Elektrotehniki fakultet Osijek

Matematika III (2+2), preddiplomski studij elektrotehnike i raunarstva, 2011./2012.

Okvirni pregled pitanja na usmenom dijelu ispita:
Realne funkcije vie realnih varijabli

1. Nivo-linije funkcije dvije varijable, te nivo-plohe funkcije tri varijable

definicije, primjeri.
Nivo-krivulja funkcije f je skup toaka u domeni omega podskup skupa R na kvadrat
u kojima funkcija f od dvije varijable ima istu vrijednost, ime se omoguava crtanje funkcija
od dvije varijable u ravnini.
PRIMJER: to su nivo krivulje funkcije f(x,y)= x2+y2? x2+y2=C to su krunice sa sreditem u (0,0), mijenjaju
radijus s promjenom C.
NIVO PLOHE funkcije od tri varijable u=f(x,y,z) je skup svih toaka za koje vrijedi f(x,y,z)=C, tj. u
svim tokama neke nivo plohe funkcija f poprima konstantnu vrijednost.
PRIMJER: f(x,y,z)= 10/(x2+y2+z2)(1/2), nivo plohe dobijemo iz uvjeta f(x,y,z)=C (x2+y2+z2)(1/2)=10/C, to su
sfere, tj. kugline plohe polumjera r=10/C.

2. Neprekidnost realne funkcije vie varijabli definicija, primjer.

Neka je R n otvoren skup (u Rn). Za funkciju f:R kaemo da je neprekidna u toki To,
ako za svaki >0 postoji >0 tako da vrijedi: T , (d(To,T)< )|f(T)-f(To)|< (1). Funkcija je
neprekidna na skupu , ako je ona neprekidna u svakoj toki skupa .
Oznaka skupa svih neprekidnih funkcija na skupu : C() kae se da je funkcija klase C o na .
U sluaju jedne varijable izraz (1) poprima oblik: T x, To xo R
x x xo f ( x) f ( xo )

Kao i u slucaju jedne varijable vrijedi: funkcija je neprekidna ako male promjene njenih
varijabli mogu izazvati samo male promjene vrijednosti funkcije.
PRIMJER: a) Konstanta je neprekidna funkcija na Rn za n=2 imamo z=f(x,y)=C R.
To je ravnina z=C- neprekidna.
x 2 y 2 , za ( x, y ) (2,1)
b) promotrimo funkciju f:R2R definirana sa f ( x, y )

0, za ( x, y ) (2,1)

Funkcija ima prekid u toki (2,1).

3. Limes realne funkcije vie varijabli definicija, primjer.

Neka je R n otvoren skup f:R, To ' (' je skup gomilanja od skupa ). Za realni broj L kaemo da
je limes funkcije f u toki To, ako 0, 0 tako da vrijedi:
T , (0 d (To , T ) f (T ) L

, oznaka:

lim f (T ) L f(T) tei prema L kada T

T To

tei To. Limes funkcije f, ako postoji u toki To, je jedinstven broj.
lim x 2 y
lim x 2 y
x 1 ( 1) 2 2 2
PRIMJER:
( x, y ) ( 1,2)
y2

4. Parcijalne derivacije realne funkcije vie varijabli definicija za funkciju

dviju varijabli.
f ( x , y o ) f ( xo , y o )
onda kaemo da funkcija ima parcijalnu derivaciju po
x xo
x xo
lim f ( x, yo ) f ( xo , yo ) f ( xo , yo )

prvoj varijabli u toki (xo,yo), a taj broj se oznaava sa

, ili
x xo
x xo
x
1 f ( xo , yo )ili ( D1 ( xo , yo )).
Ako postoji limes

lim

Na analogni nain definira se parcijalna derivacija po drugoj varijabli (po y):

lim f ( xo , y ) f ( xo , yo ) f ( xo , yo )
f
( xo , yo ), ili 2 f ( xo , yo )

. To se jo moe oznaiti:
y
y yo
y yo
y

5. Geometrijski smisao parcijalne derivacije realne funkcije dviju realnih

varijabli.
Geometrijski smisao parcijalne derivacije realne funkcije dviju realnih varijabli z=f(x,y) u toki T o=(xo,yo):
f
( x , y ) po analogiji s derivacijom funkcije u jednoj toki. Analogno
graf funkcije f je ploha S, tg
x o o
f
f
( xo , yo ) . S brojem
( xo , yo ) je dan koeficijent smjera tangente u toki
po 2. Varijabli tg
y
x
f
Po(xo,yo,f(xo,yo)) na krivulju u kojoj ravnina y=yo sijee plohu S. Analogno za y ( xo , yo ) .

6. Diferencijabilnost realne funkcije vie varijabli definicija za sluaj funkcije

dviju nezavisnih varijabli, osnovna svojstva i tvrdnje.
Kaemo da je f diferencijabilna (f:R) u toki To(xo,yo) R 2 ( otvoren skup) ako postoji polinomlinearna funkcija(h,k) Ah+Bk(1),ABR, takav da je lim
h0
k 0

f ( xo h, yo k ) f ( x o , yo ) Ah Bk
h2 k 2

(2)
PROPOZICIJA: Ako je f diferencijabilna funkcija u toki (xo,yo) onda je f neprekidna u (xo,yo).
PROPOZICIJA: Ako je f diferencijabilna funkcija u toki (xo,yo) onda postoje parcijalne derivacije u toj
f
f
(x , y ) .
( xo , yo ) , B=
toki i vrijedi: A=
y o o
x

k=0h=x, h=0k=y

7. Totalni diferencijal funkcije vie varijabli; primjena diferencijala.

Neka je f: R n R diferencijabilna u toki To iz otvorenog skupa R 2 .
Tada su linearni polinom iz definicije diferencijabilnosti od f u To (2)

f
f
(To ) h
(To ) k , naziva (prvi) diferencijal funkcije f u toki To=(xo,yo) i oznaava df(To).
x
y
f
f
(To ) x
(To )y
Uz oznake nezavisnih varijabli h=x, k=y moe se pisati: df (To )( x, y )
x
y
( h, k )

(za prvi diferencijal od f jo se kae totalni diferencijal)

z
z
x
y , totalni prirast funkcije :
PRIMJENA: za priblino raunanje, z=f(x,y), dz
x
y
z f ( x, y ) f ( x x, y y ) f ( x, y )
PRIMJER: 1,023,01 f(x,y)=xy, 1,023,01=f(1+0,02,3+0,01) f(1,3)+dz

8. Parcijalne derivacije sloenih funkcija vie varijabli; a ) primjer za sluaj

jedne nezavisne varijable kompozicije funkcija; b) za sluaj dvije nezavisne
varijable.
a) Neka je zadana f: R 2 R. Neka su nezavisne varijable x,y od f, funkcije od t, tj. x=u(t), y=v(t)
t<t1,t2>. Stoga ovdje imamo kompoziciju z=f(x,y)=f(u(t),v(t))=F(t) (*)
f:(t1,t2)R, u:(t1,t2)R, v:(t1,t2)R. Pretpostavimo da su ispunjeni svi potrebni teorijski uvjeti o postojanju
dF (t )
ovih funkcija i o diferencijabilnosti tih funkcija gdje je: F ' (t )
za neki t<t1,t2> iz izraza (*)
dt
F
f x f y
f
f
x
y F gledamo u odgovarajuim tokama: lim

imamo z
,

0
x
y
t
x t
y t
f
f
dF f du f dv
(T ) u ' (t )
(T ) v ' (t ) , tj. moemo pisat saeto:

(oznaava se i
x
y
dt
x dt
y dt
dz
f dx f dy
df
F

),
F ' (t ) lim
sa
t 0 dt
dt
x dt
y dt
dt
F ' (t )

PRIMJER: z=f(x,y)=x2+y2, x=x(t)=sint, y=y(t)=t3

b) Neka je dana kompozicija funkcija od 2 varijable: f: D R 2 , : D1 R 2 R, : D2 R 2 R

z=f(x,y)=f((t,s),(t,s))=z(t,s)gdje je x= (t,s), a y= (t,s). Pretpostavimo da postoje neprekidne parcijalne

,
,
,
derivacije
u toki (t,s) i neka je funkcija f(x,y) u odgovarajuoj toki (x,y), gdje je x=
t s t s
z
(t,s), a y= (t,s). Promotrimo:
- u ovom sluaju uzima se varijabla s konstantom pa funkcija z(t,s)
t
postaje kao funkcija jedne varijable t na koju se, stoga, moe primijeniti formula (*)[samo to se uzimaju
z
f
f

odgovarajue derivacije]
, analogno se dobije za varijablu s zamjenom t sa s.
t

x t

y t

9. Diferencijal sloenih funkcija vie varijabli; primjer.

Ako promatramo prethodni sluaj onda je df
dx d

f
f
dx
dy, odnosno
x
y

dz

z
z
dt
ds ,
t
s

dt
ds, dy d
dt
ds
t
s
t
s

10. Parcijalne derivacije implicitno zadanih funkcija; a) primjer za implicitno

zadanu funkciju jedne nezavisne varijable; b) za implicitno zadanu funkciju
dvije nezavisne varijable.
Ako je funkcija zadana jednadbom F(x,y,z)=0 odreena funkcija z=z(x,y), onda se kae da je f-ja zadana
implicitno.
F
dy
x
a) y=y(x), y'(x)=dy/dx,
F
dx
y
F
F
z
z
y
b) z=z(x,y)
x ,

F y
F
x
z
z

11. Jednadba tangencijalne ravnine na plohu zadanu implicitno; primjer.

Neka je dana ploha S implicitno jednadbom F(x,y,z)=0. Neka postoje neprekidne parcijalne derivacije
F
F F F
F
F
, y ,
, u okolini To i neka
( To), y ( To),
( To)0. Ravnina koju ine sve
x
z
x
z

tangente na plohu S koje prolaze kroz danu toku naziva se tangencijalna ravnina na plohu S u toki

To. Vektor n x (To )i y (To ) j z (To ) k naziva se vektor normale na tangencijalnu ravninu

implicitno zadane plohe F(x,y,z)=0 u toki To(xo,yo,zo). n Ai Bj Ck A(x-xo)+B(y-yo)+C(zzo)=0. Stoga je jednadba tangencijalne ravnine na implicitno zadanu plohu dana izrazom
F
F
F
(To )( x xo )
(To )( y yo )
(To )( z zo ) 0 (1)
x
y
z

12. Jednadba tangencijalne ravnine na plohu zadanu eksplicitno; primjer.

Neka je dana explicitno ploha jednadbom z=f(x,y)=0 te neka je To(xo,yo,zo) na toj plohi, tj. z=f(xo,yo).
Preinakom ovog eksplicitnog izraza z=f(x,y) u implicitni f(x,y)-z=0 te primjerom formule (1) imamo:
f
F
f F
F

1 , odakle iz izraza (1) dobivamo da je jednadba tangencijalne ravnine

,

y
x
x
z
na explicitno zadanu plohu z=f(x,y) u toki To=(xo,yo,zo) danu izrazom:
F
F
( xo , yo )( x xo )
( xo , yo )( y yo ) ( z zo ) 0
x
y

13. Parcijalne derivacije vieg reda funkcija vie varijabli; Schwarzov teorem;
primjer.

Neka funkcija z=f(x,y) ima parcijalne derivacije

neka su funkcije

f f 2 f
2 f
,
,
,
u nekoj okolini To(xo,yo), te
x y xy yx

2 f
2 f
2 f
2 f
,
(To )
(To ) .
neprekidne u toki To. Tada vrijedi
xy yx
xy
yx

Openito, mjeovite parcijalne derivacije n-tog reda funkcije u=f(x1,,xn) imaju jednaku vrijednost
u danoj toki ako su one neprekidne funkcije u toj toki, tj. rezultat parcijalnog deriviranja tada ne
ovisi o redoslijedu varijabli po kojima se derivira.

14. Diferencijal drugog reda i vieg reda funkcija vie varijabli.

Totalni diferencijal 1. Reda funkcije f u toki (x,y)D uz vrsti-konstantni prirast varijabli dx i dy naziva se
drugi diferencijal ili diferencijal drugog reda funkcije f(x,y), te se oznaava sa d 2f. Postoji ako postoje sve
parcijalne derivacije i ako su one neprekidne.
2 f
2 f
2 f (T ) 2
d 2 f (T )(dx, dy )
dx 2 2
(T ) dxdy
dy
2
x
xy
y 2
To se moe pisati:

d 2 f (T )(dx, dy ) dx
dy

. Ako su ispunjeni uvjeti o postojanju

diferencijala 3. Ili vieg reda, induktivno se moe formalnim postupkom definirati openito diferencijal n-tog

n
n
n 1
reda : d f (T )( dx, dy ) d ( d f (T ))(dx, dy ) ( dx x dy y )T f

15. Taylorova formula za funkcije vie varijabli; primjena; primjer za funkciju

dvije varijable.
Za funkcije 2 varijable z=f(x,y) Taylorova formula ima sljedei oblik:

f ( x, y ) f ( xo , yo )

df (To )(dx, dy ) d 2 f (T )(dx, dy )

d n f (To )(dx, dy )

...
Rn 1 gdje je (x,y)
1!
2!
n!

toka u okolini (xo,yo) te dx=x-xo, dy=y-yo.

PRIMJENA: Za aproksimaciju funkcije polinomom u okolini toke (x,y) uz odgovarajuu pogreku
aproksimacije.

16. Ekstremi funkcija vie varijabli pojam lokalnog ekstrema; nuan uvjet
lokalnog ekstrema, stacionarna toka.

Neka postoji okolina O toke To(xo,yo)D, tako da je f(x,y)f(xo,yo), ( x, y ) O D. Tada se toka

To(xo,yo) naziva toka lokalnog minimuma funkcije f. Analogno se definira lokalni maksimum funkcije
f(x,y)f(xo,yo) kada je u gornjim jednakostima znak < ili > onda se radi o toki strogog lokalnog ekstrema.
NUAN UVJET EKSTREMA- Neka funkcija z=f(x,y) ima ekstrem u toki To. Tada je u toj toki vrijednost
svake parcijalne derivacije jednak nula ili funkcija u toj toki nema parcijalne derivacije.
STACIONARNA TOKA-Ako je f : R n R diferencijabilna na R n , te ako je To toka
lokalnog ekstrema, tada je toka To stacionarna toka funkcije, tj. vrijedi df(T o)=0,

17. Dovoljan uvjet lokalnog ekstrema funkcije vie varijabli. Sylvesterov kriterij
lokalnog ekstrema.
f
To 0, f To 0 . Neka u nekoj okolini
Neka je To stacionarna toka funkcije z=f(x,y), tj. neka je
x

toke To funkcija f ima neprekidne parcijalne derivacije sve do drugog reda.

Tada vrijed: a) ako je d2f(To)(dx,dy)>0, (dx, dy ) (0,0) , onda f ima strogi lokalni minimum u toki To.
b) ako je d2f(To)(dx,dy)<0, (dx, dy ) (0,0) onda f ima strogi lokalni maksimum u toki To
c) ako d2f(To)(dx,dy) mijenja predznak u ovisnosti o (dx,dy) onda f nema ekstrema u toki To.
SYLVESTEROV KRITERIJ 1) Funkcija z u stacionarnoj toki To ima lokalni minimum ako je d 2f(To)

2 f
f
x 2
(To ) 0 & 2
pozitivno definirana, tj. ako je: A=
2
f
x
xy
2

2 f
xy
0
2 f
y 2

2) Funkcija z u stacionarnoj toki To ima lokalni maksimum ako je d 2f(To) negativno definirana, tj. ako je:

2 f
2 f
x 2
(
To
)

0
&
A=
2 f
x 2
xy

2 f
xy
0
2 f
y 2

3) Nema ekstrema ako je D<0

4)D=0 potrebna su dodatna razmatranja je li ekstrem.

18. Uvjetni ekstremi funkcija vie varijabli; pojam; metoda eliminacije.

Uvjetni ekstrem se trai kod funkcija ije nezavisne varijable imaju jo neka ogranienja, da ne pripadaju
itavoj domeni.
Neka je f: D R 2 R , te neka je krivulja L definirana u podruju D. Funkcija f ima u toki ToLD uvjetni
maksimum ako za svaki (x,y) koja lei na krivulji L u nekoj okolini toke To i koje su razliite od To vrijedi
f(x,y)<f(xo,yo). Analogno za minimum (>).
Metoda eliminacije varijable: iz jednadbe ogranienja iskae se jedna nezavisna varijabla preko ostalih i
problem se svede na obini ekstrem funkcije s jednom nezavisnom varijablom manje.

19. Lagrangeova metoda multiplikatora za nalaenje uvjetnog ekstrema funkcije

dvije varijable.
Ona se sastoji u sljedeem: - neka je dan problem uvjetnog ekstrema: z=f(x,y), uz uvjet (x,y)=0.
a) Nainimo tzv. Lagrangeovu funkciju: L(x,y)=f(x,y)+(x,y), gdje je R tzv. Lagrangeov
multiplikator.
f

0&

0 & ( x, y ) 0 , dobivamo To, =0

b) Naemo rjeenje jednadbi
x

c) Dovoljni uvjet vezanog ekstrema: -ako je d L(To)>0, onda je toka To toka uvjetnog minimuma
-ako je d2L(To)<0, onda je toka To toka uvjetnog maksimuma

20. Dvostruki integral pojam, definicija, geometrijsko znaenje.

Pojam dvostrukog integrala se uvodi za raunanje volumena iznad omeenog podruja i ispod funkcije
f(x,y).
DEFINICIJA: Ako postoji limes niza skupa integralnih suma (*) kada n. Kada Pk0,za svaki k=1,..,n
koji ne ovisi o nainima odabira podruja na dijelove i koji ne ovisi o nainima odabira toaka T k onda
se taj broj- Limes naziva dvostruki integral funkcije f(x,y) nad podrujem .
n

lim f (T )Pk f (T ) d f ( x, y ) dxdy

n k 1
P 0

GEOMETRIJSKO ZNAENJE: dvostruki integral funkcije nad podrujem je volumen pseudo valjka
omeenog podrujem u x,y ravnini, plohom z=f(x,y)0 i valjkastom plohom ije su izvedenice paralelne s
osi z.

f ( x, y )dxdy =V

21. Svojstva dvostrukog integrala.

a) svojstvo linearnosti

(f ( x, y ) g ( x, y ))dxdy f ( x, y )dxdy g ( x, y )dxdy

b) svojstvo aditivnosti

f ( x, y )dxdy f ( x, y )dxdy f ( x, y )dxdy

c) ako je f(x,y)g(x,y)

f ( x, y ) dxdy

g ( x, y )dxdy

d) procjene veliine dvostrukog integrala m.P.

e) teorem o srednjoj vrijednosti

f ( x, y )dxdy M .P.

f ( x, y )dxdy

f (To ) P.

P je povrina od .

22. Izraunavanje dvostrukog integrala.

Dvostruki integral funkcije f nad izraunava se svoenjem na dva uzastopna odreena integrala, uz
postavljanje odreenih granica integracije za pojedine nezavisne varijable, a ovisno o danom podruju
integracije. Ovisno o podruju integracije mogue je raunati i po drugom redoslijedu varijabli.

23. Prijelaz kod dvostrukog integrala iz pravokutnih u polarne koordinate.

-polarne koordinate su r, (r-udaljenost od ishodita, -kut izmeu pozitivnog dijela osi x i radij vektora
toke T)
-relacije veze: x=r cos , y=r sin r=(x2+y2)(1/2), tg =y/x, J=r
f ( x, y )dxdy f ( x, y )(r cos , rsin )rdrd

24. Dvostruki integral primjene.

1)Izraunavanje volumena pseudo valjka
2)Izraunavanje povrine lika u ravnini-ako je f(x,y)=1
3)primjene u fizici za dvodimenzionalne ploe- likove u ravnini

25. Trostruki integral opi oblik, primjer, fizikalno znaenje.

I

f ( x, y, z )dxdydz

PRIMJER: Raunanje mase iz funkcije gustoe f(x,y,z)>0

IZRAUNAVANJE: se svodi na 3 uzastopna jednostruka integrala
PRIMJENE:1)izraunavanje mase tijela u prostoru,
2)izraunavanje volumena tijela
3)izraunavanje koordinata teita tijela
4)moment drugog reda i drugo

26. Krivuljni integral 1. vrste pojam (definicija, opi oblik).

Ako postoji limes-broj, integralnih suma n kada n , kada lk 0,Vk 1,..., n

koji ne ovisi o
nainu razdiobe na n dijelova krivulje AB i koji ne ovisi o odabiru toke Tk, Vk=1,..,n, onda se taj limes-broj
naziva krivuljni integral 1. Vrste od f na AB i oznaava: f ( x, y ) dl

AB

27. Geometrijsko znaenje krivuljnog integrala 1. vrste du krivulje u ravnini.

Krivuljni integral predstavlja povrinu zavjese iznad krivulje i ispod projekcije krivulje na zadanu plohu.

28. Svojstva krivuljnog integrala 1. vrste.

1) Ne ovisi o orijentaciji krivulje
2) Svojstvo linearnosti
3) Ako je AB=AC u CB onda je

f (T )dl f (T )dl f (T )dl

AB

AC

CB

4) Ako je f(T)0 za svaki TAB, onda je f(T)dl 0

5) Formula srednje vrijednosti f (T ) dl f (T ) L
AB

6)Ako je f(T) integralna du AB, onda je |f(T)| integrabilna du AB i vrijedi |f(T)dl|<

f (T ) dl

AB

29. Izraunavanje krivuljnog integrala 1. vrste.

x (t )
, t to , t1
y (t )

1) Ako je krivulja zadana parametarski T ( x, y ) AB

t1

F (T )dl f ( x, y )dl F ( (t ), (t ))

AB

AB

( ' (t )) 2 ' (t ) dt
2

t0

2) Ako je krivulja zadana eksplicitno y=g(x), x[a,b]

AB

f (T )dl

AB

f ( x, y ) dl f ( x, g ( x)) 1 ( g ' ( x)) 2 dx

a

3) Ako je AB u ravnini zadana preko polarnih koordinata r=r() onda je x=r() cos(), y=r() sin :

AB

f ( x, y ) dl

y2

f (r ( ) cos , r ( ) sin )

( r ( )) 2 ( r ' ( ))2 d

y1

30. Krivuljni integral 1. vrste primjene.

1) Izraun duljine krivulje, ako je podintegralna funkcija 1
2) U fizici- mehanici: izraunavanje mase ice, gdje je f(x,y) funkcija linijske gustoe mase

3) Geometrijsko znaenje krivuljnog integrala 1. vrste, ako je f(x,y)0 je povrina zavjese izmeu funkcije i
krivulje.

31. Krivuljni integral 2. vrste pojam (definicija, opi oblik).

Ako postoji limes integralnih suma n, kada n, kada xk0, yk0, za svaki k=1,..,n koji ne ovisi o
nainu razdioba krivulje AB i nainu odabira toaka TkAk-1Ak, za svaki k=1,,n onda se taj limes-broj
naziva krivuljni integral 2. Vrste za funkcije P(x,y) i Q(x,y) du krivulje AB i oznaava sa:
P( x, y )dx Q( x, y )dy
AB

32. Svojstva krivuljnog integrala 2. vrste.

1) Ovisi o orijentaciji krivulje
2) Svojstvo linearnosti
3) Aditivnost

33. Izraunavanje krivuljnog integrala 2. vrste.

x (t )
, t t1 , t2
y (t )

1) Neka je orijentirana krivulja zadana parametarski

P( x, y )dx Q( x, y )dy

AB

t2

P( (t ) ' (t ) Q( (t
1

), (t2 ) ' (t ) dt

t1

2)Neka je orijentirana krivulja AB zadana kao dio grafa funkcije y=g(x),x[a,b]

P ( x, y ) dx Q( x, y ) dy

AB

P( x, g ( x)) Q( x, g ( x)) g ' ( x) dx, dy d ( g ( x)) g ' ( x)dx

a

34. Greenova formula za krivuljni integral 2. vrste.

-Predstavlja vezu izmeu krivuljnog integrala 2. vrste i dvostrukog integrala
Teorem- Neka u zatvorenom podruju D omeenom po dijelovima glatkom krivuljom k su fje P(x,y),Q(x,y)
neprekidna i imaju neprekidne parcijalne derivacije

Q P
,
. Tada vrijedi formula
x y

Q P
dxdy gdje je k pozitivno orijentirana zatvorena krivulja.

x
y

P( x, y )dx Q( x, y )dy
k

35. Krivuljni integral 2. vrste primjene.

1)

izraunavanje rada sile

F(x,y) = Pi + Qj du puta AB
2) raunanje povrine unutar zatvorene krivulje (Green)

3) razne druge primjene, npr Amperov zakon

Struja i kroz plohu S koja je omeena krivuljom .

36. Krivuljni integral 2. vrste neovisnost o putanji integracije.

kriv. Int. 2. Vrste ovisi o krivulji integracije i o njenoj orijentaciji
Kada nee ovisiti o krivulji integracije?

Pokaimo da u sluaju ako je podintegralni izraz totalni diferencijal neke funkcije u(x,y) (u
promatranom podruju omega gdje se nalazi krivulja integracije), onda takav kriv. int. 2. vrste ne
ovisi o krivulji do koje se integrira, ve ovisi samo o poetnoj i zavrnoj toki.

Nuan i dovoljan uvjet da je P(x,y)dx + Q(x,y)dy =du(x,y) jest

i da su te parc. Derivacije

neprekidne funkcije na i unutar AB.

Primjer:

a) dio pravca od (0,0) do (1,1)

b) dio parabole od (0,0) do (1,1)
U oba sluaja je jednako 1!
ydx + xdy = .... = d(xy+c)
xy| od (0,0) do (1,1) = 1

37. Vektorska funkcija vie realnih varijabli pojam (definicija); primjer.

Neka je dana vektorska funkcija

, izrazom a(x,y,z)=P(x,y,z)i + Q(x,y,z)j + R(x,y,z)k

gdje su toke (x,y,z)

funkcije P, Q, R :
Tom vektorskom funkcijom a=(P(x,y,z), Q(x,y,z), R(x,y,z))
Svakoj toki T=(x,y,z)
pridruena je vektorska vrijednost vektora a(T) (vektorska funkcija
odreuje predstavlja vektorsko polje)
Primjer:
Neka je dana vektorska funkcija F(x,y) = (

, arctg (y/x) ),

F:
V1 (x,y) =

= r (to je vrijednost toke (x,y) od ishodita)

V=F=(v1,v2) v2(x,y)
Gdje su (r i ) ravninske polarne koordinate tg =y/x
Npr. ova vektorska funkcija predstavlja vezu izmeu pravokutnih koordinata (x,y) i polarnih
koordinata (r i )

38. Kompleksna funkcija kompleksne varijable pojam (definicija); primjer.

Def. Kompleksna funkcija kompleksne varijable:

Njezina domena i kodomena su podskupovi iz C.

Moemo pisati z = x + yi =(x,y)
f(z) = f(x+yi) = u (x+yi) + v(x + yi) = u(x,y) + v(x,y)
gdje su u,v realne funkcije od dvije realne varijable

Primjer:
a) Kompleksna eksponencijalna funkcija
f(z) = ez = ex+yi = ex * eyi = ex (cosy +isiny)
realni dio: u(x,y) =ex cosy
imaginarni dio: v(x,y)= ex siny