mu ne dadne tn tude stvari: jasprenu
cesu, gaee i sviralu, sto Ih ima uza se, priznade ona sve :i dade mu
sve tri stvarti. E ko ti je veseliji od vezirovica: zadobio sve stvari
sto mu dh je bila uzela! Onda on ispriea caru sve to je bilo izmedu
njega ti njegove kceri i reee mu: - Cestiti care! Akomi neces po'
klonitli tvoju kcer, da se ,s njome vjencam, necu je ni lijeCiti. - Car
se malo promi!s1i: da mu je ne da, ostace mu rogata, pa je onda
nece mOOi ndkako udati; a ni vezirovicu nije mane, te najposlije
reee: - Boljega zeta necu ni dobiti. Sretno yam bilo! - Onda ve
zirovic dade carevoj keeri onliko jagoda koliko joj je bilo rogova
na glav.i i vjenca se s njome. Ako su Zivi, lijepo im je 1 danas.
STAKLENI GRAD
Bio u cara jedinac. I bude u drugom carstvu bitka pa pojde i
on na bitku. Otac ga lijepo opremi kako se pristoji carskom sinu:
da mu zadosti mane, zadosti svega. Putujuci tako udari na more,
pa kad se vozio morem, duhnu vjetar, uzburka se voda, a Iada mu
se razbije 0 stijenu. Tu se, moj pobro, potopi s'Ve, samo on osta
placue sam, ka panj na studenu kamenu. - Kuku meni do boga mi
loga, kud cu sada, nigdje suha ne vidim; muka ostat, a muka mi u
vodu skociti. - Tako naricajuci stade tupati okolo, dok ne natupa
na jedan put pokraj onaga kamena te plaeuc pojde onim putom i
namjeri se na vrata u kamenu. Na ta vrata ude u kamen pa najde
jednoga starca bijele brade do pasa. Pdta njega starac:
- Otkud si, dobar covjete, zapo na ovaj kamen?
Onda njemu carevic poce kazivati kaka je poso na bitku pa
kako mu se razhlla lada na morn, te najposlije rete:
- Vee te prosim kakono oca svoga, bi Ii ti mene mago na suho
kako god izbaVliti?
Ali starac zadrma sijedom glavom i bijelom bradom pa mu
odgovori:
- Nijesam, brate, ja nigdje suha nd Cuo, a karnoli vidio. Vee
ima u mene stariji brat, a imam pod sobom sest stotina orlova, oni
ce te odnijeti do mog brata; pa ako'ti on ne uzmogne pomoCi, ja
vee ne znam druge pamoCi. A evo ti pismo, nek' zna brat da si k
mem dolazio.
Onda starac izvadi iz njedara srebrenu sviralicu pa zasvira
i odmah zahuci, zaSumIi ko da se vjetrovi nagone i doleti sest sto
tina orlava. $tarac im rekne zasto ih sazvo, a kad fuse sta je, uzeSe
kraljevica medu se pa ga odnesose uz more i snesose i opet na je
dan kamen. Tude bili dvoroVri najsttarijega brata, a i on hio starac,
237
238
239
240
TAMNI VILAJET
Bio jedan car, pa dosavsi 50 vojskom na kraj svijeta, poue u
tarnni vilajet, gdje se nikad nista ne vidi. Ne znajuCi karko ee se
natrag vrratiN, ostave ondje idrebad od kobHa da bi ih kobile iz one
pomroiue izvele. Kad su usli u tarnni vilajet i isH po njemu, sve
su pod nogama osjeeali nekako positno kamenje, a iz mraka ueSto
pOVlice: - Ko ovoga kamenja ponese, kajace se, a ko ne ponese
kajaee se! - Gdjekoji pomisIi: - Kad eu se kajati, zasto da ga
nosim?
a gdjekoji: - Daj barem jedan da ponesem! - Kad
se vrate iz tame na svijet, a to ono sve bilo drago kamenje; onda
oni koji nijesu ponijel,i stanu se kajati sto nijesu, a oni sto su
pon1jeIi, sto IJ:i:jesu vise.
16
241
o POSTANKU LJUDI I
NJIHOVIH CUDI
243
ZENIDBA MUHAMED-PEJGAMBERA
NAJVECI SEVAP
Bio jedan vrIo bogat covjek' i imao jedinka sina. Kad dijete
odraste i zamomci se, nikad se smkiti kad kuee. J edanput navali
na oca da mu da dosta troska, pa da .ide u svijet. Otac mu uCini
po volji i tako momce krene u bijeli svijet. Putovao je cio dan, ne
znajuCi ni sam ni gdje ce ni kako Ce. Kad bi pred vece, bahnu pred
njega jedan starac, nazove mu Boga i upita: - Kuda ees, momce?
Idem u svijet, - odgovori momak.
A znas Ii de ees noeiti?
opet upHa star-ac.
Ne znam - Teee momak, i
dalje zajedno
sa starcem.
Kad izides iz ove sume, naci ees u strani jednu kueu.
Tu svrati i prenoCi,
kaZe mu starac. Na raskrscu oprosti se s
nJim i ode svojim putem. IziSavsi iz sume, doista ugleda kueu u
strani. Po savjetu starcevu uputi se toj kuCi oj upita more Ii kona
citi. Celjad ga lijepo prime i ugoste. No u toj 'ku6i bijase bolesnik.
Kad bi po veeeri, bolesnik se uzmuCi, dok istom ude u lrucu onaj
starac sto je momcetu kazao za konak. Starac pride bolesniku
i uze mu dusu. pa ga najedanput nestade. Nuko to u kuCi nije
vidio, vee sarno musafir. Sjutridan momak se oprosti s celjadima,
zahvali na konaku i pode dalje. Putovao je cio dan, kad pred vece
opet ga srete onaj starac. Posto mu nazva Boga, upita ga: Kuda ces momce? - Idem u svijet,
odgovori momak. - A znaS
Ii de ees noCiti? - upita starac. - VaIa, ne znam, - odgovori
momak. - Bto, kad izides na vrh ovoga polja, nad ces jednu
kuCicu. Tu svrati i prenoCi,
rece starac i na raskrsnici ode
drugijem putem. Kad je momak bio na vrh polja, ugleda kueu i
pode tame da konaci. Celjad ga lijepo docekaju i ugoste. Ali i u
toj kuCi nade bolesnika. Po veceri bolesnik se UZIDuCi, a onaj
starac bahnu i uze mu duSu, pa ga nestade. Niko to ne vide od
domace eeljadi, vee sarno musafir. Opet sjutridan oprosti se mom
ce s celjadi i pode dalje. Putovao je cio dan, a kad bi pred vece evo
ti onoga starca. Nazvavsi mu Boga, upita ga isto kao i prije kuda
ce i de ee konaciti. Momak mu odgovori da ide u svijet, a ni sam
ne zna de 6e konaciti. Starac mu na to rece:
Eto u dnu te njive
ima jedna :kueica i tuj svrati nakonak! - To rekavsi oprosti se
sa mladieem i ode na drugu stranu, Momee nade kucicu i sv:rati na
konak. Celjad ga ,rado prime. Kad ima Sta videti: i u toj kuCi nade
bolesnika, s kojim se desi isto one sto i sa prvom dvojicom. Po
veceri dode starac, uze bolesniku duSu i ode, a [liko ga ne vide osim
musafira. Sjutridan momee pode dalje. Nije malo odmakao od
kuee, dok istom opet izbi onaj starac. Posoo mu primi Boga, momce
ga upita: - Arna, stan, sve ti izlazis preda me i konak mi kazujes,
pa de god sam do sad noCio, nasao sam bolesnika, kome S1 ti
dosao i dusu uzeo. KaZi mi se barem ko si i reci mi hoces Ii i
mem dusu uzeti? - Strurac mu odgovori:
Ja sam Azrail, 5tO
duse prima. I tebi en uzeti du.su, kao i svrukom covjeku. - A kad ce
to bi,ti? - upita mladi6. - eim se ozerus, pa anu prvu vecer
uze6u ti duSu, - odgovori strura'C i nestane gao
244
245
246
247
248
249
oeima! - Celo joj vidi eelo Ii na eelu ervenu biljegu, dade joj ribu
i ode kuei. Kad Celo dode kuoi, stade ga otae pitati je li prodao
Tibu i gdje su mu pare. Celo kaie oeu da je ribu dao na veresiju,
jer mu, kaie,nije kupae imao sad platiti. Otae na to umuci. Sad
Celo zamoli oca da mu dopusti da opet ide hvatati I'ibu. Otae mu
dopusti, a on uhvati opet onaku ribu, odnese je u carsiju, pa stane
vikati: - Temiz balukCi, temiz balsatar! - ali ribe nije hNo pro
dati, nego je odnese earevoj keeri i rece: - Daeu ti ribu, sarno mi
se otkrij do vrata. - Careva keer se zamisli, ali mu se ,ipak
otkrije. Celo joj vidje na bradi play biljeg, dade joj rihu i vrati se
kuei. Otae ga opet upita kamo mu pare za 'rJbu, a on odgovori da je
opet dao na veresiju, pa da ee odjednom naplatiti. Celo i treei put
zais.te od oea mrezu i ode hvatati dbu, pa opet uhvati jednu ribu
I1sto onaku kao i one dvije prve. Ele, posto je uhvatio ribu, odnese
je opet earevoj keeri i zamoli je da mu se otkrije do prsa, a on da
ee joj dati i treeu ribu. Careva keer mu se i ovaj put otkrije, a on joj
upazi nue vrata biljeg bijel kao snijeg, dade joj Tibu, pa se vrati
kuoi :i opet slaze oeu da je ribu dao na veresiju, i da ee ubrzo sve
naplatiti.
Proslo tako godina, dvije, poslije toga, kad telal zaviee po
Stambolu da car udaje kcer, i da ee je dati za onoga ko pogodi ka
kyo obiljezje ima sultanija. Na taj glas skupe se u earevom dvoru
svi velikasi, veziri, pase pa i siromasi: svak je pogadao, rna niko
nije mogao pogoditi. Till se desi i Celo, pa i on pode da pogada, ali
ga na earskim vratima stanu psovati i biti, odgoned ga ispred
vrata. Vidi to car s prozora, pa zapovjedi da ga puste gore. Celu
puste, pa kad je dosao pred eara, zapita ga car: - E, momee, de
pogodi kakvo obiljezje ima moja kcer? - Celo reee: - Ima tri
biljega: prvi je na eelu i to crven - Sunj, ote md. iz usta - reee
Ciganin, sto je za Celom stajao. - Drugi joj je biljeg na bradi, i to
play - Sunj, ote mi iz usta! - reee opet Ciganirrl. - TreCi joj je
biljeg snize vrata, i to bijel kao snijeg! - Ciganin opet zaviee: Sunj, ote mi iz usta! -Pogodio si, - reee car Celio - Sunj,. i ja
saan pogodio - ['eee Ciganin, - sarno sto je on pr,ije mene"izrekao.
Car ne znade kako ce presuditi, nego njih oboj<icu ostavi tude, a
on ode pitati velikog vema kako treba osuditi njtima dvojici. Veliki
vezir reee: - Kad mora biti, opet je Celo prilicniji od Ciganina,
nego ti Ciganina posijeci, a Celu spremi nek ti donese mlijeka od
divice, kazi da si se razbolio Ii. da hi od toga mogao ozdraviti, pa
,ako 1i to donese, ['eci mu da ce ti biti zet, a mam sigurno da ce
tamo poginuti, i tako ceS se oprostiti obojice. - Car zapovjedi da
Ciganina posijeku, a Celi reee da se je razbolio, a da je od nekoga
euo da bi ozdravio od divskoga mlijeka, vee neka mu to donese,
pa onda ce mu dati kcer. Celo se pokloni, izide iz eareva dvora i po
de traziti divskoga mlijeka.
!Sao je tako na konju trideset konaka, dok ugleda na putu
jednoga diva, visoka kao brdo. Celo mu pride i reee: - Pomozi
Bog, po Bogu otae! - Bog ti pomogao sinko! - reee div. - Da
me nijesi nazvao oeem, zlo bi od tebe bilo! - Celo odmah priskoei
te mu makazama rasijece dlake oko oeiju, jer su u divova obrve
250
251
252
253
254
j
,J.
255
pjevalQ. kucalQ i igralQ dQ PQla noei. Posto PQla no6i bi, a svaka
potegnll pO jednll kesu blaga i dadne mu je govoreCi: - Naj ti,
gQsPQdam, da imas stogod za troska, - i odoSe. Kad je bilo sju
tridan u vecer, rekne dijete handZiji da mu spremi bogatu veeem,
a hand~ija se nasmije pa rekne malome: - Nemas ti para da
namiris dQbru veCe.I1U. - AI' dijete mu odgovQri: - MQgu ja SVQjim
parama platiti ovi han,
pa mu pokaza onih devet kesa
Onda se handzija cudom zacudi i
pa
dragi, Qtkud ,tebi tatike paTe kad
imaQ nista: da nijesi te paTe
pokrao, pa da ne bude za mQju
zapelo?
cuvSi ovo dijete
se uze kleti handziJi: - Ocinjeg mi v~da. nijesam jatijeh para
vee mi ih je Bog dao. AI' mi dodi veceras i donesi devet
te posjedi kod mene, pa ees i ti vidjet euda stQ ga nijesi
- U veeer handtija dQnese devet svijeca d dQnese dobm
'ie sjedne do njega, pa gleda sta ce biti. MaIi dok spucka
veceru ta i uzeze onih devet svijeea u devet ciraka, i namah dojde
devet djevQjaka te su pjevale, kucale ,j igrale do pola noei., a svaka
kad pojde dadine mu i opet po 'kesu bIaga, 1 <tako je bilo za svaku
noe, dok mali vrlo obQga'ti, pa ti zakupi pola toga grada. To se
cudo nadaleko culo, pa zacuje car i njegova kci u Stambolu, pa ga
dobave k sebi, a kad ga Qdvedose pred cara zapitace ga car: - sta
u tebe oto ima pa tebi dQlazi devet djevojaka kQje te blagom
darivaju?
Onda malri Qdgovori: - cekaj, care, dok smrkne, pa
eu ti pokazati. - Kad se smrac.tlo, doae car i njegQva kCi a s
njQme i mnogQ stambolskih gospoja, a mali uz.eze sV'ijece, [ namah
se pokazase djevojke, te su pjevale, kucale :i igrale sve do pola
noCi, a kad je hilo pola noei i 'One uzele odilazit, svaka je maloga
darivala kesam blaga. To se caTU vrlo miHlo pa sm~sli oteti kutiju
od djeteta, te drugu veeer skupi oko se stambo,lsku gospodu pa
pojde u malQga. Kada car i sva gospoda posjedase u duseke uzeze
mali devet svijeea, al' dQk uz.eze, usta hrka, usta zvrka, a mjesto
djevojaka l,zleti devet Arapa, svaki nosi topuzinu, te udri po cam i
stambolskoj gospodi! Usta jauk stambolske gospode, a kad cam
dotlizila I\:opuzillla uze moliti dijete da ga oslobodi Arapa a da mu
vec neee 'OUmavi kutije. Onda mali udunu
a Arapa namal1
nestade. Otalen se mali vrati u oni svoj grad na mom, pa i danas
je fiv, ako Illije umro.
DJEVOJKA
ne
17
257
258
kako ne bih znao, kad u ove saraje ne more niko doci, nego car ja
carski sin, i to jednorn u 5tO godina. A lro dode jedanput, more .kad
god hoce. Sjedi pa se odmol1i! Znam da si umoran.
Tu carevic
sjede, a dedo donese gotovu kahvu, pa popiSe i odmoriSe se.
Po kahvi uljegose u
te najprije otklanjase aksam, pa
dedo postavi sofru, te
Po veceri pocnu opet piti kahvu,
a carevic isprica ko je i oklen je i !ita je na putu propatio, pa onda
zapita dedu sta je on i odaklen je. - E, t'O me, sinko, nemoj pitati!
Ja sam ovde sam, pa mi je bas milo sto si dosao tit da u muha
betu jos koji dan ljepse provedemo. Ti ces ostati ovde uza me!
Nece ti gore biti no i u baba u Stambolu. Pa ako kad krsmet
dode, spremicu te oeu, da ga obeselis.
Tu
careviC bi'O u dede cijelu gOOinu dana. U dedesvega kao
u eara.
onakijeh lijepih baSta ~ nema u cara. Uza nj je naucio
i mandze gotoviti, pa je odmah treCi dan odmijenio dedu. Kroz
cijelu gOO1nu nije vidio Zive duse osim deda i nekakvijeh cudno
vatijeh ptica, kojima je po dedinoj zapovijedi davao nekakva eud
novata zita iz deset zlatnijeh kutJija. Pdta'O hi dedu, ama je znao da
mu nece kazati.
Kada je prosla godinadana, spremi se dedo na put. Posto
otklanjase sabah i hair dovu, izvadi dedo jedan zlatan
sindzir, na njemu sto i jedan kljuc, svi kljuei od zlata, a u
svakome po dva alema, pa ga dade carevieu i rece: c- Evo ti ove
kljuceve! Ama nemoj cesto i6 u baseu, sto je pod ovijem najma
njijem kljueem, a ako i izides, ne LSila'lli na potok!
Proslo je nekoliko dana otkako je omsao ded'O. Carevic je
pregledao sve decline prostol1ije, koje dotada nije bio vidio, pa
uljeze i u onu baseu. Kad je uljegao u bascu, zacudi se. - Ta nije
ovaki ni dzenet, - pomisli sam u sebi. Puna baSca evijeca.
Boze, ne mores ga se od milina da nagledas. Posred basce tece
potok. CareviC pode potoku, ali se sjeti sto mu je dedo rekao, pa
se vrati i sjede u jednu sofu, pored jednog velikog busa
zambaka.
Taman on sio malo, a dQle6ese dvije puice, kakve nije do tada
ni u deda wdia, pa padose :kraj rijeke. Svukose sa sebe zlatno
perje, pa ostase dvije Hjepe djevojke, kao dvije dZenetske
hurije. Odmah uljegose, da se okupaju u potoku. Uz kupanje se
potese razgovarati: - Eto! Da se sada nesto kogod privuce pa da
nam ukrade perje, mogao bi nas pohvatati, a nismo ni babu kazale
kuda SIflO otisle, pa nas ne bi moga'O ni traZiti. To cuje carevic pa
se privuce Ikroz cvije6e, ugrr-abi jedno perje pa rece: - Ovo je moja,
a ti hajde pa k~ ocu da je ova ostala u dedilD1im sarajima lIZ
carevica iz Stambola.
Mlada odle6e i jaw 0Cll da je ona druga uz carevica, a kad to
otae eu, umiri se. Ta ne bi je za boljega ni udao!
PoSto mlada odlece, starija se stade uza nj previjaui, m'Oli1li. i
zakJinjaru. ga da joj dade perje, da i ona ide oeu O1a blagos-lov, pa mu
obecavase da ce d.o6i. Carevic se :ne dade nagovoriti, n'O je uze za
:vuJru i povede u sa.ra.je. Tu je on s :rrj'Ome bi'O jedan mjesec dana,
dok se dedo v.ra:ti.o sputa. Dode declo sputa, pa tim vide careviea,
rete: - Sreean lov! Sre6no i tesrtito! Sre6an bio, kad si je ulovio!
17*
259
260
261
BIBERCIC
Ono su ti hila tri brata i wi sestre. Odra'Sli su bili veliki, a
lianalli SU oca i maj'ku. J ednom im se plaho razboli mac i kad vidje
da 6e umrijeti zovne zenu, sinove i kceri, pa se s njima oprosti
i halaH. Sinovima prikrica za kceri i rece im: ko prvi dode da ih
prosi, da se ne zatezu, vee neka ih odma udaju. I otac Uffil'ije.
Taka prode godina dana iza oeeve smrti, dok jedno vece neko
zaaruca na watima. Braea otvore warta, kad upade nekakav Covjek,
DJim ga :lJooju ni poznaju, i zaiSee najstarijru sestru. Braea se sjete
oeeve naredbe i bez ijedne rijeoi daju onome najstarJju sestm.
Covjek je odvede, nit znaju kuda ee, ni dokle 6e. Ta.ko i drogo vece
dode covjek te zaprosi i drugu sestru. Bra6a i nju dadose iako zeta
[ ne poznaju. I ure6u vocer dode Covjek po treeu sestrru. Braea .i
dadose, ne znajuci ni kome, ni kako.
P,rode ,iza toga godinu dana, a oni nit sta cuju za sestre, niti
waju.gdje suo Elem, opreme se cia ih ddu traziti i pohoditi. Putovali
5udugo, dok zadu u jednu veliku planinu i usred planine nadu
nekakve dvore. Polete unutra kad imas sta i vidjetJi: njihove sve tri
sestre u dvoru. Tu se izgrle, izljube, za zdravlje se ispitaju, pa
sjednu cia ~e odmore. Pitaju sestre odakle one u ovim dvorima, a
one im ka:ru da su sve tri za dlivovima.
Taman orn to govore, doik: topuz pred vrata - puc! Sta je to?
pitaju hraea poplaSeno.
NiSta, to dolazi dliv iz lava!
U tome s-mze i diy, pa kad vidje njih trojliou, zacudi se. A zelIJ.e
mu kaiu da su to njihova braea, pa dosla sestrama u pohode. Onda'
5e dliv okrelIJ.e braci, pa lI'oce: - E, ko Ce vatIDu tomti, ko Ii ce dei
u lOY? - Braea kazu da ce orn loliti v'atm, a div da ide u loy. Jos
lim div reee: - Ako ja prije dodem iz lova nege vi budete nalozili
vatru, neka wate, prikovaeu VSlS uz onaj diTek, a aka vi pviJe mene
naloZ:irt:e vatm, prikujte Vii mene! - PosJrijeroga dade im topuz od
olova i cakmak i kremen od olova, pa ode u loy.
Jadna braea mue? se muci, nikada nista! Ko ce iz olova vatro
iskresati? U 1I:om eto ti dliva iz lova. Cim vidje cia vatm nije nalo
zena, baci lovinu, pa spopadne braeu i svru trojku prikova za direk
u ku6i. Nikud 5e nisu mogJri ma6i oOOtle, a sestre SIl ih hranile,
branile i Qi5tile i prale.
Taka produ pune tri godine. Jadna mati oeaja cekajuCi. sinove
da se vrate sputa. Nd:kada ad njih ni traga, ni glasa, kao da SlU u
vooo propali. Neobieno starici samoj, pa ce jednoga dana ugledati
262
263
Sad ostane tred div da peee, ali njemu coso pojede svo pe
cenje, baS ko i onoj dvojaci. Kad doctu oni ~z lova, vide sta je. a glad
ih savladala, jedva idu. Dode reda da BibereiC ostane kod pecenja,
a divovi da idu u lov. Tako BiberCic ispece sve cetiri srne, jer su ill
to}i!ko opet ubHi, pa taman da i cetvrtu PI1i>s~oni uz omoru, kad
~skI1snu onaj coso. - Daj da jedemo, kad si tako li1epo ispekao!
povika. - Be, hajd sikter. dosta si ih pojeo, beli neces viSe!
Coso
poleti na BiberOica, a on ga scepa, uprti ga u naramak, pa nos,
nos, dak ga donese do jedne bukve. Rasoijepi bukvu, pa uwce
Cosi'Ilu bradu kao u procjep i tako ga ostavd. Zatim 'lie vra'ti pe
cenju, dok u tome stigose i divoW, sva:ki nosi po smu. Zacudise se
kad ugledase pecenje, pa kako su bilri g1adni, odmah zasjednu i ne
pitaju6i kako je bilo.
Posto Ise malo podmi:rise, BiberOic im isprlpovijedi sta
ura
dio sa easom. Odmah se krenu da vide Cosu. Kad tamo, a
ni
od habera, a brada mu u bukvi ostala i sva bukva kriva. Opaze
i kirvav trag kuda je pobjegao, te po onom tragu podu da ga traie.
Hajde, hajde tako sve po tragu, dok stigose do jedne velike kuhije,
i tu nestane Itraga ad knni. - Beli je dolje siSao, - ,pomdsie svi, pa
se IStadooe dogovarati, koji ce si6i u jamu. Div ne smije ni jedan, a
BiberCic onda veli: - Ja bih siSo, sarno se bojim da mi hinlu ne
uCinite? - Neeemo, bog i dusa - lrunu se divoW i tako BiberCiea
spU!Ste u Imhiju.
Karl. Bibercic side dolje, nade jedno veliloo i prostrano polje.
U polju ugleda Jru6u i uputi se pmvo njoj. Kad je uSaJO u kucu,
opailli cetirli. odaje, jednu do druge. Otvorli prvu, ;k;aJd u njoj dje
vojka, daj dva oka da je se nagledaju! Ona sjedi za zlatnijem sta
nom i tka zlatno platno. Poslije toga otvori drugu sobu. kad u njoj
djevojka, jos ljepsa od prve, i pred njom zlatna kvocka i pilici. Ot
vori trecu sobu, kad u njoj djevojka jos mlada i ljepsa, i pred njom
:MalinO IStado. Otvori i cetvrtu 5Obu, kad u njoj najmlada i najljepsa
djevojka ~ sjedi za zlatnijem derdefom i zlatom veze. BiberCic
pomiIslii u sebi: - Ova je, bem, (Il1oja, a one tri pove.!icu za trojicu
robova.
Najmlada ga djevojka upilta: 100 je i arkuda je? BiberC.ic joj
kaie da je lSa gomjeg svijeta, pa je paSo traZi1:!i. cosu. - A, to je naS
brat. Nego, ako hoees da ga pogubiS, 112lIIlli. anu drPvenu sablju ikojom
res ga, kad ga udans, presjeei na dvije polovine, a zahvaticeS jos i
sedam pedalja zem1je. Njega ces naCi tamo ,u basCi de spa'Va. BiberOiC pogleda sabljicu pa se zamisli - hi Ii je uzoo, ne bi .1i
pa kao od saile skine drvenu sablJju :i. poIlese je sa sobom.
K!arl :izade u baSou, zateee Cosu gdjespava. Nadnese se viS' njega,
pa poteze i svoju i onu drven'll sablju i zamahnu obaJdvjema da ga
posi:jeee onako na spavanju. Zatim se predomisLi, jer je sramota
tako udanti na junaka, vee ga valja probuditi, da zna od koga gine.
Brie probudi Casu i dok on slroCi q poteze sablj'll, Bibert.ic ga lupi
objema sabljama. I nuto cuda - ona njegova sablja ni obrezala
ga l1'ije, a ona drvena pres.i:jece ga na dvilje polovine i zahvati joo
sedam pedalja zemlje. Onda se BiberOic wati u dvor i povede sve
cetJiri sestre, pa opet na onu mpu, gdje su ga ddvovi spustili. Naj
pniJje re pusti;ti da ViUiku gore djevojke, pa anda njega.
264
265
I'
.;1
I:'
266
267
268
269
CUDOTVORNI PRSTEN
270
271
Kad se si,romasak probudi, zovnu zenu. Jest, aLi nje nema. Zovnu
272
18
273
ukrasti. - Brie prsten kako god znate, iii ell sad poslati po vojsku!
Na to ee jedan ma1i ISaJkabi mis, 'koji se bojao aka se voJska pusti
dJa je on prvi na redu: - Ne pustaj, aka Boga mas, ja eu ici, pa
sto god Bog dade! Nego, care, daj mi dva pouzdana i jaka diuga,
Iooji Ce me nositi, jera ja kao sakat ne IYih mogao otiOi. - Car
mu odmah dade, i oni ga uprtiSe, te badZi u sobu. Tu se mali
pomokri u ~e1l1je za vratilma, pa u to smetlje zamelja rep, i rece
drugavrima: - Cim ja zgrabian prs'ten, zgrabite vi mene pa hjeZite,
- pa onda ponajlak pI1ivuce se babi koja spavase na pl'sa i bradu,
pa joj ona.ko mokar i praSljiv rep sulmu u nos. Baba kihnu, a iz
usta joj izleee prsten. Hromi scepa brze bolje prsten, a ona dva
druga hrornoga, te umakose prije nego se baba osvijesllila - ute
kase sre6no i ,veselo, i odnijooe 'Pl1sten da i drugove ovesele. Kada
s]romaSak spazi pI'sten, obradova mu se veoma. Jest, ali sada nema
vaWe, a hez vatre se ne moze niMa. Misli se sta ee, dok se neSto
prisjeti pa stade prebirati dZepove i po njegovoj sreci nade jednu
dvije kresavice pa ukresa i prilnese prsten, a Arapi odmah: Zapovijedaj, gospOOaru. - ZapovjJjedam da iznesete na ani svijet
mene, 1Il1a6ku i ruoku. - I &to bi dian 0 dian, svd lSe na vrh jame
obreSe. Sada opet ukresa pa naredi Arapima te odmah donesose
babu, pa onda izvaJdise onu veliku lStijen'll sto je baba za njim
u jamu badla. Najprije bacise babu u jamu - jallah, d'lls@ drzi
se zubima za vjetar! - pa za njom zakoturaSe sUijenu. Leti baba,
lebi stijena, dok odjednom dolje 'll bezdan bub, osta za uVijek.
Sada on rahat uze prsten pa dode bli!zu Stambola i zano6i u jednoj
kahvici. Uvece posto svi pospu, primate prsten k vatri, a kad
Arapi iskoOise, naredi ill te ga odmah prenes'll k lSultaniJjd u odaju.
Kada ga ona vidje, i obeseli mu se i ozalosti: obeseli sto ga opet
vidi Ziva, a oZaiLosti bojeCi se da ce saznaM car, pa da ee ih oboje
posjeci. - Ne boj se msta vise, - rece joj on, - ja sam ope!
prsten kutarisao, - pa joj poee pr10ati 8ta je sve pretrpiJo, i kako
je babu ubio i do prstena opet doSao. Tu se oni rahat ucindse,
a kad ujutru svanu, on nece da ~de, te ga sluge pripoznase i javiSe
earu. Car odmah uze sobom dva dZelata, pa dode da ih oboje
pogubi. Kad on opazd eara i dZelate, brZe bolje prikresa pa prsten k
vatni; AI'arpi ]skoCise, a on naredi te njegova ce1li.ri dzelata spram
carska dva stadoSe. Kada car viJdje to Cudo, mvi!ka mu: - Ustavi
ti smje dZelate, a ja en svoje, da se malo porazgovaramo. - On
to jedva dOCeka, .te ustavi drelate, a ear ga upita ko je i oklen je.
On earn sve lisprica po :redu kio je i oklen je i Ma je dozivio
ovako kao ja varna - pa mu najposliije reCe: - Ces1jJti gospodaru,
mene je Bog do sada Ouvao, atvoja kei kol~ko je mend mila, toliko
sam i ja njoj, nego da nam i ti clades dow pa da se uzmemo.
Car se malo proID!islii, pa ce mu: - Tako je sudeno. Dajem ti je.
samo pod tijem ugovorom da ostanes uza me. - Lijepo, Cestiti
gospodaru, sarno ceil mi da1li. izun da odem po mater, da je obra
dUjem i ovamo dovedem. - Car mu to dopu:sti, te on dovede mater,
pa carr uCini veliikd senIuk i vjenca ih. Ako SlU z,i,v~, i danalS su
dobro.
274
PRAVDA I KRIVDA
Ono ti je bio jednoc covjek vrIo zgodan i illao tri sina. Posto u
tom gradu ndje hilo dobre vode, on sagradi dobru eesmu sa dva
naest fiskija i dovede vodu iz dva dana hoda. Na samoj Cesmi
sagrardio jednu kulu i na njoj dvanaest pl'Owra, a na sredini
golemo kube. Kad je i to sve bilo gotovo i eesme protekle, poceo
dolaziti svijet, da gleda veliki hajr sto je on sagradio. Dolazio
svijet i eudio se, i zahvaljivao hajr-sabibiji. Naposljetku dode
jedan dedo i posta svc razgleda, rekne onom covjeku, jos da mu je
bulbul-p1li.ca, da tu u kuli pjeva, sve bi onda bUa kao sto treba.
Hajr-sahibija bio dobar eovjek i htio da mu sve bude podtaman,
pa nitje druge vee naredi sinovima svojim, da idu po sV'ijetu, da
nadu bulbul-p1li.cu. U mladega pogovora nema, Ii sva tri- mu se
sina zaputi u svijet traZiti bulbul'ptieu.
Bli su dugo jednim putem, kad najedanput dodu do jednog
raskl'SCa. Sad se tu razdijele i sVaki krene jednim putem, a pmje
nego se raroijele, usadi 'svaki lIla svom putu po jedan jablan. Kad
se 'Povrate, ako koj-i bude umm, jablan ee njegov usahnu1li.. I tako
se ralStanu.
Ahl starijem bratu brzo dajadi hodanje, pa eUn dade u prvu
kasabu, odmah se tu najmi u jednog ta:govca. Srednji isto tako
nije dugo tra;hlo bulbul-p1Jiee, vee se i on negdje u nekak'Va bega
pI1ibi:je i tu ostane ;k:onje timareCi. Najmladi asao svojim putem dugo
i naposljetk'll /Ilabasa na nekakiViU golu gorieu. Kako b~jaSe umornn,
tu pade da se odmoJ:1i, pa ~~e 'sam sebi: - Ah, kako je lijepa
ova suma! I tim je on to izgovorio, bozjim hiemetom, ona
gora prolista. Iza toga nastavi put i dode do neke vode, koja bijase
gorka. On opet rekne: - Ah, kako je sla1lka ova voda! - a voda
odmah bude slatka i on se napi-je. Sad ga put nanese lIla nero Mu,
koja bijase debelim i visokim zidom ogradena. Kad dode pred
kapiju, :relrne: - Ah, s10 se ova vrata lako otvaraju!
a vrata se
sama otvare. Kad u avliju, nalbasa na velika eudo: na jednoj
stram arslan, a na drugoj konj. Pred konjem bijahu kosti, a pred
arslanom lSijeno. On, ne budd lijen, 1l2l1Ile sijeno pa me1ne pred
konja, a kosti ipred arslana, pa onda ude u klul'll. Kad u pI'VU sobu,
a tu djevojrka, lijepa ko vtilJ:a, a u roci joj bulbul-ptiea.
On odmah uze djevojku za ruku i povede je sa sobom, a po
nese i bulbul-pticu. Djevojka mu u tom dadne nekakvu kutijicu i
rekne, neka to ponese, da bi mu mogla valjatri u nevolji, pa onda
pobjegn'll. Brzo iza toga probudi se gore na kuld diiv, sto je njegova
kiula i ona djevojka s bulbul-pticom, pa kad vidje, da mu nema
djevojke, odmah sikOCi u potjeru za njOID. S1Jigne ih u avJiji, pa
vdkne na arslana:
Drzi arsIane, ne dajmi djevojke! - a a:l'Slan
ni da se makne. Ouda Wkne konja: Ha ;ti, konju, ne daj im da
pobjegnu! - a:hi. uzalud. Ha, V1I'ata, zatvoritte se; rijeko, potopi ga;
gom ne daj mu! - ali Dista se ne mice sa svog mjesta. Onda div
ostane jadiilrujuCi, a momak odvede djevojku i odnese bulbul-pticu
sa sobom.
18*
275
najstGlJIliju sestru.
A ko si ti?
Ja yam ne mogu kazati. No,
ako hoeete dati, dajte, a ako necete, da idem, jer ne mogu dugo
cekati.
Kad neees da kazes ko si i otkuda si, ja ti je ne
mogu dati - reee najstariji brat. - Ni ja mu je ne dam, - doda
srednji
Ja, bogme, new gaaJiti rahmetH oeevu lakriliju
pro
govol'i najmIadi - 'Pa eu mu je dati.
Onda skoCi, dovede najstariju sestru i dade je nepoznatome
coV'jeku, koga sa sestrom za tili cas nestane a oni se poV'rate u
ku6u. Opet ne prock ni petnaest dana dok evo ti drugog stranca
da iSte srednju sestru. Opet dvojica starija ne dadu, a najmladi
dade. Tako bi i sa treeom sestrom. Posta braca razudaju tako
sestre, zdogovore se i prodadu ku6u, te kupe konje i oruije, pa
krenu u sV'ijet, datraie sestre.
Idu, idu tako ougo vremena, dok ne docru do jedne velike
planine kraj nekakva jezera. Tu su, oko toga jezera, cijeli dan loy
10vili, dok 'se nijesu dabro umorili i pod veeer, pokraj jezera,
pali na konak. NaIoZiili va,tru - da reknes, nije im ni ruZno, sta
ees, u pust~nji su: veeerali, porazgoV'arali se, a kud ees vise u onoj
pustinji. Dvojica mlacra legli da spavaju, a naj'Starijega ostaviIi da
cuva straiu. On sjedne kTaj vatre, prigledava bracu i uzme pa
zapali. Da (['ekileS: stJ1ah ga je, - nije, ama mu je opet nekako
neobicno. Do po noCi sve tiho, mimo. Kad bi u po noel, imaS sta
vidjeti: zaljulja se jezero, a iz njega se pomoli aidaha, pa onaj
cas put brace da ih prozdere. Ali najstariji brat, ne budi Iijen,
pomenu boga, sk1ne sablju... kIep! Odsijece joj glavu. Onda
onako, ko da D!ista ruje nl bilo, osijece uSi od glave i strpa ih u
dzep od dolame, a trup se povrati natrag u jezero. Kad bi pred
zoru, potakne vatm, ispece kahvu, probudi bracu, pa opet, kad se
razdani, po'Vede loy s braeom oko jezera, u mislima, da i drugu
noe ouva straiu, ne bi Ii jos stogod v.idro.
Kad uveee ve~erase i porazgovarase se, reCi ee on braci, da ce
on i te noCi straiu cuvati. - Neees, brate! - reCi ce mu srednji,
- moja je reda. Nije ni pravo da ti uV'ijek euvas. - Hoeu! - Ne
ces! - Hocu! Ama neces, brate, beli, nego ja! - Epa, de, eto
cuvaj! - Legne najstari1i i najmlacti, a srednji ostane na straii.
Kad bi oko po nom, zamuti se jezero, a iz njega se pomoIi aidaha
sa dvije glave, ,te sunu put brace, da ih proidere. Srednji brat
pomene boga, trgne sablju, te odmah put nje. Udri, udri, nekako
je svlada i osi:jece joj obadvije glave, osijece im uM i metne ih u
dZep od dolame a llijelo se povrati natrag u jezero. U zorn stace vat
ru, ko da nista nije ni bilo, ispece kahvu, probudi bracu da ustaju:
sve kao i stariji brat proslog jutra_
TreCi dan opet provedu u lovu, kao i prva dva_ Uvece legnu
starija dva brata da spavaju, a najmlaffi ostane da cuva strafu,
jer nije dao da srednji cuva, koji je htio jos stogod vidjeti ri jos
jednu noc cuvatL Kad bi oko ponoCi, zaljulja se i zamuti jezero, a
iz njega isJroCi aidaha sa tri glave, te poletti put brace, da ih
prozdere. NaJmladi brat pomenu boga, trle sablju, te udari na
aidahu i osijece joj svetlI1i glave. Otkide usi od sve tni gla'Ve, pa ih
metrnu u dZep od dolame, glmre baoi, a tijelo se sarno skotrlja u
276
277
tri zajedno krenu kuei. Ali u putu starijem isrednjem bratu bude
muka, 8to je mladd brat naSao bulbul-ptiou i on8Jkvu djevojlm,
te se oni dogovore i bace najmladeg brata u jednu jamu, pa podu
s djevojkom kudo Ali nisu dugo isli, pa se i njih dva posvade za
djevojku, pa stariji ubije srednjeg j sam odvede djevojku. Kad
diode kuCi, kaie da su mu braca u putu umrla. Otac zalio sinove,
pa naposljetJku i preboli:o, a bulbul-pticu metne u kulu na eesmi.
Ali vidi euda: ptica nikako nece da pjeva, a i djevojka opet nece
s njim da govori.
Najmladi bralt u jami hao da se kaJrogod iskopa iz jame, ali
niikaJko ne moze. NaposljetJku na um pane mu ona kutijica, sto mu
je djevoJka dala. Uzme je Ii otvori, ali iz nje izleti Amp i upita ga,
8to zeli. On mu ;rekne, da ga odvede njegovoj k'llci. Arap ga odmah
izvede iz one jame i uputi Imei. Kad dode u svoju kasabu, on ne
htjedne svojoj kuCi, vee se obkona6i u jednoj kahvi. Sjutradan pocre
da vidi babinu eesmu: kad tamo, puno svijeta, i sam car dose
da osejru oosmu Ii kulu i bulbul-pacu u njoj.
Svakom 0010 zs.fudo, sto ptica nece da pjeva. Ali vidi euda:
eim 00 UJDide u kulu, ptica odmah zapjeva. Svakome to bude za
eudo, a i ca:r.u, te od:m.ah pozove najmlacreg brata k sebi, a on mu
sve kaie po Tedu. Karl to i ona djevojka potvrdi, onda caT naredi,
da 'Se stariji bralt bad u tanmicu, a mlacri da se ozeni djevojkom.
Tako Ii bi.
Ako su ~ivi i danas im je dobro.
ATES PERISA
jezero. Kako
trupina jako pljusnula u jezero, popljusnu voda
iz jezera te svu vatru pogasi. Sad se on tek nade u nevolji. Nije
sala, braea njega docekala s valir'om i kahvmn, a on nema 6ijem
vatru naloziti, da im ispece kahvu. Ko jadan, ko zalostan, ne znajuei
sta ee, opazi prema sebi, u jednom brijegu vatru, te onarrno pohiti,
ne bi lrl jedTIIU glavnju isproSlio. Kad dode vatrj, Dma sta wdjeti:
oko vatre zasjeli divovi pa se griju.
PoSto im nazva boga, zailska vatre, ali mu divski star.jesina
reee: - LakSe, momce, lakse! Niije odaVllen lahko vatre dobiti.
Nego, 31100 mislis glavu izmijeti, hajde pogubi cara u Stambolu, pa
Cemo ti dati vatre, a drukCije neees ni glave iznijeti, a kamo Ii
vatre! - Prodite se toga, ako boga znate! - odgovori im on.
Kalko eu ja pogubiti cara, kad odavde do Stambola ima ceteres
konalka? - Niista rza to, - odgovori lTIIU divski starjesina. - Ja eu
ti dati divsku postu, koja ee te za tri dekike odnijeti u carsku
0000.
Kad se on v,ide u cudu i neimade kud, poJase diva i za ti:lrl cas
s1Jignu u StamboI. Tu ga di-v skide sa sebe i rece mu:
Hajde
sada polahIro, pa snm carll sablju iznad glave i njome ga posijeai!
Momee se primace carll, sni:mi sablju, razmalmu na cara, a udari
diva, te ga na dva komada presijece. Onda ostavi sablju, snimi
carll polahko prsten s ruke i pokrade se iz odaje.
Karl se braea pokraj jezera probudise i brata ne nadose,
pomislii.se da ga je aidaha izjela, te se tUz.nl i zalosni razidose na
dva kraja sVlijeta.
A kad 5e car ujutlro probudi i vidje diva, za6udi se cud-om,
te naredi da mu traie .iz.baVlitelja, ali ga nigdje naCi ne mogose.
Onda car skupi sobet, na kome se dogovore, da po svom carstvu
podignu hanove, u Kojima ce svak dzabe prenoCiste i hranu do
biti sarno da isprica sto je u zivotu dozivio.
Nakon nekoHJco godina sastanu se u takom jednom hanu u
Stambolu sva tri brata, a da jedan za drugoga nije ni znao i da se
ndjesu mogH poznati. Od sve trojdce dade najprije na red najstariji
brat da rpriea, te p06ne svoje doZivljaje pritati, kao sto je vee u
ovoj pmpovjetci do sada reeetlO: kaka je imao braeu i sestre, kako
su sestre rnzudali, kako je na jezeru afd:ahu ubio i jednog brata
izgubio. A za dokaz svega toga izvadi iz dZerpa liSi od afdahe i
pokafe w. Kad je dosaa red da priea srednji brat, on isprica sve
kao i naj'stariji Ii za pawrdu svega toga dzvadi dvoje uSii od dwje
glave afdahine i rece:
Ovo ee, mutlak biti moj brat! - te skoci
i izljubi se sa najstarijim bratom. Onda poce najmladi pricati sve
sto je dozivio. Kada poce pricati 0 divovima, uzvrpolji se handZija,
te zavika: - Pricaj brtb, ako boga ZI.1aS! - Kad on sve isprica izva
di, za potvrdu svega, troje usi od glave aidahlne i carski prsten.
Kad handZija sve sasluSa i vide prsten, hoeaSe ga odmah voditi
}>rOO cara, alii. on ne htjede, nego se najprije poznade sa braeom i
izljubi, pa onda sva troj<i.ca podose zajedno opred carat Kad se car po
prstenu uvjeri da je naSao svoga izbavitelja, obdari mu bogato bra
eu i otpusti ib, a njega zadrZa kod sebe, dade mu svoju keer, sulta
niju, za zenu i postavi ga muhur-sahibijom.
278
279
i pade na kul:u, a ci;jel0 polje pmmste jato gavranova. Onaj s10 je bio
pao na kulu, strese sa sebe perje ~ osta covjek kao i ostali Ijudi,
i uljeze u kucu. Cim je uljegao u kruu, zavika zeni: - Meni ovde
mirise :ilnsansko meso. Ko ima u kuIi? - Ima moj brat. - A je
Ii naj'starl'iji? - Niije no najmlallJi. - E, kad je najmladi, hajde ga
zovni da dode. A da bijase najstariji, ne bi viSe stariji bio!
Kad se zet i sura sastadose, 0 s'Vacem su se razgovarali. Mula
-Mustafa ispricakako mu je Ates Perna zenu odveo, pa kako je po
sao da ga trail. I zamoIi ga za :porno<:. - E, moj magi, - reCi ce
mu car od ga'V'ranova,
ja o1i za njega ne mam niSta kazati. Nego
ujutro porani, pa se uputi uprav istoku! Do podne ces, ako dobro
uzJdes, na6i ovako jedno polje, ali mnogo viSe i na njemu kulu
od devet tavana. Tu ti je srednja sestra za zmaJskim earem. Ako
on sta ne znade za Ates Perisu, dlrugi ti ne more kazati.
280
281
Tako ona uCini, pa kad dode uVeCe AteS Perisa i vidi metlu
uVl'h sobe okieenu, zapita je: - Sta si ovo uradiJa? - E, pa eta,
tvoju snagu sain oklitila, jer ibez tvoje snage ja ne bi imala sto
imam. - E nije moja snaga u ovoj metli, nego u ovome mom cibu
ku, - reee Ates Peri~a. Kad se sultanija sastala drugo jutro s Mu
la-Mustafom, rece mu sta je Ates Perisa rekao, da njegova snaga
nije u metli nego u cibuku. - Kusa te, jesi li mu vjerna, a laZe.
Ama, svejedno! Snimi sve one nakite sa metle, pa ih metni na cibuk,
i dobro pazi ~ta ee ti red! - Tako ona ueini a Ates Perisa joj r06e
da njegova snaga nije u metli, ni u cibuku, nego u onome velikom
bardaku, sto se iz njega vino pije. Treei dan isprica ona Mula
Mustafi sta je Ates Perisa rekao a on joj odgovori, da nakite skine
sa eibuka i metne ih na bardak, pa opet da dobro pazi sta Ce joj re
ei. To ona tako ueini a kad Ates Perisa uvidi da mu je vjerna, reee
joj: - E, 7.enska glavo! Vidim da si mi vjerna i da me volis. Stoga eu
ti kazati da Illloja snaga nije niti u metli, niti u eibuku, niti u barda
lru, nego u mome ,konju tronogu. Tu dolje, na nize, ima jedno
jezera. Iz njega izlazi svake godine kobila te se ozdrijebi. Ko bi
ubio kobilu a zdrijebe uhvatio, bio bi jaci od mene, jer ja nisam
kobilu ubio, nego zdrijebetu jednu nogu odbio i tako ga uhvatio.
To ona sve lijepo Uipamtl i sjutra ispriea Mula-Mustafi. Kad to
on eu, potpraSi pusku i uputi se k jezeru. Tek sto je on sjeo i
otpocmuo pokraj jezera, uzmuti se jezero, a iz njega iskoci kobila
i ozdrijebi se. On skoei, nanisani, opaIi pusku put kobile, puSka
sastavi, puee posred oeiju. Hal E sad je lahko. Poleti te uhvati
zdrijebe i metne ga u jednu peCinicu blim peCine Ates Persine.
Jest, ali eim ees sad Mrijebe hraniti? Jos je Iudo, pa neee trave.
Ko jadan, ko zalostan, olide na mpu, te zovne zenu. Kad ona dade,
zalpita je ima Ii sta s mlijek:om. - Imam, - r06e, - jednu kravu,
pa se od nje svi hranimo i suvise konj tronog. - A bi Ii meni mog
la dati? - Bi, - veli, - pa makar meni i manjkalo.
Te skoci
i donese ruu nekoliko u Cas! i kroz mpu mu dodadne.
282
283
Bio car, pa imao vrIo Iijepu kcerku koja je svaku noc iscijepa
la po jedne haljine i poderala po jedne zute Cizme.
To se dodija caru, te pocne raspitivati sIuskinje, da Ii znaju,
da ona, moze birti, De izlazi kuda po Doci, pa tako podere haljme
i cizme. Sluskinje su ga uvjeravalc da carcva kCi nikuda ne iziazi.
Ali im on ne vjerovase, nego postavi strazu koja ee po cijelu noe
stajatipred vratima i paziti, izlazi Ii mu kei noeu iz sobe. No i to
ne pomoze. Cizme i haljine svako bozije jntro poderane, pa po
derane.
Railjuti se car, pa, da bi kako usao u trag, poslje glasnika da
narodu objavi: Ko bi mogao kazati, kuda njegova kci noeu ide i
kako haljine cijepa, da ee mu je dati za zenu.
Kad se ovaj glas raznese po carstvu, 'poCmu daIaziti junaci sa
svijeh strana da cuvaju carevukcer. Ali niko iIlije mogao dokuCiti
kuda se ona noeu dijeva. Toliko se 'Samo doznalo, da 5e ona svaIko
vece tako lijepo obuce, da je nestane, a niko ne mogase vidjeti kad
ni kuda: u zoru je zateku u sobi s pocijepanim haljinama i podera
nim cizmama.
Pode najposlije neki siromasak da cuva carevu kcer, ne bi Ii
ga sreca posluiiIa, da sto sazna. U putu dode na jeduo siroko
polje i nade tn brata koji hoee da se iskrvt: tukuci 5e. Posto im
nazove boga, zapita ih, zalito se tuku.
- E'>to nas pitas, vele mu braca, kad nam pomoci ne mozes?
- Moze biti da mogu, odgovori siromasak, samo mi kaiite
oko cega ste 5e pobili.
Onda mu najstariji brat kaie, kako im je posJije oeeve smrti
ostalo tri stvari: cHimac, kapa i paIica, pa nikako ne mogu izmedu
sebe da ih podijele.
Nasmija se siromasak, pa im re6e:
- Pa oko tijeh sitnica se vi bijete?
- Nijesu to sitnice, brate, odgovorise braca, nego stvari od
velike i velike vrijeduosti. Svaka ad njih ima asobitu silu. Kad
sjednes na cilimac, mozeS otiCikud zelis; kad ustaknes kapu na
giavu niko te De vidi; a palicom mozeS probiti kroz kamen i ze
Ijezo.
- E, kad je tako, onda medu varna mira nema, niti se vi sami
mozete podijeliti. Nego, ako cete mene posiusati, ja cu vas casom
izmiriti i podijeliti da ce svima b1ti pravo.
- Pa de kaii 'kako? rekose I$va trojica u jedan gIas.
- Evo ovako. Izmaknite se na one brdaSce, pa oodje stanite u
red. Kad ja rukom mahnem, vi potrcite, pa koji prvi do mene dode,
onome eu dati cilimac, koji drugi stigne, ooome cu dati kapu, a
poSljeduji ce dobiti palicu.
Zamisle se zavadena braca, pa, najzad, sloze se i pristanu na
to. Predadu skomasku svoju oeevinu pa se upute na brdasce. Kako
su se oni odmak!nuli, siromaSak brie bolje metriu kapu na glavu,
sjedne na cilimac, pallen U2lIIle u ruke, pa pomisli da mu je biti
u carevu dvoru,.:i u taj mah ga nestane.
284
285
NOCNICA
I:\Ji
:'j
286
PIJEVAC NA DIVANU
287
288
LISICJI SUD
Neki covjek iduci kroz sumu euje, kako na jednom stablu
cvrce mali ptici u svom gniijerou. Misleei da ih lItije napala koja
pozdrljivka gume stapom u gnijezdo,. da ih izbarvi. Tada iz gnijezda
izide zmija, spuzi niz onaj stap te omotavSi se eovjeku oko vrata
rcce: - Sad eu tebe ujesti! - On sc prestrasi, ali predomislivsi se
malo zamoli zmiju, da ga postedi, dok bar koga upitaju, bi Ii
bilo pravo, da ga ona ujede. Zmija na to pristane. Utome naide
jedan covjek, koji bojeCi se svojoj glavi 'Osudi, da zmija ujede
onoga Covjeka, koji ju je uznemirio. Osuneni opet zamoli zmiju,
da cekaju jos koga. Sad dode lisica. Dna rekne, da ne moze tako na
niskom mjestu suditi, nego neka idu za njom do obliinjeg panja,
gdje ce se ona popeti. Kad se je popela na panj, reee zmiji, neka
i ona stane na zemljuusporedo sa svojim protivnikom.
Kad su 'se tako smjestiIi, ,reee lisica covjeku: - Eto, moja
budalo, stap ti u ruci, a pamet u glavi: udri dusmana po glavi!
MACEHA
U stara vremena zivJo jedan Covjek, po imenu Orner. On je
imao vrio eestitu zenu i kcer, kojoj hijase ime Fatima. Fatima je
bila wlo lijepa djevojka i iSla je svako jutro lIlekoj zeni, hodZi
nici, i u nje uCila Ova hodZiniea bijase udoviea i zena na glasu sa
svog znanja i pobofuosti, a ZllaIla je i svasta, i svijet iSao njoj i
pitao zasvaSto. Ali njena poboinost joj je sluzila da pokrije svoja
nedjela. Jednog dana upita hodZinica lijepu Fat.imu: - Draga
Fatimo, eim tebe hrani tvoja mati, pa si tako lijepa i napredna?
Dna odgovori, da je mati hrani medom i kajmakom.
- A gdje ti mati drZi taj med i kajmak? - upita je opet
hodZiniea. - DrZi u sanduku, - veli Fatima Kad hodziniea to
fuje, onda lIlagovori Fatimu, kad joj mati poene vaditi moo i ka}
mak iz sanduka, nek Fatima prihvati kapak od sanduka, pa nek
najedanput spusti, da joj udri mater po glavi i da je ubije. Onda ce
joj ona biti drnga mati i jos bolje ce je hraniti. Kako hodziniea
Fatimu naputi, onako ona i ueini; kad joj mati vadila med iz
sanduka, ona prihvati kapak, pa ga odmah pusti i tako njezina mati
pane od tog udarea i umre. Orner siromah zalio svoju eestitu
renu, ali doskora preboli. U to udovica opet nagovori Fatimu, da
rekne oeu, da nju dovede. da se njom ozeni, a otac ueini svojoj
keen na volju.
Nekoliko vremena iza toga maceha je pazila Fatimu, kako je
i obrekla, a poslije poce nagovarati muZa, da je kako bilo ukine.
J adnom Dmern dotuie tuibe zenine, te obeca da ce gledati, da je
kakogod smakne. Jednog dana, kad je posao u drva, povede Fatimu
sa sobom. Kad su dosH u jed.nu veliku gustu sumu, otac je ostavi
kraj jednog debla i rete joj, da sjedi tu kraj toga drveta, dok
euje da sjekira sijeee, i da se nikud ne mice, - a karl ja, - ve1i on,
- nasijecem dIva, onda eu doci po te i povesti c.u te sa sobom kuCi.
19
289
290
rodila rnu sina. Kad su proS-Ie dvije-tri godine, zacuje opet njezina
rnaceha za nju, pa se sad sprerni ona Sarna sobom, da je potraZi.
HodajuCi neko vrijerne dode u ono rnjestJo i nade Fatimu. U to
vrijeme bijase beg oroiSao u loy. Fatima bila dobra srca, te pri
m~la macehu - ne poznavajuCi ko je.
Dok: su tako jedna s druJgom razgovarale, dotle maceha zabode
Fatimi u glavu nekakvu sooju rglu, a ana se odmah pretvori u pticu
i odleti kroz prozor DaJpolje, a rnaceha brle-bolje obuce njezine
i postavU. se koo da je Fatima. Kad je dosoo beg iz lova nije
mogao poznati, da sad ima novu zenu. Od onog dana, kad je Fatima
postala pticom, svako jutro bi doletjela na jednu ruiu, koja je bila
kod begovih prozora, pa Cim bi pala na jednu granCicu, rekla bi:
Kako Ii je beg i njegov sin; jesu Ii zdraoo, - pa bi odmah odletjela.
To cuje begov sluga, koji je tuda raidio, pa se po:tJuZi begu: Dragi beg, evo nekoHko dana nekakva ptica dolazi ovdj~ na ovu
granciou i pita, kako si ti i tvoj sin.
E pa dobro, - reee beg,
gledaj pa :mi uhvati tu pticu.
Druge jutro kad je bilo vrijeme, sluga namafe onu granCicu
smolorn, a ka:d ptica doletli i i2lgovori one spomenute rijeei, on
prnrCi, uhvati pticu i predade Ije svome hegu. Begu se omiljela
ona ptica, jer je bila odvise lijepa.
U to se vrljerne r8l2lboli Fatrlmina maceha, begova il.1ova zena.
Beg zapita, moie Ii ista jesti, a ona odgovori da ne maZe nista,
drogo, nego od one ptice mesa, i kafe, da10j se Cini, da bi odmah
ozdravila.
Begu se zao rastati is ptioom, a nije >druge, valja mu, te je on
odnese da je zakolje i i'Spece. Noseei je pogla:di je po gla'Vi, a nesto
ga bocnu u l.1uku. Karl on jos bolje pregleda, spazi da je igla.
On izvadi iglu, a od ptlice se stoori zena i sakdje se pod skut
njegove gomje >ha:1jine. Poslije il.11U isprica ISve 5tO 1e bila i kafe
mu, da je ono njezina maceha, sto je ostala na njezinu mjestu iza
nje. Beg posijeee nje1!itnu rnacehru, a ooi su jos dugo wemena iza
toga Zivjeti sretni i rahat.
VUK I KOZA
Uhvati vuk 'kozu, koja je bHa Iegla na lcraju osim 'Ostalijeh
koza, pa pode da je izjede, a ona mu se IStaIDe mol:i:ti govoreei da je
.sad mrsava, Illego da je ostavi do jeseni, dok utije, pa onda neka
dode i neka je :izjede. Pristadi kurjak na to, zaJpi1:a kozu kako Ce je
naCi kad drugi put dode, a ona rnu odgovori: Meni je ime Patila,
tako kad dades, ako Illle ne nal1e na ovome mjestu, a 1:i me zovni
po imenu, pa 6uti ja iziti. - Potom kurjak otide, ali koza vise
nigda ne legne na kraju, nego sve usred srijede drugijeh kOila. Kad
jedno veee kurja!k, misleCi da je koza vet debela, dode i ne naSavsi
je na onome mjesru stane je mati: - 0 Patila! 0 Patila - ona mu
iz srijede odgovori: - Da nijes3ll11 patila, De bib se u srijedu
spratila.
19*
291
MATERINE SUZE
Utmrl'O jednoj mladoj materi prvo dijete Qd deset mjeseci.
SUDBINA
U jednome gradu zivjela tri brata. Dva su starija bila ozenjena,
a mlaui noozenjen i vema rasipnik. Oni odiljele njegQv diQ &to je od
oca nasHjedio i rekose mu: - Evo ti tv'Ojega imanja, pa ako hoees
radi, s tobom zajedn'O vise neeerno.
Ovaj mladi brat, post'O uzme svoj dio, ostajao je uvijek pri
svojQj naravi, te vazda trQsio g'Ot'Ovinu, a nikad nije htio niSta
raditi. Kad je vee sve svoje imanje uputio, prihije se 'Opet karl ~;,voje
brace, te ga 0IIli mQlili. da se prode raskalasenosti, a da ce ga opet
ka'O brata sa sobom primiti; n'O 'On se ni'je okanio. Najkasnije mu
reee stariji brat: - Hajde, kud ti drago, mi te viSe necemQ hraniti!
Onda ,on, P'Ost'O ga braea istjeraju iz kuee, P'Omtsli sam u sebi:
Ne mogu raditi, jer nemarn nikakva zanata, a jaidem u svrjet,
pa st'O mi bog dft.
1duCi kroz 1ednu planinu, ne zna ni kud ide, ni sta traZi, opazi
na jednom brdu IStara eovjeka gdje se prignUQ, 'Pa rwSto bere.
P'Omisli sam u sebi: - Idem onom Covjeku, ne6e Ii mi on kakav
selarnet kazati. - Tak'O iduei, d'Ode do njeg, te rnu selam
nazove, a dedo rou selam primi i ne obaziruCi se na njega jednak'O
je bra'O nekakvu travu i trpa'O u t01'oo, koju je nosio objesenu 0
ramenu.
Posto se vee mrak uhvatio, poile dedo, a za nji:rne i Qnaj
siromah, jedan s drugim ni djeei ne gQvore, nego dedo napdjed
ide, a siromah za njim iduci, sam u sebi miSljaSe: - Vala, kud
OValj ded'O oklrene idem i ja, ne6e li biti kakva selameta.
Tak'O iduei dodu pred jednu kolibicu, k'Oju ded'O 'Otvori'O, te oba
uuu u nju. Onda ded'O wadi iz dQlafa k'Omadic hljeba, razlomi
ga na dvoje, pa P'OI'Ovicu dade sir'Omahu, a P'Olovicu sebi, i t'O
pojedu.
Kad 1e ,bil'O vdjeme spavati ob'Oje legnu. Kad je bil'O 'OkQ pola
n'Oei poobudi se siromah i euje, gdje neko dedu kao iz zemlje rove
i kaZe m'll, da se iJXJdilo iste noei tolilko i t'Ohlko hiljada djece, a
dedo zaviCe prema onmne glasu: - Neka je, da bog da, da im
bude nafaka ka'O u mene noeas!
Siromah, cuvsi to sve, nije se ni m<lika'O, da ne made dedo, da
je on euo.
Kad je vec dan svanuo, ustanu oba te dedo poae a siromah za
njim, ali jedan IS drugim ne govQreCi, nego tako odu u phminu. Po
planini je ded'O Citavi dan brao travu iSito kao i pm dan, a za njime
onaj siromah iSao.
Karl je bio pred vece P'Oue dedo, a za njim sirQmah, te P'OUU
pred jednu kucicu, u kojoj ne bija!.ie nikog. Uniue unutra, kad sini
ja na sred sobe metnuta i na njoj malo corbe i komad hljeba. De
do zavice siromahu: - Bujrum! - i sjedu Qba za siniju. P'Oslije
toga legnu spavati. U pola noCi ruje <siromah, isto ikao i prvu noe,
kalko neko rove dedu, a on odgovori: - Neka je, da bog da, da im
bude nafaka kao u mene noeas!
293
294
ZUMBUL I KARANFIL
Pobratime se Zumbul i Karallllf:il u proljece. Pri Ijubavi i dugu
razgovoru pocnu jedan drugoga pitati:
- Jesi li se ozenio?
295
PIJEVAC I LISICA
Neka lisica zateee na jednom brefulj.ku vise sela pijevca, gdje
se popeo na neko drvo i pjeva.
- sta tu radi,s? - upita ga lisica.
- Evo okujiSem, - odgovori joj pijevac.
- Deder casalk: okujiSi, - reee mu ,fisica, - pa siai dolje, da
dzematile klanjamo.
Pijevac se dosjeti, da ga haee lisica da prevarl, te joj povice:
- Evo dok ja okujiSem, utom ee se jos dZemata skupiti, pa cerno
svi zajedno kllanjati.
- A tko bi imao jos doCi? - upita ga lisica.
- Eno pogledaj, - reee joj pijevac, - i pokaza joj prstom
prema selu. Liska pogleda OIllamO i opazi lovca s dvoje kereadi,
gdje se penju uza stranu.
Kad lisica opazi pse, prepadne se i povice pj!jev'Cu:
- Klanjajte vi, sada eu 5e ja vrat1ti, jer irlgubih abdest - i
podbrusi wte.
296
297
AGINA SCI
ii
I
!.
To mu CulasCi, pa reee:
298
299
- BaS nikako.
Tako bi i drugi dan. TreCi dan dode sultanija k mated
rece joj:
- Pobogu majko, iO.eka vil$e [le iJde k meni, jer eu u more
skoeiti.
TQ rece mati sultanu i oni tiCinise vijeee sto ce s njime.
- I[laCe je zor junak - veti car - i zao mi ga pogubiti.
Posaljimo ga po divsku kobilu, pa se sigurno viSe natrag nece
vratiti.
To i drugi. begenisaSe i rekQse carevu zetu da mu je lci
po divsku kobilu, il glavu izgubiti.
To aginoj seen plaho muano bilo i ona se potuZi doratu:
- Brate dorate, sto eu sada, tiraju me po divsku kobilu.
- ldi u earsijlll vell dorat - pa kupi t1'i bivolske
koze, namisti od njih ular, pa eemo QtiCi na jedno jezero, ma
vrlo golerno jezero; kraj jezera je drvo suho, povise od insan
skog boja, ti ces se popeti na to drvo, ja eu zavriScat, jezerQ
ce se za1:ilat,kobila divSlka Ce izioi, a ti joj red: "Sidi s mirorn,
babo, ne diraj !\l mQje dite.
Tako rekav, kupi agina sCi tri bivolske koze, namisti ad
njm ullllI', zajaSi dorata, zaZme oCima, malo se III sediu makne
i sto bi dlanom 0 dIan, odietiise k jezeru. Tuj bi &ve tako kako
se dogovorise. Agina sci se popne na suhQ drvo, uzme ular
u ruke, a dorat zavristi. Sad se stane jezero gibati a jz jezera
izadekob~letina, velika i velika, malone ko kiuea. Agina sci joj
poV'iikne:
- Sidi s mirom, babo, ne diracj u mQje di,te i spusti na
IIllju ullllI'; kobila se smiri i Istane, bilQ joj telisem dQk ular
pane na nju.
Podu oni natrag u Stambol. Izaso svit pred njiha i sve
se c.udi kako junak na males[lu doratu vom ogromnu kobi
leOO'U i ,tQ bi COSU za svakoga i svak se nehote nasmije.
Kad dodese k sultanu, ovornu bi u jednu ruku drago sto
imade dilvsklUkobilu, a u drugu muCno sto mu se zet i nezet
kluei vrno. Ode zet k svojoj sultaniji i tu konak konaCi, a
sutradan Ce sultanija materi:
- Il cu skocit u more, il neka vise k meni ne ide.
TQ we mati sultanu i ueinise vijece. Zao bilo sultanu
zeta i iTece:
- Ne hi bilo pravo da ga u boga pravdi pogubimo, jer
je zor junak ma i bio kukav zet; posaljimo ga k jenidunjal
-divojki Sehsadi po Qgledalo u kom se vas dunjaluk vidi.
Odanle se bell vise vrnut nece.
Tako iTekQse i kazase zetu.
To bilo aginoj sceri plaho tesko i potuZi se doratu; dorat
joj rece:
- sto cemo i kako cemo do njega, ne umim ti kazati, ali
Casa <:asiti nije - podimo kud DaIS dobra sreea i naSa pravda
dooelSe.
300
301
Uzjase dakle agina sci dorata, pa hajd, hajd vas bozji dan,
0 jaciji, a
veli
- Kuda cemo na konak, sta Ii cemo za ogledalo?
agina sCi.
- Sad cemo k onOlj vatri u gori - kaie dorat - i llaei
cerno jednu divk:u; kad je zovnes, pomateri ju i ne boj se je.
Prilspiju k vatn, na vatri vrije kazan insana, a kraj njega
leZi divica i prebaci!la jednu sisru preko ramena.
- Selamalejc, mati - vikne joj agina sci, a divica malo
progleda.
vikne joj po drugi put, a ona se
- Selamalejc, mati!
tek ma:kne.
- Selamalejc, mati!
vikne joj po treci put, a ona joj
se odazva:
- Alej6umu selam, jrunace! Da me nisi pomateno, ne bi
i.iv odavle otiso; evo ima sedamdeset godina sto nije odavle
rriko Zive glave iznio.
Sad ju zapita agma sci:
~ Reci mi, velika divice, gdje je sehsade jenidrunjalije
mea oj, ogledalo?
To ti ja ne mogu kaizati - veli divica - ima od mene
starija sestra u treeoj planIDi; otidi k njoj i upitaj je, mmebit
ce ti ona Ito mati kazati.
Tako budaV'si podu oni datje preko prve, druge i dodoSe
na treeu p1aninu. Tuj vatra gori a lk:raj nje divi:ca lezi
sve
ko i na prvoj planini. Agina sci joj selaro dade:
- Selamaleje, majko!
A OIlla joj ga ne odvrati. I tako joj pet puta i selam dade
i pet puta ju pomateri, dolt jru ona pogleda i reee:
- Alejeumu selaro. Fall bogu sto si. me pomaterio, evo
ima sto dv<adeset godina sto odavle niko ii'V izaSo nije, beli
ne bi ni ,ti.
- KaZi mi, divice majko - veli agina sCi - gdje su konaci
jeni;dunjali Sehsade i gdje joj je ogledalo?
.
- To ti ja ne umim kazati - veli divica - hna od mene
jiOS za dvaest godina stacija sestra na drugoj gori; ako ti ona
ne made kazati, OIllda vee od nikog ni saznati neCeS.
Taiko bilo i oni opet krenuse na drugu gom. I tamo vatra
gOri, na njoj vrije kazan insana, kraj njega sidi divica i sve
onako ko Ii. kOO prvamlfh.
- Se1amalejc, majko! - doviJcne joj agina sCi, a OIlla joj
i ne odvmu selaro; pa tako sve sest puta i kad joj sedmi
put dade selaro i pomateri ju, pogleda ju divica i reee:
- Hvali bogu, mlad Junare, sto si. me pomaterio - evo
ima soo eetrdeset godina sto odavle niko ziv otiso nije.
Maj!ko divi:ce - rete agina sCi - hi li mi umHa kazati
~je su konaci jenidunjali Sehsade i gdje je ujezmo ogledaJo?
302
cmC mujezin.
20*
307
Aka ne cuvas one 5to imas, neces imati onoga sto nemas.
poloZaj, stanje).
308
309
(Baht
naCin
S\aiIIIO
311
jehudija lovac.
sudi.
312
313
sebi mjeri.
Fajda i zarar -
II
brat i sestra.
dosti.
da nije zaludu.
(Hain -
dobit, zijan -
steta).
314
315
.1
316
317
I
i
mjeSi:ani).
Krpez
i trpez fukaru uzdriaju.
. ,
318
319
udaj~.
Ne grize iaba zecu usi, vee onaj sto se nad njime vije.
(PripoV'jeda se, kako je zee lezao negdje u trnju, a imad njega
se jedan veliki orao wjao, u isto doba dade mba i poene zecu
u5i ~i, hvale6i se, kako je ona velika juna8na. No zee joj
odgovori: - Hvali Bogu i moli u zdJravlje onaga, koji se eno nad
nama wja; da nije njega, ne bi ti meni sad mojih uSiju grlzla).
Ne kaZi sve sto mas, ne Cini sve sto mozeS, ne vjeruj sve
sto cujes.
Nema
322
\JtI
~'
draci somuna.
323
koplje, harar -
vreea).
liZ
goscenje).
je imao pa nejma.
Nikad mrava na praznu gumnu.
Nijesu svacija usta kutija.
'1,\.
Odakle si ti? -
Odakle mi je i zena.
(AkO' pas svoje stado valjano ne cuva, vee opruli repinu pak
pod sva:k.im drverom u hladu spava, mnogo se je puta desHo da
je V1U!k ill sume izJnenada koju ovcu drnUO').
PI~~l;nj~~~-~~
(Mlada zena kad prvi put ,ratia).
'
/
/
Ozeg za hiIjadu.
(Ovo se kaZe karla tkG umre a iza smrti ostavi mnogo duga
pa dodu vjeroVlllici te l'azvuku sve 8to je Gstalo).
326
327
Pozlatio mu dIan.
::Ii
l/\::.
kupoprodaja).
(Mutap -
pokrovae od kostrijeti).
(Uhar -
dobro dosla).
Razvrlji pa prievrlji.
v"
Iii,
,~
l'
\.<'
skida. /v
A
Sta i
331
8to
CUO
ne
CUO,
(Ovo je moze bilti nekad hilo, ali danas vee toga nejma, ako
zeli :iII.llam meda i masla, mom i kadija kupm za noYce, kao i svaki
drugi, jer je baljdala vee prestala).
Tesko meni i Omeru mome, kad ja nejmam u toboeu
svome.
Tesko mlliu zenu slusajuCi, a bez muza zeni kukajuei.
Tesko onome koga vode iiva, a jos teie koga nose mrtva.
Tesko onome ko je deverli glave.
oboriti.
333
!lla
v/
(Ovo se kate kada je, odvec velika Sltiudena noc pri velikoj
vedrilni ~ burl).
1,/
t./'
334
(Hedija -
dar, peSkeS).
335
nejma
v'
22
337
PU!I10
(Hrsuz
lupeZ, jemin -
zakIetva).
338
(Ovo se reee kada tko ako svijece ill lampe sto mrda, pak je
nehotimice ut:rne).
340
341
(Hem -
bolje.
(Ova se rere (kada 1lko h06e neSto da kiupi, a opet ZaJ.i trositi
novaca, pail\. onda ne zna sto da uCini, drago kupirti, a zao po
tro!irtli).
342
343
tko
344
Poslovice u stibovima
Bez mahane tko trazi jarana,
Uvijek ce ostati bez jarana.
(Jaran - prijatelj)
Budi vetil ako posla nejmas,
budi tefil ako dtiZan njesi!
(Vecil
zastupnik, punomocnik; cefil
- jamac)
kuma, torba -
posestrima.
Prispodobice
Bos kao pas.
Cakli se kao macje oko.
Crne joj oci kao dvije trnjine.
Ceka kao ozebo sunca.
Dovezao ga se kao svrab straZ:njice.
DrSce kao riba na ostima.
Drfi ga kao malo V'Ode na dlanu.
Drfi ga se kao pijan plota.
Gotov kao baba na kahar.
Hukce kao jejina.
Jak kao mooed.
Jak kao zemlja.
J ede kao mecava.
Klanja se kao vlaska mlada.
LeZe ranjenici kao snoplje.
Loji ocima kao maw kad stetu uCini.
Ljulja se kao babini rubi.
Namrgodio se kao da ce mu snijeg iz cela
udariti.
347
(Valja davati).
Protivne prispodobice
Boli viahinju peta, da ne ceslja vune.
Bujrum Musa
348
349
Veresija pedevsija.
De se prdi, ne da se klanjati.
350
351
Kako ti je ime? -
glavu mu se razbijaju.
Kantar kadija.
Kao Nasrudin-hodZa!
U handzije i u mehandZije!
Nagazio na sugreb.
Ko zna - ne zja.
Ko ima obraza -
siromaska sermija.
Ne budi primijenjeno!
Ne da Coso Bosne.
da ne budes modra.
23
353
Pribira nafaku.
Ni beza, ni veza.
Prije kadija iz Stambola,nego hodza iz Kotora.
Nije onaj Iud koji je devet proha izio, nego onaj koji mu
je dao.
(8to je crna).
(Valja iskati).
Da ne bole, neb' se
rane zvale!
Onaj mi je brat, koji mi je dobru md.
354
23*
355
to tebi!
"
~uga
Sto ce
~lag~;
,.
V jato golube. .
.\.
Pitalice
V snu se ne snilo.
Vallahi onda
Ondje gdje se
PitaU starca: - Kad je covjek u svom vijeku najveseliji? Dva puta: prvi put kad se zeni, a drugi put kad mu zena umre!
356
357
Da ne
Pitali staru djevojku: - Zasto se dosad ne udade? Bogme, car za me ne cu, a vezir ne vidje, a ja ne htjeh tako s
reda!
Pi~a1i Ciganina: Kako mate kad je u vas podne kad
nemate sahata? - Po trbuhu!
Ne
Kako ti bi na 6abi? -
Najbolje mi zna
Zagonetke
STA JE OTAC, STA LI SIN
Hodio nekakav veziT u loy, pa ga zatece noe, te bi prinuden
konacru u jednoj seoskoj kuCi, ali se ne kaZe, ko je ni Sta je. Po
veeerisjede& krajem vatre vidi doma6ina gdje uze u krilo jednoga
sinciea, i upiil:a domacma: - 8to ti je to dijete? - A on mu odgo
vorl: - Ovo je moja zabava u besposlici .i u nevolji razgovor. Vezir sutra dan otide, i opet dode do pesest godina, pa upita
domaCina: - Ko ti je ovo momce? - Ovo lUi je ortak
odgovori
mu. Vezir opet otide, Ii do peSest godina k1uCi 1,z lova swati kod
istoga seljaka, pa, kad mu vidje sina, opet ga po treci put upita:
Koji ti je ovo? - A on njemu: - Ovo de moj dJusmarn. - Zacudi se
vezilr na ove domaCinove odgovore, pa mu .reee: - Kad sam najprvi
put doSao u ,1Jvojru kueu, 'ja sam mao, da ti ,je one WO ISmcic, a poole
tako isto, ali <rnikaZi, zaSto mi u m ruaha 'kaza ISve drukcije? - Oni
mu domaCin odgovori: - Dok je moj sin bio do desetak godina,
bio je moj razgovor Ii igra, a k:ad mu bi ok01o petJnaest, poee da mi
pomaga ku.cnje j zemaljske poslove svrsivati: zato ga 1a nazvah da
je moj ortak; a sto ti smoC rekoh, da je moj d'llsmanin, maw da
sam ga, ima dvije godine, ozenio, pa mu zena cljeni'Va i traU od
muZa da joj lIlabavi j, sto se moze i sto lSe ne moze, a an lIlema para
da 10j Illl\lbavi, ,te sad moli Boga,da Cas prije umrem, kako ee posle
moje smrti prodavati moje teeenje, da zeni ugodi.
358
359
pitu, ukrese, stakne vatn!, i u tavi poee praviti pitu, i 'kad bi gotova,
saV'ije Doge na tursku poda se pa poce da jede. Mladi ustade u grob
pa sa svom snagom zaprije ozdol u onu ploeu na koju mu drug
sjedijaSe, a ov.i upita od ozgo: Ko je to sto mi ille da IS m~rom
veeerati? A oni iz groba: Mrtvil Da i on malo pite jede, miCi mi
se s groba u kojemu poeivam iilma 20 godiJna, pa mi pita zamirrisa.
Gomji pomisH da Ise nije s ml'tvijem toliko santi, rpobjeZe i ostavi
mu v,ise no po pite u tavi. Pitanje: Ko je od ove dvojiee bio slo
bodnijega ,srea?
Oni sto je bio u grobu. - Nije istina nego
ani sto je na grobu pravio phu, jer nije znao da je oni zivi u grobu
bio, nego rmrtvi da se iz groba dignuo.
360
361
da svoju z~daCu nad carem izvrSe, govoreCi IIl1:U ,,~ko se iti na ovo
pi!smo ne potpiSes, poginuo si! Kad prouei ppsmo, ni najmanje
se ne uplasi, nego ravnodusno uzme pero i zapiSi ovako:
Ubiti Cara dobro jest, bojati se nemoj.te. Ako vii pristajete
ja ne suprotivim se.
Pitanje: Sad mi kaiite je Ii i ovi pdstanuo na to ubistvo iIi
nije?
Jest, a da kako nije? - Nije, a eujte zasto ne. On odma
potrCi i kaie SVOIIlU caru sto su ugovorili njegovi veziri, te car u
ilsti cas dade sve hapsHi: no kad v~dje da se i oni njegov vjerni
ljuhimac potlpisao kao i svi mugU, dozove ga k sebi i lI'eee rou: A i
ti 8i IS njima priS1:anuo, nevjemi sine da me ubijete? - Nijesam,
odgovori mu
[lego ovako (iste rijeci ali promijenivs,i znake
pravopisa):
"Ubiti cara, dobro jest bojati se, nemojte. Atko vi pristajete ja
ne, suprotivim se.
SARAJEVO I SARAJLIJE
(amro 1657.)
Dzamije
Ima sto sedamdeset i sedam bogomolja s mihrabom. U sedam
deset i sedam klanja se dZum'a-namaz. Prva je sultan-Fatihova
diamija gore u gradn. TO' je pogO'dna, malena i S1k.romna dZamija.
Dolje u eheru lijepa je Ferhad-paSina dZamija koja je pokrivena
olovom.
U sredini sehera pokraj Sahat-kule nalazi se HtlISrev-begO'va
dZamija.
Ova ,dZamilja je dan-noe puna posjetilaca, jer se nalazi na naj
Zivljem mjestu. To je staJ.'linska bogomolja s kamenim minarom, a
sva je pod kupolama koje IS'U pokrivene olovom. Njen je osnivac bio
jedan od zapovjednika Sulejmanova doba, a sagradio je bIagom
dobivenim u ratovima; too je dZamija kQja odiSe duhom svog pokoj
nog osnivaca.
Kako su Illjeni .vakufi wIo bogati, njen je upraviteIj (mute
veI1i) jednom prilikom kada je bila velika Ii. jarka zilla u Bosni na
redio u ime vakufa da se za brojni dZemat grije voda u kazanima
koji su veliki kao imaretski, pa je kroz sve hanefijske cesme prove
dena topla voda kao rajsko vrelo Selsebil.
Medrese
U Sarrajevu iima mnogo profesora (muderris) i turnaca Kur'ana
(mufessir). Od svih medresa najljepsa je i najimpozantnija Gazi
husrev-begDva medresa.
Tekije
U Sarajevu ima cetrdeset i sedam derviSkih tekija. Mevlevijska
tekija nalazi se na Dbali rijeke Mil j a eke, na mjestu divnom kaD
ra}9ka baSta. To. je vakuf-tekija [.reda] Dzelaludiln Rumije. lana
dvoranu za obrede dervISa (sima hane), sobu za lfllZgQVOre(mej
dan) i sedamdeset, osamdeset prostranrh derviSkih celija s gale
rijom gdje derviSi svaraoju (muta:eban) s kuhilnjom (,imaret) i trpe
zarijDm. Njen je starjesina (sejh) obrazovan derviS Cijim molbama
bDg udovoljava. Starjesina njenih sviraca (najzenbaSi), kaligraf
derviS Mustafaima prekrasa:n rukopis.
T'll s'll jOs tek4'je: ~ejh Musaira, Albdulkadi:r GHanije, halve
tiska tekija i tekija Bistrigi Ibrahim efendija.
MesdZidi
U Sarajevu ima stDtinu mesdzida. Hadzi-OsmanDv mesdzid
Kur'ana)
tradicije)
366
Cesme
U ovome seheru ima preko stotinu deset cesama i:z; kDjih tece
~ava voda. One uDpce nemaju slavme, nego teku stalnD kao
jeva u seheru ~ma hiljadu i sezdeset \Svjei:ih vrela i izvora, ali neka
Sebilji
Na tri stotine mjesta postoje sebilji (sebilhane) gdje zedni
Ijudi piju vodu. Oni su podign'llti iz lj'llbavi prema mucenicima sa
K e r bel e. Vecina ih je u carSiji i lila trgu. Impozantni su 'sebilji
Ferhad-pasin, Husrev-begov, Murad-begov, Gm Isa-begov i drugih
prvaka i ugledrnih Ij'lldi.
Bunarovi
lrna sedam stotina bunarova. Kako se lIleke voile za vrijeme
:zllime zailede, to lSe onda 'llpotrebljava voda d!z ovih bunarova. S1anov
Dici Boone su po prirodi mudri pa rzimi p~j'll bunarrsku vod'll smatra
juci da je to zdravo.
Vodenice
Ima tu sto sedamdeset i sest vodenica- Vode koje se nalaze u
donjem i gomjem rujel'll sehera, slivaju se jedne u druge i pokre
6u brze vodenice. Jedna vodenica za lIlaC same1je pedeset mjerica
(:kiJ.e) sima pSen1ena braSrna. Na svim p'lltav:i:ma ,podignute 5U vo
denice.
367
Karavan-saraji i hanovi
Na ,tri mjesta 5e nalazekaravan-saraji poput gostoljubivih
domova. T'll besplatno konaee putnici i namjennici.
Postoje joll dvadeset Ii tri impozantma, uredena, krasna i kao
tvrdava .cv:rsta hana. Od svih su naj'poznatiji Hadzi-BeSirov i HadZi
Tartarov harn, u sarnoj carSilji.
Mostovi
Na rijed Milj aeki ima sedam tvrdih mostova. Izmedu svih
istice 5e Careva cupnija. To 'je nizak ali wlo dJ.lgaeak most. DuZina
mu je dvije s1oti<ne Ii. pedeset koraka.
Vise ovih mostova, u blizini mevleviske tekije na rjjeci M i
1 j a e k i, nalazi se velika brana (bender). Sve drvosjeee ovoga
sehera sijeku ogromno drveee u onim sumarna povrh Iiijeke M i
1 j a eke koje su kao planina B i s u t ii n i ISlpremaju ga za gorivo.
Svaki na drvima koje je posjekao usijece na neki nacin zasjeku i.
oznacivsi tako svoja drva baca ih u Mil j a e k u. Sva grada i drvo
za 'gorivo s.pla'Vlja se vodom. Kad se drva zaustave na spamenutoj
bram (",bend..baSi",), dolaze v.Iasnioi drva i, pazeCi na svoje oznake.
veZ.u svoja drveta u.zetima i Iprenose ih svoj,iIm kueama.
los nesto
Becarske sobe
Postoj,i osam soba za samce. Njihovi kuew cuvari nepustaju
nikoga u ove sobe sve dok ne dobiju jemstvo. Tu viada jaka disci
plina. Onoga 'koji jednu noe ostane napoIju bez dozvole, <sutradan
odmah izbace iz hana. Vrata ovih konacista zatvaraju se svaku noe
poslije jacije i mkome se ne dopusta da kasnije ulazi Ii izlazi.
Carsija i bezistan
U carsiji ima u svemu hiljadu i osamdeset ducana .koji su
368
Crkve
Imareti
Muska i zenska nosnja
Ima vrlo mnogo prvaka (a'jiin) i velikaSa (kibar). Svi prvaci
nose ogr.taee od saja-eohe, saja-kantoSe (navezena dZubeta) i samur
-Ctmkove. Zimi nose 6t.mkove postaV'ljene koZOOl od crvene bosanske
lisice, 6l.wkove postavljene kO:lom od lisici}eg vrata i lkoSulje oct
atlasa, jer su U oVOlj zemlji ooha i atlas vrlo jeftini. Obuea iun je
potpuno rota. Calme su lim zavijene oko glave na carski naCin.
Zav.i!jaju i saJre:ne zlatom :iz.vezene turbane.
Ljudi srednjeg .iunovnog st;;mja nose pohabanu Cohu i idu u
prostijoj obuci; zimi oblaee poznate dubrovacke curkove koji su
postavljeni croom jagnjfltinam.
lela
Na glasu su im ova jela: uredeni bijeli latinski somun, i
rucka curek, tj. jedna Vlrsta ma:snog eureka koji se jede uz
dorucak - burek oct kokoSijeg mesa, .kajmak04balklava, lI'amowsne
Conbe Old povrea, jaImija od ovCije i govede pastnme, suSooe na
hrastovind, lrupus.ka, tj. kiseli ,kUipus i ISir od suruVke.
Voce i pice
24*
371
Basce i izletista
Ovdje ima dvadeset i sest hiljada basca kao rajskih vrtova,
a kroz svaku tece ziva voda. Ti su vrtovi krasnikao zemaljski raj
(bagi irem). UikJraSeru su raznovrsnim hladnjaci:ma, bazenima i
sadrvanima. JedDo izletiste je BaSCa mevleviske tekije na obali
rijeke Mil j a eke. Iznad nje je izletiSte u Gaju male tekije. Tu
ima naka vrsta tako soenog i ukusnog cmog groZda da ga se
coV'jek ne moze zasititi. Zatim 1ma izletiSte na Vrelu Boone. Na
abaIi te riJeke Iljudi i.e; cijelog seher-Sarajeva koji znalju cia uZivaju,
raza.pnu manje i vece satore te u rnrefu love pastrmu, tesku po
jednu aku. Od nje prave ukusne cevape, pa jeduci i pijuci uZivaju.
Rudnici
U ovoj provinciji ima devet razlicitih rudnika kakvih nema
u ostal:im lislamskim zemlja:ma. Iako jeu provindji Bosni postojao
rudnik zlata, njega je Ferhad-pasa zatvorio stogasto mu prihodi
nisu mogli pokrivati izda1!ke.
U gradu S reb r e n i c i vadi se jedna vrsta Cistog srebra. Takvo
cisto lSt"ebro bez ,iikalwe prlmjese ne :kopa :se Cak IIli ill kasabi Nov 0
B :rdo, ni u seheru S i d:retk a psi pokraj Sol un a (Selanik).
U ovoj pokrnjini ima takode ti hrrnze (wsta depilatorijurna). A
ima i lazurita (plavog kamena), koji se kao i evropski (frenk)
preliva u hiljade boja i stotine nijansa.
372
Turbeta u Sarajevu
Prije svega nasred seher-Sarajeva u mauzoleju pod svijetlom
kiupolom poklraj Husrev~begove dZamije pociva dobrotvor i dobra
,cwtelj Husrev-beg. Imad visokih vrata njegova mauzoleja na
.cetverougaonom mramoru napisan je dZe1i-p~smom ovaj natpis:
374
377
#If
379
380
j
dan.
PonoVlJ1o je stigao turnadZJja cradi pozivanja illa 'Voj!l1u. Pos
tawse dvojicu tela:la 'koji su u eavSiji pozivaH j<ailljicaTe i sve za rat
sposobne Mu:slimane da podu illa 'Vojnu. Medutim, <pe>kajaSe se sto
su postavili telalle, jer oni koji Stl htjeli iCi na vojnu vee ru bili
otiSli, a oni koji to nisu htjeli ni zeljeli, ni ovog puta ne odoSe.
Umrli:
Umrli:
382
383
'.
Umrli:
385
i tu provedose pestemalj-kusanmu.
386
387
390
391
392
Mladi ucenjak i!Z Hanikaha, Emir, iiIZ Zenice, bio je neko vI'i
jeme imam u FeI'herliji diamiji. Sa&vim mlad, joS je mirisao na
majcino ml!ijeko.
Starac de:rrvis Mujo sa Hrida, beearj nije se ni:kada zenio.
Bijase pobozan, siromaSan, imao je zensku narav, pa je volio da
se sa staricama i uopce sa zenama druZi i s njima bi ucio tevbide.
Postio je i mnogo je Alaha spominjao. Prao bi svijetu cebad, Cllime,
duSemeta Ii drugo na Miljacki.
Baba-Alija, koji zapravo ne bija.se baba. To je herif kojem
se ne bi mogao nati prirojer u hiljadu godina. Bio je siromaSnog
stanja, ranije je bio pekar, a kasnije sltdbeni telal. Bio je rpobozan,
na glavd je imao 'ast31". Njegove kretnje i govor bijahu kao u kakvog
junaka. Bio je pravi i do najviSeg stepena maskaradZija. Osobito je
mao pjevati bosan.ske junaoke pjesme lIZ tamburu ill bi umjesto
tambureuzeo komad drveta. Tom prilikom hi hvalio junake, a
dusmanima sjekao glave. Pri tome bi pravio kretnje rukama i
Citavim tijelom. Tako su ga jednom, karla je rno u Dubrovniku, na
slikali karla 8U vidjeli njegovu vjeStinu. Svijet mu se mnogo
smijao.
HadZi Idris bodZa, bogat, muame1edZija. Zakupio je han u Ko
luku, ali ga je ikasnije prodao. PIlipadao je kaderij5'kom denniSkom
redu, prodavao je u Carsiji voce, koje bi u sepetu snosio iz svoje
baSCe. Bio je i!Z 50. dZemata, pao je s kruSke i nakon toga je cetiri
393
Umrli:
394
395
Urnrli.
Delija Zuka, jz 50. dZemata, stalno je ,govorio nepristojne
rijeci, an je tbio poznat kao junak, jer je jednorn pI1ilikom rastjerao
razbojnike. KaSlll'ije je jako osiabio, obnce hi spavao u jednom
rusevnOIll ducanu u carsiji. Umro je od starosti.
:1
:1
396
397
[,;
'1'\
r~1
!
il
11
tl
398
399
401
BIBLIOGRAFIJA
,/
403
RJECNIK*
A
404
405
uznemiravati
Anail - andeo koji uzima dusu Bihuzuriti
Bilabi
boga mi
AZdaha - zmaj, ala
Bir - jedan, cim, kako
Birdem - odrnah
B
Biva - tako
Bonluk - izobilje
Babo
otae
Bos - prazan, uzalud
BadZa
dirnnj ak
Bosea
rubae, stolnjak
Baht - sreea
Bosealuk - da~e mladoBahtli - srecan
'. zenjinoj bra6 I sestrama
Bahtsuz - nesretan
'BOMuk - j}rnzruna
--Baildisati se
pasti u nesvjest Brena pera - pera za letenje
Bajdala - dzabica, one sto je BudZak - kut, ugao
badava
Bujnun - izvoli, izvolite
Bajram
godisnji vjerski praz- Bujruntija - zapovjedno pismo
nik
pase
Bardak - zemljani sud za vodu BnIa - vjeroueiteljiea
Basamak - stepenica, preeaga Bulbul
slavuj
na Ijestvama
Burundiuk - koprena
BaS - glava
Butum, butun - sav, citav, cio
BaSkali - odvojeno, posebno
Buza, boza - osvjezujuce piCe
BaSlija - igla s glavom, ukrasna
pribadaca
C
Batal
pokvaren, neupotrebljiv
Bataliti - pokvariti, okaniti se
Cakar - raznobojnih ociju, raz
Baterlsati - izgubiti
rok
Bazrdan, bazer4an - trgovae
Cakmak
kresalo, ognjilo
Betar - neoienjen
Cakmali, cakmakli - sjajne, erne
Beden, bedem - zid tvrdave
i pravilna luka obrve
Bedevija - kobila arapske pas- CakSire - hlace siroka tura i
mine
uskih nogaviea
Beg
feudalae; plemic
Calgija - svirala
Begenisati - izabrati po svom
Calma - platno oko fesa, saruk
ukusu
Camasir
ves, rublje
Begluk - begovsko imanje, sje- Capra - kola
diste bega iIi pase
Cardak
lijepa, visoka kuCa, ljeBekri, bekrlja - pijaniea
tnikovae
Bekrijanje
raspusan zivot
carltu - felek, felet - ratna za
Belaj - nesreca, zio
preka; vrsta topa
Belajisati - patiti se, mucno zi- Cata! - dvostruki jular iIi uzda
vjeti
sa dva povodea
BeleDZUka - narukviea, karika
Catali - racvast, viljuskast, zaBeli - zaista, sigurno
mrSen
Ben - madez na lieu iIi tijelu CalIS - podoficir
BenIuk, beluk
jelek. prsluk
Cehra
lice, izgled, fizionomija
Bensilab - siroki kozni opasac, Cehreli - lijepa izgleda u lieu, ve
pojas za oruZje
dra liea
Benzer
sliean, nalik
eeiz - djevojaeka oprema
Berat
carski ukaz, povelja
Cejreeiti - komadati, raskidati
Bericet - izobilje
eejrek - eetvrtina
Besleisati - hraniti, izdrlavati
Cekma - prozorsko krilo, ladica
BeSika - kolijevka
Cekmedie, CekmedZa - koveeZic
Beter - los Covjek
Celebija
gospodin, dZentlmen
Bezbeli - zaista, naravno
eengele od eengel
gvozdena
Bezistan - pokrivena earilija
kuka
Bigair hak - na pravdi boga
fevkenl - ukrasni rukavi na do
Bihuzur - ometan
lami
406
eevrrna, cevra
rubae od finog
beza
Cibuk - kamis, cijev sa lulieorn
za puSenje
Cifak
par
Cifluk
feudalni posjed
Cipeija od Cifcija
krnet, beze
rnljas
CUte, od eift
par, dvoje dvo
struki
Ciftijan, Ciftijane - zenske gace,
vrsta dimija
Cikti-dikti - doslo-proslo
Cirak, Cirjak - svijecnjak, svje
tiljka
Cirpija - u boju namoceni konae
CiUuk, Cifluk - begovsko imanje
Civija - klin
Civit - modrilo, indigo
Ciza - graniena erta, rnjera
Cohodar
dvorjanik
Cok - rnnogo, puno
Cust
bitar, spretan
Citab
knjiga, zakon, sveta
knjiga
corluctti - prkositi
corluk - prkos, inat
cosati - aSikovati, saliti se, nad
mudrivati se
Cosli - smijeSno
coso - llIusko rijetke brade i br
kova
coSe
ugao;
cose-efendija - covjek s ugla
uliee
cufur, kufur - bezvjerstvo, nevje
rovanje u jednog boga
cuJanija - vragoljan
culah - kapa
eurak - bunda, kozuh
curcija - majstor za curkove,
krznar
curdija - gornji dio odjece po
stavljen mnoIIl
curs - govornica
c
Caba - sveta zgrada u Meki
cafir, kafir - nevjernik, nemu
slirnan
cage
papir, hartija
Cahija - vrsta peciva, zasladeni
krulI
car - dobitak, zarada
casa - dublja posuda za corbu,
rnlijeko
catib
pisar, cinovnik
cefenak, cepenak - krilo, kanat
starinskog dueana
cefln, tefini, kefini
bijelo platno, sifon u koji se zamotava
mrtvae za sahranu
cebaja, eaja - pomoenik, zastup
nik
ceif, cejif, cejf, eef, kejf
nasla
da, uiivanje, zelja, prohtjev
Cejfiti
uZivati u neeemu
ceifsuz - neraspolozen, maIo bo
lestan
cernal - savrSeIlOst, vrhunae mo
o i slave
cemer - komi ili platneni pojas
u kojem se nosi novae
cevap - jelo od mesa s umakom
Cibarast
dopadljiv, lijepa iz
gleda
cifta - trgovcic, skrtae, filistar
407
408
Dienaza, dZennaza
muslimanski
sprovod
Dienet - raj
Dienetlija - onaj koji ce u raj,
koji je zasluiio raj
DZenjak, dzenak, dZanak, dZenek
- bitka, okrsaj, borba
Dzevap, dZevab, - odgovor
Dievapiti, dievabiti
odgovarati
Diezva, dZevza - bakrena posuda
za kuhanje kafe
DZida - koplje, tanko i dugaeko
DiidZa - igracka za djecu, zvecka
na
DZidZali, dZidiajli, dZindiali
kicen, nadiidian
Dillicija - bacae dzilita, igrae
dZilitom
Diilit - comaga, kratak stap s
kvrgom na jednom kraju; vrsta
viteske igre u kojoj se sluzi dZi
litom
DZilt - povez, korice uvezane u
kozu
DZimrija - skrtac, tvrdica; pro
palica, prosjak
Diin - duh, demon, .dobar iii
zao
Dtomba - provalija, ponor, bez
dan
Diomet, dZormet - darezljiv
Diube, dZuba - adora, mantija
muslimanskih svecenika, obieno
od crne cohe
Diuma, dZurnaj, dZumaja - po
dnevna sveeana molitva petkom
DZumbus, dZumbuS - sala, vese
Ije, zabava
Il
Dahkad - katkad, ponekad
Ilaur, tfaurin, tfavur - nemusli
man, nevjernik, krseanin
Ilecerma, jecrma, jeeerma, geeer
rna - vrsta prsluka sa tokama
Deisija, l'tejisija, 4ejsija - odjeea,
ruho, odijelo
Del, ltela
hodi, dobro dosao!
Dela maSalah - Oh dobro mi
doSao, hodi!
dode, stize
Deldi
Dem - mala, metalna preeaga
konju u ustima
DemidZija
ladar, brodar, spla
var
Demija, gemija - lada, brod
Dene - opet, joll i jos
E
EbJehu, habJehu, hableho - luc
kast, budalast, caknut
Edepsuz - nevaspitan, neodgojen,
neuljudan
diel - smrt, sudni cas, usud,
kob
Efendi, efendija - gospodin, go
spodar; muslimanski svecenik
Eglen, jeglen
razgovor, zabava
u razgovoru
Eglenisati, jegJenisati, eglendisati
- razgovarati
Ehalija - mjestani, narod
Ejdovale, dovale - Zbogom! s bo
zjim blagoslovom
409
fJ
I.,r~
"~
410
gajp -
ne
nastojanje,
iIi svilena
ukraSavanje
Garlb
stranae
Gasal od gasul .- kupanje wnrlog
Gazap
srdzba, bijes; nesreenik
Gazapluk
nesreea
Gazi, gazija - heroj, ratni junak,
pobjednik
Gerz od derz - momak, mladic
Gibet - ogovaranje
Gida - mjera, obrok
Gigo - veliki pijetao zutih nogu
GondZe
pupoljak, nesto milo i
drago
Granalija
puska Cija je cijev
izvezena na grane
Greblje - groblje
Gurabija - okrugli slatki kolae
Gurbetluk - peealba, skitanje po
tudini
H
411
Hat
pismo, rukopis; od at
konj arapske pasmine
Hatma
jedno eitanje citava
kur'ana
Hava
vazduh, zrak
Havizati se - dosjetiti se
HavIija - mekani rutavi ruenik,
frotir
Hama - blagajna, riznica, blago
Hamadar
blagajnik
Hazreti - sveti, uzviSeni, posto
vani
Hazur
gotov, spreman, prisu
tan
Heeim
lijeenik
Hefta - sedmica, tjedan
Hegbe - bisage
Helae - propaliea, propao upro
pasten
Hele - napokon
Hemliirija, hemlio
zemljak, iz
istog kraja ill mjesta
Herif
objesenjak, prostak
Hero, Ero - Hereegovac
Hesap, od hesab - raeun, broj,
proejena
Hesabiti - raeunati, misliti, sma
trati
IUcmet
mudrost
Hila, hilla
varka, prijevara,
podvala
Hise, hisa - dio
Hizmet - sluzba, dvorba,
Hizmetac, hizmeear; hizmeearica
- sluga, sluskinja
Hodaja od odaja - soba
Hodia - muslimanski svecenik,
vjeroucHelj, protesor u medresi
Horjat, horjatin, hojrat, hojratin
neotesanae, prostak, seljak,
prost eovjek
Hobf, hosap - kompot od voca,
izvareno voce
Hosdieldija
dobrodoslica;
HolldZeldum, holi geldum
dobro
dosao
Hrka - gornja haljina podlozena
pamukom (za zimu)
Hrsuz - lopov, kradljivac;
Hrl!um
povika, ljutnja
Hucum - sudenje
Hucumet - drlava, rezim, vlast;
Hucum-murasela - sudsko uvje
renje
Huja - cud, nervoza, srditost,
Ijutina
Hurija - rajska ljepotica
Hutba
propovijed za svecane
moIitve petkom
412
J
Jabana, jabanac - stranae, tudin;
strana, drugi kraj
Jabandiija - stranac, tuiiin, ne
srodnik
Jacija - molitva dva sata nakon
zalaska sunea
Jadidar - dragulj, dragi kamen,
nakit, skupoejenost
Jafta, japta - tabla s natpisom,
cedulja, etiketa, pismeni ras
pored
Jag
mirisavo ulje koje hadtije
donose iz arapskih zemalja
Jagluk - duguljasti rubae zlatom
izvezen na jednom kraju
Jagma - grabljenje, otimanje,
pijacka
Jagmiti (se) - grabiti, natjecati
se u neeeillu
Jagrz - konj cmomaljaste, ke
stenjaste boje
Jahnija - vrsta jela od bravetine
s Iukom
Jallab - boze pomozi!
Jalan - , Wan, potvoren, imita
cija
Jalduzll - pozlata, pozlacen
413
Kat
red, sloj; struka;
za jedne haljine
Katana - husar, naoruZani voj
nik-konjanik
Kalil
krvnik, ubojica
Kauk
kapa od debele vunene iii
pamucne tkanine
Kaurin
nevjernik
Kaval
svirala
Kavaz
strazar, pandur, sudski
pozivar
Kazaz
svilar, zanatlija koji od
svile pravi gajtane, sirite, kite i
ostal0
Keran
izvezen
Kesim
zakupnina
Kidisati
okoneati zivot; nava
liti
Kijamet
sudnji dan, smak svi
jeta
KiridZiJa. kirijas, prevoznik ro
be s kolima i konjbna
Kna, kma
svadbeni obieaj bo
jenja ruku, noZnih prsta i koze
mlade prije prve bracne noei
Kobajagi kao bajagi - toboze
Kodiaman, kodZamit - velik, kru
pan, ogroman
KojasiU se - mnoziti se
Kola4ele, kojal4ele - dabogda s
lakoeom da ti bude; na zdravlje,
dobar tek
414
Lokma - zalogaj
415
Mavi
plav kao nebo
Mazgal - puskarnica na karnenoj
kuli, prozorcic
Medet, meded - avaj, pomagaj,
upornoC!
grad u Saudijskoj Ara
Medina
biji
Medresa - muslimanska vjerska
skola
Meder - dakle, bogme
Megara - peCina, spilja
Mehana, mejhana
krema, go
stionica
Mehlem, melem - mast koja se
privija na rane, kraste, uboj
Mejdan, megdan - povelik prazan
prostor; vasariste; boj, dvoboj,
duel
MejdandZija, megdandZija - onaj
koji izlazi na dvoboj
Mejit, meit - mrtvac, tek umrli
covjek
Mejtef, mekteb - muslimanska
osnovna vjerska skola
Mejtefari - ueenici mejtefa
Mekter, mehter - muzikant, clan
orkestra
Mekterhana, mebmerhana - tur
ska muzika, banda
Melee, melek, melaiee, melaike
andeo
Mem, memla, nem nem1a - vlaga
Mem1eeet memleee, memleeet
drZava, zemlja, zavicaj; mjesto,
grad
Memli - vlafuo
Menduh, menduhe - nausnice
Menzil, menzul - tatarska, posta;
tatarski konj na kojem se posta
prenosila
Menzilhana, menziIana - turska
postanska stamea
Meraja - utrina, ledina, pasnjak
Merak - naslada, ufivanje, ugod
no osjecanje, ugodno raspolo
zenje
Meram - zelja, volja
Merdevine, merdiven - stube, ste
peniee, ljestve
MerdZan - koral
MerdZanldnja - mala puska ukra
sena merdZanima
Merhaba - dobro dosao!
Merbamet, mebramet - samilost,
mHost ,milosrde
Mesdiid - manja dZamija
Mestve - Iagane kratke cizme
416
I,
o
N
u odredeno vrijeme
Namus, namuz - cast, eestitost,
postenje
Nana, Dena - baka, oCeva ill
materina mati
27
Odaja -
soba
OdZak - dirunjak; ognjiSte; kuca,
dom; porodica, koljeno, rod be
govska kuea uvijek otvorena za
putnike namjernike
OdZakIija - soba, prostorija kOja
ima ognjiSte sa zidanim dim
njakom
OgraJisati, ogralsati - nagaziti na
cine; naici na kakvu neprijat
nost, na zio udariti, nastradati
OgraS, ogro~ - borba, okrSaj
Ojsadile od ejsadlle - sretno
Oka - stara mjera za tezinu,
Okaharlti (se) - oZaIostiti (se),
snuiditi (se)
Oklagija - obli stap za razvijanje jufke
Okorno - osorno
Okuisati - pozivati na molitvu
Opepeliti - progovoriti
417
,
OpharCiti se - istroSiti se
Ordaga - aga ordije; visoki cin u
janjicarskoj vojsci
Ordija - vojska, armija u turskoj
earevini
Orta - sredina, srediste; mejdan,
pozornica; srednji
Osanisati se - dosadivati se
razgJedati,
Osejiriti, osejriti prcgledati
P
rok Muhamed
Peke, peke dianum - po volji,
I
I
\1
kako itellS
PendZer - prozor
Penga, penjga - slika, portret
Perde, perda _ zavjesa, zastor na
prozoru, yeo, pregrada, zaklon
Pervaz - ograda, omr, optok;
drveni omr za vrata ill prozore
PeSkeS, peSi:eS :- dar, poklon
PeJlkir, peJl15ir rucni otirae,
ubrus, marama
PeStema1j - zastirac kojim se
kupac zastire u hamamu
Pijade - pjeSak, vojnik-pjesak
Pilav, pilar - jelo od dinstane
rue
418