Professional Documents
Culture Documents
Ustase I NDH
Ustase I NDH
Ustase I NDH
Ljubo Boban
MAEK I POLITIKA H S S 1928/1941.
Ivan Katui
V J E N O PROGONSTVO
N I K O L E TOMMASEA
Josip Horvat
L J U D E V I T GAJ
Isaac Deutscher
NAORUANI PROROK
I s a a c Deutscher
RAZORUANI PROROK
Isaac Deutscher
PROGNANI PROROK
F i k r e t a Jeli-Buti
USTAE I
NEZAVISNA DRAVA HRVATSKA
1941/1945.
MONOGRAFIJE
BIOGRAFIJE
izdaju
SVEUILINA
NAKLADA
LIBER - ZAGREB
i
Izdavako
KOLSKA
poduzee
KNJIGA - ZAGREB
Direktor
Slavko Goldstein
Glavni u r e d n i k
Milan Miri
Dr FIKRETA JELI-BUTI
USTAE I NEZAVISNA
DRAVA HRVATSKA
1941-1945.
ZAGREB,
1 977
SADRAJ
PREDGOVOR
Uvod
11
13
22
30
40
Dio p r v i
DOLAZAK USTAA NA VLAST
59
61
74
83
Dio d r u g i
ORGANIZACIJA USTAKOG SISTEMA
97
99
107
114
123
Dio t r e i
NAPORI ZA IRENJEM I UVRENJEM
OSNOVICE USTAKOG REIMA
DRUTVENO-POLITlCKE
135
137
137
150
158
158
162
178
185
187
187
190
196
203
214
Dio e t v r t i
POKUAJI PREVLADAVANJA KRIZE NEZAVISNE DRAVE HRVATSKE I
NJEN SLOM
223
225
241
278
ZAKLJUAK
311
Karte
316
Kratice
321
Kazalo imena
322
PREDGOVOR
Zadaa je ove monografije da pokua obraditi bitne komponente politike ustaa, koji
su sebe oznaavali kao poseban politiki pokret u hrvatskom narodu. Iako, s obzirom na
vremensko razdoblje koje obrauje, monografija obuhvaa godine od formiranja ustake
skupine 1929. do svibnja 1945, ipak je teite postavljeno na period od travnja 1941, jer on
ini zaokruenu cjelinu. Radi se, dakle, o razdoblju trajanja Nezavisne Drave Hrvatske, u
kojemu je ustaka politika dola do svog glavnog izraaja. To je vrijeme kada ustae, uz neposrednu pomo i podrku Treeg Reicha i faistike Italije, koji su ih u proglaenoj NDH
doveli na vlast, pokuavaju uspostaviti vlastiti politiki sistem. Glavnina sadraja ovog rada
odnosi se na prikaz tenji i napora ustaa da njihov sistem u NDH dobije potreban unutranji drutveno-politiki oslonac. Zbog toga je i razumljivo to se problemi politike ustaa
u razdoblju drugog svjetskog rata mogu sagledavati jedino razmatrajui poloaj i ulogu
NDH kao odreenog administrativno-politikog organizma.
Druge komponente sadraja dobile su svoje mjesto prvenstveno u relaciji s tom zadaom. Tako je prikaz odnosa glavnih okupacionih sila prema NDH i ustaama bio u funkciji
analize i objanjavanja statusa NDH u politici tih sila. Dakako da ni ta pitanja nije bilo mogue ire i potpunije prikazati. Ona mogu biti zasebna tema, koja zahtijeva daljnja sistematska istraivanja.
U okviru postavljene zadae nije bilo mogue posebno ulaziti i u prikaz razvoja narodnooslobodilakog pokreta u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, tj. na onim podrujima koje
je obuhvaala NDH. Prvenstveno se teilo da se objasni uloga ustaa kao ideolokog i politikog protivnika NOP-a, te posebno mjesto NDH u sklopu napora okupacionih sila protiv
njega. Uz to treba konstatirati da postojea opsena povijesna literatura o NOB-u i revoluciji
znatno pomae potpunijem sagledavanju te problematike.
to se tie prikaza razdoblja od 1929. do 1941. god, on prvenstveno ima uvodni karakter, iako sa irim i detaljnijim sadrajem. Potreba za tim prikazom nametnula se zato to to
razdoblje predstavlja prvu etapu u formiranju i razvoju ustake skupine, pa je i razumijevanje osnovne problematike ovog rada najue vezano s njime.
Dakako, tako postavljena zadaa utjecala je i na kompozicijski izgled teksta. On je u prvom redu pisan tematski, ali se stalno vodilo rauna i o kronolokoj dimenziji- Takav nain
obrade ove teme pokazao se najprikladnijim, to ne znai da nema i nedostataka. Sagledavanje politike ustaa u NDH, kao odreene historijske pojave, koja je nastala slomom Kraljevine Jugoslavije i nestala svretkom drugog svjetskog rata i pobjedom socijalistike revolucije u Jugoslaviji, temelji se u ovom radu na zaokruenoj obradi pojedinih tematskih cjelina, koje daju glavno obiljeje strukturi teksta. Pri tome se, dakako, nije mogla svugdje u
punoj mjeri postii funkcionalna povezanost pojedinih komponenata sadraja. Meutim, u
tom sklopu je ipak dovoljno prisutan sam dogaajni proces, koji omoguuje kontinuirani
uvid u politiku i ponaanje ustaa od njihova dolaska na vlast, pa do nestanka NDH.
Od drugih pitanja oko pristupa obradi ove teme, treba spomenuti i postojanje mnogobrojnih zasebnih naziva, kojima su ustae slubeno oznaavali pojedine pojave, ustanove
i oblike u svojoj politici Tu se prije svega radi o problemu glavnih naziva, koji uope ne
odraavaju stvarni historijski sadraj, to su im ga ustae namjenjivali. To su prije svega nazivi ustaki pokret i Nezavisna Drava Hrvatska. Oni se u ovom radu doslovno navode,
ali ih treba razumijevati iskljuivo u formalnom smislu rijei, dok su njihov stvarni sadraj
i znaenje na odgovarajuim mjestima posebno razmotreni.
0 ovoj temi postoji relativno znatna literatura u nas i u inozemstvu, koja je po svom
karakteru i sadraju vrlo raznovrsna.
Politika ustaa u drugom svjetskom ratu poela je privlaiti panju nae publicistike jo
u prvim godinama poslije osloboenja. Ona je ponajvie bila usmjerena na prikazivanje terora ustaa i okupatora, a osobito je vrijedna literatura memoarskog karaktera, koja opisuje
teror ustaa u pojedinim krajevima i mjestima, te u koncentracionim logorima. U daljnjim
godinama interes publicistike se irio, pa je bilo sve vie napisa o razliitim pitanjima i momentima iz politike ustaa u NDH. Treba posebno izdvojiti priloge onih autora koji ih temelje i na konzultaciji odreene izvorne grae (N. Milovanovi, M. Basta, M. Rajkovi, 5.
Baien, S. Simi, M. Peren).
to se tie znanstvenih radova, njihov se broj osjetno poveao posljednjih desetak godina. Napredak, koji od sredine ezdesetih godina obiljeava razvoj nae historiografije o narodnooslobodilakoj borbi i socijalistikoj revoluciji u Jugoslaviji 1941-1945, odrazio se i
na rezultatima u istraivanju politike okupacionih sila i njihovih suradnika. Razmatranje
politike njemakih i talijanskih okupatora na podruju Hrvatske i Bosne i Hercegovine, nametnulo je potrebu analize uloge ustaa i Nezavisne Drave Hrvatske. Veina tih priloga,
koji se u fragmentima ili u cijelosti odnose na NDH i ustae, otvara i obrauje sadrajno
nove probleme, dok neki od njih uspjeno dopunjuju i proiruju dosadanje. Pri tome treba
podvui da se znatan broj priloga temelji na istraivanju nove arhivske grae, u prvom redu
njemake provenijencije. Gledajui u cjelini te rezultate nae historiografije, moe se konstatirati da je ona do danas pokazala ve prilino irok i razliit interes za niz problema politike ustaa u NDH (F. ulinovi, B. Krizman, V. Novak, R. Bri, R. Hurem, S. Odi, B.
Petranovi, M. Coli i dr.). Ipak je osjetno najvea panja posveena 1941. godini- nastanku
NDH i dolasku ustaa na vlast.
Dakako, ova se podjela historijske literature izmeu solidnije publicistike i historiografije ne bi smjela doslovno razumijevati, jer, s obzirom na kvalitetu sadraja, u pojedinim primjerima postoji vidljiva podudarnost.
Treba konstatirati da se ustakom pokretu i NDH poklanja odreena panja i u nizu
priloga o NOB-u i socijalistikoj revoluciji u Jugoslaviji, prvenstveno u onima koji se odnose na podruja Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
U inozemstvu se - posebno u redovima ustake emigracije - poelo rano pisati o politici
ustaa u drugom svjetskom ratu. To su prije svega napisi pojedinih bivih ustakih funkcionera u NDH, koji nastoje opravdati politiku ustakog reima i vlastite postupke. Za razjanjavanje pojedinih pitanja mogu u tom pogledu donekle posluiti neki napisi memoarske
naravi (E. Kvaternik, E. Bulat, V. Vrani, V. Luburi, F. Dragojlov i dr.). Istodobno, u redovima emigracije sve se vie pojavljuju razliiti napisi koji prikazuju politiku ustaa
1941-1945, a temelje se i na konzultaciji odreene dokumentacije. Osnovna je zadaa te literature da bude prilog propagandi historijske opravdanosti stvaranja NDH, kao cilja kojemu i dalje treba teiti
1 u stranoj literaturi postoji vidljivo zanimanje za politiku ustaa i za NDH, to se prvenstveno odnosi na obradu irih tema. Pojedini historiari i publicisti koji istrauju poglavito razne probleme drugog svjetskog rata na podruju jugoistone Evrope i Balkana, dodiruju donekle i tu problematiku. U pojedinim radovima ona je i u sreditu panje (M. Bro-
szat, H. Sundhaussen). Za istraivaa su ti prilozi u prvom redu zanimljivi zbog nove arhivske grae na kojoj se temelje. Posebno treba istaknuti knjigu koju su napisali L. Hory i M.
Broszat: Der kroatische Ustascha - Staat 1941-1945, Stuttgart 1964, jer je to do danas jedini pokuaj cjelovitije rasprave o ustaama i NDH.
Izvorna graa za prouavanje ove teme opsena je i raznovrsna. S obzirom na postavljenu zadau, rad se preteno temelji na grai ustake provenijencije, koja dosad nije sistematski istraivana. Arhivska graa te vrste obiluje velikim brojem dokumenata, koji se nalaze pohranjeni u nizu, vie ili manje sreenih fondova pojedinih arhivskih ustanova, poglavito u Zagrebu i Beogradu. Meutim, ve prvi uvid u tu dokumentaciju pokazuje prilian
nedostatak one relevantne grade koja potjee iz glavnih ustanova i organizacija ustakog pokreta (Glavni ustaki stan, ustaki stoeri i logori) i NDH (Predsjednitvo vlade NDH, Ministarstvo oruanih snaga, Ministarstvo unutranjih poslova). Istina, postoji relativno znatna graa iz tih ustanova po svom opsegu, ali je ona po sadraju znatnim dijelom sporednijeg
znaenja. To je ponajvie posljedica sistematskog unitavanja najvanije dokumentacije,
koje su ustae sproveli prvih mjeseci 1945. god, tj. neposredno uoi sloma NDH.
Ta je graa najveim dijelom fragmentarno pohranjena u pojedinim ustanovama, dok
su rijetki sluajevi cjelovitije sauvanih fondova na jednom mjestu. Glavnina tih fondova
nalazi se u arhivu Instituta za historiju radnikog pokreta Hrvatske u Zagrebu i u arhivi Vojnoistorijskog instituta u Beogradu, dok se ostale skupine nalaze u drugim ustanovama, poglavito u Arhivu Hr\>atske u Zagrebu, Historijskom arhivu grada Zagreba, Diplomatskom
arhivu Dravnog sekretarijata vanjskih poslova, Beograd i u Arhivu Bosne i Hercegovine
u Sarajevu.
Objavljena arhivska graa moe se podijeliti u dvije osnovne skupine. U prvu ulaze dokumenti koji su objavljeni u samoj NDH. To su najveim dijelom administrativno-politike
odredbe pojedinih ustanova NDH, te tekstovi razliitih ugovora. Drugu skupinu ine dokumenti o ustaama i NDH, objavljeni poslije rata u razliitim zbirkama grae ili pojedinano.
Meu tim zbirkama glavno mjesto pripada Zborniku dokumenata i podataka o narodnooslobodilakom ratu jugoslovenskih naroda, u izdanju Vojnoistorijskog instituta. Tu se veinom radi o dokumentima koji potjeu iz razliitih vojnih ustanova NDH.
Ustaka tampa koja je izlazila u NDH takoer moe posluiti kao stanoviti izvor za obradu ove teme. Ona prije svega slui za upoznavanje organizacije i sistema ustake propagande, a sadrava i razliite podatke o samom ustakom pokretu i o ustanovama NDH. Uz
ustaku tampu treba dodati i ostalu periodiku, osobito pojedine asopise, koja je takoer
koritena u veoj ili manjoj mjeri
Graa njemake i talijanske provenijencije, posebno je koristila prilikom obrade politike Treeg Reicha i faistike Italije prema ustaama i NDH. To je prije svega graa iz arhiva
Vojnoistorijskog instituta gdje se najveim dijelom nalaze mikrofilmirani njemaki dokumenti iz pojedinih stranih arhiva, poglavito Bonna i Washingtona. Objavljen je tek vrlo mali
broj tih dokumenata, koji se neposredno odnose na temu ovog rada. Tu grau donekle dopunjuju suvremeni i memoarski zapisi pojedinih tadanjih talijanskih i njemakih funkcionera.
Zbog potpunijeg osvjetljavanja pojedinih pitanja, dijelom je posluila i postojea raznovrsna grada NOP-a.
Na kraju, treba spomenuti i posebne skupine grae to su nastale prvih godina poslije
osloboenja. Istraivanje terora okupatora i ustaa, koje je vrila Jugoslovenska dravna komisija za utvrivanje zloina okupatora i njihovih pomagaa, rezultiralo je objavljivanjem
nekoliko slubenih zbirki dokumenata. Njihov sadraj u mnogo emu pomae sagledavanju
sistema, opsega i oblika terora u NDH. Na alost, ta istraivanja nisu bila potpunije obavlje-
Uvod
USTAKA SKUPINA DO 1941. GODINE
Razmatranje politike ustakog pokreta 1941-1945. namee potrebu uoavanja nekih osnovnih obiljeja njihove politike djelatnosti u prethodnom razdoblju. Nedvojbeno je da su dolazak ustaa na vlast, travnja 1941, i njihova politika u ratnom razdoblju,
u odreenoj mjeri bili kontinuirani nastavak njihove dotadanje politike djelatnosti,
unato tome to su u tom, ratnom razdoblju drugi momenti imali odlunije znaenje.
Ustaki je pokret, i sam osobito isticao kako je stvaranje Nezavisne Drave Hrvatske rezultat njegove dotadanje borbe za rjeavanje hrvatskog nacionalnog pitanja. U tom su
okviru pojedini bitniji momenti iz predratne politike djelatnosti ustaa imali karakter
priprema za politiku praksu, koja je slijedila u ratnom razdoblju. 1
Po svom nastanku ustaka je skupina bila najue vezana uz razvoj politikih odnosa
u Kraljevini Jugoslaviji. Osnovni je biljeg tim odnosima davalo nacionalno pitanje, u prvom redu hrvatsko pitanje, koje je, s obzirom na snagu svojih nosilaca, bilo akutno od
samog nastanka jugoslavenske drave 1918. godine. Zbog toga je i opozicioni graanski
pokret u Hrvatskoj dobivao sve vei zamah, a os mu je bila Hrvatska republikanska seljaka stranka na elu s Radiem, iji je politiki utjecaj sve vie rastao u hrvatskom narodu. Unato tome hrvatski nacionalni pokret - kako se on u suvremenom politikom
rjeniku nazivao - bio je, s obzirom na svoje nosioce i njihove koncepcije, vidljivo heterogen. Upravo u tom okviru treba promatrati i pojavu ustaa kao politike skupine,
koja se deklarirala nosiocem posebne koncepcije o rjeavanju hrvatskog pitanja. Ustaka je koncepcija na neki najn imala svoje prve klice u politici Hrvatske stranke prava
u ijem krilu su se i poeli politiki formirati budui voe ustake organizacije. Vodstvo
spomenute stranke (nazivane jo i ista stranka prava ili samo Stranka prava), iji su
lanovi poznati pod imenom frankovaca (po osnivau stranke Josipu Franku), objavilo
je dodue u listopadu 1918. izjavu o svom rasputanju, ali u stvari do toga nije dolo. Naprotiv, potkraj studenog 1918, Hrvatska stranka prava istakla je potrebu dalje politike
djelatnosti. Iako je vodstvo stranke samo prije mjesec dana pozdravilo slom Austrougarske monarhije i podralo ideju novoosnovanog Narodnog vijea u Zagrebu o ujedinjenju Hrvata, Srba i Slovenaca, u novoj situaciji ono je nastupilo protiv te politike
Narodnog vijea (Aleksandar Horvat, Vladimir Prebeg).
Potrebu obnove svog rada vodstvo Hrvatske stranke prava temeljilo je na osudi jugoslavenske politike Narodnog vijea, koje je . . . nakon 29. listopada 1918. napustilo
sasvim stoljetni ideal i zahtjeve hrvatskog naroda na posebnu, samostalnu, neovisnu hr1
Uvodni dio teksta temelji se u p r v o m r e d u na m o j i m prilozima: Prilog p r o u a v a n j u djelatnosti ustaa do 1941, asopis za suvremenu povijest (dalje: SP), 1-2/1969, 55-91; Ustaki p o k r e t i
hrvatsko nacionalno pitanje, Jugoslovenski istorijski asopis (dalje: JI), 4/1969, 185-190. Ti prilozi
sadre i prikaz literature o toj problematici. Ovdje se, m e u t i m , ukazuje na niz novih m o m e n a t a
i podataka, s obzirom na drugaiji pristup.
vatsku dravu, te je uope stvarajui i ukidajui zakone prekorailo po hrv. saboru podijeljenu mu upravnu vlast ( . . . ) . Vodstvo stranke izraavalo je svoj stav isticanjem potrebe okupljanja svih hrvatskih politikih stranaka s ciljem da u slonom radu oko ujedinjenja hrvatskog naroda ouvaju hrvatsku dravu i da tako spase nacionalni i dravni
individualitet hrvatskog naroda od posvemanje propasti, koja mu prijeti. 2 U tom je
smislu obnovljena stranka formulirala i svoj politiki program. U njemu se na prvom
mjestu isticao republikanski karakter stranke, a kao njen osnovni cilj izraavala tenja
da ouva hrvatskom narodu njegov narodni individualitet i dravnu samosvojnost. U
vezi s tim, zastupana je potreba ujedinjenja hrvatskih zemalja (ukljuujui u njih i Bosnu
i Hercegovinu) na temelju hrvatskog dravnog prava u jednu samostalnu neodvisnu
hrvatsku dravu. 3 Treba konstatirati d a j e uz VI. Prebega, kao predsjednika Hrvatske
stranke prava, taj program potpisao i budui ustaki poglavnik Ante Paveli, kao tajnik
stranke, iji se utjecaj u redovima stranke sve vie osjeao u narednim godinama.
Unato svom isticanom radikalizmu, formuliranom u programu, Hrvatska stranka
prava nije mogla u daljnjem politikom razvoju doi do jaeg izraaja. Dva su osnovna
uzroka njene politike slabosti. Stranka je imala vrlo usku drutveno-politiku osnovicu, jer su njeni malobrojni pripadnici bili regrutirani iz redova nacionalistiki orijentiranih intelektualaca i bivih austro-ugarskih oficira, koji su bili esto nezadovoljni u
novoj dravi zbog svojih ugroenih karijeristikih interesa. Ali, znaajnije je bilo naglo
irenje i jaanje politikog utjecaja Hrvatske republikanske seljake stranke, koja je preuzela vodee mjesto u hrvatskoj politici. Oigledan znak slabog politikog utjecaja frankovaca, bili su njihovi izraziti neuspjesi na izborima. Zbog svega toga, Hrvatska stranka
prava nije mogla ni imati osjetnijeg utjecaja u Hrvatskom bloku, osnovanom 1921, a koji
je okupio sve graanske politike snage u Hrvatskoj (HRSS, Hrvatska zajednica, Hrvatska stranka prava, Hrvatski radniki savez) nasuprot centralistikoj politici reima. Uskoro je izbio otvoreni sukob izmeu vodstava Hrvatske stranke prava i HRSS. Povod
za sukob bili su prestanak dotadanje politike apstinencije HRSS i tenja za sporazumijevanjem s politikim grupama u Srbiji. Suprotstavljajui se unutar Hrvatskog bloka
pregovorima koji su zapoeli, vodstvo HSP je nastojalo da taj odreeni zaokret u politici
HRSS iskoristi za jaanje svoga utjecaja. Kritiziralo je Radievu politiku tumaei je kao
naputanje dotadanjeg programa borbe za nacionalno osloboenje hrvatskog naroda,
dok, navodno samo frankovci ostaju i dalje vjerni toj misiji. U tom je momentu, politika
koncepcija frankovaca o rjeavanju hrvatskog pitanja dola do jasnijeg izraaja. Izlaui
stav HSP na sjednici Sredinjeg odbora Hrvatskog bloka, 18. studenog 1922, V. Prebeg
je hrvatsko pitanje oznaio kao meunarodno pitanje, pa zbog toga njegovo rjeavanje ne ovisi o unutranjim politikim sporazumima. Suprotstavivi se najodlunije takvom stavu HSP, S. Radi je istakao da pravai ne vode hrvatsku nego tuu politiku.
Rezultat, tog sukoba bilo je iskljuenje HSP iz Hrvatskog bloka na Radiev prijedlog, koji
je bio jednoglasno usvojen. 4 Radi je suprotstavljanje HSP novoj akciji Hrvatskog bloka
ocijenio kao preokret, koji je prouzrokovao pojaani utjecaj frankovaca; istodobno, on
je optuio HSP zbog njenih veza s onim frankovcima koji su bili u emigraciji. Prema
2
F. Jeli-Buti, Prilog p r o u a v a n j u djelatnosti ustaa do 1941, n. dj., 56. Openito o pravatvu
te o f r a n k o v c i m a usp.: M. Gross, Povijest pravake ideologije, Zagreb 1973, i B. Krizman, Hrvatske
s t r a n k e p r e m a u j e d i n j e n j u i stvaranju jugoslavenske drave, zbornik: Politiki ivot Jugoslavije
1914-1945, Beograd 1973, 93-128.
3
ig
akciju Paveli je poveo u predizbornoj djelatnosti kao kandidat Hrvatskog bloka u izborima za Narodnu skuptinu, koji su odrani 11. rujna 1927. Tom prilikom je odrao
nekoliko govora u Zagrebu.' 0 U tim izborima Paveli je s Antom Trumbiem izabran kao
predstavnik Hrvatskog bloka u Narodnu skuptinu. 11 Tako je A. Paveli mogao u ime
Hrvatskog bloka zastupati svoju koncepciju i u parlamentu. U tom pogledu osobito je
bila karakteristina njegova nastupna izjava u Narodnoj skuptini na sjednici od 28. listopada 1927. Pozivajui se na hrvatsko historijsko pravo, koje je hrvatskom narodu jamilo nezavisnost ili zaseban dravnopravni poloaj u zajednici s drugim narodima, Paveli je situaciju nastalu nakon stvaranja jugoslavenske drave 1918. oznaio kao stanje
stvoreno (...) mimo i protiv volje hrvatskoga naroda. U vezi s tim, on je izjavljivao da
e Hrvatski blok, koji postojee stanje ne priznaje, svim zakonskim sredstvima raditi,
da se odnoaj hrvatskog naroda iz temelja izmijeni uspostavom hrvatske dravne samostalnosti. 12
Osim istupanja u Narodnoj skuptini i davanja izjava u tampi, 13 Paveli je poduzeo
organiziranje nekih konkretnijih politikih akcija. Podrku za tu djelatnost dali su mu
malobrojni pripadnici Hrvatske pravake republikanske omladine (HPRO), koja je organizirana 1926. u krilu Hrvatske stranke prava. 14 Daljnji korak u organiziranju pravake omladine bilo je odravanje tzv. Drugog sabora HPRO, odranog 2. rujna 1928. u Zagrebu. Tom prilikom donesena je rezolucija u kojoj se izraavao zahtjev za uspostavom
hrvatske drave. 15 Poslije toga uslijedilo je osnivanje i organiziranje omladinskih teroristikih grupa. 16 Prve vidljivije akcije HPRO bili su pokuaji organiziranja manifestacija
u povodu proslave dana Rakovice, tj. pogibije Eugena Kvaternika, 11. listopada, to
je zakljuio spomenuti sabor. Takva djelatnost HPRO dolazila je uglavnom do izraaja
u Zagrebu, gdje su i bile najbrojnije pristae organizacije.
Bez sumnje je HPRO u Zagrebu okupila najradikalnije pripadnike hrvatske nacionalistike omladine, koja se dvadesetih godina organizirala u nekoliko drutava. Te skupine sa malobrojnim lanstvom, nisu bile vre formirane, a programatski im je bila
zajednika parola nacionalnog ekskluzivizma i separatizma. Na Zagrebakom sveuilitu postojale su organizacije Kvaternik, Hrvatska mladica i Hrvatsko akademsko potporno drutvo (HAPD). U Kvaterniku su se organizirali i pripadnici iz srednjokolske
omladine. Pristae iz radnike omladine organizirali su se u Pravakoj radnikoj mladei. 17
10
11
2 - USTAE I NDH
17
28
U tom smislu t r e b a ve ocijeniti i misiju A. T r u m b i a u Beu, Parizu i L o n d o n u s ciljem da
ispita reagiranje slubenih krugova. (Opirnije o t o m e B. Krizman, T r u m b i e v a misija u inozemstvu
uoi proglaenja e s t o j a n u a r s k e d i k t a t u r e ( o k t o b a r - d e c e m b a r 1928), Historijski pregled (dalje: HP),
23
Opirnije o t o m e usp. T. Stojkov, Opozicija u v r e m e e s t o j a n u a r s k e d i k t a t u r e 1929-1935,
Beograd 1969, 97 i d.
listopada 1930. Radi se o sastanku s Krnjeviem i Koutiem u Salzburgu, prilikom Maekova povratka iz Praga, a kojemu je sastanku prisustvovao i Paveli. Prema nekim
podacima, tada je razgovarano o daljnjoj zajednikoj akciji. 30
Zajedniki momenat u toj suradnji mogla je dakle da bude u prvom redu akcija za
upoznavanje inozemstva s akutnou hrvatskog pitanja u Kraljevini Jugoslaviji. Budui
da su se s daljnjim razvojem sve vidljivije ispoljavale razlike u samim koncepcijama rjeavanja tog pitanja, i zamiljena suradnja sve je vie slabila. Vodstvo HSS-a bilo je prvenstveno zainteresirano da teite njegove politike akcije bude u zemlji, kako bi stranka mogla utjecati na politiko raspoloenje u Hrvatskoj. Zbog toga e njegova vanjskopolitika akcija u prvom redu biti dio politike taktike da bi se vrio pritisak na Beograd.
Nasuprot tome, politika Pavelia i njegove skupine potpuno e se orijentirati na podrku u inozemstvu, koristei se jaanjem revizionistikih aspiracija faistike Italije u sve
zamrenijim meunarodnim odnosima, a u kojem sklopu je Jugoslavija izazivala znatnu
panju. Prema tome, separatistika koncepcija rjeavanja hrvatskog pitanja nala je svoje prave nosioce u Paveliu i emigrantima oko njega.
Prvi Paveliev korak u emigraciji sastojao se u povezivanju sa malobrojnom frankovakom grupom u Beu, koja je emigrirala odmah po osnutku jugoslavenske drave.
Ta grupa je osnovala Hrvatski emigrantski komitet, kojemu je predsjednik bio Ivo
Frank, sin Josipa Franka. U njoj su se isticali oficiri bive austro-ugarske vojske, u prvom
redu general Stjepan Sarkoti te Ivan Perevi, Stjepan Dui i dr. Zahvaljujui odreenoj politikoj podrci i vezama u Austriji, spomenuti Komitet razvijao je akciju propagande za stvaranje hrvatske drave, tj. za ruenje novostvorene Jugoslavije. 31 Taje akcija bila naroito izraena u prvim poslijeratnim godinama, kada su pojedini lanovi komiteta uspostavili veze sa slubenim krugovima Maarske i Italije. Stavivi se u njihovu
slubu, dobivali su i financijsku pomo. 32
30
P r e m a zabiljeci A. Trurnbia, d o g o v o r e n o je da Paveli vodi politiku s Talijanima, Kouti
izmeu Italije i Engleske, Krnjevi dri se Engleza a Keman neka se dri legalno i u vezi sa Francuzima. (Lj. Boban, Iz historije o d n o s a izmeu VI. Maeka i d v o r a u vrijeme estojanuarskog reima - odnosi do o k t r o i r a n o g Ustava od 3. IX 1931, HZ XVIII, 1965, 78; isti, Maek i politika Hrvatske seljake stranke 1928-1941. Iz povijesti hrvatskog pitanja, Zagreb 1974, Sv. I, 52-53).
31
Opirnije o t o m e Komitetu pisao je M a n k o Gagliardi, j e d a n od njegovih lanova, u brouri:
Istina o hrvatskom e m i g r a n t s k o m komitetu 1919-21. Odgovor na n a p a d a j e Stjepana Radia, Graz,
1922. Od literature usp.: J. Horvat, Politika povijest Hrvatske 1918-1929, Zagreb 1938,221-222; isti,
Hrvatski p a n o p t i k u m , Zagreb 1965, 209-210; R. Horvat, n. dj., 124-129.
O vanjsko-politikom poloaju Jugoslavije usp. knjigu B. Krizmana, Vanjska politika jugoslavenske drave 1918-1941. Diplomatsko-historijski pregled, Zagreb 1975, 49 i d., te rasprave V. Vinavera, Englesko i italijansko zaokruivanje Jugoslavije 1926-1928, Istorija XX veka, VIII, Beograd 1966, 84 i d. i Ugroavanje Jugoslavije 1919-1932, V ojnois torij ski glasnik (dalje: VIG), 1/1968,
127-147.
32
Zasigurno je da je Paveli imao dodira sa slubenim m a a r s k i m i talijanskim krugovima prije odlaska u emigraciju. Tako je imao vezu s m a a r s k i m konzulatom u Zagrebu. (Usp. T. Stojkov,
O spoljno-politikoj aktivnosti vodstva Seljako-demokratske koalicije uoi S e s t o j a n u a r s k e diktature, Istorija XX veka, IX, Beograd 1968, 309). U ljeto 1927, na p o v r a t k u iz Pariza, gdje je sudjelovao
na e v r o p s k o m kongresu gradova kao delegat grada Zagreba, Paveli se svratio u Rim i na svoju inicijativu doao u d o d i r s n e k i m predstavnicima talijanske vlade. (Usp. /. Jareb, Pola stoljea hrvatske
politike, B u e n o s Aires 1960, 51). Tom p r i g o d o m on se sastao s visokim faistikim f u n k c i o n e r o m
R. F. Davanzatiem, k o j e m u je u r u i o p o s e b a n m e m o r a n d u m u p u e n Mussoliniju. Neto ranije isti
je m e m o r a n d u m I. Frank u p u t i o faistikoj vladi u Rimu p r e k o talijanskog poslanika u Budimpeti.
U m e m o r a n d u m u Paveli izraava p u n u n a d u u Mussolinijevu p o d r k u njegovoj akciji za stvaranje
samostalne hrvatske drave, koja bi po svom statusu bila najue vezana uz interese faistike Italije. Po k o n k r e t n i m teritorijalnim i d r u g i m ustupcima, koje Paveli nudi Mussoliniju, taj m e m o r a n d u m uvjerljivo svjedoi o njegovoj s p r e m n o s t i da se p o t p u n o stavi u slubu faistike Italije. (Mem o r a n d u m i neki drugi d o k u m e n t i o toj Pavelievoj akciji objavljeni su u zbirci: I d o c u m e n t i diplomatici italiani, Rim 1967, ser. VII, sv. 5. Kod nas ih je u prijevodu objavio M. Rajkovi u Vjesniku,
1-2. IX 1974).
Paveli je uskoro uvrstio svoje veze s tom grupom zadobivi ubrzo i jak utjecaj na
njene lanove. Jedan od prvih koraka nove akcije bilo je osnivanje novinske agencije
Gri, koja je imala za cilj da objavljuje razliite propagandne materijale putem kojih
bi se upoznavala inozemna javnost s pogledima Pavelia i njegove skupine na rjeavanje
hrvatskog pitanja. Glavnu zadau u tom pogledu imalo je novopokrenuto glasilo Gri,
a u redakciji Gustava Pereca. 33
Traei podrku za svoju politiku akciju Paveli je ubrzo uspostavio prisnije veze
s predstavnicima makedonskog separatistikog pokreta VMRO (Vnatrenata makedonska revolucionerna organizacija). Premda se ne moe sa sigurnou utvrditi da li je Paveli jo prije odlaska u emigraciju imao nekih vrih dodira i sporazum s VMRO-om,
ipak su na mjestu neke pretpostavke o toj suradnji. Tako je on bio branitelj makedonskim separatistima na sudskom procesu u Skoplju, potkraj 1927. godine. 34 Njegov nastup u emigraciji privukao je panju makedonskih separatista pa je bio pozvan u posjet
Bugarskoj. Bez sumnje takva je akcija odgovarala i jednoj i drugoj strani, jer se njome
isticalo irenje separatistike akcije protiv Jugoslavije. U travnju 1929. Paveli je, zajedno s Perecom, boravio u Sofiji, kao gost Nacionalnog makedonskog komiteta, i tamo
se sastao s voama VMRO-a Vanom Mihajlovim i K. D. Stanievim. Ishod tih dodira
bilo je izdavanje Deklaracije o zajednikom radu hrvatskih i makedonskih separatista.
U njoj se istie da objema stranama . . . nemogui reim, kome su podvrgnute Hrvatska
i Makedonija, podjednako nalae, da koordiniraju svoju legalnu djelatnost za izvojtenje
ovjejih i narodnih prava, politike slobode te potpune nezavisnosti Hrvatske i Makedonije. 36 Paveliev boravak u Sofiji i oita tolerantnost bugarske vlade prema protujugoslavenskoj atmosferi izazvali su reagiranje vlade u Beogradu. Uloen je otar protest
kod bugarske vlade, a Sud za zatitu drave u Beogradu o s u d i o j e u srpnju 1929. Pavelia
i Pereca na smrt in contumatiam. 3 6
Zbivanja u Sofiji zaprijetila su i mogunou izbijanja nesuglasica izmeu jugoslavenske i austrijske vlade, pa je Paveliu bio uskraen daljnji azil u Austriji. Time zapoinje i nova etapa u njegovom emigrantskom djelovanju: Paveli je preao u Italiju, gdje
ostaje sve do dolaska u Zagreb, travnja 1941.
Pavelieva emigrantska djelatnost u prvoj polovici 1929, tj. do dolaska u Italiju,
moe se oznaiti kao posebna etapa u kojoj je on nastojao da uspostavi to vie osobnih
veza s razliitim faktorima. Uspio je okupiti i skupinu istomiljenika, koji e u daljnjoj
djelatnosti postati njegovi glavni pomagai i organizatori pokreta (Branimir Jeli, Gustav Perec, Ivan Perevi, Mladen Lorkovi i Mile Budak). Isto tako, Paveli je svojim
akcijama i propagandom svratio donekle na sebe i pozornost slubenih krugova Maarske, Bugarske, Italije, Njemake. Posebno su vane veze s makedonskim separatistima
ije e metode politike borbe u mnogome biti uzor ustaama.
Za nastavak Pavelieve politike djelatnosti u Italiji atmosfera je bila prilino povoljna. Akcija za razbijanje Jugoslavije dobivala je sve znaajnije mjesto u Mussolinijevoj
ekspanzionistikoj politici prema Balkanu, pa je razumljivo to je Paveli mogao izazi33
List je izlazio p o v r e m e n o na hrvatskom, n j e m a k o m i f r a n c u s k o m jeziku do 1933, kada su
ga austrijske vlasti zabranile. Arhiv Instituta za historiju radnikog p o k r e t a Hrvatske (dalje: IHRPH), MF 23, sn 463. O p o k r e t a n j u Gria usp. Naa domovina, Zagreb 1943, sv. 2, 1049.
34
Putem hrvatskog dravnog prava, n. dj., 34-39. O Pavelievim vezama sa VMRO i emigrantima u Beu donosila je vijesti i s u v r e m e n a tampa.
36
Deklaracija je objavljena u brouri: Za Nezavisnu dravu Hrvatsku - P o v o d o m trogodinjice
Sofijske deklaracije, naklada Gria, 1932.
36
i ogranienija sredstva i metode djelatnosti. Vjerojatno se u takvom konstituiranju ustakog pokreta osjea i traenje uzora u organizaciji faistikog i nacionalsocijalistikog
pokreta.
Ovdje treba ukazati i na falsificirane tvrdnje ustaa d a j e Paveli osnovao pokret prije svog odlaska iz zemlje, tj. poetkom sijenja 1929, dakle odmah nakon proglaenja diktature. 4 3 Falsificiranim podacima o osnivanju pokreta u zemlji, ustae su se osobito koristili u svojoj politikoj propagandi u NDH, teei da naglase autohtonost pokreta i kontinuitet Pavelieve politike djelatnosti. Meutim, unato mistifikaciji oko nastanka ustakog pokreta, treba upozoriti na stanovite elemente, koji se doista mogu oznaiti kao
prve klice kasnije ustake organizacije: u krugu Pavelievih pristaa u vrijeme neposredno prije njegova odlaska u emigraciju ve se konkretno razmatralo poduzimanje teroristikih akcija. To je donekle bilo vidljivo s osnivanjem spomenute organizacije Hrvatski domobran. 4 4
43
Tako se ve u s p o m e n u t o m Ustavu donosi falsificirani podatak da je on izraen 7. sijenja
1929 u Zagrebu i potpisan od ustaa utemeljitelja. Taj d a t u m se isticao kao dan nastanka ustakog
pokreta. Meutim, kasnije su i sami ustae nekoliko p u t a mijenjali taj d a t u m . (Usp. o tome: J. Jareb,
n. dj., 42-43; F. Jeli-Buti, Prilog p r o u a v a n j u djelatnosti ustaa do 1941, n. dj., 61).
44
Usp. bilj. 19. P r e m a pisanju M. Bzika, etrnaest godina ustake borbe, zbornik: Hrvatska na
n o v o m putu, Zagreb, bez god. izd. (1944), 104, u okviru Hrvatskog d o m o b r a n a stvaraju se i prvi tzv.
rojevi, kao m a n j e teroristike grupe.
45
Ustaa, s r p a n j 1932.
Nije n a m bio d o s t u p a n prvobitni tekst Naela ustakog pokreta. Tek po dolasku u zemlju
1941. ustae su u t a m p i i publicistici razvili iroku p r o p a g a n d u o Naelima. U m n o t v u napisa i
k o m e n t a r a o njima istie se b r o u r a D. Crljena, Naela hrvatskog ustakog pokreta, Zagreb 1942,
koja je zapravo bila njihov zvanini tuma, te se na osnovu nje ovdje d o n o s e pojedini citati. O Naelima usp. i F. Jeli-Buti, Prilog p r o u a v a n j u djelatnosti ustaa do 1941, n. dj., 61-63; F. ulinovi,
O k u p a t o r s k a podjela Jugoslavije, Beograd 1970, 178 i d.
46
Ustaki pokret odluno je negirao povijesno znaenje ilirskog pokreta u stvaranju moderne hrvatske nacije, istiui d a j e on bio prva zabluda, koja je, zamjenjujui hrvatsko ime ilirskim, dovela u sumnju hrvatsku narodnu samosvojnost. Prema tome, nije
bila shvaena bit ilirskog imena kao zajednikog naziva kojim su se prevladavale pokrajinske politike tendencije u razjedinjenim hrvatskim zemljama, zbog ega je i sam ilirski pokret poznat i pod imenom hrvatskog narodnog preporoda. Suprotstavljajui se toj
ideji, ustaki pokret se pozivao na politike misli Ante Starevia, koji je, prema tumaenju u Naelima, zabludu ilirizma suzbio i unitio na sjajan nain. Prema tome, ustaki pokret je korijene svojoj politikoj koncepciji o rjeavanju hrvatskog pitanja nastojao da pronalazi u pravatvu. Starevi je bio proglaen idejnim utemeljiteljem ustake koncepcije, te kao otac domovine istican preteom i inspiratorom ustakog
poglavnika Pavelia. Zloupotrebljavajui, prema tome, ideologiju Ante Starevia, ustae su glavno uporite nalazili u njegovoj velikohrvatskoj koncepciji, tumaei je dakako
na svoj nain. Nastojei da teoretski formuliraju vlastitu velikohrvatsku koncepciju, ustae su zloupotrebljavali Stareviev ekskluzivizam, tj. njegovu velikohrvatsku, a to znai na svoj nain i unitaristiku koncepciju, koja je negirala srpsku i slovensku naciju, te
isticala iskljuivo pravo Hrvata na samostalni nacionalni razvoj. U buduoj ustakoj dravi, prema Naelima, hrvatski narod treba da ini jedinsvenu i iskljuivu cjelinu, te on
jedini ima vladati u svojoj dravi i upravljati sa svim svojim dravnim i narodnim poslovima.
Stvaranje jugoslavenske drave 1918. bilo je, prema tumaenju ustaa, vrhunac nijekanja hrvatske narodne samosvojnosti u povijesti hrvatskog naroda. Ustae su hrvatskom nacionalnom pokretu u Jugoslaviji pridavali posebnu zadau obrane kulturnog Zapada od Istoka, koji je nastojao hrvatski narod prevariti nestvarnom jugoslavenskom idejom. Svoju velikohrvatsku koncepciju ustaki je pokret temeljio na veliini hrvatskog teritorija i znaenju rijeke Drine kao granice dvaju svjetova, zapadnog
i istonog. Istiui tako granicu budue ustake drave, ustaki je pokret svoju koncepciju rjeavanja hrvatskog pitanja gradio na iskljuivoj antijugoslavenskoj orijentaciji. 47
U Naelima se pridavalo posebno mjesto i pitanjima drutvenog ureenja budue
ustake drave, ali su ona, usporeena s velikohrvatskom koncepcijom i separatizmom
bila nerazraena i dolazila su u drugi red. Meutim, sama rasistika komponenta bila
je jasno izraena. Ustaka drava trebala je da postane zajednica u kojoj ne smije odluivati nitko tko nije po koljenima i po krvi lan hrvatskog naroda (...). U Naelima
se seljatvo istie kao temelj i izvor svakog ivota, pa je kao takvo pravi nosilac svake
dravne vlasti u hrvatskoj dravi. Pridajui tako osnovnu ulogu seljatvu, ustaki je pokret u tom okviru zamiljao i sve ostale drutvene slojeve naroda, jer oni svi potjeu iz
seljakih obitelji. Oito je da takva formulacija nije bila posebna karakteristika za sam
ustaki pokret. Seljatvo je u to vrijeme isticano kao sr programa mnogih politikih
stranaka u zemljama srednje i jugoistone Evrope, u kojima je bilo daleko najvei dio
stanovnitva. Dobivanjem prava glasa poslije prvog svjetskog rata u novostvorenoj jugoslavenskoj dravi, ono je postalo osobito privlaan faktor za razliite politike skupine. Zahvaljujui ba toj injenici Hrvatska seljaka stranka izrasla je u najveu politiku
snagu u hrvatskom narodu. Zbog toga je i spomenuta formulacija u Naelima imala u
prvom redu svoj propagandni smisao.
47
Ovdje t r e b a ukazati na razlike p o j m o v a o nezavisnoj i samostalnoj Hrvatskoj izmeu
HSS-a i ustaa. p r v o m sluaju rije je o tenji za to v e o m samostalnou u jugoslavenskom
okviru, dok se u d r u g o m sluaju radi o bezrezervnoj antijugoslavenskoj orijentaciji. Naroito u prop a g a n d n o m smislu granica se ovdje nije uvijek j a s n o osjeala. Otud i n a v o d n a p o d u d a r n o s t ciljeva
HSS i ustakog pokreta. (Lj. Boban, S p o r a z u m Cvetkovi-Maek, Beograd 1965, 303).
U pogledu same razrade koncepcije o drutvenoj organizaciji budue ustake drave, koja bi se temeljila po uzoru na totalitarne sisteme, treba istai da ustaki pokret
nije izradio vlastitu koncepciju. Meutim, on se bezrezervno deklarirao za koncepciju
novog evropskog poretka, tj. kao budui nosilac izgradnje onog drutvenog poretka,
koji je postojao u faistikoj Italiji i koji su nacionalsocijalisti podizali u Njemakoj po
svom dolasku na vlast. Bez sumnje je takvo deklariranje bilo u naelu dovoljno da Paveli i ustae dobiju podrku na tlu faistike Italije, iako Italiju nisu toliko zanimali ustae u tom pogledu, koliko kao odreeni faktor u realizaciji njene revizionistike politike prema Jugoslaviji. S druge strane, s takvom koncepcijom se u biti podudarao i osnovni interes ustaa, tj. njihova separatistika koncepcija o stvaranju posebne hrvatske
drave. Realizacija, dakle, takve koncepcije s osloncem na silu u ijoj su se slubi nalazili,
mogla je jedino jamiti dolazak ustaa na vlast. 48
Od ostalih karakteristinih dokumenata, koji razrauju programatske koncepcije
ustatva formulirane u Naelima, treba istai Paveliev opseniji spis: Die kroatische
Frage (Hrvatsko pitanje), nastao u jesen 1936, a imao je karakter memoranduma. 4 9
Njime se nastojalo zainteresirati njemake politike krugove za koncepciju ustakog pokreta u rjeavanju hrvatskog pitanja, te je njima bio i namijenjen. Bez sumnje je taj dokument bio korak dalje u oblikovanju politikih koncepcija ustakog pokreta, te su one
u njemu bile odreenije izraene. Deklarirajui se kao pristaa novog evropskog poretka, Paveli je svoje poglede na hrvatsko pitanje postavio u okvir njemake revizionistike politike prema evropskom versajskom sistemu. On je u memorandumu pokuao
u prvom redu prikazati hrvatsko pitanje kao ozbiljno meunarodno pitanje iz kojeg bi
se mogli izroditi nepredvieni potresi, te bi bilo vrlo korisno kad bi mu se u Njemakoj posvetila vea panja kao jednom dijelu revizionistikog i dunavskog problema
(...). Nastojei uz to uvjeriti politike vrhove Treeg Reicha u neophodnost stvaranja
hrvatske drave, koja bi se prihvatila uloge uspostavljanja novog evropskog poretka na
Balkanskom poluotoku, Paveli je isticao gledite ustaa da Hrvati ne priznaju jugoslavensku dravu, izuzevi mali dio inteligencije, ponajvie tuinske krvi, koji zastupa
ideju jugoslavenskog jedinstva. Kao dalju vlastitu potvrdu za potrebu vezanja sudbine
hrvatskog naroda uz budunost njemakog naroda u preureenoj Evropi, Paveli je do
kraja ispoljio antislavensku koncepciju ustatva, insistirajui na uvjeravanju da u irokim slojevima hrvatskog naroda nikada nije postojala neka opa slavenska sviest, to
je dokaz da Hrvati uope i nijesu slavenskog, nego gotskog podrietla.
Svoje deklariranje za faistiki sistem, koji treba da bude osnova novog evropskog
poretka, Paveli je jo vie istakao u svojoj knjizi: Strahote zabluda, objavljenoj u Ita48
F. ulinovi, O k u p a t o r s k a podjela, n. dj., 184-185, istie ove osnovne karakteristike Naela
u svojoj analizi: velikohrvatski nacionalni unitarizam, hrvatski nacionalni ekskluzivizam, dravnopravni historizam, hrvatski nacionalistiki ovinizam, hrvatski separatizam, vjerska pripadnost,
klasni graanski k a r a k t e r ustatva, faizam, rasizam, korporativizam, terorizam. Meutim, k a k o je
ve istaknuto, u Naelima ne moe se nai t a k o iroka r a z r a d a koncepcije o m j e s t u i ulozi ustatva
u okviru faizma. Neosnovane su sasvim s u p r o t n e t v r d n j e da ustaki p o k r e t nije bio po svojim prog r a m a t s k i m k o n c e p c i j a m a p o d odlunijim u t j e c a j e m faizma, te da se izvjesna profaistika orijentacija pojedinih nosilaca ustatva moe (se) tumaiti jedino vanjskopolitikim razlozima, j e r se je
mislilo, da e se p o m o u Hitlerove protu-versailleske politike moi razbiti Jugoslaviju i obnoviti
s a m o s t a l n u hrvatsku dravu. (/. Jareb, n. dj., 41).
49
Taj Paveliev m e m o r a n d u m je u NDH objavljen 1942. u b r o u r i p o d naslovom: Dr Ante Paveli rieio je h r v a t s k o pitanje (citati se d o n o s e p r e m a t o m izdanju). M e m o r a n d u m je jae zainteresirao n j e m a k o Ministarstvo vanjskih poslova tek p o e t k o m travnja 1941, kad se p r i p r e m a o napad na Jugoslaviju. t a m p a n je tada u nakladi Instituta za p r o u a v a n j e granica i inozemstva (Institut f r Grenz u n d Ausland-studien) u Berlinu, i bio n a m i j e n j e n slubenoj upotrebi. (L. Hory-M.
Broszat, n. dj., 28 i d.).
liji. U toj knjizi teite je postavljeno na borbu protiv boljevike opasnosti kojoj se,
prema Paveliu, moe suprotstaviti samo faizam. U knjizi on daje punu podrku talijanskom faizmu i njemakom nacionalsocijalizmu. 50
Kako se vidi, ustaki je pokret sebe bezrezervno vezao uz faistiku Italiju i Trei
Reich, temeljei svoje programatske koncepcije iskljuivo na podrci tih sila, tj. veui
ostvarenje svojih interesa stavljanjem u njihovu slubu. Koncepcija ustaa o rjeavanju
hrvatskog pitanja bila je prema tome formulirana u svojim osnovnim postavkama. U
iduim godinama ustae joj u emigraciji nisu u biti pridonijeli nita novo. Stoga je bila
vanija njena razrada i propaganda za nju u samoj zemlji, koliko je to, dakako, politiki
razvoj omoguavao.
Od samog poetka konstituiranja ustakog pokreta Paveli je osobitu panju posveivao pitanjima njegove organizacije. Tako je doneseno niz pravila i propisa, preteno
u toku 1932, kada je objavljen i spomenuti Ustav kao glavni dokument u kojemu je razraena organizaciona struktura pokreta. Zanimljivo je da su se tek pojedini propisi odnosili na konkretnu organizaciju ustaa u emigraciji, dok je glavnina bila namijenjena
stvaranju organizacije u zemlji. Za organizacionu strukturu ustakog pokreta bilo je bitno teritorijalno naelo, tj. da je on zamiljen u skladu sa koncepcijom same politikoadministrativne podjele budue ustake drave na upanije kao glavne jedinice.
Osnovne jedinice u organizaciji i hijerarhiji pokreta, koje su okupljale njegove pripadnike, dijelile su se prema Ustavu u etiri vrste. Osnovna jedinica je zbir, koji je okupljao pripadnike pokreta s manjeg podruja (selo, naselje, ulica). Skup svih zbirova na
podruju jedne opine inio je tabor, a svi tabori na podruju jednog kotara inili su logor. Najvea jedinica bio je ustaki stoer, koji je okupljao sve logore na podruju jedne
upanije. Na elu tih jedinica predvieni su odgovarajui ustaki funkcioneri: zbirnici,
tabornici, logornici i stoernici. Oni, u odnosu na svoj rang, treba da predstavljaju ustaki pokret, kao jedinu politiku organizaciju u odgovarajuim upravnim jedinicama
budue ustake drave. Na elu itavog pokreta bio je Glavni ustaki stan (GUS) koji je
rukovodio cjelokupnim organizaciono-politikim radom. GUS se sastojao od tzv. doglavnikog vijea i pobonikog zbora. Prvi se organ sastojao od najvie 12 doglavnika,
a drugi od najvie 7 poglavnih pobonika. Na elu GUS-a bio je ustaki poglavnik koji
je ujedno smatran voom itavog pokreta. On je postavljao i razrjeavao sve visoke
funkcionere pokreta. Kako se, dakle, moe jasno vidjeti, ustaki pokret je u organizacionom pogledu u mnogome nalazio uzor u faistikom i nacionalsocijalistikom pokretu. To je osobito dolazilo do izraaja u isticanju mjesta i uloge ustakog poglavnika u rukovoenju pokretom. U njegovoj linosti je usredotoena sva vlast u pokretu i buduoj
ustakoj dravi. Sam Ustav izriito ukazuje na bezuvjetnost podreivanja svih pripadnika pokreta poglavnikovim odredbama. To je bilo najvidljivije u formulaciji prisege,
koju ustae polau pri stupanju u pokret. 51
Dakako, spomenuti propisi o organizaciji pokreta mogli su tek djelimino da se primjenjuju u uvjetima emigracije. Tadanja se djelatnost sva iscrpljivala u organiziranju
i obuavanju manjih naoruanih grupa prisegnutih ustaa, a primjenjivani su i pojedini
propisi o mobiliziranju pripadnika pokreta i polaganju prisege, njihovom vojnikom
50
Knjiga je tampana u Sieni 1938, na talijanskom jeziku pod p s e u d o n i m o m : A. S. Mrzlodolski,
a naslovom fcrrori a orrori. Ova knjiga bila je osobito p r o p a g i r a n a u NDH. Objavljena je u Zagrebu 1941. godine.
51
U formulaciji prisege, koju donosi Ustav, istie se da e svaki organizirani ustaa bezuslovno izvravati sve o d r e d b e Poglavnika te da e sve uiniti to mu Poglavnik naloi. (Ustaa, 22.
V 1941).
obuavanju i politikoj pripremi, vrenju slube, disciplini i dr. 52 Glavna zadaa obuke
ustaa bilo je njihovo osposobljavanje za vrenje teroristikih akcija, pa se najvie panje posveivalo uvjebavanju izvoenja atentata, raznih diverzija, te pravljenju paklenih
strojeva. Bilo je to usvajanje tzv. tehnike revolucije, kako su je ustae nazivali. 53
Bile su izraene i neke konkretnije direktive za stvaranje ustake organizacije u
zemlji. Date su preciznije upute za osnivanje i teritorijalnu podjelu ustakih organizacija
na podruju Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Upute govore o potrebi potpune konspirativnosti, te zbog toga nikako nije dobro drati neke formalne sastanke i upisivanja. 54
Izraen je i poseban nacrt teritorijalne podjele ustakih organizacija u zemlji po kojemu
bi se primijenile odredbe iz Ustava o taborima, logorima i stoerima. Prema posebnoj
upanijskoj podjeli budue ustake drave bilo je predvieno da na podruju Hrvatske
i Bosne i Hercegovine bude 19 upanija, a u skladu s tim 19 ustakih stoera. 55
Politika priprema ustaa bila je najue povezana s vojnikom obukom. Osnovni cilj
te vrste obuke bilo je politiko objanjavanje sredstava i metoda u djelatnosti ustaa. 66
Najvie se polagalo na objanjavanje opravdanosti upotrebe svih sredstava prinude i terora u postizanju glavnih ciljeva pokreta, koji su proklamirani u Naelima i Ustavu. Parola borbe za osloboenje i nacionalnu nezavisnost hrvatskog naroda u ustakoj dravi,
isticana je konstantno kao osnovni motiv bespotedne borbene akcije protiv svih neprijatelja koji piju krv hrvatskom narodu. Nigdje u nijednoj zemlji na svijetu - pisao
je Ustaa, srpnja 1932 - nije se sakupilo toliko doklaenih iarija, koliko na svetome
hrvatskom tlu, koji ivu od hrvatskog naroda, nu umjesto da mu za to daju hvalu, i da
mu pomognu u njegovoj nadovjenoj borbi za slobodu, oni slue tuinskom nametniku i tiranu, a piju i siu krv hrvatskom seljaku i radniku. Parola osvete davala je osnovni
ton i u obuci kadra i u samoj propagandi. 6 7 Takav karakter svoje politike akcije, ustae
su oznaavali pojmom revolucije, koja treba da dovede do stvaranja ustake drave, tj.
do njihova dolaska na vlast. Revolucijom, krviju i orujem - p i s a o je Ustaa u veljai 1932
- treba sruiti tuinsku tiraniju i uspostaviti nezavisnu dravu Hrvatsku! U tu svrhu kupe
se borci u revolucionarne ustake redove, za taj cilj opremaju se i naoruavaju ustae.
Ustaka hrvatska revolucionarna organizacija znade uzroke nesree, nu znade i sredstva, kojima se stie sloboda, spas i srea hrvatskoga naroda. U tom cilju, na tom putu,
pregaziti e sve zapreke vrstom oruanom rukom.
Osnivanje Glavnog ustakog stana, poetkom 1932, bio je najvjerojatnije prvi konkretan korak Pavelia u formiranju ustake organizacije. 68 Prema podacima iz Ustae,
GUS je izdavao sve direktive i upute u vezi s pripremama za osnivanje organizacije,
62
Tako su, p o r e d Ustava, d o n e s e n i Propis o ustakoj disciplini, Propis o p r o v o e n j u ustake organizacije, o novaenju, udjelbi i prisegi, Propis o ustakoj odori, o p r e m i i oruju. (Ustaa,
s r p a n j 1932). Godine 1932. izraen je i ustaki grb, koji se p r e m a o d r e e n o m propisu nosio na kapi
sprijeda. On je imao oblik slova U sa z n a k o m g o r u e b o m b e u n j e m u . (Ustaa, travanj 1932).
53
54
meu njima Ustav i Naela. Premda u Ustavu nije preciznije odreena uloga GUS-a,
izuzev imenovanja funkcionera, ipak se moe zakljuiti da je trebalo da on predstavlja
najvii organ ustake organizacije. U samoj praksi, djelatnost GUS-a najee je oznaavala upravo pojedine akcije samog Pavelia kao poglavnika, koji se nalazio na elu GUS-a.
Po svoj prilici je sam Paveli bio u stvari jedini predstavnik GUS-a. Nema meutim
pouzdanijih podataka o tome je li Paveli svoje pojedine najprisnije suradnike formalno
imenovao za lanove GUS-a, iako je to Ustavom bilo precizirano. To je bez sumnje mogao
biti samo dokaz da GUS u formalnom smislu nije ni vrio namijenjenu mu funkciju. Sva
vlast nad organizacijom bila je usredotoena u linosti ustakog poglavnika, o ijoj je
volji prvenstveno ovisila i pozicija svakog pojedinog lana, pa prema tome i onih najuglednijih. 69
Kod prikaza glavnih punktova ustake organizacije u emigraciji treba poi od injenice da se njena glavnina nalazila u Italiji. U Italiji je ustaka skupina bila najbrojnija
i tu se nalazila vodea grupa ustaa okupljenih oko Pavelia. 60 To su u prvom redu bili:
Eugen Dido Kvaternik, Mijo Babi, Andrija Artukovi, Mile Budak, Erih Lisak, Joa Milkovi, Ivo Hereni, Vilko Penikar, Zvonimir Pospiil, Ante Mokov, Jure Franceti,
Vjekoslav Servatzy, Stanko Hranilovi, Mijo Bzik, Tomislav Serti, Jerolim Kati, Ante
Pejkovi, Ivan i Kruno Devi. Osim toga, tamo je bio i glavni propagandni centar, koji
je osobitu djelatnost razvijao do jeseni 1934, tj. do atentata na kralja Aleksandra u Marseilles Iz Italije je vodio i glavni kanal za prenoenje propagandnog materijala i oruja
u zemlju, s ciljem da se organiziraju teroristike akcije i stvara ilegalna ustaka organizacija. Iz Italije su inicirane i organizirane dvije najvee ustake teroristike akcije: tzv.
velebitski ustanak i marsejski atentat. Takoer su pojedinci ustae iz zemlje odravali
u prvom redu vezu s emigracijom preko Italije. 61
Posebno je znaenje ustaki punkt u Italiji dobio poslije atentata u Marseilleu, kada
postaje stjecite najveeg dijela ustake emigracije u Evropi. Premda je od tada javna
ustaka djelatnost gotovo potpuno zamrla i u Italiji, a sam Paveli morao biti zatvoren,
ipak je koncentracija ustaa n a j e d n o m mjestu sprijeila opasnost njihova osipanja, to
se u nastaloj situaciji lako moglo dogoditi. Tako su ustae mogli i dalje ostati odreen
faktor s kojim je Italija raunala za eventualne potrebe u budunosti. Tada je bilo u Italiji neto vie od 500 ustaa. 62
Jedna od najaktivnijih propagandistikih ustakih grupa bila je u Berlinu. U njemako-jugoslavenskim odnosima pitanje ustaa javlja se prije stupanja Hitlera na vlast.
U Berlinu je naime Branko Jeli, jedan od ustakih voa i prvih emigranata, organizirao
ustaki propagandni centar, koji je svratio panju i samog njemakog Ministarstva vanjskih poslova. U Njemakoj ustaka propaganda je najvie djelovala preko listova Croatia
59
U vezi s doglavnikim vijeem i pobonikim zborom, koji sainjavaju GUS, M. Budak
izjavljuje da nikada ni j e d n o ni d r u g o tijelo nije uspostavljeno, niti je ikada funkcioniralo. (VII,
Fond NDH, kut. I. O. 9, ist. mat. M. Budaka). Poznata su s a m o dva imenovanja. Poetkom svibnja
1934. Paveli je Marka Doena i m e n o v a o proelnikom doglavnikog vijea, a B u d a k a doglavnikom. (IHRPH, MF 181, sn 205 i 212).
60
Svi su oni bili smjeteni u pojedinim n a v e d e n i m ustakim logorima. to se tie sjedita
Glavnog ustakog stana, on se najprije nalazio u Torinu a zatim u Bologni. (VII, Fond NDH,
kut. I. O. 9, ist. mat. A. Mokova). Usp. i F. Jeli-Buti, Prilog p r o u a v a n j u djelatnosti ustaa do 1941,
n. dj. 61.
61
press i Nezavisna Drava Hrvatska, koje je ureivao i izdavao sam Jeli. Ondje su takoer
tiskani mnogobrojni ustaki letai i broure. U sijenju 1934. zabranjeno je daljnje izdavanje ovih listova, ali to nije znailo da su bile prekinute i veze ustaa s nacistikim krugovima. Njemaka grupa ustaa bila je usko povezana s grupom u Austriji (Be, Graz),
koja je takoer razvijala relativno znatnu propagandnu djelatnost. 63 Za razliku od Italije,
ustae u Njemakoj i Austriji, tj. Treem Reichu, nisu bili stacionirani u posebnim logorima.
Ustaka grupa u Maarskoj bila je organizirana po uzoru na organizaciju u Italiji.
Njome je rukovodio jedan od glavnih Pavelievih suradnika, Gustav Perec, koji je nakon uskraenoga azila u Austriji, preao u Maarsku. Po direktivi Pavelia, a uz pristanak maarske vlade, Perec je jo 1931. na posjedu Janka Pusta kod Nagy Kanizse, u neposrednoj blizini jugoslavenske granice, organizirao ustaki logor. U njemu se na poetku okupilo oko 20 emigranata, veinom iz Jugoslavije, a uskoro ih je bilo dvostruko vie.
Janka Pusta postala je jedan od glavnih ustakih centara za obuavanje diverzantskih
grupa i atentatora. Zadaa im je bila u prvom redu da se prebacuju u Jugoslaviju i u njoj
izvode razne diverzije, ire ustaku propagandu i poduzimaju druge manje akcije. U Janka Pusti obuavani su i ustae, koji su sudjelovali u atentatu u Marseille-u. Perec je bio
dvije godine na elu logora na Janka Pusti, zatim ga je zamijenio Vjekoslav Servatzy, takoer jedan od glavnih Pavelievih suradnika, koji je rukovodio logorom do lipnja 1934,
kad je logor po nalogu maarskih vlasti bio rasputen. 6 4 Bez sumnje je jedan od razloga
za taj korak maarske vlade bilo i javno iznoenje dokaza o Janka Pusti, koje su jugoslavenske vlasti objavile u tampi 1933. godine. 66
Za razliku od djelatnosti u Italiji, Njemakoj i Maarskoj, gdje se u prvom redu traila podrka slubenih krugova tih drava, u ostalim je zemljama Pavelieva akcija bila
poglavito usmjerena na traenje oslonca u redovima hrvatskog radnitva koje je zbog
ekonomskih razloga emigriralo iz Jugoslavije. Prije svoje akcije u Maarskoj, Perec je
po nalogu Pavelia radio u Belgiji na pridobijanju hrvatskih radnika za ustaku organizaciju. Kao prvi konkretniji korak u tom pravcu moe se smatrati osnivanje Hrvatskog saveza uzajamne pomoi, sa sjeditem u Seraingu. U njemu je bio okupljen tek
mali broj radnika, a preko njega se organiziralo vrbovanje novih pripadnika za ustake
logore u Italiji. Taj je savez imao podrunice u desetak belgijskih gradova. Njego.va djelatnost uskoro je naila na otpor veine hrvatskog radnitva u Belgiji, u kojemu su vidljiviju ulogu igrali i komunisti. Uglavnom su slini pokuaji ustaa na stvaranju organizacije poduzimani u Nizozemskoj i Francuskoj, ali bez ikakva uspjeha. 66
Od sredine 1931. ustaka se akcija prenosi i meu hrvatske iseljenike u Sjevernoj
i Junoj Americi. Mnogobrojni iseljenici na tim kontinentima bili su okupljeni u razliitim politikim i drugim organizacijama, te preko njih prisno vezani s prilikama u domovini. Ustae su u svojoj akciji raunali na ekonomsku pomo raznih iseljenikih ustanova i pojedinaca, a nadali su se uspjehu zbog velikog uzbuenja to ga je meu iseljenicima izazvao atentat na Radia i hrvatske zastupnike kao i uspostava estojanuar63
Pored Jelia, u N j e m a k o j su j e d n o vrijeme bili aktivni Mladen Lorkovi, Andrija Artukovi,
B r a n k o Benzon, Vladimir Koak, Mile Budak, Mijo Gavranovi. Opirnije o djelatnosti ustaa u
Treem Reichu usp.: D. Biber, Ustae i Trei Reich, JI 2/1964; L Hory-M. Broszat, n. dj, 25 i d.; F.
Culinovi, O k u p a t o r s k a podjela, n. dj., 188-189.
64
Netoan je p o d a t a k kod F. ulinovia, O k u p a t o r s k a podjela, n. dj., 188, d a j e logor u J a n k a
Pusti r a s p u t e n tek n a k o n marsejskog atentata.
65
Od napisa u tampi, u vezi s tim istiu se lanci koje su objavile zagrebake Novosti (5-14.
X 1933), a zatim objavljeni u p o s e b n o j b r o u r i p o d naslovom: Tajne e m i g r a n t s k i h zloinaca, Zagreb
1933, kojoj je k a o a u t o r n a v e d e n a Jelka Pogorelec.
66
F. Jeli-Buti, Prilog p r o u a v a n j u djelatnosti ustaa do 1941, n. dj., 65.
28
skog reima. Glavni nosilac ustake akcije bio je Branko Jeli, koji je u toku 1931. proao
gotovo sve vee drave na oba kontinenta, pokuavajui u njima osnovati uporita ustake organizacije. Istodobno, propagirao je Pavelieve ideje i potrebu stvaranja ustakog pokreta nizom predavanja i govora. Meutim, ustaka akcija nije na amerikom tlu
mogla poluiti vidljivije rezultate. U hrvatskom iseljenitvu u Sjevernoj i Junoj Americi
nije se mogla stvoriti jaa podrka za akciju ilegalne teroristike organizacije. U redovima hrvatskog iseljenitva bila je u prvom redu razvijena javna opoziciona politika prema reimu u Jugoslaviji, jo od 1918. godine, tj. od uspostave jugoslavenske drave. Jeli
je pokuao osnovati organizaciju pod imenom Hrvatski domobran. U tome je imao
vie uspjeha na tlu June Amerike, i to u Argentini, Brazilu, Urugvaju i Boliviji, gdje je
osnovan manji broj ogranaka Hrvatskog domobrana. U SAD, ta organizacija nije imala
uspjeha i svodila se na malobrojne povjerenike. Ondje su ustae naili na jaku prepreku
zbog antifaistike orijentacije hrvatskih iseljenika, na emu su radili komunisti. Zahvaljujui tome, ustae nisu uspjeli u glavnoj nakani da steknu jai utjecaj u Hrvatskoj bratskoj zajednici, najveoj hrvatskoj iseljenikoj organizaciji. Osvajanje te ustanove omoguilo bi im utjecaj na iseljenike. U Kanadi je pokuaj osnivanja Hrvatskog domobrana potpuno onemoguila jaka organizacija HSS-a. 67
Prema organiziranju ustakih punktova u emigraciji dade se zakljuiti kako se ustaka skupina konstituirala prvenstveno kao teroristika organizacija. Bilo bi, meutim,
neispravno uzrok tome traiti iskljuivo u Pavelievoj tenji da ustaku organizaciju osposobi samo za teroristike akcije. Radi se u prvom redu o injenici da ustaka organizacija, s obzirom na proklamirane ciljeve, metode i sredstva borbe, nije mogla dobiti
nikakvu snaniju podrku u hrvatskom iseljenitvu. Ustaka organizacija mogla je, prema tome da bude odreeni faktor samo zahvaljujui podrci zainteresiranih drava.
Bilo je jasno od kojih drava ona tu podrku dobiva, a stavljanje u njihovu sliibu, bila
je cijena kojom je trebalo platiti daljnju egzistenciju.
Nema osnove tvrdnjama da Paveli nije imao vrstu poziciju u rukovoenju ustakom organizacijom u emigraciji, tj. da nije imao odluujui utjecaj u svim ustakim grupama. 6 8 Paveli je kao idejni i organizacioni zaetnik ustatva nastojao svim silama da
bude i jedini inspirator u privlaenju i okupljanju pripadnika ustake organizacije. Svakako i to je utjecalo na onakvo formuliranje spomenutog hijerarhijskog statusa ustake
organizacije. Paveli je punu panju posveivao stvaranju ustake organizacije ne samo
u Italiji, gdje je najneposrednije sudjelovao, nego i na svim ostalim spomenutim podrujima, gdje su najprivreniji mu suradnici iskljuivo u njegovo ime stvarali ustaku
organizaciju. Bez sumnje je zbog osobnih interesa u redovima ustake emigracije bilo
rivaliteta, tj. sukoba meu pojedinim, veim ili manjim ustakim funkcionerima. Ipak,
meu utjecajnijim pojedincima ili grupama nije bilo neke ozbiljnije opozicije prema samom Paveliu, koja bi ugrozila njegovu poziciju i oslabila autoritet. Paveli je uspijevao
da se, izmeu ostalog, koristi ba spomenutim suparnitvom meu pojedincima, jaajui tako vlastiti poloaj. Ako je i bilo pokuaja osamostaljivanja pojedinih istaknutijih
ustaa, koji su teili da stvore to neovisniju poziciju u odnosu na poglavnika, Paveli
je uspijevao da ih onemogui, ne birajui pri tome sredstva. 69
67
Isto, 65-66.
Tako npr. F. Culinovi, O k u p a t o r s k a podjela, n. dj., 188-191, dijeli ustaku organizaciju na
nekoliko grupa, koje, p r e m a njemu, m e u s o b n o nisu sve bile vrsto povezane, iako je skupina ustaa (oko Ante Pavelia) na t o m e ve ivo radila. P r e m a ulinoviu, Pavelieva pozicija kao ustakog poglavnika, stvarala se tek postepeno, a uvrstila se sa njegovim d o l a s k o m u Zagreb (...).
69
Karakteristian je u t o m pogledu bio sluaj Gustava Pereca. On se zamjerio Paveliu zbog
svog samovoljnog p o n a a n j a na J a n k a Pusti. Bez s u m n j e je i to imalo udjela u Pavelievoj odluci
da smijeni Pereca s njegove d o t a d a n j e dunosti, n a k o n otkria njegove veze s Jelkom Pogorelec,
koja je bila u slubi jugoslavenske policije. Poslije a t e n t a t a u Marsseille-u, Perec je bio likvidiran.
(F. Jeli-Buti, Prilog p r o u a v a n j u djelatnosti ustaa do 1941, n. dj., 64).
68
Kako je ve naprijed istaknuto, ustaka akcija u emigraciji mogla je u pravom smislu rijei izazvati panju prvenstveno onih drava koje su pokazivale revizionistike tendencije prema Jugoslaviji, kao Italija, pa je razumljivo da se ustaka organizacija na njenom tlu i konstituirala. Ona je tu i razvijala najveu djelatnost pripremajui se za dolazak na vlast u Hrvatskoj i ekajui pogodan trenutak. Dakako, tome su pogodovali i
veoma osjetljivi odnosi izmeu Italije i Jugoslavije. Mussolinijeva ekspanzionistika politika prema Balkanu podravala je akciju razbijanja Jugoslavije. Ustaka organizacija
je zbog toga prvenstveno i sluila Italiji kao instrument pritiska na kralja Aleksandra i
njegovu politiku.
Ustae su dobili odreenu zatitu i utoite i u Maarskoj zbog njenih revizionistikih stavova prema Jugoslaviji. Nedvojben je dokaz podizanje ustakog logora na Janka Pusti sa znanjem maarske vlade. Ukidanje tog logora zbog pritiska jugoslavenske
vlade na vladu u Budimpeti, bio je manje znak slabljenja revizionistikih aspiracija Maarske prema Jugoslaviji, a mnogo vie taktiki potez. 70
Premda je Pavelieva propaganda radi pribliavanja Treem Reichu i Hitleru bez
sumnje naila na odreenu naklonost njemakih politikih vrhova, ona ipak, s obzirom
na njemaku slubenu vanjsku politiku, nije tada ozbiljnije dolazila u obzir. Budui da
je Njemaka bila zainteresirana za stabilan poloaj Jugoslavije, ona joj je davala podrku, to e osobito doi do izraaja za vlade Milana Stojadinovia. Motivi takvoj politici
leali su s jedne strane u tenji Nijemaca da to vie ojaaju ekonomski utjecaj u Jugoslaviji, a s druge strane, i u odreenoj obazrivosti prema Italiji u iju je interesnu sferu
Jugoslavija ulazila.
Kako se, dakle, vidi, ustaka organizacija nalazila se prvenstveno u slubi faistike
Italije te joj u tom pogledu treba ovdje posvetiti vie panje.
U toku 1931. u zemlju se prebacuje grupa ustaa iz Italije i Maarske da izvri razne
diverzantske akcije. Istodobno, u zemlju je bilo ubacivano sve vie ustakog propagandnog materijala. Glavne ustake baze na granici prema Jugoslaviji bile su u Maarskoj
Janka Pusta, a u Italiji Rijeka i Zadar. Ustaka organizacija se ovim akcijama potpuno
stavila u slubu Mussoliniju i talijanskoj vladi, kao svojim pokroviteljima, koji su se u
tadanjoj situaciji koristili svim mogunostima pritiska na Jugoslaviju, osobito zbog sukoba interesa u odnosu prema Albaniji. Uskoro je slijedila vea ustaka akcija, izvedena
poetkom rujna 1932. u Lici; tu su akciju ustae kasnije nazvali Velebitskim ustankom.
Poto su se desetorica ustaa prebacila iz Italije preko Zadra na Velebit, s ciljem da se
udrue s tamonjim organizatorima (Juco Rukavina, Andrija Artukovi, Marko Doen)
- dolo je do manjih lokalnih sukoba sa andarmerijom i do diverzija na neke slubene
objekte. Najvei pothvat bio je napad na andarmerijsku stanicu u Bruanima, 6-7. rujna 1932. godine. Veina sudionika te akcije bila je uhvaena, meu njima Juco Rukavina,
dok su ustae emigranti uspjeli da se prebace preko granice, zajedno s njima otili su
Artukovi i Doen. 71
70
Opirnije o t o m e usp. J. M. Jovanovi, Diplomatska istorija Nove E v r o p e 1918-1938, Beograd
1939, II, 427 i d. O o d n o s i m a Jugoslavije i M a a r s k e do tada usp. V. Vinaver, Jugoslavija i M a a r s k a
1918-1933, Beograd 1971. i Lj. Boban, Maek i politika HSS-a, n. dj. I, 399-400.
71
Opirnije o ovoj akciji i njenim posljedicama usp. T. Stojkov, O takozvanom Likom u s t a n k u
1932, SP, 2/1970, 167 i d., i F. Jeli-Buti, Prilog p r o u a v a n j u djelatnosti ustaa do 1941, n. dj., 74-75.
O o d n o s i m a Italije i Jugoslavije u to vrijeme usp. B. Krizman, Vanjska politika jug. drave,
n. dj., 49 i d.
Unato takvom ishodu, ustae su akciju u Lici isticali kao znaajan uspjeh svoje borbe. Ve po parolama, koje je Ustaa propagirao u kolovozu (Velebit je oivio, Ustae
su na Velebitu, S Velebita krik se ori), moe se pretpostaviti kako se pomiljalo na
izvoenje vee akcije. Njome je trebalo ukazati na veliku unutranju nestabilnost Jugoslavije, koja prijeti njenim skorim raspadom. Prema komentaru, objavljenom u Ustai,
listopada 1932, ustae su isticali kako su ovom akcijom postigli eljeni cilj, tj. kako je
svjetska tampa zabiljeila dogaaje u Lici i upoznala tako rei preko noi hrvatsku narodnu stvar, te se je za nju cijeli svijet zainteresirao. Istiui kako je glavni cilj ustaa
razbijanje i ruenje Jugoslavije, to e oni i uiniti podizanjem revolucije pod vodstvom
svog voe Ante Pavelia, Ustaa je zagovarao iskljuivo oruane akcije optuujui sve
one koji ne znaju i koji nee da znadu, da je doba papirnate i jezine borbe prolo, da
nita nije koristilo, da sada vodi i da e voditi glavnu rije portvovnost, revolveri, bombe i otri bodei hrvatskih ustaa (...).
Prema nekim raspoloivim podacima dade se zakljuiti da je Paveli pomiljao na
jo jednu veu ustaku akciju u Jugoslaviji, ali do toga nije dolo. 72
U daljnjoj teroristikoj djelatnosti ustaa sve je znaajnije mjesto zauzimala ideja o
atentatu na kralja Aleksandra. Ona je dobila podrku i pripadnika VMRO, koji su imali
inae znatno vie iskustva u izvoenju atentata. Ubojstvo jugoslavenskog kralja, kao
glavnog nosioca i simbola reima u zemlji, inilo se i jednoj i drugoj strani znaajnom
akcijom u borbi za razbijanje Jugoslavije.
Prvi je pokuaj atentata na Aleksandra bio u prosincu 1933. u Zagrebu, prilikom njegova posjeta. Meutim, do atentata uope nije ni dolo, jer je jugoslavenska policija
uspjela sprijeiti namjeravanu akciju, koju su trebali izvriti posebno ubaeni atentatori
iz inozemstva. 73 Pogodnija prilika pojavila se kad se saznalo da e kralj Aleksandar posjetiti Francusku, pa je donesena odluka da se atentat na njega izvri odmah pri stupanju na francusko tlo, u Marseilleu. Odmah su zapoete zajednike pripreme ustaa i pripadnika VMRO-a, a glavnu ulogu u pripremama imali su ljudi uvjebani za takve akcije
jo prije na Janka Pusti. Pripremama je rukovodio Eugen D. Kvaternik, koji ve u to vrijeme izbija meu najblie Pavelieve suradnike. Briljive pripreme urodile su atentatom, 9. listopada 1934. u Marseilleu. Tom prilikom smrtno je stradao i francuski ministar
vanjskih poslova Louis Barthou. Ovdje nije mjesto da se ulazi u razmatranje svih posljedica atentata, koje su znatno djelovale na daljnji unutranjo politiki razvoj u Jugoslaviji
i njene vanjsko-politike odnose, nego treba prikazati posljedice za samu daljnju sudbinu ustake organizacije. Raspoloivi podaci i dosadanja istraivanja uope upuuju
da su s atentatom u Marseilleu u odreenom smislu bili povezani slubeni krugovi Italije i Maarske. 74 Bez sumnje je sama Italija u tom pogledu imala najvie udjela jer su
se sve osnovne pripreme ustaa za atentat zbivale u Italiji, gdje su inae bili nastanjeni
glavni organizatori na elu s Paveliem. Nasuprot tome, manje je odriva teza o
72
P r e m a n e k i m podacima, takva vea akcija bila je planirana za studeni 1932, ali je Mussolini
na zahtjev Engleske o d u s t a o od nje. (Usp. V. Vinaver, Ugroavanje Jugoslavije 1919-1932, n. dj.,
144).
73
Vie o t o m e usp. R. Horvat, n. dj., 537-538; N. B. Milovanovi, Od marseljskog atentata do
trojnog pakta, Zagreb 1963, 29-30.
74
Od relativno znatne literature o m a r s e j s k o m a t e n t a t u navodimo: J. M. Jovanovi, Diplomatska istorija Nove Evrope, n. dj., II; V. Milievi, Der K n i g s m o r d von Marseille, Bad Godesberg 1959;
J. B. Hoptner, Yugoslavia in Crisis 1934-1941, New York 1962; V. K. Volkov, Operacija Tevtonskij
me, Moskva 1966; D. Biber, Ustae i Trei Reich, n. dj., . Avramovski, Balkanske zemlje i velike
sile, n. dj.; T. Stojkov, Opozicija u v r e m e estojanuarske diktature, n. dj.; N. B. Milovanovi, Od marseljskog a t e n t a t a do Trojnog pakta, n. dj.; M. Stojadinovi, Ni rat ni pakt. Jugoslavija izmeu dva rata,
Rijeka 1970, 307-308, 323-326.
centar u Maarskoj. Tada iz Maarske i Belgije prelazi oko 100 emigranata i bjegunaca
u Italiju, ali im je i ova uskoro zatvorila svoje granice. Logor u Liparima postaje stjecite
ustake emigracije, dok je u drugim zemljama ona bila uglavnom svedena na malobrojne pojedince. Posljedice atentata osjetio je i sam Paveli, koji je od listopada 1934. do
travnja 1936. bio zatvoren u Torinu, a poslije toga interniran u Sieni, gdje je ostao do
1939. godine. 78
I njemaka je vlada na zahtjev Jugoslavije poduzela odreene korake u pogledu ustaa. Istraga provedena u Njemakoj, u vezi s atentatom, nije dodue imala ire razmjere, to se vidjelo i po nezadovoljstvu jugoslavenske vlade s postignutim rezultatom, ali
je ipak daljnja djelatnost ustaa bila znatno ograniena. 79
Premda su se, dakle, spomenute drave deklarativno ograivale od ustake organizacije nakon marsejskog atentata, umanjujui dotadanju podrku, jugoslavenska vlada ipak nije uspjela da joj zada odluniji udarac. Ustae su, naime, bili rezerva za eventualne potrebe u budunosti, na to je osobito raunala Italija, pa su zato uivali i dalje
zatitu faistikih i nacistikih krugova.
Ipak je znatno smanjena javna djelatnost ustaa bila vidljiva posljedica atentata u
Marseilleu. Stalna prismotra talijanskih vlasti i osjetno smanjena dotadanja financijska
pomo, te Pavelievo izdravanje zatvora, zakoili su svaku akciju ne samo u Italiji, nego
su utjecali na ustake akcije i u drugim zemljama, prvenstveno u Njemakoj i Maarskoj. Kad je Paveli u oujku 1936. puten iz zatvora, i preao u internaciju, pri emu
je bio znatno slobodniji, javili su se prvi znaci oivljavanja ustake akcije: Paveli je osobno poeo provoditi manje propagandne akcije. Uz nadu koju je polagao u Mussolinija,
on je nastojao izazvati i veu panju Hitlera, piui politike pamflete i promemorije, od
kojih je svakako najvaniji ve spomenuti spis Die kroatische Frage. Premda je Pavelieva propaganda radi pribliavanja nacional-socijalistikoj Njemakoj bez sumnje nailazila i na odreenu naklonost u politikim vrhovima, ona ipak, s obzirom na njemaku
zvaninu vanjsku politiku, nije tada ozbiljnije dolazila u obzir. 80 Naprotiv, u Berlinu se
izlazilo u susret zahtjevima Stojadinovieve vlade za suzbijanje ustake akcije. Tako su
na intervenciju jugoslavenskih predstavnika, njemake vlasti u drugoj polovici 1938. izdale nareenje svim policijskim organima u Njemakoj da najstroe nadziru svakog evidentiranog hrvatskog emigranta, te da se potrebnim mjerama (pretres stanova, nadgledanje korespondencije i dr.) onemogui daljnji rad protiv Jugoslavije. U kolovozu 1938.
bili su konfinirani B. Jeli i I. Perevi kao vodei predstavnici ustake emigracije u Njemakoj. Meutim, sve te mjere njemakih vlasti, nisu imale sudbonosnijih posljedica za
same ustae na podruju Treeg Reicha. 81
78
Isto, 68-69.
Opirnije o t o m e usp.: D. Biber, n. dj., 43-46; L. Hory-M. Broszat, n. dj., 25 i d.
80
Tako I. Bogdan, koji je 1942. priredio za t a m p u s p o m e n u t i Paveliev spis Die kroatische
Frage, iznosi kasnije p o d a t a k d a j e Paveli n a m i j e n i o taj spis n j e m a k i m krugovima, kod kojih
tada nije uivao simpatije. (Hrvatska misao, br. 3, 1953, 35).
81
Tako je npr. B. Jeli u b r z o p u t e n iz zatvora, te ve u veljai 1939. napustio N j e m a k u i otiao
u SAD. P r e m a nekim podacima, Jelia je na mjestu voe ustake g r u p e u Treem Reichu naslijedio
Vilko Rieger, tada student. U toj grupi i dalje su se isticali Ivan Perevi, Ivan Kodani, B e n o Klobuari, Andrija Artukovi, Mladen Lorkovi, te Stijepo Peri i Mijo Gavranovi. Vie o t o m e usp.
u D. Biber, n. dj., 50-51. Biber ocjenjuje ovim rijeima dalju poziciju ustaa u okviru n j e m a k e politike: Na osnovu dosad p r i s t u p a n e d o k u m e n t a c i j e moe se zakljuiti d a j e nacistima ustaka organizacija bila interesantnija u o b a v e t a j n o m i teroristikom pogledu nego li u politikom smislu.
(...) Sve represivne m e r e protiv ustaa p r e d u z e t e na zahtjev Stojadinovieve vlade bile su iskljuivo palijativnog karaktera, s r a u n a t e na smirivanje vladinih krugova u B e o g r a d u i uvrivanje
Stojadinovievog autoritativnog sistema. Ustae su s a m o d r a n e u rezervi da bi u svoje v r e m e odigrale ulogu koja im je bila i n a m e n j e n a . (Isto, 54).
79
3 - USTAE I NDH
33
Na slabljenje djelatnosti ustakih elemenata u Maarskoj poslije marsejskog atentata, osjetno je utjecalo i smanjenje njihova broja nakon likvidiranja logora u Janka Pusti, kad ih je veina prela u Italiju, a tek nekoliko emigranata ostalo, oekujui povoljniju
situaciju. Zbog nedostatka izvorne grae ne moe se pouzdanije utvrditi u kojoj mjeri
se Paveli nakon izlaska iz zatvora uspio povezati s maarskim slubenim krugovima
preko svojih glavnih suradnika u Maarskoj (Ivica Frank, Ivan Perevi, Marko Doen),
ali je sigurno nastojao da i ondje oivi ustaku akciju. Prema obavjetenjima jugoslavenskog poslanstva u Budimpeti, potkraj 1936, meu lanovima ustake emigracije u Maarskoj osjeala se velika nervoza i uznemirenost, izazvana spoznajom o mogunosti
zblienja Italije i Jugoslavije, to bi bilo prilog i unutranjoj stabilizaciji Jugoslavije. Tu
psihozu pojaavale su i vijesti o predstojeim razgovorima izmeu Maeka i vlade oko
rjeavanja hrvatskog pitanja, uslijed ega je nastalo veliko neraspoloenje ustaa protiv voe HSS-a. Zbog toga je meu emigrantima u Maarskoj bila jae izraena ideja o
potrebi poduzimanja neke hitne akcije za otcjepljenje Hrvatske od Jugoslavije. Tu im
je iluziju razbio sam Paveli, koji j e - prema nekim podacima-izjavio jednom lanu maarske grupe ustaa, prilikom njihova sastanka u Firenzi, kako Italija ne doputa da se
s njenog teritorija razvija bilo kakva razorna djelatnost protiv Jugoslavije te da privremeno uskrauje daljnju novanu pomo ustakoj akciji u tom pravcu. Paveli je tada izrazio miljenje kako vie nije mogue voditi iz inozemstva teroristiku djelatnost protiv
Jugoslavije, nego je treba prenijeti u samu zemlju, a vani treba samo politiki djelovati.
Paveli je, meutim, i dalje ozbiljno raunao na ustaku propagandu u Maarskoj, pa
je naredio Mladenu Lorkoviu da svoj dotadanji rad u Berlinu nastavi u Budimpeti. 82
Ustaka djelatnost u samoj Italiji ipak nije mogla jae oivjeti. Ona se poglavito svodila na interni rad organizacije, koja je bila izolirana. Jedino je Paveli bio u povoljnijem
poloaju internirca nakon izlaska iz zatvora. Djelovao je preteno uspostavljajui veze
raznim kanalima s najbliim suradnicima u drugim zemljama.
Kad je, u znaku pribliavanja Italije i Jugoslavije, dolo do potpisivanja meusobnih
politikih i trgovakih ugovora u Beogradu, 25. oujka 1937, bilo je stavljeno na dnevni
red i pitanje daljnjeg poloaja ustaa. To jugoslavensko-talijansko zbliavanje poelo je
1935, ali je bilo prekinuto talijanskom agresijom na Etiopiju te primjenama ekonomskih
sankcija protiv napadaa. Sama je talijanska vlada pokrenula problem ustakih emigranata u Italiji. Potkraj 1936. talijanska vlada je izrazila spremnost da radikalnije promijeni stav prema ustakoj emigraciji, to je osjetno utjecalo na jugoslavensko-talijanske
pregovore, koji su nastavljeni poetkom 1937. Bila je to logina posljedica talijanske
vanjske politike kad je Rim spoznao da e od dobrih odnosa s Beogradom imati znatno
vie koristi, nego od protujugoslavenske politike i pomaganja ustaa. S druge strane je
i Stojadinovieva vlada raunala da e sporazumom s Italijom uvrstiti poloaj Jugoslavije na Balkanu, a istodobno smanjiti opasnost maarskog pritiska. Uz taj vanjskopolitiki cilj, ona je u unutranjoj politici raunala, da e likvidiranjem ustake emigracije
oslabiti ujedno i pozicije irokog opozicionog politikog pokreta u Hrvatskoj na elu sa
HSS-om te tako jae utjecati na rjeavanje hrvatskog pitanja u okviru svojih interesa. 83
Spomenutim politikim ugovorom posebnom su se klauzulom Italija i Jugoslavija
obavezale da u svojim meusobnim odnosima nee pribjegavati ratu zbog zajednikih
granica, kao i da na svom teritoriju nee ubudue davati podrku bilo kakvoj akciji, koja
82
bi bila usmjerena protiv jedne od drava. Prema tome, Italija se Beogradskim ugovorima obvezala da e sprijeiti svaku djelatnost ustaa u Italiji, upoznati jugoslavensku
vladu sa stanjem ustake emigracije te omoguiti povratak u zemlju onim njenim lanovima, koji izraze elju za to. 84
Jugoslavija je Beogradskim sporazumima dobila odreene ustupke. Odricanje talijanske vlade od teritorijalnih pretenzija i obaveza o prestanku davanja daljnje podrke
ustakoj emigraciji, bili su bez sumnje vaan doprinos uvrivanju Stojadinovieva reima, ali te ustupke treba u prvom redu ocjenjivati kao znakove promjena u metodama
talijanske politike prema Jugoslaviji. Za politiku same Italije, koja je sve vidljivije pretendirala da postane to utjecajniji faktor u daljnjem razvoju meunarodnih odnosa,
Beogradski sporazumi, u kojima ona formalno i nije dobila neke znaajnije ustupke,
imali su daleko vee ciljeve. Italija je teila za izdvajanjem Jugoslavije iz Male atante, tj.
za razbijanjem tog saveza, ime bi se zadao jai udarac politici Francuske u istonoj i
jugoistonoj Evropi. Isto tako, od velikog znaenja za Italiju bila je tenja da se Jugoslavija jae uvue u njenu interesnu sferu, ime bi se suprotstavilo opasnosti sve vidljivijeg jaanja utjecaja Njemake. 86
Pitanje ustake emigracije u Italiji bilo je meu vanijima u jugoslavensko-talijanskim pregovorima, koji su prethodili potpisivanju sporazuma. Jugoslavenska je vlada
posveivala uvijek osobitu panju tom pitanju. Tako je jo u travnju 1935, tj. na poetku
pregovora, tadanji predsjednik jugoslavenske vlade Jevti isticao da u cilju poboljanja
talijansko-jugoslavenskih odnosa, pitanje ustaa treba radikalno razrijeiti. 86 U toku
daljnjih pregovora jugoslavenska strana je stalno pokretala ovo pitanje. Vren je i pritisak na talijanskog ministra vanjskih poslova grofa Ciana da o tome dade to precizniji
odgovor. 87 Ciano je isticao spremnost talijanske vlade da poduzme stanovite vre mjere prema ustakim emigrantima u Italiji, kako bi se njihova djelatnost potpuno onemoguila. Navodilo se ne samo pojaanje stalnog policijskog nadzora nego i mogunost raseljavanja ustaa u Afriku i Junu Ameriku. Jugoslavenska vlada je bila zadovoljna s takvim jamstvima Rima, pa je uz suglasnost Italije, ona i poslala svoga predstavnika V. Milievia da prati izvrenje sporazuma o ustaama. Tako je imala neposredniji i konkretniji uvid u kretanje ustaa i njihov poloaj u internaciji. 88
84
P r e m a podacima, koje je u proljee 1937. d o b i o u Rimu predstavnik jugoslavenskog Ministarstva u n u t r a n j i h poslova V. Milievi, u Italiji se nalazilo u k u p n o 510 p r i p a d n i k a ustake organizacije. Veinom su bili smjeteni na otocima Lipari, S t r o m b o i i i Gigliu, d o k su istaknutiji ustae
bili razmjeteni po dvojica u raznim m j e s t i m a na jugu Italije. P r e m a tim podacima, socijalni i profesionalni sastav ustaa u Italiji bio je: 337 seljaka, 77 radnika, 35 m o r n a r a , 17 studenata, 12 trgovaca,
10 oficira, 2 novinara, 6 ostalih profesija. (F. Jeli-Buti, Prilog p r o u a v a n j u djelatnosti ustaa do
1941, n. dj., 72).
85
Vie o t o m e . Avramovski, Balkanske zemlje i velike sile, n. dj., 286 i d. On, m e u ostalim
zakljuuje da znaaj p a k t a za Italiju nije bio u k o n k r e t n i m pitanjima koja su n j i m e regulisana, ve
u njegovom m e u n a r o d n o m znaaju, o d n o s n o u n j e g o v o m m e s t u u italijanskoj 'velikoj politici'.
86
U pismu poslaniku Jugoslavije u Londonu, Jevti je isticao: Ne m o e se ni misliti ozbiljno
na priblienje italo-jugoslovensko a k o se radikalno ne likvidira u n a j k r a e m r o k u pitanje ustaa u
Italiji i presee p o m o koja im se daje u inozemstvu. (Isto, 274).
87
U razgovoru s p r e d s t a v n i k o m jugoslovenske vlade I. Subbotiem, s r e d i n o m sijenja 1937,
Ciano je o Paveliu izjavio: On je besan. Stalno mi alje p o r u k e , okrivljujui me to je Italija napustila sluaj Hrvatske. N e m a m interesa za njega ili oveka njegove vrste. Ja s a m se njega zasitio . . .
Ali ja vam ih ne m o g u predati. Ovo je bez s u m n j e j e d n o sloeno pitanje. (Isto, 277).
88
Isto, 275-279. U p o s e b n o j t a j n o j izjavi, iji je tekst primljen kao sastavni dio Beogradskih
sporazuma, k o n k r e t n o su precizirane sve obaveze talijanske vlade o k o rjeavanja pitanja ustake
emigracije. U njoj se najprije izjavljuje da e se zabraniti opstanak svih organizacija i djelatnost
pojedinaca protiv teritorijalnog integriteta i javnog p o r e t k a jugoslavenske drave (...). Ustake
voe, od kojih se p o s e b n o s p o m i n j u Paveli i E. Dido Kvaternik, bit e internirani i zabranit e im
se svaka djelatnost, te onemoguiti odravanje veza s d r u g i m o s o b a m a i inozemstvom. J e d a n b r o j
Povratak vie od polovice ustaa iz Italije u zemlju, koji je potom uslijedio, svakako
je osjetno pogodio glavnu jezgru ustakog pokreta, iji e ostatak na elu s Paveliem
od tada biti politiki neaktivan. Paveliu je ostala nada da e ga Mussolini u potrebnom
trenutku pozvati u svoju slubu. Prema tome, on je iskljuivo dran u rezervi, te je
aktualizacija njegove uloge ovisila o daljnjem razvoju meunarodnih odnosa, a prvenstveno o njihovu utjecaju na talijansko-jugoslavenske odnose.
Italija je poslije Beogradskih sporazuma bila vrlo osjetljiva prema daljnjem razvoju
meunarodnog poloaja Jugoslavije, a istodobno je jako zainteresirana da Jugoslavija
dobije to konkretniji poloaj u njenoj interesnoj sferi i da ne doe pod jai utjecaj Treega Reicha. 89 U Rimu je naime rasla bojazan da penetracija Nijemaca u jugoistonoj
Evropi - koja je zajedno s porastom talijanskog utjecaja sve vie slabila dotadanji
utjecaj Francuske i Velike Britanije u tom prostoru - ne ugrozi i pozicije same Italije.
Stoga je, poslije Beogradskih sporazuma, Italija bila zainteresirana za konsolidaciju Jugoslavije, videi u tome branu njemakoj ekspanziji na Jadran.
Treba istai da je Trei Reich bio obazriv prema interesima Italije na Balkanu. Hitler je u prvom redu bio zainteresiran za daljnje jaanje Osovine, to je dolo do izraaja
sklapanjem elinog pakta izmeu Italije i Njemake, 22. svibnja 1939. U znaku nastojanja za to vrom povezanou s Italijom, Nijemci su uvjeravali Rim da Njemaka priznaje Sredozemlje i Jadran kao interesnu sferu Italije.
Dakako da su u daljnjem razvoju konkretnih odnosa i meunarodnih dogaaja bila
vidljiva sumnjienja s obje strane, u emu su prednjaili Talijani. Uvjeravanja Berlina
o priznavanju interesne sfere Italije postala su osobito aktualna od Anschlussa Austrije,
oujka 1938, i krize oko ehoslovake; ti dogaaji bili su najozbiljniji znaci o nezadrivosti njemake ekspanzije. Popustljiv stav Italije prema Anschlussu koji je Hitleru iao
na ruku, nije se ponovio kad su njemake trupe ule u ehoslovaku, tovie, Mussolini
je izrazio svoje neraspoloenje zbog toga ina. 90 Berlin se pourio da ponovno dade jamstva Rimu o svojoj nezainteresiranosti za Sredozemlje. 91 Mussolini je bio sve zabrinutiji
zbog razvoja situacije u Jugoslaviji. Pri tome su za Rim bila znaajna dva momenta. Padom Stojadinovia, poetkom veljae 1939, Italija je najednom izgubila mogunost dotadanjeg utjecaja na jugoslavensku politiku, 92 a dolaskom vlade D. Cvetkovia hrvatsko
pitanje dobiva i slubeno status osnovnog pitanja unutranje politike. S druge strane,
autonomistike tendencije u Hrvatskoj, kojima je nosilac bila HSS na elu s Maekom,
mogle su, s raspadom ehoslovake i stvaranjem posebne Republike Slovake pod okriljem Nijemaca, dobiti, prema ocjeni Rima, jo jai poticaj. Za Italiju je bila realna opasnost da se hrvatsko pitanje rijei po uzoru na slovako, a uz pomo Treeg Reicha, to
bi neposredno ugrozilo talijanske interese. 93 Stoga se Rim pourio da preko posebinterniranih bio bi d e p o r t i r a n u talijanske kolonije. Jugoslavenska policija bit e obavijetena o
m j e s t i m a interniranih i konfiniranih osoba, a dobit e i imena onih, koji su voljni da se vrate u Jugoslaviju. (Usp. J. B. Hoptner, Yugoslavia in Crisis, n. dj., 73; B. Krizman, Odnosi Jugoslavije s Njem a k o m i Italijom, n. dj., 229; isti, Vanjska politika jug. drave, n. dj., 92 i d.; isti, Italija u politici kralja
Aleksandra, n. dj., 71 i d.).
89
Usp. G. Ciano, Dnevnik 1937-1938, Zagreb 1954,49, bilj. od 10. XII1937; usp. i Lj. Boban, Spor a z u m Cvetkovi-Maek, n. dj., 33.
90
Usp. Dnevnik grofa Ciana, Zagreb 1948, 53, bilj. od 17. III 1939; usp. i L. Hory-M. Broszat, n.
dj., 32.
91
Usp. Dnevnik grofa Ciana, n. dj 53-55, bilj. od 17. i 20. III 1939; L. Horv-M. Broszat, n. dJj.,
32-33.
92
Ciano je 7. veljae 1939 zabiljeio: (...) o d l a s k o m Stojadinovia izgubila je jugoslavenska
karta za nas 90% svoje vrijednosti. (Dnevnik grofa Ciana, n. dj., 39).
93
Ciano je 17. oujka 1939. zabiljeio: Duce je izvanredno zabrinut i potiten. (...) Titi ga hrvatski p r o b l e m . Boji se, da bi Maek m o g a o proglasiti nezavisnost i staviti se pod n j e m a k u zatitu. (Isto, 53).
nih emisara doe u dodir s Maekom i da se pojavi kao zainteresirani faktor za rjeavanje hrvatskog pitanja u sporazumu s vodstvom HSS-a. A glavni ton pregovorima izmeu Maeka i Ciana davala je separatistika koncepcija hrvatskog pitanja, tj. razmatranje mogunosti otcjepljenja Hrvatske od Jugoslavije.94 Meutim, pojaana akcija vodstva HSS-a u Italiji i Njemakoj da dobije podrku za rjeavanje hrvatskog pitanja, sve
je vie utjecala na kneza Pavla i vladu da se ubrza sporazum s Maekom. Rezultat toga
je bilo Maekovo prekidanje daljnjih dodira s Rimom i orijentacija prema sklapanju
sporazuma s Beogradom do ega konano i dolazi 26. kolovoza 1939. god. 95
Premda je ideja o razbijanju Jugoslavije dobivala sve znaajnije mjesto u planovima
talijanske ekspanzije, ostvarivanje tih planova zaostajalo je za dinamikon njemake ekspanzije. Mussolini je raunao s pripremama Italije za rat u relativno duem roku, do
kraja 1942. godine. 96 Vjerojatno i u tome lei barem donekle razlog nespremnosti Italije
da napadne na Jugoslaviju, poetkom jeseni 1939, kada je Hitler odluio da pitanje Danziga rijei napadom na Poljsku. 97 Munjeviti napad na Poljsku, 1. rujna 1939. - to je dovelo do njene podjele izmeu Njemake i SSSR-a - Hitler je izveo vjerujui da to nee
izazvati oruanu intervenciju Francuske i Velike Britanije, dok se Mussolini obratno,
nije usudio napasti Jugoslaviju bojei se ba te intervencije zapadnih sila. Italija je tako
bila promatra tih znaajnih dogaaja, kada objavom rata V. Britanije i Francuske Treem Reichu, zapoinje u stvari drugi svjetski rat.
Meutim, Mussolini nije ni najmanje naputao misao o razbijanju Jugoslavije, tj.
okupaciji Hrvatske i njenom pripojenju Italiji. Poticaj za takvu akciju dolazio je, kako
od Nijemaca, koji su Talijanima davali podrku, tako i od ocjena Rima da razvoj politike situacije u Hrvatskoj postaje sve povoljniji za takvu intervenciju. Jo u vrijeme
potpisivanja elinog pakta Nijemci su odobravali mogunost intervencije Italije u Jugoslaviji i okupacije Hrvatske. 98 Ista je situacija bila i prilikom dogaaja oko Poljske,
kada je Mussolini ponovo dobio punu podrku da intervenira i kada je, po svoj prilici,
poduzeo odreene pripreme. Bilo je i drugih poticaja. Tako je u Rimu rasla samouvjerenost o jaanju protalijanskog raspoloenja u Hrvatskoj. Uz to, Rim je pojaao i talijansku
propagandu. Tako je talijanski poslanik u Beogradu, piui Cianu poetkom prosinca
1939. o politikoj situaciji u Hrvatskoj, rekao i ovo: Frankovaki pokret je u svom usponu potpomognut i injenicom to sadanja meunarodna situacija ne ide u prilog filo-nacizmu kojim su se dosad nadahnjivale mnoge njegove pristae, iji su hrvatski ekstremizam i ekskluzivizam u nemakoj akciji videli najvee mogunosti za postizanje svog
trajnijeg cilja. Pokret se sad sve vie orijentie prema Italiji u uverenju da e ona, u blioj
budunosti, zauzeti poloaj zatitnice ovog podruja, naroito jadranskog, od opasnosti
iz Moskve. 99
94
Opirnije o t o m e usp. Lj. Boban, Oko Maekovih pregovora s g r o f o m anom, Istorija XX
veka, VI, Beograd 1964, 303-355.
95
Uvezi s tim B o b a n zakljuuje: Maekove veze s g r o f o m a n o m p o t r e b n o je p o s m a t r a t i kao
sastavni dio ire aktivnosti vodstva Hrvatske seljake s t r a n k e na mobilizaciji vanjskopolitikog faktora u rjeavanju hrvatskog pitanja. A ova aktivnost u cjelini imala je vie motiva. Znaenje ove aktivnosti proizlazilo je iz injenice da je hrvatsko pitanje iz vie razloga u m n o g o e m u bilo pod utjecajem vanjskopolitikog faktora. (...) Dok su vlada i dvor nastojali da p o m o u vanjskog faktora
paraliziraju hrvatsku opoziciju, dotle je ova pak nastojala da se, koristei vanjski faktor, postavi na
to vre pozicije p r e m a vladi i dvoru. ( Isto, 354-355).
96
Svoje poglede na pitanja daljnje talijanske ekspanzije, Mussolini je, p o t k r a j svibnja 1939, formulirao u p o s e b n o m povjerljivom m e m o r a n d u m u , koji je izradio za Hit lera. (Opirnije o t o m e usp.:
B. Krizman, Hitlerov Plan 25 protiv Jugoslavije, Zagreb 1953, 22 i d.).
97
Dnevnik grofa Ciana, n. dj., 100 i 105.
98
Isto, 78-80.
99
Aprilski rat 1941, zbornik d o k u m e n a t a , Beograd 1969, 500.
U takvim okolnostima Paveli i ustae ponovo poinju privlaiti veu panju talijanskih vrhova. Kada je, poslije sporazuma od 26. kolovoza 1939, otpala svaka mogunost da se u dogovoru s Maekom organizira separatistika akcija u Hrvatskoj i ova stavi
pod protektorat Italije, Rimu preostaje samo to da iskoristi Pavelia kao eksponenta u
izvrenju svojih planova. Time je na neki nain zapoela nova etapa u talijanskoj politici
prema ustaama, jer oni iz pozicije izrazite rezerve postaju odreeni faktor s kojim se
poinje konkretnije raunati. 100 Nije zbog toga ni malo sluajno da je Paveli u to vrijeme osloboen internacije i da su se s njim vodili dogovori za neposrednu akciju. Ti
koraci bili su sastavni dio nove Mussolinijeve zamisli o napadu na Jugoslaviju. Bez sumnje je on za to nalazio poticaja zbog stalne njemake ekspanzije i pojaanog utjecaja Nijemaca na Balkanu.
U sijenju 1940. poduzeti su prvi konkretni koraci oko Pavelieva angairanja u akciji odvajanja Hrvatske od Jugoslavije. U razgovoru s Bombellesom, koji mu je bio posrednik, te ga obavjetavao o situaciji u Hrvatskoj, Ciano je formulirao osnovne momente zamiljene talijanske akcije : Linija nae eventualne djelatnosti treba da bude slijedea: ustanak, zauzimanje Zagreba, povratak Pavelia, molba za talijansku intervenciju,
uspostava hrvatskog kraljevstva, ponuda krune talijanskom kralju. 101 Bio je to jo jedan plan, koji se zasnivao na procjeni situacije u Hrvatskoj onako kako ju je Rim prieljkivao, a emu su bez sumnje pridonosili i pojedini emisari. 102 Na sastanku Ciana i
Pavelia, 23. sijenja 1940, kojemu je prisustvovao i Bombelles, detaljnije su utvrena
osnovna pitanja itave akcije. Zakljuci tog sastanka bez sumnje su od bitnog znaenja
za razumijevanje dalje uloge Pavelia i ustaa, koju e oni vriti pod okriljem Italije. 103
Dvije su osnovne skupine pitanja dominirale u tim dogovorima. S jedne strane to
je bio put i nain za uspostavu nezavisne hrvatske drave, a s druge, ureenje te tvorevine, njen teritorijalni opseg i odnos prema Italiji.
Uspostava hrvatske drave trebalo bi da bude rezultat podizanja ustanka u Hrvatskoj, koji bi doveo do obrazovanja hrvatske vlade. Zatim bi uslijedila druga etapa ulaska talijanskih trupa u Hrvatsku na poziv iz zemlje, a koje bi predvodili ustae koji
sad borave u Italiji. Trea etapa bila bi potpuno zaposjednue Hrvatske i proglaenje
personalne unije. Sto se tie teritorijalnog opsega, budua bi hrvatska drava, obuhvaala hrvatske zemlje koje su se nalazile unutar Kraljevine Jugoslavije, te Bosnu i Hercegovinu. 104 S obzirom na svoje ureenje, nezavisna hrvatska drava bila bi u
100
102
jenja 1929. deklarirali kao pristae Pavelievih politikih stavova. Nakon Pavelieva odlaska u emigraciju, dolazi do odreene diferencijacije meu njegovim privrenicima u
zemlji. Na jednoj strani bili su oni koji su intimno prihvaali Pavelievu akciju u inozemstvu ali nisu htjeli dalje od toga, a na drugoj, dolo je do vee radikalizacije pojedinih
elemenata, koji su zastupali stajalite da je potrebno otvorenije voditi akcije i u zemlji.
Oko takve djelatnosti regrutirali su se lanovi spomenutog Hrvatskog domobrana. Ta
je organizacija u poetku bila prvenstveno obiljeena teroristikim akcijama, koje nisu
pripremane samo u zemlji, nego su neke ve tada nastajale uz pomo iz inozemstva. Prva
vidnija akcija, pripisivana ustakim teroristima, bilo je ubojstvo Tonija Schlegla, glavnog
ravnatelja Jugotampe i urednika zagrebakih Novosti, na kojega je izvren atentat u
oujku 1929. To je jasno pokazao i sudski proces uhapenoj grupi bivih pripadnika Hrvatskog domobrana, kojima je sueno ne samo za izvrenje atentata nego i kao nosiocima ire protureimske akcije. Reim je otro reagirao, a sud je izrekao dvije osude na
smrt i nekoliko kazni na dugogodinju robiju.
Poslije ustake akcije u Lici, vlasti su pootrile policijski i andarmerijski nadzor
nad mnogobrojnim osobama, a slijedile su i otre represalije nad samim stanovnitvom.
U nekim opinama odrane su konferencije s istaknutim opozicionim politikim linostima, koje su bile upozorene na posljedice zbog ukljuivanja u ustaku propagandu. Pod sumnjom ustake propagande vrena su hapenja i u drugim krajevima Hrvatske. 116
Istodobno je akcija ustaa naila na stvarnu osudu progresivnih snaga u zemlji, u
prvom redu Komunistike partije Jugoslavije. KPJ je posebno od uspostave estojanuarske diktature osobitu panju posveivala analizi odnosa i utjecaja pojedinih politikih snaga u zemlji, teei da sagleda aktualnost nerijeenog nacionalnog pitanja. Njenu je panju osobito privlaio razvoj politikih odnosa u Hrvatskoj. U razotkrivanju
klasne osnovice politike graanskih snaga u Hrvatskoj, KPJ je od samog poetka jasno
ukazala na pravi smisao tendencija koje su zastupale separatistike snage. Tako je u
glavnom glasilu CK KPJ Proleteru, srpnja 1929, jasno istaknuto d a j e sporazum izmeu
Pavelia i predstavnika VMRO, travnja te godine u Sofiji bio samo pokuaj, da bi se nacionalni oslobodilaki pokret hrvatskih i makedonskih masa zloupotrebio za posve strane ciljeve. U tom smislu KPJ e u svojoj daljnjoj politikoj djelatnosti konstantno razotkrivati ciljeve politike ustake skupine i vanjskih faktora koji su stajali iza nje.
Na svojoj etvrtoj zemaljskoj konferenciji, u prosincu 1934, KPJ je u kritici politike
buroaskih snaga nacionalno potlaenih naroda, upozorila da je ustaki pokret sa svojom koncepcijom kontrarevolucionaran i da zato koi razvoj nacionalno-oslobodilake
borbe. Dijelei te buroaske snage prema njihovim politikim tendencijama u tri skupine, KPJ je isticala da jednoj od njih pripada grupa oko Pavelia i Pereca u Hrvatskoj, koja trai spasa i izlaza u zagrljaju sa imperijalizmom drugih zemalja: Italije, Maarske, Austrije, Bugarske, Njemake, te u tom cilju organizira u zemlji teroristike faistike odrede i nastoji da borbu ugnjetenih naroda sprijei razvijanjem individualnih
teroristikih akcija. U povodu atentata u Marseilleu, organ CK KPJ Proleter je pisao da
je Aleksandar Karaorevi bio nosilac najsurovijeg reima bijelog terora i divlje eksploatacije prema radnikoj klasi i najbezobzirnijeg ugnjetavanja i pljake prema nesrpskim narodima i nacionalnim manjinama ( . . . ) , ali je Proleter uz to isticao stav KPJ,
koja odluno odbacuje atentate i individualni teror kao sredstvo borbe. Osuujui
atentate kao sredstvo borbe sitnoburoaskih deperatera Proleter je dalje pisao:
Atentat u Marselju nee donijeti osloboenje Hrvata, Makedonaca i ostalih nesrpskih
naroda od velikosrpskih ugnjetaa, ve e donijeti samo jo divljiji i krvaviji bijeli teror
1,6
Usp. F. Jeli-Buti, Prilog p r o u a v a n j u djelatnosti ustaa do 1941, n. dj., 74-75, i T. Stojkov,
O takozvanom likom u s t a n k u 1932, n. d j , 167 i d.
J.
nja 1929, kada je ona formalno ukinuta kao stranka. Njeno vodstvo je svjesno usmjeravalo itavu akciju ka privlaenju svih onih graanskih snaga, kojima je zajedniki cilj
bila borba za rjeenje hrvatskog pitanja, bez obzira koliko su se meusobno razlikovale
u svojim programskim koncepcijama. Meutim, bilo bi neispravno tzv. desno krilo u hrvatskom nacionalnom pokretu poistoveivati s ustatvom. Desni ekstremizam u tom pokretu javlja se s koncepcijom o rjeenju hrvatskog pitanja unutar samostalne hrvatske
drave. Takva koncepcija bila je prilino neodreena, pa je mogla svoje nosioce nalaziti
i u vie politikih skupina. Bez sumnje su stari frankovci bili jedna od tih skupina, koja
poslije 6. sijenja 1929. nema vie stranakog statusa, nego se u stvari diferencira u pojedine struje. Sve su one bile bez ozbiljnijeg politikog utjecaja i u daljnjem politikom
razvoju sve su vie slabile u sjeni konstantnog jaanja Hrvatske seljake stranke. Proustaka skupina je meu tim strujama izraavala najekstremnija gledita, a njeni prvaci
su se u veoj ili manjoj mjeri deklarirali kao pobornici Pavelieve akcije u inozemstvu.
Premda je ustaki pokret ponekad davao i stanovitu podrku opozicionim strankama u Hrvatskoj - to su donekle pokazale i Zagrebake punktacije, studenog 1932. - ipak
se on potpuno odvajao od tih stranaka, meu njima i od HSS-a kao glavne graanske
politike snage u Hrvatskoj. Prijelaz HSS-a iz potpune izolacije i uspostavljanje veza njenog vodstva sa slubenim politikim vrhovima u Beogradu, radi nagodbe, emu je znatno pridonijela i ranije ostvarena suradnja sa srbijanskom opozicijom, potpuno su odbili
ustae i onemoguili stvaranje nekog zajednikog programa. To je jasno dolo do izraaja osobito poslije izbora za Narodnu skuptinu 1935, kad poinju i sve otriji napadi
ustaa i drugih desniarskih elemenata na politiku HSS-a. Hrvatska seljaka stranka postaje za ustae privlana samo radi osvajanja pozicija u njenim organizacijama, kako bi
mogli utjecati na njeno lanstvo.
Ustae su svoje akcije sve vie usmjeravali i u traenju uporita u drugim politikim
grupacijama i ustanovama. Ciljevi takvih akcija bili su propagandistiki - privlaenje i
okupljanje novih pristaa. Povoljnu mogunost za jaanje svojih pozicija ustae su nalazili u klerikalnim krugovima u Hrvatskoj, koji su, sa sreditem u Zagrebu, imali jak utjecaj ne samo u katolikoj crkvi, nego i u raznim graanskim ustanovama. Bez osjetnijeg
otpora u tim krugovima, proustaki elementi su nalazili nove pristae i agitatore meu
hrvatskom omladinom u raznim klerikalnim zavodima, u nizu katolikih gimnazija, u
drutvima Domagoj, Kriari, Hrvatski junak i nekim drugima. 119 Utjecaj ustaa je jaao
i u organizaciji Hrvatskog radie, u ijoj zadruzi je meu glavnim funkcionerima bio Slavko Kvaternik, jedan od prvih Pavelievih suradnika u zemlji. Taj pravac ustake djelatnosti usmjeravao se na privlaenje hrvatske omladine, koja se manjim dijelom organizirala u spomenutim drutvima. Jednako se to odnosilo na studentsku, srednjokolsku
i radniku omladinu. Ustae su pokretali i omladinske periodine publikacije ili osvajali
redakcije ve postojeih. Tako su proustaki nastrojeni omladinci preuzeli od 1936. Omladinu, koja je izlazila od 1918; 1940. pokrenuta je i Plava revija,120 Osobitu su panju posvetili jaanju utjecaja na Zagrebakom sveuilitu, a proustaki elementi poeli su
tamo razvijati znatnu propagandu. Sveuilite postaje podruje otrih sukoba desniara
s komunistima i antifaistiki orijentiranim studentima. Proustaki orijentirani studenti
zauzeli su jae pozicije u centralnom akademskom drutvu August enoa, drutvu
Eugen Kvaternik, te raznim strunim klubovima po pojedinim fakultetima. 121
119
njima u Hrvatskoj, Kerubin egvi je 1933. pokrenuo asopis Hrvatsku smotru, koja j
uskoro postala jedan od najveih zagovornika novog evropskog poretka. 124
Politika napetost u Hrvatskoj, koja je pogotovu od sredine tridesetih godina pc
ela sve vie dolaziti do izraaja, zbog jaanja i irenja hrvatskog nacionalnog pokreta
izbacila je vidljivije na povrinu tendencije koje su izraavale spomenute grupacije in
teligencije. U konkretnoj politikoj akciji one su se prvenstveno ogledale u kritici gle
dita vddstva Hrvatske seljake stranke o rjeavanju hrvatskog pitanja, i to poglavito <
samom pristupu, tj. sporazumijevanju s Beogradom. Kritika Maekove politike dola j(
s te strane osobito do izraaja u povodu sklapanja sporazuma sa srbijanskom opozici
jom, 8. listopada 1937, kada je osnovan Blok narodnog sporazuma. Taj in vodstva HSS-;
i Maeka oznaen je kao potpuna politika kapitulacija. 125
Velikohrvatska ideja, promatrajui je u svim njenim oblicima je bez sumnje najvii
zaokupljala spomenute desniarske ekstremne grupacije hrvatske inteligencije. Dok j<
ustaki pokret u emigraciji isticao nadovezivanje svoje koncepcije na ideje Ante Star
evia, ali bez ire razrade, u zemlji se ba toj strani pridavala znatna panja. Neposred
niji poticaj za stvaranje kulta Starevia u redovima desniara dala je 40-godinjica nje
gove smrti, 1936. god., kad je bio objavljen niz napisa, kojima su se poeli oigledniji
isticati novi pogledi u tumaenju ideja utemeljitelja pravatva. Otad je bilo i znatno jas
nije koliko je ustatvo crpio iz Starevia, a koliko je pak falsificiralo njegove ideje, tj
zloupotrebljavalo ih kao dokaze za historijsku ukorijenjenost vlastitih tendencija. Star
eviev ekskluzivizam, tj. njegovu velikohrvatsku, to znai na svoj nain i unitaristiki
koncepciju - koja je, kao odgovor velikosrpskoj ideji, negirala srpsku i slovensku naciju
te isticala iskljuivo pravo Hrvatima na samostalni nacionalni razvoj - ustae su mogl
zloupotrebljavati kao teoretsku osnovicu za formuliranje vlastite velikohrvatske kon
cepcije. U tom pogledu nju su ire razraivali u svojim radovima Filip Lukas, Mile Star
evi, Mladen Lorkovi te Krunoslav Draganovi. Sadraj njihovih rasprava, u kojima
se posebno naglaava tenja za znanstvenim pristupom, obiljeavala je nedvosmislena
obrana teze o samostalnoj hrvatskoj dravi; o njenom povijesnom podruju, koje je
nezamislivo bez Bosne i Hercegovine; o neodrivosti jugoslavenstva. Nastojanje da se
uz pomo Starevievih ideja potkrijepe teze o neslavenskom porijeklu Hrvata, te da se
od Starevia ak pravi pretea faizma i rasizma, predstavljalo je oigledne falsifikate
Dovoljno je istai da je Starevi, kao buroaski demokrat, stajao na naelima velike
francuske revolucije, kojima je faizam po svojoj ideologiji bio izrazita suprotnost. 1 2 6
Osjetnije jaanje proustake djelatnosti u zemlji nastaje krajem 1937. i poetkom
1938, kada je Beogradskim ugovorima ustaama bio omoguen povratak iz emigracije.
To je poetak nove etape u razvoju ustake organizacije.
Ipak, jugoslavenske su vlasti pazile kojima e osobama dopustiti povratak. U svakom pojedinom sluaju traeno je miljenje nadlene upravno-policijske vlasti za osobe
koje su se javljale jugoslavenskim predstavnitvima u inozemstvu i traile odobrenje za
povratak. Tim je organima bilo nareeno da pri davanju miljenja o dozvoli povratka
ustaa pribave i garanciju njihovih porodica da e nad njima vriti nadzor i da e se starati da ih se onemogui u svim pokuajima koji bi se kosili sa dravnim interesima. Mi124
Naa d o m o v i n a , II, n. dj., 1049; o d e s n o orijentiranim knjievnim revijama usp. opirnije M.
Vaupoti, asopisi hrvatske knjievnosti (1935-1945), Zadarska revija, 3/1964, 236-239, i S. Vueti,
Hrvatska knjievnost 1914-1941, Zagreb 1960, 83 i d.
126
Usp. Lj. Boban, S p o r a z u m Cvetkovi-Maek, n. d j , 267 i d.
126
B u d u i da se o napisima nekih od s p o m e n u t i h a u t o r a govori u d a l j n j e m tekstu, ovdje, od
preostalih, t r e b a s p o m e n u t i knjiicu M. Starevia, Ante Starevi i Srbi, Zagreb 1936; zatim na n e k e
napise u spomenici: Dr Ante Starevi - o 40. godinjici smrti, Zagreb 1936. T a k o e r t r e b a ukazati
i na Almanah hrvatskih sveuilitaraca, Zagreb 1938.
nistarstvo unutranjih poslova donijelo je dodue naelnu odluku da se dopusti povratak svim emigrantima, koji se nalaze u Italiji, a nisu uinili nikakvo krivino delo protiv drave. Karakteristino je da su banske uprave Savske i Primorske banovine - kojih
se to pitanje najvie i ticalo jer je mjesto boravka glavnine emigranata bilo s podruja
tih banovina - izrazile velike rezerve o povratku emigranata. One su u prvom redu ukazivale na mogunosti jaanja ustake protureimske akcije, to bi zahtijevalo pojaan
nadzor podrunih vlasti. 127
Prijelaz ustakih emigranata iz Italije u Jugoslaviju poeo je sredinom studenog
1937. i trajao, s veim ili manjim prekidima, uglavnom do sredine 1939. U istom razdoblju vratilo se u Jugoslaviju i nekoliko emigranata iz Treeg Reicha. Prema podacima
jugoslavenske policije, a na osnovu izvjetaja V. Milievia, u Jugoslaviju se vratilo oko
260 emigranata. 128 Prema ocjeni MUP-a, na intenzitet prijelaza utjecao je posebno povratak Mile Budaka u srpnju 1938, jer je poslije toga prela glavnina emigranata. 129 Prema istim podacima, u Italiji je jo ostalo oko 250 osoba, od kojih se glavnina (oko 170)
nalazila na Liparima. 130 Ta e grupa ustaa, na elu s Paveliem prijei u zemlju travnja
1941.
Meu ustaama povratnicima bilo je i istaknutijih lanova organizacije. Tako su iz
Italije doli Mile Budak, Jure Franceti, Josip Milkovi i neki drugi, a iz Njemake Mladen Lorkovi.
Koji su bili motivi povratka ustaa iz emigracije u zemlju? Svi su zainteresirani faktori imali svoje posebne raunice. Stojadinovi i njegova vlada bili su zainteresirani za
to vee slabljenje ustake emigracije, pa je to bilo posebno regulirano Beogradskim
ugovorima. Vlada je raunala - radi uvrenja reima u zemlji i dobivanja to vee podrke u inozemstvu - da bi povratak ustake glavnine, koja se nalazila u Italiji, omoguio
istodobno likvidaciju organizacije vani, kao i dovoenje ustaa pod neposredni nadzor
jugoslavenskih vlasti. A to je moglo znaiti ne samo otklanjanje opasnosti ustake akcije
po reim, nego i mogunost razbijanja iznutra hrvatskog nacionalnog pokreta, ime bi
se poljuljale pozicije HSS-a. Meutim, ne smije se zanemariti ni pretpostavka d a j e i sam
Maek mogao imati interesa da oslabi ustaku organizaciju, kako bi mu ona bila manjom preprekom u njegovim akcijama u inozemstvu. 131
Teko je na osnovu raspoloivih podataka ustvrditi koliko je prebacivanje gotovo
polovice pripadnika ustake skupine iz Italije u Jugoslaviju bilo i rezultat isplanirane Pavelieve akcije. Treba poi od toga da se talijanska vlada pokazala spremnom da udovolji zahtjevima Jugoslavije u pogledu raseljavanja ustaa. Prema tome, najvjerojatnije
je da se i proces prijelaza emigranata odvijao daleko vie pod utjecajem talijanske vlade,
nego li voljom samog Pavelia. Talijanska vlada pokazala se spremnom da rtvuje ustae
i Pavelia da bi vre vezala Stojadinovia, u kojega je polagala velike nade za jaanje
talijanskog utjecaja u Jugoslaviji i izgradnju profaistikog reima. Sporazum izmeu
Italije i Jugoslavije je tako na neki nain zaskoio Pavelia. Osim toga, tada je on bio u
internaciji, pa i nije mogao odlunije utjecati na povratak emigranata. Teko je odriva
i ocjena da su se spomenuti istaknutiji ustae vratili u zemlju po nareenju samog Pavelia, ma da se ne smije potpuno odbaciti stanovita mogunost da im je on dao odre127
IHRPH, MF 20, sn. 620. Usp. i F. Jeli-Buti, Prilog p r o u a v a n j u djelatnosti ustaa do 1941,
n. dj., 80.
128
ene zadatke. 132 Karakteristian je sluaj Mile Budaka, koji je zemlju napustio potkraj
1932. god. On se vratio na osnovu dogovora s predstavnicima Milana Stojadinovia, koji
je i inicirao akciju za njegov povratak. Stojadinovi je pri tome svakako imao svoju raunicu, a Budak svoje osobne razloge. 133
Meutim, izvan svake je sumnje da je Paveli bio osobito zainteresiran za irenje
i jaanje ustake djelatnosti u zemlji. Vie je faktora utjecalo na to da se djelatnost ustaa
upravo tada, u drugoj etapi, sve vie povezuje s njegovim imenom. Razvoj dogaaja u
zemlji, sve akutnije hrvatsko pitanje, a uz to i jaanje utjecaja Hrvatske seljake stranke,
sve su vie zaokupljali i Pavelievu panju. No ustaka akcija u zemlji bila je u stvari izvan Pavelieva neposrednog domaaja i utjecaja, pa je pod utjecajem pojedinaca, mogla
dobiti neovisniji tok. Nakon povratka emigranata iz Italije, to je pitanje moglo postati
jo aktualnije. Paveli se stoga poinje sve vie angairati u jaanju ustake djelatnosti
i stvaranju organizacije u zemlji. U jednom politikom spisu, nastalom najvjerojatnije
poetkom 1938. god. , 134 a koji je prvenstveno bio namijenjen propagandi u zemlji, Paveli iznosi svoju analizu unutranje i meunarodne politike situacije, te daje direktive
za daljnju djelatnost ustaa. Istiui da se ustaka organizacija pojavila u vrijeme kad
su se pojedinci iz vodstva HSS-a pokolebali te poeli dezertirati i prelaziti diktatorskom reimu, s namjerom da pokuaju sklopiti sporazum, Paveli iskljuivo uzdie ustaki pokret kao jedini aktivni otpor reimu. Osvrui se na diplomatsku aktivnost Jugoslavije u Rimu, koja je, izmeu ostalog, bila usmjerena i na onemoguavanje rada ustake organizacije, on zakljuuje da to ne smije biti prepreka u daljnjoj akciji. Paveli
se, naprotiv, zalae za njeno jaanje i irenje u zemlji, polaui sve nade u skori poetak
svjetskog rata za koji ustae treba da se ozbiljno pripremaju. Meunarodni ratni sukob
omoguio bi, prema njemu, dizanje ustakog ustanka u zemlji, to bi rezultiralo slomom
Jugoslavije i stvaranjem ustake drave.
Sredinom 1938. Paveli se posebnom porukom ponovo obratio ustaama u zemlji.
Svjestan toga da je u izmijenjenim meunarodnim odnosima, a posebno odnosima izmeu Italije i Jugoslavije, ustaama u inozemstvu nametnuta potpuna pasivnost, on je
sve veu panju poklanjao upravo akciji u zemlji, pa osobito insistira na propagandi Naela. U propagandi ustakog programa treba, prema njemu, glavnu panju posvetiti isticanju granica budue ustake drave u kojoj bi sredite bile Bosna i Hercegovina.
Zbog toga on podvlai potrebu da se privlai muslimansko stanovnitvo kao dio hrvatskog naroda. Posebnu panju Paveli posveuje osnivanju ustakih organizacija po gradovima i selima, a ne izbjegava ni mogunosti koritenja povremenih teroristikih akcija u odreenim situacijama. Paveli istodobno konstatira d a j e poloaj u inozemstvu
vrlo teak, te glavnu zadau pridaje malobrojnim organizacijama u Americi, koje su
i dalje imale slobodu rada. 135
132
Tako npr. 5. Baien, u svojoj knjizi: Paveli, Zagreb 1952, 23, tvrdi d a j e Paveli poslije Beogradskih s p o r a z u m a u p u t i o vei broj ustaa u Jugoslaviju, i to p r v e n s t v e n o politike radnike
(Budak, Lorkovi i drugi), d o k su s n j i m e i dalje ostali vojnici (Mokov, Lisak, Kvaternik, Babi,
Servatzy, Hereni i drugi).
133
Opirnije o t o m e usp. Lj. Boban, Nekoliko izvjetaja o p o v r a t k u Mile B u d a k a iz emigracije
(1938), Zbornik Historijskog instituta Slavonije (dalje: ZHIS), SI. Brod, 1970, br. 7-8, 507-523.
Sam B u d a k tvrdi da se vratio poslije n e d o l i n o g p o s t u p k a talijanskih vlasti p r e m a njemu,
a povratak mu je omoguilo jugoslavensko poslanstvo u Rimu. (VII, F o n d NDH, kut. I. O. 9).
134
Po svoj prilici radi se o j e d n o m Pavelievu govoru, koji je raspaavan u zemlji p o d naslov o m Politiki poloaj. (Usp. F. Jeli-Buti, Prilog p r o u a v a n j u djelatnosti ustaa do 1941, n. dj., 81,
gdje je u n e s e n p o g r e a n d a t u m , svibanj 1937).
136
Taj je d o k u m e n t objavljen kasnije u Ustai, 2. I 1944.
S povratkom spomenutih istaknutijih ustaa dotadanja djelatnost poprima ustaljenije oblike. Zahvaljujui politikom razvoju ne samo u zemlji nego i u meunarodnim
odnosima, s obzirom na porast faistike opasnosti, nastale su vee mogunosti za javna
istupanja pojedinih ustakih elemenata. Ti su istupi bili dio sve otrije konfrontacije
proustakih i desniarskih snaga s politikom vodstva HSS-a na elu s Maekom; tako
su se u biti nazirale dvije suprotne politike koncepcije. Takvom javnom ponaanju proustakih snaga ila je na ruku i politika Milana Stojadinovia, koji je na razliite naine
u Hrvatskoj traio saveznike protiv Maeka. Ustae su se tako i nehotice pojavili kao indirektni pomagai politike reima.
U javnom politikom ivotu u Hrvatskoj grupa oko Mile Budaka pojavila se kao
glavni nosilac ustake djelatnosti. Poetkom veljae 1939. Budak je pokrenuo tjednik
Hrvatski narod, koji je u stvari bio legalno ustako glasilo. Taj je list postao sredite ustake propagande u zemlji. U njemu je jednako velika panja posveivana unutranjopolitikim pitanjima i meunarodnim odnosima. Osim Mile Budaka, kao glavnog urednika, meu glavnim suradnicima Hrvatskog naroda bili su Slavko Kvaternik, Mladen
Lorkovi, Ivan Orani, Boidar Cerovski, Vilko Begi, Dominik Bumber i neki drugi. 136
Hrvatski narod je okupio najradikalniji dio desno orijentirane hrvatske inteligencije, dajui njenoj djelatnosti izrazitije politiko obiljeje.
Treba spomenuti i djelatnost separatistike grupe na elu sa Stjepanom Buom,
premda ona formalno nije bila vezana uz ustaku organizaciju. Zajedniko obiljeje s
ustaama bili su koncepcija o samostalnoj hrvatskoj dravi i pozivanje na staro pravatvo; u ostalim pitanjima postojale su razlike. Nema osnove da se ova grupa i formalno
ubraja u nosioce ustakog pokreta. 137 Bu se dodue i sam dvadesetih godina isticao kao
frankovac, ali je njegov politiki razvoj u kasnijim godinama bio drukije usmjeren, za
razliku od onih koji su se priklonili Paveliu. Bu i njegova grupa zagovarali su iskljuivo
pronjemaku, tj. nacistiku orijentaciju. U veljai 1938. Bu je pokrenuo list Nezavisnost, koja je postala glasilo te struje. Propagirajui otvoreno nacionalsocijalistiku ideologiju u Hrvatskoj, ta struja je vidjela poboljanje poloaja hrvatskog naroda i smisao
njegove budunosti samo u jednom nacionalnom socijalizmu, razumije se hrvatskome. 138 Prvi organizacioni pokuaj ove grupe bilo je osnivanje tzv. Hrvatskog radnikog
pokreta, potkraj 1938; t u j e organizaciju policija ocijenila kao frankovaku frakciju, a
u stvari bila je to ekspozitura njemake propagande u Hrvatskoj, koja je bila u neposrednoj vezi s njemakim konzulatom u Zagrebu. 139 Ta e grupa doi do veeg izraaja
kasnije, prilikom stvaranja nacionalsocijalistike stranke u Hrvatskoj.
No, u konkretnoj politikoj situaciji nije bilo veih suprotnosti izmeu Bueve grupe i samih ustaa, barem se u javnosti nije stjecao dojam veeg nejedinstva, nego se inilo da zajedniki djeluju. 140
136
Bueva struja zduno je i zajedno s ustaama kritizirala politiku vodstva HSS-a, iako
je u nekim konkretnim situacijama zauzimala i drukije stavove od ustakih. To je uskoro dolo do izraaja prilikom izbora za Narodnu skuptinu, prosinca 1938. Tada se
konkretno pojavilo pitanje kakav stav treba da zauzmu proustaki elementi prema HSS,
koja je razvila iroku predizbornu kampanju. Dok je Bueva Nezavisnost propagirala
apstinenciju na izborima, Budak je zagovarao podrku Maeku, te se zbog toga izmeu
dviju strana razvila prilino una polemika. Budak je u toj situaciji zastupao taktiku
ustake podrke borbi protiv reima, ne mijenjajui u tome ni malo dotadanji stav prema HSS-u. Nastala situacija pokazala je i kako se reim koristio ustaama da oslabi pozicije HSS-a. Posebna je uloga bila namijenjena Hrvatskom borcu, iji je urednik bio Joe
Matoi. U svom posebnom izdanju, taj je list na sam dan izbora objavio poruku Pavelia biraima u Hrvatskoj u kojoj on apelira za apstinenciju. Ta akcija, koja je najvjerojatnije potekla iz Stojadinovieva kruga, trebala je da pokoleba Maekove pristae i
unese zabunu meu njih. 141
Hrvatski narod poeo je uskoro pojaanu kampanju protiv bilo kakvog sporazuma
s vladom u Beogradu, zahtijevajui da i vodstvo HSS-a prihvati taj stav. Budak je pisao:
Skoro je neumjesno govoriti, da treba praviti nekakav sporazum, jer ne postoji nikakav
nesporazum: sve su vlade do sada posve svjesno, bez ikakove zabune, inile sve to je
Hrvatima bilo i krivo i nepravedno, a to je uspjeno produbljivalo meu nama jaz. Kakav tu sad treba sporazum, kada je dovoljno, da se svak pone baviti samo svojim poslovima i da ne zasjeca plugom susjedovu oranicu!? 142 Bio je to oigledan primjer pritiska na vodstvo HSS-a iji utjecaj nijedan opozicioni politiki faktor u Hrvatskoj nije
mogao zaobii. I sam je Budak, po svom povratku iz emigracije, raunao na mogunost
veeg utjecaja na Maeka radi voenja radikalnije politike, koja bi se u odreenom smislu pribliila ustakoj koncepciji. Prema navodima samog Maeka, Budak mu je u ime
svoje grupe, tj. ustaa, predlagao zajedniku akciju, koja bi rezultirala Maekovim otvorenim priklanjanjem silama Osovine. To je znailo da se hrvatsko pitanje treba rjeavati
uz pomo i podrku Hitlera. Kad je Maek odbio takvu politiku, to je ujedno znailo i
razlaz s Budakom. 1 4 3
Logina posljedica takvog razvoja bila je vrlo pootrena ustaka kritika vodstva
HSS-a i Maeka nakon sklapanja sporazuma od 26. kolovoza 1939. i stvaranja Banovine
Hrvatske. Ustae su ne samo preko Hrvatskog naroda, nego i raspaavanjem veeg broja
letaka napadali sporazum, tj. Maeka i vodstvo HSS-a, osuujui ih da spaavaju Jugoslaviju, te da su pod firmom sporazuma prodali hrvatski narod. Lecima je irena
i posebna Budakova izjava u povodu zakljuenja sporazuma pod naslovom: Lajbek je
zakopan. U njoj Budak istie d a j e glavni uzrok sklapanju sporazuma u poslovinom
pogrenom gledanju Maeka na meunarodnu politiku, jer je on - kako istie Budak
- doao do zakljuka, da je najprea zadaa hrvatskog naroda da spaava jugoslavensku koncepciju u njenom punom opsegu, jer e se samo u njoj moi i on sam spasiti i
od vanjskih neprijatelja. U isto vrijeme raspaavani su i leci pod naslovom: Maekova
slobodna Hrvatska - Dr Maek vie voli bijelog Orla Karaorevia nego li ast i slobodu hrvatskog naroda, u kojima se zakljuuje da za Hrvate sporazum, s dravnopravnog gledita, znai da se oni sami odriu hrvatske misli a time i svoje samostalne hrvatske drave ( . . . ) , dok u politikom pogledu to predstavlja kapitulaciju. 144 Ocjenjujui politiku situaciju u protekloj, 1939. godini, Hrvatski narod zakljuuje d a j e ona
141
142
143
144
4 - USTASE I NDH
49
donijela odreeni preokret, koji je u prvom redu bio uvjetovan meunarodnom situacijom, ali da se poslije sklopljenog sporazuma nije dogodilo u unutarnjoj politici nita,
to bi bilo vrijedno posebnog spomena. 146
Kad su Maek i Cvetkovi poeli voditi pregovore koji su prethodili sporazumu od
26. kolovoza, ustaki elementi u zemlji poveli su propagandu za teritorijalne izmjene u
duhu svoje velikohrvatske koncepcije. Ta akcija je uglavnom voena iz Zagreba. Koristei se nastalom politikom atmosferom, do koje je dolo zbog pregovora, ustae su poeli propagirati pripajanje Bosne i Hercegovine Hrvatskoj. 146 Prema nekim podacima,
Budak je zahtijevao od Maeka da ne dopusti da doe do diobe Bosne i Srijema. 147 Odmah nakon sporazuma, Mladen Lorkovi je u izdanju Matice hrvatske objavio knjigu
Narod i zemlja Hrvata, u kojoj je posebnu panju posvetio pitanju granica Hrvatske.
Osim sebi svojstvene analize brojnog stanja hrvatskog naroda, koja je puna falsifikata,
Lorkovi je na svoj nain utvrdio i opseg hrvatskog povijesnog teritorija, prema kojemu je Banovina Hrvatska bila tek djelimino rjeenje hrvatskog pitanja. U Banovini
Hrvatskoj, prema Lorkoviu, nijesu okupljeni, kao to bi ime kazalo, krajevi s preteno
hrvatskim puanstvom, krajevi, koji su u povijesnom smislu hrvatski, ni krajevi, koji po
svom gospodarskom sustavu i zemljopisnom poloaju gravitiraju prema Hrvatskoj. U
Banovini Hrvatskoj okupljeni su tek oni krajevi, u kojima katoliki Hrvati tvore veinu,
dok su podruja islamskih Hrvata gotovo beziznimno ostala izvan Banovine Hrvatske.
Prema tome, granice Banovine Hrvatske ne mogu biti konane, zakljuuje Lorkovi. 148
Od samog poetka ustae nastoje iskoristiti situaciju u Banovini Hrvatskoj za jaanje svoje politike djelatnosti. Oni uspijevaju osnovati neka drutva i proiriti svoju ilegalnu tampu. Centar daljnje aktivnosti postaje novoosnovano drutvo Uzdanica, koje
je kao pripomona tedna zadruga, u stvari okupljalo pristae ustakog pokreta. Uzdanica je s jedne strane legalno radila na osnivanju svojih podrunica po Hrvatskoj i
Bosni i Hercegovini, raspaavajui preko njih Hrvatski narod, a s druge strane je u isto
vrijeme pokuavala organizirati i ilegalne ustake rojeve. Bili su to konkretniji koraci u
stvaranju ustake organizacije na irem podruju. 1 4 9 Preko Uzdanice ustae su djelovali i na Zagrebakom sveuilitu, pa je u okviru toga drutva bio osnovan Ustaki sveuilini stoer 1940. god. 150 lanovi tog drutva organizirali su u pojedinim prilikama manje teroristike akcije. Tako je bilo izazvano uzbuenje u Zagrebu nakon ustake akcije,
potkraj veljae 1940, kad su ustae postavili eksploziv u nekoliko javnih telefonskih govornica i pakleni stroj u zgradi Sudbenog stola. 151
Ustae su u svojoj propagandi, prvenstveno preko Hrvatskog naroda, osobitu panju
posveivali meunarodnim odnosima. Hrvatski narod je otvoreno izraavao svoje simpatije prema velikim susjedima Italiji i Njemakoj, dajui jasno do znanja da ustaki
pokret u budunosti rauna na podrku tih sila. Otvoreno su izraavane simpatije za
Hitlerovu koncepciju novog evropskog poretka i odobravani prvi koraci njemake i talijanske ekspanzije (Anschluss, CSR, Albanija). Rezimirajui politiku situaciju u prvoj
146
Hrvatski narod, 25. XII 1939. O o d n o s u ustaa p r e m a s p o r a z u m u usp. i Lj. Boban, S p o r a z u m
Cvetkovi-Maek, n. dj., 271-272.
146
Konkretnije o t o m e usp. F. Jeli-Buti, Prilog p r o u a v a n j u djelatnosti ustaa do 1941, n. dj.,
83-84.
147
polovici 1939, Lorkovi je isticao d a j e dolo do zamanih teritorijalnih promjena u Evropi, kao i do sloma republikansko-komunistike vojske u panjolskoj, a vjerojatno da
e dovesti i do daljnje duboke izmjene evropske i svjetske ravnotee. Stvaranjem ekomoravskog protektorata - zakljuuje Lorkovi - Njemaka je dosegla broj puanstva
Francuske i Engleske zajedno (bez kolonija), rijeila veoma zamaita strateka pitanja,
postala prvom industrijalnom dravom svijeta, k tome dobila velike koliine prvorazrednog oruja, i to je jo vanije, ona je bitno poveala svoj ratni potencijal kodinim
tvornicama. Italija je stvaranjem personalne unije s Albanijom postala preko noi balkanskom vlau, ojaavi time sveukupne svoje pozicije na Mediteranu. A pobjednika
Francova panjolska znai trei autoritativni bedem oko Francuske i apsolutnu premo
osovine u zapadnom Mediteranu. Ovo proljee kao i lanjska jesen, bijahu crni petki zapadne demokracije. 152
Jo je otvorenije simpatije prema silama Osovine izraavala ilegalna ustaka tampa, koja je u prvom redu podvlaila rjeenje pitanja samostalne Hrvatske u sklopu
meunarodnih odnosa, na osnovi novoga evropskog poretka. Stvaranje Trojnog pakta
- isticala je Hrvatska pota sredinom listopada 1940. - omoguilo je jo povoljnije uvjete
za pobjedonosni svretak rata po Osovini i za uspostavljanje novog poretka u svijetu
( . . . ) . U tom okviru - propagirao je isti list - postavljeno je i pitanje stvaranja nezavisne
drave Hrvatske, koja e uz ostale male i srednje drave Europe biti ravnopravni lan
nove europske zajednice. Ustaka je propaganda znatnu panju pridavala i velianju
novog evropskog poretka u koji treba da se u budunosti uklopi i hrvatski narod. U
tome je osobito prednjaila Hrvatska smotra, iji je glavni urednik Ivan Orani pisao
da uklapanje u novi poredak mora biti psiholoki, politiki, kulturno i ekonomski potpuno jasno i odreeno upravo zato, to se ne radi o povremenim pojavama, nego o povijesnom zapoinjanju nove epohe, koja e obuhvatiti ivot cijeloga svijeta. 153 Desniarska propaganda nalazila je sve vidljivije nosioce i u pojedinim klerikalnim institucijama i tampi. 154
Otvorene simpatije za Hitlera i njemaku ekspanziju sve je vie izraavala i grupa
oko Bua preko Nezavisnosti. Bu je u lipnju 1940. osnovao Hrvatsku nacionalsocijalistiku stranku. U programu, koji je izradio Juraj Veseli, istaknuto je da se stranka bori
za uspostavu nezavisne hrvatske drave, koja e biti u najuem politikom prijateljstvu
s njemakim Reichom. Aktivnost te stranke svodila se uglavnom na propagandu lecima i na vrbovanje radnika za rad u Njemakoj. 156 U jednom memorandumu, koji je Bu
u studenom 1940. u ime svoje grupe priredio za Hitlera, trai se pomo Treeg Reicha
za uspostavu hrvatske drave. U memorandumu se istie gotsko porijeklo hrvatskog naroda, te ukazuje na njegovo krvno srodstvo i slinost kulture s njemakim narodom.
Potpuno se odbacuje politika HSS-a, koja zastupa ideju nacionalnog jedinstva Hrvata
i Srba te nema prave veze s narodom. 1 5 6
to se tie unutranje politike, sporazum od 26. kolovoza i dalje e biti glavni predmet kritike i napada ustake propagande. U tome i treba traiti osnovne uzroke jo jaeg
sukoba izmeu HSS-a i separatistikih snaga. To e donekle potvrditi i politika praksa
u Banovini Hrvatskoj, jer su Banska vlast i vodstvo HSS-a poeli poduzimati mjere radi
162
Hrvatski narod, 21. VII 1939. lanak je napisao M. Lorkovi, p o d p s e u d o n i m o m Junius, kojim se sluio jer se jo nalazio u emigraciji, odakle je suraivao u listu. Lorkovi se vratio u zemlju
p o t k r a j 1939. god.
163
Hrvatska smotra, 11-12/1940, 565.
154
Opirnije o t o m e usp. F. Culinovi, Dvadeset sedmi mart, n. d j , 41-42.
155
IHRPH, MF 3, sn. 447-460. Od literature usp. R Horvat n. d j , 615-616, i L Hory-M. Broszat,
n. d j , 53-54.
156
VII, NAV-N-T-501, 265/000447-455.
to se jasno vidi i iz toga letka - sve vie insistiralo na stvaranju kulta ustakog poglavnika Pavelia. S pribliavanjem ratne opasnosti Jugoslaviji, ustaka je propaganda sve
vie isticala neminovnost njenog sloma. Ilegalna Hrvatska pota u jednom svom lanku,
zakljuuje da za Jugoslaviju spasa nema. Dani su joj odbrojani. Na njenim razvalinama
stvorena e biti velika nezavisna drava Hrvatska, a ostali narodi imat e mogunost samoodreenja i prikljuka onim dravama u kojima ive njihovi sunarodnjaci.
Dakako da su ustae s porastom nada u bliski slom Jugoslavije sve vie isticali ciljeve budue hrvatske drave. Tako je u prosincu 1940. objavljena ilegalna broura:
Za to se bore Hrvati ustae Pavelievci koja je zapravo sadravala program budue
ustake politike prakse. Naglaavajui znaenje ideja ustakog pokreta za budunost
hrvatskog naroda, ustae su osuivali kao neprijateljske sve ideologije iza kojih su, po
njihovom miljenju, stajali Srbi, Zidovi, komunisti i HSS. U pogledu ureenja budue
ustake drave, bilo je zamiljeno da se u drutvenom ureenju uvede korporativni sistem; hrvatski narod bi dakako bio vladajua nacija, dok bi druge narodnosti trebale da se
isele u granice svojih drava i svoje domovine. Nosilac cjelokupnog nacionalnog ivota
bit e ustaki pokret. Na elu naroda i drave nalazit e se voa Ante Paveli.164
Ustae u zemlji, kako je to ve naprijed konstatirano, nastojali su organizaciono
okupiti svoje pristae kao lanove pokreta. Meutim, ustaama u zemlji nije uspjelo da
se organiziraju u posebnoj organizaciji s odreenim obiljejima politike stranke. Bez
vidljivije politike osnovice ustaki pokret se u organizacionom pogledu mogao jedino
izgraivati kao ilegalna teroristika organizacija. Meutim, ni takvi pokuaji nisu postigli eljene rezultate, pa se ustaki pokret u zemlji svodio na one malobrojne pristae,
koji su poloili posebnu ustaku prisegu (tzv. zakleti ustae). Karakteristina je ocjena
ustake organizacije koju je prilikom sasluanja pred organima narodne vlasti dao poslije rata Vjekoslav Blakov, jedan od utjecajnijih ustaa jo prije rata. U Hrvatskoj nije
postojala ustaka organizacija koja bi radila po Pavelievim uputama. Bilo je grupica i
pojedinaca nacionalista. ( . . . ) U samom Zagrebu ustaki je pokret bio samo donekle organiziran. Bolje rei u Zagrebu je bio ivlji kontakt meu ustaama. Uglavnom su se ustae drali Budaka i Kvaternika, koji su na svoju ruku vie politiki nego organizaciono
djelovali. ( . . . ) U 1938. poeli su nekoji istaknutiji, koji su iz Zagreba odlazili u provinciju, vrbovati pojedince za ustaki pokret. Ovo s e j e uglavnom sastojalo u polaganju ustake prisege. Ali kod toga nije nigdje dolazilo do stvaranja nekih organizacija u smislu
hijerarhije i vodstva. Nije bilo ni odreenih zadataka ni instrukcija. 166 S tom se ocjenom podudara i izjava Mile Budaka, koji istie da ustae tada nisu formalno provodili
ustake organizacije. Prema njemu, postojali su pristae a ideoloka veza izmeu njih
postojala je preko lista Hrvatski naro d dok nije ovaj zabranjen ( . . . ) . Poslije toga, prema
Budaku, pojedini ljudi su odravali veze a slao ih je Slavko Kvaternik. 166
Ni rukovodstvo ustake organizacije u zemlji nije bilo formalno odreeno. Zbog nedostatka izvora nije mogue pouzdanije utvrditi koji su uzroci tome. Politika djelatnost
ustaa u zemlji, pa prema tome i sama organizacija, nije se razvijala po nekom sistemu
kojim bi kontinuirano rukovodio sam Paveli, odnosno njegov formalno imenovani
opunomoenik. Teko je rei koliko bi i samom Paveliu odgovaralo takvo rukovoenje,
zbog bojazni da ne bi bio ugroen njegov vlastiti presti. Na osnovi raspoloivih podataka moe se ustvrditi da su Slavko Kvaternik i Mile Budak bili u odreenom smislu na
164
O itavoj toj u s t a k o j p r o p a g a n d i usp. opirnije u F. Jeli-Buti, Prilog p r o u a v a n j u djelatnosti ustaa do 1941, n. dj., 86-88.
165
VII, Fond NDH, kut. I. O. 9.
166
VII, Fond NDH, kut. I. O. 9. P r e m a B u d a k u je dr Mirko Jerec bio j e d n a od glavnih Kvaternikovih veza sa p o k r a j i n o m . (Isto).
elu ustaa u zemlji. Sam Kvaternik navodi da je vodstvo pokreta bilo u njegovim rukama samo do povratka Budaka. Tada je ovaj preuzeo politiki rad, a Kvaternik vodio cjelokupnu revolucionarnu organizaciju, to bi znailo da se bavio organizacionim
pitanjima.' 6 7 To potvruju i spomenute izjave Blakova i Budaka.
Ustaka djelatnost bila je - kako se to iz prethodnog prikaza jasno vidi - preteno
usredotoena u samom Zagrebu. Tu je i bilo najvie lanova, veinom okupljenih oko
spomenute zadruge Uzdanica. 168 U ostalim podrujima aktivne su bile samo omanje
grupe i pojedinci, a i to ponajvie u nekoliko veih gradova. U Karlovcu je djelovalo nekoliko intelektualaca ustaa (Ante Niki, Feliks i Vladimir Zidovec). 169 Prema nekim
podacima, s Karlovcem je odravalo vezu nekoliko pojedinaca iz Pokuplja. 170 U Ogulinu
je djelovalo nekoliko ustaa intelektualaca (advokat Lovro Sui, pop Ivan Mikan, umirovljeni uitelj Jurica Markovi). S njima su bili povezani pojedinci na podruju kotara,
ali nije mogue utvrditi njihov broj. 171 Stanovita djelatnost karlovake i ogulinske grupe
osjeala se na podruju kotara Slunj, gdje je uz pomo tamonjih pojedinaca (upnici
Ivan Niki i Dragutin Kukolj) osobito bio aktivan L. Sui, kao Maekov zastupnik. 172
U Lici je proustaka djelatnost dolazila uglavnom do izraaja u Gospiu, gdje se nalazilo nekoliko ustaa povezanih sa Zagrebom. U Gospiu je ve ranije djelovala grupa
istaknutijih Pavelievih pristaa, uglavnom intelektualaca (Andrija Artukovi, Jozo Dumandi, Marko Doen, Jurica Frkovi). 173 Pojedinci ustae su odreeno vrijeme donekle bili aktivni i u nekim drugim podrujima Like, kao u kotaru Otoac (Jure Franceti)
i Perui (Juco Rukavina), te u kotarevima Graac i Brinje. 174
I u Slavoniji su ustae takoer bili malobrojni a djelovali su preko organizacija Graanske i Seljake zatite, u kojima su ponegdje drali jae pozicije. Glavni su nosioci
bili intelektualci te studenti i poneki aci. U Osijeku su desniarski elementi drali u
svojim rukama Hrvatski list (Matija Kovai), a u Slavonskom Brodu imali su utjecaja
u voenju lista Posavska Hrvatska (Franjo Dujmovi). Osim toga, pojedinci su politiki
radili u Novoj Gradiki, Slavonskoj Poegi, Vinkovcima, Virovitici i Vukovaru. 176 U Srijemu je nekoliko pojedinaca djelovalo uglavnom preko HSS-a u Sremskoj Mitrovici (Petar Gvozdi, advokat). 176
U sjeverozapadnom dijelu Hrvatske, proustaki elementi poinju djelovati od 1939.
u Varadinu (Mate Frkovi). T u j e 1937-1938. izlazilo Hrvatsko jedinstvo, koje se nalazilo
pod utjecajem desniara. 177 Njihova aktivnost odvijala se donekle i u akovcu. 178
167
Hrvatski narod, 7. VII 1941. Vid. i lanak SI. Kvaternika u Spremnosti, 10. IV 1942.
Kao u bilj. 166.
169
VII, Fond NDH, kut. I. O. 9.
170
Usp. zbornik: Djelatnost KPJ do aprila 1941. na p o d r u j u Karlovca, K o r d u n a , Like i Pokuplja, Karlovac 1969, 384-391.
171
Usp. M. Sobolevski, Drenica 1941, Ogulin 1970, 22-23.
172
Kao u bilj. 170, str. 249, 254-255.
173
Isto, 450-452; Lika u NOB 1941, zbornik, I, Beograd 1963, 152-153.
174
Djelatnost KPJ do aprila 1941., n. dj., 517-518,670-673,688-689, Lika u NOB 1941, n. dj., 283
i 439.
168
175
Usp. Z. Krni, Prilog p r o u a v a n j u drutveno-politikih prilika u Slavoniji p r e d aprilski rat
1941. godine, ZHIS, br. 6, 1968, i J. Cazi, Vukovar u klasnoj borbi, Zagreb 1955, 387-388.
176
Usp. zbornik: S r e m s k a Mitrovica - u ast dvadesetpetogodinjice o s l o b o e n j a grada
1944-1969, Sr. Mitrovica 1969, 187.
177
Hrvatsko jedinstvo (Varadin), 16. V 1941 (sjeanja Mate Frkovia).
178
Usp. Prilog historiji radnikog p o k r e t a i n a r o d n o o s l o b o d i l a k e b o r b e u M e i m u r j u od
1919-1959 godine, akovec 1959, 60.
Vidljiviju akciju razvili su proustaki elementi u Sisku, gdje su imali utjecaja u Hrvatskim novinama (Roko Faget), te u Hrvatskom akademskom klubu, koji su osnovali
studenti frankovci. 179 U Petrinji i Glini su se angairali kao ustae Mirko Puk i Mirko
Jerec. 180
U Dalmaciji je centar ustake djelatnosti bio u Splitu, a na elu mu je bila grupa intelektualaca (Edo Bulat, Josip Berkovi, Ante Luetic, Bruno Nardeli). 181 Manje grupe i
pojedinci bili su u nekim mjestima Dalmatinske zagore. 182
U Hercegovini ustae su bili aktivniji u zapadnom dijelu, na podruju kotara Mostar, Ljubuki, apljina. 183
U Bosni su ustae djelovali vie u zapadnim podrujima (Banja Luka, Travnik), te
u Sarajevu. 184
Nemogue je pouzdanije utvrditi broj ustaa u pojedinim mjestima i krajevima u
Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. To ne doputaju raspoloivi izvori, koji su s obzirom
na razliitost svog porijekla, veliku fragmentarnost i uope potpunu manjkavost za pojedina podruja, uglavnom nepouzdani. Veoma je teko utvrditi i kriterij za kvalificiranje pripadnika ustake organizacije. Sami ustae nisu vodili nikakve popise prisegnutih
lanova, a bilo bi bez sumnje neispravno, ako bi se samo takvi uzimali u obzir. U svakom
sluaju, trebalo bi provesti precizniji izbor, koji bi zahtijevao sistematsko i minuciozno
istraivanje, i koji bi uzeo u obzir mnogobrojne momente. Prema tome, nije mogue pouzdanije utvrditi ni ukupan broj ustaa u zemlji. Broj od 2000 ustaa, koji se u literaturi
najee spominje, moe sluiti tek kao neprovjerena orijentacija, 185 a pripadnika ustakog pokreta bilo je vjerojatno toliko po irem kriteriju. To najbolje potvruje podatak
da je od spomenutog broja ustaa polovica ivjela i djelovala u samom Zagrebu. Nedvojbeno je, dakle, da taj broj nije obuhvaao iskljuivo evidentirane ustae nego u stvari
one desniarske elemente, koji su se u pojedinim trenucima i situacijama na ovaj ili onaj
nain izjanjavali za pojedinu ustaku akciju.
Ipak, broj ustaa u irem smislu rijei rastao je usporedo sa irenjem ustake djelatnosti. U kratkotrajnom razdoblju postojanja Banovine Hrvatske ustae brojano doivljavaju svoj uspon. Ustae su sudjelovali u politikoj diferencijaciji, to je nakon sporazuma Cvetkovi-Maek osjetnije zahvatila redove Hrvatske seljake stranke. Ubrzano
suavanje dotadanje drutveno-politike osnovice onih snaga koje su se do 26. kolovoza 1939. nalazile na elu hrvatskog nacionalnog pokreta, a poslije toga dole na vlast, bilo
179
etrdeset godina, zbornik seanja aktivista jugoslovenskog revolucionarnog radnikog pokreta, knj. 4, Beograd 1960, 111-112 (sjeanja Franje Kncbla).
180
etrdeset godina, n. dj., knj. 3, 79-80 (sjeanja Stanka M. Bjelajca); Djelatnost KPJ do aprila
1941, n. dj., 314.
181
IHRPH, Zbirka izvjetaja o politikoj situaciji 1939. izvjetaj Ispostave Banske vlasti u Splitu
B a n s k o j vlasti Banovine Hrvatske u Zagrebu, 16. XI 1939. Usp. i D. Gizdi, Dalmacija 1941, Zagreb
1959, 122.
182
Usp.: G. Jakovev, Politika zbivanja u sjevernoj Dalmaciji pred aprilski rat 1941 godine, Zadarska revija, 6/1966; Aprilski rat 1941, n. dj., 806-807; /. Leko, Sjeanja na Drni godine 1941, Almanah Republika 1941-1961, Zagreb, bez god. izd., 161-162; S. Kvesi, Dalmacija u narodno-oslobodilakoj borbi, Zagreb 1960, 19-20.
183
Usp. N. Baji, Komunistika partija Jugoslavije u Hercegovini u ustanku 1941, Prilozi Instituta za historiju radnikog p o k r e t a Sarajevo (dalje: Prilozi), br. 2, 1966; o tom v. i A. Humo, Hercegovina izmeu dva rata, zbornik: Hercegovina u NOB, Beograd 1961, 9-23.
184
Usp.: D. Luka, Ustanak u Bosanskoj krajini, Beograd 1967, 16-19: isti, Banja Luka i okolica
u ratu i revoluciji, Banja Luka 1968, 56-57, R. olakovi, u zborniku: Istona Bosna u NOB-u
1941-1945, I, Beograd 1971, 21.
185
Usp. npr. taj podatak u F. Buti-I. Jeli, O takozvanom u s t a k o m u s t a n k u u Hrvatskoj 1941,
Putovi revolucije, br. 3-4, 1964, 514.
dalje Srp i eki- da borba za nacionalnu slobodu nije uvijek isto to i borba za samostalnu'
i nezavisnu 'dravu'. Dunost je stoga svih partijskih organizacija - zakljuuje organ CK
KPH - da povrh organiziranja borbe za svakodnevne zahtjeve masa, protiv skupoe, glada,
rata i terora, posvete punu panju raskrinkavanju frankovaca, te da u tu svrhu mobiliziraju
sve istinski demokratske, patriotske i napredne elemente. 191 KP Hrvatske je uz to otro kritizirala i Bansku vlast, osuujui je za toleriranje djelatnosti ustaa. 192
Koliko je bio jak utjecaj Njemake, a koliko Italije meu ustaama u to vrijeme? Koliko god u tom smislu diferencijacija ustakog pokreta u zemlji nije dolazila do vidnijeg
izraaja, ipak ne treba potcjenjivati njeno postojanje. U nedostatku dokumenata ne
mogu se preciznije odrediti utjecaji i snaga pronjemake, odnosno protalijanske struje
meu ustaama u zemlji. Prema nekim podacima veina najistaknutijih lanova zagovarala je pronjemaku orijentaciju 193 . Dakako, bilo je i zagovornika protalijanske orijentacije. U svakom sluaju radi se o reagiranjima unutar proustakih snaga u irem smislu
rijei, do kojih je dolazilo u pojedinim situacijama. Dva su momenta dokazom postojanja
pronjemake orijentacije. Nakon stvaranja kvislinke Republike Slovake pod okriljem
Nijemaca, u redovima proustakih snaga u zemlji ojaala je propaganda o slinoj koncepciji za Hrvatsku. Poduzimani su i odreeni pritisci na Maeka da krene u tom pravcu.1 94 S druge strane, pronjemaka orijentacija nala je svoje pobornike u onim elementima, koji su bili protutalijanski raspoloeni. Oni su polazili od ocjene da bi stvaranje
samostalne hrvatske drave pod okriljem Nijemaca, bilo vee jamstvo ostvarenja velikohrvatskog programa u teritorijalnom pogledu, nego li uz podrku Italije, ije su beskompromisne aspiracije na Dalmaciju bile nedvojbene.
Protalijanska orijentacija u redovima proustakih snaga, stjecala je pobornike zahvaljujui talijanskoj propagandi irenoj po Hrvatskoj. Isticanjem parole o stvaranju samostalne hrvatske drave uz pomo Italije, utjecalo se na pripremu odreene atmosfere, s kojom je Rim raunao u svojim planovima napada na Jugoslaviju. Bez sumnje
je i injenica da se glavnina ustake emigracije na elu s Paveliem nalazila u Italiji, utjecala na jaanje protalijanske struje meu onim ustaama, koji su se u prvom redu deklarirali kao pristae Pavelia. 195
Prema tome, u redovima proustakih snaga u zemlji bile su na svoj nain prisutne
obje orijentacije. No, dogaaji koji su se ubrzano odvijali, pokazali su da to nije bilo od
bitnijeg znaenja.
191
194
Tako se Ilija Juki, j e d a n od Maekovih suradnika, sjea d a j e B u d a k traio od Maeka u
ime svoje i svojih najbliih drugova da se u ime hrvatskog n a r o d a o b r a t i na Hitlera i proglasi da
se hrvatski n a r o d stavlja na s t r a n u osi Berlin-Rim u p r e t s t o j e e m ratu. (Usp. Lj. Boban, S p o r a z u m
Cvetkovi-Maek, n. dj., 269).
195
D o b a r je p r i m j e r protalijanske p r o p a g a n d e apel tzv. Hrvatskog nacionalnog komiteta, od
10. lipnja 1940, koji je u p u e n ministru Cianu s m o l b o m da Italija uputi svoju h r a b r u i n e p o b e d i v u
vojsku za o b r a n u svete i p r a v e d n e stvari hrvatskog n a r o d a protiv varvarskog tlaenja Srbije i njenih saveznika, k a k o bi se pod okriljem Italije mogla uspostaviti hiljadugodinja nezavisna hrvatska
drava (...). Oigledno je da je t a j a p e l n a s t a o u vrijeme k a d a je Italija r a u n a l a s n a p a d o m na Jugoslaviju i k a d a je o t o m e Ciano razgovarao s Paveliem. ( D o k u m e n t objavljen u zborniku: Aprilski
rat, n. dj., 698-700).
Dio prvi
DOLAZAK USTAA NA VLAST
ustaama iz Italije doe u Zagreb i preuzme vlast. Za Italiju su svakako bili najznaajniji
konkretni teritorijalni dobici na raun hrvatskih zemalja. Mussolini je posebno isticao
pitanje pripojenja Dalmacije. Prema jedinim zasad raspoloivim podacima o tom susretu, koje navodi F. Anfuso, razgovoru Mussolinija i Pavelia osnovni ton davala su pitanja koja su ve ranije - posebno dogovorom Ciana i Pavelia, sijenja 1940 - bila ve
raiena. Sada se radilo o njihovoj konkretnoj realizaciji. Suoen s mogunou da bi
u dogledno vrijeme mogao doi na vlast, Paveli je ovaj put pitanje Dalmacije postavljao
u irem okviru rjeavanja odnosa budue ustake drave s Italijom, ne izjanjavajui se
otvoreno za njeno pripojenje Italiji. Meutim, to ni najmanje nije znailo d a j e on smatrao da je Dalmacija iskljuivo pravo Hrvatske. Iznio je Mussoliniju - to se jasno vidi
iz Anfusovih biljeaka - svoje bojazni da bi otvoreni pristanak za pripojenje Dalmacije
Italiji, izazvao negodovanje i njegovih vlastitih pristaa, to bi bila ozbiljna opasnost njegovu
dolasku i uvrenju na vlasti. Stvaranje vrih veza izmeu ustake drave i Italije bilo
bi jamstvo da se Paveli uvrsti na vlasti, a time bi se stvorile pogodnije mogunosti suzbijanja bilo kakva otpora prema talijanskom prisvojenju Dalmacije. Prema njemu:
Kad Hrvati budu uvjereni, da ne postoje vie politike ili administrativne nesuglasice
s Talijanima, pitanje Dalmacije nee imati nikakvog smisla. Mussoliniju je tada odgovaralo da se povedu pregovori o buduim granicama im Paveli doe u Zagreb. 3
Od tada poinju ubrzane pripreme ustaa u Italiji u atmosferi oekivanja napada
na Jugoslaviju, koji e im otvoriti put u zemlju. Koncentrirali su se u Pistoji, gdje su dobili uniforme i naoruanje. 4
Dakako, i Nijemci su vodili rauna o unutranjopolitikim faktorima u Jugoslaviji,
koje bi mogli iskoristiti za njeno razbijanje. I oni su obratili pozornost na Hrvatsku, raunajui s onim snagama koje su bile voljne proglasiti samostalnu hrvatsku dravu.
Tako se u prijedlogu o usklaivanju njemakih i talijanskih operacija protiv Jugoslavije, sastavljenom ve 28. oujka, kae: U cilju unutranjo-politikog razbijanja jugoslavenskog dravnog teritorija naroito je poeljno, da se u svakom pogledu izlazi u susret hrvatskim tenjama za nezavisnou i da se s Hrvatima postupa kao s prijateljima
Osovine. Zbog toga e biti svrsishodno odustati od svakog napada iz zraka na hrvatski
teritorij, ukoliko se ne radi o borbi protiv neprijateljskih trupa, koje se tamo bore. 5
Nesumnjivo je dakle, da je u naelu postojala odreena podudarnost u planovima
Njemake i Italije. Obje su strane raunale sa separatistikim tendencijama u pogledu
Hrvatske. Razlike su bile u pristupu tom pitanju. Italija je teila ostvarenju svojih ciljeva
iskljuivo preko Pavelia kao svog izravnog eksponenta, kojega je vezala konkretnim
obavezama. Znai d a j e Italija imala konkretan plan u tom pogledu i nije pokazivala namjeru da ga mijenja. Nijemci pak, nisu u prvom momentu jo imali konkretniji plan u
pogledu Hrvatske. No, valja se zapitati zato Nijemci nisu odmah podrali Mussolinijev
plan angairanja Pavelia? Nema vrstih podataka o tome, ali se moe pretpostaviti da
Nijemci nisu ozbiljnije raunali s malobrojnom ustakom emigracijom, te separatistikim elementima u zemlji, kao snagom koja bi mogla biti odluniji i utjecajniji faktor
u Hrvatskoj. To je donekle bilo i posljedica dotadanjeg stava Berlina prema usta3
Karakteristina su u t o m pogledu sjeanja E. D. Kvaternika, koji o razgovorima Mussolini-Paveli navodi ovo: O b u d u i m talijansko-hrvatskim o d n o s i m a dr Paveli nije m n o g o govorio.
(...) Teite svog prikaza stavio je na m o m e n t e tehnike prirode, koje je d o g o v o r i o sa s a m i m Mussolinijem i s u t r a d a n s talijanskim dravnim t a j n i k o m u ministarstvu rata g e n e r a l o m S o d u o m (Soddu) (...) Bio je vrlo zadovoljan. ( E. D. Kvaternik, Ustaka emigracija u Italiji, n. dj., 216-217).
4
VII, Fond NDH, kut. I. O. 9, ist. mat. A. Mokova; usp. B. Krizman, Paveliev dolazak u Zagreb,
n. dj., 180 i d.
f
Zbornik d o k u m e n a t a i p o d a t a k a o n a r o d o o s l o b o d i l a k o m ratu jugoslovenskih n a r o d a (dalje: Zbornik d o k u m e n a t a NOR-a), II/2, 479-480; B. Krizman, Hitlerov Plan 25, n. dj., 95.
Maeka vrio W. Malletke 3. travnja, takoer nije poluio cilj koji su eljeli Nijemci. Obavjetavajui o tom razgovoru, Freundt je naveo da Maek kategoriki odbacuje svaku
diskusiju o nezavisnoj Velikoj Hrvatskoj, te d a j e svjestan da Jugoslavija mora da prui
zadovoljenje njemakom Rajhu. Maek je istoga dana odluio da ue u Simovievu vladu, to je i formalno uradio sutradan, 4. travnja, kada je doputovao u Beograd.
Meutim, za ovu temu je bitniji jedan drugi momenat, koji konstatira Freundt u
spomenutom izvjetaju od 3. travnja. On, naime, izvjetava da je Veesenmayer toga
dana, dakle im je stigao u Zagreb, imao razgovor s radikalno-nacionalistikim krugovima. Tom prilikom su, kako izvjetava Freundt, ti krugovi okarakterizirali Maeka kao
izdajnika. Meutim, ti krugovi nemaju dovoljno snage, te im aktivno istupanje nije
mogue. Njihovi su pristae znatno desetkovani hapenjima, bjegstvima i pozivanjem
u vojsku, a naoruanje im je potpuno nedovoljno. Oito su Malletke i Veesenmayer
istodobno doli u kontakt i s Maekom i s proustakom grupom. Meutim, po svoj se
prilici ini da se glavna panja usmjeravala na Maeka, a da je dodir s drugom stranom
imao u tom asu za cilj ispitivanje njenih stavova i stvarnih mogunosti za ukljuivanje
u konkretnu akciju. To donekle potvruje i Freundtova molba u spomenutom izvjetaju
od 3. travnja, da mu se iz Berlina dostavi uputstvo (to da radi), poto je Maek spreman
da svoju izjavu u Beogradu o svom linom istupanju za voenje pregovora s Rajhom,
uini zavisnom od dranja njemake vlade. 12
Bez sumnje je niz momenata utjecao da je Berlin poklanjao sve vie panje i proustakim snagama kako itava akcija ne bi bila dovedena u pitanje. Na jaanje te panje
utjecali su i pojedini konkretni koraci koje su poduzimali sami ustae. Ustae su vrili
pritisak na Maeka da ne ue u Simovievu vladu. 13 Ne smije se mimoilaziti ni injenica
da su akcije koje je preko svojih predstavnika vodio Berlin u Zagrebu, imale u odreenom smislu dvostruki kolosjek. Radi se naime o tome da se osnovna panja doista koncentrirala do 3. travnja na Maeka, ali da nije ni u kojem sluaju umanjivan i interes za
ustaku skupinu. Ona je, uostalom, i sama nudila suradnju, pa su Nijemci ve i zbog tog
momenta vodili rauna o njoj. Istina, Berlin je doista i mogao preko izvjetaja svojih
predstavnika o situaciji u Zagrebu, i konstelaciji politikih snaga, stei u odreenom
asu i nejasan dojam o stvarnom stanju. Meutim, na osnovu toga se ne moe pouzdano
smatrati da su se u Berlinu mnogo kolebali na koga se treba osloniti - na Maeka ili proustaku skupinu. 14 Meutim, prvenstvo je ipak - barem u poetku - bilo dano Maeku,
i to je bit njemake akcije do 3. travnja. Od toga dana Nijemci skreu svoju glavnu pozornost na proustaku skupinu.
Ulazei u konkretnije pregovore sa proustakim snagama nakon 3. travnja, Nijemci
su sigurno ve imali dovoljno jasnu sliku o njima. Podaci, koje je dobivao o ustaama
u Zagrebu u prethodnoj etapi, dok je jo glavnu panju poklanjao Maeku, bez sumnje
su utjecali da je Berlin sve vie pomiljao na njih kao faktor na koji treba raunati. O
tome svjedoi analiza stanja ustake skupine i njenih politikih gledita, koju je izvrilo
njemako ministarstvo vanjskih poslova. U biljeci o 3. travnja, Kurt Heinburg, referent za Jugoistok u tom ministarstvu, zapisao je: Od Maeka se potpuno razlikuje grupa
12
5 - USTASE I NDH
20
Da je Generalni konzulat u Zagrebu imao vanu ulogu u akcijama Nijemaca oko p r i p r e m a
n a p a d a na Jugoslaviju, pokazuje to da je bio izuzet u n a r e d b i Berlina od 3. IV, po kojoj je t r e b a l o
da se zatvore svi n j e m a k i konzulati u Jugoslaviji, a njihov personal da napusti jugoslavenski teritorij. (B. Krizman, Odnosi Jugoslavije s N j e m a k o m i Italijom, n. d j , 250).
varali ulazak njemake vojske u Hrvatsku, a pod njenom bi zatitom i ustae stupili u
akciju. Na elu te akcije nalazio se S. Kvaternik, a pored njega aktivni su bili Edo Bulat,
Jozo Dumandi, Vladimir Koak, te Mladen Lorkovi. 21
Pojava neslaganja s odlukom Maeka da ue u Simovievu vladu, utjecala je da ojaaju akcije ustakih elemenata, a s tim i na porast njemakog interesa za njih. Pritisak
koji su pojedinci iz okoline vrili na Maeka, izraavao je tendenciju da se politika vodi
mimo Beograda. U jednom izvjetaju njemake vojnoobavjetajne slube navodi se da
je 29. oujka oko 20 hrvatskih narodnih zastupnika iznijelo prijedlog Maeku da se osnuje jedinstveni hrvatski front uz suradnju Mladohrvata, to se po svemu sudei odnosilo na desniare. 22 Uskoro su se Janko Torti i Marko Lamei iz HSS-a, potpuno
ukljuili u ustaku akciju.
Prebacujui 3. travnja teite akcije na ustae, njemaki su predstavnici ipak raunali na iru podrku. Tako je Freundt 4. travnja obavijestio Ribbentropa da se Veesenmayer nada uspjehu u svom radu na spajanju svih vanih grupa ukljuujui i Seljaku
stranku, koja otklanja Maekov postupak. Sutradan je Veesenmayer obavijestio Ribbentropa d a j e pod njegovim utjecajem izvreno spajanje nacionalnih grupa, pri emu
se misli i na ukljuivanje desnog krila HSS-a. Uz to, istie da je pismeno formuliran
i program tih grupa, te da e ga nakon prikupljanja potpisa odmah poslati u Berlin. Radi
se o jednoj rezoluciji u kojoj se na poetku istie da je donesena na sastanku velikog
dijela narodnih zastupnika i predstavnika vlade Banovine Hrvatske, predstavnika hrvatskih kulturnih i privrednih institucija, zastupnika svih slojeva naroda iz svih historijskih hrvatskih krajeva bez razlike stranake pripadnosti, odranom u Zagrebu, 31.
oujka ( . . . ).23 Ve iz ove formulacije vidljivo je da se u stvari radi o falsifikatu. S j e d n e
strane, rezolucija je antidatirana, a s druge, nastojalo se pomou njenih formulacija izraziti postojanje iroke i jedinstvene politike akcije, koju su inicirali ustae i njemaki
predstavnici. U daljnjem tekstu rezolucije navodi se da hrvatski narod nakon dravnog
udara u Beogradu 27. oujka ne moe vie vjerovati da mu je u Jugoslaviji mogu miran
ivot, nacionalno irenje i razvitak, te da kod srpskog naroda postoji vrsta volja, da
Jugoslavija ue u rat protiv Njemake, dok hrvatski narod eli mir i suradnju s njemakim narodom. Karakteristian je i zakljuak rezolucije:
I. Jugoslavija je prestala postojati. Stvara se slobodna nezavisna hrvatska drava i o n a
o b u h v a a historijske i u n a c i o n a l n o m pogledu hrvatske krajeve: H r v a t s k u ukljuujui Meimurje, Slavoniju i Dalmaciju, B o s n u i Hercegovinu, kao i hrvatski dio Vojvodine.
II. Do d o n o e n j a ustava o d n o s n o zakona o dravnoj vlasti vri z a k o n o d a v n u i izvrnu
vlast nova hrvatska n a r o d n a vlada u Zagrebu.
III. Taj se zakljuak dostavlja vladi Reicha s m o l b o m da postigne priznanje hrvatske drave od s t r a n e osovinskih drava.
IV. U cilju zatite samostalnosti i nezavisnosti novo nastale hrvatske drave predstavnici
hrvatskog n a r o d a u ime c j e l o k u p n o g hrvatskog n a r o d a mole vladu n j e m a k o g Reicha za
bezodvlanu zatitu i pomo.
opunomoeni potpisnici skuptine na kojoj je ona donesena. Nedvojbeno je, meutim, da rezolucija nije bila rezultat jedne takve iroke skuptine. Ne treba ipak iskljuivati mogunost da je potkraj oujka i poetkom travnja u Zagrebu bilo politikih sastanaka, pa se rezoluciju nastojalo istai kao dokument koji je bio rezultat nekog reprezentativnog skupa. 24 To potvruje i E. Bulat, jedan od potpisnika rezolucije. On navodi d a j e Kvaternik na sastanku ustake grupe proitao jednu vrstu deklaracije ili memoranduma, koji bi imao biti upravljen vodstvu njemakog Reicha. Kvaternik je ukazivao na potrebu izdavanja takvog dokumenta zbog dobivanja podrke Nijemaca za proglaenje samostalne hrvatske drave, jer bi rat mogao svaki as izbiti. Nakon dva dana
prireena je konana verzija teksta rezolucije, koju su potpisala spomenuta petorica. 25
Rezolucija je dakle plod separatistike akcije desniarskih snaga. 26 Kakav je bio cilj
ove rezolucije? Ona je bila rezultat neposrednog dodira ustake grupe oko S. Kvaternika i njemakih predstavnika, u prvom redu Veesenmayera. Bila je to zapravo njihova
zajednika akcija od 4. i 5. travnja, kada su njemaki predstavnici svu panju obratili ustaama, a ovi su konano doli u poloaj da netko neposredno s njima pregovara. Prema
E. Bulatu, Veesenmayer je primio potpisani memorandum i izjavio da e rat izbiti sutra
ujutro. 27 Na osnovu tog Bulatova svjedoanstva i spomenutog Veesenmayerova telegrama Berlinu od 5. travnja, dade se zakljuiti da je rezolucija nastala toga dana.
Bez sumnje obje su strane imale svoje interese prilikom donoenja rezolucije. Kad
nisu uspjeli pridobiti Maeka za proglaenje hrvatske drave, to bi davalo realniju i iru
osnovicu itavoj akciji zbog ukljuivanja HSS-a, Nijemci su i drugoj akciji, koju su organizirali s malobrojnom ustakom skupinom, nastojali dati ire politiko znaenje. Meutim, iz telegrama od 5. travnja vidljivo je da su njemaki predstavnici u Zagrebu bili
svjesni prave snage ustaa. Veesenmayer je, naime, izrazio molbu Berlinu da ga pravovremeno obavijesti barem est sati prije nego to u Reichu uslijedi objavljivanje izjave,
da bi potpisnici mogli prijei u konspiraciju. 28
Ipak, napad Njemake i Italije na Jugoslaviju, koji je zapoeo 6. travnja bombardiranjem Beograda i prijelazom vojnih snaga sila Osovine preko jugoslavenske granice, 29
nije mogao imati i odlunijeg utjecaja na jaanje ustake akcije. U samom Zagrebu, gdje
je bila usredotoena dotadanja zakulisna politika akcija vodeih ustaa, nije bilo nijednog vidljivijeg znaka o konkretnijoj djelatnosti irih razmjera. ak bi se moglo rei
da je ona bila umrtvljena. Ustae su se sklonili od moguih represivnih mjera vlasti i
tako u stvari ekali dolazak njemakih trupa.
Tako, u razdoblju od 6. do 10. travnja u Zagrebu nije bilo nekih posebnih dogaaja,
karakteristinih za akciju ustaa. Meutim, ini se d a j e u ustakoj skupini na elu s Kvaternikom, postojala stanovita bojazan od nekog eventualnog koraka koji bi poduzeo Maek, poslije svog povratka u Zagreb, a koji bi umanjio izglede ustaa za dolazak na vlast.
Maek je, napustivi Simovievu vladu, doao u Zagreb 8. travnja i preko radija uputio
proglas hrvatskom narodu apelirajui u njemu na puni red idisciplinu ( . . . ) kod
kue ili u vojsci. 30 Ponaanje samog Veesenmayera bez sumnje je moglo potaknuti tu
24
bojazan. Poto vie nije mogao odravati eu vezu s Berlinom, odakle je prethodnih
dana stalno traio i dobivao instrukcije, on je, kako sam navodi, bio primoran raditi
po vlastitoj ocjeni. Kao jedan od osnovnih razloga za takvo dranje on navodi neophodnu potrebu da se na svaki nain sprijei eventualni Maekov proglas, koji bi prema
Veesenmayeru, mogao izazvati najtee unutranje sukobe i krvoprolie. 3 ' Veesenmayer u svom izvjetaju ne daje dovoljno podataka o kakvom je proglasu ili proklamaciji
rije, ali po svoj prilici se radi o mogunosti da Maek izda novi proglas 10. travnja, kada
se ve sigurno oekivao dolazak njemakih trupa u Zagreb. 32
U asu, dakle, kada su njemake trupe bile na pragu Zagreba, Veesenmayer je imao
jasan plan. S j e d n e strane, trebalo je pripremiti sam in proglaenja samostalne hrvatske drave zajedno s ustaama, a s druge, dobiti i konkretnu podrku Maeka za takav
korak. 33
Svakako je Veesenmayeru bio osnovni zadatak da privoli Maeka da mu dade podrku. To je ujedno bilo vano i za ustae, jer bi se time otklonilo postojeu neizvjesnost
0 mogunostima njihova dolaska na vlast. 34 Maek nije pruio odluniji otpor davanju
podrke, pa su se po svoj prilici ustae i Veesenmayer vie bojali nego je trebalo. 35 Na
taj nain Veesenmayer je uspio pripremiti formalno proglaenje hrvatske drave neposredno uoi ulaska njemake vojske u Zagreb. Blisko prisustvo njemakih trupa svakako je imalo odluujue znaenje u inu formalnog proglaenja.
Formalni in proglaenja izvrenje 10. travnja poslije podne kad je Slavko Kvaternik preko zagrebake radio stanice proitao ovaj tekst: 36
31
Veesenmayerov izvjetaj R i b b e n t r o p u , 11. IV 1941. Njemaki tekst i prijevod d o n i o je F. Tuman, Okupacija i revolucija, n. dj., 73-74, 186-188. Usp. i B. Krizman, Odnosi Jugoslavije s Njemak o m i Italijom, n. dj., 256-257.
32
Neispravno je T u m a n o v o miljenje da se Veesenmayerovo isticanje p o t r e b e da sprijei
Maekovu proklamaciju odnosi na njegov proglas od 8. travnja. (Kao u bilj. 31, str. 73).
33
Ve od s a m o g dolaska V e e s e n m a y e r a u Zagreb bila je p r i p r e m a n a akcija bacanja letaka u
Hrvatskoj, prvenstveno nad Zagrebom, koju bi izvrili njemaki avioni. Tekst letaka p r i p r e m l j e n
je u n j e m a k o m konzulatu u Zagrebu. (O t o m e usp. B. Krizman, Odnosi Jugoslavije s N j e m a k o m
1 Italijom, n. dj., str. 250). Meutim, do ove akcije, koju je V e e s e n m a y e r oekivao, nije dolo.
34
U istom izvjetaju V e e s e n m a y e r navodi, i ovo: 10. aprila u p o d n e d o p r l e su do m e n e prve
p o u z d a n e vijesti o p r o d i r a n j u n j e m a k i h trupa, zbog ega sam se odluio da smjesta samostalno
postupim. U 15 h bio je nov sastanak s Kvaternikom, na kojem sam mu saopio da je sada nastao
as i da sam odluio potraiti Maeka da ga p o t a k n e m na o d s t u p a n j e . Kvaternik je zbog toga bio
v e o m a sretan, j e r je ta taka bila njegova najvea briga, kojoj se on nije osjeao p o t p u n o dorastao.
(F. Tuman, Okupacija i revolucija, n. dj., 74).
35
U s p o m e n u t o m izvjetaju, V e e s e n m a y e r nastavlja: Od 15 h 30 do 16 sati raspravljali s m o
Maek i ja, i to je n a k o n izvjesne b o r b e dovelo do rezultata, te se on izjavio pripravnim odstupiti
i Kvaterniku lino predati u p r a v n u vlast. Maek mi je d a o asnu rije da e provesti tu odluku. Ja
sam se o d m a h u p u t i o Kvaterniku, saopio mu t a j rezultat to je izazvalo silno oduevljenje vodstva
nacionalista, i o d m a h ga o d v e o Maeku. O n d j e je bila f o r m u l i r a n a i od M a e k a potpisana izjava o
o d s t u p a n j u i o predaji vlasti Kvaterniku. Originalni tekst nalazi se u mojim r u k a m a (Isto).
U svojim m e m o a r i m a Maek u vezi s tim navodi ovo: S p r e m a o s a m se da p o e m u Kupinec
kadli se dva Nijemca iznenada pojavie na mojim vratima. J e d a n od njih bio je Austrijanac Drfler,
koga sam poznavao od ranije. (...) Ime d r u g o g ovjeka izblijedilo mi je iz p a m e n j a . Doli su da
me obavijeste kako je n j e m a k a vojna k o m a n d a povjerila Slavku Kvaterniku, H r v a t u i bivem austr o u g a r s k o m pukovniku, da p r e u z m e vlast u H r v a t s k o j i da u skladu s ranijim p l a n o m N j e m a k o g
Reicha proglasi Nezavisnu Dravu Hrvatsku. N a k o n duljeg natezanja sloili s m o se da u objaviti
proglas n a r o d u , obavjetavajui ga da su Nijemci zauzeli Zagreb i vei dio Hrvatske, te da su predali
vlast p u k o v n i k u Kvaterniku koji je proglasio 'Nezavisnu Dravu Hrvatsku'. Nadalje u pozvati ljude
da te injenice prihvate m i r n o , jer d r u g o g izbora n e m a . im s m o se o t o m e sporazumjeli, njih dvojica telefonirala su Kvaterniku, koji je d o a o u m o j stan da p r e u z m e tekst proglasa. (V. Maek, In
t h e Struggle for F r e e d o m , New York 1957, 228-229).
36
Od razliitih verzija o t o m e u koje vrijeme je Kvaternik proitao proglas i kada su n j e m a k e
t r u p e poele da ulaze u Zagreb, svakako su najvjerodostojniji podaci s a m o g V e e s e n m a y e r a u njegovu izvjetaju od 11. IV. On navodi: Da ne bih gubio vrijeme, a b u d u i da sam m o r a o raunati
Hrvatski narode!
Boja providnost i volja naeg saveznika te m u k o t r p n a viestoljetna b o r b a hrvatskog
n a r o d a i velika portvovnost naeg poglavnika dra Ante Pavelia, te ustakog p o k r e t a u zemlji i inozemstvu:
Odredili su da d a n a s pred dan u s k r s n u a Bojeg Sina u s k r s n e i naa nezavisna H r v a t s k a
Drava.
Pozivam sve Hrvate u k o j e m god mjestu oni bili, a naroito sve asnike, podasnike i
m o m a d c j e l o k u p n e o r u a n e snage i javne sigurnosti, da dre najvei red i da svi smjesta
prijave zapovjednitvu o r u a n e snage u Zagrebu mjesto gdje se sada nalaze, te da cijela oruana snaga smjesta poloi zakletvu vjernosti nezavisnoj dravi H r v a t s k o j i n j e n o m Poglavniku.
Cjelokupnu vlast i zapovjednitvo cjelokupne o r u a n e snage p r e u z e o sam d a n a s kao
o p u n o m o e n i k Poglavnika.
Bog i Hrvati! Za d o m spremni!
Ovaj tekst je istoga dana objavio nanovo pokrenuti Hrvatski narod, koji je tom prilikom tiskan u obliku letka, tj. samo na jednoj stranici. 37 Sutradan je Kvaternikov proglas objavljen u Narodnim novinama u obliku slubene odredbe. 3 8
Odmah poslije Kvaternikova proglasa proitana je i Maekova izjava preko radija.
Prema tekstu, koji je objavio Hrvatski dnevnik, izjava glasi:
Hrvatski narode!
Pukovnik Slavko Kvaternik, voa nacionalistikog p o k r e t a u zemlji, proglasio je d a n a s
slobodnu i nezavisnu hrvatsku dravu na c j e l o k u p n o m historijskom i etnografskom podruju Hrvatske, te je p r e u z e o vlast.
Pozivam sav hrvatski narod da se novoj vlasti pokorava, pozivam sve pristae HSS, koji
su na u p r a v n i m poloajima, sve kotarske odbornike, opinske naelnike i o d b o r n i k e i.t.d,
da iskreno s u r a u j u s n o v o m n a r o d n o m vladom. 3 9
Po svojim osnovnim obiljejima Kvaternikov proglas predstavlja poetni in u uspostavi Nezavisne Drave Hrvatske, ali pri tome treba ukazati na okolnosti u kojima je
takav in nastao. Formalno proglaenje NDH bila je akcija koju su ustae samo nominalno provodili, jer su u tome iskljuivo ovisili o Nijemcima. To znai i d a j e in proglaenja NDH bio obavljen u sklopu njemakog plana razbijanja Jugoslavije. U samom tekstu proglasa t a j e injenica nedvojbeno istaknuta rijeima d a j e volja naeg saveznika
sa sabotaom u sluaju p r e r a n a objavljivanja tog zakljuka, uspio sam uz velike n a p o r e da se Kvaternik tada sa m n o m bez odlaganja u p u t i o u radio-stanicu, gdje je o k o 17 h 45 sveano proglaena
odluka o o d s t u p a n j u i o p r e u z i m a n j u vlasti, i tako je postignuto d a j e k r a t k o pred ulazak prvih njemakih t r u p a p r o k l a m i r a n a slobodna i nezavisna Hrvatska (...). (Kao u bilj. 34).
37
39
Hrvatski dnevnik, 13. IV 1941. Hrvatski narod, 10. IV 1941, s p o m e n u t i broj, s a m o prepriava
proglas V. Maeka, navodei da je on proitan desetak minuta poslije Kvaternikova. U svom
proglasu - navodi se u listu - d r . Maek konstatirao je, d a j e dananjim d a n o m g. Slavko Kvaternik
proglasio nezavisnu Hrvatsku dravu sa svojim historijskim granicama. Poziva sve pristae HSS da
se p o k o r a v a j u vlastima. Ujedno je pozvao sve kotarske predstojnike i inovnike, koji su u slubi,
da lojalno i iskreno s u r a u j u s novim vlastima. Ovdje treba s p o m e n u t i postojanje jo j e d n e verzije
Maekova proglasa, koji je r a s t u r a n u obliku letka. O t o m e usp. F. Buti, O nekim p r o b l e m i m a prouavanja Nezavisne Drave Hrvatske, PR, br. 3^1, 1964, 306.
bila bitan faktor proglaenja nezavisne Hrvatske Drave. U tom smislu treba ocjenjivati i ulogu samog ustakog pokreta, koji je u Kvaternikovu proglasu takoer istaknut
kao jedan od bitnih faktora u stvaranju NDH. Ustaki pokret se ovdje prvenstveno pojavljuje kao politiki faktor, kojemu su sile Osovine namijenile konkretnu zadau u svojim kombinacijama razbijanja Jugoslavije. Sasvim sporedna je u tom pogledu bila njegova vlastita akcija jer ona sama po sebi nije imala odluujueg utjecaja. Ustae su teili
da dou na vlast a ta tenja se, stjecajem okolnosti podudarala s ciljevima Njemake i
Italije. Zbog toga formulacija u Kvaternikovu proglasu o odluujuoj ulozi ustakog pokreta u stvaranju NDH ima prvenstveno propagandni smisao. 40
Svakako je jedno od pitanja u vezi s tim, i isticanje imena A. Pavelia u Kvaternikovu
proglasu. U proglasu se istie da je osnivanje NDH, meu ostalim, rezultat velike portvovnosti naeg poglavnika dra Ante Pavelia, a sam Kvaternik za sebe naglaava da
preuzima vlast kao opunomoenik Poglavnika. Sama po sebi takva formulacija ne
moe izazvati bilo kakvu nedoumicu, jer se radi o loginoj ideji d a j e takva akcija ustakog pokreta neodvojiva od Pavelieva imena. Treba, meutim, dodati da su pripreme,
koje su se vrile u Zagrebu oko proglaenja NDH, bile iskljuivo djelo Nijemaca i grupe
ustaa s Kvaternikom na elu. Sama Italija u njima nije u stvari imala nikakva utjecaja. 41
Osim toga, u spomenutim dogaajima nije bilo nikakve konkretnije veze izmeu Kvaternikove grupe i Pavelia 42 Nalazei se izvan akcija koje su se vodile u Zagrebu, Paveli
nije bio siguran hoe li se raunati s njim. U slinoj neizvjesnosti bio je i Mussolini, koji
je uoi samog napada na Jugoslaviju bio naistu s tim, da angairanjem Pavelia treba
da rjeava talijanske interese u Hrvatskoj. Nestaica izvora ne doputa zasad da se potpunije objasni itav problem, ali se mogu istaknuti neke pretpostavke. U prvom redu
treba poi od pretpostavke d a j e Mussolini sumnjao u Nijemce zbog njihovih planova
oko Hrvatske, pogotovu zato to su svoje akcije u Zagrebu vodili bez njegova znanja. S
druge strane, tek se moe pretpostaviti koliko je proglaenje NDH u ime Pavelia, kao
ustakog poglavnika, stvarno zaokupljalo ustae i Nijemce u Zagrebu. Po svoj prilici to
je pitanje na svoj nain moglo biti otvoreno i ustaama i Nijemcima. U tom pogledu treba prvenstveno imati u vidu mogunost odreene rezerve Nijemaca prema Paveliu kao
eksponentu Italije, a koji momenat ima svoga utjecaja i na ustae u Zagrebu oko Kvaternika, koji su bili vidljivo pronjemaki orijentirani. Prema nekim podacima to je pitanje bilo osobito aktualno uoi 10. travnja, 43 a ustae oko Kvaternika pomalo su se kolebali oko isticanja Pavelia kao poglavara NDH, u ime kojega je trebalo i proglasiti
40
U t o m smislu t r e b a ocjenjivati i tzv. Osnovu S. Kvaternika, koja je, navodno, bila sastavljena
prije 10. travnja, a u kojoj on govori o proglaenju NDH prije dolaska Talijana i prije ulaska Nij e m a c a u Zagreb. S obzirom na sadraj, Osnovi se moe porei svaka autentinost. (Tekst Osnove
donosi u cijelosti B. Krizman, Paveliev dolazak u Zagreb, n. dj., 167).
41
Ovdje t r e b a istai da je i talijanska diplomacija u s p o m e n u t i m d o g a a j i m a u Zagrebu, po
svemu sudei bila prilino pasivna. Da to Mussoliniju nije odgovaralo moe bar donekle posvjedoiti p o d a t a k S. Kvaternika d a j e talijanski konzul u Zagrebu bio opozvan, jer se d a o zaskoiti
p r o g l a e n j e m 10. IV 1941. (VII, Fond NDH, kut. I. O. 9.).
42
P r e m a E. Kvaterniku, veze ustakog p o k r e t a sa zemljom bile su uvijek rak-rana ustake
emigracije u Italiji, a nakon 27. III 1941, n a s t a o je totalni prekid veza. (. Kvaternik, Ustaka
emigracija u Italiji i 10. travnja, n. dj., 217; usp. i J. Jareb, n. dj., 83).
43
P r e m a E. Kvaterniku, n a v o d n o se na j e d n o m sastanku u Zagrebu, 8. IV, koji je sazvao njemaki konzul F r e u n d t , razmatralo tko e biti ef nove drave. Toj sjednici prisustvuju s njemake strane, osim dra Veesenmavera i konzula Freundta jo i dr. H e r m a n n Proebst, predstavnik Weh r m a c h t a , i dr. Schuster. Sa strane HSS J a n k o Torti i ing. Carnelutti. Od hrvatskih nacionalista
Slavko Kvaternik. V e e s e n m a y e r opet otklanja dra Pavelia kao glavara NDH jer je u cijelosti talijanski e k s p o n e n t i zbog preciznih obveza, koje isti ima s p r a m Talijana. Slavko Kvaternik nastoji
V e e s e n m a v e r a razuvjeriti. (E. Kvaternik, na i. mj., 227; usp. i B. Krizman, Paveliev dolazak u Zagreb, n. dj., 165-166, i F. ulinovi, O k u p a t o r s k a podjela Jugoslavije, n. dj., 213-214.
Golema politika propaganda, koju su ustae razvili odmah po dolasku na vlast, bila
je prvenstveno obiljeena izraavanjem nacionalistikog raspoloenja spomenutih krugova i grupacija, pri emu se osobito nastojalo da se takvo raspoloenje javno istakne
kao izraz stvarnih tenji itavog naroda.
Razvoj dogaaja je, meutim, jo od samog poetka nedvojbeno pokazivao da spomenuto raspoloenje jednog, tek malog, dijela naroda nije bilo ujedno i raspoloenje itavog naroda, tj. u prvom redu cjelokupnog hrvatskog i muslimanskog stanovnitva. Na
ovom mjestu dovoljno je istai da o tome postoje svjedoanstva ba onih faktora, koji
su omoguili ustaama dolazak na vlast ili dali podrku ustakom reimu postavi njegovi nosioci. Ve na osnovu prvih talijanskih i njemakih povjerljivih izvjetaja o politikoj situaciji u NDH - o emu e kasnije biti rijei - namee se sasvim druga slika stanja i raspoloenja u najirim razmjerima, od one koju je konstruirala ustaka propaganda.
Proglaenje NDH ujedno je i prvi korak u preuzimanju vlasti od strane ustaa. Njime se javno dalo do znanja da prestaje dotadanja vlast Kraljevine Jugoslavije, odnosno
Banovine Hrvatske, a uspostavlja se nova, kojoj su nosioci ustae. Ovdje se, dakako odmah postavlja pitanje na koji se teritorijalni okvir odnosio Kvaternikov proglas? S obzirom na okolnosti u kojima je proglas nastao, razumljivo je to nije bio preciznije odreen. Meutim, to ne stvara nikakvu nedoumicu u pogledu proklamiranih ciljeva i tenji ustaa, koji su odmah od 10. travnja u svojim dokumentima naglaavali osnivanje
NDH u okviru historijskih granica. Naravno, rjeenje tog pitanja prvenstveno je ovisilo o volji Nijemaca i Talijana, pa u tom asu i nije bilo bitno. Osnovna je bila tenja
za stvaranjem prvih institucija vlasti. To je jednako vailo kako za one sredinje, pomou
kojih bi se vodila i usmjeravala daljnja akcija, tako i za one u pokrajinskim centrima,
preko kojih bi se konkretno uspostavljala i irila vlast ustaa. Zbog toga su od poetka
i istodobno poduzeti konkretni koraci u oba pravca.
Ustaka grupa u Zagrebu, na elu s Kvaternikom, bila je i dalje glavni organizator
i nosilac djelatnosti ustaa. Iz objektivnih razloga radila je bez Pavelieva znanja ali u
njegovo ime. Prve ustake naredbe, kojima se javno davao karakter zakonskih odredbi,
potpisivao je Kvaternik kao zamjenik Poglavnika.
Ve u proglasu o uspostavljanju NDH bilo je jasno da su ustae glavnu panju oko
uspostave vlasti usmjerili na rjeavanje mjesta i uloge vojnih snaga i upravnog aparata.
Od Hrvata pripadnika tadanje cjelokupne oruane snage i javne sigurnosti zahtijevalo se da dre najvei red, da se svi odmah prijave zapovjednitvu oruane snage
u Zagrebu te da poloe zakletvu vjernosti NDH i Paveliu. 64 10. travnja potpisani su
zbornik: Radnika klasa i KPJ u b o r b i za socijalizam u Bosni i Hercegovini, Posebna izd. Akademije
n a u k a i u m j e t n o s t i BiH, Sarajevo 1970, 31 id.; J. Blaievi, B o r b a k o m u n i s t a za p o b j e d u revolucije,
zbornik: Lika u NOB 1941, n. dj., 44 i d.; isti, Sjeanja na ljude i m i n u l e d o g a a j e u Lici godine
1941-1942, zbornik: Prva godina NOB-a, n. d j , 631 i d.; P. Gregori i Z. Krni, Narodnooslobodilaki
p o k r e t u Slavoniji, n. d j . I l i d.; O. Egi, Poetak o r u a n e b o r b e u Bukovici 1941. godine, zbornik:
Hiljadu devetsto etrdeset i prva, Zagreb 1961, 17 i d.
54
Usp. bilj. 38.
i prvi akti, koji su sutradan objavljeni u Narodnim novinama.66 Trebalo je da meu njima
glavno znaenje imaju Zakon o osnutku vojske i mornarice Drave Hrvatske i Zakon
o prisezi vjernosti Dravi Hrvatskoj. Sadraj prvog akta odreuje status vojnih osoba
u NDH. Definiranje tog statusa bila je prva konkretna primjena ustake koncepcije o totalnoj negaciji i ponitavanju svih zakonskih ustanova i normi Kraljevine Jugoslavije. U
aktu je, naime, precizirano da vojsku i mornaricu NDH sainjavaju svi vojni obveznici dosadanje vojske i mornarice Kraljevine Jugoslavije ( . . . ) , koji su dana 1. studenoga 1918. bili zaviajnici u ma kojoj opini, koja je danas sastavni dio Drave Hrvatske
ili iji su oevi bili toga dana zaviajnici tih opina. Svima njima, koji nisu 1. studenoga
1918. bili zaviajnici, ovim aktom oduzima se znaaj vojnog lica, pa im se na teritoriju
Drave Hrvatske zabranjuje svaki nastup i rad u ime vojske i mornarice, jer e se takav
smatrati neprijateljskim inom protiv Drave Hrvatske. Osnovni peat sadraju drugog akta davao je zahtjev za polaganje prisege Dravi Hrvatskoj i Poglavniku od strane
cjelokupnog osoblja u dravnoj slubi, u slubi samouprave i svih ustanova javnog poretka, koje je po dosadanjim zakonima bilo obvezno na polaganje slubenike prisege.56 Ustaama je bilo osobito stalo do provoenja ovog akta u kojemu je navedeno da
prisegu treba poloiti u roku od tri dana. 67 Niz podataka govori da se taj zahtjev nije mogao realizirati u spomenutom roku. 58
Kvaternik po svoj prilici nije pomiljao na formalno osnivanje same ustake vlade
prilikom stvaranja sredinjeg upravnog aparata, to se najvjerojatnije moe protumaiti
da se to nije moglo rijeiti bez Pavelia. Meutim, ipak su donesena neka privremena
rjeenja. Kvaternik j e l i . travnja izdao naredbu po kojoj do konstituiranja Vlade Drave Hrvatske trebaju sve upravne poslove Drave Hrvatske obavljati nadalje Odjeli
Banske Vlasti.59 Proizlazi, dakle, da nije bio ukinut dotadanji sredinji aparat Banske
vlasti Banovine Hrvatske. No, t a j e naredba bila vie formalnog karaktera, to potvruje
podatak da se u daljnjoj djelatnosti ta institucija vie ne spominje. Osnovni razlog za taj
akt, bila je tenja da se u postojeoj situaciji, kada jo traje rat, javno dade do znanja privid legalnosti i odreenog kontinuiteta u smjeni vlasti.
Za ustako djelovanje u tom trenutku bio je od veeg znaen ja akt o imenovanju
tzv. Hrvatskog dravnog vodstva, 12. travnja, iako je bio privremena karaktera. Ovo tijelo je imenovao Kvaternik, a predsjednik mu je bio Mile Budak. 60 Ostali lanovi su bili:
Mirko Puk (zamjenik), Andrija Artukovi, Branko Benzon, Josip Dumandi, Mladen
Lorkovi, Ismet Mufti, Marko Veri, Jure Vranei, Milovan Zani. 61 Osim toga su, u
svojstvu povjerenika imenovani: Vladimir Koak za financijska pitanja, 62 Josip Markovi za eljezniki promet i Slavko tancer kao zapovjednik vojske i mornarice. 6 3 Edo Bulat je imenovan ministrom za Dalmaciju. 64
55
Narodne novine, 11. IV 1941. Od tada Narodne novine postaju zvanino ustako glasilo, pa
se od 10. IV poinju oznaavati od b r o j a 1.
56
Pored Kvaternika taj je akt potpisao i Milovan ani, kao povjerenik za u n u t a r n j e poslove.
Kvaternik i ani su tako imali prvi i f o r m a l n e funkcije u u s t a k o m a p a r a t u vlasti koji se tek stvarao.
57
Zbog toga je ani 10. IV potpisao i tzv. Provedbenu n a r e d b u u vezi sa zakonom o prisezi
vjernosti Dravi Hrvatskoj, s ciljem da se k o n k r e t n i j e osigura s p r o v o e n j e s p o m e n u t o g akta o prisezi. (Narodne novine, 11. IV 1941).
58
Sauvani zapisnici o prisegama inovnika govore da su se o n e polagale do kraja travnja
1941. (IHRPH, Fond NDH, kut. 258.
59
Narodne novine, 11. IV 1941.
60
Obzor, 13. IV 1941, donosi d a j e Kvaternik ovo tijelo i m e n o v a o u dogovoru sa B u d a k o m .
61
Obzor, 13. IV 1941; B. Krizman, Pitanje priznanja ustake drave 1941. godine, JI 1-2/1970,
102; R. Horvat, n. dj., 625.
62
Obzor, 13. IV 1941.
63
R. Horvat, n. dj., 625.
64
Obzor, 13. IV 1941.
Usporedo sa stvaranjem sredinjeg upravno-politikog aparata, poduzeti su i konkretni koraci za legalizaciju vodstva ustakog pokreta u zemlji. Kvaternik je 11. travnja
izdao Naredbu o uspostavljanju i organizaciji Hrvatskog Ustakog Nadzornog Stoera
sa sjeditem u Zagrebu. Za proelnika stoera imenovanje Mirko Jerec, a lanovi su mu
bili: Zdenko Blaekovi, Jure Cetini, Ivan Grgi, Jure Haramini, Vladimir Kalafati,
Petar Pero, Nikola Rajkovi, Domagoj Rui, Ante Stiti i Ante Voki. 65 Prema nekim
podacima, ovaj ustaki organ, u manjem sastavu, osnovan je jo u veljai 1941. sa zadaom da radi na osnivanju ustakih ilegalnih organizacija (ustakih stanova) na podruju
Hrvatske i Bosne i Hercegovine. 66
Imenovanje Hrvatskog dravnog vodstva i Hrvatskog ustakog nadzornog stoera oznaavalo je prvi vei korak u legalizaciji rukovodee jezgre ustake organizacije
u zemlji. Ovoj skupini ustakih prvaka, koji su do 10. travnja ilegalno ili polulegalno djelovali poglavito u Zagrebu, pridruili su se i prvi lanovi iz emigracije, Artukovi i Benzon, te neki drugi. 67
Jedan od osnovnih ciljeva koji je zaokupljao ustaku skupinu na elu s Kvaternikom, bilo je preuzimanje vlasti na to irem podruju. Bila je to tenja da se ustae to
prije i to vie legaliziraju i izvan Zagreba. Upravo je s objanjavanjem tog pitanja najue
vezano pitanje uloge ustaa u travanjskom ratu od samog njegova poetka. U analizi tog
rata nemogue je, naime, mimoii poduzimanje odreenih ustakih akcija, ali im je zato
i neophodno potrebno odrediti pravo mjesto i znaenje. S obzirom na karakter i vrijeme
u kojem su nastajale, te akcije se mogu dijeliti u dva razdoblja. Prvo razdoblje traje do
10. travnja, tj. do okupacije Zagreba od strane njemakih trupa i proglaenja NDH. U
tom razdoblju su akcije ustaa malobrojne i ne dobivaju iri zamah. Drugo razdoblje slijedi od trenutka proglaenja NDH. U njemu proustake akcije dobivaju drugi karakter,
izraavajui se preuzimanjem vlasti u pojedinim podrujima.
Uoi samog napada na Jugoslaviju Paveli je - prema podacima iz ustakih izvora
- preko radio-stanice u Firenzi, koja mu je dana na raspolaganje, uputio proglas hrvatskom narodu, u kojem ga je pozivao na ustanak ovim rijeima: Ustaj na noge, lati se
oruja, svrstavaj se u bojne redove i stupaj pod ustaku zastavu, na kojoj su ve zapisana
slavna djela pobjede. ( . . . ) Naa je pobjeda osigurana, nae je osloboenje gotova stvar.
Hrvatski ustaki pokret stavio se ne od danas, nego ve od deset godina uz bok naih
prijatelja, uz bok velikog talijanskog i njemakog naroda i zato danas silne i ogromne
vojske velikih voa tih velikih naroda Hitlera i Mussolinija, kojima se vie nitko oduprijeti ne moe, stoje na nau obranu te zajamuju nae osloboenje, nau pobjedu,
nau slobodu i nau Nezavisnu Dravu Hrvatsku na cijelom hrvatskom povijesnom i
neprekinutom narodnom podruju. 6 8
Prema istim podacima, Paveli je 6. travnja preko spomenute radio stanice uputio
poziv i vojnicima Hrvatima, pozivajui ih na pobunu u vojsci: Naa je potpuna pobjeda
potpuno osigurana - isticao je Paveli - jer se za nju bore i silne i nepobjedive vojske
65
6
J DI' C r I ' e n ' Hrvatski ustaki nadzor uoi p r o p a s t i Jugoslavije, Hrvatski narod. 24. XII1941. On
navodi da su ga sainjavali: Jerec, Stiti, Voki i Crljen. Da je ovaj organ postojao od ranije, potvr u j e d o n e k l e i daljnja u p o t r e b a njegova prvobitnog imena, koje s p o m i n j e Crljen, tj. Hrvatski ustaki nadzor, a ne o n o g iz s p o m e n u t e Kvaternikove n a r e d b e . To je vidljivo i iz njegova peata. (IHRPH, Fond NDH, kut. 306).
67
P r e m a vijesti koju je d o n i o Obzor, 13. IV 1941, Artukovi, Benzon i Nikola Ruinovi doputovali su n j e m a k i m a v i o n o m iz Austrije u Zagreb.
68
M. Bzik, Ustaka pobjeda, Zagreb 1942,69-70. Usp. i F. Buti-I. Jeli, O takozvanom u s t a k o m
u s t a n k u u Hrvatskoj 1941, n. dj., 514-515.
naih prijatelja, vojske Italije, Njemake, koje hrvatskome narodu zajamuju potpunu
slobodu i nezavisnost u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj. 69
Ovi su Pavelievi proglasi vjerojatno autentini, a koristili su u prvom redu Italiji
i njenoj propagandi uoi napada na Jugoslaviju. Meutim, pojedine formulacije proglasa navode na pomisao da su oni bili naknadno osjetno redigirani. Kasnije su ti tekstovi
posluili kao vani dokumenti ustakoj propagandi o provoenju revolucije u Hrvatskoj, koja je rezultirala osnivanjem NDH. Bilo kako bilo, Pavelievi proglasi nisu imali
vidljivog odjeka u Hrvatskoj. Pravodobno su za njih mogli saznati tek rijetki pojedinci. 70
Sigurno je, meutim, da je ta ustaka propaganda bila ve uveliko obiljeena parolama
namijenjenim da raspaljuju ovinistike strasti, u prvom redu antisrpsko raspoloenje. 71
U prva dva dana rata, u Hrvatskoj nije dolo ni do jedne vidljivije ustake akcije.
Prva zftaajnija, a ujedno i najvea ustaka akcija u poetnoj fazi, bila je pobuna u Bjelovaru, 8. travnja. Tom prilikom je 108. pjeadijski puk, koji se nalazio u Velikom Grevcu, pod utjecajem propagande proustaki orijentiranih vojnih osoba, otkazao poslunost
i krenuo prema Bjelovaru. Njemu se pridruio 40. dopunski puk, koji se nalazio u Severinu, te dio 42. puka. S komandom puka u Velikom Grevcu ostalo je samo oko 50
vojnika i oficira. Sutradan, 9. travnja, kao neposredan odjek dogaaja u Bjelovaru i Velikom Grevcu, slino se dogodilo i u Garenici. U tom je mjestu oko 200 naoruanih
lanova Hrvatske seljake zatite, uz pomo manjeg broja vojnika iz 108. i 42. puka, koji
su se dan ranije razili, zauzelo andarmerijsku stanicu i razorualo njenu posadu. 72 Prema nekim podacima, u Bjelovar je navodno stiglo oko 8 do 10 tisua vojnika, koji su sporazumno sa gradonaelnikom Julijem Makancem, smjeteni u kasarne. Uz Makanca,
koji je tom prilikom vidljivo ispoljio svoju desniarsku orijentaciju, od ustaa se znatnije
angairao umirovljeni kapetan I klase Ivan Mrak, kojega su pobunjenici proglasili zapovjednikom. 7 3
Kasnije je u ustakoj propagandi akcija u Bjelovaru dobila veliki publicitet sluei
kao argument za tezu da se na poziv Pavelia hrvatski narod digao na ustanak u vrijeme
travanjskog rata. 74
Daljnje vidljivije akcije ustakih elemenata dole su do izraaja 10. travnja. Prema
tome, u prvim danima rata, tj. do trenutka prodora njemakih trupa do Zagreba i proglaenja NDH, akcija u Bjelovaru ostaje osamljeni primjer izrazitije djelatnosti ustaa. 76
69
M. Bzik, Ustaka pobjeda, n. dj., 72-73. Bzik donosi jo dva Pavelieva proglasa, koja je, prema njemu, u p u t i o do 10. IV. (Isto, 75-78, 85-86).
70
Usp. npr. p o d a t a k u bilj. 17.
71
To p o t v r u j e i J. Jareb, n. dj., 89.
72
F. Buti-I. Jeli, O t a k o z v a n o m u s t a k o m ustanku, n. dj., 516.
73
Arhiv Hrvatske, Zagreb (dalje: AH), Rkp. spisi, kut. 68, Izvjetaj Kotarskog poglavarstva u
Bjelovaru MUP-u NDH, 17. IV 1941. U t o m se izvjetaju navodi kako je na prve vijesti o ovim dogaajima general Jurii zamolio M a e k a da apelira na s p o m e n u t e p u k o v e da se zadre na poloajima, te d a j e on to i uinio p r e k o zastupnika F r a n j e Hegedua, ali bez uspjeha. P r e m a svjedoenju
Krunoslava Batuia, u Bjelovar je u p u e n i glavni zapovjednik Zatite D u k a Kemfelja. (K. Batui,
Kako je s r u e n a Jugoslavija, Hrvatska drava, 25. XII 1956).
74
Usp. J. Makanec, Sjeanje na bjelovarske d o g a a j e 8-10 travnja 1941, Hrvatski narod, 1, 2 i
3. X 1941; isti, u Hrvatskoj smotri, 3 i 4/1944. Za ocjenu KPJ o o v o m d o g a a j u usp. Zbornik dokum e n a t a NOR-a, II/2, Zakljuci sa aprilskog savjetovanja K o m u n i s t i k e partije Jugoslavije o d r a n o g
u Zagrebu 1941, 19.
U literaturi je poznat opiran prikaz akcije u Bjelovaru u knjizi V. Terzia, Jugoslavija u aprilskom ratu, n. d j., 464-469. Terzi je kao osnovu uzeo s p o m e n u t i lanak J. M a k a n c a u Hrvatskoj smotri, prihvaajui p o t p u n o nekritiki njegove ocjene, kao dokaz za vlastitu t v r d n j u o velikom opsegu
ustakih p o b u n a koje su se kao p l a m e n irile po svim oblastima Hrvatske.
75
Ne moe se prihvatiti Terzieva t v r d n j a da je ustaka akcija u ibeniku izbila 8. IV. (n. dj.,
469). Ustaki elementi nisu uspjeli podii p o b u n u u k o m a n d i ibenika. Naprotiv, tih d a n a su u ib e n i k u bili osobito aktivni komunisti. Dolo je do s p o r a z u m a s n e k i m oficirima da se zajedniki
organizira uvanje vanijih ustanova. (D. Gizdi, Dalmacija 1941, Zagreb 1959, 105-111).
97
D. Gizdi, Dalmacija 1941, n. d j , 109-112; B. Leonti, Od panije do aprilskog rata, Zbornik
Instituta za historiju r a d n i k o g p o k r e t a Dalmacije (dalje: Zbornik IHRPD), br. 2, Split 1972,
716 i d.
98
100 Hrvatska Krajina, 20. IV 1941. i D. Luka, B a n j a Luka i okolica u ratu i revoluciji, n. d j , 89-90.
101
Hrvatski list, 14. II 1942.
102
Vie o t o m e usp. N. Baji, K o m u n i s t i k a partija Jugoslavije u Hercegovini, n. d j , 204-205.
Usp. i 1. Jerki, Uee z a p a d n e Hercegovine u NOP, zbornik: Hercegovina u NOB, n. d j , 215-216.
u koju su se proustaki elementi najuspjenije infiltrirali. Budui da je u Banovini Hrvatskoj Zatita dobila legalan status i utjecaj proustakih elemenata u njoj sve je vidljivije dolazio do izraaja. Zbog toga su u veini spomenutih mjesta u akcijama oko preuzimanja vlasti, ustae najvie nastupali preko Zatite (Karlovac, Sisak, Osijek, Vukovar,
Vinkovci, Glina, Slunj, Ogulin, Suak, Split, zapadna Hercegovina i dr.). Zatim, Zatita
je sprovodila direktivu vodstva HSS i Vladka Maeka o odravanju reda i mira u danima travanjskog rata. Tako se Zatita i mogla od prvog asa pojaviti u slubi ustaa. Maekova podrka inu proglaenja NDH i njegov poziv funkcionerima HSS-a da surauju
s novim reimom, svakako su u mnogome pridonijeli takvom dranju Zatite, pa se ona
u prvim danima nakon proglaenja NDH pojavila kao oruana sila ustaa prilikom preuzimanja vlasti. To se osobito ispoljil u razoruanju pripadnika jugoslavenske vojske,
zauzimanju upravnih ustanova i vojnih komandi.' 0 3 Takvo ponaanje Zatite najvie je
dolo do izraaja u samom Zagrebu, gdje je Zatita bila pod neposrednim zapovjednitvom svoga vodstva, a akcije koje je provodila bile su neposredno vezane uz sredinje
ustanove, pa prema tome imale ire znaenje. Zatita se na taj nain pojavila kao jedan
od faktora u Zagrebu ve od poetka rata postajui u trenutku proglaenja NDH izvrilac akcija koje su poeli poduzimati ustae.' 0 4 U Zagrebu je iduih dana dolo i do najbrojnije koncentracije pripadnika Zatite, koji su posluili kao fizika sila za uspostavu
vlasti NDH, naroito u onim podrujima Bosne, koja su bila izvan Banovine Hrvatske.
Ustako vodstvo je odmah nakon 10. travnja, poelo ukljuivati policijske i andarmerijske organe u slubu novog reima, nailazei ve u prvim akcijama oko osvajanja
vlasti na pomo jednog dijela tih organa. Za ocjenu kako su se drale policija i andarmerija bitno je istai da se u tim prvim prijelaznim danima smjene vlasti i dalje nastavila
njihova osnovna funkcija. M. ani je 13. travnja izdao Proglas o uspostavi Hrvatskog
orunikog zapovjednitva u kojemu se naglaava da orunitvo ostaje na svojim
mjestima i svoju slubu vri do daljnjega po svima dosadanjim propisima, u koliko ovi
nisu protivni ustrojstvu Drave Hrvatske. 106
Prema tome, do Pavelieva dolaska u Zagreb izvrene su bile sve vanije akcije oko
preuzimanja vlasti.
Neposredno prije polaska iz Italije u Zagreb, Pavelia je primio Mussolini. 106 Nakon
vijesti o proglaenju NDH, Mussolini je smatrao da Paveli treba da to prije stigne u
Zagreb i preuzme vlast. To je u punoj mjeri zaokupljalo i Pavelia. Mussolini je u Paveliu gledao svog izravnog eksponenta koji se nalazi na putu konkretnog izvrenja prihvaenih obaveza, a Paveli je bio svijestan da mu je potrebna njegova podrka i pomo.
Ustaka skupina od oko 250 ljudi krenula je na elu s Paveliem 11. travnja uveer
iz Italije za zemlju. 107 Sutradan su stigli vlakom u Trst, a odatle nastavili put autobusima.
' 3 O djelovanju Zatite u d a n i m a travanjskog rata vie ili m a n j e govori se u gotovo svoj nav e d e n o j literaturi, koja sadrava p o d a t k e o akcijama ustakih e l e m e n a t a o k o p r e u z i m a n j a vlasti.
104
P r e m a p o d a t k u koji donosi P. Gregori u svojim sjeanjima, u Zagrebu je 10. IV oko podne,
tj. prije proglaenja NDH, dolo do smjenjivanja efa zagrebake policije. Bio je to - zakljuuje Gregori - p u p r o u s t a k i h e l e m e n a t a zagrebakih f r a n k o v a c a i lanova Maekove Graanske zatite.
To je bio prvi javni istup p e t e kolone u Zagrebu i poetak p r e u z i m a n j a vlasti. (P. Gregori, Narodnooslobodilaki p o k r e t u z a p a d n o j Slavoniji, n. dj., 21).
P r e m a p o d a t k u K. Batuia, j e d n o g od f u n k c i o n e r a Zatite, zapovjednitvo grada Zagreba
p r e u z e o je Zvonko Kovaevi, zapovjednik G r a a n s k e zatite. Batui ne navodi toan d a t u m kada
je Kovaevi p r e u z e o s p o m e n u t u funkciju. Meutim, istie d a j e on zamijenio Kovaevia 13. IV,
k a d a je ovaj otiao s Kvaternikom u Karlovac na doek Pavelia. (K. Batui, n. dj.,)
105 Narodne novine, 15. IV 1941.
106
Vie o t o m e B. Krizman, Svjedoanstva o d r u g o m svjetskom ratu, n. dj., 44-45, i Paveliev
dolazak u Zagreb, n. dj., 183-184.
107
U literaturi postoje razliiti podaci o b r o j u ustaa koji su s Paveliem stigli u zemlju (npr.
u knjizi: Oslobodilaki rat n a r o d a Jugoslavije, n. dj., 36, navodi se b r o j od 400-500 ustaa; V. Strugar,
6 - USTAE I NDH
81
Preavi 13. travnja rano ujutro dotadanju jugoslavensko-talijansku granicu kod Suaka, Paveli je s tom skupinom stigao uveer u Karlovac. Na putu kroz Gorski kotar ustae su se zadrali u Delnicama i Ogulinu. U Karlovcu su Kvaternik i Veesenmayer doekali Pavelia i ustae. 108
Paveli je doao u Zagreb u zoru 15. travnja. Njegovo formalno preuzimanje vlasti
bilo je oznaeno u izdavanju Odredbe o imenovanju Prve Hrvatske Dravne Vlade,
16. travnja. U toj odredbi Paveli sebe oznaava kao Poglavnika Nezavisne Drave Hrvatske. On je u toj vladi zauzeo mjesto predsjednika i ministra vanjskih poslova. lanovi vlade su bili: Osman Kulenovi (potpredsjednik), Slavko Kvaternik (zamjenik Poglavnika, zapovjednik vojske i ministar hrvatskog domobranstva), Mirko Puk (ministar
pravosua), Andrija Artukovi (ministar unutranjih poslova), Ivan Petri (ministar
zdravstva), Lovro Sui (ministar narodnog gospodarstva), Mile Budak (ministar bogotovlja i nastave), Ivica Frkovi (ministar uma i ruda), Jozo Dumandi (ministar udrube), Milovan ani (ministar zakonodavnog povjerenstva). 109 U odredbi o osnivanju vlade po prvi put se nakon 10. travnja uzima naziv Nezavisna Drava Hrvatska. U prethodnim je, naime, aktima, koje su izdavali Kvaternik i njegovi suradnici, redovito koriten naziv Drava Hrvatska. 110 I sam Paveli je spomenutu odredbu o imenovanju
vlade potpisao kao Poglavnik Drave Hrvatske, a uskoro e svoju funkciju oznaavati
uglavnom samo kao Poglavnik. Prema tome, ustaka drava od tada dobiva svoje konano ime Nezavisna Drava Hrvatska, a na elu joj se nalazi Poglavnik. Time su bili
slubeno istaknuti nazivi koje su ustae propagirali i upotrebljavali u emigraciji. Bez
sumnje je Paveliu i ustaama bilo veoma stalo do toga da se u propagandi novostvorene
NDH u hrvatskom narodu istakne u njenom naslovu tobonji status nezavisnosti. Tenja
da se Pavelia naglaava kao poglavnika, imala je prvenstveno za cilj da se, po uzoru
na poloaj i ulogu Hitlera i Mussolinija, od samog poetka ukae na koncentraciju politike moi u njegovoj osobi.
Dolaskom Pavelia u Zagreb, te svih ostalih ustakih elemenata iz Italije, s podruja
Treeg Reicha i Maarske, ustaka se skupina konano nala skoncentrirana u zemlji. 111
Rat i revolucija n a r o d a Jugoslavije, Beograd 1962, 38, navodi p o d a t a k o 500; F. Tuman, Okupacija
i revolucija, n. dj., 186, govori o 230; F. ulinovi, O k u p a t o r s k a podjela Jugoslavije, n. d j , iznosi da
je bilo oko 300). I sami ustae se razlikuju u tim podacima. Dok S. Kvaternik govori o 600, E. Kvaternik, koji je d o a o z a j e d n o s Paveliem, govori o broju od 200 povratnika, a A. Mokov, t a k o e r
emigrant, navodi da se vratilo 400 ustaa. (VII, Fond NDH, kut. I. O. 9 ist. mat. S. Kvaternika i A.
Mokova; E. D. Kvaternik, Jo n e t o o Rimskim ugovorima, Hrvatska revija, 1953, br. 2,248). Po svoj
prilici je toan b r o j n e g d j e na sredini r a s p o n a iznesenih cifara. To d o n e k l e p o t v r u j e i p o d a t a k amb a s a d o r a M a c k e n s e n a u Rimu, koji u svom t e l e g r a m u Ribbentropu, 11. IV 1941, obavjetava da Paveli n a m j e r a v a k r e n u t i u zemlju sa 300 pristaa. (B. Krizman, Paveliev dolazak u Zagreb, n. d j ,
108
S. Kvaternik navodi da g a j e Paveli 13. IV nazvao telefonski iz Delnica i ugovorio s njim
sastanak u Karlovcu. Kvaternik je o t o m e u p o z n a o Veesenmayera. (VII, Fond NDH, kut. I. O. 9).
Detaljno o Pavelievu p u t u iz Italije u Zagreb govori E. D. Kvaternik, Ustaka emigracija u Italiji,
n. dj. Usp. B. Krizman, Paveliev dolazak u Zagreb, n. dj.
109 Narodne novine, 17. IV 1941. Ovdje su nazivi ministarstava doslovno navedeni. Prva reorganizacija vlade izvrena je p o t k r a j lipnja 1941, k a d a je uspostavljeno pet novih ministarstava: dravne riznice; za obrt, veleobrt i trgovinu; za seljako gospodarstvo (ta su tri ministarstva nastala
reorganizacijom d o t a d a n j e g ministarstva n a r o d n o g gospodarstva); nastave (odvojeno od dotadanjeg ministarstva bogotovlja i nastave) i ministarstvo p r o m e t a i javnih radova. (Narodne novine,
25. VI 1941).
110
Tako S. Kvaternik, 10. IV 1941, u n a r e d b i o u p o t r e b i postojeih p e a t a n a r e u j e da se p r e k o
naziva Banovina Hrvatska, napie ili otisne naziv Drava Hrvatska. (IHRPH, F o n d NDH, kut.
134). Usp. npr. Narodne novine, koje do 29. IV 1941, imaju naziv: slubeni list Drave Hrvatske.
111
P r e m a p o d a t k u , koji je d o n i o Hrvatski list, 26. V 1941, iz Bea je u NDH stiglo p r e k o akovca
dva d a n a ranije o k o 600 emigranata.
Ustakom vodstvu je bilo veoma stalo do toga da odmah nakon proglaenja isposluju da Trei Reich i Italija i formalno priznaju NDH. Kvaternik je 10. travnja, tj. odmah
poslije proglaenja NDH, uputio posredstvom Veesenmayera telegram Hitleru s molbom za priznanje NDH. On je taj zahtjev temeljio na ovim momentima: d a j e -na legalan
nain preuzeo vlast od Maeka, da u zemlji vlada red i mir, da postoji uska suradnja
s njemakim vojnim vlastima. 112 U brzojavu, koji je Paveli 11. travnja uputio Hitleru iz
Rima, teite se postavlja na izraze zahvalnosti i odanosti Hitleru zbog ulaska njemakih
trupa u Hrvatsku. Uz to, Paveli naglaava da e NDH vezati svoju budunost s evropskim novim poretkom, to su ga stvorili Hitler i Mussolini. 113
Njemaka strana nije isticala nikakve posebne uvjete oko formalnog priznanja
NDH, pa je Berlin elio da se ta formalnost to prije obavi. Ribbentrop je ve 13. travnja
obavijestio Veesenmayera da su primljeni i Kvaternikov i Paveliev telegram, te da su
Nijemci spremni da priznaju NDH pod Pavelievim vodstvom. O tome je obavijeten i
njemaki ambasador u Rimu Mackensen. Iz razgovora izmeu Mussolinija i Mackensena, 14. travnja, jasno je dolo do izraaja gledite Rima. Mussolini se naelno sloio
s potrebom priznanja, ali je postavio problem Dalmacije. Premda je priznao d a j e svjestan da se radi o podruju Hrvatske, Mussolini je ipak istakao da u pogledu Dalmacije
ne eli praviti nikakve ustupke. On je, dakle, priznanje NDH, vezao uz talijanske pretenzije na Dalmaciju, teei da tako osigura odreeno jamstvo. Zbog toga je insistirao da
se dokumentom kojim Italija i Njemaka priznaju NDH, posebnom formulacijom lui
pitanje granica od pitanja priznanja. Mussolini je traio i formalno jamstvo od samog
Pavelia, pa je uputio F. Anfusa u posebnu misiju u Zagreb, gdje je ovaj stigao 14. travnja.
Budui da je Paveli tada bio u Karlovcu, ondje je 14. travnja u neposrednim razgovorima s Anfusom i Veesenmayerom postignuta suglasnost oko pitanja na kojemu je insistirao Mussolini. Paveli je bez sumnje potvrdio Anfusu pravo Italije na Dalmaciju; 114
s time su se sloili i Nijemci, to se vidi iz Veesenmayerove korespondencije s Ribbentropom. 1 1 5
U javnom priznanju NDH od strane Njemake i Italije, koje je odmah zatim uslijedilo, posebno je bilo istaknuto pitanje granica NDH. I u njemakom i u talijanskom dokumentu o priznanju, koji su izdani 15. travnja, unesena je identina formulacija u vezi
s pitanjem granica, tj. da e se ono rijeiti u slobodnoj izmjeni misli izmeu zainteresiranih strana. 116
112
VII, Fond NDH, kut. 9. ist. mat. S. Kvaternika; B. Krizman, Pitanje priznanja ustake drave,
n. dj., 100-101. P r e m a p o d a t k u koji je vidljiv iz zahtjeva to ga je MVP NDH u s t u d e n o m 1942. uputilo
Ravnateljstvu pota u Zagrebu, da mu se dostave tekstovi telegrama koje je Kvaternik 10. IV 1941.
u p u t i o u Berlin i Rim, dalo bi se pretpostaviti da je Kvaternik i s t o d o b n o u p u t i o zahtjev i Mussoliniju za priznanje NDH. Meutim, do toga najvjerojatnije nije dolo. (Diplomatski arhiv DSIP-a,
MVP NDH, U. M. 588-1942).
113
B. Krizman, Pitanje priznanja ustake drave, n. dj., 101; L. Hory-M. Broszat, n. dj., 55.
114
Anfuso u m e m o a r i m a navodi d a j e od Pavelia u Karlovcu zahtjevao izjavu, kojom bi se
obavezao na svean nain, a koja bi i s t o v r e m e n o oslobodila Mussolinija sumnji u pogledu b u d u e g
statusa Dalmacije. On zatim konstatira da mu je Paveli, n a k o n izvjesnog oklijevanja i savjetovanja
s V e e s e n m a y e r o m , p r e d a o telegram s p o m e n u t o g sadraja. (B. Krizman, Svjedoanstva, n. dj., 47
i 49). Usp. i F. Culinovi, O k u p a t o r s k a podjela, n. dj., 219.
115
O svim ovim akcijama oko pitanja priznanja NDH detaljno pie B. Krizman, Pitanje priznanja ustake drave, n. dj., poglavito na osnovu n j e m a k i h d o k u m e n a t a .
116
Oba telegrama objavljena su u Hrvatskom narodu, 15. IV 1941,
Za razumijevanje utvrivanja politikih granica NDH treba poi od definiranja statusa njenog budueg teritorija u tzv. Privremenim smjernicama za podjelu Jugoslavije
u okviru Hitlerova plana za podjelu Jugoslavije, 12. travnja 1941. U tom dokumentu se,
meu ostalim, navodi ovo: Hrvatska e unutar svojih nacionalnih granica postati samostalna drava. Njemaka se nee mijeati u njene unutranje politike prilike. U pogledu Bosne kae se da se politiko uoblienje tog podruja preputa Italiji. 1 ' 7 Pitanje koje se ovom prilikom prvenstveno namee jest: to su Nijemci razumijevali pod
pojmom Hrvatske? U svakom sluaju nedvojbeno je da su taj pojam na svoj nain shvaali i ustae i Nijemci i Talijani. Koncepcija ustaa bila je svakako najjasnija, o emu je
naprijed dovoljno reeno. Iako nije konkretno istaknuto koji teritorij treba da obuhvati
ustaka drava, koncepcija o njenom opsegu, kako je definirana u emigraciji, nasluivala
se ve u Kvaternikovu proglasu 10. travnja. Meutim, realizacija te koncepcije najmanje
je ovisila o ustaama. Stvaranje ustake drave Nijemci su u prvom redu tretirali kao
zajedniki posao s Talijanima, pa su prema tome ustae bili tek drugorazredni faktor.
Na osnovu Privremenih smjernica Nijemci u sklopu Hrvatske unutar svojih nacionalnih granica oito nisu raunali i Bosnu. Koritena dokumentacija ne omoguuje da
se preciznije utvrdi to su Nijemci u teritorijalnom pogledu podrazumijevali pod Hrvatskom kao samostalnom dravom. Moda su mislili na teritorij bive Banovine Hrvatske, ali, dakako, s uvaavanjem talijanskih pretenzija." 8
Osobito su aspiracije Italije utjecale na odreivanje teritorija NDH. Mussolini je
iao za izravnim prisajedinjenjem hrvatske jadranske obale svom imperiju, pa je ve 15.
travnja imenovan talijanski civilni komesar za Dalmaciju sa zadaom da preuzme graansku vlast. Njegov izvjetaj, potkraj travnja 1941, o politikoj i ekonomskoj situaciji
u Dalmaciji, pokazuje d a j e zaposjednue tog teritorija za Italiju bila gotova injenica." 9
Ponaanje Talijana prema ustaama, koji su u pojedinim mjestima u Dalmaciji zauzeli
vlast i pokuavali stvarati svoju upravu, bilo je u skladu s tretiranjem Dalmacije kao dijela Italije. U Splitu je 21. travnja Edo Bulat morao predati vlast talijanskom komandantu, koji mu nije dopustio ni da obavijesti Pavelia o tome. 120 Talijanski zapovjednik u
Dubrovniku pozvao je predstavnike gradske uprave i zabranio im da vre vlast u ime
NDH.' 2 ' Slino je bilo u ibeniku, Drniu, Benkovcu, Metkoviu, Sinju i drugim dalmatinskim mjestima.' 2 2
Drugi vaan momenat u pogledu odreivanja budueg teritorija NDH bila je injenica da je on nakon kapitulacije Kraljevine Jugoslavije tretiran kao dio okupacionog
podruja. Taj e prostor - bez obzira na to to e u formalnom pogledu sainjavati Nezavisnu Dravu Hrvatsku - biti od stalnog interesa i za njemaku i za talijansku okupacionu silu. Ve je prije dogovorena odreena granina linija izmeu buduih okupacionih podruja, a konkretnije je utvrena 23. travnja 1941.123 Ta demarkaciona linija, utvrena izmeu njemakih i talijanskih vojnih snaga, najveim je dijelom prolazila kroz
117
122
123
Srijema, ostane do kraja rata pod njemakom vojnom upravom. 1 3 2 Takvo rjeenje je zagovarao Neuhausen, glavni njemaki opunomoenik za privredu na podruju Srbije, insistirajui da istoni Srijem ostane u sastavu svoga ekonomskog podruja, dok su vojni
zapovjednici opravdavali taj zahtjev vanou zemunskog aerodroma. 1 3 3 Ipak su, poetkom listopada 1941, Nijemci predali istoni Srijem i Zemun NDH. Zbog opasnosti vee
propagande meu domaim Nijemcima u Srijemu da se ovaj kraj ne organizira u samostalni Gau, pod njemakim protektoratom (dakle, samostalna upravna jedinica), bila
su zabranjena bilo kakva obavjetavanja javnosti o poduzimanju tog koraka. 134 U tampu e doi - nareuje se u dopisu ministarstva vanjskih poslova NDH, 8. listopada 1941.
- samo slubena saopenja pojedinih ministarstava, ukoliko se odnose na samo preuzimanje vlasti ( . . . ).136 Preuzimanjem Zemuna i istonog dijela Srijema, NDH je preuzela i znatne ekonomske obaveze prema Nijemcima. Osim podjele poljoprivrednih
proizvoda, NDH se obavezala da e snabdjevati njemaku vojsku u Zemunu i dopustiti
malogranini promet prehrambenim namirnicama s Beogradom. 1 3 6 Kasnije se pokazalo da Nijemce nije zadovoljavao ni tako povoljan sporazum, pa je istoni Srijem uskoro
postao podruje pune ekonomske eksploatacije i j e d n e i druge strane, to je ubrzo poprimila karakter prave pljake. 137 Vijest o pripojenju istonog Srijema NDH izazvala je
odmah opravdani strah meu srpskim stanovnitvom, tako da od tada dolazi do naputanja tog podruja u veem broju i preseljavanja u Srbiju. 138 NDH je preuzela niz obaveza za zbrinjavanje domaih Nijemaca, koji su i dalje imali u mnogim pitanjima presudan utjecaj. 139
Razgranienje NDH s Italijom pobuivalo je najveu panju zainteresiranih strana.
Od samog poetka to se pitanje u mnogome pokazalo vrlo osjetljivim i za ustako vodstvo i za Italiju. Aneksija jadranske obale bila je jedan od glavnih Mussolinijevih ciljeva,
a ostvarenje toga cilja trebalo je da bude Pavelieva protuusluga za dolazak na vlast. Zazor prema talijanskom okupatoru ubrzano je poprimao sve ire razmjere u stanovnitvu, pa su s tim morali i ustae raunati. Podreivanje interesima i zahtjevima okupatora svodio je na minimum mogunost bilo kakvog pouzdanijeg unutranjeg oslonca ustakom reimu. Zbog toga je pitanje utvrivanja granica NDH s Italijom dovelo ustaku
politiku prvi put u veliku kunju. Rim je tretirao pomo A. Pavelia da se to lake rijei
pitanje aneksije Dalmacije i hrvatske obale kao njegovu obavezu. No, to je pitanje na svoj
nain posebno zaokupljalo i druge ustake faktore. To se poglavito odnosi na rukovodeu ustaku skupinu na elu sa S. Kvaternikom, koja je uz pomo Nijemaca sudjelovala
u konstituiranju NDH. Premda je, prema nekim podacima, u prvom susretu sa S. Kvaternikom u Karlovcu, na pitanje ovoga ima li kakvih obaveza prema Italiji, odgovorio
negativno, 140 Paveli je ipak Anfusu dao u ime ustaa jamstvo za pravo Italije na Dalma132
134
AH, Fond S a b o r a NDH, Izvjetaj A. B a u e r a , lipanj 1943, neregistrirano. Usp. o t o m e i N. Boi-R. Mitrovi, osvrt na knjigu D. Bibera, Nacizem in Nemci v Jugoslaviji 1933-1941, VIG, 1/1969,
309-310.
e
j
135
ciju. Svjestan da mu takvo ponaanje moe stvoriti komplikacije, Paveli odmah pokuava pridobiti Nijemce za rjeavanje tog neugodnog problema. 1 4 '
Paveli je nastojao da se to vie odui pitanje utvrivanja granica s Italijom. S taktikom odugovlaenja odmah je upoznao i Nijemce, raunajui na njihovu pomo za ostvarenje te zamisli. Svoj je postupak opravdavao bojanju da Italija, ubrzavajui razgranienje s NDH, ne bude postavljala i znatno vee zahtjeve. Uvjeravao je Veesenmayera
da vrijeme radi za NDH, jer e talijanski okupacioni sistem morati sve vie da poputa. 142 Raspoloivi podaci svjedoe da je Berlin pokazao vidljiv interes za taj stav, pa su
njemaki predstavnici u prvim danima svoga nastupa u toj slubi, bili njime preokupirani. Vojniki interesi Treeg Reicha na podruju NDH utjecali su na panju Nijemaca
prema pitanju razgranienja izmeu NDH i Italije. Hitlerje ve 12. travnja imenovao za
opunomoenog njemakog generala u Zagrebu Glaise von Horstenaua, koji je slovio
kao ovjek nenaklonjen Talijanima.' 43 Karakteristian je izvjetaj generala Glaisea od
18.travnja 1941, u kojemu javlja da se vlada NDH boji revolta stanovnitva u Dalmaciji
jer napetost raste. S druge strane, vidljivo je i njemako podozrenje prema Paveliu,
zbog njegovih veza s Italijom. 144 Uskoro, 19. travnja, Hitlerje imenovao Siegfrieda Kaschea za njemakog poslanika u Zagrebu. Znaajne su instrukcije, to ih je Hitler dao
Kascheu u pogledu ponaanja u Zagrebu. Iz njih je vidljivo da je Hitler bio svjestan osjetljivosti Mussolinija za pitanje Jadrana i tenji za utjecajem u NDH. Premda se u instrukcijama navodi da e Trei Reich takvim tenjama suprotstaviti naelo suvereniteta
NDH, ipak je Hitler naglasio da taj problem ne smije opteretiti odnose Italije i Njemake. 145
To je pitanje bilo postavljeno na sastanku ministara vanjskih poslova Ciana i Ribbentropa u Beu, 21. i 22. travnja 1941. Ciano je istupio s jasnim zahtjevom da Italija
anektira itavu obalu od Rijeke do Kotora, a uz to je spomenuo i mogunost uspostave
personalne unije izmeu Italije i NDH. Nasuprot tome, Ribbentrop je dao do znanja da
Njemaka nema posebnih politikih zahtjeva u NDH. Takvi razliiti stavovi i mogli su,
uz ostalo, utjecati i na tok razgovora. Nijemci su i pod utiskom izvjetaja svojih predstavnika iz Zagreba izraavali odreenu ogradu prema talijanskim zahtjevima, pa se Ribbentrop u poetku razgovora suprotstavio spomenutim zahtjevima to ih je iznio Ciano.
Bila je to, meutim, tek epizoda sastanka u Beu. Ve su sutradan razgovori dobili drugi
tok. Na osnovu instrukcija to ih je dobio od Hitlera, Ribbentrop je ponovio ve poznati
njemaki stav - da problemi oko NDH ne smiju dovesti u pitanje dobre saveznike odnose s Italijom. Time je u stvari Talijanima ponovno priznato prvenstvo interesa u NDH.
Najvie to su Nijemci uinili u korist Pavelia, bilo je da su preporuili neposredne pregovore Rima s njim. Ishod Bekog sastanka pokazao je da se Berlin eli drati po strani. 146
141
U j e d n o m od svojih prvih izvjetaja iz Zagreba, 18. IV 1941, general Glaise pie o razgovoru
s Paveliem i S. Kvaternikom, koji su ga uvjeravali da ele to bre izgraditi NDH izvan talijanskog
utjecaja. (VII, NAV-N-T-501,267/987). P r e m a n e k i m p o d a c i m a Paveli je jo u travnju uvjeravao njemake predstavnike u Zagrebu da je s p r e m a n povesti o r u a n u b o r b u protiv talijanske vojske. (N
D. Smirnova, Balkanskaja politika faistskoj Italii, Moskva 1969, 252).
142
Sadraj telegrama E. V e e s e n m a y e r a Ribbentropu, 23. IV 1941, usp. u B. Krizman, Razgranienje, n. dj., 121.
143
Usp. L. Hory-M.- Broszat, n. dj., 58. Autori navode da je Glaise imenovan zato, da H r v a t s k a
b a r e m vojniki ne b u d e p r e p u t e n a talijanskom utjecaju.
144
VII, NAV-N-T-501, 264/1232, u p u e n o naelniku taba W e h r m a c h t a .
145
IHRPH, MF 5, sn 241-242, Iz izvjetaja o sasluanju S. Kaschea.
146
Ciano biljei u dnevniku, 24. IV 1941. god.: U cijeloj ovoj stvari Nijemci su dvolini. U Beu
su n a m dali s l o b o d n e ruke, ali do koje granice ide njihova iskrenost? (Dnevnik grofa Ciana, n. dj.,
238). L. Hory-M. Broszat, n. dj., 65, zakljuuju d a j e s p o m e n u t i Hitlerov stav pokazivao da se Nijemci
nisu eljeli suprotstaviti talijanskim eljama, ali ih nisu namjeravali ni podravati. Opirnije o sastanku u Beu usp. F. ulinovi, O k u p a t o r s k a podjela Jugoslavije, n. dj., 60 i d. i B. Krizman, Razgranienje, n. dj., I l l i d .
Koliko je Rim pourivao rjeenje tog pitanja svjedoi i to d a j e Ciano ve 24. travnja
uputio poziv Paveliu na sastanak, do kojega je dolo ve idui dan u Ljubljani. Talijani
su eljeli ispitati situaciju. 147 U Cianovu dnevniku se navodi da su pripremljena dva rjeenja. Prema jednom, bila bi obuhvaena itava obala od Rijeke do Kotora, a prema
drugom, radi se o podruju tzv. povijesne Dalmacije, ali s tim da se dopuni posebnim
politikim ugovorom, koji bi cijelu Dalmaciju stavio pod nau kontrolu. 148 To je u
stvari znailo da se NDH tjenje vee s Italijom. 149 Premda u razgovorima u Ljubljani
nije dolo do konkretna rjeenja, ipak oni omoguuju jasnije sagledavanje Pavelievih
stajalita. Kako Ciano biljei, Paveli se nije nimalo dvoumio oko sklapanja politikog
saveza i uspostave personalne unije. Razlike su nastale u teritorijalnim zahtjevima. U
Ljubljani je, naime, Paveli po prvi put konkretnije iznio gledite NDH u vezi s tim zahtjevima. On je kako to navodi Ciano, dao svoj protuprijedlog po kojemu u okviru
NDH treba da ostane Dalmacija iz Londonskog ugovora s Trogirom, Splitom, Dubrovnikom i nekim otocima. 150 On se nastojao nagoditi s Mussolinijem tako daje, potivajui u sutini imperijalistike zahtjeve Italije, teio da zadri dio spornog teritorija za
NDH. Premda Ciano navodi da je, nakon upoznavanja Pavelieva prijedloga, traio nekoliko dana za razmiljanje, a onda emo se ponovo vidjeti, ipak je bilo jasno od poetka d a j e i takav zahtjev NDH za Italiju bio neprihvatljiv. 151
Paveli se i dalje nadao da e ga Berlin podrati prilikom rjeavanja granice s Italijom. U brzojavu, koji je Ribbentrop, navodno na sugestiju Ciana, uputio Paveliu, uoi
sastanka u Ljubljani, istie se kako Njemaka smatra da su spomenuta pitanja dodue
iskljuivo hrvatsko-talijanska, ali bi se radovala kad bi postigli prijateljski sporazum
koji bi obje strane zadovoljio. 152 Stav je Nijemaca oito bio neutralan, iako su oni, prema kasnijim tumaenjima nekih ustakih sudionika, taj brzojav smatrali nedvojbenom
podrkom Paveliu. 153
Daljnji pregovori Italije i NDH oko razgranienja odvijali su se redovnim diplomatskim putem preko Raffaela Casertana, koji je imenovan kao posebni opunomoenik
talijanske vlade a stigao je u Zagreb 24. travnja. Tokom tih pregovora pitanja su se gotovo potpuno razjasnila. Postignuta je suglasnost o uspostavi personalne unije, tj. talijanski kralj je prihvatio ponudu krune koju mu je ponudio Paveli. Odredio ju je za vojvodu od Spoleta, jednog od prineva Savojske dinastije. 154 Paveli je odustao od stava,
u pogledu teritorijalnog razgranienja, koji je zastupao u Ljubljani. Jedino je traio da
Split s najuim zaleem pripadne NDH. Uskoro je i u tome popustio, traei da vlasti
NDH bar sudjeluju u upravi grada Splita. 155 Paveli je ipak pruio otpor talijanskim zahtjevima da NDH ue u carinsku monetarnu uniju s Italijom i da se vojne snage NDH
podrede utjecaju talijanske vojske. Zbog toga je traio podrku Nijemaca, obrazlaui
to, meu ostalim, i time da su talijanski zahtjevi upereni protiv njemakih interesa. 156
147
Ciano vi d n e v n i k u pie: Radi se vie o tome, da vidimo ta Hrvati misle, nego li da n e t o
zakljuujemo. (Dnevnik grofa Ciana, n. d j , 238).
148
Isto.
149
L. Hory-M. Broszat, n. dj 66.
150
Dnevnik grofa Ciana, n. d j , 238.
151
Isto, 238-241.
162
B. Krizman, Razgranienje, n. d j , 123.
153
Radi se o pisanju tadanjih lanova Pavelieve p r a t n j e na razgovorima u Ljubljani: S. Peri,
Preludij R i m s k o m ugovoru, Sloboda, 1949, br. 1; E. Kvaternik, Jo n e t o o Rimskim ugovorima, Hrvatska revija, 1953, br. 2; E. Bulat, Pregovori u Ljubljani, Hrvatska misao, 1958, sv. 24. O t o m e pie
i M. Sinovi, Osvrt na lanak E. Kvaternika: Ustaka emigracija i 10. 4. 1941, Hrvatska, 1953, br. 7-8.
154
Tajni arhivi grofa Ciana, n. d j , 463.
155 Dnevnik grofa Ciana, n. d j , 239-242.
166
B. Krizman, Razgranienje, n. d j , 135-136.
Drugi dokument, potpisan 18. svibnja u Rimu izmeu Mussolinija i Pavelia, bio je
sporazum o pitanjima vojnikoga znaaja, koja se odnose na jadransko primorsko podruje. Tim sporazumom NDH se obvezala da na svom obalnom podruju nee podizati
nikakve vojne objekte i baze, te da nee drati ratnu mornaricu, izuzev nekoliko jedinica
za potrebe policijske i financijske slube. Takoer je dogovoreno da se naknadno utvrde
modaliteti o prelaenju talijanskih oruanih snaga preko podruja NDH. 162
Za daljnje odnose izmeu Italije i NDH posebno je bio karakteristian trei dokument iz okvira Rimskih ugovora, pod naslovom: Ugovor o jamstvu i suradnji izmeu
Kraljevine Hrvatske i Kraljevine Italije. U njemu je politika podreenost NDH Italiji
dola do punog izraaja i u formalno-pravnom pogledu. Tako se precizira da Italija preuzima jamstvo za politiku nezavisnost Kraljevine Hrvatske i za njezinu teritorijalnu cjelovitost u granicama koje e se odrediti u sporazumu sa zanimanim dravama. Zatim
se navodi da NDH ne e preuzimati meunarodnih obaveza, koje bi se kosile s navedenim jamstvom. U tom ugovoru sadrana su u posebnim lanovima dva momenta, koji
su u preliminarnim pregovorima bili sporni - vojska i carina. U ugovoru se navodi da
e se vlada NDH posluiti (podcrt. F. J.) suradnjom talijanskih oruanih snaga za
ustrojstvo i tehniku izobrazbu svoje oruane snage, te zatim, da e obje vlade, im
se sredi gospodarstvo Hrvatske Drave, stupiti u obsenije i vre odnose carinske i
valutne naravi. 163
Prilikom potpisivanja Rimskih ugovora nije donesen i poseban dokument o dodjeli
i prihvaanju krune od strane Savojske dinastije. U slubenoj vijesti o sklapanju Rimskih ugovora, koju je objavila tampa u NDH, navodi se d a j e uspostavljena Kraljevina
Hrvatska, a tim se imenom NDH i oznaavala u naprijed prikazanim dokumentima. Uz
to se navodi d a j e Paveli prilikom audijencije kod kralja Viktora Emanuela III, u ime
Hrvatske, na temelju zakljuka hrvatskog dravnog vijea i hrvatske dravne vlade, ponudio krunu kralja Zvonimira vladarskoj kui Savoja. Nosiocem te krune, odreen je
vojvoda od Spoleta. Poslije toga hrvatski e narod prema svom predajnom (tradicionalnom) pravu donijeti potrebnu odluku u vezi sa izborom kralja. 164 U daljnjim odnosima
izmeu NDH i Italije ovo pitanje nee vie privlaiti posebnu panju, unato nekim momentima, tako da je doista od samog poetka bilo epizodnog karaktera. Ono to je u tom
pogledu uinjeno u Rimu 18. svibnja, Paveli je u svom prvom javnom govoru u Zagrebu, 21. svibnja 1941, oznaio kao prvi in, koji je uinio on osobno. 166
Gledano u cjelini, Rimski su ugovori znatno pridonijeli razjanjavanju dotadanjeg
jo neodreenog poloaja NDH. Oni su u punoj mjeri pokazali karakter talijanske politike i njen interes za to neposredniji utjecaj na razvoj prilika s druge strane Jadrana.
Rim nije bio samo zainteresiran za formalno-pravnu potvrdu svojih teritorijalnih pretenzija, 166 nego je otvoreno pokazao da eli biti to prisutniji u politici NDH. Naglaa162
90
vajui da preuzima jamstvo za politiku nezavisnost NDH, Rim je i formalno upozoravao da ustaka drava ulazi u talijansku interesnu sferu. Bez obzira kako je Berlin gledao na reguliranje odnosa izmeu Italije i NDH, u tom trenutku nije pokazivao veu zainteresiranost. Preputajui to iskljuivo pregovorima i nagodbi izmeu Italije i NDH,
Nijemci su vie davali odrijeene ruke Rimu, a manje koristili Paveliu. U takvoj situaciji
Paveli je postao jo slabiji partner u pregovorima, to je samo moglo utjecati da se bre
podredi Mussolinijevu diktatu. Tako su Rimski ugovori, unato navedenim okolnostima, ipak nastali zahvaljujui suglasnosti u voenju osnovne zajednike politike glavnih sila Osovine.
Prve konkretne posljedice Rimskih ugovora bile su dekret talijanskog kralja o aneksiji Dalmacije, Boke Kotorske, dijelova Hrvatskog primorja i Gorskog kotara, 18. svibnja, 167 te Mussolinijevo nareenje o povlaenju talijanskih okupacionih trupa s podruja sjeverno od anektiranog dijela, 19. svibnja. 168 Na osnovu kraljeva dekreta osnovan je
Guvernatorat Dalmacije sa sjeditem u Zadru. Na njegovu elu nalazio se guverner, koji
je bio neposredno podreen Mussoliniju.
Daljnji konkretan korak u provedbi Mussolinijeva nareenja bila je naredba generala Ambrosija, komandanta 2. talijanske armije, 20. svibnja, o predaji vlasti ustaama
na podrujima koja su prikljuena NDH. Iz te je naredbe, meutim, bilo vidljivo da se
talijanske trupe u stvari ne povlae sa spomenutih podruja, nego dobivaju drugi status.
One prestaju biti okupacione snage i dobivaju znaaj trupa koje stacioniraju na teritoriji prijateljske i saveznike Nezavisne Drave Hrvatske. 169 U to vrijeme, kad NDH poinje uspostavljati svoj upravni aparat i na podruju juno od demarkacione linije, Paveli i nije bio zainteresiran za potpunije povlaenje talijanske vojske, jer jo nije imao
vlastitih vojnih snaga. Zato je i postignut sporazum s komandantom 2. armije, da dvije
talijanske divizije ostanu jo neko vrijeme na hrvatskoj teritoriji. 170
U srpnju 1941. regulirana je i granica izmeu Italije i NDH u zapadnom dijelu. Radilo se o tzv. granici prema pokrajini Ljubljani, prema onom dijelu Slovenije koji je
okupirala Italija. Granica je utvrena izmjenom nota izmeu Lorkovia i Casertana.
Ona se u osnovi kretala od ranije spomenute tromee na Zumberakoj gori (granica
NDH - Italija - Trei Reich), rijekom Kupom preko Gorskog kotara do Bakarskog zaljeva. Ni ova granina linija nije bila u pojedinostima sasvim precizirana, jer je vlada
NDH imala nekih konkretnih primjedaba oko pitanja pripadnosti pojedinih mjesta. 171
Neto sloenije bilo je pitanje reguliranja granice NDH i Italije na Istoku, prema Crnoj Gori. Radilo se o problemu teritorijalne pripadnosti Sandaka, za koji je NDH pokazivala osobiti interes. Odmah poslije okupacije, Nijemci su nastojali da se u Sandaku
formira civilna vlast, na koju bi se mogli osloniti. Meutim, Talijani, koji su smatrali Sandak svojom interesnom sferom, zahtijevali su da njihove jedinice to prije zaposjednu
to podruje. Sandak je imao vano ekomomsko i strategijsko znaenje za obje strane,
naroito za Njemaku, jer se neposredno vee na rudom bogati ibarski plato i na najkrau komunikaciju prema Grkoj - Ibarsku dolinu. 172 Njemaka je podrala zahtjev vlade
NDH za uspostavu ustake vlasti u Sandaku, na to je vjerojatno utjecala i tenja Nijemaca da se na tom prostoru to manje vojniki optereuju. 1 7 3 NDH je htjela usposta167
168
169
170
171
172
173
viti svoju vlast na cijelom podruju Sandaka bez obzira na demarkacionu liniju izmeu
talijanskih i njemakih oruanih snaga, pa je traila da se u Sandaku demarkaciona linija ne pomie na sjever, poto bi time vei broj Muslimana doao pod talijansku okupacionu upravu. 1 7 4 Pitanje statusa Muslimana bilo je Paveliev glavni argument u akcijama oko Sandaka, a uskoro g a j e jako naglaavala ustaka propaganda. Ustae su zahtijevali proirenje NDH na itav teritorij tzv. Novopazarskog Sandaka, koji je obuhvaao devet bivih kotara (Priboj, Prijepolje, Pljevlja, Nova Varo, Sjenica, Bijelo Polje,
Berane, Novi Pazar i Tutin), a na kojemu Muslimani ine veinu stanovnitva. 175 U meuvremenu uurbano su radili da u Sandaku uspostave vlast i tako utjeu na odluku
0 graninoj liniji izmeu Njemake i Italije. 176 Zato je 3. svibnja krenuo iz Sarajeva u Sandak jedan ustaki bataljon i u toku dva dana zaposjeo Priboj, Prijepolje, Pljevlja i Novu
Varo. Meutim, ve 8. svibnja Talijani su preuzeli vojnu komandu u Pljevljima, ukinuvi ustaku vlast, a ustae su poslali u Prijepolje. Tako su poetkom svibnja u Bijelom Polju i Pljevljima bile talijanske jedinice, a u Prijepolju, Priboju i Novoj Varoi, pored njemakih i ustake posade. Nijemci su bili i u Sjenici, Novom Pazaru i Tutinu, a u tim su
mjestima organizirali kvislinku andarmeriju. 1 7 7
Poetkom srpnja 1941. zapoeli su i pregovori izmeu Italije i NDH. NDH je raunala na nekadanju granicu izmeu Crne Gore i Austro-Ugarske (Rudo - Sedlo Metaljka, jugoistono od Foe - visovi istono od Foe - kotlina Gacko-Bilea-Trebinje), to
je znailo da vie ne rauna na Sandak. Italija se nije zadovoljila ni s ovim uzmakom
NDH, nego je traila pomicanje spomenute granice neto vie prema zapadu, tako da
bi joj pripalo podruje juno od eljeznike pruge Viegrad - Foa i kotlina izmeu Gacka i Bilee. 178 Nakon prepiske izmeu Mussolinija i Pavelia, vlada NDH je ve 15. srpnja
naredila svojim orunikim (andarmerijskim) posadama u Sandaku da se povuku na
staru bosansku granicu iz 1914.179 Time je pitanje istone granice NDH i Italije, a ujedno
1 pripadnosti Sandaka, ulo u zavrnu fazu. U ugovoru NDH i Italije o utvrenju granica izmeu Nezavisne Drave Hrvatske i Crne Gore, koji je potpisan u Zagrebu, 27.
listopada 1941, trebalo je da ta granica sliedi uglavnom staru granicu od godine
1914.(... ).180 Neuspjeh NDH da pripoji Sandak bio je jo jedan oigledan primjer pokoravanja diktatu Italije i njenim interesima. Sredinom oujka 1942. vlada NDH je povjerljivom okrunicom zabranila svako pisanje o Sandaku i uope spominjanje tog imena, kao i raznih pitanja vezanih uz njega. Meu njima je najosjetljivije bilo pitanje izbjeglica Muslimana iz tog kraja, koji su se iseljavali pred opasnou etnikih progona
i pokolja. 181
,74
177
178
179
Nakon svih tih neuspjeha s Italijom, pitanje kome e pripasti Meimurje postalo
je za NDH jo osjetljivijim. Maarske su trupe okupirale podruje Meimurja te je ono
stvarno ulo u sastav Maarske. U diplomatskim kontaktima izmeu Maarske i NDH,
Paveli se pozivao na svoj sporazum s tzv. Maarskom revizionistikom ligom iz 1933,
tj. iz doba emigracije, prema kojem je Meimurje trebalo da pripadne ustaama. 182 Nakon 10. travnja, dotadanji maarski generalni konzul u Zagrebu, Laszlo Bartok, prema
instrukcijama svoje vlade, uvjeravao je ustake funkcionere da ulazak maarske vojske
u Meimurje ima iskljuivo strategijsko znaenje te da maarska vlada priznaje to podruje kao sastavni dio NDH. Bartok je 14. travnja, tada ve u svojstvu maarskog otpravnika poslova u NDH, doao u Karlovac na doek Paveliu i tom mu prilikom saopio da Maarska ne pretendira na Meimurje, te d a j e njena vojnika okupacija privremena. Uz to, s maarske je strane isticana elja da se to prije utvrde granice sa NDH.
No, pojavio se i jedan novi momenat. Maarska je traila slobodan pristup do Suaka
kako bi koristila tu luku, a predstavnici NDH su odgovorili da se usprkos njihovom razumijevanju, jo ne moe sklopiti nikakav ugovor prije nego li bude ureen hrvatski odnos prema Italiji. Svakako su Rimski ugovori bitno utjecali na obrat u dotadanjim odnosima oko razgranienja NDH s Maarskom. U Budimpeti je ocijenjeno d a j e proputen najpovoljniji momenat u pogledu dobivanja pristupa k moru. Zbog toga je dolo do
zaokreta prema pitanju Meimurja, ijim se pripojenjem Maarskoj, u odreenom
smislu traila i kompenzacija. U lipnju je maarska delegacija, koja je dola u Zagreb na
pregovore o razgranienju, predloila da granica izmeu Maarske i NDH bude onakva,
kakva je bila do 1918, tj. da Meimurje pripadne Maarskoj. Taj je zahtjev objanjavan
povijesnim pravom Maarske. Uz to je predloeno i sklapanje ugovora o pristupu Maarske Jadranskom moru preko teritorija NDH, no pregovori su zavreni bez rezultata. 183
Zbog neuspjeha koji je pretrpjela oko razgranienja s Italijom, vlada NDH je nastojala da pokae znatno veu upornost u pogledu Meimurja. Maarska nije bila partner,
ijim bi zahtjevima trebalo bezrezervno udovoljiti. I sam Berlin, koji je podravao teritorijalne aspiracije Maarske prema Jugoslaviji, zauzeo je u pogledu Meimurja neutralan stav, preputajui rjeenje tog problema neposrednim dogovorima zainteresiranih
strana. 184 U daljnjim kontaktima maarska je vlada modificirala svoj stav, predlaui da
se Maarskoj prizna suverenitet nad Meimurjem, a da NDH preuzme upravu. To je
utjecalo i na prijedlog vlade NDH. U njemu se sugeriralo rjeenje pitanja koja nisu bila
sporna, dok se za pitanje suvereniteta istie da ostaje otvoreno do asa, kad e obadvije
vlade biti u stanju nai zadovoljavajue rjeenje. NDH je bila zainteresirana da preuzme upravu u Meimurju, prihvaajui obaveze da ne e graditi nikakovih vojnih postrojenja, a bila je voljna maarskoj vladi dati u zakup eljezniku prugu koja iz Maarske preko Meimurja vodi u Trst. Obje strane bi pristupile u povoljnom asu izmjeni maarskog i hrvatskog puanstva ( . . . ) . NDH je predloila da se definitivno utvrdi granica od ua Mure u Dravu do ua Save u Dunav, identino onoj do 1918. godine, jer to pitanje za nju nije bilo sporno. 1 8 5 Maarska vlada je odgovorila da bi Ma182
Arhiv CK SKJ, Beograd (dalje: ACK SKJ, zb. Okupatori i kvislinzi, br. 144, Poslanstvo u Budimpeti, izvjetaj od 1. IV 1942).
183
VII, Fond NDH, kut. 85, br. reg. 12/6 i kut. 309, br. reg. 10/6.
184
IHRPH, MF 5, sn 242, Iz izvjetaja o sasluanju S. Kaschea.
185
VII, Fond NDH, kut. 85, br. reg. 12/6 i kut. 309, br. reg. 10/6. U p o v o d u ulaska m a a r s k i h
t r u p a u Baku i Baranju, osjeki Hrvatski list, 15. IV 1941, objavio je poziv to g a j e p r e t h o d n o g d a n a
emitirala zagrebaka radio-stanica. U n j e m u se Hrvatsko n a r o d n o vodstvo o b r a a H r v a t i m a u
s p o m e n u t i m p o d r u j i m a s a p e l o m da mirno i prijateljski d o e k a j u m a a r s k u vojsku, koja e
progoniti Srbe, a ima najstroi nalog da s hrvatskim stanovnitvom lijepo postupa.
arska NDH mogla ustupiti upravu Meimurja istom tada kada bi preseljenje puanstva bilo uglavnom dovreno. Trebalo je preseliti oko 250.000 Hrvata i 70.000 Maara,
to je dakako bilo neizvodljivo. Od tada je pitanje Meimurja svren in za NDH, to
je i Maarska dala do znanja nekim konkretnim mjerama. Zapovjednik akovca proklamirao je, naime, 10. srpnja 1941, prikljuenje Meimurja Maarskoj kao konano, a vlada NDH o tome uope nije bila konzultirana. Na protestnu notu, koju je ona istog dana
uputila, iz Budimpete je odgovoreno negativno, s objanjenjem da se radi o historijskom pravu Maarske u pogledu Meimurja. Njemaka i Italija nisu smatrale potrebnim da reagiraju. 186 Postalo je jasno da se NDH suoila s jo jednim neuspjehom i da
se s njim mora pomiriti. To je pokazala i sama vlada NDH, ne zaotravajui daljnje odnose s Maarskom. Lorkovi je u instrukciji Ivi Gaju, otpravniku poslova NDH u Budimpeti, potkraj kolovoza 1941, sugerirao da u ovoj situaciji, gdje imamo velike neprilike s Talijanima, odnos sa Maarskom uz uvanje naeg naelnog stanovita bude
snoljiv. 187
Ipak je 3. prosinca 1941. bio u Budimpeti potpisan sporazum izmeu NDH i Maarske oko ureenja pograninog prometa. Taj je sporazum zanimljiv zbog dva momenta. Na prvom sastanku u Budimpeti, 12. studenog 1941, tj. na poetku pregovora
koji su vodili zakljuenju sporazuma, predstavnik NDH je izjavio da njegova vlada u pogledu Meimurja i dalje stoji na stajalitu koje je zauzela notom od 10. srpnja. S druge
pak strane, tim su sporazumom nabrojana mjesta koja lee u hrvatskom graninom pojasu, dubokom 10 km, a koji granii s Kraljevinom Maarskom. Iz tog popisa jasno je
da nisu bila obuhvaena meimurska mjesta. 188 Tako je problem Meimurja za maarsku vladu uao u zavrnu fazu. Neto kasnije, 16. prosinca 1941, u maarskom parlamentu bio je prihvaen prijedlog tzv. Zakona o pripojenju junih krajeva, kojim se pojedine pokrajine izriito ne spominju, ali je jasno da se taj zakon odnosio na Baku, Baranju, Meimurje i Prekomurje. Ivo Gaj je poslao povodom toga izvjetaj svojoj vladi u
kojem istie da su Maari donoenjem ovog zakona formalno i konano proveli pripojenje Meimurja. Vladi NDH preostalo je samo da poalje 7. sijenja 1942. novu protestnu notu. 189
Zbog Meimurja bit e jo povremenih napetosti izmeu Maarske i NDH. Do njih
je dolazilo zbog verbalnih izjava pojedinih ustakih funkcionera da Meimurje pripada
NDH. 190
Gledajui u cjelini, ugovorima sa Treim Reichom i Italijom razgranienje teritorij
izmeu NDH i tih drava, dok s Maarskom to formalno nije bilo uinjeno, ali je stvarna
situacija bila vrlo jasna. Vlada NDH je slubeno isticala da su utvrene granice NDH
na zapadu, jugu i istoku. 191
186
187
ACK SKJ, zb. O k u p a t o r i i kvislinzi, br. 144, Poslanstvo u Budimpeti, izvjetaj od 29.
VIII 1941.
188
Trei Reich i Italija odmah su priznali NDH po njenom proglaenju. 192 Druge zemlje
koje su priznale NDH bile su iskljuivo one, koje su politiki neposredno ovisile o silama
Osovine ili bile s njima povezane. Maarska je ve 10. travnja izjavila da priznaje netom
proglaenu NDH. Tokom travnja, NDH su priznale Slovaka i Bugarska, a u svibnju Rumunjska. U lipnju su to uinili Japan i panjolska, u srpnju Nacionalna Kina, Finska i
Danska, a u kolovozu Mandurija. 193 Meusobna diplomatska predstavnitva u rangu
poslanstava, NDH je uspostavila sa Bugarskom, Finskom, Maarskom, Treim Reichom, Rumunjskom, Slovakom, panjolskom i Italijom. 194 Kako se vidi sve su te zemlje
bile potpisnice Trojnog pakta ili sporazuma protiv Komunistike internacionale; tim je
savezima uskoro i NDH pristupila.
NDH nije priznala nijedna od drava izvan spomenutog kruga, iako je ona svakako
bila za to zainteresirana. NDH je osobito teila da se odnosi s Vatikanom to vie razviju,
pa je nastojala d a j e prizna papinska drava. Do toga, meutim, formalno nije dolo. Vatikan je pokazao volju da odrava odreene slubene kontakte s NDH, ali nije bio spreman prekinuti diplomatske veze s emigrantskom vladom Kraljevine Jugoslavije u Londonu. U ljeto 1941. dolo je do meusobne izmjene stalnih delegata. U Zagreb je upuen
papinski legat, opat Ramiro Marcone, a NDH je u Vatikanu uspostavila tzv. Ured izvanrednog opunomoenika. 1 9 5 Izmeu NDH i Vatikana bilo je i eih kontakata politike
naravi. Bez sumnje je to bilo u skladu s politikom to ju je vodio papa Pio XII, kojega
je, u svibnju 1941, posjetio i sam Paveli. 196 Vodstvu NDH je bilo osobito stalo da se tim
odnosima dade to slubeniji vid, pa je opat R. Marcone uvrten u listu diplomatskog
kora u Zagrebu. 197
192
Osim poslanstva, Njemaka je imala i generalni konzulat u Zagrebu te konzulat u Sarajevu.
Isto je to imala i Italija. (R Landikui, n. dj., 71-72, 330).
193
Usp.: Brzopisni zapisnici, n. d j , 20 i d.; T. Drezga, Postanak i priznanje, Spremnost, uskrnji
broj 1945; F. ulinovi, O k u p a t o r s k a podjela Jugoslavije, n. d j , 231-232. P r e m a p o d a c i m a koje donosi Drezga, u toku 1943. NDH su priznale Thailand, B u r m a , Filipini i Azad Hind.
,94
Poslanik B u g a r s k e u Zagrebu bio je J o r d a n Mekarov; Finske Onni Talas a zatim Armas
Yntil; M a a r s k e Franz von Marossy, a zatim Arnold von d e r Venne; R u m u n j s k e Dimitrije Buzdugan, a zatim Mihail Mitilineu; Slovake Joef Cieker, a zatim Viktor Beka; panjolske Don Vicente Gonzales Arnao. Do 1944. J a p a n nije imao poslanstvo u Zagrebu nego je tu funkciju vrila njegova a m b a s a d a u Budimpeti. U veljai 1944. u Zagreb je d o a o u svojstvu otpravnika poslova japanske vlade Kaznichi Muira.
Poslanici NDH bili su: u Berlinu B r a n k o Benzon, Mile Budak, Stjepan Ratkovi, Vladimir Koak; u Rimu Stijepo Peri, Ante Niki; u Sofiji Vladimir idovec, Stiiepo Peri, u r o Jakin, Nikola
Ruinovi; u Helsinkiju F e r d o Bonjakovi; u B u d i m p e t i Ivo Gaj, Vladimir Koak, B r a n k o Benzon,
Hakija Hadi; u B u k u r e t u E d o Bulat, B r a n k o Benzon; u Bratislavi Josip Berkovi, Bla Lorkovi;
u Madridu Petar Pejaevi. Osim poslanstava, NDH je otvorila i g e n e r a l n e konzulate u Milanu, Zadru, Beu i Pragu, te konzulate u Ljubljani, Mariboru, Rijeci, Grazu i Miinchenu. U B e o g r a d u je imala Konzularnu agenciju, a u Z e m u n u K o n z u l a r n o predstavnitvo.
P r e m a popisu koji donosi R Landikui, n. d j , 72, u Zagrebu su bili ovi konzulati u koie t r e b a
ubrojiti i p o a s n e konzule: albanski, argentinski, belgijski, ileanski, danski, finski, francuski, nizozemski, talijanski, letonski, maarski, meksiki, norveki, njemaki, peruanski, rumunjski, vedski,
vicarski, urugvajski. Kako se vidi bilo je nekoliko konzulata onih zemalja koje nisu priznale NDH,
ali su zateeni r a t o m ostali da egzistiraju. J e d i n o je u oujku 1944. stigao u Zagreb Georges Desbons
kao glavar f r a n c u s k o g poslanstva u NDH, tj. kao predstavnik Petainove vlade iz Vichyja. Desbons
je bio advokat, koji je na s u d s k o m p r o c e s u u Aix en Provence b r a n i o ustake a t e n t a t o r e na kralja
Aleksandra u Marseilleu. P r e m a d r u g i m izvorima, Desbons-ov krai boravak u Zagrebu nije imao
slubeni karakter. (S. M. Stedimlija, D o k u m e n t i o NDH, rukopis).
195 Predstavnici NDH u Vatikanu bili su Nikola Ruinovi i zatim Erwin Lobkowitz.
196
O uspostavi o d n o s a izmeu NDH i Vatikana usp. detaljnije: V. Novak, M a g n u m crimen, n.
d j , 580-583; M. Stani, Neprijateljska politika Vatikana p r e m a Hrvatima, Zagreb 1948; Tajni dokumenti o o d n o s i m a Vatikana i ustake NDH, Zagreb 1953. Niz p o d a t a k a donosi G. Masucci, tajnik
R Marconea, u svom objavljenom d n e v n i k u p o d naslovom: Misija u H r v a t s k o j 1941-1946, Madrid
197
To je osobito dolazilo do izraaja na pojedinim javnim skupovima, na kojima su bili prisutni
diplomatski predstavnici vlada to su priznale NDH, kao npr. na zasjedanju S a b o r a NDH. (Usp. Brzopisni zapisnici, n. d j , 4, 168).
Osim navedenih ugovora, uglavnom graninih, sa Treim Reichom, Italijom i Maarskom, ostali ugovori NDH bili su poglavito ekonomske i prometne naravi. No, treba
spomenuti i jedan izuzetak: NDH je potpisala i dva ugovora sa vicarskom, dakle s neutralnom dravom, iji je konzulat nastavio s radom u Zagrebu. U svibnju 1941, Lorkovi
je u ime vlade NDH podnio zahtjev vicarskoj vladi za pristup NDH Svjetskom potanskom savezu. Karakteristian je bio sadraj tog zahtjeva. U njemu se vicarska vlada obavjetava d a j e 10. travnja proglaena NDH kao nova drava koja je nastala na podruju,
koje narodnostno i poviestno pripada hrvatskom narodu i koje je protiv volje toga naroda bilo do toga dana u sastavu bive Kraljevine Jugoslavije. Zatim se navode drave
koje su priznale NDH i zakljuuje da je ona tako postala podpuno sposobna i vrhovnika osoba meunarodnoga prava. U travnju 1942. vicarski konzulat u Zagrebu obavijestio je vladu NDH o pozitivnom rjeenju njenog zahtjeva. U rujnu 1941. vlada NDH
potpisala je sa vicarskom vladom sporazum o robnom i plaevnom prometu. Povlastice, to ih je ovim ugovorima dobila, NDH e koristiti prvenstveno za uspostavu i odravanje tzv. stalnog trgovakog izaslanstva u Ztirichu koje je u stvari obavljalo poslove
obavjetajne slube. 198
Za slubenu ustaku politiku, in proglaenja NDH, odreivanje njenih granica i
priznanje pojedinih vlada, oznaavalo je uspjeno zavravanje procesa konstituiranja
Nezavisne Drave Hrvatske kao drave. U odgovoru na pitanje, koliko je NDH mogla
imati odgovarajua obiljeja drave, ovom prilikom treba u prvom redu ukazati na ove
momente:
a) Sve injenice oko proglaenja NDH jasno pokazuju, da je taj dogaaj bio jedan
od rezultata izvrenog napada na Jugoslaviju, njene okupacije i podjele od strane osovinskih sila. Prema tome, proglaenje NDH, kojem inu su ustae nastojali to vie utisnuti vlastiti peat, bilo je rezultat izvanrednog, ratnog stanja, suprotno odredbama meunarodnog prava;
b) Budui d a j e NDH proglaena na osnovu nezakonitog akta okupacionih sila, ona
se nije ni mogla konstituirati kao subjekt meunarodnog prava, tj. kao samostalna drava;
c) Odreivanje granica NDH, bilo je u prvom redu pitanje realizacije interesa okupacionih sila. Na samom pak formalno odreenom teritoriju NDH interesi tih sila imali
su takoer pravo prvenstva.
d) Priznanje NDH od strane osovinskih sila i vlada neposredno ovisnih o njima nedvojben je dokaz da se i to pitanje rjeavalo iskljuivo pod pokroviteljstvom i u interesu
okupatora. Prema tome, i svi ugovori koje je u tom pogledu sklapala NDH, bili su bezvrijedni s gledita meunarodnog prava. 199
198
M e u n a r o d n i ugovori 1941, n. dj., 65-70. Usp. i S. orevi, O k o n t i n u i t e t u drava. S posebnim o s v r t o m na m e u n a r o d n o p r a v n i kontinuitet Kraljevine Jugoslavije i FNRJ, Beograd
1967, 81 i d.
199 g p r o b l e m i m a dravnosti i m e u n a r o d n o p r a v n o g statusa NDH vid.: F. ulinovi, Dravn o p r a v n a historija jugoslavenskih zemalja XIX i XX vijeka, Zagreb 1959, II, 354-356:; isti, Stvaranje
nove jugoslavenske drave, Zagreb 1959, 14-17; isti, D o k u m e n t i o Jugoslaviji. Historijat od o s n u t k a
zajednike drave do danas, Zagreb 1968, 393-396; isti, O k u p a t o r s k a podjela Jugoslavije, Beograd
1970, 233 i d.; S. orevi, O k o n t i n u i t e t u drava. S p o s e b n i m osvrtom na m e u n a r o d n o p r a v n i kontinuitet Kraljevine Jugoslavije i FNRJ, B e o g r a d 1967, 81 id.; H. Sirotkovi, Stvaranje f e d e r a l n e Hrvatske u n a r o d n o o s l o b o d i l a k o j borbi, SP 2-3/1971, 16-20.
Dio drugi
ORGANIZACIJA USTAKOG SISTEMA
7 - USTAE I NDH
druje Vrbaske banovine (sa sjeditem u Banjoj Luci), Dragutin Kamber za Doboj, Hakija
Hadi za Tuzlu, Pavao Canki za Mostar, Alija uljak za podruje istone Hercegovine. 4
Bosna i Hercegovina posebno su zaokupljale ustako vodstvo. Ustaki je pokret u
procesu politikog i ideolokog uvrivanja vlastitih pozicija teio da nae jednu od
bitnih potvrda svoje politike ba u realizaciji svoje od prije rata razraene koncepcije
o Bosni i Hercegovini u sklopu NDH. Nastojanje da se to prije uspostavi sistem ustake
vlasti, trebalo je da bude najneposredniji dokaz teze o Bosni i Hercegovini kao iskljuivo
hrvatskim zemljama. Zato je ve 20. travnja 1941. iz Zagreba bilo upueno u Bosnu oko
800 lanova Zatite i oko 300 policijskih straara, a pod zapovjednitvom Zvonka Kovaevia. Ta skupina je preko Banje Luke stigla u Sarajevo 24. travnja. S njom je dola i
manja grupa ustaa na elu s Francetiem. 5 T a j e akcija ustakog vodstva bila slubeno
oznaena kao demonstracija oruanih snaga NDH. No, bio je to ujedno i nedvojben znak
slobodnijeg ponaanja u uspostavljanju aparata vlasti sjeverno od demarkacione linije,
podruja dakle, koje je bilo u zoni njemakih okupacionih snaga. Tom se pohodu nastojalo dati i to jae politiko obiljeje.
Karakteristian je bio i proglas S. Kvaternika, koji je osobno, zajedno sa generalom
Glaisom, doao u Sarajevo - u svojstvu vojskovoe oruanih snaga NDH; proglas je
bio upuen Bosansko-Hercegovakim Hrvatima, a pod tim pojmom su se razumijevali muslimani i katolici. Istupajui kao Paveliev predstavnik, Kvaternik u prvom
redu tei da istakne kako ustae dolaze kao oslobodioci Bosne i Hercegovine, bez koje
nema hrvatske drave jer je ona najskupocjeniji dragulj hrvatske dravnosti. U proglasu se posebna panja posveuje Muslimanima, kojima se obeava da e nepravde
to su im uinjene ( . . . ) u zadnjih vie od 20 godina biti postepeno potpuno ispravljene. U proglasu se posebno istiu zasluge Treeg Reicha i Hitlera u stvaranju NDH, dok
Italija nije bila ni spomenuta. 6 Bez sumnje je i to bio stanoviti odjek nesreenih odnosa
NDH i Italije oko razgranienja, poto je, osim problema jadranske obale, u prvom redu
Dalmacije, postao aktualan i tretman onog dijela Bosne i Hercegovine koji je bio u talijanskoj okupacionoj zoni. Ustae su se pribojavali da nee morati i u tom pogledu ustuknuti pred talijanskim diktatom. 7 Kako je Rimskim ugovorima i pitanje Bosne i Hercegovine bilo formalno skinuto s dnevnog reda, ustae su posebnu pozornost usmjerili
prema tim krajevima, istiui njihovo veliko povijesno znaenje. Trebalo je, naime, to
prije zatakati kapitulaciju pred Italijom i gubitak jadranskog podruja, pa se od kraja
svibnja svim sredstvima poeo iriti val propagande o znaenju Bosne i Hercegovine u
stvaranju NDH. Karakteristino je pisanje Hrvatskog naroda, 28. svibnja 1941: Sredite
je hrvatskog pitanja bilo i ostalo pitanje Bosne i Hercegovine. Rjeenje hrvatskog pitanja
ovisilo je o pitanju Bosne i Hercegovine. Dovoljno je baciti povran pogled na zemljopisnu kartu, da se vidi kako su Hrvatska, Slavonija i Dalmacija tek okrajci historijske
Hrvatske, ije je srce Bosna i Hercegovina. Mi moemo ivjeti kao i ljudsko tijelo bez
kojega uda, ali ne moemo bez Bosne i Hercegovine, jer su Bosna i Hercegovina nae
tijlo i nae srce.
4
Rekonstrukcija mree ustakih povjerenika izvrena je na osnovu p o d a t a k a M. Rosandia
(usp. bilj. 2). Niz p o d a t a k a donosi i Novi list, 10. V 1941.
5
K. Batui, Kako je s r u e n a Jugoslavija, n. dj., Batui navodi da su t o m prilikom u B a n j o j
Luci ustae postavili svoje ljude u policiji i andarmeriji. Neto p o d a t a k a o dolasku ustaa i Zatite
u Sarajevo donosi i M. Sopi, Pred vratima Sarajeva (zapisi i sjeanja o n a r o d n o o s l o b o d i l a k o m pokretu u Visoko-fojnikom NOP o d r e d u na p o d r u j u od Sarajeva do Zenice), Sarajevo 1970, 11.
6
Sarajevski hr\>atski list, 25. IV 1941, izv. izd.
7
Tako je B. Bralo Poglavnikov povjerenik za p o d r u j e bive Drinske banovine po p o v r a t k u
iz Zagreba u Sarajevo, 12. V 1941, izjavio da je iao u Zagreb zbog dva problema, od kojih jedan,
-koji nas mui, jesu definitivne granice Drave Hrvatske. (Sarajevski novi list, 14. V 1941).
Pravi cilj tih mjera o poustaivanju slubenika u upravnom aparatu NDH bio je
da se otpuste iz administrativnog aparata tzv. nepoudni elementi - Srbi, idovi i
mnogobrojni Hrvati, ocijenjeni kao potencijalni protivnici ustakog reima. To je ienje inovnitva provoeno pod parolom obnove dravne uprave. 13 Odvijanje tog
procesa zamiljalo se tako da cjelokupno inovnitvo, na osnovu spomenute Pavelieve
odredbe od 22. travnja, ostaje na raspolaganju, a uz to se obavljaju nova imenovanja
i unapreenja slubenika, koji su tako bili preuzeti u slubu NDH. Posebnom naredbom Predsjednitva vlade NDH, potkraj rujna 1941, ukinut je provizorij zate slubenike,
dok su svi drugi i dalje ostali na raspolaganju. Takva je politika stvarala kompliciranu
situaciju u ustakom reimu. Glavnina je inovnitva jo bila na raspolaganju, dok je
praktino bila u slubi, nastavljajui obavljanje svoje dotadanje profesionalne djelatnosti prema zahtjevima i potrebama novog reima. Dolo je do paradoksalne situacije
da se reim koristio profesionalnim uslugama inovnitva, a sumnjao je u njegovu politiku ispravnost. Da bi se teoretski uklonilo to protuslovlje, a da se proces poustaivanja ipak barem nominalno sprovede, u studenom 1941. zatraeno je od svih slubenika da upute Osobnom uredu UNS-a u Zagrebu molbu za slubu. Svima onima, kojima
bi molbe bile pozitivno rijeene, prestao bi ujedno status na raspolaganju. Meutim,
takva se zamisao nije mogla ostvariti, jer spomenuti zahtjev nije naiao na iri odjek,
iako se prijetilo otputanjem iz slube. 14 Stanje je uglavnom ostalo isto. Ustaki reim
je svoj oslonac u inovnitvu mogao graditi samo na malobrojnim pouzdanicima, koji
su poglavito postavljani na vie upravne poloaje. Ostalu masu inovnitva reim u stvari nije uspijevao za sebe politiki vezati. Naprotiv, nie i srednje inovnitvo u daljem
razvoju postaje ona struktura koju je osjetnije zahvatio proces politike diferencijacije.
Bez obzira na struje kojima e se odvijati, ta e diferencijacija imati bitno zajedniko obiljeje - sve ire antiustako raspoloenje koje e se manifestirati u mnogobrojnim i
raznovrsnim oblicima.
Proces uspostavljanja upravnog aparata na itavom podruju NDH pokazao se osobito sloenim prilikom stvaranja opinskih uprava kao osnovnih ustanova vlasti. Od samog se poetka pokazalo da nimalo nee biti lako stvarati nove opinske uprave kao
nosioce ustake politike, zbog osjetnog pomanjkanja politiki privrenog kadra. Najee su se promjene ogledale samo u tome to su pojedinci ustae ulazili u postojee opinske uprave, preuzimajui u njima rukovodeu ulogu, ili su pak neke uprave bile potpuno rasputene, najee samovoljnim postupcima pojedinih lokalnih ustakih funkcionera. Ta je samovolja bila karakteristina za ustaki poredak. Neki su ustaki povjerenici na svojim podrujima znali potpuno neovisno razrjeavati dunosti itave opinske odbore, a da s tim nisu upoznavali pretpostavljene. 1 5 Isto su tako potpuno samovoljno postavljali svoje ljude u opinske uprave, do ega je esto dolazilo i zbog osobnih
intervencija pojedinih viih funkcionera iz Zagreba. U tome su prednjaili bivi ustae
emigranti. 16 Uz pojave samovolje i injenicu da su se ustae morali velikim dijelom mirna izjavi jednog od inovnika UNS-a, niti jedna osoba bez potvrde Osobnog ureda GUS-a o politikoj ispravnosti nije mogla biti primljena u dravnu slubu. (IHRPH, ist. mat. I. Kirina, prijepis).
Kasnije je ta nadlenost prela na Osobni ured UNS-a, a nakon njegova ukidanja, Paveli je 1. IV
1942. izdao naredbu da ona prelazi u okvir poslova Glavnog tajnitva Predsjednitva vlade. (VII,
Fond NDH, kut. 77, br. reg. 56/8-1).
13
Uspostavljanje velikih upa Paveli je u svom opsenom govoru ustakim funkcionerima, 30. lipnja, tumaio kao oivljavanje starih tradicija hrvatskog naroda i da je
tu tradicionalnu, povijesnu ulogu upa nastojao spojiti sa suvremenim zahtjevima sreene i ureene uprave u dravi. 22 Bilo je to dakle, ostvarenje koncepcija, formuliranih
u emigraciji. 23 U ustakoj propagandi povodom uspostave upa, glavno je teite bilo
stavljeno na glorifikaciju tisuugodinje hrvatske dravno-pravne tradicije, koja u ustakoj NDH treba da dobije svoj konani i potpuni izraz. Ta injenica - isticao je Paveli
- ima sluiti da dokumentira nau davnu i veliku prolost, da smo mi Hrvati u svojoj
domovini bili upravno organizirani u vremenima, kad mnogi drugi narodi jo uope
nisu imali sreenog dravnog ivota. 24
Trebalo je da uspostava upa bude i neposredan dokaz o potpunom hrvatstvu Bosne i Hercegovine. Nekoliko je upa obuhvaalo zajedno pojedine bive hrvatske i bosansko-hercegovake kotare, ime se eljelo razbiti predodbu o podvojenosti Hrvatske
i Bosne i Hercegovine te uvrstiti ideju o jedinstvenom povijesnom hrvatskom nacionalnom prostoru. Uspostavom velikih upa Dubrava, Hum, Posavje, Livac i Zapolje,
Gora, te Krbava i Psat, trebalo je da jo vie ojaaju napori za potpunom eliminacijom
upotrebe imena Bosne i Hercegovine, na emu je Paveli doslovno insistirao. 26 Upotrebom imena Bosne i Hercegovine krila se za ustae stalna opasnost naglaavanja posebnosti poloaja tih zemalja u NDH.
Osnivanju upa Paveli je pridavao jo jedno znaenje: time je trebalo da se zavri
proces uspostave upravnog sistema NDH, to je, prema Paveliu, ujedno bio i zavretak
jedne etape u izgradnji ustake drave. Njome se, prema njegovim rijeima, zavravalo
revolucionarno vrijeme u smislu prevrata, a nastupilo je vrijeme redovitog normalnog upravnog ivota. 26
Prema prikazanoj upravnoj podjeli povrina NDH iznosila je oko 102.000 km 2 . 27 U
okviru osnovne podjele na 22 upe i grad Zagreb, ona se dalje dijelila na 141 kotar i 18
kotarskih ispostava, 31 grad, te oko 1000 opina. 28
Traei naina kako da prikriju ustupanje jadranske obale Italiji, ustae su razvili
vrlo bunu propagandu oko veliine teritorija NDH. Glavna im je parola bila d a j e Poglavnikova Hrvatska najvea od poetka hrvatske povijesti.29
22
26
Hrvati
Srbi
Muslimani
Nijemci
Maari
idovi
Slovenci
esi i Slovaci
Njem. MVP
Peki
3,300.000
1,925.000
700.000
150.000
75.000
40.000
30.000
65.000
4,868.831
1,250.000
-
170.500
69.000
-
37.000
44.000
Kako se vidi, osjetno je velika razlika u podacima o broju Srba u NDH, dok su Muslimani uraunati u podatak o broju Hrvata. 34
30
33
e) Ustaki podmladak, koji je, s obzirom na politiko-organizacionu stranu, pripadao prvoj grani, ali je trebalo da Ustaka vojnica vodi rauna o njegovom sportskom odgoju.
f) Vojno-radna sluba, koja je obuhvaala sve mukarce od 19. godine do poziva u
vojsku, ako ve nisu stupili u neke druge aktivne ustake organizacije. Organizacija te
slube vrila se u okviru domobranstva.
3. Trea grana bila je Ustaka nadzorna sluba (UNS). Osnovna zadaa UNS-a, prema toj odredbi, bila je bditi nad cjelokupnim radom ustakih i dravnih dunostnika,
paziti da cjelokupni rad ustakih organizacija i dravnih ustanova bude u skladu s ustakim naelima, te pobijati sav onaj moebitni rad, koji bi iao na tetu hrvatske dravne nezavisnosti, na tetu irokih hrvatskih narodnih slojeva i seljakog naroda napose,
te koji bi na bilo koji nain pokuao ugroziti tekovine hrvatske oslobodilake borbe. 42
Istodobno s aktima o organizaciji ustakog pokreta pristupilo se i formalnom konstituiranju rukovodeih organa, te imenovanjima funkcionera. Taj proces uglavnom poinje potkraj travnja. Osim imenovanja spomenutih privremenih povjerenika, koji su
imali izvanredne funkcije na pojedinim podrujima NDH, pristupilo se i imenovanjima
ustakih funkcionera na temelju odredaba o organizaciji pokreta.
Poetkom svibn ja dolo je i do formalnog konstituiranja GUS-a, tj. imenovanja njegovih funkcionera; doglavnika, poglavnih pobonika i povjerenika. Prvi doglavnici koje
je Paveli imenovao bili su Mile Budak - kojemu je ta funkcija, kako je ve reeno, dodijeljena jo u emigraciji -, zatim Ademaga Mei i Jozo Sunari, a kasnije su, u veim
ili manjim vremenskim razmacima, imenovani i drugi: Marko Doen, Slavko Kvaternik,
Luka Lei, Andrija Betlehem, Stjepan Matijevi, Miko Raan, Mate Frkovi, Milan
Frajsman, Ljudevit ole, Lovro Sui, Vilko Begi, Janko Torti, Ivan elan, Jure Pavii.
Doglavnici su inili tzv. Doglavniko vijee. Istodobno su tekla i imenovanja poglavnih
pobonika, koji su sainjavali tzv. Poboniki zbor. To su bili: Bla Lorkovi, Ivan Orani, Ivan Javor, Mijo Bzik, Alija uljak, Mira Vrliak-Dugaki, Vjekoslav Blakov, Hakija Hadi. Treu grupu funkcionera u GUS-u inili su povjerenici, koji nisu imali nita
zajedniko sa spomenutim ustakim povjerenicima u pojedinim podrujima, koji su bili
imenovani za privremeno vrenje dunosti i organiziranje vlasti. To je bila i najmnogobrojnija grupa funkcionera u GUS-u, a u njoj su, tokom vremena, bili: Eugen Kvaternik, Vjekoslav Luburi, Vilko Penikar, Branko Rukavina, Frane Mileti, Ante titi,
Zdenko Blaekovi, Boo Cerovski, Vlado Singer, Vlado Herceg, Tomislav Grgi, Danijel
Crljen, Vlado Joni, Franjo Laslo, Aleksandar Seitz. 43
Iako je GUS formalno bio glavni rukovodei organ ustakog pokreta, nikada nije
obavljao namijenjenu mu funkciju. GUS zapravo ni u jednom momentu postojanja NDH
nije bio konstituiran, to je takoer dokaz o njegovoj prividnoj djelatnosti. Paveli je prvenstveno po vlastitom nahoenju - imenovao njegove lanove, smjenjivao ih i obavljao preimenovanje, obrazlaui to potrebom reorganizacije vodstva pokreta. Prema
tome, i sami lanovi GUS-a, koji su manje vie doista predstavljali grupu najutjecajnijih
ljudi u NDH, nisu taj svoj utjecaj i autoritet ispoljavali kao najvii funkcioneri pokreta,
nego preko drugih funkcija i poloaja to su ih zauzimali. 44 Od samog poetka, praksa
42
je pokazivala da GUS sam po sebi, kao najvii organ pokreta, ne ispoljava i adekvatne
kompetencije. Njegova je daljnja funkcija sve vie bila poasnog karaktera, to e kroz
stanovito vrijeme i slubeno doi do izraaja.
Najutjecajnije funkcije u organizaciji ustakog pokreta, kako je ona bila zamiljena
spomenutom odredbom o sastavu i djelovanju pokreta, imali su glavni rukovodioci
spomenutih triju grana: politiko-organizatorne, Ustake vojnice i UNS-a.
S obzirom na politiku ulogu i djelatnost, trebalo je da ustaki pokret prvenstveno
dolazi do izraaja preko politiko-organizatorne grane. Organiziranje veine lanstva
u pokretu, moralo se obavljati u okviru njene organizacione sheme, s ciljem da ta organizacija obuhvati itav narod. Kriterij za organizacionu podjelu lanstva bili su spol
i starost, na osnovu ega su stvorene tri organizacije. Jedna je organizacija okupljala
mukarce ustae, druga je organizirala ene ustakinje, a u treoj se organizirala muka
i enska omladina do 21. godine pod imenom ustake mladei Posebno se izdvajao tzv.
Sveuilini stoer, koji je organizirao u ustakom pokretu studentsku omladinu.
Na elu tih organizacija nalazili su se upravni zapovjednici: Bla Lorkovi na elu
ustaa, 46 na elu ustakinja Irena Javor, 46 dok je zapovjednik Ustake mladei bio Ivan
Orani 47 Na elu Sveuilinog stoera nalazio se poseban stoernik 48
Upravni zapovjednici su najvie dolazili do izraaja kao funkcioneri pokreta, a u politikoj praksi te su funkcije i njihovi nosioci na neki nain bili sinonim za vodstvo ustakog pokreta, dakako uz samog Pavelia kao poglavnika. U praksi je najvie, s obzirom
na funkciju, dolazio do izraaja upravni zapovjednik ustaa, tj. mukaraca iznad 21 godine, kao glavne snage pokreta. Tako se u praksi Blaa Lorkovia, a jo vie njegove nasljednike, smatralo glavnim ovjekom u pokretu iza Pavelia, to je bilo prilino relativno. Inae, upravni zapovjednik ustaa ee je bio nazivan i poznat kao glavni povjerenik GUS-a. Meu vanijim kompetencijama upravnog zapovjednika ustaa svakako je najvanija bilo to to je glavni povjerenik GUS-a osobno predlagao Paveliu kandidate za ustake stoernike, tj. glavne funkcionere pokreta na podrujima velikih
upa. 49
Od svibnja se pristupilo i organiziranju niih institucija ustakog pokreta. To su bili
rojevi (ustaka jedinica u pojedinom selu), tabori (jedinica na podruju opine), logori
(skup svih tabora na podruju kotara) i stoeri (skup svih logora na podruju jedne
upe). Paveli je osobito znaenje pridavao ulozi ustakih funkcionera u tim institucinikom i 6 doglavnika i u svemu s m o imali o k o 6 sjednica. (...) Na tim vijeima raspravljale su se
m a n j e vane stvari i mi n i s m o imali osobitog uticaja na voenje javnih poslova. (VII, Fond NDH,
kut. I. 0 . 9.)
O ulozi povjerenika u GUS-u Z. Blaekovi navodi da su povjerenici po rangu bili vii od stoernika, no nisu imali u p o k r e t u nikakovu izvrnu organizacijsku vlast. (IHRPH, ist. mat. Z. Blaekovia, prijepis).
45
U proljee 1942. Lorkovia je zamijenio Ljudevit ole, a od 1943. dunost u p r a v n o g zapovjednika ustaa vrio je Boidar Kavran. (IHRPH, ist. mat. B. Lorkovia i B. Kavrana, prijepisi).
46
O d r e d b u o organizaciji enske loze objavio je Hrvatski narod, 19. XI 1941.
47
IHRPH. ist. mat. B. Kavrana, prijepis. Orania je u ljeto 1944. zamijenio Feliks Niedzielski.
Prva o d r e d b a o Ustakoj mladei objavljena je u s r p n j u 1941. (Ustaa, 22. VII 1941).
48
Stoernici Sveuilinog stoera bili su Z. Blaekovi, zatim F. Mileti, M. K a r a m a r k o i F. Nevisti. P r e m a s p o m e n u t o j o d r e d b i o Ustakoj mladei (bilj. 47) u okvir te organizacije ulazila je i
s t u d e n t s k a omladina, ali je ona ipak bila zasebno organizirana. Paveli je izdao o d r e d b u o d o p u n i
Ustava p o s e b n o m formulacijom, p r e m a kojoj je sveuilina i visokokolska omladina o k u p l j e n a
u zasebnom stoeru. (Ustaa, 22. V 1941). P r e m a izjavi Z. Blaekovia, Sveuilini stoer je ostao
do kraja 1942. u okviru organizacije Ustake mladei, a od tada je p o s t a o zasebna organizaciona jedinica ustakog pokreta. (IHRPH ist. mat. Z. Blaekovia, prijepis).
49
jama, tj. tabornika, logornika i stoernika. U spomenutom govoru, 30. lipnja, on je, obraajui se tim funkcionerima, a u prvom redu stoernicima, naglaavao da im je glavna
dunost organizirati po cijeloj zemlji, svaki na svom podruju, zdrave jedinice Ustakog
pokreta, organizirati meu narodom najbolje, najsavjesnije, najispravnije, najestitije
Hrvate i usredotoiti u organizaciji Ustakog pokreta, u logoru, taboru itd., kako je to
ve predvieno, da se kroz cijelu domovinu, kroz sav hrvatski narod i formalno stvori
vrsta okosnica, koja e hrvatski narod biti kadra zadrati u slobodi, koja e biti kadra
ouvati ga od nezdravog tuinskog, a i domaeg nehrvatskog, protuhrvatskog, nesocijalnog i protusocijalnog upliva i nametanja. 50
Proces imenovanja stoernika nije tekao onako formalno kao to su postavljeni upani. On je bio i neto sporiji, a moe se podijeliti u dvije faze tokom 1941. godine. Prva
faza traje do kraja srpnja i u tom razdoblju su imenovani stoernici u 14 upa, dakle, u
dvije treine. 51
U drugoj fazi dolo je do ponovnog imenovanja ustakih stoernika, poto su svi dotadanji stoernici, kao i ostali nii funkcioneri (logornici, tabornici i njihovi pomonici),
bili posebnom Pavelievom odredbom od 9. kolovoza 1941. razrijeeni svojih funkcija. 52
Novim imenovanjima, to su uslijedila od sredine rujna i bila provoena do sijenja
1942, postavljeni su ovi stoernici: Jerolim Kati - Pliva i Rama; uro Ferenak - Zagorje; Stjepan Pieta - Bilogora; iril Kralj - Baranja; Marko Ivi - Pokupje; Marijan ola
- Krbava i Psat; Ivan uto - Livac i Zapolje; Stjepan Doen - Vuka; Stjepan uto - Usora
i Soli; Mirko Beijan - Sana i Luka; Petar Paradik- Lava i Gla; Marko Mihaljevi-Vrhbosna; Jurica Frkovi - Lika i Gacka; Ivica Terzi - Posavje; Nikola Ikica - Gora; Ivan
Zovko - Hum; Mijo Haka - Modru; Drago ubrini - Vinodol i Podgorje; Vlado Herceg
- Dubrava; Boo Kavran - Zagreb. 53 Veinom su u ovoj grupi stoernika bili ustae emigranti, koji su s Paveliem doli u zemlju.
Ustaka vojnica, o kojoj e kasnije biti rijei u prikazu oruanih snaga NDH, jer je
njena djelatnost u tom pogledu i dolazila prvenstveno do izraaja, bila je druga grana
u okviru organizacije ustakog pokreta. Ovdje treba istai da se na njenom elu pojavilo
nekoliko ustaa, koji su ubrzo postali veoma utjecajni. To su ujedno bili i prvi vii ustaki
oficiri, kojima je Paveli dodijelio inove ustakih pukovnika. To su bili: Tomislav Serti,
prvi organizator Vojnice, Ante Mokov, prvi zapovjednik PTB-a, Juco Rukavina, kojega
je Paveli u studenom 1941. imenovao zapovjednikom Vojnice, Vjekoslav Servatzy, Stjepan Tomii, Mijo Seletkovi, Ivan Hereni. 54
Posebna ustanova u okviru ustakog pokreta bila je Ustaka nadzorna sluba, koja
je, trebalo prema spomenutoj odredbi, da ini treu granu pokreta. UNS je osnovan posebnom odredbom u kolovozu 1941. i ubrzo se razvio u najjau policijsku ustanovu
NDH, to su mu, dakako, omoguavale i dodijeljene kompetencije. Imao je pravo nadzora nad cjelokupnim radom upravnih i ustakih ustanova. Njegova je zadaa bila definirana citiranom odredbom o organiziranju ustakog pokreta, iz lipnja 1941: Ustakoj
nadzornoj slubi - navodi se u prvom lanu nove odredbe - zadaa je i dunost sprie50
avati svaku djelatnost, koja bi ugroavala slobodu i nezavisnost Nezavisne Drave Hrvatske, mir, spokojnost i sigurnost hrvatskog naroda i tekovine oslobodilake borbe Hrvatskog ustakog pokreta. 66 Dakako da je ovako formulirana njena zadaa omoguavala ustakim funkcionerima u UNS-u vrlo elastinu i raznovrsnu interpretaciju kompetencija ove ustanove, to se u praksi poelo vidljivo ispoljavati. No, tenja grupe ustaa na elu sa Eugenom Didom Kvaternikom, koji su radili na osnivanju UNS-a, da se
nametne svim ostalim segmentima ustakog pokreta naila je na opoziciju, pa je prva
verzija odredbe o osnivanju UNS-a bila ponitena. Ona je, naime sadravala formulaciju
po kojoj je trebalo da UNS bude nadreen svim upravnim, ustakim i vojnim organima.
Prema toj formulaciji bile bi dune sve dravne i samoupravne oblasti, sve obrambene
snage u dravi, sve postrojbe i ustanove Hrvatskog ustakog pokreta pruati Ustakoj
nadzornoj slubi svaku pomo, koju zatrai te izvravati sve njene upute i zahtjeve 66
(podcrt. F. J.). Tako definirani status UNS-a naiao je na protivljenje drugih upravnih
i ustakih ustanova i funkcionera, 6 7 pa je Paveli morao ponititi tako formuliranu odredbu, opravdavajui se d a j e to bio tek jedan od nacrta, donesena je-nova odredba,
istog sadraja, ali s izmijenjenim tekstom sporne formulacije. U njoj se odnos UNS-a prema tim ustanovama svodi na pomaganje njegove djelatnosti. 68 Praksa je, meutim, uvjerljivo pokazivala da je UNS koncentrirao najveu vlast sve do kraja svog postojanja,
sijenja 1943, kada je bio ukinut. 69 Takva djelatnost UNS-a bila je usko vezana uz ime
njegova efa Eugena Kvaternika, kojemu je taj poloaj omoguio vrlo jak politiki utjecaj u NDH. Osim njega, u UNS-u se poela sve vie isticati grupa vrlo utjecajnih ustaa.
Meu njima su bili najpoznatiji efovi pojedinih odjela UNS-a, Vjekoslav Luburi, Viktor
Tomi i Juco Rukavina.
UNS se sastojao od etiri ureda: prvi ured (Ustako redarstvo), koji je vodio politike predmete i bio podijeljen u tri odsjeka (komunistiki, idovski i srpski); drugi ured
(Ustaka obavjetajna sluba), koji je vrio hapenja i provodio istrage; trei ured (Ustaka obrana), predstavljao je posebnu vojniko-policijsku formaciju koja je organizirala koncentracione logore; etvrti ured (Osobni odsjek). Kasnije je u okviru UNS-a osnovan i peti ured (Ustaka sigurnostna sluba), koji je takoer vrio hapenja i organizirao
Pavelievu tjelesnu strau. 60
Organizaciona shema ustakog pokreta bila je prilino komplicirana, to se nuno
odraavalo u praksi, pa su se mijeale kompetencije u razliitim poslovima i akcijama.
Razumljivo, odredbe nisu same izazivale ukrtavanje i sukobljavanje ingerencija i interesa pojedinaca ili grupa, ali su sigurno tome pridonosile. I Ustaka vojnica i UNS ili po55
56
U Narodnim novinama, 26. VIII1941, objavljena je p o s e b n a o d r e d b a o ponitavanju prve verzije i nova o d r e d b a . U toj novoj o d r e d b i s p o m e n u t a formulacija glasi: Dravne i s a m o u p r a v n e oblasti, sve o b r a n b e n e snage u dravi, sve p o s t r o j b e i u s t a n o v e Hrvatskog u s t a k o g p o k r e t a podupirat
e (podcrt. F. J.) u s t a k u n a d z o r n u slubu u toj njezinoj zadai.
59
Po svojoj organizaciji UNS je bio d o n e k l e u r e e n po uzoru na Glavni u r e d dravne sigurnosti Treeg Reicha (Reichssicherheitshauptamt), obavljajui f u n k c i j u i dravne policije i tajne
obavjetajne slube, koja je t r e b a l o da vri nadzor n a d s a m i m p o k r e t o m . (L Hory-M. Broszat,
n. dj., 86).
60
Narodne novine, 26. VIII i 20. XI 1941. Detaljan prikaz organizacione s h e m e UNS-a daje D.
Lazi u prilogu: Organizacija policijsko-obavetajne slube Nezavisne Drave Hrvatske, Zbornik
za istoriju, br. 6, 7, Novi Sad 1972. i 1973.
jedini upravni zapovjednik, to znai GUS, nerijetko su istodobno isticali svoju kompetenciju, otkrivajui tako latentne sukobe izmeu grupa na elu najviih ustanova pokreta. Naravno, to je utjecalo i na druge ustae i na njihovo shvaanje organizacije ustakog
pokreta, pa se na vodstvo pokreta, njegov utjecaj i znaenje promatralo gotovo iskljuivo oima ustanova, grupa funkcionera ili pojedinaca, koji su tamo vodili glavnu rije. 61
I samo je ustako vodstvo bilo svjesno da takvi odnosi sve vie oteavaju funkcioniranje i ustakog i upravnog aparata, no bilo je nemono da razrijei taj vor, pa se pred
javnou pokuavalo opravdati parolom d a j e 1941. bila godina revolucionarnog previranja, kada je ustaki pokret ulagao napore na uspostavljanju vlasti. Nova etapa trebalo bi da nastupi, prema isticanju ustakog vodstva, od nove, 1942. godine, koja treba
da bude posveena potpunoj izgradnji hrvatskog ustakog pokreta na terenu. Takav
razvoj namee i potrebu novih statutarnih odredaba o organizaciji ustakog pokreta.
Karakteristina je izjava Blaa Lorkovia, glavnog povjerenika GUS-a, o ustrojstvu, dosadanjem i buduem radu svih grana Hrvatskog ustakog pokreta, sredinom sijenja
1942. Djelatnost ustakog pokreta u toku 1941. on je podijelio u dvije osnovne faze. Prva
faza, koju naziva revolucionarnom, trajala je do ljeta, tj. do spomenute smjene svih ustakih stoernika, logornika i tabornika. Zatim je nastupila faza konstruktivnog rada,
kada novi stoernici imaju osnovnu zadau da na svojim podrujima sprovedu mobilizaciju Hrvata od 18-24 godine starosti u tzv. Pripremne ustake bojne, koje bi imale
osigurati tekovine ustake revolucije i da budu imbenik mira i reda na podruju stoera koji se poklapaju s veliinom pojedinih velikih upa. Lorkovi je nadalje istakao
da e ubrzo biti donesen i poseban dokument o organizaciji ustakog pokreta, koji nameu potrebe nove situacije. 62
U kolovozu 1942. bio je objavljen Propisnik o zadai, ustrojstvu, radu i smjernicama Ustae - Hrvatskog oslobodilakog pokreta. 63 Propisnik odraava tenju ustakog
vodstva da se definira ideoloka i politika uloga ustakog pokreta u NDH, tj. da se preciznije izrazi njegov status za razliku od onoga u emigraciji.
Koncepcija ustrojstva pokreta se u biti nije mijenjala. Osnovne organizacione ustanove ostaju tabor, logor i stoer. U njima se postrojavaju lanovi pokreta s ciljem
da se bolje ostvari zadaa pokreta u svim njegovim dielovima i u svim krajevima Nezavisne Drave Hrvatske. Sve te ustanove obuhvaa GUS, kao vrhovna uprava i vodstvo Pokreta za cielu dravu. Glavno je znaenje Propisnika bilo u tome to on prilino
detaljno obrazlae zadau tih ustanova i njihovih funkcionera. U organizaciju GUS-a
unosi se i novost, koja je trebalo da bude vrlo znaajna. Bila je to funkcija tzv. doglavnika-postrojnika, koji prema Propisniku, upravlja cielim Pokretom i vodi ga po odredbi Poglavnika. Taj je postrojnik trebao biti glavna spona izmeu ustake organizacije
i Pavelia. Takvo se rjeenje u praksi nametnulo i prije negoli je Propisnik objavljen.
Tako je u svibnju 1942. Paveli imenovao Ljudevita olca doglavnikom-postrojnikom i
ministrom. Time je Sole u stvari zamijenio Blaa Lorkovia na njegovoj dotadanjoj
funkciji glavnog povjerenika GUS-a, dobivi znatno vee kompetencije. 6 4 Propisnik je
utvrdio irinu tih kompetencija. Daljnja vanija novina koju donosi Propisnik, bila je
uvoenje jo dviju ustanova u najviem vodstvu ustakog pokreta. To su bili Veliko viee Pokreta i Sabor Pokreta. Vijee je trebalo da sainjavaju svi vii funkcioneri GUS-a
61
P r e m a rijeima j e d n o g od f u n k c i o n e r a u GUS-u, na t e r e n u su pripadnici pokazivali f r a p a n t no n e p o z n a v a n j e organizacije ustakog p o k r e t a . Mnogi su ustae gledali na p o k r e t s a m o k a o UNS,
ili kao ustako redarstvo. (AH, F o n d S a b o r a NDH, spis p o d naslovom: Glavni ustaki stan, v r h o v n a
ustanova UP na k o n c u 1943, 26. XII 1943).
62
Hrvatski narod, 18. I 1942.
63
Propisnik je objavljen u Narodnim novinama, 13. VIII 1942.
64
IHRPH, MF 22, sn. 458.
8 - USTASE I NDH
113
i stoernici, a zadaa mu je da se bavi pitanjima, koja se odnose na uvrenje i proirenje ustake misli i Pokreta, te koja se odnose na stvarnu primjenu i provedbu ustakih naela u narodnom ivotu i dravnom ustrojstvu, u zakonima, zakonskim odredbama i naredbama. Prema Propisniku, Sabor treba da se bavi razmatranjem djelatnosti pokreta kroz jednu radnu godinu, utvrujui rezultate i odreujui smjernice za
daljnji rad. Oba ova tijela saziva poglavnik i predsjedava im. Kako se iz tih formulacija
vidi, vijee i sabor ustakog pokreta zamiljeni su da budu najodgovornija tijela pokreta.
injenica je, meutim, da se nisu nikada sastali. 66 I to je bio jedan od vidljivih dokaza
o sporednom znaenju svih formalnih odredaba o organizaciji i djelatnosti ustakog pokreta, pa tako i Propisnika. Njegova e primjena u daljnjoj praksi biti neznatna i bezvrijedna. 66
67
68
trebe i interese, poglavito vojnostrategijskog i ekonomskog karaktera. Meutim, izbijanje oruanog ustanka naroda u raznim podrujima NDH, radikalno je izmijenilo dotadanji njemaki stav. Poela se posveivati sve vea panja daljnjem jaanju oruanih
snaga NDH, to je trebalo prvenstveno da doe do izraaja u stvaranju novih domobranskih jedinica. Istodobno, poduzeta je i reorganizacija dotadanjih vojnih snaga.
Oruane snage NDH sastojale su se od domobranstva, Ustake vojnice i orunitva.
Valja konstatirati da ti osnovni dijelovi oruanih snaga NDH nisu imali i jedinstveno zapovjednitvo. Dok su domobranstvo i orunitvo potpadali pod Zapovjednitvo vojske
i Ministarstvo domobranstva - kako se do poetka kolovoza 1941. zvala najvia vojna ustanova, a od tada samo Ministarstvo domobranstva - Ustaka se vojnica izdvajala iz okvira te kompetencije i imala je samostalno zapovjednitvo sve do kraja 1943. godine. 74
Domobranstvo je trebalo da ini glavninu oruanih snaga NDH, predstavljajui tzv.
redovnu vojsku, koja se stvarala putem regrutacije i mobilizacije. Obuhvaalo je kopnenu vojsku, plovne snage i zrane snage, za koje su postojali posebni odjeli u Ministarstvu domobranstva, kao odgovarajua zapovjednitva, na elu kojih se nalazio Glavni
stoer (generaltab). 75
Podruje NDH bilo je podijeljeno po uzoru na vojno-teritorijalnu podjelu iz Kraljevine Jugoslavije. Do jeseni 1941. sainjavalo g a j e pet divizijskih podruja, koja su se dijelila na tzv. popunidbena zapovjednitva; to su ime dobile bive komande vojnih okruga. Bila su to ova podruja: 1. Savsko, sa sjeditem u Zagrebu; 2. Osjeko, sa sjeditem
u Osijeku; 3. Bosansko, sa sjeditem u Sarajevu; 4. Vrbasko, sa sjeditem u Banjoj Luci;
5. Jadransko, sa sjeditem u Mostaru. 76 Uskoro je uslijedila reorganizacija ove sheme.
Paveli je potkraj rujna 1941. izdao zapovijed o novoj vojno-teritorijalnoj podjeli NDH.
Domobranstvo se organizaciono dijelilo u tri tzv. domobranska zbora, tj. korpusa, a ovi
u divizije. Svaki zbor je obuhvaao posebno podruje, odnosno odreeni broj upa. Meutim, posebna su sjedita bila za svaki pojedini zbor, a posebna za zborno podruje.
Prvo domobransko zborno podruje obuhvaalo je zapadni dio NDH, tj. upe Bilogora, Zagorje, Prigorje, Pokupje, Gora, Modru, Vinodol i Podgorje, Krbava i Psat, Bribir i Sidraga, Gacka i Lika te podruje grada Zagreba. Zapovjednitvo podruja bilo je
u Petrinji, a prvog domobranskog zbora u Sisku. U njegovu sastavu bile su 1. i 2. pjeadijska divizija u Bjelovaru i Bihau.
Drugo domobransko zborno podruje obuhvaalo je dio sjeverne i sjevero-istone
NDH (upe: Usora i Soli, Posavje, Sana i Luka, Livac i Zapolje, Baranja, Vuka). Zapovjednitvo podruja bilo je u Banjoj Luci, a drugog domobranskog zbora u Slavonskom Brodu. Glavne jedinice u njegovu sastavu bile su 3. i 4. pjeadijska divizija u Vinkovcima i
Doboju.
Tree domobransko zborno podruje obuhvaalo je juno i jugo-istono podruje
NDH, tj. preostale upe: Dubrava, Hum, Cetina, Vrhbosna, Pliva i Rama, Lava i Gla.
Zapovjednitvo podruja bilo je u Travniku, a treeg domobranskog zbora u Sarajevu.
U njegovu sastavu bile su 5. i 6. pjeadijska divizija u Sarajevu i Mostaru. 77
74
U t o m je pogledu karakteristina izjava V. Krena: Izvan D o m o b r a n s t v a i p o t p u n o bez veze
sa Ministarstvom d o m o b r a n s t v a u s t r o j e n a je Ustaka vojnica i PTS. K o n c e m 1943. n a r e e n o je i
otpoelo spajanje D o m o b r a n s t v a i Ustake vojnice u j e d n u vojsku p o d nazivom o r u a n e snage, te
je i Ministarstvo d o m o b r a n s t v a promijenilo naziv u Ministarstvo o r u a n i h snaga. PTS je o s t a o i dalje izvan toga ministarstva sve do p o e t k a 1945. k a d a je u a o u sastav oruanih snaga, ali s a m o u
pogledu b o r b e n e u p o t r e b e , d o k je u u p r a v n o m pogledu ostao i dalje p o t p u n o samostalan. (VII,
Fond NDH, kut. I. O. 9.).
75
Detaljnije o t o m e M. Coli, K o p n e n a vojska d o m o b r a n s t v a NDH, n. dj., 185 i d.
76
Isto, 187-188; usp. i Oslobodilaki rat n a r o d a Jugoslavije 1941-1945, knj. 1, Beograd 1963,
55-56, i V. Strugar, Jugoslavija 1941-1945, B e o g r a d 1970, 32-33.
77
VII, F o n d NDH, kut. 135, br. reg. 1/8 i 2/8.
U srpnju 1941, na istonoj granici NDH osnovano je posebno vojno podruje pod
imenom Vojna krajina. Ono je obuhvaalo tadanje kotare Trebinje, Bilea, Gacko,
Foa, ajnie, Viegrad, Rogatica, Srebrenica, Vlasenica, Zvornik i Bijeljina. Zapovjednitvo Vojne krajine nalazilo se u Sarajevu. Na podruju Vojne krajine bilo je u poetku
stacionirano pet bataljona (bojna), a u njihov sastav je ula jedinica tzv. Hrvatskih zatitnih lovaca, to je bilo novo ime za dotadanju formaciju Zatite. 78 Stvaranjem Vojne
krajine stavljao se poseban naglasak na utvrivanje i uvanje granica NDH prema Srbiji
i Crnoj Gori, to je prvenstveno bilo motivirano podizanjem masovnog oruanog ustanka naroda u tim zemljama. 79
Posebne kopnene jedinice NDH sudjelovale su u borbama na istonom bojitu. Njima se izraavalo sudjelovanje NDH na strani Njemake i Italije u ratu protiv Sovjetskog
Saveza. Paveli je 24. lipnja, tj. odmah poslije napada Njemake na Sovjetski Savez, izrazio Hitleru spremnost da se NDH vlastitim vojnim jedinicama ukljui u rat protiv
SSSR-a; time je u stvari pristao na njemaku sugestiju. 80 U pozivu to ga je uputio hrvatskom narodu, 2. srpnja, u povodu napada Njemake na Sovjetski Savez, Paveli je
ukazivao na svoju odluku da se stvore dobrovoljne vojne jedinice, koje e se rame uz
rame sa slavnom njemakom vojskom boriti proti zajednikom neprijatelju. 81 Odmah
je zapoelo vrbovanje dobrovoljaca u svim podrujima NDH, od kojih je organizirana
Hrvatska ojaana 369. pjeaka pukovnija. Poslije obuke u Njemakoj, jedinica je poetkom jeseni upuena na sovjetsko-njemako bojite, gdje je djelovala u sastavu njemake armije. 82 U cilju popunjavanja 369. pjeake pukovnije organizirane su do kraja
1941. i u toku 1942. posebne doknadne bojne hrvatske legije. U ljeto 1942. organizirana
je s istom svrhom nova, 370. pjeaka pukovnija. 83
Italija je takoer ukljuivala vojnike NDH u sastav svojih jedinica na istonom bojitu. U gotovo isto vrijeme i na slian nain, kad i 369. divizija, pristupilo se formiranju
tzv. Lakog prijevoznog zdruga hrvatske legije (Legione Croata Autotransportabile),
koji je u prosincu 1941. prebaen na obuku u Italiju, a zatim potkraj oujka 1942. krenuo
na istoni front. 8 4
78
Hrvatski zatitni lovci su u lipnju 1941. r a s f o r m i r a n i u Sarajevu. Od njih je g r u p a od o k o 150
ljudi razoruana i vraena u Zagreb, a o d a b r a n i su uvrteni kao p o j a a n j e za strae na granici prema Srbiji, (VII, Fond NDH, kut. 143-a, br. reg. 22/1, dopis S. Kvaternika Z. Kovaeviu, 4. VI 1941.
i izvjetaji iz Sarajeva 11. VI i 22. VII 1941).
79
Poetkom svibnja 1942. Vojna krajina je r a s f o r m i r a n a i u m j e s t o nje je o s n o v a n o tzv. Zapovjednitvo utvrivanja. Ono je dobilo u zadatak da organizira utvrivanje istone granice NDH, ali
je zbog razvoja situacije tek f o r m a l n o egzistiralo. (VII, Fond NDH, kut. 146, br. reg. 44/2). Vie pod a t a k a vojnikog k a r a k t e r a o Vojnoj krajini donosi M. Coli, K o p n e n a vojska d o m o b r a n s t v a NDH,
n. dj., 212-214.
80
U pismu poslaniku NDH u Rimu Periu, 24. VI 1941, M. Lorkovi, m e u ostalim, navodi:
Njemako-ruski rat s m a t r a m o za nas izvanredno povoljnim, j e r e s j e d n e s t r a n e time pitanje preh r a n e Evrope biti p o t p u n o osigurano, d o k s d r u g e s t r a n e u susjedstvu B a l k a n a u m j e s t o srbofilske
Rusije dolazi Ukrajina. (...) Za uvrenje poloaja Hrvatske drave p o t r e b n o je m e u t i m da sa svoje s t r a n e d a d e m o m a k a r i najmanji prilog. Danas je Poglavnik u t o m smislu u p u t i o j e d n o p i s m o
Fhrern. (VII, Fond NDH, kut. 233, br. reg. 42/3). U svom izvjetaju zapovjedniku za Jugoistok General Glaise 25. VI 1941. obavjetava da e s u t r a d a n stii u Berlin p o t p u k o v n i k M. Dolanski s pism o m za Hitlera u k o j e m u mu Paveli nudi jedinice NDH za b o r b u protiv Sovjetskog Saveza. Glaise
istie da NDH n e m a oruja i o p r e m e za te jedinice. (VII, NAV-N-T-501, 267/942).
81
Ustaa, 3. VII 1941.
82
VII, Fond NDH, kut. 115, br. reg. 1 / l a , Usp. i M. Coli, K o p n e n a vojska d o m o b r a n s t v a NDH,
n. dj., 218-221.
83
VII, Fond NDH, kut. 115,br.reg. 1 / l a . Stvarni k r a j doivjela je 369. pjeaka pukovnija u bici
kod Staljingrada, p o t k r a j 1942. (VII, Fond NDH, kut. 115-b, br. reg. 1/4 i 1/6).
84
VII, Fond NDH, kut. 115, br. reg. 1 / l a i 6/5; IHRPH, Fond NDH, kut. 1, izvjetaj od 26. V 1943.
I ova je jedinica bila u n i t e n a kod Staljingrada, prosinca 1942. (Isto). Talijani su od proljea 1943.
pokuavali da u NDH f o r m i r a j u novu jedinicu p o d svojom k o m a n d o m , koja bi se t a k o e r obuila
Ratna mornarica NDH je i po snazi i veliini bila tek simbolina. Na onom uskom
dijelu jadranske obale, koji joj je Italija prepustila, NDH nije zapravo ni imala pravo na
vlastitu mornaricu. Talijani to nisu dopustili, argumentirajui da se radi o demilitariziranoj zoni, to im je, dakako, omoguavalo da potpuno kontroliraju jadransku obalu.
Prema tome, Zapovjednitvo mornarice je samo formalno egzistiralo sa sjeditem u Zagrebu. Tako je bilo i s lukim poglavarstvima u pojedinim mjestima na obali, jer nisu
raspolagala ni sa kakvim naoruanim brodovima. 8 5 1 gotovo svi plovni objekti trgovake
mornarice su takoer doli u ruke Talijana. 86 Ipak su se oruane snage NDH angairale
na moru; u ljeto 1941. osnovan je tzv. Crnomorski sklop. Radilo se o jednoj mornarikoj
jedinici NDH, koja je u sastavu njemake flote sudjelovala u borbama na Crnom i Azovskom moru. 8 7
I zrakoplovne su snage NDH bile beznaajne. Prema nekim podacima one su u prosincu 1943. raspolagale sa oko 150 aviona zastarjelog tipa, veinom njemake i talijanske
proizvodnje. 88 Zapovjednitvo zranih snaga nalazilo se u Zagrebu, a aerodromi su bili
kod Zagreba, Sarajeva, Banje Luke, Mostara i Petrovaradina. 89 Jedna manja zrakoplovna jedinica sudjelovala je u sastavu njemake avijacije na istonom bojitu. 90
Orunitvo NDH, s obzirom na svoj sastav, formiralo se poglavito od ljudstva bive
jugoslavenske andarmerije. Spomenuti proglas M. ania od 13. travnja, kojim se osniva Hrvatsko oruniko zapovjednitvo, i poziva andarmeriju da i dalje vri slubu
po starim propisima, bio je poetak organiziranja orunitva NDH. U kolovozu 1941. Paveli je potpisao dvije odredbe o orunitvu. One jasnije definiraju ulogu orunitva u
NDH i njegovu organizaciju. Osnovni cilj bio je da se orunitvo prilagodi potrebama
ratne situacije, te dobije ulogu jednog od nosilaca ustakog reima. Orunitvo je definirano kao vojniki ustrojena straa, koja kao dio oruane sile ima vojniki znaaj i
podpada pod vojniku sudbenost. U ratnoj situaciji orunitvo moe bez tete pojavnu sigurnost, biti iznimno upotrijebljeno za posebne vojnike svrhe ( . . . ) . Vrhovni
nadzor nad orunitvom prema tim odredbama pripada u svakom pogledu ministarstvu hrvatskog domobranstva tako, da ono pri izdavanju naroitih odredaba, koje se odnose na javni mir, red i sigurnost, imade postupiti u sporazumu s ministarstvom unutranjih poslova. Na elu orunitva nalazi se vrhovni zapovjednik; s obzirom na svoju dislokaciju ono je podijeljeno u pet orunikih pukovnija. Pukovnije su se dijelile na
orunika krilna zapovjednitva, koja su se nalazila u sjeditima upa, zatim na orunike vodove, kotarska zapovjednitva i orunike postaje. 9 ' Do kraja 1941. orunitvo se
uglavnom organiziralo na osnovu ovih odredaba. Oruniki pukovi imali su svoje komande u Zagrebu, Sarajevu, Osijeku, Banjoj Luci i Dubrovniku. Rauna se da je na itavoj teritoriji NDH bilo izmeu 600 i 700 orunikih postaja. 92
u Italiji, te bila stavljena na raspolaganje Superslodi. Do toga, m e u t i m , nije dolo (VII, Fond NDH,
kut. 115, br. reg. 15/5, dopisi od 10, 24. IV i 10. V 1943, Talijanska vojna misija u NDH).
85
Luka poglavarstva su se nalazila u Kraljevici, Crikvenici, Senju, Karlobagu, Omiu, Supetru, Makarskoj, S t a r o m Gradu, Hvaru, Metkoviu, Trpnju, Orebiu i Dubrovniku. (R. Landikui,
n. dj., 190). T a k o e r su postojala i poglavarstva rijenog p r o m e t a u Sisku (gdje se nalazilo Zapovjednitvo rijeka i rijenog prometa), SI. Brodu, Mitrovici, Zemunu, Petrovaradinu, Vukovaru i Osijeku.
86
Vie o mornarici NDH usp. ]. Vasiljevi. Dejstva na J a d r a n u u n a r o d n o o s l o b o d i l a k o m ratu,
Beograd 1957; isti. Sukobi n j e m a k i h i partizanskih b r o d o v a na J a d r a n u 1943-1945, Pomorski zbornik, knj. 1, Zadar 1963; isti, Mornarica Narodnooslobodilake vojske Jugoslavije, Beograd 1972.
,, ,.8J IHRPH, Fond NDH, kut. 313. Usp. i N. S. Martinovi, Sukobi Italijana i ustaa na J a d r a n u ,
Godinjak P o m o r s k o g muzeja u Kotoru, X, 1962, 251.
88
Takvo je stanje p r e z e n t i r a n o Paveliu uoi njegova odlaska Hitleru, radi referiranja. (IHRPH, Fond NDH, kut. 313, elaborat: Stanje bojnog zrakoplovstva).
89
V. Strugar, n. dj., 184.
90
IHRPH, Fond NDH, kut. 8.
91
Narodne novine, 23. VIII 1941.
92
V. Strugar, n. dj., 34.
Pavelievom odredbom, krajem lipnja 1942. orunitvo je bilo reorganizirano i prestalo biti sastavni dio domobranstva, te poinje djelovati u okviru Ustake vojnice. 93 Uslijed porasta NOP-a u gotovo svim krajevima NDH bilo je sve vie dezorganiziranosti i
nestabilnosti, to je utjecalo i na pokuaje ustaa da neposrednije angairaju orunitvo
radi jaanja reima. Ranije izraeno nezadovoljstvo ustakih vrhova s dranjem domobranstva, uvjetovalo je da se orunitvo neposredno vee za ustaku organizaciju. U
skladu s tim Paveli je potkraj studenog 1942. izdao novu odredbu o ustrojstvu i djelovanju orunitva. 94 Ovom odredbom se zadaa orunitva znatno proiruje. Kao
oruana postrojba Ustake vojnice ono je, osim svojim pretpostavljenim ustanovama
bilo podreeno zahtjevima UNS-a. Glavne jedinice orunitva postala su tzv. orunika
krila, kojih je bilo est, a dislokacija im se uglavnom podudarala s prethodnim rasporedom orunikih pukovnija.
O Ustakoj vojnici je ve bilo rijei oko njene zadae u sastavu ustakog pokreta;
ovdje treba spomenuti njeno mjesto u sklopu organizacije oruanih snaga NDH. Osnovne naoruane jedinice Vojnice bile su u poetku ustake bojne (bataljoni). Poetni oblik
formiranja tih jedinica bile su tzv. ustake pripremne bojne ili ustaka priprema. One
su bile stacionirane na podrujima gdje su osnivane. Zadaa im je bila da pod parolom
odravanja reda i mira vre politiki nadzor na svojim podrujima sluei se svim
sredstvima prisile. Organizatori i rukovodioci bili su im ustaki stoernici. Ustaka priprema bila je glavna rezerva iz koje su se trebali regrutirati vojnici za Ustaku vojnicu
i Poglavnikov tjelesni sdrug (PTS).
Prve ustake bojne nalazile su se u Zagrebu, Mostaru, Gospiu po jedna, a dvije u
Sarajevu. 95 Od ovih dviju posljednjih osnovana je potkraj 1941. tzv. Crna legija.96 Osim
njih, u sastavu Vojnice osnovana je u listopadu 1941. eljeznika ustaka vojnica, sa jednom bojnom u Zagrebu i jednom u Sarajevu. Bila je sastavljena od eljezniara, regrutiranih u ustae, sa zadaom osiguravanja eljeznikog prometa. 9 7 Posebne jedinice u
okviru Vojnice bili su tzv. Ustaki obranbeni zdrugovi, tj. spomenute naoruane jedinice
UNS-a, kojima je bila zadaa da organiziraju i uvaju koncentracione logore, prvenstveno one u Jasenovcu i Staroj Gradiki. Osim toga, obavljali su i lokalne akcije blizu
tih logora. Te su jedinice bile posebno pojaane od sredine 1942. godine. 98
Poglavnikov tjelesni zdrug kako je ve istaknuto, imao je poseban status u okviru
Vojnice. I PTS od sredine 1942. poinje sve vie brojano rasti. 99
Posebnom Pavelievom odredbom, srpnja 1942, izvrena je stanovita reorganizacija
Ustake vojnice. U biti, nije bilo neke posebne promjene u pogledu njene zadae i funkcije, ali je bila jasnije definirana njena organizaciona struktura. Vojnica je definirana kao
sastavni dio oruanih snaga NDH, ali je imala svog posebnog zapovjednika. 100 Od kraja srpnja 1941. u sastav Ustake vojnice ula je i vojnica Njemake narodne skupine
u NDH, za koju je bilo predvieno da bude jaine jedne bojne. 101
93
95
Od samog poetka stvaranja oruanih snaga NDH pojavio se ozbiljan problem naoruanja, da bi s daljnjim razvojem situacije postajao sve akutniji. U poetku je glavni
izvor naoruanja bio ratni plijen, poglavito onaj to je pao u ruke Nijemaca. Koliina
koju je NDH dobila, iskljuivo je ovisila od njemake komande. To je vladi NDH jasno
i dano do znanja. Tako je general Glaise, sredinom svibnja 1941. saopio Zapovjednitvu
kopnene vojske NDH, da e njena vojska sudjelovati u sakupljanju i uvanju ratnog plijena, koji se nalazi na teritoriju NDH, ali je ujedno upozorio da se iz sabiralita ratnog
plijena nita svojevoljno ne iznosi. Odobrenje za to trebalo je traiti od njega osobno. 102
Prikupljanje ratnog materijala poelo je razoruavanjem vojnika i jedinica jugoslavenske vojske, u emu su u poetku glavnu ulogu imali Zatita i ustae. Prema tome, organizaciju i provoenje itave te akcije veim dijelom su obavljale ustanove NDH, uz pomo i pod nadzorom Nijemaca. Akcija je uglavnom bila gotova do kraja kolovoza
1941,103 a opseg naoruanja vojske NDH ovisio je o njenom poveavanju ili bolje reeno,
koliko su Nijemci i Talijani bili zainteresirani za njeno jaanje. 104
Regrutiranje pripadnika vojske NDH trebalo je da se iskljuivo obavlja meu Hrvatima i Muslimanima. U okrunici, upuenoj podrunim upravnim ustanovama u
NDH, u kojoj je bila citirana Kvaternikova naredba od 17. travnja 1941, s pozivom u vojsku rezervnih oficira i obveznika, izriito se navodi da su od upuivanja u vojsku iskljueni (su) pravoslavni, idovi i pripadnici narodnih manjina. 105 Posebna panja se poklanjala stvaranju oficirskog kadra. Ve 17. travnja osnovana je u Zagrebu komisija za
primanje oficira u domobranstvo. Svim oficirima bive austro-ugarske i jugoslavenske
vojske, izuzimajui one srpske nacionalnosti, upuen je poziv da podnesu molbe za primanje u vojsku NDH. Istodobno je raspisan i natjeaj za primanje rezervnih oficira; i
oni su morali podnijeti molbu, ako su eljeli da se aktiviraju u vojsci NDH. 106 Takav postupak je slubeno protumaen ovim rijeima: Sluba u naoj hrvatskoj vojsci prema
ustakim naelima predstavlja ast za svakog rasno istog Hrvata ( . . . ) . Prema tome,
primit e se u Hrvatsku vojsku samo oni rasno isti Hrvati, bivi djelatni asnici AustroUgarske i Jugoslavenske vojske, koji u prvom redu po svojoj ( . . . ) odanosti Hrvatskoj
narodnoj misli, ( . . . ) estitosti i ivotu uope zasluuju da budu primljeni. 107
Do kraja 1941. tako je organizirana glavnina komandnog kadra domobranstva
NDH. Prema postojeim podacima, u razdoblju od poetka svibnja do kraja prosinca
1941, molbe za primanje u kopnenu vojsku podnijelo je oko 2.700 oficira i generala. 108
Slina je procedura izvrena i kod primanja oficirskog kadra u orunitvo NDH. 109
U skladu sa tenjama da se oruanim snagama NDH namijeni naprijed istaknuta zadaa, ustako je vodstvo bilo prvenstveno zainteresirano da se tim snagama u pogledu
102
VII, Fond NDH, kut. 84, br. reg. 1/10-1, dopis od 19. V 1941.
Usp. M. Coli, K o p n e n a vojska d o m o b r a n s t v a , n. dj., 192-193. Coli navodi da su od r a t n o g
plijena bile izvesne koliine (su) u s t u p l j e n e n o v o f o r m i r a n i m j e d i n i c a m a NDH.
103
104
P o d a t k e o koliini osnovnog oruja, koje je NDH dobila od N j e m a k e i Italije, navodi ustaki ministar V. Vrani. P r e m a n j e m u , NDH je u s r p n j u 1941. dobila od Nijemaca 60.000, a u list o p a d u jo 40.000 p u a k a i uz to o d g o v a r a j u u municiju i lako oruje. Od Italije je do k r a j a 1941.
dobila 10.000 puaka. (V. Vrani, Talijanska politika s p r a m N. D. H., Hrvatska misao, 1963, sv. 31).
105
Graa za historiju NOP-a u Slavoniji, knj. 1, n. dj., 10.
106
M. Coli, K o p n e n a vojska d o m o b r a n s t v a NDH, n. dj., 189-190.
d'
108
Molbe su uputili: 1.937 niih oficira, 725 viih oficira i 31 general. (M. Coli, K o p n e n a vojska
d o m o b r a n s t v a NDH, n. dj., 190).
109
V. Strugar, n. dj., 36, navodi p o d a t a k da su molbe za s t u p a n j e u d o m o b r a n s t v o i orunitvo
podnijela 3.592 oficira.
113
Hrvatski narod, 16. VII 1942. Prva m j e r a u ukljuivanju S r b a obveznika u d o m o b r a n s t v o
bilo je njihovo u p u i v a n j e na rad u tvornice aviona u Njemakoj, a na osnovu s p o r a z u m a NDH i
Njemake. Taj njihov rad okvalificiran je kao pozivanje na izvanrednu d o m o b r a n s k u aktivnu slubu. T o m prilikom je S. Kvaternik o b e a o da e uzeti u zatitu obitelji onih koji se prijave. (VII, F o n d
NDH, kut. 163, br. reg. 11/7-1, okrunica od 17. III 1942).
114
Vid. pozive za upis u: Hrvatski list, 22. X 1941, 17. II i 27. III 1942; Hrvatski narod, 5. XII1941;
Hrvatski borac, 6 i 14. II, 3. IV 1942; Nezavisna Hrvatska, 14. II 1942; Hrvatsko ognjite, 10. IV 1942;
Ustaki glas, 29. VIII 1942; Novo doba, 24. X 1942.
brojalo oko 45.000 ljudi. 115 Za orunitvo je poznat podatak o 6.000 aktiviranih pripadnika, koji su dotad bili u sastavu jugoslavenske andarmerije. 1 1 6 Ustaka je vojnica, prema raspoloivim podacima, vjerojatno brojala oko 4.500 ustaa, no njen se broj bez sumnje iz dana u dan poveavao. Valja odmah rei da se ovdje pod Vojnicom podrazumijevaju ustae koji su u nju primljeni po odreenom postupku organizacije; to znai da
treba uzimati u obzir i iri pojam naoruanih ustaa. Ustaka je skupina naime, u ovoj
fazi i u svim podrujima NDH, rasla naoruavanjem grupa i pojedinaca koji su nastupali
kao nosioci ustakog reima. Prema postojeim podacima, u ljeto 1941, ona je brojala
izmeu 25.000 i 30.000 ustaa. 117 Te su grupe bile postrojene kao oruana pomo, to
znai planski organizirane za djelatnost na terenu.
Zanimljivo je da e Paveli uskoro okvalificirati glavninu tih naoruanih skupina
kao divlje ustae. Spomenutom naredbom od 9. kolovoza 1941. on je naredio da divlje ustae imaju smjesta prestati sa svakom djelatnou. 118 Paveli je tako pokuao prebaciti svu odgovornost i krivicu za masovne pokolje srpskog stanovnitva na te ustake
skupine, a pod pritiskom i zbog prigovora Nijemaca i Talijana, da su takvi ustaki postupci prouzrokovali izbijanje oruanog ustanka. 119
Meutim, to nije znailo d a j e ustaka skupina prestala s pogromima. Naprotiv, pod
vodstvom novoimenovanih stoernika, mahom emigranata, njihovo e se mrano djelovanje jo vie pojaati.
Do kraja 1941. oruane snage NDH su se znatno poveale. U to vrijeme, tj. krajem
1941. i poetkom 1942. snage domobranstva brojale su oko 70.000 ljudi. 120 Ustaka vojnica je brojala oko 15.000, a orunitvo oko 8.000 ljudi. 121 Uzimajui u obzir globalnost
ovih podataka i neke neuraunate efektive, moglo bi se zakljuiti d a j e NDH na prijelazu
iz 1941. u 1942. godinu imala pod orujem oko 100.000 ljudi. 122
irenje NOP-a na sva podruja Hrvatske i Bosne i Hercegovine, utjecalo je da NDH
poduzme jo vee napore oko mobilizacije. U to doba ubrzano se prave i statistike analize stanovnitva na podruju NDH, s posebnom panjom pri izraunavanju broja mukaraca, svrstanih u grupe po dobi. 123
115
Krajem travnja 1942, domobranstvo je brojalo oko 90.000, a na kraju te godine oko
110.000 ljudi. U taj broj bilo je uraunato i orunitvo.' 24 Rauna se d a j e Ustaka vojnica
brojala krajem 1942. oko 40.000 ustaa.' 2 5 Iz toga proizlazi da su oruane snage NDH
u to vrijeme brojale oko 150.000 naoruanih ljudi.' 26
Na kraju treba konstatirati stanje njemakih i talijanskih okupacionih trupa na
podruju NDH.
Od etiri pjeadijske divizije, koje su Nijemci drali u Jugoslaviji, od poetka srpnja
1941,718. divizija nalazila se na podruju NDH, uglavnom u Bosni i sjevernoj Hrvatskoj,
te u Srijemu. tab joj je bio u Banjoj Luci. Ona je potpadala pod Viu komandu 65, koja
je bila uspostavljena u Beogradu. Neto kasnije osnovana su na podruju Hrvatske etiri bataljona od pripadnika Njemake narodne skupine sa zadaom da osiguravaju
komunikaciju Zagreb-Beograd.
Talijani su na podruju NDH drali glavninu snaga svoje Druge armije, kojoj je i tab
u poetku bio u Karlovcu, a zatim preao u Suak. Iz sastava te armije nalazile su se na
podruju NDH ove jedinice: od Brzog korpusa Celere nalazila se na podruju Zumberka, dijelova Korduna, Gorskog kotara i Like divizija Eugenio di Savoia; u ostalim
dijelovima Like i Gorskog kotara, te u Hrvatskom primorju, bio je dislociran Peti armijski korpus sa dvije divizije (Lombardia i Re); esti korpus, sa tri divizije, nalazio se
na podruju sjeverne Dalmacije (Sassari), srednje Dalmacije i dijela zapadne Bosne
(Bergamo), Hercegovine i june Dalmacije (Marche). Tim snagama treba pribrojati
i jedinice granine strae te nekoliko bataljona s posebnim zadacima.' 27
tite novane jedinice u NDH, pod imenom kune,133 U odnosu na dotadanju dinarsku
novanicu, kuna je zamjenjivana u istoj nominalnoj vrijednosti, to se vrilo u nekoliko
etapa.
Najpresudniji kriterij o vrijednosti kune, tj. stabilnosti i znaenju itavog novanog
sistema u NDH, svakako je bio odnos njemakih i talijanskih faktora s kojima se vrila
glavna transakcija. Gledajui po kursu kune, to je bio odreen prema njemakoj marki
(1 : 20) i talijanskoj liri (232:100), dalo bi se zakljuiti da ona zadrava vrijednost starog
jugoslavenskog dinara, ali treba odmah podvui da je to bilo samo nominalno. Bez obzira na mnoge objektivne momente - u prvom redu ratnu situaciju, koja je iz dana u dan
sve ubrzanije smanjivala ekonomski potencijal NDH -, koji su utjecali na rapidan pad
vrijednosti kune, Nijemci i Talijani su zadali najvie tete valuti NDH. U prvim mjesecima NDH i Nijemci i Talijani plaali su svoje nabavke na podruju NDH dinarima iz
jugoslavenskih ratnih blagajni koje su zaplijenili. Osim toga, njemaka je vojska tiskala
poseban novac (Reichkreditkassenscheine), poznatiji kao okupaciona marka, koji je
proglaen plaevnim sredstvom njemakih vojnika. 134 Hrvatska dravna banka morala
je u kolovozu 1941. izvriti zamjenu tog novca, isplativi za 14 milijuna maraka 280 milijuna kuna. 1 3 5
Ekonomski sporazumi, koji su ubrzo sklopljeni izmeu NDH i Treeg Reicha, nedvojbeno su ukazivali na njenu podreenost zahtjevima te okupacione sile. Jugoslavija
je imala znaajno mjesto u planovima Nijemaca da to vie ojaaju svoju industriju, pa
je i NDH bila namijenjena vana uloga. Interes za eksploataciju nekih vrlo vanih ruda
(boksit, eljezo, nafta) i postojeih vanijih industrijskih kapaciteta, to su se nalazili na
podruju NDH, Nijemci su vrlo konkretno pokazali odmah poslije okupacije Jugoslavije, to je otkrivalo da su doli s gotovim planovima.
Ekonomska podreenost NDH interesima Nijemaca i slubeno je proklamirana prvim privrednim sporazumom izmeu dviju strana, sredinom svibnja 1941. godine. Tim
sporazumom, vlada NDH se obvezala da e naroito uzeti u obzir njemake privredne
interese, meu kojima u prvom redu neogranieno iskoritavanje industrijskih sirovina. Dogovoreno je da nastave svojim radom njemaka poduzea, koja su postojala prije
rata, te da e NDH davati nove koncesije. NDH se takoer obvezala da e sirovine, osobito rude i naftu, izvoziti u neogranienim koliinama u Njemaku. Druga obaveza, koju
je NDH preuzela tim sporazumom, bilo je snoenje trokova njemakih okupacionih
trupa na svom podruju. 1 3 6
U cilju to uspjenije realizacije ekonomskih interesa Nijemaca u NDH, u okviru
njemakog poslanstva u Zagrebu djelovao je posebni trgovinsko-politiki odjel, na ijem
je elu bio Ernest Khn. 1 3 7
133
davali protuvrijednost u svojoj valuti za dobivena novana sredstva i robu u NDH, nego
je ta protuvrijednost upisivana na raun okupacionih trokova. Tako su se doista potpuno besplatno podmirivale potrebe Nijemaca, iako je klirinki obraun pokazivao aktivnu bilancu u korist NDH. 145 Bio je to samo jedan od oblika sistematske eksploatacije,
koju su Nijemci provodili i na drugim okupiranim podrujima, 1 4 6 pa je to samo potvrda
injenice da je njemaka politika u stvari tretirala NDH kao i druga okupaciona podruja. Trokovi izdravanja njemake vojske u NDH rapidno su rasli, postajui jedan od
inflatornih faktora, koji su ubrzano ruili zamiljenu stabilnost kune. Tako je, prema
podacima jedne analize u NDH, u godini 1943.43% novanog opticaja otilo na potrebe
njemake vojske. 147 Trite je bilo potpuno poremeeno, jer su Nijemci imali izraziti prioritet u kupovanju potrebne robe, poto su bili i najbolji platie; tako su neposredno
utjecali i na itav sistem cijena, stvarajui jo veu nestabilnost. Analiza pokazuje da su
Nijemci nabavljali robu na tri naina: putem opskrbnih vojnih ustanova koje su plaale
maksimiranu cijenu; putem poluslubenih povjerenika koji su imali nalog da plaaju
svaku cijenu; pljakom po selima, gdje se kao ratni plijen odnosilo sve potrebno to je
dolazilo pod ruku. 1 4 8
Jedan od oblika sistema njemake ekonomske eksploatacije na okupiranim podrujima, bio je izvoz radne snage. Pitanje angairanja radnika s podruja NDH za rad
u Njemakoj, postavljeno je na dnevni red ve poetkom svibnja 1941, u sklopu prvih
pregovora oko sklapanja ekonomskog sporazuma, te je dogovoreno da se u Njemaku
poalje u k u p n o oko 55.0000 radnika iz raznih krajeva NDH i razliitih zanimanja, od poljoprivrednih i umskih radnika do rudara i obrtnika. 149 Odmah je uslijedio prvi transport radnika iz Zagreba, a ve do 25. lipnja 1941, otilo ih je oko 20.000.150 Uskoro su
sklopljeni i novi sporazumi za izvoz radne snage iz NDH u Njemaku. Sredinom srpnja
1941. na zahtjev Nijemaca spomenuti broj o angairanju radnika povean je na 100.000,
dok je u listopadu dalje povean na 150.000. Tom prilikom, vlada NDH je izrazila elju
da se poviena kvota od 50.000 realizira angairanjem radnika srpske narodnosti, pravdajui to konstatacijom da se poinje vidljivije osjeati pomanjkanje radne snage. 151
Osim tako ugovorene eksploatacije radne snage, esto se dogaalo da je njemaka
vojska bez znanja ustakih vlasti odvodila u Njemaku grupe radnika, meu kojima je
bilo i prilino maloljetnika. 152 Uza sve to, Nijemci su i dalje slubeno insistirali da se povea uvoz radne snage, pa je u veljai 1943. dolo do sklapanja novog sporazuma. 1 6 3 Pre145
U tu svrhu o s n o v a n j e p o s e b n i k o n t o M, p r e k o kojega se vrio klirinki o b r a u n s k u r s o m
1:20, koji je p r e m a nekim p o d a c i m a ostao sve do sloma NDH, u n a t o veem p a d u vrijednosti kune.
To je moglo biti s a m o jo j e d n i m d o k a z o m da Nijemci nimalo nisu bili zabrinuti zbog svojih klirinkih dugovanja. (IHRPH, MF 5, sn 288, ist. mat. S. Kaschea).
146
O t o m e usp. B. Nikolajevi, Reparacije. Razvoj posleratnih o d n o s a izmeu drava p o v o d o m
reparacija, s p o s e b n i m osvrtom na v r e m e posle Prvog i Drugog svetskog rata, Sarajevo 1956, 136.
147
VII, Fond NDH, kut. 87-a, br. reg. 59/5, elaborat: G o s p o d a r s k i odnosi s Njemakom, datirano 10. II 1944. P r e m a izjavi M. Alajbegovia, koji je u j e s e n 1944, p r e u z e o funkciju ministra vanjskih poslova NDH, u to je vrijeme na s p o m e n u t o m k o n t u M bilo o k o dvije milijarde k u n a mjeseno za p o t r e b e n j e m a k e vojske, to je imalo osobito jake inflatorne posljedice. (IHRPH, MF 5,
sn 326, ist. mat. M. Alajbegovia).
148
Elaborat u bilj. 147.
149
M e u n a r o d n i ugovori 1941, n. dj., 1-13.
150
Die deutsche Zeitung in Kroatien, 20. V i 25. VI 1941.
151
Diplomatski arhiv DSIP-a, NDH MVP-U. M. 648/41, elaborat MVP NDH.
152
IHRPH, Fond NDH, MUP 1943, dopis Iseljenikog odsjeka Preds. vlade, 15. IX 1943, neregistrirano.
153
Isto. Do p r o d u e n j a ugovora o izvozu r a d n e snage dolo je p o n o v o u kolovozu 1944. (Diplomatski arhiv DSIP-a, NDH MVP, Prav, ods. 1944-1714).
ma procjeni vlade NDH, sijenja 1944. u Njemakoj je bilo oko 180.000 radnika s njenog
podruja, 1 5 4 a po nekim drugim izvorima, ukupan broj radnika, koji je s podruja NDH
vrbovan ili odveden na rad u Njemaku, prelazio je 200.000. Bilo kako bilo, injenica je
da su vee ili manje grupe radnika slane u Njemaku tokom 1944. i prvih mjeseci 1945.
godine. 155 Prema nainu angairanja bilo je nekoliko kategorija radnika na radu u Treem Reichu. Jednom analizom vlade NDH, ti su radnici bili podijeljeni u ove grupe: a)
dobrovoljci, b) radnici koji su upueni iz sabirnih logora preko Dravne iseljenike slube s ugovorima, c) radnici koje je uputio UNS, d) radnici koje je odvela njemaka vojska,
SS jedinice i organizacija Todt, e) ratni zarobljenici s podruja NDH, 0 radnici upueni
na rad kao regruti i rezervisti, na temelju vojnih poziva sa ugovorima. 158 Posebno treba
spomenuti zarobljenike s podruja NDH, koji su se nalazili u logorima u Njemakoj. Prema jednom izvjetaju vladi NDH iz studenog 1941, u njemakim logorima nalazilo se
preko 50.000 zarobljenika od ega je oko tri petine bilo Srba, a oko dvije petine
Hrvata. 157
U ekonomsko-financijskom pogledu Njemaka se prema radnoj snazi, koja se doista izvozila iz NDH odnosila kao i prema svakoj drugoj robi. Nijemci su kao protuvrijednost za radnu snagu uplaivali novac na klirinki obraunski raun. Vlada NDH
je, prema tome, vlastitim novcima isplaivala obitelji radnika na radu u Njemakoj, to
se obavljalo neredovito i neorganizirano, a na svom klirinkom raunu zaduivala je
Njemaku. Tako je i izvoz radne snage pridonosio poraznom ekonomskom efektu za
NDH, koji se ogledao u stalno pasivnoj trgovakoj bilanci i stalno aktivnoj platnoj bilanci. No, izvoz radne snage bio je konkretan doprinos NDH njemakoj privredi, to znai daljnjem voenju rata. Sama pak radna snaga dobivala je u Njemakoj samo nuni
ivotni standard (logorsko stanovanje i hrana). 158
Ekonomska ovisnost NDH ubrzo se pokazala i prema Italiji. I ekonomski odnosi
NDH i Italije temeljili su se na Rimskim ugovorima. Bilo je osnovano posebno mjeovito
gospodarstveno povjerenstvo, koje je poelo raditi jo krajem svibnja 1941. godine.
Ekonomski odnosi su se uspostavljali kratkoronim privremenim ugovorima, obino
na tri mjeseca, to je bila posljedica nepovjerenja Talijana u ekonomske mogunosti NDH.
Izdravanje talijanskih oruanih snaga na podruju NDH, bilo je jedno od najvanijih pitanja. Sporazumom, sklopljenim potkraj listopada 1941, NDH je preuzela obavezu da opskrbljuje talijanske jedinice u tzv. operacionom podruju, tj. u drugoj i treoj
zoni. NDH se posebno obvezuje da e ih opskrbljivati potrebnom koliinom graevnog
i gorivog drva, drvenog ugljena, krumpira, povra, stone hrane, mesa, masti i brana.
Vlada NDH se obvezala da e pribaviti koliko joj bude vie mogue prehrambenih artikala, a obeala je i da e staviti komandi 2. armije na raspolaganje odreeni iznos u
kunama, koji e se sporazumno utvrivati svakog mjeseca, kako bi Talijani mogli kupovati namirnice. Istim je sporazumom utvreno da e roba, koja bude izvoena s podruja NDH u talijansku zonu, biti osloboena od carina i drugih nameta. Sporazumom je
NDH posebno preuzela obvezu obskrbe graanskog puanstva Dalmacije. Posebno
154
je rijeeno pitanje Rijeke, koja je dobila extra clearing. 159 Kako se vidi, Talijani su nametnuli NDH izvanredno velike obaveze u pogledu opskrbe i stanovnitva u anektiranom podruju i vojnih snaga, koje su bile stacionirane na njenom teritoriju. Glavnina
tih obaveza odnosila se na prehranu, to je u postojeim ratnim uvjetima, davalo posebnu teinu ekonomskim obavezama NDH.
Italija je pokazala poseban interes za iskoritavanje uma. Talijani su na sastanku
s predstavnicima vlade NDH, listopada 1941. u Zagrebu, kada je sklopljen spomenuti
sporazum, izrazili zahtjev da Hrvatska stavi na raspoloenje Italiji sve drvo i drveni
ugalj, koji se nalazi u Gorskom Kotaru, a to je na stotine tisua kvintala. U vezi s tim
zahtjevom ef talijanske delegacije, ministar Pietromarchi je tom prilikom dobio potpuno jamstvo od poglavnika. Talijani su se uz to zainteresirali i za obnovu relativno velike ali znatno oteene tvornice u Drvaru; Paveli im je i zato davao iroka jamstva, 160
traei zauzvrat ratni materijal od Italije. Na sastanku s Cianom, sredinom prosinca u
Veneciji, on je izjavio d a j e spreman da se Italiji dostavi izvjesnu koliinu eljeza, stare
mjedi i bronze (zvona pravoslavnih crkava), zatim potvrdio prijanji pristanak za iskoritavanje uma (navodei osim Gorskog kotara i Liku), a nudio je i da rudnike lignita
oko Zagreba preuzmu talijanske tvrtke. 161
Ve u sijenju 1942. uglavljen je sporazum po kojemu su Talijani dobili sva prava
sjee uma u zonama gdje su bile stacionirane njihove vojne snage. To se odnosilo na
sve umske povrine, bez obzira u ijem su vlasnitvu bile. Drvo je poelo odmah da se
izvozi u Italiju, dok je ostavljeno da se naknadno sklopi ugovor o cijeni i postotku proizvoda, koja e NDH dobivati. Rijeki prefekt T. Testa ocijenio je taj sporazum kao znaajan uspjeh Talijana po tome to mi slobodno raspolaemo s hrvatskim umama. 162 Talijani su stratekim razlozima opravdavali sve veu sjeu uma i izvoz drva,
osobito u toku 1942.163
Ekonomska razmjena izmeu NDH i Italije takoer se provodila klirinkim obraunom. Meutim, za razliku od one s Nijemcima, razmjena s Talijanima imala je negativnu bilancu za NDH. Talijani su procjenama svojih proizvoda to su se izvozili u NDH,
stvorili aktivan saldo u svoju korist, 164 pa je NDH vie ovisila ekonomski o Italiji negoli
o Njemakoj. S j e d n e strane, njen se klirinki dug sve vie poveavao, a s druge, obaveze
prema izdravanju vojske rapidno su rasle. Do oujka 1942, vlada NDH stavila je Talijanima na raspolaganje milijardu kuna za izdatke Druge armije. 165
Ekonomska ovisnost NDH o Treem Reichu i Italiji davala je peat politici ustakih
vrhova i jo je vie podreivala politici Berlina i Rima. Njeno je podruje postalo cilj
eksploatacije i s jedne i s druge strane. Navedeni podaci dodue ne pokazuju u cijelosti
159
VII, F o n d NDH, kut. 87, br. reg. 2/21-a. O p r i m j e n i tog s p o r a z u m a bilo je, m e u ostalim, govora na s a s t a n k u p r e d s t a v n i k a NDH i Italije u Rijeci, 15. i 16. XI 1941. (VII, Fond NDH, kut. 195,
br. reg. 37/1).
160
M. Korlevi, Nekoliko d o k u m e n a t a o spekulativnim p r i v r e d n i m m a k i n a c i j a m a s d i n a r i m a
rijekog p r e f e k t a Temistokla Teste u 1941. godini, Anali J a d r a n s k o g instituta, sv. III, Zagreb
1961, 483.
161
VII, F o n d NDH, kut. 213, br. reg. 1/7.
162
M. Korlevi, n. dj., 484-485.
163
Kad je predstavnik NDH kod Druge talijanske a r m i j e p o k u a o intervenirati, o d g o v o r e n o
mu je da Zapovjednitvo 2. A r m a t e s m a t r a nepoeljnim p o s r e d o v a n j e u ovakvim pitanjima, pa ih
ne uvaava. (IHRPH, Fond NDH, kut. 188, dopis D. Sinia, 27. VII 1943).
164
Talijani su u NDH izvozili tkanine, rukotvorine, vrtlarsko-voarske proizvode, povre, vino,
juno voe, strojeve. (VII, Fond NDH, kut. 87, br. reg. 1/3).
165
Izvor kao u bilj. 162.
9 - USTAE I NDH
129
stupanj te eksploatacije, a zasad je to jo nemogue preciznije i detaljnije odrediti. Neosporno je, meutim, d a j e NDH bila podruje uvijek iroko otvorenih vrata za ekonomsku eksploataciju dviju glavnih sila Osovine.
No, javljale su se takoer nesuglasice i suprotnosti izmeu Nijemaca i Talijana oko
ekonomske eksploatacije NDH. Podjela NDH u interesne strateke sfere nije se poklapala s njenom podjelom u ekonomskom pogledu; svaka je strana teila da stvori to vei
vlastiti utjecaj, a time i to veu mogunost eksploatacije. Raznovrsna njemaka eksploatacija NDH izazivala je podozrenje i nezadovoljstvo kod njenog talijanskog partnera,
u toliko vie to su Nijemci svojedobno izjavili da nemaju posebnih politikih pretenzija
prema tome dijelu Balkana. 166 S druge strane, Nijemci su u svojim ocjenama sve tee privredne situacije NDH, glavnu krivnju pripisivali Talijanima. Ciano je moda najbolje izrazio postojee stanje, kad je u studenom 1941, zapisao u svom dnevniku da, to se tie
NDH, danas vie ne postoji talijansko-hrvatski ve naprotiv talijansko-njemaki problem. Hrvatska je predmet spora, ali mi niti moemo niti hoemo, da zbog Hrvatske
doe do trzavica. 167 Ipak, talijansko-njemake nesuglasice oko NDH nisu mogle ozbiljnije naruiti odnose dviju strana. One prije svega privlae panju to se pomou njih
moe potpunije i dublje shvatiti konkretna situacija na podruju NDH, pa su u toliko
zanimljivije pojedine ocjene i izjave, a osobito one to ih je davao general Glaise.
Izvjetavajui u oujku 1942. o situaciji u NDH, on se kritiki osvre na njene ekonomske odnose s Italijom. Eksploatacija koju vre Talijani za njega je najtea prepreka
za neku razboritu hrvatsku privrednu politiku. Navodei da NDH mora hraniti
300.000 pripadnika talijanskih okupacionih snaga, Glaise posebno govori o pravoj pljaki koju su Talijani bezobzirno razvili du 700 km granice NDH, koja je potpuno otvorena
prema jednoj u svemu gladnoj i bezobzirnoj pljakakoj sili kao to je to Italija. 168 Neto kasnije, u svibnju 1942, Glaise usporeuje izdatke NDH za izdravanje njemakih i
talijanskih okupacionih snaga. Prema njemu, Nijemci stoje NDH mjeseno oko 4 milijuna njemakih maraka, dok je Talijani kotaju barem 30 milijuna maraka mjeseno. 169
Sami pak prihodi NDH neprestano su se smanjivali. Glavni izvori tih prihoda trebalo je da budu izravni i neizravni porezi, to su se ubirali od industrije, trgovine i obrta.
Meutim, industrijska proizvodnja na podruju NDH od samog je poetka bila pogoena mnogim okolnostima, a s daljnjim razvojem situacije rapidno se smanjivala. Na
podruju NDH bilo je u poetku oko 1.600 poduzea industrijskog znaaja sa 2.236 pogona. Najvei broj pogona otpadao je na poljoprivredno-prehrambenu granu (26,2%),
a zatim su slijedile drvna industrija (20,30%), tekstilna (10,33%), rudarstvo (5,86%), kemijska (5,55%), metalna (5,37%), te nekoliko drugih, manjeg znaenja. 170 Zasad nema
drugih podataka, koji bi dali potpuniju sliku o jaini i ekonomskoj vanosti pojedinih
grana. Zbog toga se ne moe tonije utvrditi broj zaposlenog radnitva, uloenog kapi166
L. Hory-M. Broszat, n. dj., 70, u vezi s tim daju ovaj zakljuak: Prema tome, s t e r e o t i p n o njem a k o uvjeravanje da se N j e m a k a 'politiki ne interesira za Hrvatsku' nije imalo m n o g o smisla.
Zbog toga su, i o n a k o nepovjerljivi talijanski partneri, Nijemce smatrali dvolinima. Koliki su, meutim, stvarni interes Nijemci pokazivali za NDH vidljivo je i iz izjave R i b b e n t r o p a na sastanku s
Cianom u prosincu 1942. On je t o m prilikom r e k a o da N j e m a k a ima trostruki interes u pogledu
Hrvatske: (1) u njoj ne smije nastati nikakvo gnijezdo otpora; (2) eljeznika veza p r e k o Hrvatske
m o r a ostati u p r o m e t u ; (3) e k o n o m s k i odnosi (naroito dovoz boksita) m o r a j u ostati osigurani.
(Prema B. Krizman, Hitlerov Plan 25, n. dj 127-128).
167
2.315,000.000, a do sredine 1942. za talijansku Drugu armiju 1.450,000.000 kuna. 175 Slubeni podaci o opticaju kune, to ih je Hrvatska dravna banka poela objavljivati sredinom 1943, pokazuju slijedeu sliku: 176
Do polovice 1941.
Prosinac 1941.
Do polovice 1942.
30. travnja 1943.
30. lipnja 1943.
31. kolovoza 1943.
30. studenog 1943.
7.000,000.000
8.532,000.000
14.000,000.000
22.340,000.000
24.195,000.000
28.268,590.000
38.464,000.000
kuna
IHRPH, Fond NDH, kut. 521, elaborat: Referat o valuti NDH, bez d a t u m a .
V. Horvat, Poljodjelstvo Hrvatske za rata, zbornik: Izgledi i p r o b l e m i hrvatskog gospodarstva, n. dj., 30-31.
176
177
IHRPH, F o n d NDH, kut. 520, elaborat: Valutni p r o b l e m , d a t i r a n 31.1 1945. S tim p o d a c i m a
se u osnovi p o d u d a r a i p o d a t a k koji daje Koak. P r e m a njemu, opticaj novca u NDH p o r a s t a o je
u vrijeme dok je on bio ministar financija, na o k o 18 milijardi, a za vrijeme njegova nasljednika D.
Totha na oko 250 milijardi. (IHRPH, MF 4, sn 435).
178
IHRPH, F o n d NDH, kut. 313, Izvjetaj obavjetajne slube za listopad 1943. god.
179
IHRPH, Fond NDH, kut. 520, elaborat: Izvjetaj o r u d n o m blagu, XI 1944. god.
180
Op. usp. F. Buti-I. Jeli, Prilozi za p r o u a v a n j e historije NDH, n. dj.,
Poeka kotlina je ugroena. A ba u to vrijeme stvarao se novi sistem pribavljanja potrebnih koliina itarica. Trebalo je da svaka upa bude zaduena za odreenu koliinu,
a prema zasijanim povrinama i prinosu. Tako je npr. trebalo da upa Vuka, tj. Srijem,
bude obvezana koliinom od 12.000 vagona kukuruza. 181 Uoi etve 1942. ustaka propaganda je posebno apelirala na seljatvo iz itorodnih krajeva da predaje vikove. Obavljala se ubrzana priprema, jer nije bilo gotovo nikakvih zaliha. Paveli je u listopadu
1942. izdao posebnu okrunicu, kojom je nareivao da vlasti moraju sve snage usredsrediti na sakupljanje i otkup ivenih namirnica, a itava ta akcija treba da se obavlja
iskljuivo pod nadzorom upana, osim podruja u kojima izvrnu vlast imaju Nijemci. 182 Budui da ti napori nisu dali eljene rezultate, poto seljaci bez oruane pratnje nee da predaju vikove, odlueno je da se ona provodi uz pomo vojne sile. 183 Slino je bilo i sa etvom 1943. godine. Na sastanku, koji je potkraj srpnja te godine organizirao Artukovi kao ministar unutranjih poslova, konstatirano je vrlo teko stanje
oko sakupljanja etve. Iako je bilo ocijenjeno d a j e etva rekordna, ito se teko prikupljalo, zbog dobro organiziranih akcija partizana. Jedini izlaz bilo bi angairanje vojnih
snaga, koje su osobito potrebne na podruju Varadina, Petrinje, Bjelovara, Osijeka,
Nove Gradike, Broda, Vukovara, Bijeljine, Brkog, Banja Luke. 184 Spominjanje tih
podruja najbolje govori kako su glavni itorodni krajevi u mnogome postali nedostupni sprovoenju neke ire akcije ustakih vlasti.
Takvo akutno stanje s raspoloivim koliinama hrane, nastojalo se bar donekle popraviti traenjem pomoi od saveznikih drava. Unato obeanju Nijemaca da e do
nove etve ljeta 1942, pokriti manjak itarica od oko 3-4.000 vagona iz vlastitih zaliha,
prispjelo je tek oko 10% ita. 185 Zbog toga se istodobno pokualo doi do odreenih koliina hrane, prvenstveno kukuruza, nabavkom iz Rumunjske, ali ni ta akcija nije poluila neke vee rezultate. 186
Osobito je ozbiljno stanje bilo u stoarstvu i opskrbi stonim proizvodima. Tako je,
prema nepotpunim slubenim podacima broj goveda na podruju NDH spao do 1943.
u odnosu na stanje 1938. godine od 1,750.000 na oko 700.000 grla, broj svinja od 1,300.000
na oko 600.000, konja od oko 600.000 na 250.000. Ustake vlasti su se alile da njemaka
vojska nanosi najveu tetu stoarstvu. 187
Takvo akutno stanje u prehrani utjecalo je na nagli porast ivotnih trokova. Prema
slubenim podacima, trokovi ivota porasli su od 1. rujna 1939. do sredine 1944. za 60
puta, dok su radnike nadnice porasle u prosjeku za 8 puta. 1 8 8 Stalni i ubrzani porast
cijena, uslijed nestaice ivenih namirnica, nestabilnog prometa i velike spekulacije,
postao je svakodnevna pojava.
Glavne politike i vojnike linosti bile su svjesne tekog ekonomskog stanja NDH,
koje je paraliziralo sprovoenje bilo kakvih ozbiljnijih mjera. U svom izvjetaju o situa181
AH, F o n d S a b o r a NDH, Zapisnik XVIII sjednice Ueg gospod, o d b o r a sabora, 29. IX 1942.
IHRPH, Fond NDH, kut. 3, okrunica od 26. X 1942.
183
IHRPH, F o n d NDH, kut. 3, okrunica od 18. I 1943.
184
AH, Min. nar. gospodar. NDH, M-fasc. 17, 1484/43, 29. VII 1943.
186
AH, F o n d S a b o r a NDH, Kratki izvjetaj Ueg gospodar, o d b o r a , 1. VII 1942.
186
U svibnju 1942. Toth je tek isposlovao r a z m j e n u 2.000 t o n a sirovog eljeza za 100 vagona
prosa, a neto kasnije je ministar Cabas, prikazujui u B u k u r e t u stanje u NDH najcrnjim b o j a m a
(glad), uspio dobiti s a m o 100 vagona k u k u r u z a i m a n j u koliinu svinjskog m e s a te nekih drugih itarica. (IHRPH, MF 2, sn 206-222, t j e d n i izvj. poslanika u B u k u r e t u od 18. V do 14. VI 1942).
187
IHRPH, Fond NDH, kut. 519, Predstavka Sredinjice za p r o m e t s t o k o m J. Balenu, 22.
VII 1943.
188
AH, F o n d S a b o r a NDH, dopis V. Blakova 16. VI 1944.
182
189
190
Dio trei
NAPORI ZA IRENJEM I UVRENJEM
DRUTVENO-POLITltKE OSNOVICE
USTAKOG REIMA
Pitanje
hrvatske
dravnosti
koncepciji
ustatva
Cin proglaenja Nezavisne Drave Hrvatske davao je i osnovni poticaj javnom proklamiranju glavnih postulata politikog programa ustakog pokreta. Sluei se propagandom toga ina kao takvog historijskog dogaaja, koji treba da bude najsudbonosniji mea u povijesti hrvatskog naroda, ustae su, u odnosu na emigrantsko razdoblje,
ovaj put mogli ire i jasnije razraditi svoje bitne programatske koncepcije. Razmatranje
tih koncepcija moe se svesti na dvije osnovne grupe pitanja: 1. Pitanje hrvatske dravnosti i uloge ustaa u vezi s tim; 2. Pitanje izgradnje novog drutvenog poretka u ustakoj dravi.
Od samog poetka dola je osobito do izraaja tenja ustaa da se javno ukae na
povijesno znaenje borbe ustakog pokreta za ouvanje tisuugodinjeg kontinuiteta
hrvatske dravnosti, te d a j e ta borba u travnju 1941. bila okrunjena stvaranjem nezavisne hrvatske drave. U takvoj tenji nije se ni malo ustruavalo da se u ideologiji ustatva nalazi to dublje historijsko korijenje. Nastojalo se to vie isticati kako je ustatvo, i kao ideologija i kao politika akcija, prirodan nastavak vjekovne borbe hrvatskog
naroda za osloboenje i nezavisnost, koja se simbolizirala pojedinim znaajnim historijskim linostima. U svom prvom javnom govoru u Zagrebu, 21. svibnja, Paveli je isticao: Brao Ustae! Hrvatski je narod doivio svoje veliko i slavno uskrsnue. Nu svatko znade, da to uskrsnue nije dolo preko noi. Bilo je dugi niz desetljea, i stoljea i
priprava za to hrvatsko narodno i dravno uskrsnue. Kroz vjekove u vremenu ropstva,
u vremenu okrnjene slobode, hrvatski je narod davao iz svoje sredine sinove, koji su bili
pretee, koji su pa i itav svoj ivot radili i borili se za ono, to mi danas imamo. Nu napose u posljednjih 20 godina Hrvatski je narod dao iz sebe borce, dao iz sebe sinove,
koji su pripravljali zadnje puteve, koji su uinili zadnje ine, zadnja djela za potpuno osloboenje hrvatskog naroda.
Mi kao zahvalni sinovi hrvatskog naroda prigibamo svoja koljena pred svima onim
velikanima, pred svima onim po imenu znanima, i onima po imenu neznanima, koji su
kroz vjekove i kroz desetljea uzidali svoje ivote u temelje Nezavisne Drave Hrvatske.
Od Petra Svaia, od bega Gradaevia, od Zrinskih i Frankopana, do Ante Starevia
i Eugena Kvaternika, od Stjepana Radia do Stipe Javora i do onih, koji su u samome
asu osloboenja svoju krv, svoje ivote za slobodu hrvatskog naroda i Hrvatske Drave
dali, mi se klanjamo, klanjamo se pred njihovim velikim uspomenama pred njihovim
sjenama i kliemo: Slava im!'
1
6
U govoru o d r a n o m u p o v o d u 100-godinjice Matice hrvatske, u s r p n j u 1943, njen tadanji
predsjednik F. Lukas oznaio je S r b e u Hrvatskoj kao useljeni sloj stanovnitva, koji je uz male
vriedne izuzetke bio t r a j n o negativan u razvoju hrvatskog naroda. (F. Lukas, Linosti - stvaranja
- pokreti, Zagreb 1944, 237).
vjuu jednom talijanskom novinaru, 13. travnja 1941, prilikom samog prijelaza preko jugoslavensko-talijanske granice na putu u Zagreb, Paveli je izjavio: Mi nemamo i nikad
nismo imali nikakve veze sa Srbima. Od Srba se razlikujemo i po religiji i po fizikom
izgledu. Teko je pobrkati jednog Hrvata sa Srbinom. Mi nismo Slaveni. 6 Dakako da
je teite te ustake propagande bilo prvenstveno usmjereno protiv srpskog stanovnitva u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, tj. podruju koje je obuhvaala NDH.7
Spomenute rasistike tendencije odnosile su se i na idove. Meutim, treba istai
d a j e antiidovska kampanja u NDH bila pod neposrednim utjecajem antisemitske teorije i politike njemakog nacizma. 8
Tako formulirana i propagirana teorija o stvaranju samostalne hrvatske drave kao
iskljuivog ivotnog prostora hrvatskog naroda, bila je jedan od temeljnih postulata programa ustaa u NDH. Taj e program istodobno nalaziti i konkretnu primjenu u politikoj praksi.
U daljnjoj ideolokoj razradi takvog programa, s tenjom da mu se dade to uvjerljivija historijska argumentacija, znaajno je mjesto zauzimala vrlo iskljuiva teza o sudbinskoj orijentaciji hrvatskog naroda prema zapadnoj evropskoj kulturi i civilizaciji.
Sav politiki i duhovni razvoj hrvatskog naroda - pisao je ustaki ministar i jedan od
ideologa Julije Makanec - tekao je vie od 1000 godina u krilu europske kulture i europskoga shvaanja, te moemo rei, da Europa predstavlja duhovni i politiki medij,
unutar kojega jedino moe hrvatski narod slobodno razvijati svoju nacionalnu i kulturnu osobnost. 9 Prema I. Bogdanu: Hrvatska zapadnjaka ivotna orientacija tokom stoljea radi toga to je odgovarala duboko usaenim hrvatskim sklonostima postala je sadrajem Hrvatstva. Posebno je pak teza o presudnoj povijesnoj ulozi Hrvata u viestoljetnoj obrani evropskog Zapada, bila eksploatirana kao izrazita politika parola. Za
ljubav odranja svega onoga to je sainjavalo najpreniju bit Hrvatstva nai su djedovi
imali snage, da se stoljeima krvare u stotinama bitaka i okraja s Osmanskim carstvom.
Moemo voditi bezplodne razprave, da li bi moda bilo bolje, da su se Hrvati odrekli
uloge mrtve strae na braniku Zapada i da su tu ulogu prepustili kome drugome, ali ostaje injenica, da Hrvati toga nisu uinili, a to znai, da su za to imali razloga, da im je
tako nalagala sviest i savjest (.. .).10
6
I s t o m je n o v i n a r u E u g e n K v a t e r n i k izjavio da i m e H r v a t dolazi od a r h a i n o g izraza H r o a tang, to po prilici znai 'gotski ratnik'. (II Giornale d'Italia, 15. IV 1941).
7
U s p o m e n u t o m g o v o r u F. L u k a s je p o s e b n o r a z r a d i o tezu o k a r a k t e r u i ulozi u s e l j e n o g ivlja na h r v a t s k o m e t n i k o m p r o s t o r u . On dijeli s p o m e n u t o s t a n o v n i t v o u dvije z a s e b n e s k u p i n e ,
p r e m a p r a v c u u s e l j a v a n j a , tj. n a i s t o n u i z a p a d n u . P o d i s t o n o m s k u p i n o m p o d r a z u m i j e v a S r b e ,
a p o d z a p a d n o m Nijemce, Slovake, Slovence, e h e i M a a r e . Prva s k u p i n a , sa zapada, n a l a je k o d
n a s vie o d r o e n e g r u d e ; d a p a e j e z a m n o g e o d njih ova z e m l j a p o s t a l a d r u g o m d o m o v i n o m , t e
je veina njih s u o s j e a l a s d o m a i m ivljem u d o b r u i zlu, d o k je i z t o n a s k u p i n a o s t a l a t r a j n o t u a
dui o v o g a n a r o d a k a o i p r e d a j i o v e zemlje, koja im je bila i o s t a l a s a m o r o e n o m g r u d o m . Z a t o
oni ne r a d e za s l o b o d u i k u l t u r u te z e m l j e i n a r o d a m e u k o j i m ive, o s i m , r i e d k i h p o j e d i n a c a , koji
osjetie svoju e t i n u d u n o s t : tovie, u v i e k su stajali na s t r a n i u g n j e t a a i p r o t i v n i k a a u t o h t o n o g
stanovnitva, pa su p o m a g a l i O s m a n l i j a m a k a o u n i t a v a i s t a r o s j e d i l a k i h naselja, B e u u r u e n j u
h r v a t s k e a u t o n o m i j e , M a d a r i m a u o t i m a n j u h r v a t s k e s l o b o d e , t a l i j a n a i m a u p r i m o r j u u d o b a izg r a i v a n j a h r v a t s k o g p r e p o r o d a u Dalmaciji i r e d o m svim t u i n c i m a , koji su ili za u n i t e n j e m hrv a t s k o g n a r o d a u n j e g o v o j vlastitoj zemlji. ( K a o u bilj. 5, str. 236-237).
8
O s v r u i se na u l o g u idova u povijesti h r v a t s k o g n a r o d a L u k a s je isticao da se ta s k u p i n a
stanovnitva (...) po svome selitbenom instinktu, sa stranim o s o b i n a m a i religiozno-pravnim duh o m nije m o g l a u k o r i e n i t i u zemlji, niti sklopiti s n a r o d o m , m e u k o j i m ivi, te p r e m a t o m e n i j e
p r e u z e l a n j e g o v e n a c i o n a l n e ideale. T a k v i m svojim s h v a a n j e m i m e u n a r o d n i m v e z a m a p o s e b i
r a z t v a r a o n a n a c i o n a l n u ideju (...). (Isto, 236).
9
10
to uveo borbu ubojitim orujem i naao prijatelje, koji su njegovu borbu velikoduno
i obilno pomogli. (...) Mi smo se 10, 12 godina spremali, spremali smo sve, to je bilo
potrebno za veliki in osloboenja. (...) Ja sam znao i prije 6 godina, ja sam napisao, da
e doi novi svjetski rat, i napisao sam, kako e tei i kako e svriti. I to s e j e ispunilo.
Doao je novi svjetski rat, jer je morao doi, jer Europa i svijet ne moe ivjeti na temelju
papirnatih mirovnih ugovora, nego samo na ivim potrebama i na razmjeru snaga izmeu pojedinih naroda. 17
Usko povezano s takvim gleditem bilo je nastojanje da se in osnivanja Nezavisne
Drave Hrvatske istakne kao rezultat borbe itavog hrvatskog naroda na elu s ustakim
pokretom. Ne skrivajui stvarnu injenicu d a j e proglaenje NDH izvreno s pristankom
sila Osovine, koje su povele rat protiv Jugoslavije, okupirale je i podijelile, ustaama je
osobito bilo stalo do toga da spomenuti in oznae i kao rezultat nacionalne revolucije.
Ukazivanje na ulogu ustakog pokreta i samog Pavelia u cjelokupnom tom okviru, imalo je za cilj da njihovu akciju u ideolokom i politikom smislu definira kao stvaran izraz
tenja i interesa hrvatskog naroda. Hrvatski narod je to formulirao ovim rijeima: Tako
smo se mi Hrvati, zahvaljujui naoj emigraciji i u prvom redu Poglavniku dru Anti Paveliu, ve rano nali na pravom putu, koji nas je doveo do sadanje obnove Hrvatske
Drave i uskrsnua slobode. 18 U vezi s tim travanjski rat je tumaen kao rat izmeu
Njemake i Srbije, tj. kao odluni as, na koji su ekali Hrvati. Zbog svega toga ustakoj je propagandi bio jedan od glavnih ciljeva da to vidljivije hipertrofira unutranju komponentu travanjskog rata, tj. da djelatnost pete kolone na podruju Hrvatske i Bosne i Hercegovine prikae kao oruani ustanak hrvatskog stanovnitva. Kao
glavna komponenta tog ustanka istican je otpor u vojsci, kojemu su se nastojale dati
to vee dimenzije. Zbog toga su se mistificirali pojedini dogaaji, to je posebno dolo
do izraaja u pogledu pobune u Bjelovaru. 19
Jedan od postulata ustatva, koji su njegovi ideolozi nakon 10. travnja s posebnom
panjom razraivali i tumaili, jest da je ono nacionalistiki i dravotvorni politiki
pokret. Promatrajui ga kroz njegov razvoj, takvo mu se znaenje prvenstveno pridavalo
za prethodnu etapu, tj. do uspostave Nezavisne Drave Hrvatske kao svog najvieg
cilja. I u tome smislu ustatvo - pisao je Ante Orani - iako je do uspostave N.D.H.
kao totalitarni pokret obuhvatalo sva podruja narodnog ivota, i to koliko politiki pokret, toliko isto vjerski, kulturni, gospodarski i drutvovni, do uspostave N.D.H. ustatvo
je ipak bilo iskljuivo politiki dravotvorni i nacionalistiki pokret, jer je nacionalitet
postavljao kao najviu politiku vrednotu i kao takav bio iskljuivo revolucionarni, ilegalni i destruktivni, pa ak i teroristiki, jer je u postojeem poredku, da bi se sagradio odnosno ostvario najvii cilj i sasvim neto novo, a ne na primjer jedna banovina Hrvatska
17
u okviru Jugoslavije, slina na jedan babji kutnjak, jer je tako zemljopisno izgledala banovina u pseoj glavi, jer je tako izgledala zemljopisna karta Jugoslavije, moralo se ruiti
sve staro.20
Stvaranje i uzdizanje kulta drave daje bitan peat daljnjoj razradi ideologije ustatva u NDH. Borba za stvaranje nezavisne hrvatske drave, kao glavni cilj ustakog pokreta i ustake revolucije, postaje najee isticana i upotrebljavana parola u svim moguim prilikama, tj. od njena tumaenja u programatskim napisima pa do propagande
u najirim razmjerima, koja se koristi razliitim sredstvima i oblicima (politiki govori,
predavanja, teajevi, tampa, radio i dr.). Naglaavanjem da je ustaki pokret nastao s
dubokim razlogom i smislom, jer je hrvatski narod htio i trebao svoju dravu, te da
je u borbi tog pokreta prvo drava, pa tek onda sve ostalo drugo, da su jedino ispravno
ustae i Poglavnik uviali osnovanost Hrvatskog pitanja i Hrvatske dravnosti u povijesti, te da je ustaki pokret stvarno dokazao, da nije samo nosilac ideje o dravi,
nego i djelatni izraz, koji odgovara odranju drave 2 ' -eljelo se maksimalno iskoristiti
injenicu to je proglaena NDH. Time se mogu bolje razumjeti tenje ustaa za stvaranjem kulta drave, po njihovom dolasku na vlast. in proglaenja NDH kao konkretan
dogaaj trebalo je da bude glavni politiki kapital na kojemu e se graditi politiki utjecaj ustakog pokreta i Paveliev autoritet. Na takvom momentu temeljila se jedna od
glavnih parola ustake propagande da je veina hrvatskog naroda za ustaki pokret
i Pavelia, jer znaju, da bez Poglavnika i ustakog pokreta ne bi bilo hrvatske drave,
te da pravi smisao ustake revolucije sastoji se u tome, da se hrvatski narod osjeti podpun samo kao dravni narod. Razumljivo je - pisao je I. Orani - da je taj razlog, ta
volja za nezavisnou naroda morala dobiti svoj organizirani izraz, svoje nosiotvo, a to
je ustaki pokret na elu sa Poglavnikom. Nitko, dakle, ni danas ni u budunosti ne moe
promatrati ustaki pokret, kao neto sluajno, kao povijesno neobrazloeno i bez duboka smisla. Prema tome, u promatranju i ispitivanju ustakog pokreta, uvijek moramo
imati pred oima ovaj razlog i smisao drave za hrvatski narod. 22
Pokuaj da se dokae historijska ukorijenjenost ustatva, bio je potkrepljavan ukazivanjem na njegovu organsku povezanost s pravatvom, tj. na ideoloko i politiko jedinstvo s tim pokretom. Za razliku od ve spomenutog uzdizanja Starevieva kulta prije rata, ovaj put se prvenstveno teilo da se na raun propagande Starevia gradi kult
ustatva i Ante Pavelia. Zbog toga nije bilo ustruavanja ni od najgrubljih falsifikata u
tumaenjima misaono-politikih gledita Ante Starevia. To je najvidljivije dolo do izraaja u nastojanju da se posebnim tumaenjem prikrije Starevievo oduevljenje demokratskim idejama francuske revolucije, poto se ba u tom znaajnom obiljeju njegove ideologije ogleda njena nespojivost s ideolokom osnovicom ustatva, koja je bila
izrazito protudemokratska, to su i sami ustaki ideolozi doslovno naglaavali. Zbog
toga su injenici da je Starevi bio oduevljeni pristalica ideja francuske revolucije,
slobode, jednakosti i bratstva ustae davali proturjeno tumaenje prema kojemu se
iz svih njegovih politikih izreka vidi kako Starevi hoe da se sav dravni posao
odvija po naelu odgovornosti, kako se danas i u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj uvodi autoritativni oblik vladavine, to jest nema sakrivanja za bilo ija lea, nego za svoj rad treba nositi punu odgovornost. 23
20
Osim te teorije o NDH kao autoritativnoj dravi, koja se gradila pozivanjem na Starevia, i sva druga bitna obiljeja ustatva nastojala su se tumaiti na osnovu Starevievih ideja: gledita o rasnoj pripadnosti i tzv. rasna politika, prvenstveno protiv
Srba i idova; teorija o Muslimanima kao dijelu hrvatskog naroda; ideje i politika protiv
jugoslavenstva i velikosrpstva; aktualnost njegovih drutvenih nazora. Bila je to tenja
da se ideolokoj podlozi i opravdanosti politike prakse NDH dade argumentacija na
osnovu Starevievih ideja i pogleda. Uz Starevia je isto tako podizan i kult Kvaternika, posebno njegova tragina pogibija u rakovikom ustanku 1871. Ustatvo je oznaeno kao apoteoza Rakovice.
Takvo uzdizanje kulta Starevia i Kvaternika bilo je traenje jo jednog politikog
kapitala za ustaki pokret. U propagiranju ideologa i voa pravatva trailo se jo jedno
pogodno sredstvo propagande ustatva i Pavelia, iji je sukus bila parola d a j e ustatvo
konani izraz pravatva te da je osnivanje NDH konana pobjeda pravatva. Ustatvo
je prikazivano kao posebna etapa u razvojnoj liniji pravatva kao velikog pokreta, ali
je oznaavano i kao posljednja etapa pravatva. Ako se upitamo zato i kako je pravatvo konano pobijedilo - moramo jednoglasno odgovoriti: zato, jer je ono doista veliki
pokret! Ve povrno poznavanje pravatva nas dovodi do toga, da se susreemo u ovako
kratkom razdoblju i sa Stareviancima, Frankovcima, Milinovcima i Paveliancima. I nemojmo misliti, da su ovo samo imena, puki sinonimi i nita vie. Ne! Ovo su
nazivi stvarnih, realnih, konkretnih, prolih, iako malenih perioda pravatva. Povrnom
poznavatelju izgledat e u mnogoem na pr. Pavelianstvo u protimbi sa Starevianstvom! Ali ako priznamo i uvidimo, d a j e pravatvo stvarno jedan velik pokret, i da
kao takovo ima sve prednosti i znaajke velikog pokreta na prvom mjestu, d a j e uvijek
suvremeno i mlado i da se moe uvijek prilagoditi zahtjevima vremena - onda vidimo,
da su sve te periode logino i organski nastale jedna iz druge; da je Starevianstvo ono
zdravo sjeme, koje je u Pavelianstvu dalo cvijet, a u ustatvu svoj divni, velebni i uzvieni
plod! U tom okviru, tj. u povijesti pravatva, posebno se ukazivalo na znaenje Pavelieve uloge. Poglavnik je ujedinio u sebi Starevia i Kvaternika! Poglavnik je ispunio sveti zavjet Tomislava, Kreimira i Zvonimira. Poglavnik je velik u oslobaanju Hrvatske,
ali je jo vei u njenom izgraivanju i ureenju. Poglavnik e, vrsto vjerujemo, staviti
sve i svakog na svoje pravo mjesto! Ustatvo, kao veliki pokret, lako e odstraniti i nadivjeti one kojima u pokretu nije mjesta, kao to je to uinilo i Starevianstvo. 24
Pokuaji da se formulira dravni ustav i dravno ustavno pravo NDH zauzimaju
posebno mjesto u okviru teoretske razrade gledita ustakog pokreta o hrvatskoj dravnosti. Glavna zadaa tih pokuaja bila je da se na osnovu ustavnog prava ukae na argumentaciju o NDH kao pravno-politikoj osobi. Osnovni izvori te argumentacije nalazili su se u samoj politikoj praksi. Jedan od glavnih ustavnih teoretiara NDH Eugen
Sladovi definirao je bitne poglede ustaa o tome. 25
Uzor za teoriju o ustavnim temeljima NDH traio se u prvom redu kod pravnih
teoretiara njemake nacionalsocijalistike drave. 26 Bio je to ujedno povod za razraunavanje s teorijama o liberalno-parlamentarno-kapitalistikoj dravi, na kojima se
zasnivaju politiki sistemi zapadnih demokratskih drava. Ovdje treba prikazati onu
24
26
Meu njima se istiu: Paul Ritterbusch, Gustav Adolf Walz, I. Heckel, Carl Schmitt, Ernst Rudolf Huber, R e i n h a r d Hhn, Gottfried Nesse, Otto Koelreutter, Rudolf S m e n d i dr.
10 - USTAE I NDH
145
tiki odluni dogaaji, koji u odreenom pravcu i na odreeni nain utjeu na ureenje
i razvitak osnovnoga poretka u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj. Na taj nain dolazi do izraaja neposredna egzistencionalna ovisnost hrvatskog ustava s politikom substancijom narodne i dravne zajednice s jedne strane, a s druge strane politikim vodstvom,
koje mu substanciju oblikuje. No to ne znai, da se sadanji hrvatski ustav sastoji od nekoliko osnovnih zakonskih propisa i da uglavnom predstavlja opis faktinih odnosa
moi vrhovne dravne vlasti, jer se naelno ravna prema probitcima hrvatske narodne
zajednice i naelima autoritativne dravne koncepcije, koja u skladu s narodnim etikim shvaanjem nastoji oivotvoriti dravne svrhe primjenjujui politika sredstva za
njihovo postignue prema postojeim politikim prilikama.
Definiranje odnosa izmeu zakonodavne i izvrne vlasti u NDH bilo je jedno od vanijih pitanja, koje proizlazi iz takvog razmatranja. U skladu s teorijama o autoritativnoj
dravi Sladovi posebno naglaava d a j e egzekutiva, koju ine dravni v o a - Poglavnik
i dravna vlada u NDH na prvom i vodeem mjestu, a kao organi narodnog suvereniteta predstavljaju legitimne zastupnike i tumae narodne volje. Izvrna vlast neodvisna je od dravnog sabora i od moguih stranakih odnosa u parlamentu jer su sve
politike stranke ukinute a njihovo mjesto je zauzeo ustaki pokret, kao jedinstveni pokret koji je podvrgnut izravno Poglavniku, a okuplja u svom okviru sve konstruktivne
narodne snage. Zakonodavna vlast, kako istie Sladovi, ostaje osobito vana zadaa
hrvatske drave, ali ne vri se kao prema naelima parlamentarne demokracije. Takav karakter i znaenje uloge izvrne vlasti i zakonodavstva, te njihov odnos, ocjenjuje
se kao najvanija promjena, koja je izvrena naprama prijanjoj demo-liberalnoj i demokratskoj odnosno parlamentarnoj dravi. 29
U tako zamiljenoj koncepciji stvaranja politikog sistema NDH prilo se uspostavi
Hrvatskog dravnog sabora. Moe se zakljuiti d a j e Paveli osnivanjem institucije Sabora htio dobiti jo jedan argument u naglaavanju povijesne uloge i zasluge ustakog
pokreta u oivotvorenju i ouvanju hrvatskog dravnog kontinuiteta, ali je, s druge
strane, Sabor zamiljan i kao vaan korak u izgradnji novog drutvenog poretka u NDH.
Hrvatski dravni sabor - kako zakljuuje Sladovi - nije uspostavljen kao institucija
demokratskog politikog sustava ni kao poprite stranakog nadglasavanja nego kao
predstavnitvo hrvatskih narodnih stalia po suvremenom obliku i sadraju. 30 Svakako je takva tenja da se putem uspostave Sabora NDH izraavaju i historijski dravnopravni momenti i koncepcija o novom socijalnom poretku, sadravala u sebi vidljive
znakove proturjenosti, ega su na svoj nain i ustae bili svjesni. Zbog toga su se u ideolokim tumaenjima potrebe osnivanja Sabora NDH, traili argumenti iz hrvatske povijesti i za funkciju sabora kao stalekog predstavnitva. Obrazlaui takva gledita,
Tijas Mortigjija je pisao: Hrvatski sabor nije plod liberalno-demokratskog i parlamen29
tarnog sustava ve prastara hrvatska narodna ustanova iz vremena poetka naeg politikog i dravnog ivota, koju su ustanovu Hrvati stvorili i izgradili u duhu vremena
i svojih potreba. Na sabor stoljeima bjee staliko tielo i predstavnitvo (Status et Ordines) kao u drugim dravama i zemljama kruga evropskog kulturnog i drutvovnog
razvitka. (...) Dolo je vrieme, da se opet vratimo starim batinjenim predajama, naim
oblicima politikog ivota, stalikom predstavnitvu. Dakako, da to ne znai povratak
na stare oblike i temelje, to bi danas znailo reakciju i korak unatrag, ve stvaranje suvremenog stalikog predstavnitva. 31
Krajem sijenja 1942. Paveli je izdao odredbu o Hrvatskom dravnom saboru,
kojom se u prvom redu odreuje uspostava i sastav Sabora. 3 2 Paveli se tom prilikom
pozivao na hrvatsko poviestno dravno pravo. Iz odredbe je vidljivo da se Saboru u
ovoj prvoj etapi pridaje privremeni karakter, jer se ustanovljuje do kraja 1942, i nagovjetava da bi se njegov rad zatim nastavio u novom sastavu. Ova odredba ponajvie privlai pozornost s obzirom na formulacije o sastavu Sabora, tj. kojima se osobama daje
mandat zastupnika. Prema lanu 2. odredbe u Hrvatski dravni sabor ulaze:
1. ivui hrvatski narodni zastupnici posljednjeg Hrvatskog Sabora od godine
1918.
2. ivui hrvatski narodni zastupnici izabrani na izborima 1938. godine i osnivai
i doivotni lanovi Glavnog odbora bive Hrvatske seljake stranke.
3. ivui lanovi Viea bive Hrvatske stranke prava izabrani 1919.
4. Doglavnici, poglavni pobonici i povjerenici u Glavnom ustakom stanu Hrvatskog ustakog oslobodilakog pokreta.
5. Dva predstavnika njemake narodne skupine.
U iduem lanu odredbe donosi se, meutim, i bitna ograda u pogledu navedenog
kriterija za sastav Sabora. Prema njoj, u popis lanova nee se unieti osobe (...) koje
su se ogrieile o probitke Nezavisne Drave Hrvatske ili povriedile ast i ugled hrvatskog naroda. Bilo je, dakle, jasno d a j e Paveli u Sabor pozvao osobe prvenstveno prema vlastitom nahoenju. To je odmah bilo vidljivo prilikom prvog zasjedanja Sabora,
potkraj veljae 1942, a isto tako u travnju, kada se Sabor ponovno sastao u povodu godinjice proglaenja NDH, te u prosincu 1942, na posljednjem zasjedanju, kada je bio i
rasputen. Ukupno je u Sabor pozvano 217 osoba, dok je njegovim spomenutim zasjedanjima prisustvovalo oko 150 osoba. 3 3 Od toga broja glavninu su inili razliiti ustaki
funkcioneri i bivi zastupnici HSS-a iz 1938. godine.
Paveliu je osobito bilo stalo da se javno to vie ukazuje na ulogu i funkciju Sabora
u dravno-pravnom smislu, tj. da Sabor NDH oznaava povratak u ivot prastare hrvatske narodne ustanove i prastarog hrvatskog ustavnog inbenika. Polazei od takve
izjave, formulirane u poslanici okupljenim lanovima Sabora NDH, prigodom njegova otvaranja, 23. veljae 1942, Paveli je nadovezivao da taj Sabor znai slavno uskrsnue Hrvatskog sabora, koji je prestao s radom 29. listopada 1918. i koji se vie nije mogao
3
' T. Mortigjija, Hrvatski s a b o r i n a a dravnost, Spremnost, 1. III 1942. F. ulinovi o b j a n j a v a
elju Pavelia za u s p o s t a v o m s a b o r a ovim rijeima:Kao to mu je s p o m e n u t a administrativno-teritorijalna p o d j e l a NDH (napose p o d j e l a na upe) bila p o t r e b n a da bi istakao n a v o d n u povezanost Nezavisne Drave Hrvatske sa s t a r o m r a n o f e u d a l n o m d r a v o m H r v a t s k o m , tako je i uspostavljanjem Hrvatskog dravnog sabora h t j e o da NDH pretstavi k a o d r a v n o p r a v n o g nasljednika
kasnije Hrvatske, u kojoj je djelovao n e k a d a n j i njen Sabor. Time je Paveli p o k u a o da u o i m a
s a v r e m e n i k a prikae Nezavisnu dravu Hrvatsku k a o moralno-politikog f a k t o r a u ostvarivanju
nacionalnog i dravnog suvereniteta Hrvatske. ( O k u p a t o r s k a podjela Jugoslavije, n. dj., 265).
32
Narodne novine, 27. I 1942.
33
Popisi pozvanih objavljeni su u Narodnim novinama, 7. i 10. II, 7. III, 7. IV 1942. Podaci o pris u t n i m a u zasjedanjima S a b o r a NDH d o n o s e se na osnovu veim dijelom s a u v a n e p e r s o n a l n e evidencije tog sabora. (AH, Fond S a b o r a NDH).
sastati, jer je 1. prosinca 1918. silom i prevarom bilo provedeno ukljuenje hrvatskih
zemalja u jednu novu nepravednu i neprirodnu versaljsku dravnu tvorevinu. Paveli
u Poslanici posebno ukazuje na znaenje uloge Njemake i Italije u ruenju Jugoslavije i stvaranju NDH u kojoj uzkrava i njezin Hrvatski dravni sabor davne predaje. Zbog toga on u Poslanici posebno izraava zahvalnost velikim i bogodanim voama Benitu Mussoliniju i Adolfu Hitleru, ija e imena duga pokoljenja hrvatskog naroda s uzhitom i zahvalnou spominjati. 34
U skladu s tim, Sabor NDH je donio 28. veljae poseban zakljuak, putem kojega
kao predstavnik hrvatskog naroda u svom njegovu poviestnom i dravnom obsegu, izjavljuje, da su svi dravnopravni ini, koji su stvoreni od 1. prosinca 1918. sve do osnutka
Nezavisne Drave Hrvatske, a koji se tiu hrvatskog naroda i njegove dravnopravne samobitnosti, za hrvatski narod bez svake pravne moi i nitetni. Istodobno, Sabor izjavljuje, da pozdravlja i prihvaa u punoj moi na itavom dravnom podruju hrvatskog naroda sve dravnopravne ine, stvorene prigodom osnutka Nezavisne Drave Hrvatske i nakon toga. Takav zakljuak je proglaen zakonom tek s potvrdom Pavelia, nakon ega je bio objavljen. 35
Ve je na primjeru tog zakljuka bila dovoljno vidljiva njegova funkcija i pozicija
u odnosu prema Paveliu, kao poglavniku NDH. Trebalo je da Sabor poslui samo kao
odreeno reprezentativno mjesto za javno proklamiranje dotadanje i daljnje politike
ustaa, kojoj se tako nastojalo davati opravdanje s odreenim autoritetom. Sva je vlast
bila u rukama Pavelia, a Saboru je bila namijenjena uloga samo jo jednog sredstva za
dokazivanje te vlasti. Na to jasno ukazuje i sam Sladovi, kada konstatira da hrvatski
ustav ne pozna diobu dravne vlasti u toj mjeri da ih dodjeljuje razliitim dravnim organima. Dravna vlast je - zakljuuje on - usredotoena kod Poglavnika, koji je glava i
predstavnik drave i dravnog vrhovnitva, koje je ukljueno u mistinoj Zvonimirovoj
kruni. 36 Ta se mistinost trebala prenositi i na samog Pavelia, kao poglavnika NDH
i voe hrvatskog naroda, kojemu su se pripisivala posebna svojstva. Ustaka propaganda za to se trebala naroito pobrinuti, pa su se svakodnevno u tampi i drugim sredstvima informiranja, kao posebni motto ustake politike, navodile razliite parole, od
kojih su najkarakteristinije bile ove: togod Poglavnik ini to je na dobrobit sviju nas;
Poglavnik nije nikada pogrijeio odkako je u svoje ruke preuzeo upravljanje sudbinom
hrvatskog naroda; Poglavnik ima uvijek i u svakoj prilici pravo; Nitko od nas ne
moe biti vei rodoljub od Poglavnika; U ustakoj Hrvatskoj pripada voenje politike
jedino i samo Poglavniku. 37
Upravo je takav Paveliev status i nametao pitanje poloaja i uloge Sabora NDH i
njihova meusobnog odnosa. Istina, to se pitanje nije postavilo kao osobito sporno u
vidu definiranja jasnije uloge sabora u okviru postojeeg politikog sistema, ali se ipak,
34
Ustatvo
kao
u NDH
Pitanje stvaranja hrvatske drave, kao konanog nacionalnog osloboenja hrvatskog naroda, ustaki je pokret najue povezivao s pitanjem izgradnje novog drutvenog
poretka u njoj. U ideolokim razradama programa pokreta konstantno se nastojalo
ukazivati da su to u stvari dvije osnovne komponente jedinstvenog procesa. Po tome je
ustaki pokret osobito teio da podvue originalnost svoje ideologije u razvoju politike
misli u Hrvata. Polazilo se od isticanja dviju bitnih determinanata koje odreuju karakter programa izgradnje drutvenog poretka u NDH. Sjedne strane, bilo je to prihvaanje
ideologije novog evropskog poretka, kojemu su utemeljitelji i glavni nosioci njemaki
nacional-socijalizam i talijanski faizam, a s druge, isticanje odreenih autohtonih faktora, koji potvruju opravdanost realizacije takvog programa. Tenja za iznalaenjem
podudarnosti, odreene meusobne proetosti i uvjetovanosti tih odrednica, davala je
znaajno obiljeje teoretskim raspravama ustakih ideologa. U tom okviru se, s isticanjem najue uvjetovanosti i povezanosti, formuliralo i tumaenje nastanka i djelatnosti
samog ustakog pokreta, tj. njegove povijesne uloge. Ustaki pokret - pisao je I. Bogdan
- s a stanovita obe poviesti jest jedan od nacionalistikih i protudemokratskih pokreta
suvremene Europe, pae suvremenoga svieta. To znai da je on u mnogoemu srodan
slinim pokretima u Europi, to s druge strane ne znai, da on nije izvoran i da nije odraz
naih posebnih prilika. On se javlja istovremeno kada i slini pokreti u drugim uljuenim sredinama. Javlja se u isto vrieme, jer Hrvatska po svojem politikom, kulturnom
i drutvovnom razvitku spada u stanoviti krug uljudbe, koja po nekim svojim znaajkama prelazi granice pojedinih drava i naroda. Ali ustaki pokret s obzirom na svoj postanak, svoju poviest, svoj rad kao i svoja Naela pokazuje bezuvjetno izvornih i jedino
njemu svojstvenih oznaka. 44 Hrvatska drava - prema rijeima Pavelia - bit e ureivana na osnovama tradicija hrvatskog naroda i na najmodernijim naelima, koja su
kod naih velikih prijatelja i saveznika pokazala, da su u dananje vrieme jedina u stanju
stvoriti rec|, dati rada, pribaviti kruha i uzpostaviti normalan ivot. 46
Prikaz pogleda ustakog pokreta na stvaranje drutvenog poretka u NDH i poduzetih akcija u tom smislu, moe se podijeliti u tri osnovne grupe pitanja: a) kakav karakter treba da ima NDH kao drava novog drutvenog poretka?; b) kakav karakter
i ulogu treba da dobije ustaki pokret kao glavni nosilac izgradnje tog poretka?; c) kako
se zamiljala organizacija takvog poretka?
a) Ideja ustatva o NDH kao totalitarnoj i autoritativnoj dravi, kojom se upravlja na
naelu vodstva, prvenstveno se temeljila na preuzimanju bitnih pogleda ideologije faizma i nacional-socijalizma. Politiku je publicistiku u NDH obiljeavala tenja za popularizacijom ideologije tih pokreta, osobito njihova drutvenog poretka. Nizu napisa
nastojalo se dati znanstveni karakter, istiui da oni znae prilog razmatranju mogunosti konkretne primjene gledita faizma i nacional-socijalizma u stvaranju drutvenog
poretka NDH.
44
45
Definiranje NDH kao autoritativne drave dobilo je na neki nain svoju zvaninu
potvrdu u Saboru. Tog pitanja su se doticali u svojim govorima i izlaganjima Paveli i
pojedini ministri, a najpotpunije tumaenje bilo je sadrano u izvjetaju Mirka Puka, ministra pravosua i bogotovlja, koji je svoje ministarstvo oznaio kao vidljiv organ manifestacije suverenitosti hrvatskog naroda. Kao najzamaniji rad svog ministarstva
Puk je istakao zadau, po kojoj je trebalo prilagoditi dosadanje takozvano demokratsko zakonodavstvo duhu i naelima novoga zakonodavstva, osnovanog na novim principima autoritativne drave. On je tu dravu, a to znai NDH, definirao, meu ostalim,
ovim rijeima: Autoritativna drava zabacuje dosadanje pravne teorije, da su svi ljudi
ve po svojoj naravi jednaki, nego prihvaa drugi princip diferencijacije i selekcije ljudstva. Po tom principu i u duhu ustakih naela trebalo je novo zakonodavstvo usmjeriti
prema principu vodstva, tako zvanom Ftihrer-principu, koji princip trai i iziskuje
usmjerenje zakonodavstva prema stanovitu najboljih u jednom narodu. Dosadanji
demokratski principi nisu mogli zadovoljiti ovjeanstvo, jer su bili pseudodemokracija, te makar je kod tih stanovita bilo toboe razvijeno naelo vladavine svih dravljana
jedne drave, ipak u praksi znaio je taj princip gospodstvo i vladanje najloijih individua u jednom narodu. Princip vodstva je princip vladanja najboljih u narodu, osnovan
na principu izbiranja najboljih individua jednog naroda. Ovo stanovite je u duhu ustakih naela, koja nisu drugo nego djelotvorna primjena pravnih naela Starevianskog pokreta. 50
b) Ustakom pokretu je, dakako, bila namijenjena uloga glavnog nosioca totalne
drutvovne politike u ustakoj hrvatskoj dravi; na temelju te politike u njoj bi trebalo da se izgradi novi drutvovni poredak. Isticano je takoer da je ostvarivanje
drutvovnog programa osnovna zadaa ustakog pokreta, koja se postavlja odmah nakon postignua njegova prvog cilja - politikog osloboenja hrvatskog naroda. Uspostava NDH oznaena je kao postignue tog cilja, pa prema tome i kao bitna pretpostavka ustakom pokretu da pristupi realizaciji naela svoje drutvovne ideologije. 51
U skladu s tim, teilo se i za to jasnijim ukazivanjem na ovu komponen tu ustakog
pokreta, za koju su ideolozi ustatva isticali da nije nova, poto je poznata iz ustakih
Naela, ali je potrebno da se u novoj situaciji potpunije razradi. Prema A. Seitzu, pojava
Pavelia i ustakog pokreta od velikog je historijskog znaenja ne samo radi toga, to
smo njihovim radom i borbom postigli obnovu hrvatske dravnosti i uzpostavu nezavisnosti, nego i radi toga, to ustatvo sobom nosi i uklapanje Hrvatske u Novu Europu,
znai provoenje novih drutvovnih shvaanja. 52
Polazei tako od gledita da ustaki pokret predstavlja organiziranu politiku volju hrvatskog naroda, ustako vodstvo je u ideolokom i praktino-politikom smislu
bilo osobito zaokupljeno pitanjem realizacije tog gledita u organizacionom pogledu.
te su razlike n a i m e bile, na neki nain principijelne u ideologiji tih p o k r e t a . Dok su teoretiari faizma, poevi od s a m o g Mussolinija, isticali dravu iznad svega, tj. i iznad naroda, ideolozi nacionalsocijalizma pretpostavljali su narod dravi. Od jeseni 1943, tj.od kapitulacije Italije, kada se i u napisima teoretiara ustatva govori o krizi faizma, o d b a c u j e se i faistiko gledite o dravi i narodu, a prihvaa nacional-socijalistiko. Tako A. Seitz, u lanku: Organizacija hrvatske n a r o d n e zajednice, objavljenom u Hrvatskom narodu 27. XI 1943, navodi da su nacional-socijalistiki teoretiari upozoravali na p o g r e a n stav talijanskog faizma, koji je u d u h u Hegelove filozofije s m a t r a o
dravu, a ne n a r o d o d l u n o m politikom veliinom, i po t o m e dravu stavljao ispred n a r o d a . Ustaki p o k r e t je m e u t i m uviek bio sviestan injenice da je drava s a m o sredstvo, da bi se na hrvatski n a r o d o d r a o (...). O t o m e pie i E. Sladovi, Ideja stalike organizacije, zbornik: H r v a t s k a
na n o v o m putu, n. dj., 259 i d.
50
51
52
Parola da itav hrvatski narod treba da bude politiki okupljen u ustakom pokretu,
potakla je akcije za mijenjanje njegove ve prikazane organizacione strukture. U kolovozu 1942. donesen je spomenuti Propisnik o zadai, ustrojstvu, radu i smjernicama Ustae - hrvatskog oslobodilakog pokreta. Taj opseni dokument, koji detaljnije definira
i razrauje ulogu ustakog pokreta u NDH, u stvari je bio prvi akt takve vrste donesen
po dolasku ustaa na vlast. Trebalo je da on bude daljnja razrada Ustava i Naela, kao
temeljnih dokumenata pokreta, koji u novoj situaciji moraju dobiti i adekvatan sadraj.
Tumaei osnovne zadae ustakog pokreta, Propisnik polazi od stava da je prva
zadaa Pokreta, koja je istaknuta u Ustavu, a to je borba za osloboenje Hrvatske ispod tuinskog jarma i za uspostavu Nezavisne Drave Hrvatske ve izpunjena. Zbog
toga sadanja i budua zadaa pokreta u smislu Ustava i Naela jest da se brani svim
sredstvima dravna samostalnost Hrvatske, narodna osebujnost hrvatskog naroda,
boriti se da u hrvatskoj dravi uviek vlada samo hrvatski narod, raditi da NDH bude
ureena u duhu ustakih naela, uzgajati kod lanova i pristaa i u narodu uobe
odanost, poslunost i vjernost prema Poglavniku, te pouzdanje u njega, i dr. U skladu
s tako definiranim zadaama ustakog pokreta, Propisnik razrauje i njegove bitne oznake. Prema njima, ustaki pokret je: 1. narodni, 2. nacionalistiki, 3. politiki, 4. vojniki, 5. radni, 6. drutvovni, 7. udoredni, 8. odgojni i 9. prosvjetni.
Jasna je tenja ustaa da se politici ustakog pokreta to prije dade totalitarno znaenje u smislu udjela itavog naroda u njoj, kao politike, drutvene i nacionalne obaveze. S obzirom na razlike u stupnju toga udjela, ustaki pokret je organizaciono bio definiran u uem i irem smislu. Pokret su u uem smislu tvorili uniformirani lanovi
koji su poloili zakletvu, dok je u irem smislu, pored njih, trebalo da pokret ini itav
hrvatski narod.
Ovdje u prvom redu privlai panju pitanje pokuaja organizacije itavog stanovnitva u ustakom pokretu; o njegovoj uoj, tj. osnovnoj organizacionoj strukturi (organizacija ustaa, ustakinja, ustaka mlade, ustaka vojnica) bilo je naprijed rijei.
Konkretno, to su akcije ustakog vodstva, oznaene kao politika drave i pokreta, da
se itavo stanovnitvo, na osnovu posebnih kriterija, organizira u tzv. stalike i druge
postrojbe, a koje, prema spomenutom Propisniku, ulaze u sastav ustakog pokreta.
Tako one, zajedno s ostalim spomenutim ustakim organizacijama, treba da ine ustaki
pokret u irem smislu. Spomenute postrojbe, trebalo bi da - prema rijeima I. Bogdana - postanu mono sredstvo u rukama pokreta, jer on preko njih ima provesti
to, da itav narod bude proet duhom Ustakih Naela, da narod kao svoje prihvati sve
ono to drava provodi u duhu Ustakih Naela. 63 U tome bi trebalo da se ogleda pretvaranje ustakog pokreta iz organizacije, koja predstavlja selekciju narodnih radnika
i boraca, koji predstavljaju najblie narodne suradnike Poglavnika, u iroki drutvovni pokret, koji treba da obuhvati itav narod. 5 4
c) Upravo se u razradi koncepcije o drutvenom ureenju NDH osobito teilo istai
da se ona temelji s jedne strane, na osnovama tradicija hrvatskog naroda, a s druge,
na usvajanju ideja i prakse drutvovne organizacije Njemake i Italije. 55
53
Koncepcije ustatva o drutvenom poretku bile su formulirane tek nekim globalnim pogledima, unato tome to se u ustakoj publicistici, preteno 1941. i 1942, o njima
prilino pisalo i raspravljalo, to je i dovelo do odreenih konkretnih akcija. U jednakoj
su mjeri bili popularizirani i pogledi na drutvovni poredak i faizma i nacional-socijalizma, s ciljem da se u njima nau smisao i zadatci hrvatske drutvovne politike. 56
Uz to se u jednakoj mjeri nastojalo isticati kako ustaki pokret tei da bude to samostalniji u razradi i primjeni novih drutvovnih shvaanja. Prisustvo svih tih momenata
u spomenutim raspravama dovelo je do formuliranja mnogobrojnih stavova, najee
nedoreenih, nejasnih i kontradiktornih. To, meutim, nije znailo da se vodila odreena javna diskusija o spomenutim pitanjima, koja bi trebalo da utjee na raiavanje
tih stavova. Naprotiv, vidljivo je da je itava rasprava bila prilog ustakoj propagandi,
ovaj put s ciljem da se isticanjem gledita o drutvovnom poredku ukae na koncepciju ustakog pokreta o izgradnji NDH kao eliji novog evropskog poredka.
Sutina ustakog prihvaanja ideologije nacional-socijalizma i faizma o drutvenom poretku najsaetije se moe izraziti stavom o negaciji klasne borbe. U raspravama
oko toga stava bila su, naime, najue povezana gledita o drutvenom poretku uope,
a prvenstveno o kapitalizmu i komunizmu kao drutvovnim pokretima. U formulacijama tih gledita ima mnotvo zbrke i nejasnoa, to ujedno svjedoi o osjetnoj nerazraenosti cjelokupne koncepcije ustatva o drutvenom poretku; ovom prilikom mogue je ukazati samo na neke karakteristike koje se mogu oznaiti kao bitne. Pri tome treba
odmah rei da se poglavito radilo o doslovnom preuzimanju gledita nacional-socijalizma i faizma, s ciljem da se formuliraju i kao pogledi ustatva.
Pogledi ustatva na drutveni poredak temeljili su se u naelu na kritici kapitalizma
i komunizma, ali je pri tome bitno konstatirati razlike u toj kritici. Dok je komunizam
odbacivan totalno kao teorija i praksa, u kritici kapitalizma uoavala su se obiljeja to
ih je ustatvo prihvaalo kao sastavni dio svoje koncepcije drutvenog poretka. U tom
pogledu ustaka kritika komunizma nije bila ire razraivana, nego se u stvari svodila
na nekoliko uobiajenih politikih parola. Najkarakteristinije meu njima bile su da
komunizam kao drutveni sistem ne priznaje boga i vjeru, narod i domovinu, osobnu
slobodu, porodicu, privatno vlasnitvo. Sve se to sintetiziralo u najee upotrebljavanoj paroli: Za komunizam zajednica i kolektiv su sve, dok je ovjek i pojedinac
nita. Varijacije na tezu d a j e komunizam oduzeo ovjeku sve, to ovjeka ini ovjekom, davale su glavno obiljeje iivljavanju u kritici komunizma. Bio je to u stvari samo
nastavak one propagande o potrebi borbe protiv boljevizma, to ju je ustaki pokret
prihvatio i isticao u emigraciji, ukazujui time na jedno od svojih bitnih obiljeja, po kojemu se svrstava u snage novog europskog poredka, a koji je ujedno i antiteza komunizma. 57 U NDH je ta propaganda bila samo nastavljena, dakako, u daleko veim
dimenzijama. Suprotstavljanje ustatva komunizmu bilo je glavna i najee upotrebljavana metoda u toj propagandi, a temeljilo se na uvjerenju da e se ba takvim nainom stvoriti jae sredstvo politikog utjecaja. 68 Pri tome se raunalo i na rezultate dovatske drave. To usklaenje p o t r e b n o je i radi b u d u e organizacije velikog e u r o p s k o g kontinentalnog prostora, u k o j e m u e i Nezavisna Drava Hrvatska dobiti i imati svoje m j e s t o i izpunjavati
svoju misiju. (E. Sladovi, Ideja stalike organizacije, n. dj., 263).
56
Pisalo se i o akcijama koje su se vodile za uspostavu novog d r u t v o v n o g poredka u d r u g i m
pojedinim zemljama, u kojima su p r o o s o v i n s k e snage bile na vlasti, kao npr. u B u g a r s k o j i R u m u n j skoj. Osim lanaka u tekuim n o v i n a m a i asopisima, p r e t e n o u Hrvatskom narodu, Spremnosti i
Hrvatskoj smotri, o t o m e se najvie pisalo u n o v o p o k r e n u t o m asopisu Rad i drutvo.
57
U t o m cilju Paveli je pisao svoju ve s p o m e n u t u knjigu Strahote zabluda.
58
S p o m e n u t u m e t o d u A. Orani je rezimirao ovim rijeima: Prema t o m e za razliku od komunizma, koji je po svojim ideolokim t e m e l j i m a ateistian (bezboan), areligiozan (protuvjerski),
anacionalan ( p r o t u n a r o d a n ) , i za d i k t a t u r u proletarijata, a protiv ikakvog posebnikog vlasnitva,
to se tie realizacije koncepcije u izgradnji stalikog sustava u NDH, treba odmah istai da su sve poduzete akcije u tom pravcu bile prvenstveno administrativnog
karaktera. 66 Krajem 1941. i u toku 1942. objavljeni su propisnici pojedinih saveza i
imenovani funkcioneri za pojedine saveze i njihove teritorijalne organe. 67 Pri tome treba istai da je Hrvatski radniki savez - koji po dolasku ustaa na vlast nije bio ukinut
ostao i dalje autonoman kao organizacija, iako ukljuen u sistem stalikih postrojbi. 68
Zadrana je i Radnika komora, koja je nanovo konstituirana za itavu NDH.69 Pomiljalo se ak na stvaranje jedinstvene sindikalne organizacije u NDH, ali ta ideja nije bila
dalje razraena. 7 0
Sve te akcije administrativnog karaktera mogle bi se na neki nain oznaiti kao prva
faza u procesu realizacije koncepcije o stalikom sustavu. One same po sebi nisu imale nikakva praktino-politikog rezultata. Manifestirale su se tek u ponekoj skuptini
pojedinih saveza, na kojima se vrila propaganda koncepcije o stalikom sustavu i
mjestu pojedinog saveza u njemu, ali ni to nije imalo nekog konkretnijeg odjeka. Sve je
to bez sumnje utjecalo da je u tekuoj praksi bivalo i manje zanimanje za ta pitanja, pa
je i sam Glavni savez stalikih i drugih postrojbi tek formalno egzistirao. 71 Tome treba
dodati i injenicu da su postojali vidljivi osobni sukobi unutar Glavnog saveza, koji su
posebno doli do izraaja u trzavicama sa HRS-om i njegovim glavnim povjerenikom
Blakovom, koji je teio da bude to neovisniji. 72
Pokuaji da se oivi rad Glavnog saveza sa odreenim praktinim konsekvencama,
nastaju ponovo u toku 1944. Oni su doli do izraaja u nekoliko akcija za izbore gradskih
uprava, koje je inicirao Paveli. Radilo se o izborima za gradonaelnike i vijenike u Zagrebu, Karlovcu, Sisku i Dubrovniku, koje su birali delegirani predstavnici pojedinih saveza stalikih postrojbi. Tim akcijama nastojalo se dati vee znaenje, propagirajui ih
kao prve praktine korake podizanja stalikog sustava u NDH. 73
66
P r e m a n e k i m p o d a c i m a i Nijemci i Talijani poklanjali su znatnu panju p o k u a j i m a organiziranja i f u n k c i o n i r a n j a Glavnog saveza. U vezi s tim dolazile su sugestije od s t r a n e Nijemaca i
kasnije, 1943-1944. god. (Isto).
67
Zbornik zakona i n a r e d a b a Nezavisne Drave Hrvatske, god. 1942, Zagreb bez god. izd., 37,
82, 509,513, 517, 521,524,526, 528,536; god. 1943, 114. I m e n o v a n j e povjerenika pojedinih saveza izvreno je u sijenju 1942. (Narodne novine, 24. I 1942).
68
Propisnik HRS-a d o n e s e n je u kolovozu 1942. (Narodne novine, 17. VIII 1942).
69
Narodne novine, 13. I 1942.
70
Bila je tek inicirana akcija da se od HRS-a, te od p r e d r a t n i h strukovnih organizacija: Saveza
hrvatskih privatnih namjetenika, S t r u n o g saveza p o m o r a c a , Saveza grafiara i Saveza hrvatskih
eljezniara, o s n u j e jedinstveni sindikat za NDH, koji bi u sebi sintetizirao sve zdrave e l e m e n t e sindikata totalitarnih zemalja. (Novi list, 4. V 1941). Oito je da se ova ideja kasnije pokuala realizirati
u okviru Glavnog saveza stalikih postrojbi.
71
P r e m a izjavi M. Magdia, Glavni savez nije p o a o dalje od faze, da b u d e centrala za u b i r a n j e
i r a s p o r e i v a n j e lanskih prinosa, s j e d n e strane, a za i m e n o v a n j e raznih dunostnika u pojedinim
savezima s d r u g e strane. (Kao u bilj. 65).
72
Ti sukobi doveli su do smjenjivanja A. Seitza s funkcije glavnog savezniara, na to je mjesto tada bio postavljen I. Orani. (Isto).
73
VII, F o n d NDH, kut. I. O. 9. ist. mat. V. Blakova. Usp. i F. Jeli-Buti, Zagreb i u s t a k a Nezavisna Drava Hrvatska, n. dj., 213-214.
terora
kazneno
zakonodavstvo
U realizaciji prikazane koncepcije o ustakoj dravi, tj. njenom politikom i drutvenom sistemu, pitanje rasne politike postavljalo se kao temeljno u praksi ustakog reima. Ono je i u ideolokoj razradi programa ustatva dobilo znaajno mjesto, o emu dovoljno svjedoe naprijed istaknuti momenti. Zbog toga se, uz politiku i drutvovnu
revoluciju, s jednakim znaenjem ukazivalo na rasnu revoluciju bez koje je nezamislivo konano utemeljenje NDH.
Po svojim metodama i oblicima rasna politika se u NDH od samog poetka izgraivala u pravi sistem. U cilju ostvarivanja osnovne tendencije te politike: da od NDH treba stvoriti isti hrvatski ivotni prostor, koji e omoguiti egzistenciju iste hrvatske
nacije, za to je ivotni uvjet istrebljenje u prvom redu Srba i Zidova, koji su proglaeni najveim neprijateljima hrvatskog naroda pa njima nema mjesta u Hrvatskoj
- nastojalo se itavom tom sistemu dati karakter legalnosti, poevi od politike propagande najviih ustakih predstavnika, do stvaranja posebnog kaznenog zakonodavstva
i odgovarajuih ustanova.
Drugi bitan aspekt za potpunije razumijevanje politike stvaranja iste hrvatske nacije ogledao se u tendenciji tzv. unutranjeg preiavanja, tj. istrebljenja svih onih
Hrvata i Muslimana, koji su zbog svog nehrvatskog ponaanja oznaeni kao izdajnici
koji ine ljagu na tijelu iste hrvatske nacije. Prema tome, uzimajui u cjelini navedene
tendencije, moe se govoriti o sistemu i politici terora ustaa u NDH. Dakle, sistem ustakog terora imao je s jedne strane svoju izrazitu rasnu komponentu koja se ogledala
u biolokom unitavanju i progonima srpskog i idovskog stanovnitva, a s druge strane,
komponentu spomenutog radikalnog unutranjeg preiavanja, koja se ogledala u
fizikom uklanjanju i onemoguavanju svih onih snaga u hrvatskom i muslimanskom
stanovnitvu, koje se nisu mogle pomiriti s politikom novog reima u najirem smislu
rijei. Upravo se u takvom pristupu najvjernije ogleda ustako poimanje hrvatske nacije.
Zbog svega toga je i sagledavanje svih dimenzija sistema i politike terora ustakog
reima osjetno sloeno i zahtijeva uzimanje u obzir mnogobrojnih faktora. Dok je politika istrebljenja Srba i idova poprimila najire razmjere ve od samog poetka, temeljei se na rasistikim motivima, ona nije mogla imati sline konsekvence s obzirom na
hrvatsko i muslimansko stanovnitvo, jer joj pristup nije bio isti. Radilo se o vrlo jasnoj
propagandi i provoenju tendencije biolokog unitavanja prvih u ime zatite drugih.
Meutim, ubrzo je nastupio i proces sve vidljivijeg terora ustakog reima i nad hrvatskim i muslimanskim stanovnitvom, motiviran i potican sve vidljivijim otporom ba toj
politici koja se u ime njega vodila. Zbog toga e u daljnjem razvoju i cjelokupni sistem
terora gubiti onako jasno zacrtane spomenute bitne komponente, i pretvoriti se poglavito u jedinstvenu praksu krvavog nasilja nad itavim stanovnitvom NDH, koja je prvenstveno bila motivirana potrebom borbe protiv snaga naroda to su se pojavile kao
ruitelji ustakog reima i Nezavisne Drave Hrvatske. Time je, s druge strane, i sistem
terora sve vie bio podreivan zahtjevima cjelokupnog okupacionog sistema Nijemaca
i Talijana na podruju Jugoslavije, prvenstveno Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Koliko su ustae bili zaokupljeni pitanjem odnosa prema Srbima i idovima, najuvjerljivije svjedoi injenica da su meu prvim zakonskim odredbama u NDH donesene upravo one koje su se odnosile na to pitanje. Iz toga proizlazi da su konkretne
pripreme bile obavljane jo otprije, tj. u krugu oko Pavelia u emigraciji. Prema tome,
antisrpska i antiidovska kampanja, odmah povezana s parolama istrebljenja, bila je
sankcionirana od samoga poetka.
Prvi zvanini tekst u tom smislu, koji e postati formalno-pravni temelj itavom
daljnjem kaznenom zakonodavstvu, bila je Zakonska odredba za obranu naroda i drave, koju je Paveli javno proglasio ve 17. travnja. Karakteristina je formulacija prva
dva lana u odredbi:
1. Tko bilo na koji nain povrijedi ili je povrijedio ast i ivotne interese hrvatskog
naroda ili bilo na koji nain ugrozi opstanak Nezavisne Drave Hrvatske ili dravne vlasti, pa makar djelo i ostalo samo u pokuaju, ini se krivcem zloinstva veleizdaje.
2. Tko se uini krivcem zloina u toki 1. navedenoga ima ga stii kazna smrti. U
odredbi se dalje navodi da za sudovanje na osnovu nje, ministar za pravosue postavlja po potrebi izvanredne narodne sudove od tri osobe, koji bi imali karakter i kompetencije prijekog suda. 74
Navedene formulacije oigledno pokazuju da kompetentni organi vlasti i prijeki sudovi dobivaju izvanredno velika ovlatenja i slobodu ponaanja. Odredba, naime, a ni
jedna njena kasnija dopuna i tumaenje, ne definiraju navedene pojmove kao to su
ast i ivotni interesi hrvatskog naroda i zloinstvo veleizdaje, to znai da je sve
to bilo preputeno vlastitim ocjenama. Da se u samoj praksi upravo za tim teilo, tj. formulacije odredbe maksimalno iskoritavale, nedvojbeno svjedoi i njeno naknadno tumaenje, koje je poetkom svibnja 1941, u vidu posebne odredbe, dao M. Puk kao ministar pravosua. U njoj se, naime, spomenuta osnovna optuba povrede asti i ivotnih
interesa hrvatskog naroda, od tada dijeli u dvije zasebne formulacije, a to znai i dvije
odvojene optube. 7 5 Za ovu odredbu treba jo napomenuti d a j e imala retroaktivno djelovanje.
Istodobno su osnovani izvanredni narodni sudovi, preko kojih se odredba odmah poela primjenjivati; ti su sudovi dobili i jo neka ira ovlatenja. 76 U Zagrebu je
Izvanredni narodni sud postavljen ve 17. travnja, a uskoro zatim jo jedan. 77 Odmah
je uslijedilo imenovanje tih sudova i u drugim veim mjestima: Karlovcu, (dva suda),
Gospiu, Varadinu, Bjelovaru, Tuzli, Banjoj Luci, Osijeku. Ti su sudovi iz dana u dan
razvijali sve opseniju djelatnost, radei esto bez ikakvog proceduralnog postupka. Izvanredni sudovi su - istie Balen - odmah razvili opsenu djelatnost, izriui na stotine
i tisue presuda. Dovoljno je bilo da ovjek u privatnom ivotu prigovori to kojem ustai, da ga ovaj optui zbog povrijede asti hrvatskoga naroda i izvede pred sud, koji
e ga proglasiti veleizdajnikom i osuditi na smrt. Dovoljno je bilo da koji ustaa poeli
kakvu idovsku ili srpsku radnju pa da vlasnika optui zbog sabotae i izvede pred
sud, gdje je odmah bio proglaen veleizdajnikom i strijeljan, a radnja dodijeljena tome
ustai. Dovoljno je bilo da neki ustaa optui kojeg demokratskog Hrvata - komunistu,
radievca, samostalca - da je protiv ustakog reima i ve je dospijevao na izvanredni
sud, pronaen veleizdajnikom i strijeljan! Ove su se metode prvih dana primjenjivale
masovno naroito na Srbe i idove, a kasnije i na Hrvate. Hiljade nevinih ljudi - samo
zato to su roeni u pravoslavnoj ili idovskoj vjeri, ili to nisu bili ustae - postrijeljano
74
Narodne novine, 17. IV 1941. P o s e b n o m n a d o p u n o m o d r e d b e bilo je o d r e e n o da za kanjiva djela po njoj, p r e d izvanrednim n a r o d n i m s u d o m k a o i p r e d r e d o v n i m sudovima vrijedi
opi dio k a z n e n o g zakonika od 27. sijenja 1929. (Narodne novine, 2. V 1941). Daljnjom n a d o p u n o m
bilo je o d r e e n o da e se s m r t n e kazne izvravati strijeljanjem. (Narodne novine, 8. V 1941).
75
Krivcem zloinstva veleizdaje u smislu t. 1. zakonske o d r e d b e za o b r a n u n a r o d a i drave
ini i onaj, koji na bilo koji nain povrijedi s a m o ast hrvatskog n a r o d a kao i onaj, koji na bilo koji
nain povrijedi s a m o ivotne interese hrvatskog naroda. (Narodne novine, 10. V 1941).
76
I s t o d o b n o je nadlenost izvanrednih n a r o d n i h sudova p r o i r e n a i na sva djela sakrivanja
i stavljanja izvan p r o m e t a svake r o b e koja prelazi redovitu najnuniju potrebu. (Narodne novine,
18. IV 1941).
77
Usp. F. Jeli-Buti, Zagreb i ustaka Nezavisna Drava Hrvatska, n. dj., 210.
je i pobijeno bez ikakva razloga! Tako je Paveli ve prvih dana uveo pomou tih sudova
krvavu strahovladu kakve ne poznaje historija hrvatskog naroda, a ni drugih naroda. 78
Tako su bili udareni temelji krvavog ustakog terora, koji je, osim toga, od poetka
bio obiljeen i sve uestalijim masovnim pokoljima, ijim izvriocima nije bila potrebna
nikakva administrativna procedura.
Mjesec dana kasnije uslijedilo je osnivanje prijekih sudova. Za razliku od izvanrednih narodnih sudova, ovi su sudovi imali odreen teritorij koji se podudarao s podrujem pojedinog sudbenog stola. Ti sudovi su imali svoja sjedita u Zagrebu (gdje su
bila tri suda), Bihau, Gospiu, Mostaru, Osijeku, Petrinji, Sarajevu, Travniku i Tuzli.79
Njihovo osnivanje javno se oglaavalo na podrujima gdje je trebalo da djeluju. Prema
Zakonskoj odredbi o prijekim sudovima trebalo je da se sudi za kanjiva djela iz pojedinih lanova kaznenog zakonika od 27. sijenja 1929, ali je bila bitna formulacija, prema kojoj . . . onaj, koji sakriva ili bilo na koji nain prua pomo osobama, za koje moe
sumnjati, da su izvrile neko od tih 'kanjivih djela' ili . . . da pripremaju izvrenje kojega od tih djela, potpada pod prijeki sud. Prema odredbi, za sva ova kanjiva djela
uinjena od dana proglaenja prijekoga suda odreuje se pred prijekim sudom kazna
smrti strijeljanjem. 80 Uspostavom prijekih sudova bio je dakle jo vie proiren i pojaan specijalni sudski sistem za primjenu terora, to je s druge strane nedvojbeno svjedoilo o sve irim razmjerima tog terora. U samoj praksi, bivalo je sve vidljivije da u stvari i nema bitnih razlika izmeu izvanrednih narodnih sudova i prijekih sudova. Razlika, koja se prema odredbi o prijekim sudovima ogledala u preciziranju postupka u odreenom pravnom obliku, u samoj praksi nije vidljivije dolazila do izraaja. To je jasno
potvrdila i dopunska zakonska odredba, krajem svibnja 1941, po kojoj u budue izvanredni narodni sudovi (...) imaju suditi po postupku propisanom u zakonskoj odredbi o prijekim sudovima. 81
Daljnja etapa u stvaranju kaznenog sudskog mehanizma bilo je osnivanje tzv. pokretnih prijekih sudova, o emu je krajem lipnja 1941. donesena posebna zakonska
odredba. 82 Za razliku od prethodnih sudova pokretni prijeki sudovi protezali su svoju nadlenost na itav teritorij NDH. Prema tome, odredbom nije bila odreena teritorijalna, tj. mjesna nadlenost tih sudova, ve je ministar pravosua i bogotovlja imao
pravo d a j e odredi u svakom konkretnom sluaju. Sadraj rada tih sudova bio je isti kao
i prethodnih, tj. zakonska odredba je precizirala ista kanjiva djela.
Prvi Pokretni prijeki sud osnovan je u Zagrebu 24. VI1941. i bio nadlean za itavu
NDH do sredine srpnja, kada je uspostavljen isti sud u Sarajevu, koji je obuhvaao podruja Bosne i Hercegovine. Kasnije su osnovana jo tri suda u Zagrebu, zatim u Banjoj
Luci, Bihau, Brkom, Derventi, Viegradu. 83
U daljnjem usavravanju mehanizma specijalnog kaznenog sudstva, Paveli je, sredinom srpnja 1941, izdao posebnu odredbu o osnivanju tzv. velikih izvanrednih narodnih sudova. 84 Oni su bili osnovani s posebnom svrhom. Naime, ministar pravosua i
bogotovlja mogao je uputiti na ponovnu razpravu pred te sudove svaku kaznenu
78
stvar, koja je konano rijeena osudom ili zakljukom bilo kojeg od prethodnih spomenutih sudova. Spomenutom odredbom su sjedita ovih sudova bila u Zagrebu i Sarajevu, ali se njome ujedno propisuje da nadleni ministar moe odrediti i drugo mjesto, gdje e ovi sudovi voditi razpravu. Potreba za osnivanjem ovih sudova ukazala se,
naime, u dotadanjoj praksi, jer ministar pravosua nije mogao sprijeiti donoenje pojedinih osuda postojeih sudova. Radilo se prvenstveno o pojedinim oslobaajuim
osudama do kojih je dolazilo, pa se najee interveniralo smjenom neposlunih sudaca u dotinom sudu. Trebalo je dakle, da veliki izvanredni narodni sudovi u prvom
redu sprijee takve pojave. To svjedoi i njihov sastav, koji ini pet sudaca, od kojih su
dvojica suci viih redovnih sudova, dok su trojica u pravilu bila pojedini ustaki funkcioneri. 85
Mehanizam specijalnog sudstva sve je vie razgranjavao svoju djelatnost, to je, dakako, prvenstveno ovisilo o stvarnom razvoju situacije u NDH. Ba to razgranjavanje dokazom je sve nepovoljnijeg razvoja situacije za stabilnost ustakog reima. Zbog toga
specijalno sudstvo vidljivo proiruje sadraj svoje djelatnosti. Zapoevi da radi poglavito na provoenju politike terora nad srpskim i idovskim stanovnitvom, te dakako
i nad svima onima ije je ponaanje ocijenjeno kao in povrede asti i ivotnih interesa
hrvatskog naroda, mehanizam specijalnog sudstva ubrzo je osjetno proirio tu svoju
prvobitnu zadau, zbog koje je u stvari i bio osnovan. U okvir njegovih kompetencija
ubrzano je, putem brojnih zakonskih nadopuna, ulazio sve vei broj najrazliitijih
kanjivih djela, koja su okvalificirana kao zloinstvo veleizdaje na osnovu one, temeljne zakonske odredbe za obranu naroda i drave. Razgranjavanjem te djelatnosti
sve su se vie preuzimale zakonske odredbe iz vremena estojanuarske diktature, ije
formalno-pravno usvajanje nije izazivalo nikakvih nedoumica. 86 Meutim, ipak je na naglo poveanje okvira djelatnosti tog sudstva prvenstveno utjecao sam razvoj politike
situacije, te razliite pojave izraavanja nezadovoljstva sa ustakim reimom u sve irim
razmjerima. Takva kanjiva djela postala su karakteristina za itavo stanovnitvo, pa
su se u radu specijalnih sudova sve vie gubili prvanji kriteriji. Osobito su karakteristine dvije posebne zakonske odredbe kojima se vrila promjena i nadopuna odredaba o prijekim i pokretnim prijekim sudovima, donesene prvih dana srpnja 1941. godine. Paveli je, naime, 5. srpnja proirio kompetencije prijekih i pokretnih prijekih sudova, pred koje e biti stavljen i onaj:
1. koji pisanjem, tiskanjem, izdavanjem ili irenjem knjiga, novina, proglasa, letaka
ili slika ili na bilo koji drugi nain vri promibu ili ide za tim, da stvori uvjerenje i raspoloenje kod drugih, da se neki dio Nezavisne Drave Hrvatske odcijepi iz cjeline, ili
kao samostalna drava, ili da se spoji s kojom drugom dravom, ili da se promijeni dananje dravno ureenje, ili da se promijeni politiki ili drutveni poredak u dravi, ili
da se ugui ustaki pokret;
2. koji pisanjem, tiskanjem ili irenjem letaka, slika, proglasa ili novina, ili inae iznosi ili pronosi lane tvrdnje s namjerom, da izvrgne ruglu ili preziru dravne ustanove
ili drutveni poredak u dravi ili ustaki pokret ili ustake postrojbe, ili koji na spomenuti nain neto iznosi i pronosi s namjerom da stvori neraspoloenje proti dravnim
ustanovama, zakonskim odredbama ili naredbama oblasti ili proti politikom ili drutvenom poredku i dravi ili proti ustakom pokretu ili proti ustakim postrojbama;
3. koji dri kod sebe letak, knjigu ili novine koje svojim sadrajem vre promibu
komunizma ili koje sadravaju kakvo drugo kanjivo djelo proti obstanku drave i nje85
1 i - USTASE I NDH
161
zinu ureenju ili proti dravnoj vlasti ili proti javnom miru i poredku ili proti Poglavniku ili proti onima, koji ga po ustavu zamjenjuju, ili proti ustakom pokretu ili proti
ustakim postrojbama. 87
Odmah zatim, 10. srpnja 1941, Paveli je izdao drugu odredbu, u kojoj se navodi:
Pred prijeki sud odnosno pred pokretni prijeki sud bit e stavljen tko bez oblastnog odobrenja:
1. slua vijesti krugovalnih postaja sa sjeditem u dravama, koje su u neprijateljstvu s Nezavisnom Dravom Hrvatskom ili s kojom od velesila osi;
2. slua vijesti krugovalnih postaja, koje su neprijateljski raspoloene prema postojeem poredku u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj;
3. daje vijesti bilo s kakve krugovalne postaje proti postojeemu poredku u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj;
4. izgrauje krugovalne postaje, daje sredstva za to ili bilo na koji nain omoguuje
ili pomae njihov rad;
5. tko u roku od tri dana ne uini propisanu prijavu svoga boravka redarstvenoj
oblasti u sluaju promjene svoga boravita; a isto tako i kuevlastnik, kuepazitelj i sustanari, kojima se u kui odnosno u stanu nae osoba, koja u roku od tri dana nakon dana
useljenja nije izvrila propisanu prijavu svoga boravka. 88
Te odredbe pruaju uvjerljivu sliku politike situacije u NDH, koju je, ve u ljeto
1941, tj. nekoliko mjeseci po njenom proglaenju, obiljeavao osjetan napor ustakog reima za ouvanje vlastite sigurnosti, to je ve naila na konkretan otpor. Sadraj odredaba karakteriziraju ovi bitni momenti: a) vidljiv porast politikog neraspoloenja u stanovnitvu, manifestiran u razliitim oblicima; b) sve prisutnija politika akcija komunista; c) kvalificiranje tolikog broja kanjivih djela, ukazuje na totalitet politike terora
ustakog reima. I sam sistem specijalnog sudstva preuzima tako iroku kontrolu ponaanja stanovnitva, da nita ne ostaje izvan njegova domaaja. Uskoro e to pogotovu
postati vidljivo, kada prijeki i pokretni prijeki sudovi proire svoju nadlenost i na sva
kanjiva djela s podruja proizvodnje i prodaje ivenih namirnica i drugih osnovnih
ivotnih potreptina. 8 9 Prema tome, specijalno sudstvo postaje osnovna poluga u cjelokupnoj sudskoj praksi ustakog reima, jer je potpuno bacilo u sjenu redovne sudove,
koji su tek formalno egzistirali, iako je trebalo da samo oni zvanino predstavljaju sudski sistem NDH. 90
Politika
terora
nad Srbima
Politici istrebljenja Srba i idova u NDH, pristupalo se u okviru jedinstvene politike kampanje. Meutim, odmah treba ukazati i na odreene razlike, tj. specifinosti
u pogledu postupka prema Srbima i Zidovima. Bioloko istrebljivanje Srba i Zidova sa
zadaom stvaranja istog ivotnog prostora Hrvatima i Muslimanima, koji - prema ust a a m a - i n e hrvatski narod, bio je jedinstven strategijski cilj s odreenim razlikama
87
u njegovoj realizaciji. Dok je rjeavanje pitanja idova imalo svoj uzor u rasnoj politici Treeg Reicha, dotle se pitanje Srba postavilo kao specifian problem ustakog
reima. Konkretna politika prema idovima postavljala se u manje sloenom obliku, jer
se u stvari radilo o doslovnom kopiranju metoda njemake rasne politike. S druge
strane, rjeavanje pitanja Srba pokazalo se od samog poetka znatno sloenijim, na
to je utjecao niz faktora. Zbog svega toga je u politikoj propagandi, koja je trebalo da
bude tuma terora nad Srbima i Zidovima, na neki nain postavljano vee teite na
kampanju protiv Srba.
Ta kampanja poprimila je od samog poetka sva svoja bitna obiljeja. Sjedne strane
voena je iroka propaganda, kojoj su nosioci bili najvii ustaki funkcioneri, a s druge,
istodobno su uslijedile konkretne akcije terora razliitih oblika. Treba istai da je politika propaganda protiv Srba u biti bila nastavak onih ve konstatiranih gledita to
su ih ustae formulirali o srpskom pitanju prije dolaska na vlast u NDH. Sada je trebalo da ta propaganda, u daleko irim razmjerima, bude neposredan uvod u konkretnu
praksu. U svom uvodniku, 11. travnja 1941, Hrvatski narod je dovoljno jasno navijestio
tu praksu. Hrvatski narod nije tokom svoje slavne ali krvave povijesti podnio razmjerno toliko rtava u krvi i u imetku koliko je podnio u posljednjih dvadeset i dvije godine.
U ovom pretekom razdoblju, u kojem je poloeno na oltar Domovine sve to se od jednog potlaenog naroda moglo maksimum oekivati, krvavo su se zamjerili uz nae vjekovne neprijatelje domae Srbe i Srbijance jo i oni pripadnici nove Hrvatske, koji su
svijesno i zlonamjerno pomagali ove nae neprijatelje, bilo iz osobne koristi bilo iz stranakih i politikih rauna. List zakljuuje parolom: Njima e suditi pravedni hrvatski
narod. Ta parola postat e temeljna i na nju e se ustae stalno pozivati, bilo u cilju iniciranja konkretnih akcija, bilo u smislu njihova opravdavanja. 91
Glavni val ustake propagande protiv Srba uslijedio je tokom svibnja i lipnja 1941.
Radi se u prvom redu o mnogobrojnim organiziranim politikim skupovima irom
NDH na kojima su istupali pojedini visoki ustaki funkcioneri tumaei i propagirajui
ciljeve novoosnovane NDH, ustakog pokreta i ustatva, Pavelia kao voe i osloboditelja hrvatskog naroda, te osnovnih zadaa koje se postavljaju pred ustaki reim. Ba
je u tom okviru doao do osobitog izraaja, poziv na kampanju protiv Srba i Zidova.
Meu najaktivnijima u toj propagandi bili su Mile Budak, Mladen Lorkovi, Aleksandar
Seitz, Andrija Artukovi, Jozo Dumandi, Matija Kovai, Viktor Guti, Milovan Zani,
Mate Frkovi, Mirko Puk. 92
U tim istupima ustakih funkcionera, kao i cjelokupnoj propagandi, uoavaju se tri
bitna momenta:
1. Polazilo se od osobitog naglaavanja teze da Srbima i idovima nema mjesta u
Hrvatskoj, tj. u NDH, jer su se oni na taj prostor naknadno doselili, pa on nije njihova
prava domovina. Prema rijeima M. Budaka, oni su neprijatelji, koji dooe simo, pa
moraju i seliti bilo silom bilo milom. Posebno u vezi sa Srbima, Budak je isticao: (...)
mi imamo ne samo pravo nego i dunost traiti od ovdanjeg pravoslavnog ivlja, da taj
ivalj uvidi, to jest i da se prema tome snae. Imamo zato pravo govoriti, ako je tko Srbin ima Srbiju, i to je njegova domovina. 93
9
' Paveli je tu parolu u s p o m e n u t o m govoru 21. V 1941, p a r a f r a z i r a o ovim rijeima: Prola
su v r e m e n a kad je hrvatski narod bio p r e d m e t o m . Sada je hrvatski n a r o d gospodar, a sve e d r u g o
biti njegovim p r e d m e t o m . (Ustaa, 22. V 1941).
92
Skupovi su odrani u Gospiu, Peruiu, Daruvaru, Sisku, Dugoj Resi, Glini, urevcu, Novoj Gradiki, Otocu, Senju, Omiu, Delnicama, Krievcima, SI. B r o d u , Ogulinu, Vinkovcima, Drniu, Sarajevu, Ludbregu, Slunju, Zelini, Novom Marofu, Zlataru, Varadinu, Osijeku, B a n j o j Luci,
Karlovcu, Z e m u n u , Koprivnici, Prijedoru, S a n s k o m Mostu, akovu, S a m o b o r u , Brinju, D o n j e m Miholjcu.
93
B u d a k u govoru u SI. B r o d u . (Hrvatski narod, 16. VI 1941).
2. U vezi s gornjom tezom posebno se nastojalo ponaanje Srba u Hrvatskoj prikazati kao konstantnu opasnost za egzistenciju hrvatskog naroda i njegove tenje za nacionalnim osloboenjem. Na dranje Srba ukazivano je kao na strane elemente, koji
su uvijek bili protivnici svake oslobodilake borbe hrvatskog naroda. 94 Prema rijeima M. ania o odnosima izmeu Srba i Hrvata u prolosti . . . znamo da oni nama nikada dobro nisu eljeli, niti o nama dobro mislili. 96
3. Jasno se ukazivalo na konkretne mjere, koje treba poduzeti protiv Srba, tj. koje
treba da dovedu do rjeenja srpskog pitanja u NDH. Osobito se nastojalo rjeavanje
pitanja Srba prikazati kao veoma akutno i od ivotnog znaenja za daljnji opstanak
NDH. Mi ustae znademo - izjavljivao je M. ani - da dok se to pitanje Srba ne rijei,
da e ova drava biti uznemiravana. 96 Iz toga je proizlazio i zakljuak da osnivanje NDH
i dolazak ustaa na vlast stvaraju potrebne' uvjete da se konano pristupi rjeavanju
srpskog pitanja. 97 Osobito je bilo karakteristino isticanje ustake lozinke u pogledu
Srba, koja je glasila: Ili mi se pokloni ili ukloni.
Politika kampanja vodeih ustaa protiv Srba bila je u pravom smislu rijei javni
poziv za provoenje konkretne politike prema srpskom stanovnitvu, a u isto vrijeme
potvrda i opravdanje postojeeg terora, koji je u proteklom kratkom razdoblju ve ispoljio svoja najmonstruoznija obiljeja. Teror koji je do tada bio provoen nad Srbima,
dobio je samo jo vie poticaja.
Sve to pokazuje da se teror nad Srbima u NDH pretvarao u pravi sistem, iako mu
nije prethodila onako organizirana zakonodavna inicijativa kao to je to bilo u odnosu
na idove, kojima je bilo namijenjeno i posebno rasno zakonodavstvo.
Ipak je jedno od obiljeja terora nad Srbima u prvim mjesecima bilo i donoenje
niza administrativnih mjera, koje su objavljivane poglavito u vidu zakonskih odredaba. Putem njih bila su zabranjivana pojedina nacionalna i vjerska obiljeja s ciljem zabrane upotrebe srpskog imena. Tako je Paveli ve 25. travnja izdao Zakonsku odredbu o zabrani irilice a 3. svibnja Zakonsku odredbu o prijelazu s jedne vjere na drugu. Poetkom lipnja izdana je naredba o ukidanju svih srpsko-konfesionalnih pukih
kola i zabavita. Sredinom srpnja izdana je naredba o ukidanju naziva srpsko-pravoslavna vjera s obrazloenjem da nije vie u skladu s novim dravnim ureenjem,
94
96
U govoru na s k u p u u Daruvaru. (Hrvatski narod 6. VI 1941). ani je u govoru na u s t a k o m
z b o r u u Novoj Gradiki, nekoliko d a n a ranije, izjavio: Ustae! Da znate: Ja govorim otvoreno: Ova
drava, ova naa d o m o v i n a m o r a biti H r v a t s k a i niija vie. I zato oni koji su doli ovamo, ti t r e b a
i da odu. Dogaaji kroz stoljea, a osobito ovih dvadeset godina p o k a z u j u d a j e tu svaki k o m p r o m i s
iskljuen. Ovo ima biti zemlja Hrvata i nikog drugoga i n e m a te m e t o d e , koju mi n e e m o kao ustae
upotrebiti, da n a i n i m o ovu zemlju zbilja h r v a t s k o m i da je oistimo od S r b a koji su nas stotine
godina ugroavali i koji bi nas ugrozili p r v o m zgodom. Mi to ne tajimo, to je politika ove drave
i to kad izvrimo, izvrit e m o s a m o o n o to pie u ustakim naelima. (Novi list, 3. VI 1941; citat
donosi i V. Novak, M a g n u m crimen, n. dj., 606). U govoru na z b o r u u Dugom selu, A. Seitz je izjavio:
U Hrvatskoj vie n e m a mjesta strancima. S r b i m a i idovima je zauvijek odzvonilo. (...) To hrvatska ustaka vlast hoe, a to o n a hoe, to e se i dogoditi. (...) Da bi na Poglavnik svoje djelo m o g a o
izvriti p o t r e b n o je da s neogranienim p o v j e r e n j e m i v j e r o m u Njega i Njegovu vladu p r i m a t e svaku njegovu o d r e d b u . (...) S r b a i Zidova niti moe biti, niti e ih biti, j e r zato jami hrvatska vojska
i hrvatski Ustae. (Hrvatski narod 24. VI 1941).
97
M. Puk je u s p o m e n u t o m govoru na izboru u Glini izjavio: U povelji cara Leopolda stoji ve
napisano, da e ti elementi (tj. Srbi, F. J.), koji su k n a m a doseljeni, otii natrag kad d o e vrijeme,
a sad je to vrijeme dolo. (Hrvatski narod 3. VI 1941).
101
Tajni d o k u m e n t i o o d n o s i m a Vatikana i ustake NDH, n. dj., 90; M. Peren, Ustaki logori,
Zagreb 1966, 16.
102
P r e m a n a r e d b i MUP-a NDH od 10.V 1941, t r e b a l o je otpustiti iz slube sve Srbijance, pri
e m u se po svoj prilici mislilo na o n e Srbe, koji su se doselili na p o d r u j e Nezavisne Drave Hrvatske poslije 1. sijenja 1900.godine i na njihove p o t o m k e , k a k o je to precizirano u p o s e b n o j odredbi d o n e s e n o j m j e s e c d a n a kasnije. (Narodne novine, 7. VI 1941). T a k o e r se n a r e u j e da od ostalih Srba t r e b a otpustiti o n e koji su se isticali p r o t u h r v a t s k i m r a d o m , a oni, koji b u d u zadrani
u slubi ne smiju biti na r u k o v o d e i m poloajima. O n j i m a t r e b a podnijeti k o n k r e t n e razloge i dokaze da su dostojni i potrebni da b u d u zadrani u slubi. (VII, F o n d NDH, kut. 171-a, br. reg. 2/ 1).
U istom n a r e e n j u MUP-a o o t p u t a n j u iz slube bili su o b u h v a e n i i Crnogorci, ali je MUP 14. V
1941, d o n i o n a r e d b u po kojoj se s C r n o g o r c i m a ne smije p o s t u p a t i k a o sa Srbima. U njihovu linost, imovinu i n a m j e t e n j e vlasti ne smiju dirati, j e r su oni dravljani drave prijateljskog n a r o d a
ije dravljanstvo do d a n a s nije u r e e n o . U vezi s tim, ispravnim C r n o g o r c i m a se s m a t r a j u oni
koji p o s j e d u j u iskaznice C r n o g o r s k o g n a c i o n a l n o g komiteta, iji je p r e d s t a v n i k u Zagrebu bio Savo
M. tedimlija. (VII, F o n d NDH, kut. 171, br. reg. 10/4).
Karakteristian p r i m j e r o d u z i m a n j a imovine bilo je d o n o e n j e Zakonske o d r e d b e o nekretn i n a m a tzv. dobrovoljaca, koja se p r v e n s t v e n o odnosila na Srbe, s o l u n s k e dobrovoljce. P r e m a
njoj, sva i m a n j a to su bila podijeljena tim dobrovoljcima, p r o g l a e n a su i m o v i n o m NDH i nitko
od njihovih d o t a d a n j i h vlasnika i p o s j e d n i k a nema p r a v o na bilo k a k o v u o d t e t u za tu zemlju niti
za bilo to, na toj zemlji sagraeno. (Narodne novine, 18. IV 1941).
,03
P. Moraa, Jugoslavija 1941, B e o g r a d 1971, 45.
104
Tako je n p r . Viktor Guti, ustaki povjerenik u B a n j o j Luci, izdao 24. IV 1941, n a r e d b u da
u r o k u od 5 d a n a m o r a j u napustiti teritorij NDH sve o s o b e s p o d r u j a V r b a s k e banovine, koje su
rodom i porijeklom iz Srbije i C r n e Gore, bez obzira na zanimanje. Koliko je, m e u t i m , bio irok
i nedefiniran p o j a m na koje se sve o s o b e n a r e d b a odnosi, p o k a z u j e f o r m u l a c i j a da se m o r a j u iseliti
i o n a lica koja obzirom na svoj loi d o s a d a n j i rad i vladanje u j a v n o m ivotu, nijesu zasluila da
i dalje uivaju g o s t o p r i m s t v o Drave Hrvatske. U n a r e d b i je s a d r a n a i prijetnja da e svatko t k o
se t o m e ne pokori biti silom iseljen. (Hrvatska krajina, 24. IV 1941).
U daljnjoj praksi zapoetog sistema terora protiv Srba hapenja su bila sve karakteristinija. Posebno dolaze do izraaja hapenja Srba pojedinaca, koji su se vie ili manje isticali u javnom politikom ivotu za vrijeme Jugoslavije i iju su djelatnost ustae
okvalificirali kao protuhrvatsku. Pod udar hapenja prvenstveno su doli ugledniji lokalni predstavnici srpskih stranaka SDS-a, JRZ, JNS, mnogi posjednici i trgovci, pravoslavni sveenici, intelektualci. Nareeno je da se prikupe podaci o njihovom imovinskom stanju i politikoj djelatnosti, te da se dostavljaju Rasno-politikom povjerenstvu.' 06 Karakteristina su bila hapenja na osnovu tzv. etnikih lista, od kojih su
mnoge liste ustae sastavili po vlastitom nahoenju, oznaavajui pojmom etnika
svakog uhapenog Srbina. 106
Odmah je uslijedila i akcija za stvaranje koncentracionih logora. Bila su to tzv. sabiralita u koja su dovoeni uhapeni Srbi, Zidovi, Cigani (Romi) kao i svi oni koje je
reim zatvarao zbog njihova antifaistikog raspoloenja. Prema tome, ovi logori, postaju vana institucija ustakog reima, kojoj e on poklanjati posebnu panju sve do svoga
sloma.
Pored zatvaranja sve veeg broja Srba u logorima, gdje su se poela ubrzo vriti masovna ubojstva, uslijedili su na raznim mjestima i masovni pokolji. Meu tim brojnim
ubojstvima posebno treba navesti niz veih masovnih pokolja srpskog stanovnitva. U
selu Gudovcu, kraj Bjelovara, ustae su 27/28. travnja strijeljali 184 seljaka Srbina. U
Blagaju, na Kordunu, gdje su pozvali odrasle Srbe iz Veljuna i okolnih zaselaka, ustae
su poubijali oko 250 seljaka, koji su se odazvali pozivu. Nekoliko dana kasnije, 11/12.
svibnja, izvren je masovni pokolj oko 300 Srba u Glini. 107 U toku lipnja uslijedili su novi
vei pokolji u Hercegovini. U okolici Ljubinja, ustae su 2. lipnja otpoeli masovni pokolj
u kojemu je stradalo oko 140 seljaka Srba. Tri dana kasnije, ustae su poklali oko 180
seljaka iz sela Korita kod Gacka. Zatim, 23. lipnja, ponovo blizu Ljubinja, ubijeno je oko
160 ljudi, a u tri sela blizu Gacka oko 80 mukaraca, ena i djece. Dva dana kasnije, uslijedio je pokolj oko 260 ljudi u nekoliko sela stolakog kotara. Istodobno je kod Opuzena, blizu Metkovia, strijeljano oko 280 Srba, uhapenih na podruju kotara Stolac.
U blizini Ljubukog pobijeno je 30. lipnja oko 90 Srba, dovedenih iz apljine. 108 U lipnju
je dolo do pokolja Srba na podruju sjeverne Dalmacije. Pokolji su zapoeli velikim
hapenjima seljaka Srba na podruju drnikog i kninskog kotara. Najprije je 15. lipnja
105
Tako je u s t a k o povjerenitvo u Sarajevu zatrailo u lipnju 1941. p o d a t k e o i m o v n o m stanju
i politikom djelovanju pravoslavnih sveenika, uitelja, posjednika i trgovaca u pojedinim kotarima Bosne i Hercegovine. U j e d n o m takvom popisu za kotar Tuzlu, za sve imunije S r b e navodi
se da su jako opasni. (Arhiv BiH, Ust. povjer. Sarajevo, neregis.).
106 P r e m a j e d n o m p o d a t k u ustakog lista Hrvatska obnova, 25. V 1941, u n o v o o s n o v a n o m logoru Danica, kraj Koprivnice, nalazilo se zatvoreno p r e k o 1.000 etnika iz raznih krajeva Hrvatske. List navodi da su tu skupljeni oni najgori, koji su najvie j a d a zadavali hrvatskom narodu.
Isti list, 18. V 1941, donosi p o d a t a k d a j e u akovu i okolici u h a p e n vei broj osoba, koji su bili
etnici i pripadali etnikim drutvima. P r e m a pisanju Sarajevskog novog lista, 18. VI 1941, u Graanici su u h a p e n a 33 pripadnika etnikog udruenja, koji su sprovedeni u Zagreb. Ustaki list
Posavska Hrvatska, 23. VII 1941, donosi popis zakletih lanova p o d o d b o r a Udruenja etnika u
SI. B r o d u . P r e m a pisanju Hrvatskog naroda, 10. V 1941, iz Vinkovaca d o v e d e n u Zagreb 101 etnik.
107
O pokoljima u Gudovcu, Blagaju i Glini usp. opirnije u: S. Balen, n. dj., 101 i d.; R. Miti,
Neka sjeanja s Banije, zbornik: Prva godina narodnooslobodilakog rata na p o d r u j u Karlovca,
Gline, Like, Gorskog kotara, Pokuplja i Zumberka, Karlovac 1971, 558 i d.; M. Bardi, Stvaranje prvih partizanskih jedinica na p o d r u j u Moslavine, Zbornik Moslavine, I, Kutina 1968, 240.
108
Opirnije o pokoljima u Hercegovini usp.: Hercegovina u NOB, n. dj., sjeanja U. Danilovia,
S. akote, A. Mievia, O. Ivkovia, S. Skoke, B. Zotovia, L. Pribiia; N. Baji, Komunistika partija
Jugoslavije u Hercegovini u u s t a n k u 1941. godine, n. dj., 206 i d.; Hronologija oslobodilake b o r b e
n a r o d a Jugoslavije, Beograd 1964, 44-45; . Zatezalo-M. Daki, N a r o d n a vlast na K o r d u n u od 1941.
do 1945. godine, Karlovac 1971, 16 i d.
uhapeno u tri sela oko 60 seljaka Srba, koji su zatvoreni u tvravu u Kninu, a zatim nad
njima izvren pokolj. Jedna grupa od oko 50 uhapenih Srba poubijana je na putu KninGraac. U noi 19/20. lipnja ustae su u Kninu i Kninskom polju uhapsili 76 Srba i poubijali ih u Promini. U nekim selima vrlike, drnike i prominske opine ubijeno je od
kraja lipnja do sredine srpnja oko 250 seljaka Srba, meu kojima znatan broj ena i djece. U etiri sela oko Knina ubijeno je do 12. srpnja oko 70 Srba.
U selu Prisoju kod Sinja, uhapeno je oko 90 osoba, koje su zatim ubijene. 1 0 9
U toku srpnja organizirano je niz novih veih pokolja, koji doseu vrhunac krajem
mjeseca. To je i vrijeme poetka oruanog ustanka naroda u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini. U selu Suvaji kod Graaca ubijeno je 1. srpnja oko 300 mukaraca, ena i djece.
U selu Grabovcu kod Petrinje ustae su 24. i 25. srpnja pobili preko 1.200 ljudi. U razdoblju od 20. do 27. srpnja ubijeno je u Prijeboju i okolici nekoliko stotina ljudi. U Primilju je u noi 27/28. uhapeno oko 80 ljudi, koji su pobijeni u Slunju. Sutradan, 28.
srpnja, ustae su ubili oko 180 Srba u blizini Vojnia. Istoga dana je izvren pokolj nad
grupom od oko 50 mukaraca i ena iz sela Polae kod Knina. Slijedio je 29. srpnja veliki
pokolj nekoliko stotina Srba u crkvi u Glini. Prema nekim podacima, krajem srpnja u
Glini je bilo ubijeno oko 2.000 Srba. Istodobno je dolo do masovnog pokolja od oko 500
Srba iz Graaca i okolice. 110 Najvei pokolji na podruju Bosne zbili su se krajem srpnja
u zapadnim podrujima. Pretpostavlja se da je tih dana u kotarima Biha, Bos. Krupa
i Cazin ubijeno oko 20.000 Srba, na podruju kotara Sanski Most oko 6.000, u kotarima
Prijedor i Bos. Novi takoer oko 6 000. Do velikog pokolja dolo je u srpskim selima kod
Duvna, gdje su ustae pobili oko 250 ljudi. Od 29. srpnja nastaju masovni pokolji u livanjskom kotaru, kojima je u narednih mjesec dana obuhvaeno preko 1.000 Srba. 111
U provoenju terora nad srpskim stanovnitvom u ovom periodu sve vie su se obavljala masovna prisilna iseljavanja u Srbiju. Prisilno iseljavanje srpskog stanovnitva
poduzeto je u nekim krajevima NDH i prije negoli su o tome donesene posebne naredbe.
Posebnom naredbom pozvani su 7. lipnja svi Srbi koji su se doselili u podruje Nezavisne Drave Hrvatske poslije 1. sijenja 1900 godine, te njihovi potomci ma kojega
zvanja oni bili, ime se htjelo obuhvatiti i seljake, da se u roku od 10 dana prijave vlastima u mjestu svog boravita. Onaj tko se u oznaenom roku ne odazove tom pozivu,
bio je, prema odredbi, smatran ratnim zarobljenikom. 112 U organizaciji iseljavanja svakako znaajan momenat predstavlja suradnja NDH i njemakih vojnih vlasti. Radilo se
zapravo o planu Nijemaca da se u cilju germanizacije tog podruja, isele Slovenci iz Donje tajerske, pa je to utjecalo i na ustaki plan oko iseljavanja Srba. Na konferenciji u
109
Opirnije o pokoljima u Dalmaciji: D. Plena, Ustanak u K n i n s k o j krajini 1941. godine, Zadarska revija 3/1958, 222-237; D. Gizdi, Dalmacija 1941, n. dj., 174 i d.; O. Egi, Poetak o r u a n e borbe u Bukovici 1941. godine, zbornik: Hiljadu d e v e t s t o e t r d e s e t i prva, Zagreb 1961,17 i d.; S. Kvesi,
Dalmacija u n a r o d n o o s l o b o d i l a k o j borbi. n. dj., 90 i d.
110
Opirnije o tim pokoljima usp.: B. Stanisavljevi, Ustanak n a r o d a Like 1941, Istorijski glasnik, 1-4/1961, 87 i d.; Lika u NOB 1941, n. dj., sjeanja D. ujia, . Jovania, M. K u p r e a n i n a , M.
Baste, S. Saraa, . Pokrajca, M. Veinovia, . Glumca, S. Zaklana, D. Zoria, G. Uzelca; Hronologija
oslobodilake borbe, n. dj., 59-61; zbornik: Prva godina NOR-a na p o d r u j u Karlovca, Gline, n. dj.,
sjeanja D. Pekia, M. Dakia, D. Opaia, D. Livade, R. Bulata.
1 1
' Hronologija oslobodilake b o r b e , n. dj., 52-54; D. Luka, Ustanak u B o s a n s k o j krajini, n. dj.,
66 i d.
112
Narodne novine, 7. VI1941. U Z a g r e b u je R e d a r s t v e n o ravnateljstvo, 9. VI, uputilo na o s n o v u
te n a r e d b e pozive za prijavljivanje Srba. (IHRPH, Fond NDH, kut. 501, plakati; Novi list, 10. VI 1941).
U Sarajevu su pozivi S r b i m a za prijavu u p u e n i s r e d i n o m lipnja. (Sarajevski novi list, 15. VI 1941).
M e u t i m , u Zagrebu je Ravnateljstvo u s t a k o g r e d a r s t v a p o e t k o m s r p n j a uputilo poziv svim pravoslavcima bez obzira da li su i k a d a preli na d r u g u vjeru, od 16 do 60 g o d i n a ivota, da se prijave
u r o k u od tri dana. (Hrvatski narod 10. VII 1941).
Zagrebu, 4. lipnja 1941, na kojoj su u pregovorima s njemakim predstavnicima sudjelovali od strane NDH S. Kvaternik i M. Lorkovi, dogovoreno je, na osnovu ranijih prijedloga NDH, da ona na svoj teritorij primi jedan dio stanovnitva iz Slovenije, koje su
Nijemci namjeravali masovno deportirati u okupiranu Srbiju. U zamjenu je trebalo da
NDH iseli u Srbiju isto toliki broj Srba sa svog podruja. Utvreno je da se deportiranje
Slovenaca u NDH, odnosno Srba iz NDH u Srbiju, obavi u tri faze, i to u vremenu od
7. lipnja do 31. listopada 1941.113
Za provoenje tog plana osnovan je poseban ured s nazivom Dravno ravnateljstvo za ponovu (zvao se i srpska ponova), pod ijom je upravom bilo itavo podruje
NDH. Osim zadatka da ta ustanova treba izvriti izmjenu puanstva, koji je preciziran na spomenutoj konferenciji, glavna joj je sluba bila da izvrava sve poslove oko
iseljavanja stranog ivlja iz Nezavisne Drave Hrvatske. Ravnateljstvo je trebalo skupljati sve potrebne podatke o osobama, koje treba izseliti i o tom izdavati sve potrebne
odluke te ih izvrivati. Osim toga, ono preuzima svu pokretnu i nepokretnu imovinu
iseljenih osoba, koju predaje na raspolaganje Zavodu za kolonizaciju u svrhu unutarnje
kolonizacije. Nareeno je svim organima vlasti da tom Ravnateljstvu prue svu potrebnu pomo. Ravnateljstvo je, uz to, preuzelo i poslove useljavanja i smjetanja useljenika, to se u prvom redu, odnosilo na Slovence. 114
Ravnateljstvo je nekoliko dana kasnije uputilo svim organima na itavom podruju
NDH (velikim upanima, kotarskim predstojnicima, ustakim logornicima) upute o organiziranju iseljavanja Srba. Prema tim uputama morao je svaki kotar osnovati svoj
ured za iseljavanje kojem je bila zadaa da na svom podruju organizira posebna sabiralita za srpsko stanovnitvo. Upute su nadalje, odreivale da se hapenja vre na
temelju dobivenih naloga, odnosno telefonskih i brzojavnih nareenja samog Ravnateljstva za ponovu. Uhapeni samac ili obitelj morali su se u najduljem roku od 30 minuta
spremiti na put i biti sprovedeni u sabiralite. Sva ostavljena imovina postaje vlasnitvo
NDH. Prema uputama, nakon dovoenja veeg broja osoba u sabiralite, hitno ih se otprema u logore. 116
U posebnom dopisu Ravnateljstva za ponovu, upuenom 9. srpnja svim ustakim
logornicima, zahtijeva se od ustakih organizacija da prue to veu pomo u provoenju iseljavanja Srba. Logornici su dobili nareenje da Ravnateljstvu o tome hitno poalju podatke, posebno pak, o pravoslavnom sveenstvu na njihovu podruju. 1 1 6
Istodobno je Ravnateljstvo poslalo i upute o provoenju useljavanja i smjetaja Slovenaca. Prema tim uputama, u razdoblju od 9. srpnja do 31. listopada, trebalo je u sva113
Opirnije o tome: Izvjetaj Jugoslovenske dravne komisije za utvrivanje zloina okupatora i njihovih p o m a g a a M e u n a r o d n o m v o j n o m s u d u u N m b e r g u , Beograd 1947, 168-169; A.
Lisac, Deportacije S r b a iz Hrvatske 1941, HZ 1956, 127; F. Skerl, Nacistike deportacije Slovencev
v leto 1941, Zgodovinski asopis, VI-VII, 1952-1953, 768-797; F. Ro, Slovenski izgnanci v Srbiji
1941-1945, M a r i b o r 1967.
114
Narodne novine, 24. i 26. VI 1941. Na elu Ravnateljstva nalazio se Josip Roankovi.
IHRPH, Fond NDH, kut. 137, d o k u m e n t je datiran 2. VII 1941. U vezi s organiziranjem hapenja u u p u t a m a se, m e u ostalim, navodi: Izvrenju pristupa se u razno d o b a noi, iznimno danju,
po m o g u n o s t i bez b u k e i grubosti, a zatim se odvodi u h a p e n e u sabiralite gdje se u za to odr e e n o j prostoriji obavlja detaljni osobni p r e t r e s odraslih, djece i njihove prtljage. U u p u t a m a se
u naroitoj n a p o m e n i u p o z o r a v a j u kotarski predstojnici da su svi zadaci o kojima je rije strogo
tajne prirode, hitni i neodgodivi, i da svaki p r o p u s t p o d p a d a p o d u d a r propisa o p r i j e k o m s u d u
(...). P o s e b n o se istie da se radi o poslu od velikog dravnog interesa.
115
116
Zahtijevaju se podaci o t o m e koliko je srpskih posjeda do 9. VII iseljeno ili n a p u t e n o , t k o
s njima upravlja, u kojim m j e s t i m a se nalaze p r a z n e zgrade i koliko ih je, te koliko bi se S r b a m o g l o
p r i v r e m e n o smjestiti u njih kao u sabiralita. Zatim se trae podaci o b r o j u pravoslavnih sveenika
na p o j e d i n o m p o d r u j u , o b r o j u manastira, te o zemlji i s t a m b e n i m i d r u g i m z g r a d a m a koji im pripadaju. (VII, Fond NDH, kut. 170, br. reg. 10/12).
kom kotaru smjestiti 2.500 Slovenaca. Za Slovence, koji su useljavani, trebalo je odmah
osnovati prolazna sabiralita. Trebalo je da useljavani Slovenci, prema uputama, u prvom redu budu rasporeivani na imanja iseljenih Srba. 117
Provoenje iseljavanja srpskog stanovnitva s podruja NDH u Srbiju nije, meutim, moglo biti izvreno prema ugovorenom planu. Najprije je bilo predvieno da se
obavi iseljenje 260.000 Slovenaca u Srbiju, ali je taj plan donekle izmijenjen, jer je broj
smanjen zbog predvienog iseljavanja i u NDH. Na spomenutoj konferenciji, 4. lipnja
u Zagrebu, taj broj je utvren na 179.000 Slovenaca koji e biti useljeni u NDH, a otprilike bi toliki broj Srba bio iz NDH iseljen u Srbiju. 118 U NDH je, meutim, bilo dovedeno tek neto vie od 10.000 Slovenaca. 119 Najprije su bili stacionirani u logorima u
Capragu kraj Siska, Bjelovaru i Slav. Poegi, a zatim razmjeteni na podrujima pojedinih kotara, poglavito u Bosni, a manji broj u sjevernoj Hrvatskoj. 120 Taj je prisilni smjetaj bio toliko neorganiziran da se moe govoriti o pravom teroru vlasti NDH nad Slovencima. Ustake su ih vlasti doekale vrlo nepovjerljivo, a materijalni uvjeti u kojima
su se nali, bili su vie nego bijedni. 121
U svakom sluaju iseljavanje srpskog stanovnitva iz NDH nije bilo organizirano po
onom sistemu kako je to planirano. Tome svakako ima vie uzroka meu kojima su bez
117
U u p u t a m a se navodi da se svi useljeni Slovenci imaju od prvog d a n a useljenja smatrati
prolaznim p r i p a d n i c i m a sela i opine u kojoj su useljeni. (VII, Fond NDH, kut. 170).
118
F. Ro, Slovenski izgnanci v Srbiji, n. dj., 15-16. U izvjetaju Jugoslovenske dravne komisije,
n. dj., 49, navodi se broj od 170.000 Slovenaca koje je t r e b a l o iseliti u NDH.
119
F. Ro, n. dj., 15-16, navodi p o d a t a k od 10.200 iseljenih Slovenaca u NDH. Meutim, vjerojatno je nekoliko stotina Slovenaca useljeno u NDH i u p r v o m valu, koji je bio u s m j e r e n p r e m a Srbiji. Deportacija Slovenaca trajala je do 20. IX 1941, kada su Nijemci obavijestili predstavnike NDH
da s m a n j u j u b r o j Slovenaca koje t r e b a iseliti u NDH. (A Lisac, Deportacije Srba iz Hrvatske 1941,
n. dj., 142-145). Po svoj prilici je b r o j useljenih Slovenaca u NDH bio n e t o vei od navedenog. Tako
npr. u optunici protiv S. Kvaternika, V. Koaka, M. Alajbegovia i dr. u s u d s k o m procesu p r e d Vrhovnim s u d o m NR Hrvatske, svibnja-lipnja 1947, navodi se p o d a t a k od oko 20.000 preseljenih Slovenaca u NDH.)
120 P r e m a p o d a c i m a Ravnateljstva za ponovu, od kraja kolovoza 1941, vidi se kakav je bio razm j e t a j veeg broja useljenih Slovenaca. Po 200 o s o b a s m j e t e n o je u k o t a r i m a Bos. Gradika, Brko, Bos. Novi, Prijedor, Sanski Most, Banja Luka, Biha, Korenica, Cazin, Drvar, Derventa, Graanica, Tesli, epe, Doboj, Zenica, Visoko, Travnik, Bugojno, Varcar Vakuf, Bos. Petrovac, K o t o r
Varo, Klju, Dvor na Uni, Bos. K r u p a , Vojni, Kostajnica, Slunj, Vrginmost, G r u b i n o Polje; u kotaru Sarajevo 600, Krievci 350, Bjelovar 250, azma 100, Podravska Slatina 100, Naice 100. (Historijski arhiv Zagreba (dalje: HAZ), Fond Ponove, dopis od 28. VIII1941. u p u e n Preds. vlade NDH,
neregis.).
121
To je vidljivo i iz s p o m e n u t o g dopisa Ravnateljstva za ponovu: Doseljenici smjeteni su u
vrlo o s k u d n e prostorije, a najvei dio ih je jo i d a n a s u kolama, u p a m a i slinim p r o s t o r i j a m a
sela i gradova. Ti ljudi gladuju, bolesni su, a vei dio osobito staraca, n e e dugo poivjeti. U s k o r o
vrieme ostati e svi goli i bosi, j e r su d o n e e n i novac potroili, a od nikoga ne p r i m a j u nita. Kad
pritisne zima tko zna koliko e ih ostati. Ve iz ovoga nastaje pitanje kako e m o izgledati k a d a prim i m o p r e m a ugovoru jo preostalih 167.000, kad nismo u stanju smjestiti do d a n a s primljenih
8.000. Naglasujemo, da k a k o sami Slovenci t a k o i n a r o d u k o t a r e v i m a gdje s m o ih smjestili pita ta
e s n j i m a biti, j e r se nitko za njih ne brine. (...) S a m o u b o j s t v a useljenika oajnika ima ve nekoliko. (Isto).
Meutim, politiki nadzor nad useljenim Slovencima bio je vidljivo pojaan. Tako je Ravnateljstvo ustakog redarstva u Zagrebu naredilo da se svi Slovenci s p o d r u j a grada prijave u vrem e n u od 18-23. VIII 1941. (Ustaa, 24. VIII 1941). Prijavilo ih se o k o 18.000. (Novi list, 26. VIII 1941).
U okrunici Ravnateljstva za ponovu, 21. VIII1941, zahtijeva se pojaani nadzor nad useljenicima
u logorima i u p o j e d i n i m k o t a r i m a gdje su smjeteni, jer m e u n j i m a ima ljudi raznih politikih
orijentacija koje su protivne politikoj orijentaciji nae drave. Zbog toga se n a r e u j e da treba
bez p r e s t a n k a i intenzivno pratiti sav rad i k r e t a n j e useljenika i iseljenika po logorima i u kotarevima, upotrebljavajui za to n a p o s e p o u z d a n e i vjete povjerenike. (VII, Fond NDH, kut. 170, br.
reg. 6/12).
sumnje dva najvanija. NDH je u okviru svoje politike prema Srbima bila osobito zainteresirana za iseljavanje Srba u to veem broju u Srbiju, pa od samog poetka nisu birali nikakva sredstva u realizaciji tog cilja. Zbog toga je itava akcija ustaa oko iseljavanja Srba poprimila vrlo razliite oblike najdrastinijeg terora. Do punog izraaja dolazila je i samovolja lokalnih ustakih funkcionera prilikom hapenja Srba na njihovim
podrujima i njihova sakupljanja u posebnim sabiralitima, gdje su se obavljale pljake, ubojstva i druga nasilja. Ta samovolja je po svojim razmjerima prelazila one okvire
i mogunosti planirane organizacije iseljavanja, unato svim mogunostima terora koje
je sama doputala. S druge strane, Nijemci se u ljeto 1941. poinju sve vie suoavati s
novom politikom situacijom u Srbiji, zbog poetka oruanog ustanka, koji je pretskazivao sve nemirniji poloaj i potekoe za okupatora. Nijemcima je vjerojatno sve
manje odgovaralo prihvaanje velikog broja izbjeglica iz NDH, koji su mogli postati novi
faktor u stvaranju sve nemirnije situacije u Srbiji. Otuda i njihovi prigovori ustaama
zbog organizacije iseljavanja. Potkraj srpnja 1941. u Beogradu i apcu dolo je do novih
pregovora izmeu predstavnika njemakih vojnih vlasti i predstavnika NDH oko daljnjeg reguliranja tog pitanja. Na izriit zahtjev Nijemaca, NDH je morala pristati da jedina
prijelazna granica za iseljavanje Srba iz NDH bude Zemun, preko kojega e, prema utvrenom planu, prolaziti svi transporti. Nijemci su time htjeli onemoguiti dotadanji priliv izbjeglica i masovno preseljavanje srpskog stanovnitva iz NDH u Srbiju, koje su ustae obavljali ilegalno tj. mimo njihove kontrole. 122
Prema njemakim podacima, u Srbiji je potkraj srpnja bilo oko 137.000 bjegunaca
i iseljenih Srba iz NDH, ali budui da svi nisu bili prijavljeni njemakim vlastima, smatralo se da taj broj iznosi oko 180.000.123 Meutim, prema slubenim podacima NDH, vidi
se da je na temelju ugovora od 4. lipnja, iseljen znatno manji broj, dok je veina Srba
bila iseljena mimo njega. Tako su preko logora Sisak (Caprag), Bjelovar, Slav. Poega
i iz Zagreba do 25. kolovoza, kada je iseljavanje bilo privremeno prekinuto, bile deportirane ukupno 13.234 osobe. 124
Poslije toga, njemaka je komanda u Srbiji odbijala da prima izbjeglice iz NDH. To
su Nijemci ve dali do znanja na konferenciji u Zagrebu 18. kolovoza, kada su obavijestili
predstavnike NDH da se osjetno smanjuje planirani broj Slovenaca, koje je trebalo iseliti u NDH, te da isto tako treba smanjiti i broj Srba to ih NDH iseljava u Srbiju. 125 Na
122
VII, Fond NDH, kut. 234, br. reg. 55/1-4. Na konferenciji u Sapcu je k o n s t a t i r a n o da u Srbiju
dolaze deseci tisua srpskih izbjeglica koje su ustae p o t p u n o opljakali i otjerali iz NDH. (Isto).
Tako, tab njemakog komandanta Srbije obavjetava 11. VII 1941. generala Glaisea da su ustae k o d
Bogatia p o n o v o pretjerali kao stoku 6.000 Srba p r e k o Drine, a jo je 12.000 u p r i p r e m i da b u d e
t a k o e r p r e b a e n o u Srbiju. (VII, Fond NDH, kut. 44-H, f. 1, dok. 5/80). Dido Kvaternik je 12. VII
naredio t e l e g r a m o m pograninim organima uz Savu i Drinu da o n e m o g u i k o n c e n t r a c i j u S r b a
u tim krajevima i da nikoga ne p r e b a c u j e prijeko, dok se prije ne postigne pristanak n j e m a k i h vojnih vlasti u Beogradu. (VII, Fond NDH, kut. 179, br. reg. 2/1).
123
VII, Fond NDH, kut. 234, reg. br. 55/1-4. P r e m a j e d n o m p o d a t k u Komesarijata za izbjeglice
u Beogradu, proizlazi da je u k u p a n b r o j izbjeglica iz Hrvatske o d a v n o p r e m a i o 200.000 (...). (J.
Marjanovi, Ustanak i narodnooslobodilaki p o k r e t u Srbiji 1941, n. dj., 51. Autor pretpostavlja da
je podatak iz kraja r u j n a 1941).
124
To stanovnitvo je uglavnom d e p o r t i r a n o iz slijedeih kotara: G r u b i n o Pol je, Bjelovar, Banja Luka, Petrinja, Zagreb, Ludbreg, SI. Poega, Bugojno, Naice, D. Miholjac, Mostar, Visoko, Bos.
Gradika, Tuzla, azma, Podrav. Slatina, Koprivnica, Virovitica, Tesli, Nova Gradika, Sisak, Graanica, Derventa, epe, Doboj, urevac. Vie o t o m e usp. A Lisac, Deportacije S r b a iz Hrvatske
1941, n. dj., 137 i d.
125
Predstavnik NDH na konferenciji O. Turina, insistirao je na t o m e da NDH, bez obzira na
to to Nijemci s m a n j u j u broj d e p o r t i r a n i h Slovenaca, ima p r a v o da iseli dogovoreni broj Srba. Meutim, njemaki predstavnik je izjavio da e n j e m a k i zapovjednik u Srbiji primiti onoliko Srba iz
NDH, koliko b u d e Slovenaca preseljeno u NDH. (A Lisac, Deportacije S r b a iz H r v a t s k e 1941, n. dj.,
iduoj konferenciji, 22. rujna 1941, u Zagrebu, do koje je dolo zbog istih pitanja, Nijemci
su izjavili da se iseljavanje obustavlja i da e primiti samo jo one Srbe koji se nalaze
u ustakim logorima. Radilo se u k u p n o o 3.200 osoba u logorima u Bjelovaru, Slav. Poegi i Capragu. 126 Meutim, pojedini kotarski predstojnici i dalje su nastavili s drastinom praksom ilegalnog deportiranja Srba u Srbiju.' 2 7
Bjekstva i iseljavanja srpskog stanovnitva s podruja NDH u Srbiju postala su Nijemcima vidljivo osjetljiv problem, a preko njih i ustaama. Ta zbivanja svakako su utjecala na jaanje spoznaje da se srpsko pitanje u NDH ne moe onako rjeavati, kako
su to ustae zamiljali. Praksa iseljavanja bez sumnje je, uz pokolje i stvaranje koncentracionih logora, bila jedna od glavnih dimenzija ustakog terora nad srpskim stanovnitvom. 128 Za razliku od ustaa, koji su u sprovoenju najbezobzirnijeg terora vidjeli
jamstvo uspjenog rjeavanja srpskog pitanja i stvaranja mirne politike situacije,
Nijemci su svoju tenju za graanskim mirom na podruju Jugoslavije temeljili na
drukijim ocjenama. Oni su, u jaanju i irenju ustakog terora u prvom redu gledali
uzronika stvaranja sve nemirnije situacije, a to znai i oruanog ustanka naroda. Ne
ulazei ovdje u detaljnije razmatranje takvih ocjena i stavova, dovoljno je rei da su oni
bili nov momenat u njemakom sagledavanju postojee situacije. Paveli je dodue uivao punu podrku Hitlera za svoj program i politiku istrebljenja srpskog stanovnitva,
ali je stvarni razvoj situacije s kojom su se Nijemci suoili, neminovno sve vie utjecao
na drukiji pristup tom cjelokupnom pitanju. Takva politika Nijemaca, s obzirom na
podruje NDH, mogla je u postojeoj situaciji, - obiljeenoj oruanim narodnim ustan142-145). Ravnateljstvo za ponovu, 25. VIII 1941, izdalo je o k r u n i c u kojom n a r e u j e da se vie ne
moe iseljavati S r b e iz NDH po nalogu m j e r o d a v n i h f a k t o r a u Berlinu, iz politikih razloga. (HAZ,
Fond Ponove, nereg.).
126
A Lisac, Deportacije S r b a iz Hrvatske 1941, n. dj. 142-145.
127
Tako je npr. kotarski predstojnik u Dvoru na Uni, p o e o da samovoljno vri izseljavanja,
to su predstavnici n j e m a k i h vlasti zamjerili, s m a t r a j u i to posve razumljivo n e u r e d n o u . Zainteresirano da se isele u Srbiju ve u h a p e n e o s o b e koje su se nalazile u logorima, k a k o je to s
Nijemcima bilo dogovoreno, Ravnateljstvo za p o n o v u je interveniralo u vezi s p o s t u p k o m predstojnika u Dvoru. Meutim, on je p o t k r a j r u j n a 1941, u p u t i o u Srbiju ovei t r a n s p o r t od 1.200 ljudi, koji
su bili goli i bosi i bez ikakvih sredstava. Nijemci su tu g r u p u primili, ali su odbili da prihvate
iseljenike iz logora. (HAZ, Fond Ponove, dopis od 30. IX 1941, neregis.). Upravo zbog s p o m e n u t o g
sluaja ilegalnog prebacivanja S r b a iz Dvora, n j e m a k i zapovjednik u Srbiji izdao je p o n o v n u zab r a n u 7. X 1941. u vezi s p r i h v a a n j e m novih grupa. Ravnateljstvo za p o n o v u p o k u a l o je da poslije
te z a b r a n e privoli Nijemce da p r i m e jo 450 politiki istaknutijih S r b a iz logora u SI.Poegi, koji
su bili izabrani izmeu 1.335 zatvorenika, ali su Nijemci odbili. (HAZ, Fond Ponove, dopis u p u e n
Preds. vlade NDH, 10. XII 1941).
128
Svakako su buroaski krugovi u Srbiji nastojali stvarati vlastiti politiki kapital na odjecima ustakog t e r o r a nad s r p s k i m stanovnitvom u NDH. U vezi s tim, J. Marjanovi, Ustanak i
narodnooslobodilaki p o k r e t u Srbiji 1941, n. dj., 51, pie: Izbeglice su donosile b e z b r o j s v e d o a n
stava o faistikim nasiljima i zverstvima i na teritoriji Nezavisne Drave Hrvatske i Vojvodine i u
Sloveniji. S a m izgled izbeglica i p r e p r i a v a n j a o t o m e ta su doivele b u d i o je kod najirih slojeva
n a r o d a g n u a n j e i pojaavao m r n j u protiv faistikih o k u p a t o r a i njihovih tienika koji vre zlo
ine nad n e d u n i m m i r n i m stanovnitvom.
Buroaski krugovi u Srbiji razvijali su svim s n a g a m a tezu da za s t r a d a n j a srpskog ivlja nisi
krivi N e m a k a , Italija i faizam, ve Hrvati, Maari, Bugari i drugi, irei na taj nain ovinizam
nacionalnu mrnju, najveeg s t e p e n a p r e m a hrvatskom, m a a r s k o m , b u g a r s k o m i d r u g i m n a r o
dima. Na toj liniji je ak i kvislinki Aimoviev Savet k o m e s a r a u p u t i o n e m a k o m k o m a n d a n t i
Srbije g e n e r a l u S r e d e r u apel za s p r e a v a n j e pokolja s r p s k o g stanovnitva. Na istoj liniji spasava
nja Srba nai e se kasnije i Milan Nedi, a to e biti i lajt-motiv etnika Drae Mihailovia. Bi
p o t r e b n o m n o g o politikog i organizacionog r a d a Partije i svih pravih r o d o l j u b a da se suzbije ov;
ovinistika, nacionalistika b u r o a s k a p r o p a g a n d a i da se gnev n a r o d a kanalie u pravcu borbi
protiv osnovnih p o d s t r e k a a nacionalne i verske mrnje, protiv faistikih o k u p a t o r a . U stvari, po
litika spasavanja Srba uz oslonac na n e m a k e o k u p a t o r e bila je s a m o politika spasavanja pozicij;
s r p s k e buroazije.
cima u pojedinim krajevima koji su odjednom potresli ustaki reim -, dobiti privid zatite interesa srpskog stanovnitva, poto se poelo razmiljati o rjeenjima koja nisu
bila karakteristina za postojei ustaki teror. Svakako je taj momenat doao do veeg
izraaja u politici Talijana, koji su npr. tolerirali bjeanja progonjenog srpskog stanovnitva u sjevernoj Dalmaciji na anektirani teritorij. Tome je bez sumnje glavni uzrok bila
bojazan od pobune ugroenog naroda, a uz to je dolazila do izraaja i tenja za jaanjem
vlastitog utjecaja u irem zaleu anektiranog podruja na raun utjecaja ustake vlasti.
Tu e i zapoeti posebna politika igra Talijana s ciljem produbljivanja razdora izmeu
Srba i Hrvata, koja e se ispoljiti u razliitim oblicima.
Uzimajui sve navedene momente u obzir, moe se zakljuiti da razdoblje do kraja
srpnja i poetka kolovoza 1941, ini zasebnu etapu u sprovoenju ustakog terora nad
srpskim stanovnitvom. Ako bi trebalo dati osnovnu karakteristiku toj etapi, onda se
ona svakako sastoji u tome da je ustaki teror ispoljio u punoj mjeri sve svoje bitne oblike. To se u prvom redu odnosi na masovna hapenja i zatvaranja u koncentracione logore, na masovne pokolje i pojedinana ubojstva, masovna iseljavanja, te na raznovrsna
nasilja i pljake. U ovoj fazi je i praksa prekrtavanja poela vidljivije dolaziti do izraaja,
ali e ona ipak tek u iduem razdoblju dobiti ire dimenzije, pretvarajui se u organiziranu politiku. Prema tome, ustaki teror se u prvoj etapi manifestirao u pravom smislu
rijei kao sistem. Teko je, meutim, ustvrditi da je on imao i neki svoj logini tok, tj.
da se jasnije dijelio u manje vremenske etape koje karakteriziraju pojedine specifinosti
tog sistema. Teror je stalno rastao, ali na to nije utjecala logika nekog odreenog plana,
iako valja uzimati u obzir odreene momente. 1 2 9
Kako je istaknuto, Nijemci su iz navedenih razloga imali znatnog utjecaja u daljnjem reguliranju poloaja Srba u NDH, nakon obustave njihova iseljavanja. Od njih je,
naime, potekla inicijativa da se putem odreenih pozitivnih mjera pristupi rjeavanju tog pitanja. Pri tome su ukazivali na injenicu da na podruju NDH ima vie od
1,500.000 Srba, tj. da taj broj nije nimalo izgubio na svom znaenju, unato svim poduzetim mjerama fizikog unitavanja ili iseljavanja srpskog stanovnitva, koje je, dakako, u odnosu na brojno stanje u samom poetku pretrpjelo ogromne ljudske gubitke.
U okviru cjelokupnog broja stanovnitva u NDH taj broj Srba ostajao je i dalje vrlo znaajan faktor, te je neminovno trebalo definirati njegov status na jednoj drukijoj osnovici. Nijemcima je u nastaloj situaciji odgovaralo da se Srbima daju osnovna graanska
prava i da im se prizna pravo na rad, te da ih se u crkvenom pogledu odijeli od Beograda
stvaranjem samostalne crkvene organizacije, koja bi bila podreena ustakim vlastima. 130 To bi bio put da se, prema miljenju Nijemaca, umire sva ona podruja NDH
na kojima je dolo do pobuna ugroene srpske mase.
Sve je to utjecalo da se u vrhovima NDH poinje konkretnije razmiljati o mogunostima drukijeg definiranja statusa Srba u NDH. Naglo je oivljena teza o Srbima kao
Hrvatima pravoslavne vjere, koja e ve od ljeta 1941. poeti da daje jae obiljeje ustakoj propagandi. U toj propagandi bila su bitna dva momenta. S jedne strane, isticalo
se da srpsko stanovnitvo na podruju Hrvatske i Bosne i Hercegovine, s obzirom na
svoj historijski razvoj, ne pripada u nacionalno-politikom pogledu u krug pravih
129
Tako npr. . Stanisavljevi s p r a v o m ukazuje na znaenje sastanka Pavelia s Hitlerom 6.
VI1941. u Berghofu, koji je m o g a o imati utjecaja n a d a l j n j e p r o v o e n j e ustakog t e r o r a n a d Srbima,
jer je Hitler zagovarao p o t r e b u m a s o v n e likvidacije srpskog stanovnitva. (Slavonija u n a r o d n o o s lobodilakoj borbi, SI. B r o d 1967,64). Detaljnije o t o m sastanku usp. B. Krizman, A. Paveli i SI. Kvaternik kod Adolfa Hitlera u ljeto 1941, HZ, XXIII-XXIV, 1970-71, 307-323.
130
IHRPH, MF br. H-309939-42, kut. 17, MVP London, podaci iz razgovora Kasche-Lorkovi.
U pogledu d o p u t a n j a crkvenih o b r e d a i stvaranja samostalne c r k v e n e organizacije S r b a u NDH,
Kascne je pravio u p o r e d b u sa vjerskim s t a t u s o m Muslimana.
U propisima, izdavanim u vezi s prekrtavanjem, ustae su, meutim, postavljali i odreene uvjete, to je bilo jasan dokaz da se radilo o izrazito politikim interesima, mada
je glavni instrument u samom sprovoenju prekrtavanja trebalo da bude katolika crkva. U okrunici, koju je Ravnateljstvo za ponovu izdalo 30. srpnja 1941, daju se precizne
upute u tom pogledu. 136 Kotarske i opinske uprave trebalo je da osobama, koje izraze
elju za prijelaz u katoliku vjeru, izdaju posebnu potvrdu o osobnoj estitosti; s pomou tih potvrda jedino se mogao obaviti in prijelaza, to su ga sprovodili katoliki
upni uredi. Pri tome se posebno isticalo da kod izdavanja potvrda treba paziti na grko-istone uitelje, popove, trgovce, bogate obrtnike i seljake i uope inteligenciju, da
im se ne izdaju potvrde osim u sluajevima kad se doista dokae njihova osobna estitost, jer je naelno stanovite vlade, da se ovim osobama ne izdaju potvrde. Potvrde
su se zapravo, prema tim uputama, mogle bez potekoa izdavati jedino seljacima,
osim ako se radi o izvanrednim sluajevima. 137 Kako se, dakle, jasno vidi, takav nain
prekrtavanja vodio je u prvom redu rauna o ve prikazanim osnovnim ciljevima politike terora nad srpskim stanovnitvom. U okrunici je to bilo posebno jasno iz napomene u kojoj se navodi, da spomenute upute vrijede za sve upe osim Gore i Krbave
i Psata, gdje su upani u sporazumu sa ustakim logornicima i tabornicima, mogli postupati prema mjesnim prilikama. Radilo se o podruju tadanjih kotara: Bos. Novi,
Dvor, Glina, Kostajnica, Petrinja, Sisak, Biha, Bos. Krupa, Bos. Petrovac, Cazin, Korenica. Bilo je vidljivo da se u tom podruju nije ni pomiljalo pitanje Srba rjeavati prekrtavanjem. To je podruje na granici izmeu Hrvatske i Bosne, u kojem su se zbili veliki pokolji stanovnitva i iseljavanja, u cilju uklanjanja srpskog kordona. 1 3 8
Od kolovoza 1941. akcija prisilnog prekrtavanja Srba poinje poprimati sve ire
razmjere. U pojedinim podrujima uslijedila su masovna prekrtavanja, koja su ustaki
organi poeli da sve vie pouruju, ne obazirui se vie s dotadanjom panjom na spomenute formalnosti. MUP NDH je u posebnoj okrunici, sredinom rujna 1941, konstatirao da se na terenu dogaa da pojedini uredi ine takovim prelazima smetnje bilo
traenjem suvinih formalnosti, bilo zatezanjem izdavanja propisanih potvrda, te apelira da se poslove oko vjerozakonskih prelaza svrava hitno i bez otezanja. 139 U tu
da itelji grko-istone vjere m o g u s l o b o d n o prelaziti na katoliku vjeru i s tim prelazom postaju
r a v n o p r a v n i g r a a n i Nezavisne Drave Hrvatske. Virovitiki Hrvatski tjednik, 19. VII 1941, d o n o s i
popis Srba i Zidova koji su preli na katoliku vjeru. U izvjetaju Ravnateljstva za p o n o v u . G r a d s k o
poglavarstvo u Zagrebu navodi p o d a t a k da je u razdoblju od 3. V d o 29. X 1941, bilo u Zagrebu o k o
8.000 prijelaza Srba i idova na katoliku, p r o t e s t a n t s k u i islamsku vjeru, a stanovit b r o j i na grkokatoliku. (HAZ, Fond Ponove, izvjetaj od 29. X 1941, neregis.).
136
HAZ, Fond Ponove, okrunica od 31. VII 1941, neregis. Usp. i D. Kai, Srbi i pravoslavlje
u Slavoniji i sjevernoj Hrvatskoj, Zagreb 1967, 118.
137
U okrunici se p o s e b n o navodi d a j e elja vlade NDH da Srbi ne prelaze na grkokatoliki
obred, osim u o n i m u p a m a gdje ve ima grkokatolika. U prvim m j e s e c i m a u NDH je grkokatolikoj crkvi pridavana znatna panja u okviru ustake p r o p a g a n d e . Isticalo se da pripadnici te crkve,
koji su veinom bili Ukrajinci, nisu mogli za vrijeme Jugoslavije s l o b o d n o ispovijedati svoju vjeru,
te su mnogi pod pritiskom srpskih vlasti morali prei na pravoslavlje. Ustae d o p u t a j u da se osn u j u p o s e b n e grkokatolike upe sa sjeditem u Osijeku i Krievcima. Meutim, ve od ljeta 1941,
zaotrava se k u r s p r e m a grkokatolikoj crkvi, v j e r o j a t n o u p r v o m r e d u zbog toga to je o n a zbog
slinosti o b r e d a mogla biti privlanija za pravoslavne vjernike u praksi nasilnog p r e k r t a v a n j a . Pitanje grkokatolike crkve postalo je zbog toga p o s e b a n p r e d m e t r a s p r a v e u O d b o r u za p r a v o s u d n e
i bogotovne poslove S a b o r a NDH. Na sjednici tog o d b o r a , 11. III 1942, k o n s t a t i r a n a je ira pojava
prijelaza na grkokatoliku vjeru, to je obrazloeno time da je o b r e d te vjere gotovo isti k a o kod
pravoslavaca. Na o d b o r u je p o s e b n o i s t a k n u t o da jo nije rijeeno pitanje priznatih i nepriznatih vjera u NDH. (AH, Fond S a b o r a NDH, zapisnik sjednice 11. III 1942). Meutim, iz ustake
je p r o p a g a n d e i p r a k s e bilo j a s n o da su priznate vjere rimokatolika, p r o t e s t a n t s k a i islamska.
138
O p r o b l e m i m a ustakih ciljeva o k o fizikog u n i t a v a n j a i iseljavanja s r p s k o g stanovnitva
s obzirom na pojedina p o d r u j a u H r v a t s k o j usp. . Stanisavljevi u bilj. 129, str. 64 i d.
139
HAZ, F o n d Ponove, okrunica od 16. XI 1941, neregis.
svrhu osnovan je pri Ravnateljstvu za ponovu Vjerski odsjek, u iju nadlenost dolaze
poslovi oko prijelaza s pravoslavne vjere na katoliku, protestansku i islamsku. Prema
tome, akcija prekrtavanja pretvarala se u pravi sistem, a da su njegove dimenzije trebale biti goleme najuvjerljivije svjedoi broj od milijun obraenika, koji je bio predvien u planu prekrtavanja srpskog stanovnitva. 140 Sama pak praksa prekrtavanja
dosegla je najvee razmjere u j e s e n i zimu 1941-1942. kada se radilo na prisilnom prekrtavanju itavih sela i podruja. 141 Ona dakako nije mogla postii eljeni rezultat od
milijun obraenika, ali je velikim brojem prisilnih prekrtavanja koji je postigla, udarila vaan peat politici ustakog terora. Prema raspoloivim podacima, rauna se d a j e
prisilno prekrtavanje u NDH obuhvatilo u razdoblju 1941-1942, kada je ono bilo uglavnom obavljano, oko 240.000 Srba. 142
Koliko je, meutim, ivotna egzistencija Srba u NDH bila nesigurna, unato podvrgavanju prisilnom prekrtavanju, pokazuju izjave najviih ustakih funkcionera, dane
u Saboru NDH na poetku njegova zasjedanja. Meu njima je osobito karakteristina
izjava Mirka Puka u svojstvu ministra pravosua i bogotovlja, na sjednici od 25. veljae
1942. god. On je isticao da NDH podupire akciju prielaza grkoiztonjaka na katoliku
vjeru, jer je taj prielaz samo povrat prijanjoj djedovskoj vjeri, te jer je dravi poznato,
da je iz toga hrvatskog elementa stvoreno naknadnom promibom srbstvo. Puk je
zakljuio da onaj koji ne eli iz bilo kojih razloga priznati ovo poviestno stanje, prosto
mu stoji napustiti teritorij ove drave! 143 Bila je to zvanina potvrda postojee prakse
terora, koja je u tom momentu bila prvenstveno obiljeena politikom prisilnog prekrtavanja, ali joj i dalje nisu bili nepoznati masovni pokolji ili hapenja i odvoenja u koncentracione logore. 144
Meutim, u Saboru NDH vodi se i rasprava o daljnjem rjeavanju srpskog pitanja.
Tendencija da se ublai dotadanji teror nad srpskim stanovnitvom bit e od tada
iskljuivo motivirana injenicom sve vidljivijeg rasta NOP-a na podruju Hrvatske i Bosne i Hercegovine; taj faktor postajat e iz dana u dan osnovno pitanje to e zaokupiti
ne samo ustako vodstvo nego isto tako Nijemce i Talijane. Traenje bezbolnijih rje140
D o k u m e n t i o p r o t u n a r o d n o m r a d u i zloinima j e d n o g dijela katolikog klera, Zagreb 1946,
107, 117.
141
Ovdje n a v o d i m o n e k e karakteristine primjere. Veliki upan u Banjoj Luci Ladislav Aleman javlja k r a j e m kolovoza 1941. MUP-u NDH, da itavo stanovnitvo opine Omarska, koje broji
oko 15.000 ljudi, moli prijelaz na rimokatoliku vjeru. (Arhiv Bos. Krajine, B. Luka, 1941-1627, dopis od 21. VIII 1941). P r e m a pisanju Hrvatskog lista u Osijeku, 23. IX i 7. X, Hrvatskih novina u Sisku,
15. XI, Vihora u Poegi, 22. XI i Hrvatskog tjednika u Virovitici, 22. XI i 24. XII 1941, stanovnitvo
mnogih sela u s p o m e n u t i m k o t a r i m a bilo je prekrteno. U s t u d e n o m 1941. pojaana je akcija oko
p r e k r t a v a n j a srpskog stanovnitva u sjevernoj Dalmaciji. (D. Gizdi, Dalmacija 1941. n. dj., 418). U
prvim m j e s e c i m a 1942. akcija se pojaava, zahvaajui najvie Slavoniju. P r e m a pisanju Hrvatskog
branika u Vinkovcima, 21. II 1942, u vinkovakom kotaru podneseno je 2.200, a u samim Vinkovcima
oko 800 molbi za prijelaz. Hrvatski tjednik u Virovitici, 14. III 1942. pisao je d a j e virovitiki kotar
postao p o t p u n o katoliki. Hrvatski borac u Vukovaru, 27. i 29. III, 3. IV 1942, pie o prijelazu vie
stotina obitelji na rimokatoliku vjeru. B r o j n e p o d a t k e i p r i m j e r e o p r e k r t a v a n j u usp. u knjizi: Dok u m e n t i o p r o t u n a r o d n o m r a d u i zloinima j e d n o g dijela katolikog klera, n. dj., 41 i d. Od ostale
literature usp. V. Novak, n. dj., 599 i d.; S. Simi, P r e k r t a v a n j e S r b a za v r e m e d r u g o g svetskog rata,
Titograd 1958; D. Kai, Srbi i pravoslavlje, n. dj., 117 i d.
142
12 - USTAE I NDH
177
osnivajui HPC, ustae su mogli dobiti oslonac tek u malobrojnim pojedincima, tj. onim
pravoslavnim sveenicima, koji su izbjegli teror kao pripadnici druge nacionalnosti
(npr. Rusini, Crnogorci) ili pojedincima Srbima, koji su se iz osobnih ambicija dodvoravali ustakom reimu. Sam Germogen bio je ruski emigrant, i kao starac izvuen je
iz samostana Hopova u Frukoj Gori. 155 Germogenova izjava da e se pravoslavni sveenici koji su bili otili sa svojih sveenikih mjesta moi vratiti na svoja prijanja
mjesta radi pastve i vrenja svoje sveenike slube, 156 ostala je tek puka parola. Sjedne strane, ideja o HPC nije mogla naii na iri odjek u pravoslavnom sveenstvu, a ni
meu vjernicima. 167 S druge strane, ni ustako vodstvo nije bilo osobito zainteresirano
za ire privlaenje pravoslavnog sveenstva preko kojega bi se stvarala HPC kao ira i
vra organizacija. Paveliu je bio potreban in stvaranja HPC kako bi mu u odreenom trenutku mogao posluiti kao tobonja manifestacija blagonaklonosti. U politikom pogledu trebalo je HPC da potisne iz svijesti vjernika Srpsku pravoslavnu crkvu, 168
ali i to vie kao manifestacija, nego kao nova institucija. Razbijajui Srpsku pravoslavnu
crkvu na podruju NDH kao instituciju, ustae nimalo nisu bili voljni da umjesto nje podiu novu instituciju kao nosioca pravoslavlja.
Ipak, osnivanje HPC bilo je popraeno velikom ustakom propagandom, u kojoj se
osobito koristila parola o ravnopravnosti Srba. U posebnom proglasu izdanom u povodu uspostavljanja HPC u Sarajevu, istie se kako Srbi imaju i svoje predstavnike u ustakom saboru (Savo Besarovi, Uro Doder), te d a j e poslije ovog Pavelieva ina dunost svakog pravoslavnog dravljanina prihvatiti i iriti ideju odanosti i izkrenosti prema NDH. 159 Bez sumnje je najudoviniji izraz te propagande bilo izdavanje Pravoslavnog kalendara za 1943. godinu, na ijim stranicama se prvenstveno velialo Pavelievo ime. Pavelieva odredba o osnutku HPC ocijenjena je kao dalekovidna i bogougodna, ime je on stvarno stekao pravo, da mu se u svim naim crkvama uviek spominje ime kao dobrotvora i zatitnika hrvatskog pravoslavlja. 160 U toj e propagandi
stvaranje HPC biti posebno isticano kao faktor smirivanja srpskog stanovnitva, tj.
njegova odvraanja od NOP-a.
Sprovoenje
terora
nad
idovima
Teror nad idovima je od samog poetka karakteriziralo donoenje posebnih rasnih odredaba, koje su, kako je ve istaknuto, bile u mnogoemu kopija nacional-socijalistike politike. Artukovi je u svojstvu ministra unutranjih poslova, u vezi s prvim
mjerama protiv idova, izjavio predstavniku lista Die deutsche Zeitung in Kroatien da e
155
Uz G e r m o g e n a su se, od ostalih pravoslavnih sveenika, isticali: Vaso urlan, J e r o m o n a h
Platon, Serafin Kubevski, B e n j a m i n Pavlovski, Joco Cvijanovi, Miron Federer, Aleksej Borisov.
(Pravoslavni k a l e n d a r n. dj., 81). Od literature usp.: . Atanackovi, n. dj., 109: D. Kai, Srbi i pravoslavlje, n. dj., 119.
156
Pravoslavni kalendar, n .dj.,76.
157
D. Kai, Srbi i pravoslavlje, n. dj., zakljuuje d a j e aktivnost m a l o b r o j n i h pravoslavnih sveenika u stvaranju HPC imala vrlo slab uspjeh, jer su Srbi osjetili tendenciju i radi zatite od progona, ako su ve da mijenjaju crkvu, radije su prelazili u rimokatoliku vjeru i crkvu, nego se prikljuivali ovoj vjetakoj tvorevini.
158
Na sjednici vlade NDH o d r a n o j 2. VII 1942, u prisustvu u p a n a i stoernika, r a z m a t r a n o
je pitanje n o v o o s n o v a n e HPC i k a o temeljno naelo za rad na t e r e n u istaknuto da o n a nije nasljednica S r p s k e pravoslavne crkve. (VII, Fond NDH, kut. 191, br. reg. 22/6, izvjetaj MUP-a NDH,
20. VII 1942).
,59
ACK SKJ. Zb. Okupatori i kvislinzi, br. 132, proglas od 1. V. 1942.
160 Pravoslavni kalendar, n. dj., 43.
vlada NDH uskoro rijeiti idovsko pitanje na isti nain kao to ga je rijeila njemaka
vlada. On je posebno istakao da e se svom strogou nadzirati, da se rasni zakon u
najskorije vrijeme striktno primijeni. 161 To je gledite uskoro zatim dobilo punu potvrdu u Pavelievoj izjavi, takoer jednom njemakom listu, da e se idovsko pitanje radikalno rijeiti prema rasnim i gospodarskim gleditima. 162
Glavne rasistike odredbe protiv Zidova donesene su ve potkraj travnja 1941. god.
Temeljna je bila Zakonska odredba o rasnoj pripadnosti. 163 Ona je, naime, sadravala definicije, koje su osobe arijskog, a koje nearijskog porijekla. Prema odredbi
arijskog podrijetla je osoba, koja potjee od predaka, koji su pripadnici europske rasne
zajednice ili koji potjeu od potomaka te zajednice izvan Europe. Odredba zatim detaljno precizira koje se osobe smatraju Zidovima. U prvom redu to su one, koje potjeu
barem od troje predaka drugog koljena (djedova i baka), koji su idovi po rasi te one
osobe koje imaju dva predka drugog koljena, koji su Zidovi po rasi, ali u posebnim
sluajevima koje odredba detaljno precizira. U odredbi se takoer precizira, koje su osobe porijeklom Cigani. To su one osobe koje potjeu od dvaju ili vie predaka drugog
koljena, koji su Cigani po rasi. 164 Posebnom Zakonskom odredbom o zatiti arijske
krvi i asti hrvatskog naroda zabranjivalo se sklapanje braka izmeu Zidova i drugih
osoba nearijskog porijekla s osobama arijskog porijekla. 166 Uskoro je pri ministarstvu unutranjih poslova osnovano tzv. Rasno politiko povjerenstvo, koje je trebalo
u prvom redu da utvruje rasnu pripadnost, posebno u dvojbenim sluajevima. 166
Na poetku lipnja 1941. uslijedila je Zakonska odredba o zatiti narodne i arijske
kulture hrvatskog naroda. Zidovi po rasi - isticalo se u njoj ne smiju nikakvom suradnjom utjecati na izgradnji narodne i arijske kulture, pa im se zabranjuje svako sudjelovanje u radu, organizacijama i ustanovama drutvenog, omladinskog, portskog i
kulturnog ivota hrvatskog naroda uope, a napose u knjievnosti, novinarstvu, likovnoj
i glazbenoj umjetnosti, urbanizmu, kazalitu i filmu. 167
Iza tih odredaba slijedile su druge, koje su se prvenstveno odnosile na unitavanje
ekonomskih pozicija idova. Tako je donesena odredba o redovitom poslovanju i spreavanju sabotae u privrednim poduzeima, iskljuivo uperena protiv idova, vlasnika
pojedinih poduzea. Cilj joj je bio da ozakoni praksu oduzimanja idovskih poduzea
pod izlikom da se u njima sprovode sabotae. Posebna je odredba odreivala otre kazne za prikrivanje idovskog imetka. 168 Ve krajem travnja 1941. osnovanje Ured za obnovu privrede, koji je jedini bio ovlaten trgovati imovinom idovskih poduzea. Na osnovu posebne odredbe, donesene poetkom lipnja 1941, svi su Zidovi morali u roku od
20 dana prijaviti spomenutom Uredu za obnovu privrede svoju imovinu, a posebno
imovinu, koja je otuena u vremenu od 10. veljae 1941.169
161
E. Grin, n. dj.
Zloini faistikih o k u p a t o r a , n. dj., 73 i 10.
Hrvatski list, 31. VII 1941.
Narodne novine, 26. VI 1941.
E. Grin, n. dj.
kog reima, koje su se sve vie pojavljivale na itavom podruju NDH. Najee se pri
tome dogaalo da su taoci bili pogubljeni. 177 Kakvom je brzinom tekao taj proces, najbolje pokazuje Pavelieva izjava u intervjuu Neue Ordnungu, 24. kolovoza 1941, kojom
prilikom je rekao: to se tie idova, mogu vam izjaviti da e oni u najkraem roku biti
konano likvidirani. Pitanje idova bilo je vrlo ozbiljne naravi. U samom Zagrebu bilo
ih je 18.000; od njih je ostalo jedva 4.000, a i ovi e biti poslani na prisilni rad ili u koncentracioni logor. 178
O karakteru i oblicima ustakog terora nad Zidovima, svjedoe mnogobrojni primjeri u pojedinim mjestima na podruju NDH. U Zagrebu je u svibnju osnovana posebna ispostava Ustakog redarstva za nadzor nad idovima. Nakon izvrene evidencije oko
3.500 idova mukaraca u Zagrebu, sredinom svibnja, Hrvatski narod je dao ovaj komentar: Taj broj je zato razmjerno tako malen, jer su se morali prijaviti samo istokrvni idovi mukarci od 16 do 60 godina. Ako se uzmu u obzir poluidovi kao i idovske ene
i djeca, u Zagrebu ivi preko 20.000 idova. U Sarajevu je izdana naredba da svi Zidovi
moraju odmah predati radio aparate i telefone iz svojih stanova, te im ja zabranjeno posjeivanje kina. 179 Meutim, prema miljenju vojnih predstavnika, u Sarajevu je postupak ustakih vlasti prema Zidovima jo uvijek nedovoljno strog, te se zahtjeva da treba
primijeniti svu strogost, prikupiti ih u koncentracione logore, prinuditi ih na prisilan
rad, s njima izvoditi javne radove, uope u gradu odrediti jedan dio, gdje bi se idovi
prikupili i odvojili od ostalog puanstva. 180 U Koprivnici su u srpnju uhapeni svi Zidovi, kojih je bilo oko 200, i otpremljeni u Zagreb. 181 Osobito je estok teror nad Zidovima bio u Varadinu. Hrvatski list je pisao da je Varadin prvi grad koji je oien od
Zidova. 182 U svim mjestima gdje su Zidovi bili nastanjeni, atmosferu su obiljeavale svakodnevne zapljene imovine, hapenja, zabrane idovskih drutava, iskljuivanje Zidova
iz svih drutava, obiljeavanja idovskih poduzea. 183 U uvjetima tako organiziranog terora, koji su ustae sprovodili uz podrku i pomo Nijemaca, mogunosti za spaavanje
ivota bile su minimalne, unato poduzimanju pojedinih akcija u tom pogledu. 184 Treba
spomenuti znaajnu ulogu pojedinih idovskih opina, koje su poduzimale mnogobrojne napore i u postojeim uvjetima uinile vrlo mnogo u pruanju pomoi ugroenim lanovima. Osobito se istakla idovska opina u Zagrebu, koja je jedina u Jugoslaviji
177
89-96.
' 7 e Na s a s t a n k u s Cianom u Veneciji, s r e d i n o m prosinca 1941, Paveli je izjavio da je u NDH
zapoelo rjeavanje najhitnijih p r o b l e m a , na p r v o m mjestu idovskog. On je iznio p o d a t a k da od
35.000 idova, koliko ih je bilo na p o d r u j u NDH u vrijeme dolaska ustaa na vlast, sada ih n e m a
vie od 12.000. (Tajni arhivi grofa Ciana, n. dj., 500).
179
182
183
uspjela da se odri do kraja rata. 185 Osim nje, na podruju NDH su se svojom aktivnou
istakle i idovske opine u Osijeku, Sarajevu i Mostaru. 186
to se tie mogunosti prekrtavanja idova na katoliku vjeru, treba istai da se
to pitanje nije uope postavljalo u onom smislu kao to je to vrijedilo za Srbe. U spomenutoj okrunici od 30. srpnja 1941, gdje su dane odreenije upute u vezi s prekrtavanjem pravoslavnog stanovnitva, izriito je istaknuto da prijelaz idova na katolicizam nema nikakva utjecaja na njihov poloaj, jer je on jasno definiran u odredbi o rasnoj
pripadnosti. 187 Prema tome, svi pokuaji prekrtavanja idova, do kojih je dolazilo, i kojih je u pojedinim mjestima bilo, nisu bitnije utjecali na njihov dotadanji poloaj.
I ta injenica pokazuje da su Nijemci i ustae bez kolebanja ili do kraja u pogledu
istrebljenja idova. Tako je i spomenuto relativno zatije u toku 1942. i do proljea
1943, bilo samo prividno. U tom razdoblju ne jenjava ustaka propaganda protiv idova.
U Zagrebu je poetkom svibnja 1942. otvorena protuidovska izloba, koja je trebalo da
pokae tetnost utjecaja idova u svijetu i borbu protiv njih, posebno s obzirom na
rjeenje idovskog pitanja u NDH. 188 Slijedili su i dalje pozivi Zidovima da se prijavljuju vlastima, a isto tako bilo je masovnih i pojedinanih hapenja. 1 8 9 Poetkom kolovoza 1942. Predsjednitvo vlade NDH posebnom je okrunicom najavljivalo predstojeu
akciju iseljavanja idova. 190 Sve su to bili nedvojbeni znaci da se totalnom unitenju Zidova posveivala izuzetna panja. To je jasno dao do znanja D. Crljen, piui sredinom
1943, i o idovskom pitanju u sklopu drutvovne preobrazbe ustake Hrvatske. Prema
njemu, to je pitanje rijeeno temeljitou i upornou, koja mora teko zabrinuti sve
one, iji se putevi kriaju s putevima ustake drutvovne revolucije. 191
Ustaki teror osobito je pogodio Rome, kojih je na podruju NDH, prema raspoloivim podacima, bilo oko 40.000.192 Protiv te skupine povedena je prava hajka, a osobito
u toku 1942. godine. 193 Moe se rei da su u odnosu na brojno stanje svoje skupine, Cigani najvie stradali. Oni su, naime, bili gotovo potpuno poubijani, a tek ih se neznatan
broj spasio. Glavnina ih je bila poubijana u jasenovakom logoru. 194
Jedna od vanih komponenata terora nad srpskim i idovskim stanovnitvom bilo
je unitavanje njegove materijalne podloge. Od poetka je uslijedila vie ili manje orga185
Financijsku p o m o opini ilegalno je p r u a o vicarski konzul u Zagrebu. Opirnije o r a d u
te opine usp.: S p o m e n i c a 1919-1969, n. dj., 87 i d.
186
Isto, 90 i d.
187
Usp. bilj. 136.
188
Toj izlobi je ustaka t a m p a dala veliki publicitet. (Hrvatski narod, 24. IV, 1, 3, 4, 7-10, 13,
24. V 1942). Iz Zagreba je izloba p r e n e e n a u Karlovac, Dubrovnik, Sarajevo.
189
K r a j e m s r p n j a 1942. u p u e n je poziv Zidovima u Zagrebu da se prijave RAVSIGUR-u (Hrvatski narod 28. VII 1942), a poetkom oujka 1943. izdana je ponovna naredba. (IHRPH, Zb. letaka
i proglasa NDH - 1943). Poetkom kolovoza 1942, po n a r e e n j u Nijemaca, svi Zidovi iz Sanskog
Mosta o t p r e m l j e n i su u logor. (Arhiv Bos. Krajine, V. . Sana i Luka, 1942, taj. br. 508/ 42, dopis od
5. VIII 1942). U isto vrijeme je o k o 160 Zidova iz B a n j e Luke o d v e d e n o u logor Stara Gradika. (VII,
Fond NDH, kut. 164, br. reg. 32/ 5). P r e m a sjeanju dr Miroslave Despot, u Zagrebu je 8. VIII 1942.
uslijedilo h a p e n j e o k o 1.500 idova. (Rukopis M. Despot, dat na raspolaganje autoru).
190
Koncentracioni
logori
U nj su od 29. travnja upuivani transporti zatoenika, najvie Srba, zatim idova te stanovit broj Hrvata. Prema nekim podacima, kiy/ taj logor je prolo preko 5.000 zatoenika, a u njemu se konstantno nalazila polovica toga broja. Logor je ukinut u j e s e n 1941.
god. Iz njega su, meutim, jo u lipnju i srpnju 1941. otpremljeni Srbi i Zidovi u logor
Jadovno kod Gospia, gdje su bili pogubljeni. 211 Zatoenici Hrvati otpremljeni su kasnije u Staru Gradiku i Jasenovac. Logor Jadovno, kraj Gospia organiziran u lipnju, bio
je prvi u kojemu su se obavljala masovna pogubljenja zatoenika, Srba i Zidova. Ustae
su svakodnevno dovodili zatoenike u velikim grupama u Gospi, a odatle u Jadovno,
gdje su ih ubijali i bacali u oblinje duboke ponore. Meu pogubljenima bilo je i vie
komunista. 212 Prema raspoloivim podacima, u Jadovnu je pogubljeno oko 35.000 ljudi.
Logor je ukinut u kolovozu 1941. U ljetnjim mjesecima 1941. postojao je koncentracioni
logor za idove i Srbe na otoku Pagu. U nj su dovoeni zatoenici iz sabirnog logora u
Gospiu. I u tom su logoru bila obavljana masovna pogubljenja, a u vrijeme likvidacije
logora, sredinom kolovoza, otpremljeno je oko 3.000 Srba u Jadovno, a posljednja grupa
od oko 450 Zidova u Kruicu (ene), Jadovno i Jasenovac (mukarci). Logor u Kruici,
kraj Travnika, postojao je u priblino isto vrijeme, a u njemu su uglavnom bili zatoeni
ene i djeca, ponajvie idovi. Od rujna 1941. do jeseni 1942. postojao je koncentracioni
logor u Loborgradu, nedaleko od Zlatar Bistrice u Hrvatskom Zagorju. U njemu je, pored jednog broja Srpkinja, bilo zatoeno oko 1.300 idovki, veinom prebaenih iz Kruice, zajedno s djecom. Nakon ukidanja logora, zatoenice su poslane u logor Ovviegim.
U prosincu 1941. osnovan je logor u akovu, namijenjen prvenstveno idovskim enama
i djeci, kojih je bilo oko 3.000. Od njih je velik broj bio pogubljen. U srpnju 1942. logor
je ukinut, a preostali zatvorenici odvedeni u Jasenovac. U lipnju 1942. osnovan je privremeno logor Tenje, u Osijeku. U njemu su bili zatoeni gotovo svi preostali idovi ba
tada i pohapeni u Osijeku, te nekim drugim slavonskim mjestima, a bilo je zatoeno
oko 3.000 osoba. Sredinom kolovoza zapoela je njihova likvidacija, uglavnom u Oswiecim i Jasenovac. Poetkom kolovoza 1942. osnovan je logor u Sisku. U nj je doveden dio
srpskog stanovnitva s Kozare, zarobljen poslije njemako-ustake ofenzive. Bili su to
uglavnom starci, ene i djeca. Posebno se izdvajao logor za djecu, odvajanu od roditelja.
Grupe starijih zatoenika upuivane su odatle u Jasenovac i Staru Gradiku.
Glavni i najvei logori u NDH bili su u Jasenovcu i Staroj Gradiki. Jasenovaki logor poinje se formirati od ljeta 1941, kada ustae dovode prve grupe Srba i Zidova (Logor br. I). Daljnjim pristizanjem zatoenika logor se ubrzano iri (Logor br. II). Od studenog 1941. logor se jo vie poveava (Logor br. III te Logor br. IV). Time je Jasenovac
dobio svoju pravu fizionomiju, postavi najvei koncentracioni i likvidacioni logor i muilite svih nepoudnih osoba, koje je reim hapsio i ubijao bez razlike na njihovu nacionalnost. To je jasno dolo do izraaja u Pavelievoj Zakonskoj odredbi o upuivanju
nepoudnih i pogibeljnih osoba na prisilni boravak u sabirne i radne logore, u kojoj
se, meu ostalim, navodi ovo: Nepoudne osobe, koje su pogibeljne za javni red i sigurnost, ili koje bi mogle ugroziti mir i spokojnost hrvatskoga naroda ili tekovine oslobodilake borbe hrvatskog ustakog pokreta, mogu se uputiti na prisilni boravak u
sabirne i radne logore. 213 Kroz jasenovaki logor prolaze deseci tisua ljudi, veinom
211
P o s e b n o m n a r e d b o m E. Kvaternika, 8. VII 1941, n a r e e n o je da se zatoenici vie ne upuuju u logor Danica. (VII, Fond. NDH, kut. 189, br. reg. 1 2 / 1 ) .
2,2
RAVSIGUR je 15. VII izdao n a r e d b u po kojoj valja o d m a h otpoeti sa p r i t v o r o m svih S r b a
i idova koji su i malo poznati kao komunisti. Valja poeti p o s t e p e n o i faktiki pritvarati i otpremati u zbirni logor Gospi S r b e iz pojedinih tako zvanih pravoslavnih otoka, tj. specijalno paziti
na to da b u d u financijalno jai i intelektualno. (Graa za historiju NOP-a u Slavoniji, n. dj., knj. 1,
60-61).
213
Ocjene Nijemaca
i Talijana
mogunostima jaanja
ustakog
reima
U okviru napora ustakog reima za stvaranje i uvrenje vlastite politike osnovice, postavljalo se kao vrlo znaajna zadaa stvaranje oslonca u pojedinim socijalnim
skupinama i institucijama, koje su imale vano mjesto i ulogu u predratnom javnom
drutveno-politikom i kulturnom ivotu. Rije je o grupacijama i ustanovama, iju su
djelatnost ustae ocijenili kao pozitivnu u dotadanjem nacionalnom razvoju hrvatskog
naroda, pri emu se mislilo i na Muslimane.
Ovdje treba ujedno konstatirati d a j e Paveli u lipnju 1941. potpisao odredbu o zabrani djelovanja svih politikih drutava na podruju NDH, pri emu se misli na sve
bive politike stranke i njihove drutvene tvorevine (zatite, sloge, ogranci, itaonice
itd) kao i sva udruenja (korporacije), koja pod krinkom humane, kulturne, sportske ili
druge svrhe promiu ciljeve kojega god biveg politikog naziranja ili pravca, koji je protivan ustrojstvu i tenjama Nezavisne Drave Hrvatske. 217 U pogledu politikih drutava koja, prema ocjeni Pavelia, rade na istim ciljevima kao i Hrvatski ustaki pokret , izdana je posebna odredba po kojoj ta drutva imaju unii u Ustaki pokret, a
njihovo lanstvo ima se svrstati u Ustaku organizaciju. 218 Prema tome, politika taktika ustakog vodstva ila je za tim da se stvara oslonac u redovima pojedinih bivih graanskih stranaka i grupacija time to se njihov dotadanji status ukida a na lanstvo ini
pritisak da se organizira u ustakom pokretu. To se u prvom redu odnosilo na Hrvatsku
seljaku stranku, kao najutjecajniju graansku politiku snagu u Hrvatskoj, jer je ustako vodstvo osobito teilo da ustaki pokret omasovi ukljuivanjem lanstva i pristaa
214
U Jasenovcu je pogubljen d a l e k o najvei b r o j ljudi u NDH - nekoliko stotina tisua. P r e m a
p o d a t k u Zemaljske komisije Hrvatske za utvrivanje zloina o k u p a t o r a i njihovih pomagaa, ra u n a se da se taj b r o j k r e e o k o 500-600.000. (Zloini u logoru Jasenovac, n. dj., 38). Istraivanja grobinog kompleksa, koja vri S p o m e n - p o d r u j e Jasenovac, utvrdila su d a j e na dosad ispitanom prostoru od 57.000 m 2 p o k o p a n o p r e k o 360.000 pogubljenih zatoenika. Podatke o t o m e donosi
R.Trivuni, u brouri: Jasenovac i jasenovaki logori, Jasenovac 1974. Autor zakljuuje: Na osnovi
p r o s t o r n i h indikatora i tvrdnji preivjelih zatoenika, broj od 700.000 unitenih Ijudi-zatoenika je
vrlo realan. (16).
215
U ustakim d o k u m e n t i m a logor u Staroj Gradiki s p o m i n j e se i kao Logor br. V. (Zloini
u logoru Jasenovac, n. dj., 4).
2 6
' P r e m d a o u s t a k o m t e r o r u postoji relativno znatna literatura, t r e b a istai d a j e ta problem a t i k a jo n e d o v o l j n o istraena, pa e tek daljnja sistematska p r o u a v a n j a omoguiti potpuniji
uvid u nju. Postojea literatura p r e t e n o je publicistika i m e m o a r s k o g karaktera. Pri t o m e t r e b a
ukazati i na p o s t o j a n j e nekoliko publikacija u izdanju dravne, zemaljskih i okrunih komisija za
utvrivanje zloina o k u p a t o r a i njihovih pomagaa, koje imaju znatnu izvornu vrijednost. Popis ostale literature o ovoj problematici vidi u M. Peren, n. dj., 179-181, i L. Kobsa, n. dj., 223.
2.7
U o d r e d b i se p o s e b n o navodi da se zabrana ne odnosi na ustanove prijateljskih drava,
pri e m u se misli na N j e m a k u i Italiju. (VII, Fond NDH, kut. 180, br. reg. 53/3, dopis MUP-a NDH,
11. VI 1941).
2.8
Hrvatski narod, 24. VI 1941.
bive HSS. Slina taktika se nastojala primjenjivati prema pristaama bive JMO, iako
ne u takvom stupnju kao prema HSS. U pogledu pojedinih ustanova tradicionalnog znaenja, taktika ustakog vodstva ila je za tim da im odredi mjesto i ulogu na novim temeljima ct okviru ustakog sistema. Posebno mjesto i panja pridavali su se poloaju
i ulozi rimokatolike crkve.
U prikazu napora ustakog vodstva da se stvaraju praktini politiki oslonci - koji
bi trebalo da budu dokaz prijemljivosti ideologije i politike ustatva u hrvatskom narodu kao i potvrda unutranje politike stabilnosti NDH - treba najprije ukazati na prve
ocjene to sii ih u tom pogledu davali predstavnici okupacionih sila Treeg Reicha i Italije u NDH, a koje su se temeljile na analizi i sagledavanju razvoja konkretne situacije.
Jo od poetka i jedna i druga strana uoavaju stvarnu poziciju Pavelia i njegova
najueg kruga, kao politikog vrha u NDH. I Nijemci i Talijani pokazivali su skrajnju obazrivosj prema Paveliu, kao svom izravnom eksponentu, dakako, iz niza razloga koji u
nvHtjgoemu i nisu bili zajedniki. Pavelieva zadaa da radi na podizanju i uvrenju
ustakog reima a time istodobno i na zatiti i njemakih i talijanskih interesa, ocjenjivana je i u Berlinu i u Rimu kao vrlo teka i odgovorna, pa su i njegove postupke pratili
s posebnom panjom; osnovni kriterij za ocjenu Nijemaca i Talijana bio je ba u tome,
koliko su ti postupci pridonosili ostvarenju date zadae. Prema tome, sve ono to je ilo
u prilog takvom stavu, moglo je samo dobiti punu podrku i opravdanje, bez obzira na
primjenjivane metode i oblike. S druge strane, ako razliite metode i postupci - od politike propagande do masovnih fizikih nasilja - nisu pridonosili ostvarenju osnovne
zadae, onda se u odreenim momentima ba u njima traio uzrok neuspjeha.
Ve krajem travnja 1941. Talijani ocjenjuju d a j e u NDH uveden policijski reim
terora, koji hapenjima i internacijama pogaa najbezopasnije ljude. Uzrok tome oni
nalaze u postupcima najbliih Pavelievih suradnika, jer je on okruen politiki nedoraslim ljudima, spremnijim da vre line osvete nego da vladaju zemljom ili da pomau
efu novog reima u njegovom ne ba lakom zadatku. To su nespremni ljudi koji nemaju za sobom nikakvu politiku ili upravnu karijeru, koji ne znaju nita i koji su zaslepljeni vlau i irokim ovlaenjima koja im je dao Paveli. Karakteristini su i prvi
talijanski dojmovi o stvarnoj snazi i politikom utjecaju ustakog pokreta, kao politike
stranke koja je nosilac vlasti. Ozbiljni i pravi Hrvati, pa i oni koji su van ranijih i sadanjih politikih borbi, Pavelia i njegovu bednu partiju smatraju sasvim vetakom tvorevinom, koja ni po emu nije odraz ni hrvatskog duha, niti ubeenja, s obzirom da je
Pavelieva partija, od' etiri i po miliona Hrvata, imala najvie 20-30 hiljada pristalica. 219 Bez obzira koliko su pouzdani ovi brojani podaci, tj. kako se dolo do njih, oni
su vrlo indikativni za razumijevanje stvarnog politikog raspoloenja i prema ustakom
reimu i prema okupacionim silama, a injenica da potjeu od maksimalno zainteresirane strane, to jo vie potvruje. Uostalom, gotovo u isto vrijeme, sline su procjene
dali i Nijemci. 220
Istiui te momente i Nijemci i Talijani su ukazivali na vrlo ozbiljne simptome ope
nesigurnosti i dezorganizacije itavog politikog sistema. Pored isticanja karaktera i posljedica terora koji se provodi nad Srbima i idovima, obje strane su ukazivale i na nesigurnost Hrvata i njihov otvoreni zazor prema ustakom reimu. U jednom svom izvjetaju iz srpnja 1941, general Glaise navodi kako je upozorio Pavelia da pretjerivanja i
raspojasanost ustaa ne tedi takoe ni Hrvate, tako d a j e itava zemlja (...) obuhvaena
219
Zbornik d o k u m e n a t a NOR-a, XIII/1, 31-32, izvjetaj M. Zuccolina od 29. IV 1941. o politikoj situaciji u NDH.
220
Glaiseov povjerenik Haeffner, u svom izvjetaju od 14. VI 1941, u k o j e m govori o najaktuelnijim p r o b l e m i m a NDH, navodi p o d a t a k da ustaki reim ima oko 40.000 pristaa, tj. 0,6% stanovnitva NDH. (VII, NAV-N-T-501, 265/000335-340).
osjeajem teke pravne nesigurnosti. 221 U iduem izvjetaju, nekoliko dana kasnije, on
ustaku revoluciju oznaava kao najkrvaviju i najuasniju. Pri tome, on polazi od
potrebe opravdanosti provoenja ustakog terora, ali izraava bojazan da on ne izgubi
svoj osnovni cilj i da se obrne u nezakonitost. Za to upozorenje on istie da se odnosi
ne samo na pitanje Srba, nego ak i na Hrvate jer se u NDH ni jedan ovjek vie ne
osjea sigurnim 222
Poseban su peat politikom raspoloenju u NDH davale one Pavelieve manifestacije, koje su otvoreno prikazivale da je izravan eksponent talijanskih i njemakih interesa. Mjere to su ih Paveli i vlada NDH poduzimali u tom pravcu, a koje su javne
isticane i objanjavane kao izraz volje hrvatskog naroda, imale su potpuno suprotan efekat. Vrhunac je u tom pogledu dosegnut sklapanjem Rimskih ugovora. Uz mnoge, ve
navedene momente, koji su utjecali na sve vidljivije politiko neraspoloenje hrvatskog
stanovnitva prema ustakom reimu i Paveliu, uz sprovoenje masovnog terora, Rimski ugovori su bili drugi znaajan faktor koji je utjecao na stupanj tog neraspoloenja.
Ta dva faktora su zapravo u punoj mjeri javno razotkrila pravu Pavelievu ulogu i njegove osobne ambicije, kao i uope karakter ustakog pokreta i poloaj NDH kao tvorevine posebnih okolnosti i trenutka. Dok je teror, provoen u masovnim razmjerima, pokazivao potpun unutranji politiki slom Pavelieve politike, javna kapitulacija pred
Mussolinijem bila je dokaz vanjsko-politikog debakla. Drugim rijeima, prvi je faktor
bio jasan pokazatelj nedostatka unutranjeg oslonca ustakom reimu, a drugi, nedvojben znak njegove iskljuive ovisnosti o onima koji su ga omoguili.
Valja istai da nepovoljan odjek u hrvatskom narodu zbog sklapanja Rimskih ugovora, nije predstavljao iznenaenje. To su Talijani posebno spominjali jo krajem travnja, razmatrajui druge momente, koji su otkrivali politiko neraspoloenje naroda u
NDH i nestabilnost ustakog reima. Reeno je da ... neprijateljstvo Hrvata prema Italiji raste iz dana u dan; kipti od neprijateljskih oseanja, a duboko neraspoloenje koje
vlada u svim slojevima stanovnitva svaki as preti da poprimi mnogo vee razmere.
Kao glavni razlog ukazuje se na injenicu da meu Hrvatima vlada opte miljenje da
e Dalmacija biti deo Italije i da e hrvatske nade, podrane stalnim Pavelievim i Kvaternikovim obeanjima da e stvoriti slobodnu Hrvatsku, u kojoj e biti sve pokrajine
nastanjene Hrvatima, pasti pred zahtevima Italije da prisvoji dalmatinsku teritoriju.
Prikazujui politiku i ekonomsku situaciju u NDH, potkraj lipnja 1941, talijanska
vrhovna komanda naglaava d a j e u NDH dolo do snanog negodovanja protiv ustake
vlade, kojaje ocenjena kao suvie snishodljiva prema Rimu, te d a j e uspjeh Talijana,
krunisan Rimskim ugovorima, uticao da se brzo zaboravi da je Hrvatska nastala vie
nastojanjem i zaslugom Osovine nego sopstvenim trudom. Svakako - zakljuuje se nezadovoljstvo je duboko, jer je opte miljenje, d a j e Italija oduzela Hrvatskoj teritorije
koje joj pripadaju. 2 2 3
Zazor stanovnitva prema njemakom okupatoru mogao je doi do izraaja i zbog
posebnog poloaja, koji je Njemaka narodna skupina dobila u NDH. Od u k u p n o preko
pola milijuna Nijemaca u Jugoslaviji prije rata, na teritoriju NDH bilo ih je oko 180.000.
U njemakoj skupini su u godinama uoi sloma Jugoslavije sve vie dolazile do izraaja
pronacistike snage, a od travnja 1941, one su se organizirano i slubeno stavile u slubu
okupatora. Paveli i ustaki reim bili su od prvog asa vidljivo naklonjeni prema njima.
U istonoj Slavoniji i Srijemu, gdje su domai Nijemci u NDH bili uglavnom koncentrirani, njemaki predstavnici davali su ustaama vidljivu podrku prilikom uspostavlja221
222
223
nja reima. Nijemac Jakob Elicker postavljen je za velikog upana u Vukovaru. Vodei
krugovi Njemake narodne skupine takvom su politikom prvenstveno teili da to vie
iskoriste nastalu situaciju i isposluju to nezavisniji i utjecajniji poloaj. Konkretan korak dalje u tom pogledu oznaavala je Pavelieva odredba, lipnja 1941, o privremenom
pravnom poloaju Njemake narodne skupine u NDH. Prema toj odredbi, Njemaka
narodna skupina, obuhvaajui sve Nijemce - izuzev onih koji imaju njemako dravljanstvo - ini naroiti sastavni dio NDH, te kao takva uiva neogranieno pravo djelovanja na politikom, kulturnom, privrednom i upravnom podruju. Uslijedile su zatim i druge odredbe, kojima se definirao poseban poloaj Njemake narodne skupine
u NDH (odredbe i dekreti o stvaranju posebnih vojnih jedinica, o njemakom kolstvu,
0 upotrebi njemakog jezika, o inovnicima u javnoj slubi i dr.). Sve su one afirmirale
tendenciju da Njemaka narodna skupina u NDH dobije povlaten poloaj. 224
Ustaki
reim
Nastojei da stvori iru politiku osnovicu reima u NDH, ustako vodstvo se ubrzo
suoilo s veim ili manjim politikim utjecajem pojedinih snaga i faktora u raznim
drutvenim grupacijama, ustanovama, organizacijama itd. Formalna zabrana politikih
stranaka, te pojedinih ustanova i organizacija, kao i mnogobrojne druge mjere u tom pogledu, ubrzo su pokazale da nisu otvarale vrata nesmetanom irenju utjecaja ustakog
pokreta. Njihovu se stvarnom osvajanju trebalo pristupiti i putem politiko-ideolokog
obraunavanja s tim snagama i faktorima. U ve prikazanoj atmosferi otvorenog politikog neraspoloenja i sve veeg zazora prema ustakom reimu, takva akcija pokazala
je - kao i druga praktino-politika sredstva - svu nemo novih nosilaca vlasti da ojaaju
vlastiti utjecaj, kako su to predviali i eljeli.
Odnosi prema bivoj Hrvatskoj seljakoj stranci pokazali su se najsloenijima. Iako
je HSS - sagledavajui je u najirem smislu rijei i kao bivu politiku stranku i kao seljaki pokret - sa svojim rukovodstvom, na elu s Maekom, bio zahvaen vidljivom horizontalnom i vertikalnom politikom diferencijacijom, pri emu je bila snanije prisutna i desna tendencija, te iako je sam Maek svojom izjavom od 10. travnja formalno inicirao pravac daljnjeg ponaanja HSS-a, ipak se, ve od prvih dana postojanja NDH, pokazalo da proces raslojavanja te stranke za kakav su ustae bili zainteresirani, nee ii
onako kako su zamiljali. Ovdje valja primijetiti da predstavnici one struje HSS, koja se
priklonila ustakom pokretu, nisu inili najutjecajniju grupaciju. Sam vrh HSS-a bio je
orijentiran u drugom pravcu, tj. u nastavljanju dotadanje politike iji je nosilac bila jugoslavenska vlada u izbjeglitvu, a u kojoj je HSS bila zastupljena prvenstveno Krnjeviem i ubaiem. To je bila taktika s kojom se ba Maek suglaavao i kojoj je on sam
bio inicijator. Maek je oito svojom izjavom o podrci HSS-a ustakom reimu, koja je
naelno bila suprotna spomenutoj taktici, svakako imao pred oima i drugi cilj. Mislio
je, naime, da e verbalna podrka utjecati da se HSS odri kao cjelinu, tj. da e tako moi
izbjei vee potrese i otriju unutranju politiku diferencijaciju. Trebalo je da tome
osobno pridonese vlastitom politikom pasivnou, kojom bi ukazivao na potrebu ekanja svog trenutka. 2 2 6
224
Opirnije o t o m e usp. Z. Krni, S. Ljubljanovi, C. Tomljanovi. Neki podaci o organizaciji
1 radu Njemake n a r o d n e skupine u NDH, ZHIS, 1, 1963, 7 i d.
225
O Maekovu dranju 1941. usp.: F. ulinovi, O k u p a t o r s k a podjela Jugoslavije, n. dj.,
339-342; P. Moraa, Jugoslavija 1941, n. dj., 42, 346-353; M. Konjevi, O nekim pitanjima politike ustaa p r e m a Hrvatskoj seljakoj stranci 1941. godine, VIG, 3/1971; /. Jeli, O p o e c i m a p r i p r e m a rukovodstva Komunistike partije Hrvatske za stvaranje N a r o d n o o s l o b o d i l a k e fronte, VIG, 2/1971.
Za ire r a z m a t r a n j e tog pitanja zanimljiva je i rasprava V. Kljakovia, Jugoslavenska vlada u emigraciji i Saveznici p r e m a pitanju Hrvatske 1941-1944, CSP, 2-3/1971.
Dakako, ustaama nije odgovarao takav Maekov stav. Verbalna podrka, koju im
je dao, nije mogla biti dovoljna, poto je sve vie prijetila opasnost da bude zasjenjena
raspoloenjem politike pasivizacije, to se moglo pokazati kao konica jaanju ustakog reima. Zbog toga su se ustae od samoga poetka politiki javno konfrontirali s bivom politikom vodstva HSS-a, pri emu nisu izuzimali ni Maekovo ime. Bio je to dio
one iroke kampanje, koju je ustako vodstvo povelo u ljeto 1941, propagirajui opravdanost cjelokupne politike ustakog sistema u NDH.
Trebalo je da ve steeni oslonci u pojedinim strukturama HSS-a budu realno polazite za daljnju akciju ustaa. U tom pogledu se osobito bila angairala skupina poznatijih pojedinaca iz HSS-a, koji su jo prije 10. travnja bili desno orijentirani ili su se odmah otvoreno priklonili novom reimu. Mnogi od tih lanova HSS dobili su u ustakom
rukovodeem aparatu zapaenije funkcije, bilo da su postali ministri u vladi NDH, veliki
upani, ustaki stoernici ili drugi vii funkcioneri (Janko Torti, Lovro Sui, Zvonko
Kovaevi, Josip Berkovi, Stjepan Hefer, ivan Kuvedi, Dragutin Toth, Jurica Frkovi, Vladimir Koak, Vjekoslav Blakov). Meu pojedinim organizacijama HSS-a, koje
su se jo od prvih dana - s obzirom na svoje lanstvo - veim ili manjim dijelom neposrednije ukljuile u proces uspostavljanja ustakog reima posebno mjesto pripada Zatiti, o emu je ve bilo rijei.
U okviru spomenute politike kampanje, pitanje odnosa prema HSS-u postavljeno
je u irim relacijama politiko-ideoloke propagande s ciljem privlaenja itavog hrvatskog seljatva, a pod parolom d a j e ono temelj ustake drave. Posebno je naglaavana
parola da je hrvatsko seljatvo zduno prihvatilo i pozdravilo proglaenje NDH, jer je
ona seljaka drava i izraava vitalne interese hrvatskog seljaka.
Prilikom postavljanja prvih pet velikih upana u NDH, Stjepan Uroi postavljen je
na elo velike upe u Varadinu. Ustaka je propaganda nastojala da to vie iskoristi
to imenovanje, tvrdei da se tako odmah poinje ostvarivati Paveliev program izgradnje NDH kao seljake drave. Taj je momenat posebno naglasio i sam Paveli u spomenutom prvom javnom govoru u Zagrebu, 21. svibnja 1941. S druge strane, to se tumailo i kao vidljiv znak da e u NDH kao seljakoj dravi niz znaajnih funkcija pripasti ustaama seljacima. Tako je ve krajem svibnja 1941, Ustaa naglaavao kao osobito
znaajan podatak da se meu dotada imenovanim ustakim logornicima i tabornicima
nalazi 90% seljaka. Novi korak uinjen je imenovanjem dvojice seljaka ustaa u Doglavniko vijee (Andrija Betlehem i Luka Lei). 226
Dva su momenta karakteristina u javnoj kritici HSS-a, to su je iznosili ustaki
funkcioneri, svojim nastupima irom NDH. Glavna otrica bila je usmjerena prema
onom dijelu vodstva HSS-a, koji je emigrirao s jugoslavenskom vladom. Ti ljudi u inozemstvu tako se daleko zaboravljaju, da sjedei u vladi koja je pobjegla, kod raznih protivnika i naih neprijatelja interveniraju i prosvjeduju protiv toga, to se stvorila Nezavisna Drava Hrvatska. 227 Drugi momenat se odnosio na Maeka. Meutim, tu su ve
postojali i odreeni obziri, tj. sama kampanja protiv njega nije bila tako otvorena, iako
je bila prisutna kritika njegove dotadanje politike. 228
Trebalo je zatim da uslijedi neposredno pristupanje bivih organizacija HSS-a u ustaki pokret. Meutim, odmah se pokazalo da, unato tako iroko pripremljenoj politikoj propagandi i spomenutim konkretnim mjerama, nisu uslijedili eljeni rezultati.
226
Ustaa, 22. V i 17. VII 1941. Ustae su pokrenuli tjednik namijenjen selu: Nezavisna Drava
Hrvatska (kasnije: Seljako ognjite).
227
Iz govora M. ania u Novoj Gradiki. (Nezavisna Drava Hrvatska, 5. VI 1941). Na ustakoj
skuptini u S a m o b o r u , A. Orani je nazvao Subaia junakom sa Kajmakalana. (Isto).
228 Ocjenjujui d o t a d a n j u Maekovu politiku, A. Orani je u S a m o b o r u isticao da bi Maek
bolje uinio, da je o s t a o u svom K u p i n c u i t a m o gojio svinje, nego da b u d e dravnik. (Isto).
192
Ta grupa sama po sebi nije mogla biti reprezentant u onim dimenzijama za kojima se
teilo. injenica je da su mnogi potpisnici izjave to svjesno uinili, ali je svakako bilo i
pritiska na neke od njih da se ukljue u tu akciju. 232
Izjavu je prvenstveno karakteriziralo deklarativno izjanjavanje za ustaki pokret
i Pavelia, tako d a j e ona ujedno bila i prisega, kojom su potpisnici izraavali punu podrku i pomo ustakom vodstvu. U izjavi je bilo i karakteristino izjanjavanje protiv
onih predstavnika HSS-a, koji sudjeluju u izbjeglikoj vladi, te takvim postupkom ne
mogu predstavljati HSS. Paveli je u svom odgovoru na tu prisegu, posebno ukazao na
vanost tog momenta. 2 3 3
Odmah zatim uslijedila je prava kampanja za javno izjanjavanje pojedinih organizacija HSS-a irom NDH da pristupaju u ustaki pokret. Kampanja je bila neposredan
ishod spomenute manifestacije, jer su pojedine organizacije HSS-a, koje su se izjanjavale, izraavale prihvaanje Tortieve izjave od 10. kolovoza. Unato poduzetim koracima - a Tortievom izjavom se izriito pozivalo sve one koji je nisu potpisali 10. kolovoza,
da se naknadno pismeno pridrue - ta kampanja nije poprimila ire razmjere. Ona
je dola uglavnom do izraaja u toku kolovoza i rujna, kada je stanovit broj organizacija
HSS-a dao svoje izjave, ali je to bilo neznatno u odnosu na cjelokupni broj organizacija
te stranke. 234 Uz injenicu da izjava spomenute skupine pristaa HSS-a od 10. kolovoza
sama po sebi nije mogla naii na iroki odjek, vjerojatno su u tom pogledu mogli doi
do izraaja i neki drugi momenti. Meu njima svakako zasluuje panju pitanje, u kolikoj
je mjeri samom Paveliu odgovarala ira javna manifestacija u kojoj bi se iskazala vidljiva brojana prevaga pristaa HSS-a u odnosu na ustae. Drugim rijeima, tenja ustakog vodstva da se kampanja deklarativnog izjanjavanja u to veoj mjeri realizira,
mogla bi uroditi i nepoeljnim efektima. Time bi se stvorila i mogunost prebrojavanja, koje bi potpuno ilo na tetu ustaa. 235 Na osnovu raspoloive dokumentacije dade
se zakljuiti da su u poetku ustae bili jako zainteresirani za masovno izjanjavanje organizacija HSS-a, ali da im je taj interes uskoro vidljivo opao. 236
232
Ukazujui na n e s p o s o b n o s t ustakog vodstva za p r o i r e n j e (bolje rei: stvaranje) svoje masovne baze, Vjesnik J N O F - a - koji je r u k o v o d s t v o NOP-a u H r v a t s k o j p o k r e n u l o u kolovozu 1941
- u broju od 21. VIII 1941, dakle, o d m a h n a k o n ustake manifestacije, pisao je: Iz tih je razloga ta
klika pozvala u Zagreb sve n a r o d n e zastupnike HSS-a i d r u g e funkcionere, te ih je pod prijetnjom
strijeljanja (na usta izdajnika Tortia) pozvala da p r i s t u p e u s t a k o m pokretu.
233
Hrvatski narod, 11. VIII 1941. O ovoj akciji usp. i M. Konjevi, O nekim pitanjima politike
ustaa p r e m a Hrvatskoj seljakoj stranci, n. dj.
234
U toku kolovoza i r u j n a 1941. ustaka tampa, poglavito Hrvatski narod registrirala je pris t u p a n j e o k o 70 razliitih organizacija HSS-a u pojedinim mjestima. P r e m a j e d n o m s u v r e m e n o m
podatku, HSS je brojala oko 7.000 mjesnih organizacija. (IHRPH: Izvrni o d b o r HSS-a, spis: Izdajniko vodstvo HSS-a glavni u n u t a r n j i neprijatelj hrvatskog naroda).
235
Da su takve dileme bile p r i s u t n e vidi se iz okrunice M. Bzika, posebnog povjerenika pri
Predsjednitvu vlade NDH, u p u e n e r e d a k c i j a m a novina, v j e r o j a t n o u jesen 1941. U okrunici se
istie da vijesti o p r i s t u p a n j u organizacija HSS u ustaki p o k r e t t r e b a donositi pod blaim naslovima. To jest, ne smiju ti naslovi biti takvi, da iz njih netko dobije p r e d o b u , kao da do sada nije
bilo u o p e Ustakoga pokreta. Rije pristupaju m o r a nestati i t r e b a isticati, da su to s a m o formalni
ini, oivotvorenje n a r o d n e volje (...). (IHRPH, Fond NDH, kut. 3, okrunica nije datirana).
236
U vezi s tim zanimljivo je konstatirati da je 11. VIII 1941, tj. o d m a h s u t r a d a n n a k o n skuptine u Zagrebu, E. Kvaternik izdao okrunicu p o d r u n i m policijskim organima, kojom se n a r e u j e
da se puste iz zatvora svi oni pristae HSS-a, koji su pristupili u s t a k o m pokretu, izuzev onih, koji
su izraziti i opasni ljeviari. (Arhiv Bos. Krajine, V. . Sana i Luka, 1941-^467). Da se k a m p a n j a izjanjavanja vodila pod pritiskom, p o k a z u j e p i s m o Stipe Matijevia, j e d n o g od zastupnika HSS-a, iz
d r u g e polovice kolovoza 1941, u k o j e m u je pozivao sve bive f u n k c i o n e r e HSS-a na p o d r u j u op
ine Poljica da d o u na sastanak na k o j e m u je trebalo prihvatiti izjavu od 10. VIII. Tko se ne odazove ovom pozivu - prijetio je u pismu - smatrat e se o d m e t n i k o m i izdajnikom NDH. (Pismo
je objavio D. Gizdi, Dalmacija 1941, n. dj., 284-285).
13 - USTAE I NDH
193
Ukljuivanje stanovitog broja bivih zastupnika i funkcionera HSS-a u novoosnovani Sabor NDH, bila je daljnja etapa u odnosima ustakog vodstva i HSS-a. Predstavnici
HSS-a inili su drugu grupaciju po broju u Saboru iza ustakih funkcionara. Pozvani su
bili naime, zastupnici izabrani na skuptinskim izborima u prosincu 1938, te lanovi
Glavnog odbora HSS-a. Dakako, taj kriterij nije u potpunosti doao do izraaja, jer su
ustae izvrili izbor, pa je odreeni broj osoba bio izostavljen. 237 Prema raspoloivim
podacima u Sabor NDH pozvano je iz te grupacije 94 osobe. Od toga broja odazvalo ih
se 60.238 Prema tome, dade se zakljuiti d a j e odaziv bivih zastupnika HSS-a bio relativno velik. Bilo je vie razloga koji su utjecali d a j e oko dvije treine pozvanih bilo prisutno kratkotrajnom radu Sabora NDH. Pored vie ili manje naglaenih osobnih interesa i ambicija, te straha pojedinaca od moguih represalija, koji su uvjetovali odaziv
jednog dijela, bez sumnje su neki od pozvanih bili motivirani tenjom da se preko ustanove Sabora - ijem se shvaanju pristupalo svakako i s tradicionalnim pogledima poduzmu neki zajedniki djelotvorniji koraci za stabilizaciju sve uzburkanije politike
situacije. To je doba kad meu pristaama HSS-a nastupa sve vidljiviji proces politike
diferencijacije prema stvaranju drukijeg raspoloenja od dotadanjeg. Takav proces je
sve vie slabio mogunosti spomenute grupacije predstavnika HSS-a, da se i dalje osjea
vodeom, tj. da i dalje utjee na politika gibanja u bazi stranke. T a j e baza naime, sve
vie gubila svoj dotadanji oblik i karakter. Jaanje narodnooslobodilakog pokreta postalo je tako zajednika opasnost i za dotadanju politiku vodstva HSS-a i za politiku ustakog vodstva, jednako ugroavajui i pozicije ustakog reima i perspektivu politike
ekanja. Za poznavanje karaktera postojee politike situacije u NDH znaajna su zapaanja i ocjene to ih je dao Ivo Lola Ribar, prigodom svog ilegalnog boravka u Zagrebu, u ljeto 1942. U svom izvjetaju Titu, na samom poetku kolovoza 1942, on meu ostalim, pie ovo: Tri injenice ubjedljivo karakteriu razvitak u Hrvatskoj za vrijeme
ovih zadnjih meseci to nismo bili tu: 1) Dalje vidljivo slabljenje masovne baze i utjecaja
ustakog reima i poetak izvjesnih unutarnjih sukoba u samim njegovim redovima, 2)
Pojava partizanskog pokreta i partizanskog djelovanja kao prvorazrednog i javno priznatog inioca u unutarnjem politikom ivotu zemlje, i 3) Poetak otrije diferencijacije u redovima HSS-a i jaeg previranje u hrvatskim masama uopte. Ove tri opte tendencije razvoja najbolje ilustruju konkretne pojave.
Proces gubljenja vjere u mogunost pobjede Njemake i nekakvu stalnost dananjeg reima znatno je napredovao. ak ni sadanja njemaka ofanziva na Donu praena
alarmom ustake promibe nije bila u stanju da ga zaustavi, ve samo donekle trenutno uspori. U tome smislu pojaala se zabrinutost za sutranjicu i opta tema razgovora
nije vie ko e pobijediti, ve ta e sutra biti s nama.
Pitanje o budunosti Hrvatske, Jugoslavije, politikom ustrojstvu zemlje, odnosu
prema jug(oslovenskoj) vladi u Londonu itd., su u svaijim ustima, i naa Partija morae
to pre nai formu da svoj stav po njima uini poznatim masama 239
237
Izostavljeni su oni koji su se dali imenovati ili birati za senatore, koji su uzradili proti
uspostave NDH, te oni koji su uli u emigrantsku vladu. (M. Konjevi, n. dj., 188).
238 !sjjjc m o g u e utvrditi sasvim p o u z d a n o toan broj pozvanih lanova HSS-a i onih koji se
nisu odazvali. Naime, ni u samim d o k u m e n t i m a Sabora NDH nije sauvan p o t p u n popis lanova
Sabora. Uz p o d a t k e iz te dokumentacije, trebalo je obaviti u p o r e d n e konsultacije s jo ovim izvorima: Zemaljska kandidatska lista za izbore n a r o d n i h poslanika za N a r o d n u skuptinu, 11. XII 1938,
kojoj je nosilac bio V. Maek. (Narodne novine, 29. XI 1938); T. Janikovi, Hrvati na izborima 11.
prosinca 1938, Zagreb 1939; Popis lanova Hrvatskog dravnog s a b o r a od 7. II 1942. (Narodne novine, 7. II 1942).
239
I primjer odnosa prema Maeku pokazuje d a j e grupacija HSS-a u Saboru NDH bila
prvenstveno zainteresirana za spaavanje vlastitih pozicija, tj. pozicija bive HSS, i da
joj podrka ustakom reimu nije bila u prednjem planu interesa. U toj je grupaciji, koja
se preko Sabora NDH formalno izjanjavala za ustaki reim, Maekov utjecaj bio i dalje
prisutan, usprkos tome to je ustako vodstvo jasno pokazalo da u Maeku gleda viestruku opasnost. Iako interniran na svom imanju u Kupincu, on je dolazio u kontakt
s pojedincima, najee iz svog najueg kruga, koji su ga posjeivali i dakako, prenosili mu razliite informacije za koje je bio zainteresiran. Po tome, on je mogao biti
u o d r e e n o m dosluhu s pojedinim akcijama, koje su se poduzimale u pravcu daljnjeg odravanja politikog utjecaja ili kontaktiranja sa predstavnicima HSS-a u
emigrantskoj vladi. Iako nije bio neposrednije ukljuen u tu djelatnost, on je bez
sumnje vrio odreen osobni utjecaj. Takva njegova pozicija sve je manje odgovarala
ustakom vodstvu. Maek je bio uhapen sredinom listopada 1941. i zatoen u Jasenovcu, s ciljem da ga se izolira. Maekovo je hapenje, tj. prekid njegova dotadanjeg
kontakta sa pojedincima, moralo nepovoljno odjeknuti u bivim vodeim krugovima HSS-a. 240 To je svakako najkonkretnije dolo do izraaja u predstavci, to ju je jedna
grupa lanova HSS-a, koji su uli u Sabor NDH, uputila vladi na poetku zasjedanja, tj.
krajem veljae. Da bi legalizirali svoj postupak, posluili su se posebnim lanom poslovnika Sabora NDH (l. 14), prema kojemu imaju pravo stavljati pismene upite na vladu
preko predsjednitva sabora. Konstatirajui d a j e prije vie mjeseci zatvoren i odveden iz svoga doma u Kupincu u nepoznatom pravcu predsjednik Hrvatske seljake
stranke g. dr. Vladko Maek, potpisnici predstavke istiu da to hapenje nije uslijedilo
u skladu sa postojeim zakonskim propisima jer protiv Maeka nije zametnut odgovarajui zakonski postupak. U predstavci se zatim ukazuje na Maekove zasluge u
borbi za hrvatsku samostalnost i slobodu, te postavljaju pitanja: gdje se on sada nalazi
i namjerava li vlada NDH pustiti ga na slobodu. Potpisnici su zahtijevali pravovremeni odgovor na plenarnoj sjednici Sabora. 241 U svom prvom govoru u Saboru 28. veljae
1942, Paveli je dao obavijest o Maeku, dajui time zapravo odgovor na spomenutu
pretstavku. 242 Tom prilikom on je izjavio d a j e Maek upuen na prisilni boravak da
ne bi dolazio u dodir sa ljudima koji odravaju vezu s inozemstvom, tj. s predstavnicima
HSS u emigrantskoj vladi, dodajui da je to bila zatitna mjera u interesu samog Maeka. Meutim, tom prigodom je bila karakteristinija Pavelieva ocjena dranja vodstva HSS-a u danima sloma Kraljevine Jugoslavije, izjavivi da je vodstvo HSS-a u nastaloj situaciji zatajilo. Bio mu je to pogodan trenutak da na raun takvog ponaanja
vodstva HSS-a istakne ulogu i zasluge ustaa. 243
Bez obzira na to koliko je moda spomenuta predstavka utjecala da Maek ve idueg mjeseca, sredinom oujka, bude puten iz Jasenovca i ponovno interniran u Kupincu, ona je svakako imala odreen odjek. Iako predstavka nije bila javno prezentirana,
240
Glaise izvjetava 21. XI1941, d a j e hapenje Maeka izazvalo o d j e k neraspoloenja. T a k o e r
tvrdi da je isti o d j e k imalo i h a p e n j e kipara Ivana Metrovia, do kojega je dolo nekoliko d a n a
ranije. On navodi da su takve akcije ocijenjene kao znak nasilja. (VII, NAV-N-T-501,
264/1280-1285). U ranije u p u e n o m Glaisovom izvjetaju, 18. X 1941, iznosi se miljenje d a j e Maek
u h a p e n zato, to se eljelo sprijeiti njegove k o n t a k t e s Talijanima. (VII, NAV-N-T-501, 266/262).
241
Predstavku je potpisalo 39 zastupnika. (IHRPH, Izvrni o d b o r HSS-a).
242
P r e m a j e d n o m p o d a t k u , potpisnici p r e d s t a v k e namjeravali su da se o n a proita na plenarnoj sjednici sabora, r a u n a j u i na prisustvo stranih diplomatskih predstavnika. Ta n a m j e r a je bila
otkrivena prislukivanjem telefonskih razgovora. (IHRPH, MF 16, sn 426).
243 Paveli je izjavio: A ja vam kaem ovdje, srea je, da su nai saveznici imali ipak nekoga,
u koga su imali povjerenje. (...) Da je bilo po o n o m e , k a k o se je vodstvo (misli se na Maeka, F.
J.) dralo, d a n a s Hrvatske ne bi bilo, bilo bi od nje ono, to je od Slovenije. (Brzopisni zapisnici,
n. dj., 159-160).
vijest o tome se proirila, emu je pripomogao i sam Paveliev javni odgovor. 244 Gledajui prema tome na istupe spomenute grupe zastupnika HSS kao na odreenu akciju,
u mnogoemu se dade shvatiti politika taktika, openito karakteristina za vodeu grupaciju HSS-a. Njome se ispoljavala tendencija, prvenstveno u prilog odravanja politike pasivizacije i politike ekanja, mada je u krajnjoj liniji bila znak odreenog otpora
i nemirenja. To je bio ujedno i vrhunac u politikom angairanju HSS-a u kritici ustakog reima. Sabor je mogao biti shvaen kao pogodno mjesto za mogunost sprovoenja takve politike. Dakako, Paveliu i ustakom vodstvu nije moglo biti po volji da se Sabor, kao glavna reprezentativna tribina slubene ustake politike, mogao u pojedinim
trenucima iskoristiti i u suprotnom pravcu. To nije bilo poeljno premda nosioci tog
pravca nisu pokazivali radikalnu otrinu, nego su svoju kritiku postojeeg stanja u NDH
temeljili ba na tenjama njena ouvanja. U Saboru je naime bilo tendencija za razmatranjem krize NDH tako, da su se, u interesu zatite i uvrenja Poglavnikova suvereniteta, zahtijevale i sugerirale odreene mjere na raznim vanijim sektorima dravne politike (unutranji poslovi, vojska, ekonomika i dr.). One su povlaile i znaajnije konzekvence u potrebi mijenjanja vanjsko-politike pozicije NDH, jaanjem oslonca na Njemaku i potiskivanjem utjecaja Italije. 245 Sve to Paveliu, dakako, nije moglo
odgovarati.
No, meu istaknutijim pojedincima iz HSS-a koji su izraavali podrku Maeku, od
jeseni 1942. nastaje tendencija za radikalnijom kritikom ustakog reima i vodstva na
elu s Paveliem. Bila je to posljedica sve vre spoznaje da je proces politike diferencijacije duboko zahvatio hrvatsko stanovnitvo, osobito hrvatsko selo, da je dolo do
sve masovnijeg ukljuivanja u narodnooslobodilaki pokret, to se manifestiralo u razliitim oblicima i stupnjevima i na to su, dakako, utjecali mnogobrojni faktori i momenti. U tenjama da se ouva politiki utjecaj, koji se sve vie suavao, potreba za distanciranjem od Pavelia i ustakog reima, prema kojem se cio tada pokazivala vidljiva indiferentnost, namee se kao vano sredstvo politike akcije pojedinaca i skupina u
HSS-u.
Politika
prema
Muslimanima
248
reformom. Bila je to akcija koja je trebala privui panju begovata i uiniti ga naklonjenim prema NDH. Akcija je dobila i svoju vidljivu politiku tendenciju: A. Mei je na konferenciji bivih zemljoposjednika Muslimana, s podruja BiH, odranoj u Sarajevu krajem srpnja 1941, izjavio da je agrarna reforma u BiH bila najbezobzirnija, a cilj joj je
bio da se materijalno, pa po tom i nacionalno-politiki slomije okosnica najistijeg hrvatstva, te ostvari glavna ideja vodilja veliko-srpske svetosavske misli. 258
Raspirivanje protusrpskih tendencija u muslimanskom stanovnitvu bio je jedan
od osnovnih ciljeva ustakog reima. Meu prvim koracima u tom pogledu bilo je ukidanje starog muslimanskog prosvjetno-kulturnog drutva Gajret, koje je prije rata
bilo jedan od pobornika prosrpske orijentacije. S druge strane, u NDH se poinje sve
vie favorizirati prosvjetno muslimansko drutvo Narodna uzdanica, koje je bilo prohrvatski orijentirano. Takvi postupci ustake politike u izrazitom favoriziranju jednog
drutva na raun unitavanja drugog, nailazili su i na vidljiv otpor u samom lanstvu
Narodne uzdanice. To je i shvatljivo, ako se ima na umu injenica d a j e i u njoj i u Gajretu veina lanstva bila iz najirih slojeva muslimanskog stanovnitva, koja je kroz
kulturno-prosvjetnu djelatnost ispoljavala vidljivo demokratsko raspoloenje, dok su
velikosrpske ili velikohrvatske tendencije obiljeavale ponaanje u prvom redu rukovodstava tih drutava.
Ubrzo se pokazalo da postupci ustakog reima izazivaju veliko uznemirenje u muslimanskom stanovnitvu u cjelini, te da tenja za stvaranjem irih oslonaca moe naii
na odaziv tek manjeg broja Muslimana. Vidljiva pravna nesigurnost u ustakom reimu
mogla je s jedne strane vrlo brzo da stvori nepovjerenje prema razliitim manifestacijama naklonosti prema Muslimanima u NDH, koje su poglavito bile prisutne u ustakoj
propagandi, a s druge strane, da istodobno pojaava bojazan za sigurnost vlastite egzistencije. Posebnu teinu takvom raspoloenju davao je teror ustakog reima nad srpskim stanovnitvom. Masovni pokolji nad Srbima irom Bosne i Hercegovine, u kojima
su sudjelovali i ustae Muslimani, izazivali su razumljivo nezadovoljstvo i negodovanje
u muslimanskom stanovnitvu, ali ujedno i sve veu zabrinutost za vlastitu sigurnost.
Pitanje odranja ivota i imovine postaje osnovna preokupacija u najirim razmjerima
zbog sve vidljivije psihoze straha od osvete. 259 etniki pokolji muslimanskog stanovnitva, koji su uslijedili, davali su toj psihozi punu teinu. U tom pogledu svakako su bili
indikativni dojmovi izraeni u izvjetaju Glavnog stoera domobranstva NDH, krajem
rujna 1941, u kojem se govori o opoj unutarnjoj situaciji, te u tom okviru posebna panja pridaje situaciji meu Muslimanima. Iako se ti dojmovi iznose u okviru sagledavanja
mogunosti za uvrenje ustakog reima, ipak se nisu mogli mimoii neki stvarni karakteristini momenti raspoloenja u muslimanskom stanovnitvu. Tako se istie d a j e
meu Muslimanima stvoreno uvjerenje kako je cilj ustakog reima da se izmeu njih
i Srba izazove mrnja i obraunavanje, a naroito u krajevima u kojima oni ive pomieano. O teroru nad Srbima navodi se: Sistem koji je sproveden u svrhu istrebljenja
Srba, muslimani smatraju nedolinim 20 vieka, te se boje da e se ovaj sistem, nakon
258
AH, Fond Sabora NDH, izvj, A. Meia od 30. VII 1941. Na s p o m e n u t o j konferenciji u Sarajevu donesen je zakljuak da se begovske zemlje trebaju izuzeti ispod u d a r a a g r a r n e r e f o r m e
i vratiti u neogranieno uivanje svojim bivim vlasnicima, o d n o s n o njihovim zakonitim nasljednicima. (Novi list, 29.VII 1941). Taj je zakljuak, p r e m a s p o m e n u t o m Meievu izvjetaju, bio izmijenjen tako to su se u posjed bivih vlasnika trebale vratiti o n e zemlje koje su a g r a r n o m reform o m pripale vlasnicima Srbima.
259
Tako su A. Artukoviu, kao ministru u n u t r a n j i h poslova, prilikom njegova boravka u Sarajevu, ljeti 1941, istaknute linosti m u s l i m a n s k o g ivlja izrazile elju m u s l i m a n a da m i r n o ive
sa ostalim vierskim pripadnicima, jer bi se bies i osveta svakako najvie iskalila ba na s a m i m muslimanima. (VII, Fond NDH, kut. 61, br. reg. 13/ 2, izvj. Glavnog stoera d o m o b r a n s t v a za d r u g u
polovicu r u j n a 1941).
obrauna sa Srbima, mogue primieniti i na njih. Istie se zatim da zbog svega toga
meu muslimanskim masama raste neraspoloenje prema sadanjim naim politikim
vlastima, koje u dananjim tekim prilikama u B.H veim dielom vre izvrnu vlast bez
zakonskog oslonca, bez ikakve odgovornosti i na nain, koji niukom sluaju ne odgovara
muslimanskom mentalitetu. U vezi s tim, sve se vie i jasnije primieuju nepovjerenje
prema dananjoj situaciji i izraava se elja da se oni (Muslimani, F. J.) stave na raspoloenje i pod pravnu i faktinu upravu jedne prijateljske drave, a naroito pod zatitu
Njemake. 260 Ova posljednja tvrdnja zasigurno govori d a j e postojea situacija doista
pokrenula i najutjecajnije graanske muslimanske krugove da se poduzmu odreeni
konkretniji koraci. U tom pogledu svakako je bio karakteristian i nastanak ideje o Bosni i Hercegovini kao autonomiji u okviru njemakog okupacionog sistema, tj. o njenom
izdvajanju iz okvira NDH.
U sve irem opozicionom raspoloenju meu muslimanskim stanovnitvom posebno je mjesto dobila akcija uglednijih graana, koja se manifestirala u otvorenom protestu protiv strahovitog terora nad Srbima. Bio je to konkretan odjek duboke zabrinutosti
koja je zahvatila sve muslimanske graanske politiare. Akcija je nala svoj formalni izraz u pisanju tzv. muslimanskih rezolucija u pojedinim gradovima Bosne i Hercegovine,
posljednjih mjeseci 1941. godine. Potpisnici tih rezolucija bili su predstavnici muslimanskih organizacija, istaknute linosti tadanjeg muslimanskog javnog ivota. 261 Akcija je
inicirana iz kruga muslimanskog sveenstva. Naime, na godinjoj skuptini organizacije
ilmije El-Hidaje, 14. kolovoza 1941, u Sarajevu, u donesenoj rezoluciji izraena je zabrinutost zbog masovnih ustakih zloina i izraen protest. Takoer je osueno sudjelovanje svih Muslimana u spomenutim zloinima, te se od njih skuptina ogradila. El-Hidaje je u skladu s naelima islama apelirala na Muslimane kao vjernike da se klone
svakog nasilja. Uz to, apeliralo se na vlasti NDH da to hitnije zavedu red i sigurnost. 262
Uskoro su u nekoliko gradova Bosne i Hercegovine uslijedile posebne rezolucije. U rujnu je donesena rezolucija u Prijedoru na konferenciji Vakufskog povjerenstva, koju je
potpisalo oko 100 osoba. Idueg mjeseca donesena je sarajevska rezolucija, kojoj su
prethodili sastanci glavnog odbora El-Hidaje i muslimanskih drutava te javnih radnika. Potpisalo ju je 97 osoba. U listopadu je donesena i rezolucija Muslimana u Mostaru. 263 Zatim je u studenom uslijedila rezolucija Muslimana u Banjoj Luci. U prosincu
su donesene muslimanske rezolucije u Bijeljini i Tuzli. Moe se s vjerojatnou pretpostaviti da su rezolucije donesene i u jo nekim manjim mjestima u BiH. 264
U ocjeni tih rezolucija treba poi od injenice da su njihovi potpisnici bili ugledniji
predstavnici javnog ivota Muslimana. Bili su to razni funkcionari islamske vjerske zajednice, predstavnici muslimanskih drutava i udruenja, intelektualci i drugi ugledniji
graani. Za rezolucije svakako nije karakteristino kome su formalno bile upuene. Kao
protest, bile su namijenjene najviim vrhovima NDH, 265 a s druge strane, irene su ko260
Isto. O politikom raspoloenju m e u M u s l i m a n i m a usp. i R. Hurem, P o k u a j nekih graanskih muslimanskih politiara, n. dj., 197 i d.
261
M. Hadijahi, Muslimanske rezolucije iz 1941. godine, zbornik: 1941. u istoriji n a r o d a BiH,
n. dj.,. 276.
262
268
Karakteristina je bila n a r e d b a E. Kvaternika, kao ravnatelja UNS-a, u okrunici od 23. III
1942, kojom zahtijeva p o d u z i m a n j e p o s e b n i h m j e r a za suzbijanje otvorenih s u k o b a i borbi izmeu Hrvata katolika i Hrvata muslimana. Istiui da se odnosi m e u njima pogoravaju Kvaternik
n a r e u j e da se u cilju o m o g u a v a n j a njihove m e u s o b n e s u r a d n j e u svim g r a n a m a dravne djelatnosti u b u d u e sva neslaganja i trzavice (...) i m a d u izbjegavati, a u sluajevima izazivanja imadu se ova suzbiti najenerginijim d a p a e i drastinim m j e r a m a . (VII, Fond NDH, kut. 182,
br. reg. 31/3).
269
U izvjetaju od 21. XI 1941, general Glaise pie: Odnosi izmeu m u s l i m a n a i vlade, koja je
u p o e t k u izvanredno ljubazno sa njima postupala, u posljednje vrijeme su se znatno pogorali zbog
raznih uzroka koji se ne m o g u pripisati s a m o reimu, to je dovelo do daljeg suavanja vladine platforme. Policijski reim se sada oigledno ne u s t r u a v a ni p r e d s a m i m Hrvatima. (VII, NAV-N-T501, 264/ 1280-1285).
Kulturna
politika
novina, a i po raspoloenju koje vlada meu novinarima. O kakvoi naih dananjih novina nije potrebno govoriti, jer to znade i opaa svaki Hrvat, koji ita te nae novine. 279
U propagandi ustakog vodstva kao jedna od najvanijih zadaa isticalo se ukljuivanje inteligencije u politiku ustakog reima, to bi se trebalo prvenstveno odraziti na
kulturnom polju. U skladu s ve prikazanim koncepcijama o voenju kulturne politike
u NDH, definirana je i uloga inteligencije, pri emu se u prvom redu mislilo na humanistiku. Putem novina i asopisa u toku 1941. godine, naveliko se govorilo o stvaranju
nove inteligencije, koja treba da bude jedan od nosilaca izgradnje NDH. U svom apelu
o dunosti i obvezi svih slojeva hrvatskog naroda da se angairaju u toj izgradnji, Ustaa
je isticao da se on napose tie hrvatske inteligencije, hrvatskog kolovanog sloja, svih
stalea od uitelja, sveenika, opinskih, upskih i dravnih inovnika, do odvjetnika, lijenika, ininjera i svih drugih zvanja narodnog ivota. Taj je apel imao iskljuiv ton
politikog pritiska. Ustaa je pisao: Hrvatska inteligencija mora provesti duhovnu mobilizaciju i sva sudjelovati u izgradnji svoje drave. Nikoga ne smije biti, koji bi sjedio
u zapeku i kritizirao, a da sa svoje strane ne bi sudjelovao u graenju, uvrivanju i
utvrivanju ove veliajne i boanske graevine koju hrvatski narod danas posjeduje, a
to je hrvatska drava. 280
Inteligenciji se pridavala posebna uloga u utjecaju na ustaku orijentaciju omladine. Naroito je mjesto u toj djelatnosti dano uzdizanju kulta Pavelia. Naa nova inteligencija - pisao je Vinko Nikoli - mora budue hrvatske narataje odgajati po ustakim
naelima i u prvom redu mora uzgojiti meu itavom hrvatskom omladinom jo u najranijoj dobi neogranienu i portvovnu odanost prema voi. 28 '
Razumljivo, ustakom je vodstvu, radi ostvarivanja takve koncepcije bilo osobito
stalo da privue najutjecajnije hrvatske intelektualce: knjievnike, umjetnike, znanstvenike i druge stvarne predstavnike hrvatske kulture.
Posebna je panja pridavana knjievnicima. Priprema se posebna atmosfera, kojoj
glavno obiljeje daje iroka izdavaka djelatnost i iskazivanje posebne panje knjizi. Tu
injenicu ustaka propaganda osobito koristi kao znaajan argument o nastanku pravog
kulturnog preporoda u hrvatskom narodu, u odnosu na razdoblje Jugoslavije, tj. pod velikosrpskom hegemonijom. Ima mnogo uporita za ovakve tvrdnje - istie knjievni
historiar i kritiar Antun Barac u svom osvrtu i sjeanju na te dane. - Bujnost na knjiarskom tritu iznenauje. U Zagrebu se godinje izdaje mnogo knjiga, i s opremom,
u kakvoj se one nisu prije pojavljivale. Mogu se opravdavati i rijei o slobodi: sad se pruila mogunost, da obilno piu i tampaju svoje stvari ljudi, koji se nekad u knjievnosti
nisu smjeli ni pomoliti. Knjievnike se nastojalo privlaiti pokazivanjem izuzetne naklonosti prema njima, prihvaanjem rukopisa za tampanje i honoriranjem. Ustake
vlasti - konstatira dalje Barac - pokazuju prema knjizi i knjievnicima neobinu naklonost. Uvele su mnogobrojne dravne nagrade, koje se svake godine, na Antunovo, dijele
uz prigodnu sveanost. Nagrade su prilino visoke - to je vano, kad se uzme u obzir,
nagraeni pisci dobivaju usto i uobiajan honorar po tampanim arcima. ini se, da su
neki od njih i udesili svoj rad tako, da bi svake godine mogli dobiti kakvu nagradu. Na
279
P r e m a Covievoj ocjeni, glavni krivci za krizu ustake t a m p e jesu novinari klerikalci, koji
vode jedinstvenu klikaku politiku: Nema, valjda, niti j e d n o g a n o v i n a r a iz bive Hrvatske strae,
niti n e n o v i n a r a iz seniorsko-domagojske klerikalne grupe, koji je u novim prilikama pokazao s a m o
zrno novinarskih ambicija, a da nije na vanim i o d g o v o r n i m poloajima. Po svemu se vidi, da cjel o k u p n o hrvatsko novinstvo (osim Ustae i drugih strogo ustakih izdanja) dre l judi iz bive Hrvatske strae i seniorsko-domagojske klerikalne grupe. (AH, Fond S a b o r a NDH, Preds. spisi, 3.
VII 1942).
280
Ustaa, 12. X 1941.
281
Novi list, 2. VII 1941.
taj nain prihodi od knjievnoga rada znae znatan prilog u mjesenom i godinjem proraunu pojedinih intelektualaca. 282 Ministarstvo narodne prosvjete raspisivalo je jedanput godinje glavni natjeaj za najbolja knjievna, likovno-umjetnika i glazbena
djela. Po osobito visokim honorarima za knjievne tekstove isticali su se listovi Hrvatski
narod, Nova Hrvatska, Spremnost i Neue Ordnung. Bili su to glavni mediji za privlaenje
knjievnika. 283
Pojedini knjievnici uglavnom su se angairali u postojeim knjievnim asopisima,
ukljuujui se u njihove redakcije i piui mahom lanke propagandnog karaktera. U
oujku 1942, pokrenut je ustaki tjednik Spremnost, okvalificiran kao list za hrvatsku
inteligenciju. Zadaa mu je bila da donosi programatske lanke i razprave, koje se tiu
svih pitanja javnog ivota, te se polemiki bori protiv svih ideja i pravaca, koji su protivni
ustakom pokretu. 284 U ispoljavanju takve orijentacije u Spremnosti istupaju manje
vie svi poznatiji ustae intelektualci, poglavito publicisti i knjievnici. Od predratnih
knjievnih asopisa u NDH nastavljaju da izlaze Hrvatska revija i Hrvatska smotra. Dok
su u prvom suraivali u poetku i pojedini knjievnici koji nisu bili proustaki orijentirani, i od kojih e tokom vremena neki pristupiti NOP-u, drugi asopis je bio aktivan
propagator ustakog poretka, nacional-socijalizma i faizma. Ostali knjievni asopisi
bili su Knjievni tjednik, Plava revija. Svi su ti asopisi izlazili u Zagrebu. Na liniji ustake
propagande o potrebi najue suradnje Hrvata i Muslimana u Bosni i Hercegovini, pokrenut je krajem 1943. u Sarajevu knjievno-politiki asopis Hrvatska misao.285
Za shvaanje zadae, koju su ustae postavljali pred knjievnost u NDH, karakteristini su bili tekstovi Vinka Nikolia. Njegova je osnovna teza bila d a j e glavni zadatak
hrvatske knjievnosti u NDH umjetniko oblikovanje velianstvene hrvatske sadanjice. Na hrvatske knjievnike apelirao je da budu stvaraoci nove knjievnosti, koja treba pomoi ustakom pokretu u stvaranju novoga ovjeka, a glavne karakteristike tog
ovjeka treba da budu: nacionalistika dua, ustako srce, poglavnikova misao,
ustaka vjera. Zbog svega toga, prema Nikolievim rijeima, knjievno stvaralatvo
u NDH treba to prije dati dokaze da se stvara nova, nacionalistika, ustaka knjievnost. 286
Nova knjievnost u NDH nala je svoje protagoniste u vrlo uskom krugu knjievnika. Bili su to uglavnom pojedinci koji su svoju desnu, nacionalistiku orijentaciju ispoljili jo prije rata a u NDH su se potpuno angairali. Glavna linost meu njima je bio
282
286 y Nikoli, Nacionalni zadatci knjievnosti, Zagreb 1944, 14, 162 i d. To je zbirka Nikolievih
lanaka objavljenih u ustakim listovima i asopisima 1942-1944. god. Piui p o e t k o m 1942. o
dunosti knjievnika u ustakoj dravi M. ovi, koji je tada bio u r e d n i k Hrvatske revije, isticao
je da oni t r e b a da b u d u prvi tumai velikih ideja i snaga, koje krije u sebi ustaki pokret, da b u d u
prvi graditelji novoga miljenja, koje je nacionalistiko i hrvatsko, zdravo i spasonosno. (Hrvatska
revija, 3/ 1942, 114).
Mile Budak, za kojega su naglaavali d a j e nacionalni i knjievni prvoborac.27 Uz njega isticali su se: Vinko Nikoli, Antun Bonifai, Ivo Lendi, Anton Nizeteo, Franjo Nevisti, Filip Lukas, Julije Makanec, Ljubo Wiesner, Stjepan Trontl, Drago Bubli, Ivan
Softa, Marijan Matijaevi, Vjekoslav Juri. Pored ovih, u NDH se preko pojedinih asopisa i listova pojavio i stanovit broj novih imena, poglavito iz redova malobrojne ustake omladine, koji su nastojali da svoje ambicije ispolje literaturom. 288
U sklopu koncepcije izgradnje hrvatske kulture u NDH se postavilo odmah na
dnevni red i pitanje knjievnog jezika i pravopisa. Osnovna motivacija u pogledu jezika
da u ustakoj dravi treba pristupiti daljnjoj izgradnji njegove posebnosti i konanom
oienju od stranih utjecaja, imala je iskljuivu politiku pozadinu. Sasvim sporedna
je bila tenja da se akcije oko jezika oznae kao rezulat znanstvenog rada jezikoslovaca.
Praktina tendencija bila je da se slubenim putem nasilno to vie poveaju specifine
razlike izmeu hrvatskog i srpskog jezika i pravopisa. Prema rijeima Mile Starevia
ustatvo s e j e vrlo jako odrazilo i u razvoju svoga narodnog knjievnog jezika i zasluga
je pravako-ustakog duha to viestoljetni razvoj tog jezika nije gotovo bio prekinut
silovitim pokuajem Srba, da mu nametnu svoj posebni, srbski jezini osjeaj i rjenik. 289 Ustaka propaganda je i akcije oko jezika i pravopisa u NDH, nastojala u prvom
redu opravdavati naglaavanjem nacionalne potlaenosti hrvatskog naroda u Jugoslaviji, koja se odrazila i u neravnopravnom poloaju hrvatskog jezika. Poduzete akcije imale su za glavni cilj ubrzano i nasilno poveavanje razlika izmeu hrvatskog i srpskog jezika i pravopisa. Paveli je jo krajem travnja 1941, potpisao odredbu o osnivanju
Hrvatskog dravnog ureda za jezik, kojem je zadaa bila da rjeava sva jezina pitanja
u NDH. U srpnju 1941. posebnom je naredbom detaljnije razraena djelatnost spomenutog ureda. Glavne su mu dunosti bile da radi na prireivanju kolskih knjiga i prirunika iz jezinog podruja, vri pregledavanje kolskih knjiga za sve predmete,
obavlja jezino savjetovanje piscima ili nakladnicima, vri jezini nadgled tampe
i jezika u kazalitu, na radiju i filmu, te da vodi jezinu promibu. Svi navedeni faktori
moraju tijesno suraivati s Uredom, a prekraji ove naredbe kaznit e se kao redarstveni prekraji. Tako je i rjeavanje pitanja jezika bilo zadaa konkretne ustake politike. Sredinom kolovoza 1941. uslijedila je Pavelieva Zakonska odredba o hrvatskom
jeziku, o njegovoj istoi i o pravopisu. Osnovni propis u toj odredbi bio je da se zabranjuje u izgovoru i u pisanju upotrebljavati riei, koje ne odgovaraju duhu hrvatskog
jezika te da se na hrvatskom (se) jeziku ima pisati po korienskom, a ne po zvunom
pravopisu. 290 Na osnovu iste odredbe imenovano je posebno Povjerenstvo za hrvatski
jezik, njegovu istou i pravopis. Prema odredbi, Povjerenstvo e se brinuti, da se hrvatski jezik oisti, a pravopis ustali u duhu ove zakonske odredbe, te e ujedno propisati
i kazne za zatitu istoe jezika i pravopisa. to se tie propisa spomenute odredbe da
hrvatski pravopis u NDH ima biti iekavski i korienski, tj. etimoloki, treba rei da to
287
B u d a k u se davalo izuzetno m j e s t o k a o knjievniku. U toku 1941-1942, objavljeno je njegovih
pet r o m a n a (Ognjite, Ratno roblje, Na vulkanima, Musinka, San o srei). Ocjenjujui znaenje Bud a k o v a knjievnog rada, ustaki m i n i s t a r Mile Starevi je pisao: Pojavom Doglavnika ustakog
pokreta, d r a Mile Budaka, u najnovijoj hrvatskoj knjievnosti, a n a r o i t o njegovim n e n a d m a i v i m
Ognjitem, hrvatska je knjievnost jo prije stvaranja Nezavisne Drave Hrvatske dobila takav
m e a j e d n o g razdoblja, s kojim p r e s t a j u uzaludna traenja i vrludanja i p o i m a ostvarivanje tenje
za jedinstvenim k u l t u r n i m izraajem hrvatstva, (kao u bilj. 270, str. 7). Za razumijevanje prave vrijednosti B u d a k o v a knjievnog djela i njegove ideoloke pozicije, znaajna je ocjena to ju je O t o k a r
KerOvani objavio u z a g r e b a k o m m a r k s i s t i k o m asopisu Izraz. 11/ 1940, u p o v o d u izlaska Budakova r o m a n a San o srei.
288
289
290
pravilo samo po sebi nije bio nikakav originalni izum ustaa, nego se time u stvari vraalo etimoloki pravopis, koji je u Hrvatskoj bio na snazi do 1892. Ustae su ba time
politiki argumentirali svoj postupak kao povratak nekad ukinutog korijenskog pravopisa, naglaavajui d a j e on bio ne samo inbenikom hrvatske posebnosti, nego i zgodnijim za hrvatski knjievni jezik. 291 Uspostava fonetskog pravopisa 1892, koja je oznaavala pobjedu hrvatskih vukovaca, ustae su ocijenili kao potez zloglasne Khuenove
vladavine, koja je eljela ugoditi Srbima maaronima. 2 9 2 U samoj praksi nastojalo se
to prije pristupiti primjeni korijenskog pravopisa u NDH, pa se on djelimino poinje
pojavljivati od jeseni 1941. Prva knjiga, koja je objavljena sa strogim korijenskim pravopisom, bile su Pavelieve Strahote zabluda. U rujnu 1942. spomenuti Ured za jezik izdao je posebnu knjiicu pod naslovom Koriensko pisanje, u kojem su bile detaljnije
upute za primjenu novog pravopisa. 293 injenica je, meutim da se taj pravopis unato
svim nastojanjima vlasti i spomenutim odredbama, nije sistematski provodio. On se najvie primjenjivao u pojedinim publikacijama i tampi izrazito ustakog karaktera.
Jo vee nasilje u pogledu stvaranja novog knjievnog jezika vreno je u njegovu ienju od tzv. tuica, motivirano prvenstveno potrebom da se iz njega ukloni nanos
beogradskog jezinog zakonodavstva, tj. da se oslobodi od srpskih rijei i srbizama. U toj borbi protiv posrbljivanja hrvatskog knjievnog jezika pravljene su najvee
krajnosti i pretjerivanja izmiljanjem novih izraza i kovanica, pa se u praksi ba ta politika pokazala kao najvee nasilje nad hrvatskim jezikom. 294
U sklopu zamiljene koncepcije voenja kulturne politike, ustaki je reim nastojao
posebnu ulogu namijeniti glavnim sredinjim hrvatskim kulturnim institucijama. Posebnom Pavelievom odredbom, srpnja 1941, osnovana je Hrvatska akademija znanosti
i umjetnosti, to je znailo da prestaje postojati Jugoslavenska akademija. Sva dotadanja prava i obveze te itava imovina JAZU prelazi po toj odredbi u vlasnitvo HAZU. Bila
je to iskl juiva intervencija s politikog vrha. Paveli je prema odredbi bio kompetentan
da imenuje prvih deset lanova na elu sa proelnikom, a njihova bi dunost bila da
izrade i podnesu Poglavniku na potvrdu pravila akademie, i da mu predloe na potvrdu
planove (...). Tek nakon odobrenja pravila i poto Paveli potvrdi izbor, mogla se, prema odredbi, sazvati glavna skuptina HAZU. I izbor predsjednika odobrava Poglavnik.
Poetkom rujna 1941. objavljena su Pravila HAZU, koja je potpisao Paveli. 295
Od HAZU se ipak nije mogla stvoriti ustanova, koja bi svojim radom pokazivala posebnu politiku naklonjenost ustakom reimu. Od tridesetak njenih lanova, znatan
broj njih bili su ve lanovi JAZU. Radilo se poglavito o priznatim znanstvenicima, kulturnim radnicima i umjetnicima. Njihova profesionalna d jelatnost dala je osnovni peat
i kratkotrajnom, uglavnom povremenom radu. 2 9 6
291
Ustaki reim je nastojao da se to vie ojaa rad Matice hrvatske, pri emu se posebno isticala njena uloga prije rata. Propagirajui Matiinu djelatnost ustae su isticali
njeno znaenje u jaanju pravako-ustakog duha u godinama uoi sloma Jugoslavije,
a potkrepljivali su to i podatkom da je Banska vlast poetkom 1941. stavila tu ustanovu
pod komesarijat. in proglaenja NDH, kao uskrsnua hrvatske drave istican je i kao
glavni cilj za koji se u svojoj dotadanjoj djelatnosti borila Matica. Osobito je propagirana Pavelieva izjava, da nitko bolje i vee za hrvatsku narodnu stvar nije mogao uiniti, no to je uinila Matica Hrvatska. 297 U tom, propagandnom i politikom smislu,
nastojalo se u to veoj mjeri iskoristiti i stogodinjicu postojanja Matice hrvatske, koja
je proslavljana u ljeto 1943. god. 298
U NDH se teilo definirati ulogu Matice neto drukije nego do tada. Prema rijeima
njenog predsjednika Filipa Lukasa, nakon uspostave NDH svi su zahtjevi nacionalnoga
naela, za koje se Matica borila, bili ostvareni, pa je i njen rad u tom pravcu zavren,
i ona se povratila izkljuivo svome kulturnom radu. 299 O nekom kulturnom radu Matice hrvatske u NDH ne moe se, meutim, govoriti. Njena se djelatnost poglavito ispoljavala radom one skupine intelektualaca nacionalista, koji su joj poeli glavni ton davati
u godinama uoi rata. Samo pak lanstvo te znaajne hrvatske kulturne institucije uope nije bilo vezano uz tu aktivnost, pa zbog spomenute usmjerenosti Matice, nije imalo
nikakvog utjecaja. Glavni Matiin asopis Hrvatska revija, koji je nastavio s redovitim izlaenjem, bio je usprkos karakteru knjievne revije, vidljivo proustaki intoniran. Zanimljivo je dodati da je Matica hrvatska posebnom Pavelievom odredbom dobila iskljuivo pravo da objavljuje prijevode iz stranih knjievnosti, to je znatno poveavalo opseg njene izdavake djelatnosti. 300
Ustaki reim je pokazao osobiti interes i za jaanjem politikog utjecaja na Zagrebakom sveuilitu, Ustako vodstvo je ubrzo dalo do znanja da nije zadovoljno sa stanjem na Sveuilitu, a otrica kritike bila je prvenstveno uperena na nastavniki kadar
zbog njegova odgojnog djelovanja. Posebnom izjavom koju je krajem lipnja 1941. dao u
vezi s pitanjem ustrojstva Sveuilita i njegovo uloge u NDH, Mile Budak je u svojstvu
ministra bogotovlja i nastave, naglaavao da nastankom NDH nastupa i za sveuilite
posve novo stanje. Govorei o potrebi najue povezanosti Sveuilita sa vladom
NDH, on je, izmeu ostalog, izjavio: Novo doba namee nove odgojne potrebe, koje idu
za ustakim izgraivanjem novih narataja, koji iz Sveuilita neposredno ulaze u narod,
sa zadaom da unose ustaki duh, u kome e se odsada odgajati, time dakako nastaje
i za sveuiline nastavnike novi zadatak, pa je dosljedno tome potrebno, da vlada odsada
posveti osobitu panju i duhu, koji vlada u nastavnikim zborovima. Ustakoj vladi nije
nipoto svejedno, da li na sveuilitu imade posve ukoene uenjake (...), ili da imade
suvremene uenjake Hrvate, proete ustakim naelima! 301 Jo poetkom svibnja 1941.
imenovano je posebno povjerenstvo, koje je imalo zadau da izvri pripreme za reorganizaciju Sveuilita. 302 Uslijedilo je postupno otputanje pojedinih sveuilinih nastavnika, prvenstveno idova i Srba, okvalificiranih da su politiki nepoudni. Karak297
Iz govora F. Lukasa na glavnoj godinjoj skuptini Matice hrvatske, 8. III 1942. (F. Lukas,
Linosti, stvaranja, pokreti, n. dj., 201).
298
O t o m e svjedoi opseni Lukasov referat na jubilarnoj skuptini Matice hrvatske, 18. VII
1943. (Objavljen u godinjaku Hrvatsko kolo, Zagreb 1943, 1 44).
3" Na i mj., 43.
300
Narodne novine, 14. X 1941. O r a d u Matice hrvatske u vrijeme NDH usp. i J. Ravli n. dj.,
194-198.
301
Hrvatski narod, 29. VI 1941.
302
Naa domovina, n. dj., sv. II, 955. Predsjednik tog povjerenstva bio je Stjepan Zimmermann, p r o f e s o r filozofije i poznati antimarksist.
14 - USTAE I NDH
209
teristina je bila i Zimmermanova izjava o ienju na Sveuilitu. Prema njemu, prije svega, takvo ienje ne smije biti nedosljedno, a osim toga se na sveuilitu i visokim
kolama mora voditi rauna o potrebama nastave, koja bi trpjela tetu uslijed odstupa
nekog nastavnika, gdje nema zamjene. Zato e netko moda zasad i ostati na svom mjestu, dok izvri dunost, da spremi sebi nasljednika i kolski prirunik, a kroz to se vrijeme
moda iskae zaslunim da i dalje ostane u slubi. 303 U listopadu je donesena zakonska odredba o Hrvatskom sveuilitu, kojom se, unato formulaciji da je Sveuilite
samostalan i najvii uevni zavod Nezavisne Drave Hrvatske, zapravo ukidala njegova autonomija. Prema toj odredbi kroz naredno vrijeme od pet godina sveuiline profesore imenuje sam Paveli, a ostalo nastavno osoblje ministar nastave. Posebnom odredbom, koja je uslijedila desetak dana kasnije, preinauje se prethodna, time to je izriito navedeno da Paveli imenuje rektora i dekane na vrijeme od dvije godine. 304 Paveli je to objanjavao rijeima, da su izvanredne prilike, u kojima ivi cijeli svijet zahtijevale, da se zakonski predvidi ovo ogranienje. 305 Na Zagrebakom sveuilitu bila
su ukinuta i sva drutva i klubovi to su djelovali na pojedinim fakultetima, a od kojih
se znatan broj nalazio u rukama naprednog studentskog pokreta. Funkciju tih drutava,
za koja ja dana ocjena da su bila bez ikakvog znaenja i najbolja slika trulosti i biede
tadanjeg dravnog sustava, preuzeo je ustaki Sveuilini stoer. 306
I u drugim znaajnim kulturnim ustanovama poduzimane su konkretne mjere radi
stvaranja duha ustatva, koji bi trebalo da se odraava njihovom drutvenom ulogom
i djelatnou. Neprijemljivost za takvu orijentaciju, na koju se nailazilo u tim ustanovama, nastojalo se suzbiti postavljanjem izrazitih reimskih ljudi za njihove rukovodioce.
Ti duhovni komesari, koji su veinom bili intelektualci bezlinog ili osrednjeg formata, i njihova politika pritiska, mogli su izazvati samo jo vei zazor. Najkarakteristiniji
je primjer Hrvatskog narodnog kazalita u Zagrebu u koje je za direktora postavljen Duan Zanko, dotada malo poznati publicist klerikalac. Piui o zadacima HNK u NDH,
Zanko je osobito podvlaio njegov odgojni i reprezentativno-promibeni zadatak. 307
Meutim utjecaj ustaa i njihove koncepcije u toj ustanovi bio je minimalan.
U svojim sjeanjima na situaciju u HNK, tadanji glumac i prvak te ustanove Vjekoslav Afri, navodi, izmeu ostalog i ovo: Da su ustae, dosledno svojoj devizi totalitarizma: Ko nije s nama taj je protiv nas, poele da u pozoritu trae svoje pristae i
da tamane svoje neprijatelje, zaista ne znam ko bi ostao iv u tom ansamblu. ak i oni
koji su naizgled bili bliski tom kvislinkom reimu, u dui su ipak osuivali taj divljaki
primitivizam. Brahijalna snaga faistikog terora nainila je od ljudi prave licemere. Hipokrizija je, slino ivotinjskoj mimikriji, postala mnogima jedino oruje samoobrane. 308 Odlazak grupe poznatih glumaca iz HNK u partizane, travnja 1942, neobino se
dojmio itavog zagrebakog graanstva i ire javnosti. 309
Ustae su osobito nastojali da stvore utjecaj i u pojedinim stalekim drutvima, u
kojima su se okupljali intelektualci i koja su igrala znaajnu ulogu u dotadanjem hrvat-'
303
skom kulturnom i politikom ivotu. Tako se nastojalo proiriti i ojaati rad Drutva
hrvatskih knjievnika, kojemu je za predsjednika imenovan Mile Budak. Meutim, u
praksi se suprotno dogodilo. Drutvo je tek formalno egzistiralo, odravajui pravni
kontinuitet, a njegova konkretna djelatnost ogledala se u izdavanju tek nekoliko edicija. 310 Bio je to znak stvarne atmosfere koja je zavladala meu hrvatskim knjievnicima.
Osim nekoliko naprijed navedenih knjievnika nacionalista i klerikalaca, koji su se zduno upregli u politiku ustakog reima, veina je hrvatskih knjievnika na razliite naine
ispoljavala svoje protuustako raspoloenje. A ba je ta veina i bila pravi predstavnik
hrvatske knjievnosti, jer u prvoj skupini i nije bilo pisca nekog znaajnijeg umjetnikog
formata. Protuustaki stav veina je knjievnika ispoljavala vidljivom pasivizacijom, odbijanjem suradnje u ustakim asopisima i listovima i uope dubokom utnjom.
Govorei o generaciji hrvatskih knjievnika, koja je svojim stvaralatvom dola do
izraaja tridesetih godina, slijedei Krleu i Cesarca (V. Kaleb, V. Desnica, N. Simi, J.
Sekuli, S. Diana, I. Vuji Laszowski, D. Ivanievi, M. Beretin, I. Frol, P. Segedin, I. Donevi, . Vueti, R. Filipovi, V. Popovi, I. Kozaranin, G. Vitez, M. Mati Halle, A.
Stipevi, Z. tambuk, I. Goran Kovai, R. Marinkovi, G. Karlovan, O. ole, M. Matkovi, J. Horvat, J. Franievi Ploar, J. Barkovi, J. Katelan, M. Boi, Z. Jelii, D. Tadijanovi, D. Cesari), i koja je bila u osnovi sva lijevo orijentirana, knjievnik Marin
Franievi daje ovu ocjenu malobrojne frankovako-ustake i klerikalno-separatistike skupine knjievnika: injenica je da drugom krilu koje se pri tom procesu oformilo, nije pripalo nijedno izrazitije knjievno ime iz ove generacije, a najistaknutiji pisci,
od onih koje spominje S. Jei u svojoj Hrvatskoj knjievnosti (Zagreb 1944), zvali bi se
V. Nikoli, A. Nizeteo, V. Kos ili recimo J. Korner, da ne spominjemo razne Vitkovie
i Latkovie. Mislim da nije potrebno dokazivati da ta imena u literaturi ne znae nita.
Sam fakat da su se oni u tom vremenu i iz nae perspektive mogli opredijeliti za razne
klerofaistike koncepcije, skupa s onim to su objavili govori dovoljno uvjerljivo i o njihovim skromnim, veoma skromnim mogunostima. Mogla bi se, dakle itava generacija
definirati pozitivnim odnosom prema narodnoj revoluciji u kojoj e na ovaj ili onaj nain uestvovati gotovo svi spomenuti pisci. 311 Momentana oportunistika raspoloenja
pojedinaca imala su sporedno znaenje za nastalo stanje. 312 Sve je to, dakako, stvaralo
velike tekoe i zapreke u realizaciji proklamiranog ustakog programa o irokom angairanju hrvatske inteligencije, pa su se i u politici prema knjievnicima osjeali pritisci. U krvavim odmazdama to ih je zapoeo ustaki reim meu prvima su bili pogubljeni i poznati hrvatski intelektualci, kao August Cesarec, Boidar Adija, Otokar Kerovani, Ognjen Pria i niz drugih. Taj teror je i dalje nastavljen, pa su pojedinci bili hapeni i zatvarani a stanovit broj njih izgubio je i ivot u ustakim logorima. 313 Mnogim
knjievnicima objavljivana su djela bez njihova doputenja, pa pojava njihovih imena na
stranicama pojedinih ustakih asopisa i listova nije znaila nikakav dokaz podrke ustakom reimu. Uz to, treba dodati i postojanje potpune cenzure. 314 Posebno e dranje
lijevo orijentiranih knjievnika, kao i itave hrvatske lijeve inteligencije, i sve ire angairanje u narodnooslobodilakom pokretu, sve jae utjecati na ostalu veinu knjievnika i intelektualaca. Poseban dogaaj znaio je odlazak Vladimira Nazora i Ivana Gorana
Kovaia iz Zagreba na osloboeni teritorij, potkraj 1942. god. Dok je taj znaajni
310
dogaaj sluio kao veliki primjer ostalima, za ustaki reim je to bio snaan udarac, pa
je ustaka propaganda protumalila Nazorov odlazak kao otmicu. Nazora su ustae i dalje svojatali kao svog knjievnika, a kada je u javnosti takva propaganda postala potpuno
apsurdna, irene su vijesti da su ga partizani strijeljali. 316
Od drugih udruenja, u kojima su ustae nastojali stvoriti jai utjecaj, s obzirom na
javnu ulogu udruenja i njegovih lanova, treba spomenuti Advokatsku komoru, tj.
drutvo hrvatskih odvjetnika sa sjeditemu Zagrebu. Nakon proglaenja NDH to je
drutvo u stvari prestalo raditi, iako je ustaki reim nastojao da ga to vie dinamizira
u sklopu propagande stvaranja novog zakonodavstva i izgradnje nove autoritativne
drave. I mnogi advokati bili su rtve ustakog terora, neki su otjerani u logore, neki
pobijeni ili su napustili zemlju. 316 Ustae su raspustili upravu Komore u Zagrebu, na ijem elu se nalazio poznati zagrebaki advokat dr Ivo Politeo, branilac mnogih komunista u predratnim politikim procesima. Time je bila ukinuta i autonomija Komore i
uveden komesarijat. Posljedica toga bilo je gaenje i autonomije advokature, poto u okviru pravnog sistema pod ustakim reimom, i nije bilo vie mogue advokatima braniti
ni vlastitu slobodu ni slobodu graana. 317 Dakako, ne moe se mimoii injenica da su
neki advokati pod ustakim reimom zauzimali rukovodea mjesta i bili naredbodavci
najteih zloina izvrenih nad vlastitim narodom i svojim stalekim drugovima. 318
Unato reimskom ispoljavanju interesa za razvoj znanstvenog rada u NDH na podruju drutvenih nauka, ipak za to nije moglo biti stvarnih uvjeta. Podreivanje znanosti
izgradnji ustakog sistema nije bilo prihvatljivo za ire krugove naunih radnika. Karakteristino je bilo stanje na podruju historiografije. Djelatnost historiara bila je vrlo
skromnog opsega, uglavnom su objavljivali rezultate postignute u istraivakom radu
do 1941. god. 319 Glavnina izdavake djelatnosti, koja je trebala da obuhvati i znanstvena
djela, bila je skoncentrirana u novoosnovanom Hrvatskom izdavalakom (bibliografskom) zavodu, u Zagrebu. Taj je zavod bio i organizator rada na izradi i izdavanju
Hrvatske enciklopedije, koja je pokrenuta u Banovini Hrvatskoj. 320 Djelatnost ovog zavoda, koji je obuhvatio znatan broj suradnika, nije dobila onaj ustaki peat, koji joj je
bio namijenjen.
Ustae su posebnu panju obraali niem i srednjem kolstvu u cilju njegova pretvaranja u jednu od vanih poluga sistema. Prema smjernicama datim za organizaciju
nastave u kolama, naglaava se da osobitu panju treba posvetiti dravnom odgoju
hrvatske mladei, da se u novom pokoljenju to vie razvija dravna sviest, tj. shvaanje
biti i vriednosti svoje vlastite drave, te dunosti naroda i pojedinca prema dravi. Osnovne komponente odgoja i obrazovanja trebalo bi da budu: a) vjersko i udoredno
odgajanje; b) dravno, domoljubno i drutvovno odgajanje po naelima ustakog pokreta; c) obrazovanje i spremanje za ivot prema prilikama i potrebama zaviaja, naroda
i drave. Radi takve koncepcije, ubrzano se pristupilo izradi odgovarajuih novih kolskih udbenika za puke i srednje kole. To je isticano kao neophodno za izpravnu naobrazbu hrvatske mladei i nove hrvatske inteligencije, jer je u Jugoslaviji kola sluila za odnaroivanje nae mladei i za irenje protuhrvatskoga duha, pa su stoga i kol315
320
slova E.
ske knjige bile sastavljene u nehrvatskom duhu, a napose knjige iz nacionalne skupine
predmeta, dakle, itanke, te poviestne i zemljopisne knjige. Za njihov sadraj i jezik isticalo se d a j e bio u srbskom duhu, pun srbizama, a veina je kolskih knjiga bila na
irilici. Za puke kole izdani su u cijelosti novi udbenici a za srednje, samo iz nacionalne skupine predmeta, dakle za hrvatski jezik i knjievnost, za hrvatsku poviest i za
zemljopis Nezavisne Drave Hrvatske. Izrada kolskih udbenika u cjelini vezana je s
potrebom izrade nove naune osnove. Zbog toga se u pogledu udbenika iz ostalih
predmeta, trailo rjeenje u uklanjanju svih srbskih kolskih knjiga i njihovom zamjenom starijim udbenicima iz vremena Austro-Ugarske, s direktivom da ih treba preraditi u hrvatskom i ustakom duhu, a izbacit ( . . . ) iz njih svaki trag nehrvatske prolosti. 321
U redovima prosvjetnih radnika takva ustaka politika u kolstvu nije mogla dobiti
iri oslonac, to su vidljivo davali do znanja i sami ustaki vrhovi. Govorei u lipnju 1941,
o zadacima srednjokolskih profesora i nastavnika u NDH, Budak je izjavio da je u odnosu na nastojanja ustakog pokreta prevelik broj gospode profesora stajao bojaljive
po strani, velik broj ih bio otvoreno u neprijateljskoj slubi a tek najmanji broj proustaki orijentiran. Naglaavajui da e svako uuljivanje tuinskih ideja, pod ime se
podrazumijevaju sve ideje, koje su protivne ustakim naelima, biti sprijeeno i ugueno posve ustaki, Budak je posebno isticao d a e se nemilosrdno iskorijeniti iz naih
kola varanje mladei sa tako zvanim marksizmom. On se otvoreno prijetio nastavnicima da nitko od njih jo nije uo ni vidio ono to su ustake vlasti spremile takvim
lanim apostolima. Budak je izrijekom rekao da ni u jednoj koli u NDH ne moe i
ne smije biti nikoga, tko nije ustaa. Govorei neto kasnije o istim pitanjima, Budak
je morao priznati d a j e teko urediti kolstvo u NDH onako kako bi se htjelo, jer na alost nemamo nastavnikog kadra kakvog bi mi trebali. Iako je smatrao da u srednjim
kolama rade nastavnici kojih je vrlo veliki broj strano loih, Budak je morao priznati
da bi njihovim otputanjem morali mnoge kole zatvoriti. Osobito se negativno izrazio
o uiteljima izjavljujui: Mi ih neemo progoniti, nego im dajemo zgodu da okaju svoje
grijehe. 322
Takva gledita nala su konkretan odraz u politikoj praksi. Od poetka su progoni
mnogobrojnih profesora, uitelja i drugih prosvjetnih radnika, bez obzira na nacionalnost, poprimili znaajne razmjere. Mnogi od njih zatvarani su u koncentracione logore :
a znatan ih je broj izgubio i ivote. Osobito su masovna bila otputanja iz slube ili premjetanja po potrebi slube, pa je samo na podruju Hrvatske, koje je ulazilo u okvir
NDH, do kraja 1941. oko 1.000 prosvjetnih radnika bilo to premjeteno, to otputeno
Ogranienost i usmjerenost nastave u konkretnoj praksi, uz druge navedene mo
mente, iz temelja je potresla normalno funkcioniranje kolstva. Izostavljena su predava
nja srpske i slovenske povijesti i knjievnosti, otpao je zemljopis Srbije i Slovenije, za
branjena je irilica. Uenicima Srbima zabranjeno je deklariranje svoje nacionalnosti
a idovima zabranjeno pohaanje kole. 323 Posebnom odredbom u kole je uvedene
obvezatno uenje njemakog i talijanskog kao jedinih ivih stranih jezika. 324 Utjeca;
njemakih i talijanskih koncepcija o prosvjetnoj politici i kolstvu bio je sve oigledniji
Na podruju NDH osnivaju se posebne njemake kole s uiteljima i nastavnicima koj:
321
322
323
324
329
331
Tako je Nedjelja, glasilo organizacije Kriara, 27. IV 1941, u p o v o d u Stepineva posjeta Paveliu i Kvaterniku, prenijela vijest Radio-Zagreba, da su t i m e uspostavljeni najsrdaniji o d n o s i
izmeu katolike Crkve i Drave Hrvatske.
pinac u svom Dnevniku - Sveta Stolica 'de facto' priznala Nezavisnu Dravu Hrvatsku,
ali je 'de iure' jo nije priznala. 336 Postavljanjem, dakle, svog predstavnika u Zagrebu
s naslovom legata, a ne kao nuncija, koji bi i formalno bio lan diplomatskog kora,
Vatikan je ostao u nekoj vrsti formalne rezerve. 337 Takav korak svakako nije u potpunosti ispunio Pavelieva oekivanja, jer se on zasigurno nadao da e NDH biti odmah
de iure priznata. Pavelievo odreeno iznenaenje zbog toga ubrzo je dolo do izraaja
u specijalnoj misiji popa Kerubina egvia, koji je u rujnu 1941. boravio u Rimu, i tom
ga je prilikom primio papa. egvi navodi kako je stekao dojam, da bi Sv. Stolica odmah priznala i de iure Nezavisnu Dravu Hrvatsku, im bi to uinila koja neutralna, i
to ba amerika, latinska drava. 338 Uskoro zatim, i vlada NDH je imenovala svog predstavnika u Rimu, kao izvanrednog opunomoenika, za Vatikan. Najprije je to bio Nikola Ruinovi, a nakon njega, od listopada 1942, Erwin Lobkowicz.
Unato tome to je Vatikan priznao NDH samo de facto, odnosi i veze meu njima
pokazivali su da se radilo o stvarnom a ne formalnom priznanju. To se ogledalo u nizu
razliitih momenata i oblika suradnje. Rijei podrke NDH kao katolikoj dravi i izjave
0 izvanrednoj panji koja joj se poklanja u Vatikanu, i osobno od pape, davale su vidljiv
peat meusobnim odnosima, to se konstantno manifestiralo i u javnoj propagandi.
Postavljanje Lobkowicza za izvanrednog opunomoenika, izvreno je s posebnim razlogom, jer je on kao raniji tajni papinski komornik mogao lake i ee dolaziti u neposredni dodir s papom, ime se nesmetano mogao zaobilaziti diplomatski protokol. Vatikan se pokazao spremnim da imenuje biskupe na pojedina upranjena mjesta u NDH,
1 to ak u sporazumu s ustakom vladom; to je prema rijeima N. Ruinovia protumaeno kao korak naprijed u odnosima izmeu nas i Sv. Stolice. 339 Svi su ti momenti,
a osobito ovaj posljednji, ukazivali da Vatikan izlazi iz svoga stava neutralnosti to je bilo
vrlo simptomatino, budui d a j e Papinska drava i dalje odravala odnose s jugoslavenskom vladom u emigraciji. Vatikan je, naime, na osnovu opepriznatih naela meunarodnog prava, i dalje de iure priznavao vladu Kraljevine Jugoslavije, kao to su to radile
i druge neutralne drave, ne priznavajui time promjene koje su nastale na teritoriju Jugoslavije. 340 Prema tome, Vatikan je u odnosu na NDH prekrio principe neutralnosti,
a neodravanje formalnih diplomatskih veza sa NDH nije mijenjalo sutinu stvari. Vatikan je naime, stvarno priznao NDH. 341
Izrazi podrke Paveliu i NDH pravodobno su prispjeli i od drugih najviih predstavnika katolike crkve. Izruujui Paveliu pozdrav ispred cijele Nadbiskupije Vrhbosanske i crkvene pokrajine bosansko-hercegovake, sarajevski nadbiskup Ivan ari, naglaavao je da je s osnutkom NDH Paveli donio slobodu i nezavisnost hrvatskom narodu Bosne i Hercegovine. Takoer je posebno podvlaio svoje veze s ustaama
prije rata. 342 Sline izjave podrke i raspoloenja uputili su Paveliu i splitski biskup
336
dr. Klement Bonefai, hvarski biskup Miho Pui, krki biskup dr. Josip Srebreni,
senjski biskup Viktor Buri i akovaki biskup dr. Antun Akamovi. 343
Biskupska konferencija u Zagrebu, lipnja 1941. predstavljala je zavrnicu tog deklarativnog izjanjavanja visokog katolikog klera za Pavelia i NDH. Na njoj su sudjelovali Stepinac, ari, Bonefai, Pui, Buri, Akamovi, zatim banjoluki biskup fra
Jozo Gari, ibenski biskup dr Jeronim Mileta, te predstavnik krievake biskupije i zastupnik mostarskog biskupa. Konferenciji je prisustvovao i beogradski nadbiskup dr
Josip Uji. Sudionici konferencije na elu sa Stepincem posjetili su Pavelia. U svojoj
pozdravnoj rijei Stepinac je izjavio da ga biskupi posjeuju kao legitimni predstavnici
crkve boje u NDH s ciljem da ga pozdrave kao njezinog dravnog Glavara s obeanjem (...) iskrene i lojalne suradnje za bolju budunost nae domovine. 344
Takvo dranje visokog klera, koje je znailo otvorenu podrku ustakom reimu,
presudno je utjecalo na dranje katolike crkve u NDH kao cjeline. itava crkvena organizacija poela se ukljuivati u tekuu ustaku politiku kao jedinstveni mehanizam.
Ideje o NDH kao katolikoj dravi, u kojoj, prema Stepinevim rijeima, treba da ljubav
prema vjeri i prema narodu izviru iz Bojeg bia kao jedinstvenog izvora, inile su sutinu ideoloko-politike osnovice dranja katolikog sveenstva. Na toj osnovici se trailo opravdanje podrke ustakom reimu ili mirenja s njegovom politikom. Gledajui
u cjelini, iri redovi katolikog sveenstva u NDH u poetku su u veoj mjeri razvijali
aktivnost u skladu sa slubenom politikom; manje je bilo znakova pasivnosti ili pak prikrivenijeg odnosno otvorenijeg protivljenja postojeem stanju.
U okviru ire politike akcije katolike crkve u NDH, osobitu su aktivnost ispoljile
one vjerske organizacije, kojima su i prije 1941. rukovodili najizrazitiji klerikalni elementi. To su organizacije Kriara (Veliko kriarsko bratstvo i Veliko kriarsko sestrinstvo)
i Domagoja, koje su bile glavni stupovi pokreta Katolike akcije, to se od sredine tridesetih godina razvila u zemljama Jugoslavije s katolikim stanovnitvom. One su postale glavni nosioci jaanja vjersko-politikog utjecaja katolike crkve u dravi, to se,
dakako, odvijalo u sklopu cjelokupne politike Vatikana s tendencijom irenja vlastitih
pozicija. Spomenute su organizacije okupljale katoliku omladinu, koja je trebalo da u
NDH bude meu glavnim udarnim snagama ustatva. lanovi tih organizacija bili su i
prvi utemeljitelji ustakih organizacija u NDH, tako da se u mnogoemu moe govoriti
o podudarnosti i jedinstvu politikih interesa jednih i drugih. Tako je predsjednik Velikog kriarskog bratstva dr Feliks Niedzielsky postao zapovjednik Ustake mladei.
Funkcioneri iz katolikih organizacija veinom su preuzeli vodstva enskih organizacija
Ustake mladei. 345 Ove su organizacije razvile iroku ustaku propagandu preko niza
vlastitih listova. I pojedini katoliki vjersko-odgojni zavodi i kole odigrali su odreenu
ulogu u politikom usmjeravanju te omladine u NDH. 346
Pojedini funkcioneri katolike crkve osobito su se angairali na strani ustakog reima, i bili glavni nosioci njegove politike. Uz ve spomenute intelektualce sveenike
kao propagatore ideologije ustatva, pojedinci su postali i ustaki funkcioneri: Boidar
Bralo, upnik u Sarajevu, postao je Paveliev povjerenik za Bosnu; dr Petar Berkovi,
upnik u Drniu, imenovan je ustakim povjerenikom za kotar Knin; don Ilija Tomas,
upnik u Klepcima kod apljine, bio je ustaki povjerenik u tom dijelu Hercegovine;
343 v i e o tome: V. Novak, n. dj., 561 i d.; D o k u m e n t i o p r o t u n a r o d n o m radu, n. dj., 357 i d.; F.
ulinovi, O k u p a t o r s k a podjela Jugoslavije n. dj., 359-360.
344
356
Dr. J a n k o imrak i m e n o v a n j e 1942. za grko-katolikog biskupa u Krievcima. O organizaciji crkve u NDH usp.: K. Draganovi - J. Buturac, Poviest crkve u Hrvatskoj. Priegled od najstarijih
v r e m e n a do danas, Zagreb 1944.
357
Tajni d o k u m e n t i , n. dj., 118.
358
I. Guberina, Ustatvo i katolicizam, Hrvatska smotra, 7-10/ 1943.
Dio etvrti
POKUAJI PREVLADAVANJA KRIZE NEZAVISNE DRAVE
HRVATSKE I NJEN SLOM
15 - USTAE I NDH
225
koja ima svoje mjesto u novom evropskom poretku, posebno se isticalo d a j e prirodno
i razumljivo da marksizmu nema mjesta u Novoj Hrvatskoj, jer je ta doktrina pogubna
za zdravi i snani narodni razvitak, te je u dijametralnoj suprotnosti s ustakim naelima. 2 d) Posebno se nastojalo dokazati kako se hrvatska radnika klasa ne nalazi ni
pod kakvim utjecajem komunistikog pokreta, tj. da je ona imuna od komunizma i
marksizma. Takva se teza prvenstveno razraivala u sklopu ve prikazane propagande
0 drutvenoj homogenosti hrvatskog naroda, tj. da u njemu ne postoje klase, ne postoje
stalei, ve postoji jedna organska cjelina hrvatskog naroda. 3
Meutim, od samog poetka jasno se poka/alo d a j e stvarno stanje bilo sasvim drugaije. Ustaka propaganda protiv komunizma bivala je iz dana u dan sve vie inicirana
spoznavanjem konkretne opasnosti od komunistikog pokreta za ustaki poredak. Zbog
toga je konkretnu akciju ustakog reima protiv komunista od prvih dana obiljeavala
izrazita teroristika kampanja na podruju itave NDH, iako je ona, dakako, u pojedinim
podrujima imala razliit intenzitet.Taj intenzitet ovisio je o nizu okolnosti, koje ni najmanje nisu dovodile u pitanje osnovnu tendenciju ustakog reima da se s komunistima
na podruju NDH izvri to bri, radikalniji i potpuniji obraun. Meu tim okolnostima
svakako je najvanija bila ta to ustae u pojedinim mjestima nisu odmah u poetku,
zbog pomanjkanja vlastitih kadrova, preuzimali potpuno u svoje ruke policijski aparat,
dok s druge strane, nisu svugdje bili potpunije upoznati s evidencijom komunista, to
ju je vodila biva uprava. To je uvjetovalo d a j e nadzor novog reima bio manji nad kretanjem i vladanjem poznatih komunista u pojedinim podrujima. Prema sjeanju Pavla
Gregoria, koji je tada bio lan CK KP Hrvatske i jedan od organizatora ustanka, vana
je bila injenica to je vlada NDH na dosta mjesta ( . . . ) ostavila sve stare inovnike,
ukoliko su bili Hrvati ( . . . ) . Ustae su na pojedinim odgovornijim mjestima ostavljali
pristae HSS-a, meu kojima su bili i mnogi bivi kotarski predstojnici. Meu njima
- navodi Gregori - bilo je i naprednih ljudi, a naao se i po koji antifaist. To je s jedne
strane vrlo dobro dolo naim komitetima i ostalim lanovima Partije, ali je to esto bio
1 razlog propasti znatnog broja naih lanova, jer su precijenili te blage odnose prema
njima. 4 Sve su to meutim bili osamljeni i kratkotrajni sluajevi, koji nisu mogli omesti
tenje ustakog reima da se organizira to bra i efikasnija akcija za unitenje komunista i mnogobrojnih antifaista. Odmah po dolasku na vlast, ustae su izvrili mnogobrojna hapenja i zatvaranja komunista i antifaista. U pojedinim mjestima i podrujima
to je osjetno pogodilo partijsku organizaciju, utjeui da se znatno tee aktivira u pripremama za oruani ustanak to ih je sprovodila KPJ. Treba dodati i d a j e stanovit broj
komunista stradao prilikom sprovoenja terora nad Srbima.
Prema raspoloivim podacima, broj uhapenih i ubijenih komunista u toku travnja,
svibnja i prve polovice lipnja 1941, iznosio je na podruju NDH nekoliko stotina. 5 U Zagrebu je jo Banska vlast Banovine Hrvatske provela veliku akciju hapenja komunista
30/31. oujka, kada je bilo uhapeno vie od 50 lanova KP. Takav postupak Banske vlasti bio je na neki nain izuzetan u danima to su prethodili slomu Kraljevine Jugoslavije.
Unato brojnim intervencijama za osloboenje komunista iz koncentracionog logora u
Lepoglavi, Banska vlast se nije u postojeoj situaciji nimalo pokolebala i nije htjela ras2
3
Kampanja protiv komunista dobiva tako od trenutka napada na Sovjetski Savez prvenstveno mjesto u ustakoj propagandi. Teite je bilo postavljeno na pozivanje u bespotednu borbu s komunistima u NDH, te je 22. lipanj oznaen kao as konanog obrauna. Paveli je pri tome nastojao posebno naglasiti kako su Hrvati osobito duni
da povedu borbu proti boljevizma i crvenih: borbu u pozadini, borbu kod kue. Prema njegovim rijeima, talasi komunizma ne mogu vie dolaziti izvana, jer ih prijei
granica na Savi i Drini, ali je toga mnogo ostalo kod kue, to treba snano i energino
odstraniti. Paveli istie da u posljednje vrijeme djelatnost komunista u NDH sve vie
jaa i to ne samo n a j e d n o m mjestu, nego mal ne openito. Treba stati na kraj - apelira on - svima poznatim komunistikim agitatorima meu radnitvom, u kolama,
meu privrednom omladinom, meu inteligencijom.(...) elimo da se energino i dosljedno prema njima nastupi svuda i svagdje, a ne samo moda ovdje ili ondje. ta vrijedi
raspustiti i onemoguiti jednu komunistiku organizaciju, a druge tri ostaviti. 16
Konkretne mjere ustakih organa protiv komunistikih izgreda, o kojima se - s
ciljem zastraivanja stanovnitva - gotovo svakodnevno obavjetavalo napisima u ustakoj tampi, javnim plakatima i drugim sredstvima informiranja, ubrzo su poprimile najdrastinije razmjere. No, te su mjere bile ujedno i dokaz sve veeg stupnja otpora, poto
su se ubrzano poveavale i pojaavale. 17 Tako su, osim hapenja i ubijanja komunista
i mnogobrojnih antifaista - emu su u brojnim zatvorima prethodile najtee fizike
represalije ustake policije - odmah uslijedile i masovne odmazde, u kojima su stradali
mnogi graani. Takve mjere posebno su dole do izraaja u Zagrebu, koji je preko noi
postao grad strave. Kao odmazdu za ubojstvo ustakog agenta Lj. Tiljka (tu je akciju izvrila grupa zagrebakih komunista), ustae su 9. srpnja strijeljali 10 komunista, meu
kojima se nalazilo nekoliko poznatih intelektualaca (Boidar Adija, Ognjen Pria, Otokar Kerovani, Ivo Kuhn, Zvonimir Rihtman). Prema proglasu to ga je izdalo Ministarstvo unutranjih poslova NDH u obliku plakata, njih je pokretni prijeki sud osudio na
smrt kao uglavljene duhovne zaetnike ubojstva spomenutog agenta. Taj je ustaki
pokolj izazvao vrlo teak dojam u javnosti. 18 U povodu znaajne akcije zagrebakih skojevaca 4. kolovoza, kada je bombama napadnuta straa Ustake sveuiline vojnice kod
Botanikog vrta, pokretni prijeki sud je osudio na smrt strijeljanjem 102 osobe. Sline
odmazde nastavljene su u Zagrebu i dalje. 19
Zagreb nije bio izuzetak. Teke odmazde ustae su provodili i u drugim mjestima.
U Sarajevu je poetkom kolovoza, zbog napada ilegalne grupe komunista na domobransku strau u Ilijau i jednu ustaku patrolu, strijeljano 30 talaca. U povodu diverzije
u loionici u Sarajevu, u isto vrijeme, strijeljano je 20 osoba. U oglasu, izdanom u povodu
ovih strijeljanja, poziva se stanovnitvo upe Vrhbosna da prijavi sve one osobe, koje
su se bavile ili koje se bave ovakovim ili slinim saboterskim i teroristikim podhvatima,
jer da e u budue svako mjesto kolektivno odgovarati za sline dogaaje ( . . . ).20 U Ba16
njoj Luci je, zbog ubojstva jednog ustae, pokretni prijeki sud osudio na smrt 6 osoba
iz sela Kuljana. Zbog ubojstva dvojice orunika u selu Svilou kraj Iloka, osuene su na
smrt strijeljanjem 43 osobe. 21
Kako se vidi, mjere odmazde radi uguivanja i spreavanja komunistikih izgreda
pretvorile su se u pravi sistem. Meutim, njihovo konstantno sprovoenje, s ciljem to
veeg zastraivanja stanovnitva, pokazalo je posve suprotan efekat.
Ve sredinom srpnja ustae priznaju da, usprkos svim poduzetim mjerama, svakodnevno jaa djelatnost komunista u NDH. Konstatira se da se najjae akcije komunista
osjeaju u Zagrebu i njegovoj okolici. Tako se u izvjetaju Zapovjednitva kopnene vojske o situaciji u razdoblju od 10. do 20. srpnja navodi d a j e izvreno nekoliko veih diverzija, te da su komunisti pojaali svoj propagandni rad raspaavanjem letaka. Ustae
poduzimaju hitne protumjere. Tako su, na zahtjev upana Lj. Kvaternika, u Bihau formirana posebna odjeljenja za akcije protiv izbjeglog srpskog stanovnitva u Pljeivici.
U Gospiu su ustae zajedno s Talijanima poduzeli mjere osiguranja novostvorenog
koncentracionog logora. Domobrani su vodili akcije oko Gacka i Avtovca poto se prilike u tom kraju nisu potpuno umirile. 22 U akciji protiv srpskog stanovnitva u Lici i
Bos. Krajini sudjelovale su znatnije vojne snage. 23 Ustaki organi su se tih dana osobito
uzbudili zbog akcije komunista da pokuaju spasiti svoje zatoene drugove u Kerestin
cu. Ta znaajna akcija, nije postigla eljeni uspjeh, zbog nedovoljnih priprema a nakon
poduzetog proboja 87 zatvorenika u noi 13/14. srpnja iz Kerestinca, ustaama je ipak
uspjelo da ih opkole tokom nekoliko iduih dana. U tom sukobu stanovit broj komunista je poginuo, neki su uhvaeni i odmah ubijani, dok su neki privremeno bili zatvoreni i ubrzo zatim strijeljani. Samo nekoliko ih se spasilo. Meu stradalim komunistima
nalazilo se mnogo partijskih i sindikalnih rukovodilaca, poznatih intelektualaca, a meu
njima je bio i knjievnik August Cesarec. 24
Svakako je Obavijest broj 1, koju je 6. kolovoza 1941. izdao Poglavnikov ured,
a sutradan je objavio Hrvatski narod, u mnogoem vaan pokazatelj kako su ustae shvaali i ocjenjivali novonastalu situaciju. U obavijesti se donose podaci o pojedinim akcijama komunista i pobunama stanovnitva. Uz ukazivanje na akciju komunista u Kerestincu i na neke akcije u Zagrebu, konstatira se d a j e na podruju Bos. Krajine, Korduna
i Like u razdoblju izmeu 14-20. srpnja zapaeno izvjesno gibanje sumnjivih osoba po
umama. Sve te akcije kvalificiraju se kao komunistiko-etniki izgredi, kojima su
nosioci etnici i komunisti. Posebno se, meutim, ukazuje na ulogu komunista koji raspaavaju letke komunistikoga sadraja, pozivajui puanstvo na ustanak i na borbu
protiv silama osovine ( . . . ) . Glavni cilj te obavijesti bio je da se navedene akcije javno
okvalificiraju kao beznaajne, meu ostalim i zbog efikasne intervencije oruanih snaga
NDH, te da se upozori stanovnitvo da ne nasjeda neprijateljskoj propagandi. 25
Daljnji je razvoj, meutim, ubrzo pokazao da je sve iri oruani otpor ustakom reimu, bez obzira na njegove oblike i intenzitet u pojedinim podrujima, postao osnovna
preokupacija ustakih vrhova. Nije zadaa ovog rada da daje prikaz razvoja narodnooslobodilake borbe i revolucije na podruju Hrvatske i Bosne i Hercegovine, koje je
21
23
24
25
Isto, 283,313-315, 349; R. Bai, Ustanak i b o r b a na Kozari 1941-1942, Beograd 1957, 32-33.
Hrvatski narod, 23. VIII 1941. i Hrvatske novine, 30. VIII 1941.
28
Muzej n a r o d n e revolucije Sarajevo, Fond ust.-dom., 24. VIII 1941, neregistrirano.
29
N. Baji, KPJ u Hercegovini u u s t a n k u 1941, n. dj., 226-227; IHRPH, Fond NDH 1941, proglas
od 13. VIII1941, neregistrirano; IHRPH, Zbirka letaka i proglasa NDH; Institut za istoriju r a d n i k o g
p o k r e t a Sarajevo, Nep. dok. 194!, inv. br. 9923, sign, 31; Arhiv Bos. Krajine, VZSL 1941-3022.
27
menutih naselja biti uhapeni i da e im biti sueno pred prijekim sudom. 3 0 Meu mjerama to su dalje bile poduzimane za smirivanje situacije u narodu, bilo je i formiranje
posebnih povjerenstava za ispitivanje i uzpostavljanje javnog mira i poredka, u pojedinim velikim upama. Posebna su ovlatenja dobila ona povjerenstva, koja su u listopadu 1941. upuena u najjaa ustanika podruja, gdje su u stvari nastupala kao pokretni prijeki sudovi. 31
Spomenuti proglasi i druge mjere imali su meutim, slab odjek. Pozivi stanovnitvu
da se vraa kui izazvali su ponegdje stanovitu kolebljivost, utjeui da se pojedinci i
grupe odazovu. Ubrzo se meutim, pokazalo da od obeane zatite nema nita, tako da
su mnogi, koji su se odazvali, ba tada stradali od ustakog terora. 32
Uvjerljiv dokaz o potpunoj neefikasnosti poduzetih mjera za smirivanje politike
situacije, bilo je donoenje dviju Pavelievih odredaba, kojima se davao karakter zakonskih odluka. Poetkom listopada 1941, Paveli je potpisao posebnu odredbu o'postupku kod komunistikih napadaja kad se poinitelj ne pronae. Odredba je propisivala
sankcije po kojima se - ako prilikom komunistikog napadaja na ivot ili imovinu pogine jedna ili vie osoba, a za deset dana od poinjenog ina ne pronae se poinitelj
- odreuje da se za svakog poginulog strijelja 10 osoba iz reda redarstveno ustanovljenih prvaka komunista. 33 Potkraj studenog 1941. uslijedila je i Pavelieva odredba o
upuivanju nepoudnih i pogibeljnjih osoba na prisilni boravak u sabirne i radne logore. Svi organi vlasti bili su duni prijaviti UNS-u sve osobe koje su smatrali nepoudnim, to se prvenstveno vezalo za sve one, koji su na bilo koji nain smatrani pristaama NOP-a. Ovo upuivanje u koncentracione logore bilo je potpuno izvan nadlenosti bilo kakvih sudova. UNS je jedini bio ovlaten da upuuje u logore i imao je iskljuivo pravo da takve logore osniva na teritoriju NDH. 34
U daljnjim izvjetajima vojnih i politikih organa i ustanova s terena, konstatira se
sve tee stanje ustakog reima, ugroenog sa sviju strana. Svi oni - vojni komandanti,
ustaki funkcioneri, predstavnici upravne vlasti - neprestano trae pomo i sve otvorenije priznaju da su nemoni u borbi protiv NOP-a.
Kotarska oblast u Graacu izvjetava sredinom studenog 1941. Ministarstvo unutranjih poslova, da su prilike, koje u ovom kotaru vladaju, svakim danom nesnosnije,
vlast sve vie gubi na svom ugledu, jer nema naina a jo manje sredstava da taj ugled
uzdri ili sauva. U izvjetaju upe Vinodol i Podgorje u Senju, koja je obuhvaala primorski dio NDH, konstatira se u prvoj polovici prosinca 1941. pojaano djelovanje komunista u kotarima Novi, Crikvenica, Kraljevica i Pag, te se istie da se uglavnom radi
o Hrvatima. 35
30
32
Karakteristian je npr. sluaj d o m o b r a n s k o g p o t p u k o v n i k a Neubergera, koji je u Bos. Nov o m i Bos. Krupi o b e a o pustiti taoce ako okolica b u d e mirna. Meutim, u Bos. K r u p i su ustake vlasti ove taoce poklale i p o t p u k o v n i k N e u b e r g e r vidio je njihove leeve s u t r a d a n u j u t r o u
rijeci Uni. (IHRPH, F o n d NDH", kut. 1, iz izvjetaja Glavnog stoera d o m o b r a n s t v a 6. VIII 1941).
33
Narodne novine, 2. X 1941. Kasnije je p o s e b n o m d o p u n o m s p o m e n u t i rok od deset d a n a
skraen na tri dana. (Narodne novine, 9. iV 1943).
34
35
O stanju u zapadnim podrujima Bosne neprestano se ukazuje na sve kritiniju situaciju. Prema izvjetaju podupana iz Banje Luke, krajem veljae 1942, u svim kotarskim oblastima ove velike upe etniko-komunistika akcija u punom (je) jeku tako da
su svake veze sa istima unatrag mjesec dana potpuno prekinute ( . . . ) . U samoj Banjoj
Luci prilike su dosta teke i nesreene. 36 Zapovjednitvo orunikog krila iz Travnika
istie u svom izvjetaju poetkom travnja 1942, meu ostalim, ovo: Komunizam zahvata sve jaeg maha.- Broj nezadovoljnika poveava se i prikljuuje se komunistikoj ideji.37 Analize situacije u Bos. Krajini svjedoe o sve veoj nemoi NDH da vlastitim snagama uspjenije intervenira. Biljenik Sabora NDH sam je priznao u svom referatu o
prilikama u Bos. Krajini d a j e pitanje partizana svakako jedna od najglavnijih briga
svih naih vojnih i politikih vlasti. On konstatira poraznu injenicu da partizani dre
u svojim rukama kotareve Klju, dio Sanskog Mosta, Bosanski Petrovac, Glamo, Bosansko Grahovo, Drvar i podruje sve do Knina. Tvrdi se da njihov broj i njihove snage
sve vie rastu, prilivom iz Crne Gore i Dalmacije. 38 Uspjean prodor proleterskih brigada na podruje Bos.Krajine i zauzee Bihaa, izazvali su teak dojam kod ustakih vrhova, tako da je taj dogaaj izazvao i meusobne optube"izmeu glavnih politikih i
vojnih funkcionera, koji su bili primorani da se povuku iz Bihaa. 39
Karakteristian je izvjetaj velike upe Prigorje sa sjeditem u Zagrebu, potkraj lipnja 1942, u kojemu se, meu ostalim istie: Odmetnici i partizani se na podruju ove
upe (kotara Dugo Selo, Kutina, Velika Gorica, Samobor) prebacuju sa podruja susjednih velikih upa. Postoji opasnost, da se i na ovom podruju, ako se brzo i odluno
ne djeluje politiki, psiholoki i oruano, uvriee odmetnici i nau pomagae a dotle se
u drugim upama jo vie pojaaju. ( . . . ) injenica je meutim, da se ak iz redova hrvatskog seljatva na podrujima nekih velikih upa, iz redova hrvatske inteligencije i
graanstva a ne samo radnitva sve to vie pojavljuju odmetnici kao neprijatelji hrvatske ustake drave. U istom izvjetaju vidi se koje su sve snage bile angairane protiv
NOP-a. Dosadanji rad oko unitavanja pobunjenika, odmetnika i partizana na podruju ove upe a i ostalih upa vrili su i vre: orunitvo, ustaka nadzorna sluba, zatitno
redarstvo, upska redarstva, pripremne bojne, domobranstvo, zapovjednitvo grada Zagreba itd.
O porastu NOP-a u Baniji svjedoi izvjetaj upana iz Petrinje, koji je ovaj poetkom
lipnja 1942. uputio Saboru NDH. Zamaniji dio podruja ove velike upe nalazi se pod
neposrednim utjecajem partizana, pa je sve nastojanje uprave usredotoeno u tom
pravcu. Meutim, odmah se istie da poduzimane akcije nisu dale eljenoga uspjeha
ve s e j e gotovo iza svake takove akcije, koje su zapoele ve koncem kolovoza 1941, poloaj na podruju ove upe uvelike pogorao.
Jednako tako nepovoljno stanje za NDH konstatira se i u analizama politike situacije na podruju Like. Prema izvjetaju Druge orunike pukovnije u Gospiu, potkraj
rujna 1942, partizani sve vie dolaze do izraaja, pa je potrebno poduzeti hitne korake
kako bi se sauvalo barem ono to jo nije palo u njihove ruke. Ujedno se konstatira
da je eljezniki i cestovni saobraaj potpuno prekinut, a akcija koju su poduzele brojane i dobro naoruane talijanske snage ( . . . ) nije dovela do vidnog uspjeha. Da se
36
Arhiv Bos. Krajine, B. Luka, VZSL 1941, Odjel za p o n o v u 1941-2564, izvjetaj od 25. II 1942.
VII, Fond NDH, kut. 144, br. reg. 53/3, izvjetaj od 8. IV 1942.
38
AH, Fond S a b o r a NDH, Preds. spisi 214-8, kut. 4, spis: Izvjetaj o prilikama u B o s a n s k o j Krajini od 26 VIII 1942.
39
Zbog toga je v o e n a istraga o odgovornosti velikog u p a n a u Bihau J. Bariia, ustakog
stoernika M. Sole i vojnog zapovjednika p u k o v n i k a Tomiia. (AH, Fond S a b o r a NDH, Preds. spisi,
br. 418, 648, 422).
37
situacija na podruju Like s daljim razvojem dogaaja sve vie pogoravala za NDH, nedvojbeno svjedoi izvjetaj ustakog upana iz Gospia D. Sinia, poetkom listopada
1942, u kojemu konstatira d a j e skoro neizdrivo i katastrofalno stanje u kojem se danas nalazi itava ova upa i sam Gospi, koji je sa svih strana obkoljen. Karakteristina je njegova ocjena postojee situacije: Trebalo je, i u takvim prilikama i pod takovim okolnostima, da u ovo podruje upadnu neto jae partizanske snage, koje su
ovamo dole ak iz Crne Gore, pa da se pokae u punom i najkatastrofalnijem svijetlu
sva naa slabost, sva naa nesposobnost i sva naa nepripravnost, da se suprotstavimo
dogaajima, koje se je moglo i moralo predvidjeti (...).
Situacija se na podruju Like i dalje sve nepovoljnije razvijala za ustae. O tome najuvjerljivije svjedoi ocjena ustakog funkcionera A. Brkljaia iz travnja 1943. da se
moe govoriti samo o ostatku ostataka Like, koji se sastoji iz nepodpunih kotara Gospi i Perui.
Od poetka 1943. izvjetaji i analize pojedinih organa i ustanova NDH sve vie konstatiraju stalan porast NOP-a, na itavom podruju NDH, tj. sve vee suavanje i slabljenje pozicija ustakog reima, bez obzira na mjere koje se poduzimaju.
Vidljiva nesigurnost osjeala se i u neposrednoj blizini Zagreba. U izvjetaju o situaciji na podruju kotara Jastrebarsko, u veljai 1943, zabiljeeno je da su partizani zauzeli sedam opina i podpunomagospoduju svim selima ovoga kraja. ( . . . ) Na je narod
neorganiziran i svi se izvlae iz ustatva i vojske koja je oajna, bez nadzora i discipline.
upan iz Karlovca konstatira u svom izvjetaju, svibnja 1943, da su na podruju Zumberka snage NDH premalene, da bi mogle biti neprestano u pokretu i na itavom podruju upe ugroavati partizanske skupine. U slijedeem izvjetaju pie da su partizanske jedinice zauzele gotovo itav umberak te da su partizani uspostavili narodnooslobodilake odbore u osloboenim opinama.
Sredinom 1943. upan iz Varadina u svom izvjetaju Ministarstvu unutranjih poslova govori o vrlo kritinoj situaciji u Hrvatskom Zagorju, istiui potrebu temeljitog
ienja tog podruja. U dopisu ustakog stoera iz Bjelovara, ovim se rijeima opisuje
vrlo kritino stanje na podruju kotara azma: Naroito se poveava broj vojnih bjegunaca. Stanje u tom logoru zabrinjava, to se opaa odmetnitvo - partizanstvo - meu
samim Hrvatima.
Izvjetaji iz Slavonije govore o neprestanim akcijama narodnooslobodilake vojske.
Zupan S.Hefer iz Osijeka, u veljai 1943. naglaava da partizani ugroavaju itavu upu
Baranju i onemoguavaju skupljanje hrane. Tako se na podruju Krndije, Papuka i Bilogore nalazi sigurno 3.000 do 4.000 naoruanih partizana, a isto toliki broj mukaraca i ena koji ih pomau. 40
Izvjetavajui u veljai 1943. o politikoj situaciji na podruju Gorskog kotara, upan J. Markovi iz Ogulina konstatira da partizani potpuno dre u svojim rukama 6 opina, te da dvije opine (Gomirje i Dubrava), iako su njihova sredita posjednuta od vojnih snaga NDH i Talijana, uope ne ureduju, jer su opinske zgrade pogorjele, inovnitvo se razbjeglo, a nema ovjeka koji bi se primio dunosti obinskog naelnika 41
Stoernik D. Zubrini iz Senja, krajem travnja 1943, meu ostalim, izvjetava ovo: Na
injenici, da su partizani osvojili gotovo itavo podruje Gacke doline i Like te dielom
i Primorja juno od Senja do Obrovca, temelji se tvrdnja, da partizanima raste ugled
meu puanstvom i pada sve vie moral ljudstva dosada neutralnog pa ak i nedvojbeno
opredijeljenog hrvatski. 42
40
41
42
IHRPH, Fond NDH, kut. 179, izvjetaj od 4. III i kut. 187, izvjetaj od 21. VII 1943.
Karakteristian je rezime politike situacije u NDH u ljeto 1943, to g a j e u opirnijem spisu
izloio nepoznati autor, s oiglednom n a m j e r o m da d a d e svoj prilog r a z m a t r a n j u p u t a i naina prevladavanja krize NDH. Svoje gledanje na postojeu politiku situaciju zakljuuje ovim rijeima:
1. Iako su prole dvije godine od o s n u t k a N, D. H. komunistiki i partizanski p o k r e t ne s a m o da
nije likvidiran, ve je svakim d a n o m sve to jai. - 2. akcije partizana ne prestaju u n a t o toga to
se protiv njih poduzimlju akcije veeg vojnikog znaenja. - 3. s a o b r a a j n e prilike postaju danomice sve slabije i nesigurnije. - 4. p r e h r a m b e n e su prilike iz d a n a u dan sve to gore. - 5. prilike u
upravi p o s t a j u u p r a v o kaotine i 6. kao posljedica ovih gornjih 5 toaka povjerenje u dravne vlasti
je svakim d a n o m manje, nezadovoljstvo sve vee. (IHRPH, Fond NDH, kut. 492, spis od 4. VII 1943,
potpis: Istranin).
44
45
Hrvatski tjednik,
19. IX 1942.
koje je upueno u koncentracione logore, poglavito u Jasenovac. Rauna se d a j e odvedeno oko 50.000 itelja, veinom ena, djece i staraca, od kojih je stanovit broj pogubljen.
Ujedno je mnogo sela na Kozari bilo popaljeno i opljakano. 52 Ovu akciju ustaka je propaganda oznaila kao potpuno unitenje pobunjenikog arita i dotada najvei i
najuspjeniji poduhvat protiv komunistikih zloinaca u Hrvatskoj. 53
Od drugih veih akcija, koje su ustae poduzeli da bi unitili partizane, a koje su se
po svojim krvavim posljedicama svele na kaznenu ekspediciju, bila je operacija izvrena
u Srijemu u ljeto 1942. godine. Poznata je kao akcija Viktora Tomia, tj. po imenu jednog
od glavnih funkcionera UNS-a, koji je dobio izvanredna ovlatenja u voenju te akcije.
Od 26. kolovoza do 11. rujna Tomieva grupa je obavila masovna hapenja i pokolje na
podruju Srijema. Rezultat je bio, prema postojeim procjenama, oko 6.000 nestalih i
ubijenih te oko 10.000 odvedenih u logor. Zbog takvog krvavog terora, t a j e akcija bila
prekinuta na intervenciju samih Nijemaca. 54
Suoivi se s pojavom i jaanjem narodnooslobodilakog pokreta, ustako vodstvo
bilo je primorano da i javno o tome iznosi svoja gledita. Osjeajui se nemonim da utemelji vlastiti politiki utjecaj, ustaki rukovodioci pribjegli su formulaciji takvih gledita
u javnoj politikoj propagandi, kojima su u prvom redu teili da objanjavaju opravdanost nastanka i postojanja NDH.
Ustaka propaganda nije izbjegavala injenicu da je do ustanka u pojedinim podrujima, pri emu se misli na teritorij NDH, dolo u znaku crvene zastave, ali se toj
injenici nastojalo dati to sporednije znaenje. Tako je M. Lorkovi u svom intervju
Neue Ordnungu, 7. rujna 1941, posebno naglaavao da danas ve pripada prolosti to
su ove bande (misli se na partizane, F. J . ) uspjele na kratko vrijeme maleni dio slabo
upuenog pravoslavnog puanstva zavesti i terorizirati, a na mnogim mjestima uiniti
i svojim pomagaima. Daje za Lorkovia poetak oruanog ustanka znaio ujedno i njegov kraj, pokazuju slijedee rijei: Likvidacija raztrkanih skupina onih nedrutvenih
elemenata, koji ostaju izvan zajednice i ustruavaju se odloiti ubojito oruje, nije vie
politiki problem, nego stvar o kojoj se brine redarstvo. 55
Zaokupljeni sve jaim rastom NOP-a na podruju NDH ustaki vrhovi su pokuavali
da javnim istupima i napadima obezvrijede njegov karakter i ideoloko-politike ciljeve,
pa su teili da NOP prikau kao pokret uperen protiv hrvatskog naroda, koji, prema
tome, na tlu NDH ne moe imati svoje dublje korijenje. Tako je ustaka propaganda gorljivo nastojala uvjeriti kako su glavni pokretai i nosioci NOP-a etnike velikosrpske
snage. U prvoj okrunici s instrukcijama za njihov rad, to ju je poetkom sijenja 1942.
uputio diplomatskim predstavnicima NDH, M. Lorkovi je narodnooslobodilaku borbu oznaio kao srpski ustanak koji nije povredio na dravni organizam ve da e
naprotiv svriti sa potpunom katastrofom srpstva u Hrvatskoj. 56
Usporedo s takvim kvalificiranjem NOP-a propaganda je ukazivala i na njegov komunistiki karakter. Od prvih mjeseci 1942. ustaka propaganda prvenstveno govori
o komunistiko-etnikim bandama kao nosiocima NOP-a. 57 Istodobno se kao glavni
idejni pokretai istiu Zidovi, koji u ustakoj propagandi zauzimaju prvo mjesto meu
nosiocima boljevike opasnosti.
52
Opirnije o t o m e usp. Oslobodilaki rat n a r o d a Jugoslavije, n. dj., knj. I, 238-242; R.
Bai, n. dj.
53
Hrvatski narod, 22. VII 1942. i Ustaki glas 19. VII 1942, p o s e b n o izdanje.
54
Opirnije o t o m e usp. J. Petkovi, Akcija Viktora Tomia, Zbornik za d r u t v e n e n a u k e Matice
srpske, sv. 35, Novi Sad 1963, 139-164, i D. Lazi, n. dj., 182-212.
55
Cit. p r e m a Vihoru, 13. IX 1941.
56
VII, Fond NDH, kut. 241, br. reg. 1/1, o k r u n i c a od 5 . 1 1942.
57
U s p o m e n u t o j okrunici M. Bzika p o s e b n o se istie da rije Srbin i m a d e nestati, k a d se radi
o vlasima u Hrvatskoj. M o r a j u zamijeniti rije k o m u n i s t a . Dakle, kad se pie o izpadima, a t e n t a t i m a
itd. m o r a se uvijek pisati o komunistiko-etnikim b a n d a m a , koje su plaene po Zidovima i slob o d n i m zidarima. (IHRPH, Fond NDH, kut. 3).
Parole ustake propagande u borbi protiv NOP-a svodile su se u sutini na ove tvrdnje: 1. NOP po svojim ciljevima uperen prvenstveno protiv interesa hrvatskog naroda,
pa prema tome on u njemu i ne moe imati nikakva oslonca, nego naprotiv glavnog protivnika. 2. Nosioci NOP-a su ujedno i najvei neprijatelji hrvatskog naroda (komunisti,
etnici, idovi), a ustaki pokret se protiv tih snaga bori od svog postanka. 3. Logina
posljedica te borbe ustakog pokreta, u cilju stvaranja Nezavisne Drave Hrvatske, jest
konaan obraun s tim snagama, do kojeg je dolo poslije 10. travnja 1941.
Kada su se u proljee 1942. pojavili znaci poputanja u dotadanjoj politici prema
Srbima, u cilju smirivanja situacije u NDH, nastupile su i odreene promjene u tumaenju karaktera NOP-a i njegovih nosilaca. Ba je nova politika prema Srbima i bila
motivirana injenicom d a j e u to vrijeme glavninu snaga NOP-a inilo srpsko stanovnitvo, to je posebno dolazilo do izraaja u pojedinim krajevima Bosne i Hercegovine i
Hrvatske. Politici odreenih ustupaka (stvaranje Hrvatske pravoslavne crkve, priznanje statusa pravoslavnih dravljana NDH, pozivi Srbima da se upisuju u ustaki pokret, pozivi u vojniku slubu), bio je u prvom redu cilj da jamei zatitu ivota i imovine Srbima u NDH oslabi snage ustanka. Uestali su pozivi srpskom stanovnitvu da
se vraa kuama i da ne prihvaa partizansku propagandu. Ti su se pozivi odnosili i
na bive etnike, koji se vrate svojim kuama i nastave mirnim ivotom. 58 U skladu
s tim slijedilo je i novo tumaenje NOP-a. Osvrui se na situaciju u istonoj Bosni poetkom 1942. ustaka propaganda poela je isticati kako se ne radi nipoto o nekom
ustanku grkoiztonog elementa niti o pobuni irokih slojeva, nego o izrazitoj akciji idova i komunista koji su doli izvan podruja NDH. 59
Ustae su s razvojem dogaaja bili sve vie suoavani da moraju voditi rauna o nekim bitnim injenicama prilikom daljnjeg formuliranja gledita prema NOP-u: proklamirana politika smirivanja nije davala oekivane rezultate; irenje NOP-a u svim podrujima, tj. i u onima koja je naseljavalo hrvatsko stanovnitvo; sve vidljiviji utjecaj Komunistike partije na daljnji razvoj situacije - bili su takvi znaajni momenti, da je u daljem razvijanju propagande protiv NOP-a trebalo iskljuivo o njima voditi rauna. U
skladu sa spomenutim koracima oko privlaenja srpskog stanovnitva, ustaka propaganda u ocjeni karaktera NOP-a teite postavlja na isticanje komunista kao nosilaca ustanka. Meutim, istovremeno se istie da su komunistike snage izrasle i imale gotovo
iskljuiv utjecaj u Srbiji, odakle su i pokrenule ustanak. 60 Na isticanju tih dvaju momenata u svojoj propagandi, ustae su gradili osnovnu tezu, koja e ih s daljim razvojem
situacije sve vie zaokupljati: snage NOP-a su prodrle na podruje NDH iz inozemstva,
a na elu im se nalaze komunisti Srbi. Ta e teza biti od sporedne vanosti za daljnju
politiku ustaa prema srpskom stanovnitvu u NDH, a osnovna e joj tendencija biti u
stalnom dokazivanju kako je NOP izrazito uperen protiv hrvatskog naroda, te prema
tome u njemu ne moe dobiti oslonac.
Istiui da iza snaga i akcija NOP-a stoje saveznike sile, u prvom redu Moskva i
London, ustaka propaganda je posebno teila da naglasi kako je ustanak uperen i protivTreeg Reicha i Italije, tj. najzaslunijih silaza stvaranje NDH. Cilj je bio jasan: valjalo
je u hrvatskom i muslimanskom stanovnitvu ostaviti to jai dojam o znaenju NDH
58
VII, Fond NDH, kut. 191, br. reg. 22/6, izvjetaj MUP-a NDH od 20. VII1942. Nad Bjelovarom
i okolicom bacani su npr. iz aviona leci, u kojima poglavar HPC G e r m o g e n poziva S r b e da se vrate
k u a m a . (Bilo Gora, 3. X 1942).
59
Spremnost, 22. III 1942.
60
Tezu da komunizam nije u H r v a t s k o j n i k a d a m o g a o uhvatiti dubljeg korjena, ustae su
u p r v o m r e d u dokazivali t v r d n j o m da se komunistiki p o k r e t p r v e n s t v e n o irio m e u Srbima. Osobito se ukazivalo na njegov jaki utjecaj koji je imao na B e o g r a d s k o m univerzitetu. (Spremnost, 25.
kao jedinog ispravnog i definitivnog rjeenja hrvatskog pitanja, ije bi ruenje znailo
nacionalnu katastrofu. Spremnost je pisala: Oito je d a j e sve to upereno ne samo protiv
Hrvata nego i protiv naih saveznika, koji s nama zajedno rade na tome, da se ostvari
novi poredak u Europi, u kojem emo mi Hrvati imati svoje pravo mjesto. I zato ne moe
i ne smije biti Hrvata, koji bi se i jedan asak drao po strani, jer se ovdje radi o svetoj
i pravednoj borbi hrvatskog naroda za njegovo odranje. 61
Shvatljivo je da je ustakom vodstvu u propagiranju borbe protiv NOP-a osnovno
i najtee pitanje bilo kako javno objasniti injenicu da Hrvati i Muslimani takoer sudjeluju u NOP-u, odnosno dokazivati da je to sudjelovanje sasvim neznatno. Najvie se
polemiziralo s tezom da se u NDH vodi graanski rat, s obzirom na sve otriju politiku
diferencijaciju u hrvatskom narodu. Ustako vodstvo je u prvom redu insistiralo na obrani stava d a j e hrvatski narod politiki homogena cjelina. Polazei od ocjene da u NDH
ne moe biti govora o nekom graanskom ratu, Spremnost je pisala: U naem se sluaju ne radi o nepomirljivom razdoru meu hrvatskim puanstvom, kao ni o nekoj podjeli duhova meu Hrvatima, koja bi se oitovala u oruanim nastupima i meusobnim
krvavim borbama. Ne vidimo sukoba dvaju hrvatskih politikih shvaanja, dvaju politikih tenja, koje bi nadahnjivale borbu oko vlasti, politikog ili drutvovno-gospodarskog sustava, odnosno oko smjera unutarnje ili vanjske politike zemlje. Spremnost je
ovim rijeima nastojala dokazati ustako gledite da je broj Hrvata i Muslimana partizana minimalan: Ako dobro razmotrimo te pojave, vidjet emo, da one u sjevernom dielu Hrvatske imaju u prvom redu znaaj pojedinanih napadaja, atentata, incidenata, ili
djelatnosti manjih skupina. Drukije je pak u junim dielovima Hrvatske, gdje nalazimo
vee i ire oruane djelatnosti i gdje borba dobija znaaj ratovanja u glavnom guerilskog. Meutim, to su ureene i oruane neprijateljske snage koje su kao takve iz inozemstva prodrle u nau dravu i dole u sukob s hrvatskim oruanim snagama, koje u
ovom sluaju brane svoju zemlju od neprijateljskog upada. Voe, pomo i upute, sve to
dolazi iz tuine. Zar se onda moe govoriti o nekom graanskom ratu?
Borbe na podruju Nezavisne Drave Hrvatske imaju stvarno meunarodni znaaj
i na njih moramo gledati u sklopu obih dananjih ratnih zbivanja. To je nastavak borbe
protiv Jugoslavije, odnosno njenih ostataka i snaga koje su je podravale i bile s Beogradom u ovom ratu. To je, zakljuuje Spremnost, unutarnja fronta samo po vanjskim
formalnim obiljejima ( . . . ).62
Premda je ustako vodstvo ve u to vrijeme jasno razlikovalo NOP od etnikog pokreta Drae Mihailovia - a to svakako pokazuju i lokalni sporazumi NDH s pojedinim
etnikim grupacijama s ciljem zajednike borbe protiv partizana -, ustakoj je propagandi ilo u prilog da to javno ne spominje. Teei da dokae kako je NOP izrazito srpski
pokret, ustaka propaganda je u njegove redove ukljuivala i etnike, kako bi to vie
pojaala pritisak i zastraivala hrvatsko i muslimansko stanovnitvo, te ih tako odvratila
od NOP-a.63
61
Sve to pokazuje kako se NDH nala u izuzetnoj situaciji. Ujesen 1942. stvorenje najveim dijelom na podruju NDH - velik osloboeni teritorij kao jedinstvena cjelina,
s povrinom od oko 50.000 km 2 . Praktino, to je znailo da je Titova drava, kako su
je Nijemci nazvali, zajedno s nizom drugih manjih osloboenih dijelova, doslovno razbila NDH kao zamiljenu administrativno-politiku i dravnu cjelinu, koja je slubeno
obuhvaala povrinu od 102.000 km 2 . Takav porast NOP-a na podruju NDH suoio je
ustaki reim s vojnikom i politikom silom, kojoj se njegove vlastite snage nisu mogle
suprotstaviti. Nijemci i Talijani bili su svijesni toga, pa su daljnje mjere to su ih poduzimali radi slamanja NOP-a, od NDH doslovce stvorile okupaciono podruje i poprite
velikih vojnih operacija.
U takvoj situaciji ustako se vodstvo maksimalno potrudilo da u onim podrujima,
gdje je NDH uz pomo okupacione, u prvom redu njemake vojske odravala vlast, pojaa politiku propagandu protiv NOP-a. U razdoblju od studenog 1942. do oujka 1943.
uslijedio je u pojedinim mjestima relativno velik broj skupova i sastanaka. Na njima su
sudjelovali najvii funkcioneri ustakog pokreta i vlade NDH. 64
Prvo zasjedanje Antifaistikog vijea narodnog osloboenja Jugoslavije, odrano
potkraj studenog 1942. u osloboenom Bihau - koji su morale napustiti poraene vojne
snage NDH zajedno sa rukovodeim osobama upanijske uprave - svakako je posebno
zaokupilo ustake vrhove. Na osnovu zateene dokumentacije o osnivanju AVNOJ-a, do
koje su ustae doli prilikom zauzea Bihaa krajem sijenja 1943, ustaka je propaganda u prvom redu falsifikatima nastojala obmanuti javnost da se na elu NOP-a nalaze
neprijatelji hrvatskog naroda. U tampi i drugim propagandnim materijalima isticana
su imena vijenika AVNOJ-a srpske nacionalnosti s prozirnom tendencijom da se time
dokae prosrpski karakter NOP-a. Hrvatski narod, sredinom veljae 1943, objavio je iskonstruiranu listu vijenika AVNOJ-a i rukovodilaca NOP-a, ne bi li tako dokazao da
partizane politiki i vojniki vode Srbi komunisti, zapravo najveim dielom Srbijanci
i jedan istaknuti idov komunista. 65 Osnovna zadaa glavnog ustakog organa bilo je
dokazati da se pod imenom partizana i Narodnooslobodilake vojske kriju neprijatelji
hrvatskog naroda, jer su njihova nedjela poinjena protiv ivota i imovine Hrvata, protiv
hrvatske dravne imovine takva i takvog obsega, da nema nijednog Hrvata, koji ne bi
bio podpuno sviestan da ta 'Narodnooslobodilaka vojska' nije nita drugo nego lano
ruho kojim su se zaodjenuli najizrazitiji i najnepomirljiviji, upravo zakleti neprijatelji
svega to je hrvatsko. Posebno se pak otvorenim falsifikatima nastojalo demantirati sve
brojnije sudjelovanje Hrvata u NOP-u, kao i postojanje znatnog broja rukovodilaca
NOP-a hrvatske i muslimanske nacionalnosti. Isticalo se da su Srbi komunisti u Izvrni odbor AVNOJ-a primili ( . . . ) i nekoliko poznatih komunista, koji su po porieklu dodue Hrvati - ako su zakonita djeca - nu koji s hrvatskim narodom nisu nikada ili, niti
no i p o d p o m a u i oni e nas p o m a g a t i i u b u d u e . Iz injenice, to se ovdje radi o j e d n o m dielu
svjetskog rata, sliedi to, da to nije s a m o nae u n u t r a n j e pitanje, nego pitanje Osovine, koja d a n a s
sudjeluje u svjetskom ratu. (Nova Hrvatska, 1. XII 1942).
64
Tako su skupovi odrani u SI. Poegi, Krapini, upanji, Vel. Trgovitu, Sv. Nedjelji, Sibinju,
Pleternici, Beliu, Bos. amcu, Derventi, Ivani-Klotru, Sisku, Tuzli. P r e m a p o d a t k u Nove Hrvatske, l . I V 1943, ustaki su f u n k c i o n e r i od sijenja do oujka 1943. odrali 164 p r o p a g a n d n a politika
skupa.
65
Nakon n a v o e n j a stanovitog b r o j a rukovodilaca NOP-a s r p s k e nacionalnosti, naglaava se
da glavni politiki voe ove s k u p i n e k o m u n i s t a S r b a jesu Tito i Moa Pijade. To je v j e r o j a t n o
prvi put da ustaka p r o p a g a n d a javno s p o m i n j e Titovo ime. Za p r e d s j e d n i k a AVNOJ-a Ivana Ribara
isticalo se da je poznati neprijatelj hrvatskoga n a r o d a , ovjek, koji je po porieklu Slovenac, ali je
uviek sluio velikosrbskoj misli. (Hrvatski narod 18. II 1943).
s njime, ve protiv njega osjeali. To je, prema ustakoj propagandi, uinjeno iskljuivo
radi toga da partizanska vlada ne bi toboe izgledala skroz na skroz protuhrvatska,
te da bi se Hrvatima zamazale oi.66
Razraujui svoju tezu d a j e NOP prosrpski i velikosrpski orijentiran pokret, na ijem se elu nalaze Srbi, ustako vodstvo je u svojoj propagandi nastojalo dokazivati i
protuhrvatski karakter politikog programa NOP-a. Teite propagande u tom pogledu
postavljeno je na injenicu da je osnovni cilj NOP-a ponovno stvaranje Jugoslavije, te
da je pojam Jugoslavije u programu NOP a bez obzira na oblike vladavine samo drugo
ime za veliku Srbiju. Bratstvo izmeu Hrvata i Srba, koje je proklamirao i za koje se
bori NOP, prema ustaama je samo krinka za Jugoslavenstvo, da bi Hrvati postali
neotporni protiv velikosrpstva. 67
Te e dvije komponente postati dominantne u kasnijoj ustakoj propagandi protiv
NOP-a.
16 - USTASE I NDH
241
dobno Mussolini posebnom notom obavijestio Pavelia. Bilo je jasno da se itava akcija
izvodila bez konsultacije s NDH i da je Paveli bio stavljen pred svren in. U spomenutoj noti Talijani su svoj postupak opravdavali tenjom da se sprijei ustanika aktivnost i eventualno iskrcavanje Engleza. 70 Paveliu nije preostalo drugo nego da pristane
na talijanski diktat i prihvati da vlasti NDH u spomenutom podruju dou pod komandu zapovjednika Druge armije. Uspostavljena je i funkcija glavnog upravnog povjerenika NDH pri Drugoj armiji, kao veza izmeu Druge armije i vlade NDH.71 Kako su na
itavu stvar gledali Nijemci, kod kojih je Paveli nastojao dobiti podrku protiv talijanskih zahtjeva, pokazala je Ribbentropova izjava da su alfa i omega njemake vanjske
politike u itavom Sredozemlju ouvanje srdanih saveznikih odnosa s Italijom, te
da za Berlin hrvatsko pitanje moe biti od neznatnog znaaja. 72 Obavjetavajui javnost o novonastaloj situaciji, ustae su je nastojali prikazati kao privremeno uvoenje
iznimnih mjera u obalnom pojasu. 73 Prema ocjeni efa talijanske vojne misije u NDH
generala Oxilie, okupacija obalnog pojasa smatrana je uglavnom od svih ministara (vlade NDH, F. J.) kao namera Italije da okupira teritoriju odreenu ugovorom Hrvatskoj
(maskirajui sadanju okupaciju vojnim razlozima) i d a j e kasnije ne vrati, a Paveli se
pokazao spreman da primeni odredbe vojnog karaktera, samo ako bi se istovremeno
sauvao ugled njegove vlade, koja bi trebalo da bude naklonjena Italiji. Prema miljenju Oxilie, taj je gest Poglavnika povoljan za Italiju i znak je vjernosti i zahvalnosti Dueu. Zbog toga, on misli - unato jakom dojmu da je Paveli okruen germanofilima
i pritisnut vlastitim ustakim pokretom preteranog nacionalizma s vidljivom antitalijanskom tendencijom - daje ovo najpodesniji momenat za vrenje pritiska na hrvatsku
dravu kako bi ona ispunjavala ugovorne obaveze s veom lojalnou i iskrenou i
omoguila na svim poljima razvitak saradnje predviene ugovorima. 74 Taj pritisak je
sve vie dolazio do izraaja. Na sastanku predstavnika NDH i Druge armije, potkraj kolovoza, Ambrosio je posebno isticao da se talijanske vojne vlasti zanimaju za propagandnu aktivnost ne samo na teritoriju na kojem se nalaze, nego i na onom s kojim Talijani
granie, jer su utvrdili da ta promiba obzirom na prijateljske i saveznike veze izmeu
Hrvatske i Italije nije bila mnogo puta najsretnija. On je tvrdio kako je bilo sluajeva
da su i najvii ustaki funkcioneri vodili protutalijansku propagandu. Na osnovu zakljuaka utanaenih na istom sastanku, vojne snage NDH potpadaju pod talijansku komandu i ne mogu se poveavati nego samo smanjivati, a orunitvo e obavljati slubu zajedno s karabinjerima. to se tie ustakih organizacija na tom podruju, one su morale
predati oruje, to je praktino znailo stvaran prestanak njihove djelatnosti. 76 Vlada
NDH izdala je saopenje o novoj situaciji, koje je bilo oigledna kapitulacija. U saopenju je, naime, istaknuto d a j e od 7. rujna 1941. stupio na snagu izvanredni vojniki sustav na obalnom podruju jadranskog mora od Ogulina do Mostara pod upravom komandanta II Armate generala Ambrosia. 76
U takvoj situaciji odnosi s Talijanima postali su za vladu NDH aktualan i sloen problem. Ustaki su vrhovi reagirali na talijanski pritisak daljnjim vidljivim ustupcima, pa
se tako vazalnost NDH prema Italiji maksimalno ispoljavala. To je pogotovu dolo do
70
izraaja u ostvarivanju talijanskog plana da okupiraju i Treu zonu, tj. sve do demarkacione linije. Taj je korak bio u najuoj vezi sa velikom akcijom Nijemaca, koju su od rujna
poduzeli protiv NOP-a, s teitem da se on ugui u Srbiji. Prema Hitlerovoj naredbi od
16. rujna 1941, u sporazumu s vladom NDH, trebalo je, prilikom te ofanzive da se i u
NDH provedu akcije protiv NOP-a, i to na podruju sjeverno od demarkacione linije. 77
U skladu s tim, komanda talijanske Druge armije motivirala je svoju naredbu, 28. rujna,
za eventualnu okupaciju teritorija NDH do demarkacione linije, time da su Nijemci
zapoeli akciju za uguivanje NOP-a u Srbiji, te bi zbog toga ustanici mogli da p r o d r u
u neokupiranu Hrvatsku. Ubrzo je nastupila realizacija tog plana. Druga armija je ve
9. listopada poela nastupati p r e m a demarkacionoj liniji. 78 Ujedno su uslijedili ponovni
talijanski zahtjevi oko vojnike i upravne organizacije na podruju Tree zone, kojima
se jo vie suavala kompetencija NDH. Time se talijansko okupaciono podruje u NDH
i stvarno i formalno podudarilo sa zamiljenom interesnom zonom iz travnja 1941. god.
Okupacijom Tree zone, Talijani dobivaju nov, relativno velik teritorij, u kojem je bilo
i veih mjesta, meu kojima i Karlovac. Ustaki vrhovi su bili osobito osjetljivi zbog namjere Talijana da u cilju pacifikacije zabrane djelovanje Ustake vojnice u zaposjednutoj
Treoj zoni. To je i motiviralo notu Ministarstva vanjskih poslova NDH, koju je upravni
povjerenik kod Druge armije p r e d a o njenoj komandi. U njoj se naglaavalo kako vlada
NDH ne moe pristati na to da se razorua puanstvo izvan demilitarizirane zone, jer
je dosadanje iskustvo pokazalo da neoboruano puanstvo postaje rtvom etnika i komunista, koji oruje ne predaju, a koje je veoma teko razoruati. U noti se zakljuuje
da je zbog toga nemogue povui Ustaku vojnicu s podruja Tree zone. 79 Radilo se
dakle o naoruanim ustakim grupama, stacioniranima u pojedinim mjestima, ija se
djelatnost velikim dijelom ispoljavala u provoenju terora nad srpskim stanovnitvom.
Talijani su pak raunali da e svoju pacifikaciju moi provesti ba njihovim uklanjanjem. Time je na dnevni red bila konkretno postavljena politika p r e m a srpskom stanovnitvu na podruju koje su okupirali Talijani.
Teei da pacificiraju reokupirano podruje do demarkacione linije, Talijani su
razvili prilino iroku p r o p a g a n d u u srpskom stanovnitvu s posebnim akcentom na
svoju zatitniku ulogu; krajnji cilj te propagande trebalo je da b u d e slabljenje NOP-a
i uope svih vidova otpora u s p o m e n u t o m podruju. Bio je to dakle apel srpskom stanovnitvu da se umiri, a zauzvrat je obeavana sigurnost njegove daljnje egzistencije.
To jamstvo trebalo je da se k o n k r e t n o ogleda u ukidanju ustake vlasti, to bi za sobom
povlailo i prestanak dotadanjeg krvavog terora. Dva su bitna m o m e n t a u nizu mjera
koje su Talijani u tom pravcu poduzimali: pojedinim konkretnim postupcima bilo je dokazivano da se ustae potiskuju i da se suavaju kompetencije postojeih organa NDH,
a dola je do izraaja i prilino vidljiva tolerantnost p r e m a ustanikim masama. Takva
je politika imala odreenog efekta zbog arolikosti strukture ustanika tj. zbog razlike u
konkretnim ciljevima pojedinih grupacija i struja. Talijani su glavni oslonac nali meu
pojedincima, poglavito bivim politiarima i oficirima Srbima, koji su bili zastupnici ekstremnih nacionalistikih i velikosrpskih tendencija, te su i sami na toj liniji vodili akciju
i protiv NDH i protiv NOP-a. Njihova suradnja s Talijanima sve je izrazitija, posebno na
podruju Hercegovine, dijela zapadne Bosne i u sjevernoj Dalmaciji te u junoj Lici. Naroito je bila aktivna grupa u Splitu, to je vodila akciju da se u okviru Italije formira
posebna srpska autonomija koja bi obuhvatila Dalmaciju, a zatim i ire, Bosnu i Hercegovinu i Liku (N. Novakovi-Longo, D. Jevevi, J. Trifunovi-Biranin, R. Gri). U
77
78
79
Hercegovini je slinu akciju vodila grupa bivih politiara koji su emigrirali u Boku Kotorsku (N. Kraljevi, V. Kovaevi, V. Hamovi, L. Trklja). Bez sumnje, njihova je akcija
- voena zapravo u sklopu ostvarivanja ireg plana Drae Mihailovia s ciljem stvaranja
velike Srbije - imala udjela u stvaranju psihoze nesuprotstavljanja nastupanju Talijana,
tako da ovi doista nisu naili ni na kakav jai otpor. Iz ustanike mase poele su se nakon
talijanske reokupacije, vidljivije izdvajati grupe onih sudionika koji su se razilazili s politikom linijom to ju je KPJ davala ustanku. Talijani su u veoj ili manjoj mjeri mogli
meu njima stvarati svoju polugu za razbijanje ustanka, a odgovaralo im je i formiranje
etnikih jedinica iz tih masa, te e se njihova daljnja politika vie zaokupljati tim pitanjem. 80
Time i pitanje etnika postaje sve aktuelnije i sloenije u daljnjim odnosima izmeu
Talijana i NDH.
U tenji za pacifikacijom, Talijani su zahtijevali uspostavu tolerantnijeg odnosa prema Srbima, raunajui da e time uspjeno oslabiti osnovicu NOP-a na spomenutom teritoriju. Ustae su takvu politiku Talijana prema srpskom stanovnitvu, s ciljem da se
ne samo zaustavi proces poveanja ustanike mase, nego i da se smanje postojee ustanike snage, ocjenjivali kao politiku ustupaka prema Srbima. Na sastanku, odranom
sredinom studenog 1941. u Zagrebu, Lorkovi i Artukovi su sa upanima upa obalnog
pojasa, tj. iz Senja, Dubrovnika, Mostara, Gospia i Ogulina, prvenstveno razmatrali talijansku politiku prema srpskom stanovnitvu na tom podruju. Konstatirano je da Talijani trae promjenu dotadanjeg poloaja Srba, to bi se konkretno ogledalo u vraanju imetka i zabrani prekrtavanja. Uz to je sa zabrinutou konstatirano da Talijani ne
razoruavaju etnike, nego dapae surauju s njima, a nasuprot tome, da su poznati sluajevi zatvaranja ustaa. 81 Na sastanku, to je odmah zatim uslijedio u Rijeci izmeu
predstavnika NDH i Talijana, to je pitanje postalo glavni predmet panje dviju strana.
Predstavnici NDH pristali su na zahtjeve Talijana da se prema Srbima izvre iroke amnestije (mirno vraanje ljudi kuama, mogunost ponovnog vraanja u slubu inovnika lokalne uprave, otvaranje kola, izmjena dinara u kune, iako je rok proao), a Talijani su formalno popustili pritisku druge strane da u pojedinim mjestima budu stacionirane jedinice Ustake vojnice. 82 Nova taktika NDH u politici prema Srbima na podruju obalnog pojasa javno je proklamirana posebnim proglasima koje su tokom prosinca objavili Artukovi i Ambrosio. U tim apelima stanovnitvu, glavna krivnja za nastalu situaciju pripisuje se agitatorima komunistima, koji su se okoristili slabou i
neznanjem naroda, pa vlada NDH donosi odluku da aktom blagosti oprosti svima
onima koji pokau da su se pokajali i ele da ive uredno unutar kruga dravnih zakona. 83
Stvarno pak stanje pokazivalo je da Talijani nisu vodili mnogo rauna o prisustvu
i utjecaju organa i ustanova NDH na svom okupacionom podruju. Kompetencije ustakog reima svedene su na mimimum. Da bi ojaali oslonac u spomenutim grupama
bivih graanskih politiara Srba, Talijani su u pojedinim momentima otvoreno radili
na jaanju takve suradnje a na raun slabljenja utjecaja NDH. 84 Tako se npr. Ministar80
Opirnije o t o m e usp.: Hercegovina u NOB, n. dj., . Stanisavljevi, Pojava i razvitak etnikog p o k r e t a u Hrvatskoj, n. dj.; D. Luka, Ustanak u Bos. Krajini, n. dj.; R. Hurem, Kriza n a r o d n o oslobodilakog p o k r e t a u Bosni i Hercegovini k r a j e m 1941. i p o e t k o m 1942. godine, Sarajevo
1972, 46-50.
8
' VII, Fond NDH, kut. 313, br. reg. 37/1.
82
Zbornik d o k u m e n a t a NOR-a, XIII/ 1, 629-640.
83
VII, Fond NDH, kut. 213, br. reg. 1 / 7 , Usp. i M. Sobolevski, n. dj., 70-71.
84
U listu San Marco, koji su talijanske o k u p a c i o n e vlasti poele izdavati u Splitu od k r a j a travnja, donosi se 8. V 1941. vijest da su Niko Novakovi i Boko Desnica posjetili civilnog k o m e s a r a
Bartoluccia i u ime 100.000 pravoslavnih Srba iz Sjeverne Dalmacije zatraili su da Italija anektira
Dalmaciju.
stvo domobranstva NDH potkraj studenog 1941. ali njemakom poslanstvu u Zagrebu,
da su Talijani na podruju Bos. Grahova, Bos. Petrovca i Donjeg Lapca dopustili da se
zavede srpska uprava. U tim mjestima nalaze se talijanske jedinice, koje ne doputaju
jedinicama NDH da uu u njih. 85 O tome govori i ocjena koju daje Horstenau u studenom 1941, kada, govorei o situaciji u NDH, konstatira i ovo: Cijeli prostor juno od
demarkacione linije, ne 'de iure' ve 'de facto' u pogledu uprave, kako sam ja ve predvidio, potpuno je preao u posjed Talijana. Tamo gdje su ostavljene hrvatske vlasti one
ne smiju da upotrijebe svoje andarme bez suglasnosti talijanskih okupacionih vlasti. 86
Talijanska okupacija podruja NDH do demarkacione linije svakako je dala vru
podlogu Mussoliniju da tretira NDH kao vlastitu interesnu sferu. U samom Paveliu on
je imao i dalje neospornog sprovodnika takve politike, unato tome to se ovaj znao aliti Nijemcima na sve vee zahtjeve i pritisak Talijana. Na sastanku Pavelia i Ciana u
Veneciji, sredinom prosinca 1941, oigledno je dola do izraaja tenja Talijana da to
vie veu Pavelia uz sebe. Formalno, trebalo je da taj sastanak znai korak dalje u realizaciji Rimskih ugovora, rjeavanjem nekih ekonomskih pitanja i konkretnijem definiranju dogovora o proglaenju vojvode od Spoleta za hrvatskog kralja. Prema rijeima
Ciana, pitanje je monarhije ostavljeno za trenutak po strani, to je Talijanima odgovaralo, jer se on intimno nadao da je jo uvijek mogu sporazum o pravoj i istinskoj
personalnoj uniji Italije i NDH. 87 U postojeoj situaciji, za Talijane su bila vanija druga
konkretna sredstva za to vre ukljuivanje NDH u njihovu interesnu sferu. Daleko
je veu panju privlaila momentana Hitlerova sugestija da Talijani, kako to konstatira
Ciano, proire svoju okupaciju na cijelu NDH. 88 Nijemci su se morali sve jae angairati
na istonom bojitu, pa je Hitler bio voljan da se vojna kontrola na podruju NDH prepusti talijanskoj Drugoj armiji. Takva je odluka izazvala iznenaenje njemakih zapovjednika u Jugoslaviji i predstavnika u NDH, koji su sugerirali da njemaka vojska, s obzirom na porast NOP-a, ostane na tom podruju. 8 9 Posebno se pak uzbudilo ustako
vodstvo, bojei se da e Talijani nastaviti okupaciju i preko demarkacione linije. 90 Opasnost irenja NOP-a, na koju su njemaki predstavnici u NDH najozbiljnije upozoravali,
bez sumnje je utjecala na Hitlera i on je uskoro odustao od spomenute namjere, pa je
tako otpao plan prijelaza Talijana preko demarkacione linjie. 91
Od tada, vidljivo jaa njemaki interes za vojno-politiko stanje u NDH. Do tada se
taj interes, za razliku od talijanskog, svodio prvenstveno na osiguranje glavnih eljezniZa razumijevanje te s u r a d n j e karakteristian je npr. iri sastanak to su ga 25 VIII 1941. na Pa e n i m a odrali bivi graanski politiari Srbi iz Kninske krajine, z a p a d n e Bosne i Like. U izjavi s
tog sastanka, koja je u r u e n a Talijanima, izraava se suglasnost da Italijani g a r a n t u j u sigurnost i
s l o b o d u n a r o d a s r p s k o g u o k u p i r a j u o j oblasti, ispovedanje religije, s l o b o d u kole i nastave k a o
to je to bilo za v r e m e Jugoslavije. (...) U m e s t i m a i krajevima gde je srpski narod u veini bie u
civilnu u p r a v u postavljen i Srbin. (. Stanisavljevi, Pojava i razvitak etnikog p o k r e t a u Hrvatskoj, n. dj., 73).
86
VII, NAV-N-T-501 265/ 965.
86
VII, NAV-N-T-501 264/ 1280-5, izvjetaj od 21. XI 1941.
87
Dnevnik grofa Ciana, n. dj., 288, zabiljeka od 15-16. XII 1941.
88
Ciano je 17. XII1941. zapisao u svom dnevniku: Izvijestio sam Mussolinija, koji je vrlo skeptian u pogledu razvoja hrvatskih prilika. Nijemci su n a m ponudili da p r e u z m e m o vojni i teritorijalni n a d z o r nad cijelom zemljom. Zadovoljan je o v o m p o n u d o m , p r e m d a je sigurno nastala k a o
posljedica p o t r e b e da Nijemci p o v u k u svoje divizije iz Hrvatske. U Rusiji poinje k r u t a zima. Srbija
im zadaje m n o g o glavobolje. K a k o bilo, p o n u d a je ipak dokaz, da Berlin s m a t r a Hrvatsku naim
ivotnim p r o s t o r o m . Mussolini se s p r e m a da se bez odlaganja baci na ovaj prijedlog. (Isto, 289).
89
VII, NAV-N-T-120 200/153462-3, dopis n j e m a k o g poslanstva u Zagrebu 16. XII 1941.
90
VII, NAV-N-T-501 266/217-218, dopis Glaisea, 20. XII 1941.
91
VII, NAV-N-T-120 200/153471, dopis Kaschea, 23. XII 1941; E.Wisshaupt, B o r b a protiv ustanikog p o k r e t a u j u g o i s t o n o m p r o s t o r u , VII, kut. 70, br. reg. 18/1.
kih saobraajnica, od kojih je najvanija bila pruga Zagreb-Beograd, zatim ve spomenutih rudnih nalazita i postrojenja u Bosni. Meutim, ni Nijemci na svom interesnom
prostoru u NDH, tj. sjeverno od demarkacione linije, nisu imali nikakvih obzira prema
odgovarajuim ustanovama NDH, i ponaali su se u pravom smislu rijei kao okupaciona sila. Kad njemaki komandant za Jugoistok, prilikom poduzimanja operacija protiv
NOP-a u Srbiji, prenosi svu izvrnu vlast na njemakog generala u Srbiji, on istom naredbom odreuje da pri uguivanju ustanikog pokreta u hrvatsko-srpskom graninom podruju, ukoliko je to operativno podruje, i izvrna vlast pripada istom generalu. Navoenje da se to ini u sporazumu sa hrvatskom vladom nije imalo bitnije znaenje. 92
Prijelaz glavnine partizanskih snaga s Vrhovnim tabom, uslijed njemake ofenzive,
iz Srbije u istonu Bosnu, primorao je njemake snage u NDH da se jae angairaju. Istodobno, bili su angairani Talijani i vojne snage NDH. Zbog toga se i pristupilo zajednikom planiranju operacija u istonoj Bosni. Poduzeta ofenziva u sijenju i veljai 1942,
kojoj je bio cilj opkoljavanje i unitenje partizanskih snaga na prostoru izmeu Drine,
Bosne i Spree, nije poluila eljeni uspjeh. Konkretne posljedice za NDH, bile su da
je podruje istone Bosne (prostor: Sava - Bosna - demarkaciona linija - Drina) ostalo
pod vlau njemakog komandanta, kojemu su bile podreene vojne vlasti, policija i
orunitvo NDH. 93 Pokuaj njemakog zapovjednika u Srbiji da privoli NDH na angairanje etnika protiv NOP-a u tom podruju, nije uspio. Radilo se o planu predaje uprave etnicima pod komandom J. Dangia u kotarima Bijeljina, Zvornik, Vlasenica,
Srebrenica, Rogatica i Viegrad, to je vlada NDH ocijenila kao krenje suvereniteta ustake drave. Ona je uspjela ustrajati zahvaljujui u prvom redu injenici da ni na njemakoj strani nije bilo veeg i zdunijeg interesa za jedan takav sporazum s Dangievim
etnicima kojima ni Nijemci nisu mnogo vjerovali. 94
Odluujui se za daljnje vojno angairanje, Nijemci su polazili od injenice da poduzeta ofanziva nije uspjela razbiti i unititi partizanske snage, te da s daljnjim razvojem
situacije treba ozbiljno raunati s oivljavanjem njihove djelatnosti. Iskustvo im je nalagalo da prilikom daljnjih operacija treba da stvore to vre operacijsko jedinstvo
njemakih i talijanskih vojnih snaga, kao i snaga NDH, te da ih stave pod jedinstvenu
komandu. Nijemci su, dakle, vrsto spoznali da oruane snage NDH nisu u stanju da
same postignu uspjenije rezultate u suzbijanju NOP-a, a tu su spoznaju dijelili i glavni
vojni faktori NDH. Naelnik Glavnog stoera (generaltaba) domobranstva general
Laxa u svom je izvjetaju, u prosincu 1941, glavnu panju posvetio analizi stanja u redovima domobranstva NDH, potaknut injenicom da se NOP na podruju NDH sve vie
iri i jaa. Dogaaji u pobunjenikim krajevima - konstatira on - kako oni u toku posljednjih mjeseci, tako i najnoviji, pokazuju oito, da je akcija pobunjenika svakog slijedeeg dana ira i snanija, a postie sve znaajnije uspjehe. On govori zatim o veoma
loem stanju u kojem se nalaze domobranske jedinice, te ukazuje na njihovu osjetno
slabu borbenu sposobnost. Laxa je bio primoran da posebno istakne i slabo moralno
92
Zbornik d o k u m e n a t a NOR-a, I / l , 440-441. ef u p r a v n o g t a b a o k u p i r a n e Srbije T u r n e r u
svom referatu, 21. IX 1941, govori i o p o t r e b i prebacivanja itarica i stoke u Srijem, gdje bi to sluilo k a o rezerva n e m a k o j o r u a n o j sili, te zakljuuje: injenica to je to Hrvatska ne bi smelo
da igra nikakvu ulogu, p o t o n e m a k a o r u a n a sila po u t v r e n o m ugovoru ima p o t p u n u slobodu
k r e t a n j a u h r v a t s k o m prostoru. (Isto, 448).
93
Opirnije o t o m e usp.: Oslobodilaki rat, n. dj., I, 175-186; R. Hurem, Kriza n a r o d n o o s l o b o dilakog p o k r e t a u BiH, n. dj., 190-194. Za predstavnika NDH kod 718. divizije imenovan je dr Aleks a n d a r Benak.
94
Opirnije o t o m e usp. A Mileti, O saradnji k o m a n d a n t a etnikih o d r e d a istone Bosne
Jezdimira Dangia sa N e m c i m a (avgust 1941-april 1942), VIG 2/1972, 135-145.
stanje i borbeni duh domobrana, tako da su sve brojniji sluajevi kukaviluka i panike
cielih jedinica a u posljednje vrieme ak i sluajevi pobune i bjegunstva pojedinaca
i cielih jedinica. Meu glavnim razlozima za to on istie neprijateljsku neobinu snanu promibu, ogranienost trajanja vjebe priuvnika (rezervista, F. J.) i njihov revolt
i proteste, ako su zadrani neto preko roka trajanja vjebe, neraspoloenje priuvnika
iz mirnih krajeva za borbu izvan svoga najueg kraja, i ostalo. Izlaz iz takve situacije,
pored potrebe poduzimanja to veih napora u unutranjoj reorganizaciji domobranstva, Laxa vidi u neophodnoj potrebi to veeg angairanja Nijemaca i Talijana, te na pojaanom naoruavanju vojnih snaga NDH s njihove strane. 95
Nijemci i Talijani su se uskoro suglasili da poduzmu vee zajednike akcije za unitenje snaga NOP-a na podruju NDH. U svojim prethodnim meusobnim konzultacijama oni su ocijenili da je podruje N b H vrlo nestabilno zbog razvoja NOP-a. Na sastanku u Zagrebu, 27. veljae 1942, koji je prethodio sastanku s Talijanima u Opatiji, njemaki vojni zapovjednici konstatirali su da u NDH postoje dva velika arita ustanka protiv
kojih treba poduzeti zajednike operacije: istona Bosna i Bosanska Krajina. Vojno rukovodstvo NDH upoznato je idueg dana s analizom i prijedlozima Nijemaca. 96 U Opatiji
su se 2-3. oujka 1942. sastali njemaki i talijanski komandanti i predstavnik domobranstva NDH. 97 Zakljueno je da najprije treba poduzeti operacije za unitenje ustanka u
istonoj Bosni, a tek kasnije u zapadnoj, posto je prema talijanskoj ocjeni bilo nemogue
istodobno izvoditi obje operacije zbog nedovoljnog broja vojnih snaga. Talijani su utjecali i da se datum poetka operacija pomakne do sredine travnja. Dogovoreno je i da
se ne vodi posebnog rauna o postojanju demarkacione linije za vrijeme operacija. Za
samu NDH je bio od znaenja zakljuak da u zauzetim oblastima bude provedena vojna
vlast, a tek da se naknadno, nakon potpune pacifikacije, dopusti uvoenje vlasti NDH.
Vlada NDH je to ocijenila kao ugroavanje svojih interesa, pa je u verbalnoj noti, upuenoj sredinom oujka u Berlin, uz izraavanje svoje radosti to e snage NDH zajedno
s njemakim i talijanskim snagama poduzeti radikalno ienje izvesnih oblasti Hrvatske od komunista i etnikih bandi, ispoljila i gledite kako poduzetim akcijama ne
moe biti ogranieno vrenje vlasti hrvatskih dravnih organa. Zbog toga, izraava miljenje da tamo gde se unutarnja uprava mora iznova uspostaviti to ine njene vojne vlasti.
Tu je bojazan prvenstveno izazivala opasnost da talijanske trupe zastalno ne okupiraju pojedina podruja u istonoj i centralnoj Bosni iznad demarkacione linije, ime bi bilo zahvaeno i Sarajevo. Prema miljenju ustaa, Talijani sigurno ne bi vie naputali n.ovookupirane
krajeve, pa bi se njihovo okupaciono podruje jo vie proirilo. 98
Znatna panja u Opatiji bila je posveena i daljnjem odnosu prema etnicima. Pristup tretiranju tog pitanja pokazuje od tada njegovu znatnu sloenost, jer se radilo o
96
razliitim pogledima zainteresiranih strana, tj. Nijemaca, Talijana i NDH. Talijani su, u
skladu sa svojom dotadanjom politikom, i dalje zastupali gledite o potrebi pregovaranja s pojedinim etnikim grupacijama kako bi ih angairali protiv NOP-a. etnika
se komponenta Talijanima pokazala vanom u dotadanjoj politici pacifikacije, poto su
u etnicima nali odreeni oslonac. Roatta je ocijenio dotadanji odnos Talijana prema
etnicima i steena iskustva u suradnji s njima kao realnu politiku, iji su se glavni rezultati ogledali u znatno manjem naprezanju vlastitih vojnih snaga, to znai ouvanju
njihove borbene sposobnosti. Takav talijanski tretman etnika, tj. nastojanje da ih se
razluuje od partizana, bio je u suprotnosti s gleditima Nijemaca, izraenima u Opatiji.
Prema miljenju Kuntzea, takav bi odnos prema etnicima znaio politiku poputanja,
a to ne bi bilo u skladu s utvrenim ciljevima unitenja svih ustanikih snaga. U Opatiji
je to gledite i prevagnulo, pa je odlueno da nee biti pregovaranja s etnicima tokom
planiranih operacija."
Problem etnika time nije bio skinut s dnevnog reda, nego je dapae poeo bivati
jo kompleksniji. Vlada NDH naime, poduzela je akciju radi dogovora s etnikim grupama u Hercegovini, za NDH vrlo osjetljivom podruju. Ondje se nije mogla ni u jednom
asu ostvariti puna upravna kontrola ustakog reima, a jedina pristupana prometna
veza bila su eljeznika pruga i cesta Sarajevo-Mostar. Ve u oujku 1942, dakle neposredno poslije opatijskog sastanka, Paveliev povjerenik za obalni pojas kod Druge armije Vjekoslav Vrani poveo je akciju za sklapanje sporazuma s etnikim voama Dobroslavom Jeveviem, Novicom Kraljeviem i Radmilom Griem. Prema Pavelievoj
izjavi Glaiseu, inicijativa za tu akciju potekla je osobno od njega. Po njegovim rijeima,
on je uputio Vrania u talijansku okupacionu zonu sa dalekosenim punomojima u
korist srpskog stanovnitva i pravom da u irokim razmjerima provede ponovna postavljenja i da ispravi pogreke. Prema istim podacima Glaisea, itava je ta akcija voena i uz suglasnost generala Roatte. Na osnovu te Pavelieve informacije, Glaise zakljuuje da hrvatska vlada poinje da uvia velike pogreke u svojoj nacionalnoj politici. 100 Svakako je taj momenat imao udjela u ishodu sastanka u Ljubljani, 28-29. oujka
1942, gdje su nastavljeni dogovori iz Opatije. Razraujui talijanski stav iz Opatije, Roatta je ukazivao ba na akciju ustaa za sporazumijevanje sa etnicima u Hercegovini, kao
na injenicu koja opravdava sline postupke i prilikom operacija to e biti poduzete
u Bosni. Time je bez sumnje dao veu teinu dotadanjoj politici Talijana prema etnicima, to je utjecalo i na konaan ishod ljubljanskog sastanka u tom pogledu, te su uzeti u obzir i pregovori s etnicima. Treba, meutim, istai da NDH kao ni Nijemci, nisu
izrazili punu volju u tom smislu, to je njemaki komandant za Jugoistok davao do znanja. Meutim, budui da je vlada NDH ve sama zapoela akciju za sporazumijevanje
s etnikim grupama, u Hercegovini, njena momentana formalna nesuglasnost u pogledu sporazumijevanja sa etnicima u istonoj Bosni nije imala presudnije znaenje. Vlada NDH ipak je stvarno pokazivala spremnost da pristupi irem sporazumijevanju i dogovaranju s etnikim pokretom na svom podruju. To je uostalom, bilo dato do znanja
Nijemcima i Talijanima, kad je vlada NDH izrazila elju da u eventualnim razgovorima
99
s etnicima bude prisutan i njen predstavnik, kao neslubeni promatra. 1 0 1 Takav kurs
u politici NDH dobit e svoju punu potvrdu u sporazumima vlade NDH preko lokalnih
upravnih i domobranskih ustanova, s nizom etnikih grupacija u razliitim podrujima.
Taj novi momenat u politici NDH bio je jedna od komponenata cjelokupne politike
prema srpskom stanovnitvu, koja, kako je to naprijed prikazano, od proljea 1942. ulazi
u novu fazu. Trebalo je da prema ocjeni ustakog vodstva sporazumi s etnicima budu
znaajni konkretni koraci umirenja NDH. 102 Svakako je irenje i jaanje NOP-a na
podruju NDH, bez obzira na pojedine krize i tekoe kroz koje je sam prolazio, bio onaj
presudni faktor koji je inicirao i utjecao na pribliavanje interesa etnika i ustaa. Dakako, na to su utjecali i drugi momenti, od kojih treba istai napore pojedinih etnikih
grupa da prevladaju vlastitu krizu to ih je zahvatila u proljee 1942. godine.
Potkraj travnja 1942. sklopljen je sporazum izmeu ustakih predstavnika i Uroa
Drenovia, komandanta etnikih grupa u okolici Mrkonji-Grada. Za etnike je taj sporazum bio prijeki izlaz nakon njihova tekog poraza u sukobu s Kozarskim partizanskim
bataljonom, kad im je zaprijetilo potpuno rasulo. Glavno obiljeje sporazuma davala je
izjava da e se etnici i hrvatske oruane snage zajedniki boriti protiv NOP-a. Vlasti
NDH jamile su zatitu srpskih sela, materijalnu pomo, slobodu vjeroispovijedi, a etnici su morali prisegnuti na priznanje NDH. 103 Potkraj svibnja 1942. NDH je sklopila
sporazum s ozrenskim, trebavskim i zenikim etnikim grupama na podruju sjeveroistone Bosne. (Tom prilikom vlasti NDH vodile su pregovore i s grupom majevikih
etnika, ali do sporazuma nije dolo.) Prema tim sporazumima, ove etnike grupe priznaju vrhovnitvo Nezavisne Drave Hrvatske i kao njeni dravljani izrazuju lojalnost
i odanost njenom poglavaru, te se obavezuju da prekidaju sva neprijateljstva prema
vojnim i graanskim vlastima NDH. Oni su takoer pristali dobrovoljno suraivati sa
hrvatskim oruanim snagama na suzbijanju i unitavanju partizana, te u tu svrhu mogu
zadrati oruje pod kontrolom hrvatskih vojnih vlasti. 104
Operacije, to su ih od proljea 1942. poduzele njemake i talijanske jedinice i vojne
snage NDH, protiv snaga NOP-a, zahvatile su glavninu njenog teritorija. Proljetna ofenziva, poduzeta protiv glavnine snaga NOP-a u istonoj Bosni, poluila je vidljive uspjehe
u ostvarivanju zamiljenih ciljeva okupatora i ustaa. Poseban udio u operacijama pripao je Crnoj legiji, koja je poetkom travnja prodrla preko Vlasenice do Drine, to je vladi NDH ilo svakako u prilog, zbog tenje da vlastitim snagama zatvori granice prema
Srbiji. U drugoj polovici svibnja 1942. Talijani su, uz pomo etnika, poduzeli vee operacije protiv NOP-a na podruju Hercegovine, to je rezultiralo znatnijim osipanjem
hercegovakih partizanskih jedinica. U Bosanskoj Krajini glavne su se borbe vodile za
Prijedor, koji su, nakon povlaenja Nijemaca sredinom oujka, branile ustako-domobranske jedinice, nastojei ga zadrati zajedno s Ljubijom. Osloboenje Prijedora, sredinom svibnja, imalo je veliko znaenje za daljnji razvoj NOP-a u Bos. Krajini, dok je ustakom reimu nanijelo teak udarac; viemjesena blokada tog podruja onemoguila
je i eksploataciju eljezne rude u Ljubiji. Paveli je od sredine lipnja proglasio teritorij
zapadne Bosne operacionim podrujem, a izvrnu je vlast prenio na njemakog zapo101
R. Hurem, Sporazumi o saradnji izmeu dravnih o r g a n a Nezavisne drave Hrvatske i nekih etnikih o d r e d a u istonoj Bosni 1942. godine, Prilozi, Sarajevo, 2, 1966, 292-293.
102
Hrvatski narod, 3. VI 1942.
103
O t o m e usp. P. Kaavenda, S a r a d n j a etnika i ustaa u Bosni 1942. godine, VIG 5/1966,
39-44, 64-65.
104
Isto, 44 i d.; F. ButuS-I. Jeli, Prilozi za p r o u a v a n j e historije NDH, n. dj., 345; R. Hurem, Sporazumi o saradnji, n. dj., 297 i d.
vjednika. Glavne operacije poduzete su na Kozari, to je i bio jedan od zakljuaka sastanka u Opatiji, budui da je to podruje ocijenjeno kao jedno od glavnih arita ustanka. Ofenziva je zavrila okruenjem partizanskih snaga na Kozari tokom druge polovice lipnja 1942. god. Premda je tom ofenzivom zadan teak udarac partizanskim snagama, Kozara je vezala znatne neprijateljske snage, nanijevi im znaajne gubitke. Tako
je Prva brdska ustako-domobranska divizija bila potpuno razbijena. Zbog svega toga,
okupacione i snage NDH nisu bile u stanju da se jae angairaju u suzbijanju daljnjeg
snaenja NOP-a u Hrvatskoj. Bili su primorani da prebacuju snage iz istone Bosne, osobito nakon prodora proleterskih brigada na elu sa Vrhovnim tabom u Bos. Krajinu.
U Hrvatskoj je za NDH osobitu opasnost predstavljalo stvaranje prilino velikog
slobodnog teritorija na podruju Korduna, Banije i Gorskog kotara. Zbog toga je po nareenju Pavelia od sredine oujka poduzeta vea ustaka ofenziva na Kordunu. Iako
su prodrli preko Petrove Gore, ustae ipak nisu nanijeli eljeni odluujui udarac partizanskim snagama na tom podruju. 1 0 5
Politika sredstva u pacifikaciji ustanikih podruja nakon poduzetih operacija dola su neto vidljivije do izraaja u istonoj Bosni. Za to su bez sumnje bili zainteresirani
njemaki komandanti, pa su predstavnici NDH izrazili volju da postupak prema srpskom stanovnitvu u istonoj Bosni dobije u praksi sadraj posebne panje. Rezultat je
bila osjetno pojaana ustaka propaganda meu srpskim stanovnitvom, iji su glavni
elementi bili apeli za povratak kuama i obeanja za osiguranje mirne egzistencije. Ta
je propaganda istodobno optuivala NOP kao glavnog krivca svega zla koje je zadesilo
tamonje srpsko stanovnitvo. U samoj praksi, nastojalo se nizom oiglednih primjera
potvrivati takvu politiku. Ona je imala odreenog efekta, utjeui da se narod iz zbjegova vraa kuama. 106 No, za razliku od tog epizodnog i kratkotrajnog momenta, postupak ustaa i Nijemaca prema ustanikim masama, u drugim podrujima gdje su voene
operacije (Kozara, amarica, Fruka gora) bio je u znaku masovnog terora.
Od sredine 1942. poinje nova etapa u daljnjem razvoju odnosa izmeu NDH i Talijana, zbog odluke Vrhovne talijanske komande da pristupi povlaenju svojih trupa s
podruja druge i tree zone, tj. da ih sa reokupiranog podruja NDH vrati na svoj anektirani teritorij. Razlog te talijanske odluke bio je s j e d n e strane u injenici da su njihove
vojne snage prilino oslabile i iscrple se u borbi protiv snaga NOP-a, a nije ih bilo mogue prema potrebi poveavati i osvjeavati, a s druge, u relativno znatnom uspjehu organiziranog angairanja etnikih grupa u drugoj i treoj zoni. Prema tome, izjave vrhova NDH d a j e povlaenje talijanskih trupa u prvom redu uspjeh ustake politike, moglo je imati tek propagandno znaenje. Sam Glaise ocjenjuje da povlaenje Talijana nije
bilo nekakva namjera za davanje ustupaka Hrvatima, ve elja da se smanji broj garnizona 2. armije. Prema njemu, Roatta je povlaenjem u prvom redu elio da pritedi
svoje trupe od jo jedne duge (druge) uzastopne planinske zime. 107 Povlaenje talijanskih trupa utanaeno je sporazumom izmeu vlade NDH i Vieg zapovjednitva oruanih snaga Slovenija-Dalmacija (Supersloda), 19. lipnja 1942. u Zagrebu, koji je stupio
na snagu 11. srpnja. 1 0 8 Prema tom sporazumu, Supersloda e pristupiti postupnom povlaenju svojih posada iz tree zone i isto tako nekih posada u drugoj zoni, o emu e
stalno i konkretno obavjetavati vojne vlasti NDH. Izuzetak je bio Karlovac u kojemu
Talijani zadravaju svoju posadu. NDH dobiva pravo uspostave svog aparata vlasti, pre105
Opirnije o vojnim o p e r a c i j a m a protiv NOP-a na p o d r u j u NDH u prvoj polovici 1942. usp.
Oslobodilaki rat n. dj., I, 207-212, 213-215, 238-242, 244 i d.
106
R. Hurem, Kriza NOP-a u Bosni i Hercegovini, n. dj., 210-211.
107
VII, NAV-N-T-501 266/40-42 i 47-49, izvjetaji Glaisea 16. i 18. VI 1942.
108
Zbornik d o k u m e n a t a NOR-a, V/32, 303-310.
ko kojega njena vlada jami da e u podrujima koje su Talijani ispraznili biti osiguran
javni red, te posebno da nee ni na koji nain prema puanstvu biti poinjena nasilja
ili odmazde. to se tie stacioniranja vojnih snaga NDH, one su se mogle odmah po sporazumu razmjetati na podruju tree zone, dok je u pogledu njihova opsega i dislokacije u drugoj zoni dogovoreno da se to utvrdi posebnim sporazumom. U vezi s pitanjem
etnika, u sporazumu se konkretno govori o daljnjem statusu tzv. oruanih protukomunistikih skupina. Radi se o Dobrovoljnoj antikomunistikoj miliciji (Milizia volontaria anticomunista - MVAC), koju su od pripadnika etnikih grupa Talijani upravo poeli formirati na podruju druge i tree zone. Posebno je zanimljivo da se u sporazumu
istie kako je postupak oko formiranja MVAC sada sretno u toku te da e biti nastavljen pod nadzorom talijanskih vojnikih vlasti, ili pod nadzorom hrvatskih graanskih
i vojnikih vlasti, ili pod zajednikim nadzorom. Prema sporazumu, jedinice MVAC
moraju se obvezati da e priznati i potivati vrhovnitvo Nezavisne Drave Hrvatske
i njezine vlasti, kao da e potivati i talijanske vojnike vlasti. Talijani su ovim sporazumom zadrali najveim dijelom prava zapovijedanja MVAC, dok se vlada NDH obavezala da e prema njima izvravati obveze koje je Supersloda preuzela.
to se tie uspostave upravnog aparata na podruju druge i tree zone, vlada NDH
je, prema sporazumu, pristala na odreenu izmjenu inovnitva. Prije svega, bile su
odstranjene osobe, nezgodne zbog svog udjela u ustakim zloinima nad srpskim stanovnitvom 1941. god.' 0 9
Nakon povlaenja talijanskih trupa iz druge i tree zone bilo je naputeno mnogo
garnizonskih sredita. Njihove su posade uglavnom napustile gotovo itav teritorij tree
zone, te niz mjesta u drugoj zoni. Tako su na podruju Hercegovine Talijani napustili
mjesta na glavnoj komunikaciji Sarajevo - Dubrovnik do Rame, zadravajui se od te
toke do obale. 1 ' 0 Ve i to govori o teini obaveza koje je primila NDH u pogledu vlastitog vojnog angairanja, zamjenjujui talijanske snage. Zagrebaki sporazum je, prema
miljenju ustaa, znaio veliki uspjeh za NDH i prekretnicu odnosa s Talijanima, ali se
ubrzo pokazalo da je ona zapala u jo vee tekoe. Bila je naprosto nemona da vlastitim vojnim potencijalom osigura svoje pozicije na podruju juno od demarkacione
linije, na kojemu je, osim NOP-a, osobito akutan postao problem etnika. Nijemci su vrlo
brzo spoznali da se NDH nije sposobna suprotstaviti ni NOP-u ni etnikim snagama.
Oni su osobito bili zainteresirani za osiguranje prostora oko Mostara, radi nesmetane
eksploatacije boksita, te zbog njegova transporta, za sigurnu komunikaciju do obale. Zatita, to su je komunikaciji do Rame pruale vojne i andarmerijske snage NDH, pokazala se neefikasnom. Ba u to vrijeme, kad vei dio teritorija druge i tree zone naputaju talijanske snage, dolazi do prodora proleterskih brigada, to unosi sasvim nove momente u daljnji razvoj situacije. Suprotno oekivanju vlade NDH o jaanju vlastitih pozicija, u nizu krajeva (okolica Prozora, Duvna, Livna, dolina Vrbasa) jaa politika osnovica NOP-a.111 Ustae e kasnije, u svojoj antitalijanskoj propagandi, nakon kapitulacije Italije, optuivati generala Roattu za ovu nenadanu promjenu u razvoju situacije.
Prema njima, on je saznao za kretanje partizanskih snaga iz Crne Gore u NDH te je najavio povlaenje talijanskih eta iz III zone i iz dielova II zone na samu obalu, pa je, ocienivi skore dogaaje u III zoni, pristao predati graanske ovlasti hrvatskim oblastima,
a onda zaista naglo povukao svoje ete, propustio nesmetano partizane u Hrvatsku, da
bi konano time hrvatsku vladu doveo u teak poloaj i onemoguio stvarni uspjeh hrvatske vlade kod provedbe Zagrebakog sporazuma. 112
109
110
111
'12
VII, Fond NDH, kut. 213, br. reg. 19/7, dopis MVP MUP-u, 24. VI 1942.
M. tekovi, Ofanziva proleterskih brigada u leto 1942, Beograd 1965, 75.
M. Lekovi, Ofanziva proleterskih brigada, n. dj., 652-655.
V. Vrani, n. dj., 73-74.
Povlaenje Talijana unosi znaajne promjene i u poloaju etnikog pokreta u podruju juno od demarkacione linije. Iako su otili, Talijani nisu prestali biti zatitnici etnikih grupa, dapae oni su etnicima omoguili da se legaliziraju. To je osobito bilo u
Hercegovini, iji su sjeverni dio Talijani prepustili etnicima. Tako je povlaenje Talijana donijelo vei dobitak etnicima nego ustaama. etnicima se otvorila realnija perspektiva da ostvare svoje vojnike i politike planove, to je evidentno bila kvalitetno
nova etapa u razvoju etnikog pokreta kao cjeline. Glavni cilj im je bio da povedu iru
i jau akciju na povezivanju svih etnikih snaga od Srbije do Slovenije. Draa Mihailovi je polazio od ocjene d a j e partizanski pokret u zimu i proljee 1941-1942. pretrpio
tako teke udarce da se nalazio pred slomom. Glavnina snaga NOP-a bila je potisnuta
s podruja Srbije, Crne Gore, Hercegovine, istone i srednje Bosne, pa se, prema Mihailovievoj ocjeni, nametala prijeka potreba poduzimanja velike akcije kojom bi se zadao odluujui udarac NOP-u u zapadnim krajevima, njegovu najjaem uporitu. U suprotnom, prijetila bi opasnost da se on ponovo ne proiri na druge zemlje. 1 ' 3 Istodobno,
etniki je pokret teio da igra to znaajniju ulogu, tj. da se istakne kao bitan faktor u
suprotstavljanju i slamanju NOP-a. To je bilo osobito vano za daljnju propagandu etnitva u inozemstvu, a u sklopu politike jugoslavenske vlade u izbjeglitvu. Zbog toga
se najozbiljnije raunalo na pomo i jaanje suradnje s talijanskim okupatorom. etniki pokret sam po sebi nije bio tako snaan da bi sam mogao ostvariti tu zamisao; traenje
oslonca na Talijane nije izazivalo neku posebnu pokolebanost u etnikim redovima,
unato razliitim strategijskim ciljevima u ideolokom i politikom pogledu. NOP je bio
opasnost, koja je u konkretnoj situaciji inicirala taktiku suradnje i poduzimanja zajednikih akcija. Neosporno, Mihailovi je s takvom taktikom bio potpuno suglasan, dapae, on je osobno davao pojedine inicijative.
Moe se rei da je prva etapa u zamiljenoj akciji povezivanja etnikih snaga bilo
potpuno legaliziranje etnika na podruju Hercegovine. Jo sredinom srpnja 1942. Mihailovia je njegov emisar obavijestio kako je bez potekoa dogovoreno s Talijanima
da etnici u Hercegovini dobiju punu slobodu organizacije, te da ih ima oko
6.000-7.000.114 Odmah zatim uslijedila je akcija da se talijanski komandanti privole na
poduzimanje zajednike akcije protiv partizanskih snaga u zapadnoj Bosni, to bi, u interesu etnika, trebalo da rezultira stvaranjem koridora. On bi bio utemeljen etnikim snagama iz Hercegovine, sjeverne Dalmacije, Like i Bosne. U tom sklopu etniko
je vodstvo posebnu panju pridavalo znaenju sjeverne Dalmacije, gdje je djelovala njihova tzv. Dinarska divizija, te Bos. Krajine i Like; prema Jevevievim rijeima taj
kraj (je) najpogodniji da se u danom asu i u najbrem roku spusti prema potrebi bilo
prema Zagrebu bilo prema Splitu.
Koliko god je za Roattu etniki prijedlog bio zanimljiv i privlaan, on nije mogao
mimoii odgovarajue faktore NDH. Trebalo je da jake etnike snage sudjeluju u akciji
na podruju NDH, pa je to pitanje moglo biti politiki vrlo osjetljivo. Paveli je u tom
smislu i odgovorio Roatti, nakon njihova sastanka u Zagrebu, 19. rujna, kad ga je ovaj
upoznao s prijedlogom i planom zamiljene operacije. Paveli je vidljivo bio zainteresiran za izvoenje takve operacije i sudjelovanje snaga NDH u njoj, ali je istodobno naglasio da ne bi bilo korisno sa hrvatske take gledita da u ovoj akciji uestvuju i etnici, s obzirom na veinu hrvatskog stanovnitva u naseljima i na njihova gorka iskustva
sa etnicima, organiziranim i neorganiziranim i ni u kom sluaju se ne bi moglo uzeti
113
Opirnije o t o m e usp. M. Lekovi, Planovi Drae Mihailovia'za u n i t e n j e partizanske drave u z a p a d n o j Bosni u d r u g o j polovini 1942. godine, JlC, 1-2/1966, 79-99.
114
P. Kaavenda, Kriza etnikog p o k r e t a Drae Mihailovia u d r u g o j polovini 1942. godine,
Istorija radnikog pokreta - zbornik radova, 1, Beograd 1965, 260-261.
da, po zavretku akcije, etnici dre posade, jer emo osiguranje vriti mi, a posade e
biti sastavljene od naih trupa. 1 1 5 Ta Pavelieva izjava vidljivo pokazuje do koje je mjere i kakvog karaktera mogla biti suradnja NDH i etnika. S etnicima su se mogli sklapati pojedinani lokalni sporazumi, ali se nije moglo ii u tako iroku zajedniku akciju
s njima, poto bi ona mogla do kraja kompromitirati ustaku politiku i dovesti je do potpunog apsurda. Kao to su u javnosti veoma teko i muno odjeknuli mnogobrojni masovni ustaki pokolji, isti su takav odjek imali i zloini koje su etnici inili nad hrvatskim i muslimanskim stanovnitvom u pojedinim dijelovima NDH, a posebno u istonoj
Bosni i Hercegovini. 116
Unato protivljenja NDH Talijani su ipak angairali oko 3.000 etnika iz Hercegovine i istone Bosne u operaciji koju su poetkom listopada poveli protiv partizanskih
snaga u zapadnoj Bosni. Bila je to manja operacija od predviene, poto u njoj nisu sudjelovale snage NDH zbog zauzetosti na drugim mjestima; glavni joj je cilj bio da se potisnu partizanske snage iz zone oko Livna i iz podruja Prozora i Duvna, kako bi se osigurao rudarski bazen oko Mostara i eljeznika komunikacija prema Sarajevu. Na tome
su insistirali Nijemci, koji su zajedrio sa snagama NDH zapoeli operaciju protiv partizanskih jedinica iz pravca Banje Luke i Travnika prema Jajcu. Cilj je ove cjelokupne operacije bio da se suzbije ubrzano jaanje snaga NOP-a na tom podruju, jer je najozbiljnije
zaprijetilo stvaranje velikog slobodnog teritorija, koji bi povezao osloboena podruja
zapadne Bosne, Korduna, Banije, Like, Dalmacije, Gorskog Kotara, umberka i Slovenije. Jake etnike snage sudjelovale su u toj operaciji oko Rame i Prozora. U okolici Prozora oni su poinili teke pokolje u hrvatskim i muslimanskim selima, ubivi preko 500
ljudi i popalivi veliki broj kua. Ti etniki zloini doli su vladi NDH kao dobar argument da protestira kod Talijana, zahtijevajui da etnici budu povueni i kanjeni. Paveli je zbog toga intervenirao i preko Nijemaca, a sa svoje strane je obeao da e u drugoj etapi operacije, u napadu na Livno, umjesto etnika sudjelovati vojne snage NDH. 117
Istodobno su se pogorali odnosi izmeu organa NDH i etnika na podruju Kninske
krajine. Ondje je veliki upan u Kninu David Sini, nastojao da vlasti NDH dobiju to
veu kontrolu nad etnicima. Do toga dodue nije dolo, ali je s Talijanima postignut
sporazum da se etnicima zabrani ulazak u hrvatska sela i da se njihova djelatnost usmjeri na borbu protiv NOP-a. Meutim, i etnici iz Kninske krajine poinili su poetkom
listopada 1942. masovni pokolj hrvatskog stanovnitva u srednjoj Dalmaciji (Gata, Dugopolje i okolna sela). 118
Sve je to utjecalo da se posebno zaotre gledita oko angairanja etnika te je u Zagrebu dolo do sastanka Pavelia i Roatte, 16. listopada 1942. god. Prema sklopljenom
sporazumu trebalo je da se protiv etnika poduzmu otre mjere s dalekosenijim posljedicama. Dogovoreno je da se etnike jedinice iz Hercegovine povuku na podruje
istono od linije Kalinovik-Ulog-Nevesinje-Stolac-Ravno; da Talijani pristupe njihovu
postupnom razoruavanju, te da se protjeraju etniki komandanti Srbijanci i Crnogorci, tj. oni koji nisu rodom s podruja NDH; 119 da se u budue etnici mogu angairati
samo u podrujima koja su nastanjena srpskim stanovnitvom; da se oni etnici, koji su
115
jedan od oblika uspjenijeg jaanja i irenja etnikog pokreta. 125 Iz toga su ustae zakljuivali da je i politika Talijana, iako se radi o saveznicima, u biti uperena protiv interesa NDH. 126
S druge strane, etnici su istodobno zaokupljali panju vlade NDH, kad se radilo
0 neposrednom dodiru i sklapanju sporazuma s grupama u pojedinim krajevima. Takva
vrsta politike prema etnicima smatrana je dravnom nudom a kao taktika svodila
je odnos prema njima na sporedni kolosjek, za razliku od tretiranja tog pitanja na nivou
odnosa s Talijanima; tada je ono, prema ustakom miljenju, dobivalo meunarodno
znaenje. Tako su vlasti NDH i dalje pregovarale s pojedinim etnikim grupama osobito s onima sjeverno od demarkacione linije. Nastojanja da pojedine etnike grupe
priznaju autoritet vlasti NDH, vodila su k spoznaji da se u tom pogledu ne moe doi
do nekih znaajnijih rezultata. Pojedinim grupama etnika odgovorala je u odreenim
momentima taktika suradnje, ali je ona u prvom redu bila obiljeena tendencijom da
se isposluje to vea autonomnost. etnici su posebno zazirali da sklapaju ugovor s ustaama, nego su formalno traili neutralnija rjeenja s pojedinim faktorima iz domobranstva ili nekim drugim ustanovama NDH. U samoj praksi ubrzo se pokazalo da etnici
veim dijelom ne ispunjavaju obaveze iz sklopljenih sporazuma, a u pojedinim podrujima toliko su se osamostalili da su stvarali vlastite ustanove zamjenjujui njima odgovarajue institucije NDH. 127 Sve.je to pokazivalo nemo NDH da vlastitom jaom intervencijom rijei problem etnika u svoju korist. Zbog toga je vladi NDH jedino preostalo
da posveti jo veu panju sporazumijevanju s etnicima.
125
Tako npr, ustake vlasti u Kninu, Graacu i n e k i m d r u g i m m j e s t i m a izvjetavaju d a j e situacija u tim krajevima, zbog akcije a n t i k o m u n i s t i k e milicije postala kritina. Ova nije organizirana u smislu Utanaenja u Zagrebu k a o takva milicija, nego kao etnici u p r a v o m smislu ranijih
etnikih organizacija i to u pogledu uniformi, k o m a n d e , organizacije pa ak i zakletve. (VII. NAVN-T-501 265/514-517, biljeka u MVP NDH, od 24. XII 1942).
126
Za razumijevanje k a r a k t e r a talijanske politike p r e m a etnicima, bila je s i m p t o m a t i n a
Roattina izjava p r i g o d o m njegova odlaska s funkcije k o m a n d a n t a Druge armije, p o e t k o m veljae
1943. god.: Mnogi Hrvati krivo razumijevaju i p o g r e n o misle, da mi Talijani r a d i m o protiv Vas i
Hrvatske drave kada n a o r u a v a m o etnike. M o r a t e znati, da sa ovim p r e d o b i v a n j e m etnika oduz i m a m o m o g u n o s t p r e d o b i v a n j a ovih e l e m e n a t a na njihovu stranu (misli se na partizane, F. J.).
Mi isto ne m o e m o m i r n o i r a v n o d u n o gledati r u e n j e eljeznikih p r u g a i eljeznikog parka, koji
t a k o e r i n a m a slui za prievoz benzina i ostalog vanog tvoriva.
Ne smije se obazirati na psovanje ustaa, koji iskoriavaju ovakovo stanje kritikujui nastala
ubojstva, j e r s m a t r a m , d a j e i ovo bolje nego li to bi u p r o t i v n o m moglo nadoi. Moj nasljednik
e u istom smislu produiti istu politiku kao i ja, jer to zahtjevaju sadanji interesi, pa u ovom pogledu n e e biti nikakove p r o m j e n e . (IHRPH, Fond NDH, kut. 178, biljeka zamjenika Opeg vojnikog povjerenika kod Druge armije p o t p u k o v n i k a Rea, 9. II 1943).
127
P r e m a izvjetaju k o t a r s k e oblasti u Prnjavoru, 30. VII 1942, etnici nisu pokazali volju za
ispunjavanje zahtjeva iz sklopljenog sporazuma. Oni su, dapae, organizirali svoje opinske u p r a v e
u etiri sela, gdje su uspostavili i a n d a r m e r i j s k e postaje. Na to p o d r u j e ne putaju ustae, nego
sami vre regrutaciju i o b u k u , te u b i r u poreze. Osobe pozvane na d o m o b r a n s k u vjebu sa etnikog p o d r u j a nisu se odazvale. (VII, Fond NDH, kut. 79, br. reg. 22/10.) U izvjetaju o situaciji u Bos.
Krajini, 26. VIII 1942, govori se i o o d n o s i m a s etnicima. S p o r a z u m o m , koji je s njima sklopljen,
p r e m a Kulenoviu, postiglo se malo s j e d n e strane, a s d r u g e strane, opasnost od njih je uveana.
On navodi da se d o d u e o n a j teritorij na kojem se nalaze etnici relativno smirio, ali s m i r e n j e je
nastalo tako da im se je m o r a l a prepustiti sva vlast (...) t a m o gdje oni vladaju. (AH, Fond Sabora
NDH, Pred. spisi 214-8, kut. 4, neregist.). P r e m a izvjetaju MUP-a NDH, 23. VI 1942, etnici su u pojedinim selima velike u p e Modru, t a k o e r uveli svoju a p s o l u t n u vlast; na p o d r u j u upe Livac
1 Zapolje (Nova Gradika) neprijateljski su raspoloeni p r e m a vlastima NDH; na p o d r u j u upe Posavlje (SI. Brod) etnici su izdali letak u kojem kau da su sklopili p r i v r e m e n i s p o r a z u m s vojnim
vlastima u Tuzli, istiui da time nisu izrazili svoju lojalnost p r e m a Paveliu nego d o m o b r a n i m a ,
potenim Hrvatima i Maeku. U istom izvjetaju ukazuje se na p o t p u n u samovolju etnikih grupa u Hercegovini (pokolji Muslimana u k o t a r u Stolac). (VII, Fond NDH, kut. 71, br. reg. 12/2).
Ustae tako, poinju poduzimati znatnije akcije preko Ministarstva unutranjih poslova, kojemu je u listopadu 1942. na elo doao Ante Niki. Pitanje etnika poelo se
vie tretirati u sklopu zamiljene ire politike pacifikacije, da naklonou prema etnikim grupama za ove postanu privlane srpskom stanovnitvu i utjeu na njega da se odvaja od NOP-a i time ga neposredno slabi. 128 Zbog toga su se u redovima etnika nastojala pronalaziti uporita za suradnju. Vidljivo je to dolo do izraaja u okrunici vlade
NDH, sredinom studenog 1942, posveenoj etnikom pitanju. U njoj se navodi da se
zadnjih dana opaa neko previranje meu etnicima i da su nastali otvoreni sukobi izmeu umjerenih koji bi htjeli suraivati sa naim vlastima i onih koji ne priznaju nau
dravu i ne e nikakovu suradnju. 129 Svakako je realniju sliku odnosa s etnicima dao
general Fedor Dragojlov, u to vrijeme naelnik generaltaba domobranstva. Prema njemu, to se tie lojalnosti etnika sa kojima je sklopljen sporazum, valja tu lojalnost uzeti
sa velikom rezervom u pogledu svih grupa bez razlike. Svi su lojalni pod normalnim
okolnostima, tj. kada se nita ne dogaa, kada im se nitko u njihove 'poslove' ne miea,
kada nema u neposrednoj blizini drugih etnikih ili partizanskih grupa i kada nemaju
najbolje veze sa svojim naredbodavcima. On navodi da se i MVAC ogoreno bori protiv
NOVJ, ali je s druge strane, protuustaki raspoloena.' 3 0
Odlueno je i da se, u cilju sprovoenja zamiljene politike, svi daljnji pregovori s
etnikim grupama vode preko Ministarstva unutranjih poslova, pa je u tu svrhu unutar njega osnovan poseban ured. Zadaa mu je bila da aljui izaslanike na teren, uspostavi direktnu vezu s etnicima i poradi na njihovu pridobijanju za suradnju. Do tada je
u stvari jedina stalna veza sa etnicima bio veliki upan u Kninu D. Sini. Time se nastojalo itavoj akciji dati jedinstvenu organizaciju, jer su do tada pregovore s etnicima
vodili razliiti funkcioneri, pa se, prema ocjeni Nikia, i sporazumi s njima dosta razlikuju. Osnovni uvjet za uspjeno sklapanje sporazuma s etnicima bio je da oni priznaju
vrhovnitvo (suverenitet) NDH.' 31
Premda Nijemci nisu pokazivali poseban interes za ire vrbovanje etnika i njihovo
ukljuivanje u svoje vojne akcije, ipak su u pojedinim momentima u istonoj Bosni dolazili do dodira s njima radi pacifikacije. I Nijemci su: zagovarali politiku sklapanja sporazuma upravnih i vojnih organa NDH sa pojedinim etnikim grupama. U pojedinim
momentima, ako je to bilo vie u njihovu interesu, i sami su, mimo tih ustanova, vodili
pregovore s etnicima. Nijemci su vodili takvu politiku ne samo u toku 1942, nego i u
1943. godini, kada etniko pitanje ulazi u novu fazu politike okupacionih sila u Jugoslaviji.
Gledajui u cjelini, pregovaranja s etnicima izazivala su negativan odjek u javnosti,
ega se i sama vlada NDH pribojavala. Na to je posebno ukazivano u izvjetajima s terena, u kojima se priznaje da kontakti i sporazumi sa etnicima izazivaju strah meu stanovnitvom. To se jednako odnosilo na Hrvate, Muslimane i Srbe. Sporazumi ustaa s
etnicima mogli su samo jo vie kompromitirati kako ustaku politiku meu hrvatskim
stanovnitvom, tako i etniku politiku meu Srbima. Politika saveznitva s ustaama
i okupatorima rezultirala je i veom kompromitacijom etnika u inozemstvu, gdje su se
oni predstavljali kao glavni nosioci oslobodilake borbe u Jugoslaviji. U muslimanskom
128
IHRPH, Zapisnik o sasluanju tajnika upe Modru, sastavljen kod Vojno-sudskog odsjeka
GS Hrvatske, 14. VI 1943, neregist.
' 2 9 VII, Fond NDH, kut. 76, reg. 48/4, okrunica od 17. XI 1942.
130
Govorei o p o n a a n j u pojedinih etnikih skupina, Dragojlov navodi da se naroito odlikuju nelojalnou pojedine skupine iz g r u p e 'Borja' i d o n e k l e iz Ozrenskog i Zenikog etnikog
odreda. N a s u p r o t njima, on navodi da se etnika g r u p a Uroa Drenovia odlikuje lojalnou i
suradnjom.(VII, Fond NDH, kut. 62, br. reg. 56/2, dopis F. Dragojlova vladi NDH, 2. XII 1942).
' 3 1 VII, Fond NDH, kut. 76, br. reg. 48/4, zapisnik sjednice MUP-a NDH, 4. XII 1942.
stanovnitvu, posebno onom u istonoj Bosni, koje je podnijelo teak teret etnikih nasilja, politika sporazumijevanja ustaa i Nijemaca sa etnicima, u jo veoj mjeri pridonijela je razotkrivanju karaktera zatitnike uloge NDH. Tenja NDH za uvrenjem
svojih pozicija u istonoj i centralnoj Bosni takvim putem, jo vie je produbila proces
neraspoloenja Muslimana prema ustakoj politici. 132
Nesposobnost i nemo oruanih snaga NDH da se uspjeno suprotstave snagama
NOP-a u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, posebno su doli do izraaja prilikom ofenzive
proleterskih brigada; to je Nijemce a i Talijane uvjerilo u neophodnu potrebu njihova
jo veeg vojnog angairanja, kao jedinog jamstva za daljnje ouvanje svojih strategijskih
pozicija. Budui da NDH od tada, pa sve do svoga sloma, postaje poprite velikih vojnih
operacija, ona je sve vie gubila obiljeja i onog upravno-politikog sistema-koji su ustae nastojali uspostaviti kao izraz nezavisne drave i poprimala u pravom smislu rijei karakter okupacionog podruja.
Nijemci su posebno bili zabrinuti zbog nastale situacije, pa im se poela nametati
ideja da pretvore teritorij NDH sjeverno od demarkacione linije u operativno podruje
pod njemakom komandom i kontrolom. Tu ideju, ija bi realizacija trebalo da znai
vrlo efikasan nain pacifikacije NDH, njemaki komandant za Jugoistok Lohr dao je do
znanja vodstvu NDH jo poetkom rujna 1942. god. On je smatrao d a j e s obzirom na
situaciju u NDH neophodna istka prije poetka zime, pa je trebalo da se poduzmu
odgovarajue mjere. Osim toga, Lohr je zastupao miljenje da odgovornost za umirenje
teritorija NDH treba da preuzmu komandanti njemakih divizija, a da se pod njihovo
zapovjednitvo stave jedinice NDH. Pod tom istom komandom trebalo bi da na operativnom podruju budu i upravni organi NDH. 133 Uskoro zatim, Hitler je osobno upoznao Pavelia s takvim njemakim planom, kad g a j e 23-24. rujna primio u svom Glavnom stanu u ukrajinskoj Vinici. 134 Paveli se tako naao u slinoj situaciji kao i prije godinu dana s Talijanima. Sutina je bila u tome da bi njemake snage stvorile okupaciono
podruje sjeverno od demarkacione linije. Ovaj put, meutim, Paveli se nije nimalo
protivio, nego je bezrezervno prihvatio njemaku zamisao, vjerovatno zbog spoznaje da
je situacija NDH u jesen 1942. postala neusporedivo tea i d a j e zahtijevala daleko efikasnije zahvate. Naravno, valjalo je poduzeti i odreenu reorganizaciju glavnih ustanova NDH, to su Paveliu bez sumnje sugerirali i sami Nijemci. To se prvenstveno odnosilo na oruane snage NDH i njihovo vodstvo. Svakako je osjetna nestabilnost domobranstva mogla dati Nijemcima dovoljno razloga da izraavaju svoje nezadovoljstvo s
vojnom sposobnou NDH. I Paveli je vidljivo postao nezadovoljan s domobranstvom,
pa je zamiljao da e taj problem rijeiti forsiranjem jedinica naoruanih ustaa. 135
Prva znaajna posljedica bilo je smjenjivanje S. Kvaternika s poloaja ministra domobranstva NDH, to je znailo da se na njega prebacivala najvea odgovornost za slabu
132
Detaljnije o t o m e usp. R. Hurem, Sporazumi o saradnji izmeu dravnih o r g a n a NDH i nekih etnikih odreda, n. dj., 288 i d.
133
IHRPH, Fond NDH, kut. 469, dopis Lohra Glaiseu 5. IX 1942. O ovim zaht jevima Glaise je
obavijestio SI. Kvaternika, 7. IX 1942. Meutim, 11. IX 1942. Lohr je zatraio od Glaisea da prieka
s navedenim zahtjevima, dok on o t o m e ne razgovara sa V r h o v n o m k o m a n d o m (VII, NAV-N-T-312
467/805688).
134
L. Horv-M. Broszat, n. dj., 133-134. Zapisnik sastanka Hitlera i Pavelia o b j a v l j e n j e u knjizi:
S t a a t s m n n e r u n d Diplomaten bei Hitler, priredio A. Hillgruber, sv. II, F r a n k f u r t na Majm, 1970,
111-126.
136
U svom izvjetaju 19. V 1942, Glaise, m e u ostalim, navodi: Dok k o p n e n a vojska i njeni vodei oficiri vide u u s t a a m a p o s e b n o p r e p r e k u na p u t u ka f o r m i r a n j u j e d n e r e d o v n e vojske, dotle
Poglavnik, mladi Kvaternik i drugi m j e r o d a v n i ljudi u dravi i stranci naginju ka o d r e e n o m shvaanju da za sada, radi odravanja drave pred njenim u n u t r a n j i m neprijateljima, u obzir dolaze
s a m o ustake trupe, a da hrvatske o r u a n e snage ne vrijede nita. (Vll, NAV-N-T-501 266 /79-92).
17 - USTAE I NDH
257
organizaciju i neefikasnost oruanih snaga NDH. Po svoj prilici su za uklanjanje SI. Kvaternika u tom momentu bili zainteresirani i Nijemci i Talijani. 136 Prvi iz spomenutih razloga, a drugi, to su u njemu gledali pobornika pronjemake orijentacije, tj. protutalijanskog ovjeka. U svakom sluaju, Paveli je bio primoran na takav korak, koji je uslijedio odmah po njegovu povratku sa sastanka s Hitlerom. 137 Tako je s politike scene
otiao prvi Paveliev suradnik, koji se formalno smatrao njegovim zamjenikom. To je
ujedno trebalo da bude i prvi korak u uklanjanju starijeg vieg komandnog kadra, kako
bi se mogla sprovesti planirana reorganizacija domobranstva. Bili su to veinom stariji
oficiri uglavnom aktivni u doba Austro-Ugarske; oni su doli do izraaja prilikom stvaranja domobranstva NDH, u emu ih je prvenstveno angairao sam Kvaternik. Odstupanje i umirovljenje niza domobranskih generala i viih oficira trebalo je da ojaa i osposobi vojne snage NDH pod neposrednijim utjecajem Nijemaca. 138 No, uskoro su uslijedile i daljnje konkretne mjere.
U isto vrijeme je u nemilost pao i Kvaternikov sin, Eugen Kvaternik, glavni ef ustake policije - UNS-a i RAVSIGUR-a. Na tom poloaju on je imao vrlo jak politiki utjecaj i uz Pavelia je smatran najmonijim ovjekom u NDH. Obavljajui u stvari nadzor
nad cjelokupnim radom upravnih i ustakih ustanova, E. D. Kvaternik je uz pomo svojih suradnika stvorio vrlo jaku politiku poziciju, koja mu je omoguavala da ispoljava
neogranienu samovolju i da zavede pravu strahovladu u NDH. U nastaloj situaciji, Nijemci su bili zainteresirani da jae utjeu i na daljnji rad ustake policije, pa su bez sumnje oni dali i inicijativu za uklanjanjem E. Kvaternika. 139
Paveli se svakako nadao da e uklanjanjem obojice Kvaternika popraviti svoje pozicije kod Nijemaca. No, taj je korak bio i nesumnjiv dokaz izvanredne situacije u kojoj
su se nali Paveli i ustako vodstvo. Premda je odmah u listopadu 1942. uslijedila rekonstrukcija vlade NDH, slubeno tumaena kao vre voenje dravne uprave, ipak
je ona bila samo formalan korak, 140 i ostala je u sjeni afere s Kvaternicima. U tom je momentu veu politiku teinu imalo njihovo uklanjanje. Ovdje nije bez interesa istai da
su pronjemaki krugovi u Zagrebu u to vrijeme - a tu se u prvom redu misli na malobrojne pristae tzv. Hrvatske nacionalsocijalistike stranke - upuivali kritike na raun
ustakog pokreta koji je NDH izruio Italiji, te izraavali zahtjeve za stvaranje hrvatske drave pod njemakim protektoratom. 1 4 1
136 u k r a t k o m spisu, pod naslovom Toke razgovora, d a t i r a n o m 22. IX 1942, koji je vjeroj a t n o zabiljeio Glaise uoi sastanka Hitlera i Pavelia, stoji u vezi sa S. Kvaternikom: Maral m o r a
da ode. (VII, NAV-N-T-501 264 /518-9). U jednoj, t a k o e r n e p o t p i s a n o j biljeci, koja je d a t i r a n a 1.
IV 1943, iz ustakih krugova, navodi se d a j e talijanski poslanik u Zagrebu C a s e r t a n o j e d n o m prilikom izjavio d a j e on m a k n u o s poloaja S. Kvaternika. (IHRPH, MF21, sn 360-361). U svom tjedn o m izvjetaju za razdoblje 5-11. X 1942, poslanstvo NDH u Bukuretu, d o n o s i p o d a t a k kako talijanski krugovi ire vijesti da je Kvaternik p a o radi njegovog i preve izraenog germanofilskog
dranja. (IHRPH, MF 2, sn 271).
137
P r e m a rijeima s a m o g SI. Kvaternika, Paveli g a j e pozvao nekoliko d a n a nakon posjeta
Hitleru, i r e k a o mu: Oba saveznika, Nijemci i Talijani su protiv tebe, pa bi bilo u interesu Hrvatske
da se povue iz dravne slube i javnog ivota. (VII, Fond NDH, kut. I. O. 9). P o e t k o m listopada
1942. Kvaternik je otiao na d o p u s t s obrazloenjem zbog bolesti, a 4. I 1943. je umirovljen.
138
U s p o m e n u t o m spisu Toke razgovora, m e u ostalim stoji: Reorganizacija ministarstva
oruanih snaga, r a s t u r a n j e s a d a n j e klike, postavljanje odgovarajuih s p o s o b n i h oficira, eventualno bez vlastitog generaltaba, odgovarajui p o s t u p a k sa oficirskim osobljem. P r e s u d a n n j e m a k i
u t j e c a j kod cjelokupne nove organizacije. (Usp. bilj. 136).
139
U istom spisu se navodi: Skidanje E u g e n a Kvaternika. Reorganizacija i zavoenje discipline kod ustake milicije, pri e m u je n e o p h o d n a n j e m a k a suglasnost. (Usp. bilj. 136).
140
Jedina naizgled vidljivija p r o m j e n a bilo je postavljanje A. Nikia za ministra u n u t r a n j i h
poslova, u m j e s t o A. Artukovia. O rekonstrukciji vlade usp. Narodne novine, 10. X 1942.
141
F. Buti, Ustaka Nezavisna Drava Hrvatska u vrijeme Prvog zasjedanja AVNOJ-a, n. dj.,
198-199.
de, zbog ove potrebe, i prava suvereniteta hrvatske drave. Prema uputama, nitko ne
smije biti pozvan na odgovornost zbog preotrog postupanja, nareuje se kazna vjeanja ili strijeljanja za svakoga tko sudjeluje u borbi protiv okupacionih trupa ili hrvatske drave. 147 Istodobno je Supersloda izdala nareenje da se hitno pripremi jedan
ili vie privremenih koncentracionih logora za muke internirce - civile, koji e eventualno biti pokupljeni, odnosno zarobljeni ( . . . ) za vrijeme pretstojeih operacija. Trebalo je da ti logori obuhvate oko 15.000 ljudi. 148 Paveli je 18. sijenja 1943, objavio Zakonsku odredbu o iznimnom stanju, koje se uvodi u sluaju dravne nude ili u podruju, gdje se vre vojniki podhvati. U tom sluaju, na takvom podruju izvrna vlast
prelazi na vojnikog zapovjednika podhvata ili na inae koga za to odreenog posebnog
opunomoenika. 149
U operacijama, koje su zapoele 20. sijenja 1943. (tzv. etvrta ofenziva), NDH je
sudjelovala sa snagama od oko 10.000 vojnika, u sklopu ukupnog broja od preko 90.000,
te sa neznatnim zranim snagama.
Poraz, koji su snage NOP-a u etvrtoj ofenzivi nanijele etnicima, bio je povod da
Nijemci i Talijani ponu drugaije gledati na njihov problem. Prema Kascheovoj ocjeni,
krajem oujka 1943, s pobjedom partizana nad etnicima nastala je nova situacija u
kojoj nije cjelishodno da se poduzme razoruanje etnika D. Mihailovia na podruju
Sandaka, Crne Gore i istone Hercegovine. Istodobno je i general Lohr izvijestio njemaku Vrhovnu komandu da su uspjesi koje su postigli u borbi protiv etnika posluili
komunistima da ponovo ojaaju. Sve je to utjecalo da nova planirana operacija Schwarz
koju su Nijemci zamisliti ve poetkom oujka, krene drugaijim tokom od predvienog. Naime, Nijemci su namjeravali da ovom operacijom, razoruaju etnike snage, ali je neuspjeh prethodne ofenzive u cilju unitenja Titovih snaga nametnuo drugi
pravac nove operacije: novi napor za unitenje Glavne operativne grupe. Schwarz je
dodue zapoeo razoruavanjem manjih grupa etnika, ali se razvio u veliku ofenzivu
protiv NOP-a.160 U svakom sluaju, Talijani su i dalje davali znaajnu ulogu etnicima,
angairajui ih na svom okupacionom podruju. Tako se, prema rijeima generala Robbottia, novog zapovjednika Superslode, koji je poetkom travnja 1943. izdao nareenje
da se prestane naoruavati etnike, Talijani ipak ne slau s Nijemcima da se to pitanje
rijei strijeljanjem i silom, jer se tako, prema Robbottiu, samo poveava broj neprijatelja i to u ratnom stanju. Iako su Talijani svjesni da su etnici u osnovi neprijatelji,
oni ipak misle da njihovo pitanje treba postepeno rijeiti. 151
NDH je mogla biti posebno zainteresirana za razoruavanje etnika, koje su Nijemci
planirali operacijom Schwarz. Radilo se zapravo o tome da je etniko pitanje, koje
147
je bilo prisutno u odnosima NDH i Talijana, ovaj puta postavljeno na dnevni red u neposrednijim odnosima Talijana i Nijemaca. Prema tome, ako bi ienje podruja
NDH, koje je planirano spomenutim operacijama, trebalo obuhvatiti i etnike, onda je
to za ustako vodstvo svakako moglo biti prihvatljivo. Poetkom oujka 1943, dakle u
vrijeme kada je nastala ideja o Schwarzu kao operaciji protiv etnika, Glaise je u svom
izvjetaju Lhru isticao: Poklon od nesumnjive vrijednosti predstavlja odluka da etniko pitanje treba sada mi da likvidiramo. Bez sumnje da se problem sastoji u slijedeem: ako elimo da ovdje zaista vodimo hrvatsku politiku, onda moramo koliko god je
mogue da joj skinemo s vrata talijansku hipoteku. Ako to ne uinimo, onda e svako
drugo olakanje koje donesemo Hrvatima, npr. ono o pitanju talijanskih etnika, predstavljati nekorisno ispucani barut. ( . . . ) U svakom sluaju i kad ve budemo gotovi sa
etnicima, ja smatram da e vrijeme za povlaenje trupa iz zemlje, koje bi bilo vrijedno
spomena, biti jo prilino daleko. 162
Na toj liniji je u vrhovima NDH i mogla biti sve prisutnija struja pronjemake orijentacije, koja je eljela rado vidjeti Nijemce umjesto Talijana i na podruju juno od demarkacione linije. Talijani su se pribojavali takve mogunosti smatrajui je osjetnom
opasnou, te su izraavali svoje nezadovoljstvo s pobornicima spomenutog pronjemakog kursa. I smjenjivanje M. Lorkovia s mjesta ministra vanjskih poslova NDH, moe
se u prvom redu ocjenjivati kao rezultat pritiska Talijana na Pavelia u cilju daljnjeg onemoguavanja takve orijentacije.
Za potpunije razumijevanje politike Talijana prema NDH, karakteristina je Roattina analiza s mogunosti, tj. opasnosti, da njemake trupe u toku etvrte ofenzive okupiraju podruje i juno od demarkacione linije, gdje su inae vodili operacije:
X - t o se tie dranja stalnih posada njemakih trupa u drugim zonama s ove strane demarkacione linije, moe se predvidjeti da bi se po okupiranju istih od strane njemakih trupa (operacija Weiss):
- zaboravilo da su italijanske trupe napustile te oblasti na traenje hrvatske vlade
i na pompoznu izjavu da su njene trupe u stanju da uspjeno zamijene nae;
- zaboravilo da su hrvatske trupe, uprkos gornjoj izjavi, sramno izgubile ove oblasti;
- utvrdilo samo da su njemake trupe ponovo okupirale zone koje su italijanske
trupe bile napustile (ili, bar, koje su bile prinuene da napuste);
- nalo da je logino i pravedno da njemake trupe ostanu na mjestu.
XI - Kada se sabere ovo to je izloeno, moe se naslutiti jedan manevar koji tei
za posjedanjem od strane Nijemaca oblasti Biha, Drvar, Glamo i Livno, a naroito
Hercegovine, sa predvienim izbijanjem na Jadran.
Hrvatska vlada, ili bar struja na elu sa ministrom inostranih poslova Lorkoviem
i njegovim pristalicom Periem (struja koja u pogledu germanofilstva zamjenjuje struju
marala Kvaternika), nesumnjivo se slae. ( . . . )
Zamislimo sa kakvom bi radou gore spomenuta gospoda (ije su ene Njemice,
i koja oigledno idu za tim da istisnu Poglavnika, koga su doveli Italijani) ovdje postavila
Nijemce. 163
VII, NAV-N-T-501 264 /549-555, izvj. od 2. III 1943.
Zbornik d o k u m e n a t a NOR-a IV/9, 576-581, izv. od 22.1 1943. U j e d n o m spisu ustake, provenijencije, d a t i r a n o m 1. IV 1943, govori se o razgovoru nepoznate o s o b e s talijanskim poslanikom
u Zagrebu Casertanom. Tom prilikom, Casertano je izjavio, kako mu je Mussolini naredio da poradi
na u k l a n j a n j u Lorkovia. Da je u t o m e bilo istine, svjedoi izvjetaj Glaisea, 24. IV 1943: Kao posljedica viemjesenog pritiska poslanika Casertana, j u e r je o b o r e n ministar vanjskih poslova dr Lorkovi, a na njegovo m j e s t o je postavljen poslanik B u d a k (Berlin). U hrvatskim krugovima na iroko
se k o m e n t i r a da se sa n j e m a k e s t r a n e nije moglo nai dovoljno snage da se Lorkovi zadri, pa
je ovaj p a o prije svega zbog svog izrazito germanofilskog dranja. Lorkovi e u b u d u e biti anga153
261
duha hrvatske vojske, koja sada ini i^i arsenal oruja komunista. Sve to, prema Lthersu, mora voditi ka jo daljem optereenju i omalovaavanju ugleda njemake vojske
u Hrvatskoj i Njemake u svijetu. 169
Polazei dakle od spoznaje, steene dotadanjim iskustvom, d a j e NDH nesposobna
da izvrava namijenjenu joj zadau, jer se ustaki reim potpuno kompromitirao, njemaki vojni faktori su gledali izlaz s jedne strane u potrebi odbacivanja ustakog vodstva, a s druge, u uspostavi njemakog vojnog reima. U pogledu stvaranja novog politikog oslonca, vojni faktori su predlagali angairanje onih prvaka HSS-a koji su bili voljni da zamijene ustaku vladajuu garnituru, ali ipak zahtijevajui da glavnina izvrnih
kompetencija ostane u rukama njemake vojske. Premda je takva koncepcija s vojnog
stanovita Nijemaca davala privid odreenog realizma u postojeoj situaciji, ona je ipak
bila ishitreni plan, koji nije raunao na dalekosenost niza posljedica koje bi on neminovno uzrokovao. U svakom sluaju ta je inicijativa bila odbaena i Hitlerje u oujku
1943. izdao posebne upute radi saniranja situacije u NDH. Osnovna tendencija tih instrukcija bila je da se jo vie proire ovlatenja Nijemaca, na taj nain to e, pored vojske, znatnu ulogu preuzeti i SS jedinice. Hitler se dakle, djelimino suglasio s prethodnom inicijativom vojnih faktora, jer se pojaavao pritisak njemake sile, ali je i dalje raunao na Pavelia i njegov reim.
Tako se od proljea 1943. poinju realizirati Hitlerove upute, da u pacifikaciji tzv.
osloboenih podruja, to su ponovno osvajana u borbama s NOP-om, uz njemake trupe i snage NDH, nastupaju i jedinice SS-a kao posebne policijske organizacije. Ba one
postaju vrlo utjecajan faktor, a specijalni Himmlerov opunomoenik general Kammerhofer dobiva neogranieno ovlatenje kao zapovjednik tih policijskih snaga. One su bile
uglavnom regrutirane od izabranog osoblja iz raspoloivih vojnih i policijskih snaga
NDH i pripadnika njemake nacionalne manjine. Poto je, po ocjeni Nijemaca, bilo
neophodno djelovanje ove organizacije na itavom teritoriju NDH, kao prvo operativno
podruje bio je odreen prostor juno od Save. 160 Munu situaciju u kojoj su se nali
ustae nakon predaje izvrne vlasti zapovjedniku njemakih snaga i nakon uspostave
spomenutih jedinica, ilustrira konstatacija iz Kascheova izvjetaja poetkom lipnja
1943, d a j e za vladu NDH nastupilo prilino neugodno stanje, jer ona jo moe samo
prieljkivati i tuiti se, ali vie ne moe odluivati. 16 '
Valja konstatirati d a j e u NDH jo od njenog nastanka, postojala veoma iroka mrea razliitih njemakih obavjetajnih slubi, koje se mogu podijeliti u dvije osnovne grupe: politika i vojna obavjetajna sluba. Gestapo (Geheime Staats-Polizei), tajna dravna policija, bila je nadlena za protivnike nacizma marksiste, komuniste, reakcionare,
liberale, a trebalo je i da se pobrine za konano rjeenje idovskog pitanja, te je istodobno kontrolirala i itav ustaki aparat vlasti. SD (Sicherheitsdienst), sluba sigurnosti, tj. obavjetajna sluba nacistike stranke, imala je zadau nadzora na podruju
privrede, te uope javnog drutvenog ivota. Aparat SD radio je u NDH samostalno, a
u prvom redu je dostavljao informacije o talijanskoj politici na tom podruju. Abwehr,
glavna njemaka vojna obavjetajna sluba, imala je na podruju NDH svoj zaseban aparat.
Gledajui u cjelini, bez obzira na sukobljavanje pojedinih interesa meu njima, sve
ove slube znaajno su utjecale na politiku NDH. One su imale potpunu samostalnost
159
160
448-449.
161
djelatnosti u odnosu na ustaki aparat, pokazujui i time koliko je NDH kao odreena
politiko-upravna struktura o njima ovisila. 162
Sprovodei takvu politiku, Nijemci su poeli i neto vidljivije uzimati u obzir ve
izraene autonomake tendencije jedne skupine muslimanskih graanskih politiara. 163 Te su tendencije poele jae dolaziti do izraaja jo od sredine 1942, a temeljile su
se na stajalitu tih krugova da ustaki reim svojom politikom ne jami sigurnost muslimanskom stanovnitvu. Dakako, iza takve politike propagande krili su se posebni interesi i ambicije muslimanskih graanskih politiara, koji su teili da uvrste svoje pozicije u Bosni i Hercegovini vrim definiranjem njenog dravno-pravnog statusa. Takvo rjeenje se trailo uz pomo Nijemaca ili Talijana, pa je istodobno znailo i konkretnu
akciju protiv NDH.
Usporedo s tom akcijom za izdvajanjem Bosne i Hercegovine iz NDH, voena je i
akcija za stvaranjem vlastitih oruanih formacija. Bila je to, dakle, tendencija da se, donekle slino etnicima, vlastitom oruanom silom zadobije jai utjecaj u daljnjem razvoju dogaaja radi ostvarenja zamiljenih ciljeva. U memorandumu, koji su poetkom
studenog 1942, muslimanski politiari uputili Hitleru, nakon osude ustake politike i
ukazivanja na specifinost politikog poloaja Muslimana u Bosni i Hercegovini, iznosi
se niz konkretnih prijedloga. Meu njima su svakako najvaniji bili da se pod okriljem
Nijemaca pristupi osnivanju bosanske muslimanske legije (Bosanska straa) i da se
u okviru NDH stvori posebna jedinica upa Bosna, ijega bi poglavara imenovao Hitler. Prema teritorijalnom opsegu i granicama te jedinice, bilo je vidljivo da se teilo postii apsolutnu muslimansku veinu stanovnitva. Taj memorandum nije izazvao neku
vidljiviju panju Nijemaca, ali im je ubrzo postala interesantna ideja o mobilizaciji i naoruavanju Muslimana, poklopivi se s Himmlerovim naporima za stvaranjem jedinica
SS-a na podruju NDH.
U veljai 1943. Himmler je dobio Hitlerovu suglasnost da pristupi formiranju SS divizije, u kojoj bi bili regrutirani bosanski Muslimani s glavninom njemakog komandnog kadra. Paveli se u naelu slagao s tom idejom, ali je traio da novoosnovana divizija ne bude isto muslimanska, nego da nju popunjavaju i Hrvati, kako bi ta formacija
dobila ustaki peat; ak je obeavao Nijemcima da bi za nju mogao regrutirati do 20.000
ustaa. Paveli se, meutim, morao pokoriti provoenju Himmlerove zamisli. Zanimljivo je dodati da su Nijemci doveli u NDH sebi naklonjenog jeruzalemskog velikog muftiju Muhameda Emina el-huseinija da im pomogne u agitaciji oko regrutiranja Musli162
O djelatnosti n j e m a k i h obavjetajnih slubi u NDH usp. opirnije u: H. Sundhaussen, Obavetajna sluba i policijski a p a r a t Hajnriha Himlera u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj 1941-1945,
VIG 2/1973, 89-131; M. Kreso, N j e m a k a o k u p a c i o n a uprava u Zagrebu, zbornik: Zagreb u NOB-i
i socijalistikoj revoluciji, n. dj., 253-268; S. Preda, n. dj.
163
R. Hurem, P o k u a j nekih graanskih muslimanskih politiara da B o s n u i Hercegovinu izdvoje iz okvira Nezavisne Drave Hrvatske, n. dj., 201-215. U toj skupini isticalo se vie uglednih
Muslimana: Uzeir Hadihasanovi, M u h a m e d Panda, Mustafa Softi iz Sarajeva; Suljaga Salihagi
iz B a n j e Luke; O m e r Dabi, Ahmet Karabeg, I b r a h i m Feji, efkija Bali iz Mostara. Stanovitu akciju povela je i g r u p a muslimanskih graanskih politiara u Hercegovini i dijelu Bosne, juno od
d e m a r k a c i o n e linije.
Jedna delegacija Muslimana iz Mostara uspjela je da p r e k o talijanskih vojnih vlasti u listopadu
1942. kontaktira u Rimu s predstavnicima talijanske vlade. Tom prilikom Talijani su izrazili spremnost da naoruaju Muslimane u p o s e b n i m f o r m a c i j a m a dobrovoljake milicije, ali su odbili mogunost razoruanja etnika, k a k o je to predlagala delegacija. Bilo je to sasvim u skladu sa talijanskom
politikom pacifikacije na p o d r u j u do d e m a r k a c i o n e linije, gdje je Talijanima u interesu ravnotee
odgovaralo da osim etnika u antikomunistiku miliciju v r b u j u i Muslimane. Inae, prilikom akcije
graanskih politiara u Hercegovini, u kojoj je, kao i u Bosni, dolo do izraaja nezadovoljstvo s
politikom ustakog reima, nije bilo p o s e b n o g ispoljavanja tendencije za a u t o n o m i j u BiH. (Isto, 215
i d.).
mana u SS jedinice. 164 Iako je odziv bio osjetno ispod oekivanja, Nijemci su pokazali
osobitu zainteresiranost da svoju mreu SS jedinica dopune takvom jednom od domaeg muslimanskog ljudstva. Njihovi napori rezultirali su do ljeta 1943. regrutiranjem
oko polovice predvienog sastava od 20-25.000 vojnika, a i to se regrutiranje poglavito
temeljilo na vrbovanju i prisili te izdvajanju Muslimana iz domobranskih i ustakih jedinica. To je izdvajanje jo vie utjecalo da se povea dezertiranje iz spomenutih jedinica, to je nesumnjiv dokaz da je formiranje muslimanske SS divizije izazivalo strah i
odbojnost. 166 Divizija je osnovana u svibnju 1943. pod nazivom 13. SS dobrovoljaka
bosansko-hercegovaka brdska divizija (Hrvatska), a postala je poznatija pod imenom
SS divizija Handar, to g a j e dobila godinu dana kasnije. 166 Moglo bi se zakljuiti da
je stvaranje ove divizije bilo na neki nain djelimina realizacija autonomistikih tendencija muslimanskih politiara, utvrena spomenutim memorandumom. Meutim,
ubrzo se pokazalo da muslimanska SS divizija ne moe sluiti kao instrument daljnje
akcije muslimanskih politiara, nego da su je Nijemci osnovali zbog svojih vojnikih interesa. To, uostalom, potvruje i injenica da Nijemci ni kasnije nisu pokazivali interes
za prijedloge spomenute grupe muslimanskih politiara o izdvajanju Bosne i Hercegovine iz okvira NDH. 167 Dakako, ni NDH nije mogla biti zadovoljna s formiranjem muslimanske vojne formacije u slubi Nijemaca, ne samo to ona nije bila pod neposrednom
kompetencijom ustaa, nego vie to je, s obzirom na svoj sastav, ta formacija predstavljala opasan presedan. 1 6 8
Nosioci autonomistikih tendencija uskoro su spoznali da u muslimanskoj SS diviziji ne mogu nai instrument svoje politike. Otuda i tenja za manjim lokalnim formacijama naoruanih Muslimana, koje su se od sredine 1943. poele u veem broju pojavljivati na podruju Bosne i Hercegovine, a bile su neposredno vezane uz svoje podruje
i s domaim komandnim kadrom. Tako je u Cazinskoj krajini u ljeto 1943. osnovana
Muslimanska milicija, kojoj je organizator i voa bio Huka Miljkovi (Huskina milicija), U isto vrijeme se na podruju istone Bosne pod imenom Zelenog kadra okupljaju pojedinci Muslimani, koji su dezertirali iz domobranskih jedinica ili su prije bili
organizirani u tzv. muslimanskoj miliciji, to se trebala da bori pod okriljem ustaa protiv etnika i partizana. U organiziranju tih jedinica isticao se Muhamed Panda, koji je
teio da u programskom pogledu ove formacije na podruju Bosne i Hercegovine stavi
164
166
U sastavu m u s l i m a n s k e SS divizije bilo je o k o 60/o Muslimana iz BiH, a ostalo su bili Nijemci (glavnina Volksdeutschen), te vrlo mali broj Albanaca. Divizija je najprije o b u a v a n a u Njemakoj, a zatim u junoj Francuskoj.
Ondje je u Villefranche de Rouerque-u u r u j n u 1943. dolo do p o b u n e u tabu XIII pionirskog
bataljona te divizije, kojoj je na elu bio porunik Ferid Dani. Cilj je bio da se likvidira njemaki
k o m a n d n i k a d a r i pristupi f r a n c u s k o m p o k r e t u otpora. Nijemci su krvavo uguili p o b u n u masovnim strijeljanjem p r i p a d n i k a s p o m e n u t o g bataljona. (Podatke o toj diviziji usp. R. Hurem, Pokuaj
nekih graanskih m u s l i m a n s k i h politiara, n. dj., 212-213, a o s p o m e n u t o j p o b u n i V. Malekovi, U
traganju za povijesnom istinom o p o b u n i Hrvata i Muslimana u Villefrancheu, Vjesnik u srijedu, 21.
VIII - 16. X 1968).
167
L. Hory-M. Broszat, n. dj., 157, d o n o s e p o d a t a k da su muslimanski politiari uputili i u ljeto
1943. m e m o r a n d u m Hitleru i H i m m l e r u u kojem su iznijeli prijedlog o stvaranju a u t o n o m i j e Bosne
i Hercegovine pod n j e m a k i m p r o t e k t o r a t o m . Nijemci ni ovaj put nisu pokazali interes za tu ideju.
168
Da bi udovoljili Paveliu, Nijemci su regrutirali u m u s l i m a n s k u SS diviziju i m a n j u grupu
Hrvata. (Isto, 158).
u slubu autonomistikih tendencija. Tako se Panda u ime tzv. muslimanskog oslobodilakog pokreta obraao Muslimanima Bosne i Hercegovine zagovarajui potrebu
njihova naoruavanja u cilju zatite svojih porodica i svojih domova, izraavajui ujedno tolerantnost prema Srbima i Hrvatima. 169
Nosioci autonomistikih tendencija nisu, meutim, uspjeli stei neki jai utjecaj u
lokalnim formacijama naoruanih Muslimana, koji bi vodio k odreenom politikom jedinstvu. Bili su premalo politiki utjecajni da bi u situaciji, kada NOP na podruju Bosne i Hercegovine raste irei svoju politiku osnovicu, da bi mogli dati jai vlastiti biljeg
akcijama tih formacija. Naprotiv, u redovima oruanih grupa dolazit e do sve veeg osipanja i pristupanja NOP-u kao irokom i sve jaem pokretu.
U tako kritinoj situaciji u kojoj se nala NDH, a za to su najbolja potvrda bili pojaani napori njenih zatitnika, u prvom redu Nijemaca, ustako je vodstvo pokualo da
organizacionim promjenama znatnije mobilizira ustaku organizaciju i uvrsti njenu
politiku mo. Bez sumnje su takvi poticaji nastajali i iz nezadovoljstva s dotadanjom
politikom ulogom pokreta, kojemu se iz razliitih pobuda od ranije upuivala kritika
iz njegovih vlastitih redova. Neki su kritiari pak poricali bilo kakvu uspjenu ulogu ustakog pokreta dok se ne uine dublji zahvati u njegovoj reorganizaciji. Meutim, iako
je s te strane upozoravano na dotadanju negativnu politiku djelatnost ustaa, koja je
pokret potpuno kompromitirala u oima naroda, treba ipak istai da su sve te kritike
iskljuivo polazile ponovo s ustakih pozicija, tj. traile put za spasavanje NDH. Nosioci
tih kritika, za razliku od ostalih tendencija unutar ustakog pokreta, bili su svjesniji izvanredno kritine situacije u koju se zapalo.
Ustako vodstvo i Paveli odgovorili su na te kritike poduzimanjem stanovite reorganizacije u rukovodeim funkcijama i smjenjivanjem niza rukovodilaca, to je u stvari
bio samo jo jedan formalni in. 170 Valja spomenuti d a j e dolazak Boidara Kavrana na
mjesto zapovjednika ustaa doveo do poduzimanja nekih konkretnih mjera. 171 Vrlo slina nekim iz prethodnih godina, i ova je reorganizacija oigledno pokazivala u kakvoj su
se dubokoj krizi nale ustae. Od ionako vrlo uske politike osnovice na kojoj je 1941.
poeo graditi svoju akciju, ustaki pokret se u to vrijeme doista sveo na malobrojni kadar. Dok je, s j e d n e strane, ustako vodstvo bilo primorano da znatno smanji organizacionu mreu pokreta, zbog velikih gubitaka teritorija, koji su oslobodile ili drale pod
svojom kontrolom snage NOP-a, - broj ustakih stoera smanjen je od dotadanjih 24
na 15 -, 1 7 2 dotle je, s druge strane, ono bilo i potpuno nemono da proiruje redove pokreta novim pripadnicima. Zbog potpunog opadanja politikog utjecaja, postalo je nemogue regrutirati nove lanove u Ustaku vojnicu, koja je, kao naoruani dio pokreta,
bila njegova stvarna os. 173
169
Usp. o t o m e R. Hurem, Koncepcije nekih m u s l i m a n s k i h g r a a n s k i h politiara o poloaju
Bosne i Hercegovine u v r e m e n u od sredine 1943. do kraja 1944. godine, Prilozi, Sarajevo, 1968, br.
4, 538 i d.
170
U svibnju 1943. je Paveli razrijeio dunosti sve f u n k c i o n e r e GUS-a, a u s r p n j u su uslijedila
ponovna imenovanja. (AH, Fond S a b o r a NDH, spis pod naslovom: Glavni ustaki stan, v r h o v n a ustanova UP na k o n c u 1943, neregis.).
171
Nova Hrvatska, 11. V 1943.
172
IHRPH, Fond NDH, kut. 309.
173
U okrunici GUS-a, 12. VII 1943, konstatira se kako se pokazalo da dosadanji nain koji
se primjenjivao kod novaenja, nije d o n i o iz vie razloga onih posljedaka, koje iziskuju d a n a n j a
vremena, i p o t r e b e p r o b i t a k a Ustakog pokreta. Zbog toga se n a r e u j e novi nain regrutiranja,
p r e m a kojemu, ustaki logori t r e b a da saine popise i m e n a mladia Hrvata i Muslimana, r o e n i h
1925, koji su regrutirani, te onih starijih koji do tada nisu bili regrutirani. Od njih je t r e b a l o popunjavati PTS i Ustaku vojnicu. (IHRPH, Fond NDH, kut. 306). Meutim, u d r u g o j svojoj okrunici,
7. XII 1943, GUS je p r i n u e n da konstatira: Obenito je poznato da veliki b r o j o s o b a koje su spos o b n e i obvezane za vojnu slubu, izbjegavaju ovu na sve m o g u e naine. (Isto).
Savezniko iskrcavanje na Siciliju jako je uznemirilo ustake vrhove. Glaise izvjetava sredinom srpnja d a j e to iskrcavanje stvorilo panino raspoloenje, pa se pojavilo
miljenje da treba rekonstruirati vladu i odstupiti od ustakog kursa. Svakako je uz
to bila jo karakteristinija konstatacija koju u to vrijeme daje njemaka tajna policija,
da je itavo podruje NDH osim veih gradova i vanijih komunikacija, infiltrirano
partizanima. Prema njemakoj ocjeni, NDH uope nije u stanju da kontrolira dogaaje
na svom podruju, a samo Nijemci nastoje postii stanovite rezultate. 174 Ustaka je propaganda na svoj nain tumaila dogaaje na Sredozemlju, kako bi preokrenula raspoloenje javnosti. Prema pisanju Spremnosti invazione djelatnosti, koje se poduzimaju
na Siciliji, ne mogu imati operativnog utjecaja na glavno istono bojite. Saveznikom
iskrcavanju teilo se dati epizodni karakter s tvrdnjom da ono ne moe dovesti do veih
rezultata u razvoju rata, na to utjee i pomanjkanje materijalnih sredstava Saveznika
za sprovoenje invazionih akcija. 175 Ustaka propaganda iskljuivo je povezivala budunost NDH sa sudbinom nepobjedivog Treeg Reicha.
U povodu dogaaja u Sredozemlju, Paveli je odrao govor ustakim funkcionerima
u Radnikoj komori u Zagrebu, 16. kolovoza, u kojem je, kao osnovni uvjet odranja ustakog reima, isticao zahtjev za apsolutnom privrenou Njemakoj. Onaj koji nije za
Njemaku taj nije ni za Hrvatsku, jer bez pobjede njemakog i naeg oruja nema ni
obstojnosti Hrvatske. 176
U sklopu propagande protiv Saveznika, ustako je vodstvo nastojalo da se koristi
i zbivanjima oko jugoslavenske izbjeglike vlade, pokuavajui da svojim tumaenjem
uvjeri javnost kako je potrebno ostati privren Njemakoj. To je dolo posebno do izraaja u kolovozu 1943. god. povodom odstupanja Trifunovieve vlade u Londonu i stvaranja nove na elu s Boidarom Puriem. Tendenciji te vlade da stvara jai oslonac, u
etnikom pokretu D. Mihailovia, suprotstavljena je ustaka teza o neophodnosti postojanja NDH, kao jedinog rjeenja za budunost hrvatskog naroda. Istodobno, to je bila
prilika i da se ukae na neodrivost politike predstavnika HSS-a u emigrantskoj vladi.
Purieva vlada-isticao je M. Lorkovi-ista je srbska vlada, a Hrvati emigranti u Londonu ostadoe aka ljudi bez oslona i bez cilja. Ustaka je propaganda nastojala svoju
otricu uperiti u prvom redu protiv ideje o ponovnom stvaranju Jugoslavije, bez obzira
tko su bili njeni nosioci i koliko se razlikovali u svojim drutvenim i politikim ciljevima,
pa je pokuavala poistovetiti politiku jugoslavenske vlade i NOP-a u pogledu stvaranja
Jugoslavije. etnika i partizanska 'Jugoslavija' u jednakoj su mjeri velikosrbske i stoga
jednako mrze i napadaju sve to je hrvatsko, pa makar to i ne bilo ustako. Oni ne trae
samo unitenje ustake Hrvatske, unitenje Nezavisne Drave Hrvatske, ve su se i jedni i
drugi okomili na one krugove iz redova starijih hrvatskih politikih pokreta, koji su do sada
stajali po strani kod izgradnje hrvatske drave. Tako ve danas bjelodano jedni i drugi pokazuju, da im se ne radi o unitenju ovog ili onog politikog sustava u Hrvatskoj, ve o unitenju svakog hrvatskog politikog sustava i nametanju srbske diktature nad Hrvatskom, zvala se ova etnika ili 'proleterska'.^11
Bilo je to ba u vrijeme kad su Nijemci poeli pridavati posebnu panju strategijskom znaenju Balkana, bojei se da se preko njega ne nastavi saveznika invazija. Posebno su se skoncentrirali na mogunost obrane jadranske obale, to vie to su spoznali
174
da e Italija uskoro ispasti iz osovinskog bloka. Hitlerje u svojoj poznatoj direktivi, 26.
srpnja, posebno ukazivao na dva momenta. S jedne strane, prvenstveni zadatak njemakih snaga na Jugoistoku jest unitenje snaga NOP-a na podruju Srbije i NDH, a s
druge, spremnost da se prema odgovarajuem razvoju situacije ue po mogunosti s
jakim njemakim snagama na podruje talijanske obrane obale. 178 Iz toga je proizlazio
i osnovni zadatak za zapovjednika njemakih snaga u NDH - obrana obale i osiguranja
glavnih eljeznikih saobraajnica. 179 U okviru reorganizacije njemakih komandi u Jugoslaviji i Grkoj, poetkom kolovoza 1943, prebaen je s istonog bojita u Srbiju tab
Druge njemake oklopne armije s komandantom generalom Lotharom Rendulicem. U
operativno podruje njegove armije ula je i NDH. 180
Prema tome, kapitulacija Italije, 8. rujna 1943, koja je uslijedila nakon svrgavanja
Mussolinija i uspostave vlade marala Badoglia, nije iznenadila ni Nijemce, ni NDH. Dapae, zbog sve zamrenijih odnosa s talijanskom okupacionom upravom, ustaki vrhovi
su doekali kapitulaciju sa stanovitim olakanjem, iako se NDH tim momentom zapravo
nala u jo teoj situaciji. Kapitulacija Italije otvorila je i neke osnovne probleme u daljnjim politikim planovima NDH.
Povlaenje talijanske vojne sile s jugoslavenskog ratita, omoguilo je vladi NDH da
proiri svoj teritorij na Jadran. U ustakim vrhovima oivjelo je uvjerenje da vie nema
zapreke pripojenju svih onih hrvatskih krajeva, koji su se nalazili u sklopu Italije: Dalmacije, Hrvatskog primorja, Istre. Ustaka propaganda dobila je novu mogunost za
svraanje panje ire javnosti s krize ustakog reima i cjelokupnog okupacionog sistema na podruju NDH.
No, kapitulacija Italije osjetno je poremetila ionako nestabilan vojno-politiki poloaj. Bez obzira na stvarnu snagu Talijana uoi kapitulacije u zaposjednutim podrujima, nagli prestanak njihove vojnike i politike vlasti ipak je stvorio velike tekoe,
kako Nijemcima tako i postojeim vojnim snagama NDH. Prema ocjenama vojnih vrhova NDH, a na osnovu njih je zauziman i slubeni politiki stav, kapitulacija Italije, tj. slom
talijanske vojske, bio je glavni uzrok naglom irenju NOP-a na podruju Dalmacije i itavog obalnog pojasa. Posebno se isticala injenica da su jedinice NOVJ, vrlo aktivne u
tim danima, zaposjele niz gradova i uporita, te dole u posjed znatnih koliina talijanskog oruja i drugog ratnog materijala. Zakljuak: nastalo stanje jo vie oteava borbu
sa snagama NOP-a 181
Meutim, ustaki vrhovi su, ba s kapitulacijom Italije raunali na moralno-politiki presti koji e zadobiti u stanovnitvu spomenutih podruja, a i vjerovali su da e sigurno zadati udarce narodnooslobodilakom pokretu. NDH je upregla sve svoje vanije
faktore u vrlo iroku propagandu i diplomatsku akciju, a pod parolom konanog osloboenja hrvatskih zemalja i ujedinjenja itavog hrvatskog naroda. T a j e akcija trebalo da bude subliminirana u Pavelievu proglasu hrvatskom narodu, 9. rujna 1943, o
ukljuenju u NDH otciepljenih hrvatskih zemalja na Jadranu. Simptomatina je Pavelieva ocjena politike Italije prema NDH, koja je bila u potpunoj suprotnosti njegovu
dotadanjem dranju. Izrazi saveznitva, podanitva i vjernosti, koji su stalno bili upuivani Mussoliniju i faistikoj Italiji, najednom su zamijenjeni ocjenom da su Talijani
pripojenjem i okupacijom hrvatskih krajeva izvrili nasilje, jer je time velik dio hrvat178
W. Hubatsch, Hitlers Weisungen f r die K r i e g f h r u n g 1939-1945, F r a n k f u r t am Mein
1962, 22.
179
VII, NAV-N-T-314, 554/174, dopis u p u e n Glaisu, 1. VIII 1943.
180
Oslobodilaki rat n a r o d a Jugoslavije, n. dj., I, 533-534.
181
IHRPH, Redovito izvjee br. 5 o stanju i d o g o a j i m a na p o d r u j u NDH k o n c e m listopada
1943, neregist.
ske jadranske obale bio otrgnut od tiela Hrvatske.' 82 U skladu s tim, ustako je vodstvo
smatralo potrebnim da javno opravda dotadanju protalijansku orijentaciju i sadanje
revidiranje nekih osnovnih stavova. Glavni zaokret se ini u tumaenju Rimskih ugovora, jer im se oduzima epitet uspjenog koraka u vanjskoj politici NDH, iji je skrajnji
cilj bila uspostava personalne unije Italije i NDH. Paveli je u tzv. Dravnopravnoj izjavi
o razrjeenju rimskih ugovora, koju je dao 10. rujna 1943, teite optube protiv talijanske vlade temeljio na tome da ona sa svoje strane nije izvrila nijednu obavezu iz ugovora, pa prema tome, oni nisu nikada ni stupili u ivot. Ne mogavi, meutim, mimoii
injenicu da je on Rimske ugovore ipak potpisao s Italijom, ovaj put je naglaavao da
su oni bili sklopljeni uz izriitu napomenu o lanstvu ugovarajuih stranaka u novom
europskom poredku, pa oni gube na svom znaenju time to se Italija izdvojila od dosadanjih saveznika.
Istodobno sa spomenutim proglasom, koji je dao preko radija u noi 9/10. rujna,
Paveli je izjavio kako mu je i Hitler iste veeri dao do znanja da priznaje za NDH granice u kojima su ukljuene odciepljene hrvatske zemlje na Jadranu. 1 8 3 Svakako je takva podrka davala impuls daljnjoj akciji, iako je Nijemcima itavo to pitanje bilo samo
sastavni dio njihova vojnikog plana za to bri prodor i osvajanje jadranske obale. Tako
je i Glaise u svojoj izjavi preko radija, koju je dao odmah poslije Pavelia, teite postavio
na apel to ga njemaka vojna sila upuuje oruanim snagama NDH, da zajedno s njom
izvjese zastave Hrvatske ne samo u Senju i Dubrovniku, nego i na Rijeci, Suaku, u
Zadru, ibeniku i Splitu. 184
Naredni dani bili su puni vijesti o razoruavanju talijanske vojske i sve gromoglasnije antitalijanske propagande. Ustaka je tampa nastavila kritiku faistike Italije, a s
druge strane, veliala je Hitlerov politiki realizam i odlunost. U uvodniku pod karakteristinim naslovom: Slom 'Rimskog carstva' - Zavreno zadnje razdoblje tisugodinje borbe romanskog i hrvatskog elementa na Jadranu - Novi vidici hrvatske politike, Spremnost je 12. rujna 1943. tumaila kapitulaciju Italije kao znaajan vojniki i
politiki dogaaj, ali koji nita ne moe znaiti za konaan ishod rata. Podvailo se da
Njemaka glavni, evropski front apsolutno i sigurno kontrolira, dok iskrcavanje na Siciliji i kapitulacija Italije, na njega ne mogu utjecati. Uvodnik je pripisivao znaajnu zaslugu Hitleru za vraanje nepravedno nam otuenih naih krajeva, a podvlaio je da
je osnovni cilj ustake politike koncentracija svih politikih snaga u NDH oko ustake
vlade, poto je to jedina vlada u kojoj su Hrvati, pa jedina i moe da ih predstavlja i time
dobije meunarodno priznanje. U takvoj tezi ve se jasno nazirala osnovna tendencija
neto kasnije pokrenute ustake propagande oko spasavanja NDH. Govor to ga je
preko radio Zagreba 19. rujna 1943. odrao ef ustake propagande Matija Kovai, bio
je i slubenog karaktera. Kovai je usmjerio glavnu optubu protiv talijanskih vojnih
zapovjednika, kojima je osnovni cilj bio da unite NDH. On je posebno ukazao na zajedniku djelatnost talijanskih komandanata i MVAC, ija su posljedica bila mnogobrojna
ubojstva i pljake u raznim podrujima NDH. Time je istodobno pokuavao da izuzme
Mussolinija iz takve aktivnosti. 185 Kovai je nadalje, posvetio posebnu panju Paveli-
182
F. Jeli-Buti, Ustaka Nezavisna Drava Hrvatska u d r u g o j polovici 1943. godine, n. dj., 301.
Ustaa, 10. IX 1943.
184
Hrvatski narod, 11. IX 1943. I s t o d o b n o je d o m o b r a n s k i general Fridrih Navratil u svojstvu
ministra oruanih snaga NDH, proitao p r e k o radija Pavelievu zapovjed o r u a n i m s n a g a m a NDH
da se pridrue n j e m a k o j vojsci u ofenzivi p r e m a j a d r a n s k o j obali. (Ustaa, 10. IX 1943).
186
Mussolinija su 12. r u j n a 1943, oslobodili n j e m a k i p a d o b r a n c i iz konfinacije u j e d n o m plan i n s k o m mjestu u Abruzzima, pa je to utjecalo i na p r o m j e n u u ustakoj p r o p a g a n d i protiv Italije
nakon n j e n e kapitulacije.
183
sprovoenja zamiljene politike NDH bio je NOP, ije su snage, unato steenim njemakim pozicijama, vrsto drale glavninu podruja (zalee, otoci i dijelovi izmeu veih mjesta). Ustaama je naroito bilo stalo da to uspjenije uspostave vlast u Splitu,
a 27. rujnu, danu kad su Nijemci zauzeli taj grad, ustaka je propaganda davala izuzetno
znaenje. 19 ' U Split je s Nijemcima doao i sam E. Bulat, koji je imenovao naelnika opine. 192 Kakvo je, meutim, bilo stvarno stanje u Splitu, najbolje potvruju Nardellijevi
brzojavi, u kojima se ali vladi NDH, da je Split, otkad je u njemu uspostavljena ustaka
vlast, ostao sasvim odsjeen od Hrvatske.' 9 3 U Zadru je potpuno propao pokuaj ustaa za uspostavom vlasti, koji je uslijedio odmah poslije Pavelieva proglasa. Njemaki
je zapovjednik tvrdio d a j e Zadar talijanski grad, pa je uskoro zatraio da se iz njega udalje i svi slubeni predstavnici NDH, te da se ukine generalni konzulat NDH i svede na
rang povjerenitva NDH.' 94 U ibeniku, Skradinu, Kistanjama i Kninu, ustae su uspjeli da samo privremeno uspostave povjerenike. 195 NDH je pokazala interes i za Boku,
ali su ondje Nijemci, uspostavili svoju vlast, oslanjajui se na dotadanji opinski aparat. 196
Ustae su ubrzo morali priznati d a j e politika situacija u Dalmaciji nepovoljna provoenju njihove politike. Obavjetajna sluba Ravnateljstva za osloboene krajeve sa
sjeditem u Splitu, izvjetavala, sredinom studenog 1943, meu ostalim: Zbog iznimnih
prilika, u Dalmaciji je sada nepogodno tlo za direktno razvijanje ustakog pokreta. Naalost neprijateljska promiba uspjela je politiki zatrovati ogromnu veinu puanstva
i probuditi u njemu mrnju protiv ustatva i ustakog pokreta. U vezi s tim se konstatira
da ustae i ne pokuavaju stvarati svoje organizacije na tom podruju, jer je to nemogue.' 97 Jo je alarmantniji izvjetaj Zapovjednitva este orunike pukovnije NDH,
29. rujna 1943, u kojem se govori o politikoj situaciji u Dalmaciji.' 98 Stanje u Dalmatinskoj Hrvatskoj, a posebno na podrujima u kojima dominiraju partizani, sasvim je
slabo. Dobar dio puanstva sa tog podruja odmetnuo se, a oni pak koji su ostali kod
domova pomau odmetnike. Prijanji razlozi za stupanje u redove partizana bili su protuzakoniti i nesavezniki postupci talijanskih vojnih vlasti koje su nanijele mnogo zla na
podrujima gdje su se nalazile. No, kako su Talijani sada ostranjeni i nemaju nikakve
vlasti u svojim rukama, ovi su razlozi otpali, ali se stanje nije niukoliko izmijenilo na bolje. Nijedan od onih koji su se odmetnuli nije se vratio na temelju proglasa poglavnika
od 10. rujna, nego partizani sada sa ostacima talijanskih vojnika i zajednikim silama
dalje haraju.
Jo su manje rezultate ustae ostvarili u uspostavi vlasti u Hrvatskom primorju i
Istri. Komuniciranje iz Zagreba s mjestima na podrujima, koja su Nijemci zauzeli (u prvom redu Rijeka), bilo je jako oteano zbog velikog osloboenog teritorija,' 9 9 a osim
191
U t o m p o v o d u B u d a k je p r e k o radio-Zagreba o d r a o p o s e b a n govor, 28. IX 1943, koji je bio
karakteristian po isticanju saveznitva NDH i Treeg Reicha, (Nova Hrvatska, 29. IX 1943).
192
Nova Hrvatska, 3 i 9. X 1943.
' 9 3 AH, Fond S a b o r a NDH, Preds. spisi, brzojavi od 2. i 16. XI 1943, neregis.
194
IHRPH, MF 3, sn 196-202, elaborat: Dogaaji u Zadru n a k o n kapitulacije Italije, 8. r u j n a
1943.
195
IHRPH, Fond NDH, Preds. vlade NDH, 28. IX 1943, dopis u p u e n Nardelliju, neregis.
196
IHRPH, Fond NDH, izvj. stoera D u b r a v a od 26. IX 1943, neregis.
' 9 7 IHRPH, Fond NDH, kut. 8, izvj. od 17. XI 1943.
198
Tekst d o k u m e n t a donosi D. Gizdi, Dalmacija 1943, Zagreb 1962, 620.
199
Veza Zagreba s Rijekom mogla se t a d a odravati jedino p r e k o Trsta; tu su komunikaciju
p r e k o Slovenije osiguravali Nijemci. P r e m a svjedoenju s a m o g Turine, partizani su imali u svojim
r u k a m a gotovo itavo p o d r u j e od Duge Rese do mora. (IHRPH, F o n d ZAVNOH-a, spis: Referat
d r a Zidovca o Istri i P r i m o r j u ustakoj Vladi).
toga, njemaka vojna uprava uope nije davala oekivanu podrku, poto su Nijemci,
inae, imali drugu koncepciju oko ureenja tog okupacionog podruja. Zbog svega toga,
pokuaji ustaa tek su dobili oblik izvjesne inicijative. Tako je njemaki zapovjednik u
Rijeci odbio inicijativu D. Sinia, - koji se ondje naao kao dotadanji predstavnik NDH
kod Druge talijanske armije - da se formalno uspostave neke ustanove NDH u Suaku,
Rijeci, i dijelu Istre. Naprotiv, u to vrijeme nije dolo ni do kakve bitnije promjene prema
talijanskoj upravi, pa rijeki autonomai poinju otvoreno istupati. Isto je tako bila sprijeena i akcija, koju je zatim, sredinom listopada 1943, poduzeo 0. Turina u svojstvu novoimenovanog glavara graanske uprave za to podruje. Nijemci su u Trstu zaustavili
transport od oko 450 ljudi, upuen iz Zagreba da organizira upravu NDH. Njemako zapovjednitvo se nije sloilo ni s pokuajima ustaa da transport produi prema Rijeci,
ili da se bar neko vrijeme zadri u Trstu, iako je vlada NDH poduzela korake preko svog
poslanstva u Berlinu, a dobila je i podrku Kaschea da joj se izie u susret. 200 Vlada
NDH tek je tada doznala da se situacija na tom podruju temeljito izmijenila. Na osnovu
Hitlerove zapovijedi, poetkom listopada 1943, spomenuto je podruje ulo u sastav novoosnovanog njemakog operativnog podruja pod imenom Adriatisches Kstenland
(Jadransko primorje). 201 Za vrhovnog povjerenika tog podruja, Hitler je imenovao
gauleitera Friedricha Rainera. Po svom dolasku u Rijeku, sredinom listopada 1943, Rainer je izjavio da podruje, koje je Italija anektirala Rimskim ugovorima, nee biti do kraja rata uklopljeno u granice NDH, s razloga, to Njemaka eli imati na ovom za nju
vanom podruju takav upravni sistem koji odgovara ratnim potrebama njemake vojske. Rainer je odmah zatim preuzeo svu upravnu vlast na podruju Suaka, Bakra,
Krka, Istre i kotara abar i Kastav. 202 Time je NDH bila dovedena pred svren in u vezi
s pokuajima oko uspostave vlasti u okupiranim podrujima Hrvatskog primorja
i Istre. 203
Svakako je opasnost s kojom se na taj nain vlada NDH najneposrednije suoila jer se oekivani uspjeh oko pripojenja anektiranih krajeva pretvorio u stvari u teak poraz - utjecala na pojedine krugove da se pokua intervenirati u Berlinu. Meutim, ne
samo da Nijemci nisu pokazivali vie sluha za to, nego je itavo pitanje bilo jo vie zakomplicirano i za NDH oteano zbog uspostavljanja Talijanske socijalne republike (Republica Sociale Italiana), koju je Mussolini, s podrkom Hitlera, osnovao krajem rujna
1943. god. Dok su Nijemci taktiki odgovarali na albe NDH zbog spreavanja uspostave
uprave u spomenutim podrujima, opravdavajui se d a j e to samo privremeno, s novoosnovanom Mussolinijevom faistikom vladom dolo je do otvorenijeg sukoba. NDH
se nadala da e nova faistika vlada, kao protuuslugu za priznanje prihvatiti ponitenje
Rimskih ugovora, to bi se u skrajnjoj konzekvenci ipak moglo ocijeniti kao znaajan
200
IHRPH, Fond NDH, kut. 237, Izvjee glavara g r a a n s k e u p r a v e u Suaku-Rieci za razdoblje
do 31. listopada 1943.
201
U operativno p o d r u j e Adriatisches Kstenland ulazile su d o t a d a n j e talijanske provincije
Trst, Gorica, Istra, K v a r n e r i Udine, te u Sloveniji N o t r a n j s k a i Dolenjska (Ljubljanska provincija)
i p o d r u j a koja su u Hrvatskoj Talijani anektirali 1941. godine. O t o m o p e r a t i v n o m p o d r u j u usp.
K. Stuhlpfarrer, Die Operationszonen Alpenvorland u n d Adriatisches Kstenland 19431945,
Be 1969.
202
Kao u bilj. 200. Usp. i T. Ferenc, Kapitulacija Italije in n a r o d n o o s v o b o d i l n a b o r b a v Sloveniji
jeseni 1943, M a r i b o r 1967, 365.
203
Nijemci su p r e m a NDH napravili jedini u s t u p a k d o p u t e n j e m da se u okviru Rijeke provincije osnuje Upravno povjerenitvo Suak-Krk, koje je obuhvaalo k o t a r e Suak, Kastav, a b a r
i Krk. Za u p r a v n o g povjerenika, s i s t o d o b n o m f u n k c i j o m p o t p r e f e k t a Rijeke provincije, postavljen
je Fran Spehar. Meutim, djelovanje ovog povjerenitva osjealo se jedino u t o m e to je u administraciji talijanski jezik bio zamijenjen hrvatskim. (T. Ferenc, Kapitulacija Italije, n. dj., 366, i V. Anti, Prilog historiji politike b o r b e za Istru od 1943. do 1945, Istarski mozaik, 1/1966, 1-10).
uspjeh. Meutim, do toga nije dolo jer je talijanska reakcija bila sasvim suprotna. 2 0 4
Svakako su Nijemci i tu imali presudnu ulogu, jer je Mussolini, bez obzira na svoj tadanji poloaj i neznatan utjecaj, i dalje uivao vidljivu Hitlerovu naklonost. Vlada NDH
doivjela je jo jedan neuspjeh.
Preostalo je jedino jo da NDH ustraje na svojoj propagandi o hrvatstvu Dalmacije,
Hrvatskog primorja i Istre, kao bitnom argumentu o svom pravu na pripojenje tih zemalja, pa se pokuavalo razviti to veu izdavaku djelatnost, u koju bi se ukljuili i znanstveni radnici, u prvom redu historiari i geografi. Objavljenje niz zasebnih edicija i vei
broj manjih priloga u tampi i ostaloj periodici. Mnogi od njih svojim sadrajem ne pokazuju nikakvu posebnu proustaku tendenciju, nego se temelje na analizi odreene dokumentacije bez aktualnog politikog stava. Ipak su, s obzirom na inicijativu kojom su
potaknuti, nosili peat momenta u kojem su nastali. Posebna je uloga bila namijenjena
izrazitoj politikoj propagandi, s ciljem da neposrednije pridonosi spomenutoj ustakoj
akciji. Tako je npr. A. Ciliga preko Spremnosti apelirao na Istrane u NDH, posebno u Zagrebu, prvenstveno na intelektualce, da se to spremnije ukljue u propagandu za uspostavu i jaanje ustakih politikih i kulturnih pozicija u Istri. 205 Takoer se pokualo
pokrenuti i odreenu akciju u inozemstvu. 206
Ubrzo se pokazalo da ni ta ustaka propaganda, unato irini i intenzitetu, nije imala nikakva vidljivijeg odjeka. Razvoj dogaaja iao je u sasvim drugom pravcu nego to
su to ustae oekivali. U stanovnitvu Dalmacije, Hrvatskog primorja, Istre nije dolo do
onog oduevljenja kojem su se oni nadali. Naprotiv, to se oduevljenje izrazito manifestiralo prema narodnooslobodilakom pokretu. Upravo je ta injenica najjasnije potvrdila d a j e NOP u tim podrujima osnovni moralno-politiki faktor, to se konkretno ogledalo u ubrzanom irenju njegove politike osnovice.
Prema tome, pravi izraz razvoja dogaaja bili su proglasi o sjedinjenju otuenih krajeva matici zemlji Hrvatskoj, to su ih objavili rukovodei organi narodnooslobodilakog pokreta u Hrvatskoj. U proglasu, to ga je Istranima uputio Okruni Narodnooslobodilaki odbor za Istru, 13. rujna 1943. polazi se od injenice d a j e Istra hrvatska
zemlja i da e hrvatska ostati te da se prikljuuje matici zemlji i proglauje ujedinjenje
sa ostalom naom hrvatskom braom. Tjedan dana kasnije, Zemaljsko antifaistiko
vijee narodnog osloboenje Hrvatske donijelo je Odluku o prikljuenju Istre, Rijeke,
Zadra i ostalih okupiranih krajeva Hrvatskoj. Upuujui taj proglas hrvatskom narodu,
ZAVNOH polazi od konstatacije da je narod Istre, Hrv. primorja, Dalmacije i svih jadranskih otoka u zajednici s junakom Narodno-oslobodilakom vojskom Hrvatske oslobodio (je) svoje krajeve ispod jarma talijanskih tlaitelja, te d a j e u tim krajevima uspostavljena narodna vlast, koju na narod priznaje. Pozivajui se na te injenice i na
naelo o samoodreenju naroda to su ga proklanirale velike saveznike sile, ZAVNOH
je proglasio nitetnim sve ugovore, paktove i konvencije, koje su s Italijom sklopile pri204
B u d a k je u svojstvu ministra vanjskih poslova n a r e d i o k r a j e m listopada 1943. poslanstvu
NDH u Berlinu, da v e r b a l n o m n o t o m obavijesti poslanika talijanske r e p u b l i k a n s k e faistike vlade
o ponitenju Rimskih ugovora sa s t r a n e NDH. (VII, Fond NDH, kut. 257, br. reg. 49/5-2, brzojav od
28. X 1943). Poslanstvo NDH u Berlinu obavijestilo je MVP NDH 21. XI da talijanska faistika vlada
primljenu notu dri neprihvatljivom, te je o d l u n o odbija. (Diplomatski arhiv DSIP-a Fond MVP
NDH, 1058/43). Rezultat tog s u k o b a bilo je smjenjivanje B u d a k a s poloaja ministra vanjskih poslova i njegovo umirovljenje.
205
18 - USTAE I NDH
273
je rata razne veliko srpske vlade a zatim izdajnik hrvatskog naroda Paveli o predaji
navedenih hrvatskih krajeva. Oni se odlukom ZAVNOH-a sjedinjuju s maticom zemljom
Hrvatskom a preko nje s novom Jugoslavijom za koju se nai narodi bore. T u j e odluku jednoglasno potvrdio AVNOJ na svom drugom zasjedanju u Jajcu, studenog
1943. god. 207
Nijemci su otvoreno, zbog takvog razvoja situacije, sve vie davali do znanja da je
teret borbe brotiv NOP-a na podruju NDH potpuno pao na njih. Liithers je poetkom
listopada 1943, isticao da se politika situacija jo vie zaotrila ne samo politikim i
vojnim poloajem u Italiji i Sovjetskom Savezu, nego i porastom partizanske aktivnosti
u zemlji. Prema njemu, itav se teritorij, s izuzetkom veih gradova smatra partizanskim. to se tie utjecaja vlade NDH, on istie d a j e ona izgubila svaku podrku ne samo
pravoslavnog i muslimanskog, nego i vlastitog hrvatskog stanovnitva, tako da dravna vlast i dravni autoritet ne postoje vie. Istodobno, on upozorava na opasnost da
komunistiki ustaniki pokret definitivno preuzme vlast u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj
i stvori jugoslavensku sovjetsku-republiku. 208
Nijemcima se kao osnovno pitanje postavljala mogunost angairanja to veih vojnih snaga na jugoslavenskom ratitu, a osobito na teritoriju NDH. Bili su potpuno svjesni neugodne injenice ne samo da su njihove vlastite snage nedovoljne nego da u oruanim snagama NDH ne mogu traiti nikakav ozbiljniji oslonac. Prema ocjeni generala
Weichsa, novog zapovjednika Jugoistoka, poetkom studenog 1943, s oruanim snagama NDH ne moe se vie raunati, jer se one sve vie i vie raspadaju. On naglaava
da se taj proces ne moe vie zadrati poduzimanjem nekih mjera na planu organizacije i obuke, a s druge strane, hrvatski vojnici vie ne vjeruju u hrvatsku dravu. 209
To nezadovoljstvo Nijemaca, a ranije i Talijana, s efikasnou oruanih snaga NDH,
a naroito domobranstva, njihove glavnine, osobito se zaotrilo od poetka 1943, kada
je trebalo da se jae vojno angairaju protiv NOVJ. Njemaka komanda za Jugoistok zahtijevala je poetkom veljae 1943. da osvojeno podruje juno od demarkacione linije
ponovno zaposjednu talijanske trupe, jer kad bi i bilo raspoloivih hrvatskih trupa za
ovaj zadatak one ne bi mogle dovoljno garantovati red i mir u ovoj zoni, uzevi u obzir
dosadanja iskustva. 210 Bio je to siguran dokaz vrlo ozbiljne krize domobranstva koju
su obiljeavala neodazivanja na regrutaciju, sve masovnije dezertiranje, predaja ljudstva
i oruja jedinicama NOVJ i demoralizacija. Poetkom oujka 1943, vlada NDH je posebnom tajnom okrunicom zabranila iz politiko-propagandnih razloga daljnje objavljivanje potraga za vojnim bjeguncima u Narodnim novinama.211 Povjerenik NDH kod
Druge talijanske armije ali se u oujku 1943. da u obalnom pojasu mladii odlaze u partizane, a tamonja vlast NDH nema dovoljno snage prisilno regrutirati vojne obveznike. 212 Poetkom kolovoza Liithers se ali da su se domobranske jedinice vrlo slabo iskazale osiguravajui eljeznike pruge i da lako predaju oruje partizanima. On prijeti
kaznama domobranskim oficirima, koji budu zatajili u borbi protiv NOVJ. 213 Neto kasnije Liithers ukazuje na veliku nezainteresiranost domobrana za vojnu obuku i na njihovu podlonost propagandi NOP-a 214 Pojave dezertiranja i predaje domobrana i ita207 Prikljuenje Istre Federalnoj Dravi H r v a t s k o j u D e m o k r a t s k o j Federativnoj Jugoslaviji
1943-1968, Rijeka 1968, 190, 192, 230-232.
208
Citirano p r e m a S. Odi, Vojnopolitiki poloaj o k u p a t o r a i kvislinga i njihovih saradnika
k r a j e m 1943. godine, Prilozi, Sarajevo 1968, br. 4, 268-269.
209
Isto, 269-270.
2,0
Zbornik d o k u m e n a t a NOR-a, V/12, 374-375, izv. Lohra 3. II 1943.
2
" IHRPH, Fond NDH, kut. 99, okrunica od 9. III 1943.
212
IHRPH, Fond NDH, kut. 178, dopis D. Sinia od 15. III 1943.
213
VII, NAV-N-T-314, 558/1230-1, izvjetaj od 4. VIII 1943.
214
VII, NAV-N-T-314, 558/1135-9.
vih jedinica NOVJ-u, postale su sve ee. Pri tome treba posebno istai d a j e i djelatnost
komunista u redovima domobranstva bila sve organiziranija i efikasnija. Zbog toga je
i ustaka policija posebno pojaala kontrolu preko mree svojih agenata, pa su uestala
hapenja simpatizera NOP-a u domobranstvu, i oni su bili izvoeni pred ratne sudove. 216 Partijska organizacija u Zagrebu uspjela je doprijeti posebnim vezama i do najviih ustanova domobranstva. 2 1 6
Posebno su u javnosti odjeknule predaje itavih domobranskih jedinica snagama
NOVJ, prilikom napada i oslobaanja pojedinih mjesta, gdje su se nalazili jai garnizoni
NDH. Tako je, poetkom srpnja 1943. Topniki domobranski sklop iz Varadina preao
na stranu NOVJ. U javnom pozivu, to su ga oficiri te jedinice uputili vojnicima, doasnicima i asnicima hrvatskog domobranstva i hrvatskom narodu!, navode se razlozi
koji su doveli do takvog ina. Osuujui Pavelievu vladavinu, u proglasu se istie da
je bilo od poetka nae duboko uvjerenje da ni jedan estit ovjek, koji voli slobodu,
koji potuje demokratska naela, te ima osjeaja za socijalnu pravdu, pogotovo ako je
isti Hrvat-Slaven, ne moe biti na strani reakcionera Hitlera, Pavelia i drugih. Zbog
toga se u pogledu pitanja s kime suraivati? nametao jasan odgovor: samo sa Narodnooslobodilakim pokretom koji si je postavio kao prvi zadatak, istjerati okupatore i njihove izdajnike sluge iz porobljene domovine ( . . . ) . Nadalje, potpisani zapovjednici
spomenute jedinice, obraaju se pozivom svim domobranskim oficirima, podoficirima
i vojnicima da slijede njihov primjer, jer e na taj nain ubrzati osloboenje svoje domovine od okupatora i njegovih zloinakih slugu, kao i sam zavretak rata. 217 Krajem
srpnja 1943. u Gradacu se, kad su grad oslobodile jedinice NOVJ, predala gotovo itava
domobranska satnija, u kojoj je inae postojala veza s NOP-om preko pojedinih lanova
KP. 218 Komentirajui predaju domobrana, njemaki general Rendulic je poetkom rujna 1943. isticao da se zbog toga dnevno pogorava poloaj u NDH, pa iznosi podatak
da je samo u kratkom razdoblju od 26. kolovoza do 3. rujna, u NOVJ prebjeglo 1.650 domobrana i podoficira te 9 oficira. 219
Osobito su teko ustako vodstvo i njemaka komanda bili pogoeni predajom itavog domobranskog garnizona u Tuzli, prilikom njenog osloboenja, potkraj rujna
1943; tada je u NOVJ prelo oko 2.200 vojnika i 74 domobranska oficira. Poetkom listopada 1943. i oni su izdali proglas pozivajui domobrane da pristupaju NOP-u. 220 Prema izvjetaju MUP-a, krajem studenog 1943, o vojno-politikoj situaciji u istonoj Bosni,
podvlai se da su partizani za vrijeme svog boravka u osloboenoj Tuzli, uspjeli zbrisati
svaki osjeaj dunosti i potovanja prema NDH. Spominje se i gledite njemakih vojnih vlasti o toj situaciji: one su otvoreno izjavile da u hrvatsko domobranstvo nemaju
216
Opirnije o t o m e usp. M. Coli, Simpatizeri NOP-a u d o m o b r a n s t v u NDH u Zagrebu, n. dj.,
272 i d. U j e d n o m izvjetaju ustake policije iz s t u d e n o g 1943. govori se i ovo o situaciji u d o m o branstvu: Partizanstvo u naoj domovini je zauzelo velikog maha. Ima m n o g o ljudi u redovima naih oruanih snaga koji p o m a u rad ovih odmetnika. Jedni svestrano vre neprijateljsku p r o m i b u
i p r o n o s e a l a r m a n t n e glasine m e u nae vojnike, te tako slabe moral, stegu i volju za b o r b u . Dragi
opet, odravaju vezu sa partizanima, o p s k r b l j u j u ih orujem i streljivom iz naih vojnih skladita,
ili pak u sluaju b o r b e p r e d a j u svoje jedinice partizanima. (Isto, 282-283).
216
Isto, 284.
Vjesnik Jedinstvene narodno-oslobodilake f r o n t e Hrvatske 1941-1945, i z b o r - t o m I, Zagreb 1970, 570-571, (Vjesnik, 21. VIII 1943). Usp. i S. Ivi-Mali, Akcija u Jalkovcu, etrdeset godina,
n. dj., VI, 395-398.
218
Istona Bosna u NOB-u 1941-1945, n. dj., knj. II, sjeanje E. Came, 79.
2,9
VII, NAV-N-T-313, F-189/7448689-90 i 92, izvod iz dnevnika Druge tenkovske armije, 1. i 3.
IX 1943.
220
Kao u bilj. 218, sjeanje M. Zekia, 96 i d., i A. Sarajlia, 137 i d.
217
uope nikakvog povjerenja i da je to vojska, koja slubeno izvruje predaju oruja partizanima. 221 Sline se ocjene daju i u vezi sa stanjem u nekim drugim domobranskim
garnizonima. 222
Proces duboke krize domobranstva NDH treba sagledavati u sklopu opeg razvoja
politike situacije u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Politika osnovica NOP-a, sve se
jae i bre irila, meu ostalim, i zbog pristupanja sve veeg broja hrvatskog seljatva
u redove NOVJ, dakle, onih masa iz kojih je trebalo da se regrutira i glavnina domobranstva. Ocjenjujui tu krizu domobranstva Vjesnik Jedinstvene Narodno-oslobodilake fronte Hrvatske, pisao je: Domobranski su vojnici uvijek bili nepouzdani Paveliu
i njegovim gospodarima. U borbama s partizanima oni su se predavali, bjeali svojim kuama i pojedinano ili u manjim grupama prelazili na stranu boraca za slobodu. Ali danas, kad se oruani narodni ustanak sve vie iri na hrvatska sela i gradove, kad se u
redove Narodno-oslobodilake Fronte ukljuuje sve vei broj pravih hrvatskih rodoljuba, seljaka, radnika, graana i narodne inteligencije, kad na na osloboeni teritorij dolaze da pomognu nau borbu svi poteni pristae i prvaci HSS-a, danas kriza domobranstva postaje jo dublja, i znaajnija i sudbonosnija. Nisu to vie samo sluajni pojedinci, to iz domobranskih kasarna ili s poloaja od vremena na vrijeme prelaze na
stranu NOV! Ne, u redovima domobrana poeo je strujati onaj duh, koji je zahvatio hrvatska sela i gradove, duh istinskog hrvatskog rodoljublja. Na stranu NOV i partizana
prelaze danas organizirano i disciplinirano, sve ee i vee formacije domobranskih
vojnika i asnika. Oni nam dolaze s orujem, s pukama, s mitraljezima, s topovima. 223
Dakako da se takva ocjena domobranstva NDH ne moe razumijevati kao generalizacija. Njome se u prvom redu teilo ukazati d a j e domobranstvo po svom sastavu bilo
vrlo heterogena struktura, koja je, pod utjecajem razvoja dogaaja i razliitih procesa
ispoljavala i razliite tendencije. I dalje ostaje neosporna injenica d a j e domobranstvo
osnovano i organizirano kao osnovna vojna snaga NDH i da je to ostalo sve do njena sloma. U pojedinim vojnim operacijama, koje je NDH poduzimala sama ili u sklopu napora
okupacionih sila, ba je domobranstvo bilo glavnina njena udjela, dakle, branilac ustakog reima. S obzirom na svoju strukturu, domobranstvo je bilo onaj organizam koji je
ipak ispoljavao najvidljiviju krizu, a kroz tu se krizu jasno manifestirao i stupanj utjecaja
ustakog reima. Usprkos osipanju, ono e brojano i dalje initi znatnu formaciju, iako
e mu efikasnost biti dijametralno suprotna brojanoj veliini. 224
Prema raspoloivim podacima domobranstvo, je u listopadu 1943. brojalo oko
150.000 ljudi. 225 Do tada je bila zavrena reorganizacija oruanih snaga NDH, koja se pr221
venstveno sprovodila na zahtjev Nijemaca. Prema njoj su uglavnom dotadanje pjeadijske divizije reorganizirane u brdske i lovake brigade, okupljene u tri korpusa. U isto
vrijeme poveavala se Ustaka vojnica, koja je u jesen 1943, prema postojeim podacima, brojala oko 45.000 ustaa. 226 Svakako je i to odavalo nezadovoljstvo sa stanjem u domobranstvu. U sklopu te reorganizacije, Paveli je popunio i mjesto ministra oruanih
snaga, koje je ostalo upranjeno odlaskom S. Kvaternika. Postavljanje na to mjesto generala Fridriha Navratila, poetkom rujna 1943, bilo je na liniji sprovoenja odreenih
personalnih promjena u vladi NDH, s ciljem da se dovedu politiki neutralnije osobe. 227
Bili su to bar donekle prvi znaci izlaenja u susret njemakim zahtjevima za stvaranjem
vlade, koja po svom sastavu ne bi bila izrazito ustaka. No, poduzete personalne promjene, one koje e slijediti, kao i niz kombinacija u vezi s tim, ipak su bile sasvim sporednog znaenja i nisu bitnije utjecale ni na sastav ni na politiku vlade NDH. Te je korake ustako vodstvo na elu s Paveliem poduzimalo u prvom redu iz bojazni da se ne
realizira tenja njemakih vojnih komandanata o potrebi uvoenja totalne vojne uprave
u NDH, koja bi njeno podruje tretirala u pravom smislu rijei kao okupaciono. Takve
su tenje vidljivo dole do izraaja u spomenutim ocjenama Lthersa i Weichsa. Prema
Lthersu, da bi se otklonila opasnost za Njemaku i Evropu, koja se ne moe dovoljno
ozbiljno sagledati, neophodno je potrebno najhitnije preuzimanje izvrne vlasti i sprovoenje temeljitih reformi na politikom, upravnom i privrednom polju. Po svoj prilici
zbog tih je zahtjeva, njemaka Vrhovna komanda traila miljenje komandanta Jugoistoka i Glaisea, postavljajui pitanje hoe li se i dalje ulagati napori u jaanje vojnih snaga
NDH ili treba da se uvede izvanredno vojno stanje na itavom njenom teritoriju. Prema
ocjeni Glaisea, uvoenje takvog izvanrednog stanja ne bi bilo povoljno, ali je on istodobno izraavao miljenje da se NDH stavi pod njemako starateljstvo, te da se u tom pogledu imenuje opunomoenik Reicha za Hrvatsku. On je to vezao s potrebom povlaenja Pavelia. 228 Meutim, Hitler nije dao pristanak za realizaciju tih koncepcija njemakih vojnih krugova u NDH. 229
226
228
Krajem ljeta 1943. kulminiralo je nezadovoljstvo njemakih vojnih faktora s Paveliem i ustakim vodstvom, a usporedo s tim oivjela je i ideja o ukljuivanju HSS-a u
voenje politike NDH. Zapravo, t a j e ideja bila prisutna ve od jeseni 1942, kada su njemaki vojni predstavnici ukazivali na nju u sklopu svojih prijedloga prevladavanja teke
vojne i politike krize u kojoj se NDH nalazila. 230
Kod razmatranja ovog pitanja treba poi od injenice da su i u dranju glavnih osoba iz biveg rukovodstva HSS-a, koje su ostale u zemlji, nastupile vidljive promjene. Na
to su prvenstveno utjecala dva faktora: 1. Razvoj situacije na svjetskim ratitima u korist
Saveznika, te u vezi s tim dranje jugoslavenske emigrantske vlade i predstavnika HSS-a
u njoj; 2. Konstantni rast NOP-a u Jugoslaviji, koji se na podruju Hrvatske posebno odraava u sve veem irenju svoje politike osnovice u hrvatskom puanstvu, to je izazvalo naglo osipanje i suavanje one politike osnovice na koju je najozbiljnije raunalo
vodstvo HSS-a. To je vodstvo HSS-a ponukalo da se sve vie zanima za neposredniji utjecaj na daljnji razvoj politike situacije a, naravno, ne moe se zanemariti ni sve odreenija spoznaja o konanom ishodu rata iji se svretak ne smije pasivno doekati. Prema
tome, vodstvo HSS-a u zemlji, poinje od proljea 1943. prelaziti iz stanja politike pasivnosti, koja se temeljila na zagovaranju politike ekanja, u vidljiviju politiku akciju.
Pri tome treba odmah dodati da se pojam vodstva HSS-a ne moe razumijevati u doslovnom smislu rijei, nego je to bila zapravo djelatnost istaknutijih pojedinaca sa sreditem u Zagrebu. Tu je djelatnost u ponekim akcijama karakterizirala zajednika inicijativa manjeg broja tih pojedinaca, a katkad su neki od njih djelovali posve individualno. to se tie samog Maeka, on se konkretno i formalno nije ukljuivao u takve akcije,
to ne znai da s njim nisu odravani povremeni kontakti. Kod toga, svakako, treba imati
na umu objektivne okolnosti Maekova poloaja, koji je od sredine listopada 1941. do
sredine oujka 1942. bio zatvoren u Jasenovcu, a zatim zatoen u Kupincu i Zagrebu, nalazei se pod ustakom prismotrom. U svakom sluaju, propaganda iz redova HSS-a,
koja postaje sve dinaminija, uglavnom se pozivala na njega.
U toj politikoj akciji, s obzirom na uvjete i mogunosti, osobita se panja pridavala
propagandnoj djelatnosti putem koje su se nastojali iriti u javnosti stavovi HSS-a o razvoju politike situacije u zemlji i u svijetu. Glavni cilj bio je da se i dalje stvara raspoloenje za politiku ekanja. Ti su stavovi bili formulirani u nizu letaka i ilegalnih listova, koji su bili pokretani i rasturani u razliitim podrujima. 2 3 1 Po svoj prilici najkarakteristiniji je bio spis pod naslovom Hrvatska i Hrvati, to je nastao poetkom
1943. god. 232 Glavni ton sadraju tog dokumenta daju parole politike mirotvorstva, na
kojima se temelje sugestije o potrebi biolokog ouvanja hrvatskog naroda u ratnom vrtlogu. Naa je najvanija zadaa ovdje - istie se u ovom spisu -, da bioloki sauvamo
hrvatski narod, a to znai da sauvamo to god je mogue vie ivota, obitelji i gospo230
U s p o m e n u t o m spisu Toke razgovora, izraenom u vezi sastanka Hitlera i Pavelia u rujnu 1942, kao jedan od njemakih zahtjeva navodi se neophodnost privlaenja seljake stranke, j e r
je bez s u r a d n j e seljaka n e m o g u e umirenje, izgradnja i e k o n o m s k o konsolidiranje NDH. (Kao u
bilj. 136). U s p o m e n u t o m izvjetaju od 27. II 1943, Lohr je, kao jedan od prijedloga za saniranje situacije u NDH, isticao p o t r e b u f o r m i r a n j a nove vlade od pristaa Maeka i strunjaka. On misli
da bi na elo te vlade m o g a o doi Kouti. (Kao u bilj. 158).
231
U toku rata iz r e d o v a HSS-a p o k r e t a n i su razliiti listovi, koji i nisu imali u p r a v o m smislu
rijei k a r a k t e r listova: Pravica, Slobodna Hrvatska, Glas naroda, Veritas, Republika, Samoodreenje
i dr.
232
darstva naroda. Jer ta e nam poslije i drava i sloboda, ako u njoj ne bude Hrvata i
njihovih domova. Ne smijemo ali nikad zaboraviti, da budemo uvijek spremni osigurati,
braniti i uvati hrvatski narod i teritorij, pa da u odlunom asu kad nas Dr. Maek pozove, budemo gotovi kao jedan, da konano izvojujemo pod njegovim vodstvom pravu
slobodu hrvatske drave i hrvatskog naroda, a pod geslom 'Samoodreenje hrvatskog
naroda i njegovo unutarnje ureenje na etikim, socijalnim, kulturnim i gospodarskim
naelima hrvatskog seljakog pokreta'. Uz to se posebno propagira kult Maeka, za kojega se istie da je jedini legitimni predstavnik hrvatskog naroda, ije dranje u postojeoj situaciji obiljeava herojski i mudar stav. Ograujui se od politike ustakog reima, a s druge strane izraavajui ideju da hrvatski narod nema razloga da pristupa
NOP-u, jasno je u ovom spisu dola do izraaja osnovna tendencija da se u javnosti prvenstveno proturaju vijesti, da je oko Dr. Maeka danas ujedinjen sav hrvatski narod
i to ne samo seljatvo, ve i znatan dio radnitva, najvei dio graanstva kao i velik dio
cvijeta hrvatske inteligencije. Nesumnjivo, tako formulirana propaganda bila je prvenstveno uperena protiv NOP-a, kao snage koja je jainom svoga politikog utjecaja
potpuno ugrozila pozicije vodstva HSS-a.
Ovdje nije mjesto da se ulazi u prikaz konkretnih akcija HSS-a koje su poduzimane
radi stvaranja politikih veza i dodira u zemlji i inozemstvu, 233 nego treba na njih ukazati
samo utoliko, ukoliko se odnose na pojedine faktore NDH. U tom pogledu osobito se
teilo na uspostavljanju veza u redovima domobranstva NDH. Domobranstvo je, naime,
zauzimalo znaajno mjesto u propagandi HSS-a, jer mu se davala posebna uloga za onaj
odluujui momenat koji se eka svretkom rata, kada u planiranom nastupanju Maeka i njegove grupe moe do posebnog izraaja doi vlastita vojna sila. Zbog toga je propaganda HSS-a u redovima domobranstva zagovarala potrebu da se ono ne rasipa i ne
odbacuje oruje, bez obzira na razvoj dogaaja. Prilikom isticanja Maekova kulta u spomenutom spisu, propagira se i parola da u njega gleda s nepodijeljenim povjerenjem
i sva hrvatska vojna sila. Raspoloiva dokumentacija pokazuje da su pojedini ljudi iz
vodstva HSS-a (A. Kouti, Lj. Tomai) uspostavili odreene konkretne veze s nekim
viim domobranskim oficirima (generali Ivan Prpi i Pero Blakovi, te pukovnici Ivan
Babi, Stjepan Matea, Oton u, Antun Medved, Franjo Mrak, Stjepan Jandrai). Nastojanja u tom pravcu kulminirala su u poduzimanju neposrednijeg kontakta sa saveznicima. Tako je u sijenju 1944. domobranski pukovnik Ivan Babi pokuao da u dosluhu s ljudima iz HSS-a doe u vezu s Krnjeviem. Meutim, Saveznici nisu posvetili eljenu panju njegovu dolasku u Bari. 234
Akcija HSS-a u domobranstvu bila je dakle ilegalnog karaktera i treba je ocjenjivati
kao jednu od komponenata ire strategijske politike HSS-a, da to spremnije doeka
233
Tako su npr. p r e k o vicarskog konzulata u Zagrebu odravane veze sa vicarskom (I. Metrovi, J. Cabas), a p r e m a nekim p o d a c i m a tim je p u t e m odravana veza s Krnjeviem (I. Farolfi).
(/. Horvat-J. Rui, Posljednji manevri, Veernji list, 2. II1963). P r e m a p o d a c i m a koje donosi M. Martinovi, on je od Krnjevia d o b i o zadatak da iz L o n d o n a o t p u t u j e u Madrid, gdje je t r e b a l o da se
sastane s j e d n i m p r e d s t a v n i k o m HSS-a, u oujku 1943, a k o j e m u bi p r e n i o instrukcije za rad u zemlji. Do toga m e u t i m nije dolo. (Kalendar Hrvatski glas, Winipeg, 1955, 66-78).
234
I. Horvat-J. Rui, n. dj., Veernji list, 26.1 1963. U j e d n o m izvjetaju, to g a j e k r a j e m travnja
1943. dobila britanska obavjetajna sluba od j e d n o g svog informatora, inae pristae HSS-a, navodi se da je HSS uspostavila tijesnu vezu sa znaajnim e l e m e n t i m a u d o m o b r a n s t v u , osobito s
p u k o v n i k o m Babiem. Babi i njegovi ortaci, oito po o d o b r e n j u generala Prpia, p o d u z i m a j u korake da uklone stare austrijske oficire i zamijene ih povjerljivim pristalicama HSS i da, uope, koordiniraju d o m o b r a n s t v o sa HSS. (...) Krajnji je cilj stvaranje efikasne, n a o r u a n e i ujedinjene domobransko-HSS-organizacije koja bi bila s p r e m n a na s u r a d n j u sa saveznikim a r m i j a m a u asu
sloma Osovine i koja bi titila i odravala red na h r v a t s k o m teritoriju. (Otvorena tajna arhiva britanske diplomacije, priredio D. Biber, Vjesnik u srijedu, 16. VIII 1972.).
svretak rata. Meutim, s druge strane, dolo je i do legalnih kontakta i dodira predstavnika HSS-a i ustakih vrhova. Mogunost za te dodire pojavila se kao posljedica spomenutog pritiska njemakih vojnih faktora u NDH, ali su na to utjecali i drugi momenti.
U prvom redu bila je to sama kapitulacija Italije, koja se ve i ranije jasno predskazivala,
a promjene to ih je donosio tako vaan dogaaj, izazvale su jau panju i u redovima
biveg vodstva HSS-a, koje, dakako, nije eljelo da bude zateeno razvojem dogaaja. Ispadanje Italije iz rata i realnije mogunosti invazije Saveznika na Balkan utjecali su da
se u oekivanju daljnjeg razvoja ratnih zbivanja uzme u obzir i mogunost udjela u buduim dogaajima s odreenih pozicija vlasti.
Ustae su prihvatili njemake inicijative za sporazum oko stanovite podjele vlasti
u NDH, ali ne treba zanemariti i neke druge, posebne momente. Po svoj prilici ve su
pojedinci u ustakom vodstvu poeli raunati s ozbiljnom mogunou pobjede Saveznika u ratu, pa prema tome i s poduzimanjem priprema za takvu situaciju.
Glavni pobornik te tendencije bio je M. Lorkovi, koji je po svoj prilici jo u ljeto
1943. god. doao u dodir s glavnim predstavnikom grupe HSS-a A. Koutiem. 235 Predstavnici HSS-a predlagali su stvaranje inovnike vlade i raspisivanje izbora, to je
Lorkovi ocijenio neprovedivim zbog ratnih prilika i zbog potrebe opreza da se ne izazovu prevelike sumnje Nijemaca. Na osnovu raspoloivih podataka dalo bi se zakljuiti
da je tom prilikom postignuta suglasnost s potrebom sazivanja sabora, koji bi se po
svom sastavu razlikovao od onoga to ga je Paveli formirao poetkom 1942, a isto tako
s donoenjem ustava. 236 Meutim, oko onog najkonkretnijeg pitanja, koje je trebalo to
prije realizirati, sastava nove vlade NDH, postojala su razilaenja. Dok je, prema Lorkovievom gleditu, trebalo u vladu ukljuiti najjae politike ljude HSS jer tako zahtijeva
aktuelna situacija, Kouti je zastupao stav da treba najprije formirati inovniku vladu, koja treba da pripremi put vladi politikih ljudi. 237 U svakom sluaju, taktika skrajnjeg opreza HSS-a u dodiru s ustaama, i dogovora o nekom javnom inu, dola je tom
prilikom do vidljivog izraaja. Trebalo je posebno vagati svaki takav in zbog straha od
potpune kompromitacije, tj. opasnosti protuslovlja s vlastitom politikom propagandom, u kojoj su se javno izraavala neslaganja i ograde od politike ustakog reima.
Postavljanjem Nikole Mandia za predsjednika vlade NDH, poetkom rujna 1943,
kontakti sa predstavnicima HSS-a uli su u svoju drugu fazu. Pavelievo imenovanje
Mandia na taj poloaj trebalo je da stvori u javnosti dojam kako se tei da se u daljnjem
voenju ustake politike ukljue dotad neangairane linosti. Po svoj prilici Mandieva
se linost Paveliu uinila srednjim rjeenjem u odnosu na njemake sugestije da pristupi promjenama u rukovodeoj strukturi NDH. Sam je pak Mandi doao na poloaj
predsjednika vlade NDH iz potpune politike pasivnosti, u koju je u stvari uao jo dvadesetih godina. Njega su ljudi, u prvom redu pamtili kao aktivnog politiara u Bosni i
Hercegovini iz vremena prije prvog svjetskog rata, kad je postao glavni pobornik beke
reimske politike. Meutim, treba dodati, da po proglaenju NDH Mandi nije bio zaboravljen, te g a j e Paveli 1942. imenovao dravnim vijenikom, nekom vrsti poasne
funkcije. Ako se htjelo pregovarati s predstavnicima HSS-a radi stvaranja zajednike
vlade, onda se postavljanje Mandia za predsjednika inilo najpogodnijim zbog raunanja na njegove odreene veze i poznanstva s liderima HSS-a od prije rata.
235
P r e m a rijeima V. Koaka, koji je s Lorkoviem sudjelovao u pregovorima, do njihova je
p r e k i d a dolo uslijed Pavelieva imenovanja marionetske pojave dr Mandia za ministra predsjednika, ime je on i nadalje itavu m o i vlast zadrao u svojim rukama. Mandi je i m e n o v a n
2. r u j n a 1943. (IHRPH, MF 4, sn 211-217.).
236
237
Akcija za realizaciju ideje o stvaranju koalicione vlade zapoela je odmah po kapitulaciji Italije. HSS je pokazala vidan interes za to, to nedvojbeno svjedoi injenica da
ba u povodu te akcije dolazi do vjerojatno najire konsultacije, koju su predstavnici
HSS-a mogli obaviti u postojeim okolnostima. Na Koutievu inicijativu u Zagrebu je
dolo do sastanka grupe istaknutijih predstavnika HSS-a (Josip Torbar, Roko Mieti
Ivan Andres, Ivan Pernar, Janko Reberski, Ivan Robi, Ivanko Farolfi, Ljudevit Tomai,
Baria Smoljan, Mijo Ipa, Karlo unjevi), koji su se suglasili da se pristupi pregovorima s Mandiem; za pregovarae su odreeni Kouti i Torbar, ali bez prava donoenja
konanih odluka. 238 Pored Mandia, u pregovorima je sudjelovao i lorkovi. Ustaki
projekt o stvaranju nove vlade NDH, koji je Mandi predloio predstavnicima HSS-a,
teio je u prvom redu za tim, da ona bude koaliciona. To je, meutim, u skladu s ve
istaknutim gleditima HSS-a, bio i glavni uzrok da doe do razlaza u pregovorima. Predstavnici HSS-a zastupali su, naime, i dalje potrebu stvaranja tzv. nadstranake vlade, u
kojoj dakle ne bi bilo ni ustaa. U pismu koje su Kouti i Torbar uputili Mandiu, 30.
rujna 1943, istie se, d a j e stvaranje koalicione vlade, koju predlau ustae, pravno (je)
i logiki neprovedivo jer je HSS po sadanjoj vladi rasputena, pak dosljedno tome nitko
od nas ne moe biti ovlaten da u ime jedne formalno nepostojee stranke daje pravno
valjane politike izjave ili ionako politiki istupa. Oni navode da su se konsultirali s
drugim predstavnicima HSS-a i da smatraju ulazak pojedinaca iz HSS u sastav koalicione vlade naelno nemoguim i u dananjim prilikama beskorisnim. Budui da iznesena gledita oko tog pitanja smatraju potpuno oprenim ustakim prijedlozima, oni
izraavaju miljenje da ne vide razloga za daljnje pregovore. 239
U svakom sluaju, ti su pregovori izmeu ustaa i HSS-a jasno pokazali kakva gledita zastupa pojedina strana i dokle je voljna ii u svojoj politikoj taktici. Predstavnici
HSS-a nisu mogli pristati na javni savez s ustaama, a ustaama je ideja o nadstranakoj
vladi znaila odstupanje s vlasti. Pregovori su imali odreenog odjeka, stvarajui posebnu atmosferu u irim redovima ustaa i pristaa HSS-a. Tako je GUS ve u svojoj okrunici od 10. rujna, tj. u toku samih pregovora, konstatirao da se po Zagrebu i unutranjosti pronose glasovi o moguoj likvidaciji ustakog pokreta. U iduoj okrunici, 26. rujna,
GUS konstatira da se pronose vijesti u javnosti o pregovorima sa predstavnicima HSS-a
i o mogunosti rekonstrukcije vlade NDH, koja bi imala biti koncentraciona. Ova je okrunica bila prvenstveno namijenjena obavjetavanju funkcionara ustakog pokreta o
slubenim ocjenama vodstva oko pregovora s HSS-om i njihova neuspjeha. Naglaava
se da je do pregovora dolo u vezi s kapitulacijom Italije i da je bilo govora o ulasku
nekih pojedinaca iz HSS - u vladu. Do toga meutim nije dolo, jer se, prema ocjeni
ustakog vodstva, pokazalo slijedee: a) U redovima HSS-a ne postoji politiko jedinstvo
u pogledu na unutranju i vanjsku politiku NDH; b) Pojedinci iz HSS-a protivnici su
NDH i ustakog reima; c) Pojedinci nisu za Osovinu, u sklopu koje Nezavisna Drava
Hrvatska i politiki i vojniki stoji. 240 Kako se vidi, ustako vodstvo je neuspjeh u pregovorima s HSS-om, pokuavalo da obrazloi svojim redovima iskljuivo kritikom i osudom politikog dranja predstavnika HSS-a, a time i prikazivanjem politike te stranke
kao protuustake, protivosovinske i protiv NDH. A u tajnom informativnom listu Ravnateljstva promibe, koji je izdavan u Splitu, stoji: Pregovori su tekli povoljno i bili su
ve pri zakljuenju, naroito nakon osloboenja Dalmacije, ali su ba tada prekinuti, jer
su predstavnici HSS odkazali pristup u vladi. Razlozi su isto osobne naravi, a potiu
iz uvjerenja zastupnika b. HSS, da e rat iskljuivo dobiti Engleska. 241
238
239
240
241
glede i uvjete za suradnju Kouti je formulirao u deset toaka dokumenta pod naslovom Temeljna naela i konstatacije. On polazi od teze d a j e HSS legitimni predstavnik hrvatskog naroda i d a j e program HSS postao nerazorivi duhovni temelj politikog
miljenja i tenje hrvatskog naroda. U skladu s tim, kao uvjet za sporazumijevanje sa
drugim politikim grupacijama, on zahtijeva od druge strane spremnost da prihvati osnovna naela HSS-a, kako su po formulaciji Stjepana Radia odobrena i usvojena od
hrvatskog naroda. U vezi s tim on istie HSS kao potpuno ravnopravnog sudionika u
dogaajima i pregovorima, te trai da se ta suradnja izrazi u zajednikom sudjelovanju
i zastupanju u Vrhovnom vijeu republike Hrvatske. Izvrni odbor Jedinstvene narodnooslobodilake fronte Hrvatske, u cijelosti je odbacio tako formulirane Koutieve zahtjeve i prijedloge, u svom odgovoru, krajem srpnja 1944.245
Na drugoj strani, ustako je vodstvo nastojalo pojaanom politikom propagandom
da u javnosti jaa interes za ouvanjem nezavisne hrvatske drave. S obzirom na konkretnu situaciju ta se parola prvenstveno konfrontirala s ciljevima NOP-a. Ponovo se
jako eksploatirala parola o komunistikom znaaju NOP-a i pogubnoj opasnosti boljevizma za budunost hrvatskog naroda. U govoru, to g a j e odrao na skuptini Ustakog stoera u Zagrebu, 11. studenog 1943, J. Makanec je isticao: Svakome onome, koji
ne eli biti sliep kraj zdravih oiju, mora biti jasna ova osnovna politika injenica: Hrvatstvo i boljevizam se izkljuuju; meu njima ne moe biti ni spajanja niti nekog sporazuma, i svaki se mora opredieliti ili za jedno ili za drugo. ( . . . ) Jedno samo uviek moramo imati pred oima, jedno ne smijemo nikada zaboraviti: da bi hrvatski narod na
svom prostoru mogao slobodno ivjeti i razvijati se, da bi on mogao uivati mir i sigurnost, da bi on tu mogao uivati sreen ivot i blagostanje, da bi sve to mogao ostvariti,
boljeviki imperializam mora biti suzbijen, ili e biti uniten hrvatski narod. 246
No, valjalo je i posebno objasniti injenicu da je narodnooslobodilaki pokret na
podruju Hrvatske i Bosne i Hercegovine postigao takvu snagu da je vlast ustakog reima sveo na vrlo uske granice, uglavnom u onim punktovima gdje je bila skoncentrirana vojna sila; zbog toga je ustaka propaganda osobito insistirala na paroli d a j e NOP
na podruju NDH vanjskog poriekla a nema nikakva hrvatskog izvora i obiljeja.
Slubeno tumaenje takvog stava dao je Mladen Lorkovi, tada ministar unutranjih poslova NDH, u posebnom referatu podnesenom vladi NDH i stranim vojnim i politikim
predstavnicima u Zagrebu, 14. sijenja 1944. Lorkovi je poao od optube protiv prijanje talijanske politike u NDH, gradei na njoj itavu konstrukciju ustakih gledita
o NOP-u na podruju NDH. Osvrui se na ofenzivu proleterskih brigada, ljeta 1942,
koje on naziva crnogorskim, Lorkovi istie da upravo od tada te snage tvore sredite partizanskih nemira u Hrvatskoj. One su, prema njemu, spomenutu akciju izvele ba
uz pomo i zatitu talijanske vojske u Hrvatskoj, te su, zahvaljujui Talijanima, partizani u junim dielovima Hrvatske kroz cielu drugu polovicu 1942. godine mirno i bez
smetanja razvijali svoju politiku i vojniku organizaciju. Zbog toga, prema Lorkoviu,
hrvatsko je stanovnitvo moglo, i to u neznatnom broju, pristupiti NOP-u samo na podruju Dalmacije, Hrvatskog primorja i Gorskog kotara, da bi se spasilo od talijanskog
terora. Priznajui ovaj put nedvojbeno da je NOP organiziran i voen po Komunistikoj partiji Jugoslavije i da su njegovi rukovodioci vodei ljudi komunistike stranke,
Lorkovi je, i dalje insistirao na tvrdnji da su pripadnici NOP-a daleko najveim dijelom
Srbi, te da prema tome, taj pokret ima velikosrpski karakter. Kao to je prije godinu
dana ustaka propaganda tu tvrdnju potkrepljivala iznosei preteno falsificirane po245
IHRPH, Izvrni o d b o r HRSS, i elaborat M. Ivekovia, Maekovo vodstvo HSS-a u b o r b i protiv NOP-a.
246
J. Makanec, Hrvatski vidici, n, dj., 136-137.
datke o sastavu vijenika Prvog zasjedanja AVNOJ-a, tako se ovaj put slino radilo i u
odnosu na Drugo zasjedanje AVNOJ-a, odranom krajem studenog 1943. u Jajcu. Uz to,
posebno se istom argumentacijom nastojalo dokazivati d a j e i ZAVNOH prosrpskog karaktera s obzirom na nacionalni sastav svojih vijenika. 247
Kako se vidi, osnovni cilj ustakih vrhova u itavoj toj akciji - a tome je bio uglavnom namijenjen i Lorkoviev referat - sastojao se u tenji da se NDH, u sklopu meunarodnih kretanja, prikae kao najznaajniji faktor u borbi protiv boljevizma na Balkanskom poluotoku. U skladu s tim, ustaka je vlada teila da to vie istie atribute dravnosti NDH. Pomiljalo se na ponovno sazivanje sabora, koji bi trebao donijeti ustav
NDH. 248 Istodobno, ustaka je propaganda mnogim lecima upozoravala pripadnike
NOP-a, poglavito Hrvate da se blii dan isteka Pavelieve amnestije, te da je to posljednji poziv i opomena. 249
Nijemci, meutim, nisu dijelili miljenje o mogunostima brze stabilizacije prilika
u NDH i politike ustakog reima, kako je to Lorkovi predskazivao u svom referatu.
Kasche je u svojim biljekama o razgovoru s Hitlerom, poetkom oujka 1944, zapisao
kako je ovaj izjavio, da ne moe da slijedi optimistika izlaganja ministra predsjednika
Mandia o razvoju prilika u Hrvatskoj, jer vojniki izvjetaji govore protivno. Iz tih
izvjetaja on jasno razabire koliko je rairena i koliko je jaka djelatnost partizana. 250
U tom svjetlu se moe i jasnije nasluivati nezadovoljstvo njemakih vojnih faktora to
nije uspio pokuaj uvlaenja predstavnika HSS-a u ustaku vladu, a pogotovu to se nije
otilo radikalno dalje u tom pravcu, kako je sugerirao npr. general Glaise. 251
Osiguranje jadranske obale poslije kapitulacije Italije zahtijevalo je velika vojna naprezanja, pa su Nijemci, razumljivo, bili preokupirani situacijom u NDH. U svom izvjetaju, to g a j e podnio Hitleru na spomenutom sastanku poetkom oujka 1944, general
Warlimont je dao upravo poraavajuu ocjenu situacije u NDH. On je konstatirao da vlada NDH nema nikakva autoriteta, i da u zemlji vlada potpuni haos. Posebno je upozorio na rapidan pad proizvodnje mineralnih ulja u NDH, za to je njemaka vojska bila
osobito zainteresirana. Nepovoljno miljenje dao je i o vojnim snagama NDH. Prema
Kascheovim zabiljekama, Warlimont je pokrenuo i pitanje vojne uprave i upozorio na
opasnost svakog eksperimenta u korist Hrvata. 252
247
Lorkoviev govor t a m p a n je u p o s e b n o j b r o u r i pod naslovom: Hrvatska u borbi protiv
boljevizma, Zagreb 1944.
248
Pavelieva izjava p r i g o d o m p r i m a n j a estitki za novu, 1944. god. (Spremnost 16.1 1944). Ist o m p r i g o d o m je Mandi izjavio da je Paveli poslije kapitulacije Italije postao doivotni i zakoniti
suveren i vladar Nezavisne Drave Hrvatske, a posljedica toga je i u s p o s t a v a hrvatske dravne
vlade sa njezinim zakonitim predsjednitvom. (Isto).
249
P r e m a izvjetaju Glavnog ravnateljstva za p r o m i b u p o d n e s e n o m 3. V 1944. Mandiu, u prvoj polovici te godine baeni su milijuni letaka na cijelom p o d r u j u NDH, osobito n a d o s l o b o e n i m
krajevima. (VII, Fond NDH, kut. 86, br. reg. 12/23). U dopisu od 24. V 1944. ravnateljstvo izvjetava
d a j e s a m o na p o d r u j u Hrvatskog zagorja b a e n o o k o 500.000 p r i m j e r a k a letka pod naslovom 26.
V 1944, koji je d a t u m oznaavao dan isticanja Pavelieve amnestije. U p o v o d u toga ravnateljstvo
predlae da se amnestija produi jo za mjesec dana. (VII, Fond NDH, kut. 86, br. reg. 13/23).
250
252
Isto, 308.
Postojea situacija donijela je dva akutna problema u meusobnim odnosima izmeu NDH i Nijemaca: - posljedice mjera njemake vojske za stvaranje zatitnog pojasa
na jadranskoj obali, te, ukljuivanje etnika u slubu Nijemaca.
Nijemci su na obali - za koju je ustaka propaganda sve vie isticala d a j e to podruje koje je konano ukljueno u NDH -, zapoeli izgradnjom utvrenja, teei formirati posebno zatitno podruje od eventualne invazije Saveznika. iroko oko 3 km, to
je podruje trebalo da se protee uzdu cijele obale. Ostvarujui taj plan, Nijemci su poeli evakuirati stanovnitvo s otoka Braa, Hvara, Mljeta, Korule i Peljeca, iz pojedinih
sela Makarskog primorja, te iz gradova Splita i Zadra; prvenstveno su teili da isele muko stanovnitvo, i to godita od 1894. do 1927. Tu iroku akciju njemaka Vrhovna komanda ovako je obrazlagala sredinom svibnja 1944: Odbrana naroito vanih obalskih
uporita i otoka uinila je potrebnim iseljavanje svega mukog stanovnitva sa otoka,
a nedavno i iz Zadra i Splita. Tamo ljudi sposobni za vojsku pretstavljaju ugroavanje
naih slabih posadnih trupa, potpuno ne uzimajui u obzir to u nedovoljno osiguranim
predjelima bande (misli se na NOVJ, F. J.) regrutuju za svoje ciljeve stanovnike sposobne za vojnu slubu. 263 Bio je to zapravo odgovor na albe organa NDH, poto su tim
planom o evakuaciji bile zahvaene i pojedine slubene ustake ustanove, formirane u
tom podruju nakon kapitulacije Italije. Nijemci su svojim postupcima prema priobalnom stanovnitvu potpuno obezvrijednili te ustanove ustakog reima, a i njihovu
propagandu o vitalnom znaenju jadranske obale za NDH. Realizirajui svoj plan Nijemci su se sluili nizom represivnih mjera, koje su se pretvarale u masovni teror, zbog potpune samovolje pojedinih vojnih jedinica. Kulminacija tih represalija bio je masovni pokolj hrvatskog stanovnitva u Poljicama, kraj Splita to g a j e poinila SS divizija Prinz
Eugen. Tom prilikom stradalo je oko 400 ljudi. 264 Predstavnici NDH u Splitu izrazili su
negodovanje Nijemcima, naglaavajui da su u spomenutom pokolju znatnog udjela
imali etnici pod njemakim zapovjednitvom. Kako se vidi, predstavnici NDH morali
su prema Nijemcima pokazati skrajnje obziran stav, izbjegavajui izravnu osudu njihova
ponaanja. Simptomatian je sluaj ministra vanjskih poslova NDH Stijepe Peria, koji
je uputio protestnu notu u povodu pokolja u Poljicama. Odgovor iz Berlina na tu notu
pokazao je u punom svjetlu koliko su Nijemci uvaavali autoritet ustakog reima. Ribbentrop je preko Kaschea dao do znanja vladi NDH da se spomenuta nota po tonu i
sadraju moe smatrati samo kao drska prepotentnost hrvatskog ministra vanjskih poslova, koja zahtjeva bezodvlanu i nedvosmislenu korekturu. Kascheu je naloeno da
predsjedniku Mandiu doslovno prenese, da vlada Reicha mora odbiti da uope primi
k znanju takav dopis i da vlada Reicha zabranjuje jednom zauvijek hrvatskoj vladi ton,
kakav je u ovoj noti, i da mora pozvati hrvatsku vladu da svojim saopenjima vladi Reicha nastoji dati oblik, koji odgovara poloaju Hrvatske prema Velikom Njemakom Reichu. 256 Posljedica: Paveli je krajem travnja 1944. smijenio Peria s poloaja ministra
vanjskih poslova. 266
to se tie pitanja etnika, ustae su ubrzo uvidjeli da je ono ostalo otvoreno ba
kao to je bilo i do kapitulacije Italije. Nada ustakih faktora, da e Nijemci uz razoruavanje talijanske vojne sile isto tako postupiti i prema etnicima, brzo se ugasila. Njemaki vojni faktori su, naime, postali odmah svjesni injenice da e etnikom kompleksu morati pristupati slino kako su to prije njih radili talijanski komandanti, tj. da treba
253
254
686-691.
255
266
ozbiljno raunati s etnikim grupacijama zbog njihova angairanja protiv NOP-a. Nijemcima je preostalo samo da etnike snage to prije i u to veoj mjeri podrede vlastitoj komandi.
Jo rujna 1943, tj. po samoj kapitulaciji Italije, u Hercegovini, inae osjetljivom podruju zbog problema etnika dolazi do neposrednih dodira njemakih komandanata i
predstavnika etnikih snaga radi sporazuma o zajednikoj borbi protiv NOP-a. Prema
sporazumu izmeu komandanta 7. SS divizije Prinz Eugen i delegata etnike Vrhovne komande, uglavljeno je da se etnici s Nijemcima i snagama NDH ukljue u borbu
protiv jedinica NOVJ. U sluaju iskrcavanja Saveznika, dogovoreno je da se etnici dre
pasivno i ne ometaju kretanje njemakih jedinica i snaga NDH. 267 Prema izvjetaju ustakog stoera iz Dubrovnika, krajem rujna 1943, etnici su uoi dolaska Nijemaca naputali to podruje u paninom stanju, ali su Nijemci odmah dali do znanja da su voljni sklapanju sporazuma. Time je, prema ocjeni stoera, ponovljena igra s Talijanima
a etnici su odmah otkrili slabu stranu Nijemaca, nedovoljno razpolaganje jakim snagama, to e oni znati obilato izkoristiti. U tom pogledu karakteristian je zakljuak u
vezi s nastalom situacijom: I sam ugled hrvatske drave jo je jednom pao u oima ovih
krvnih neprijatelja svega to je hrvatsko, jer su osjetili, da su Talijane zamjenili Nijemci,
koji su dodue energiniji, ali su opet tutori toj Nezavisnoj dravi. 258
I u Dalmaciji su se etnike grupacije brzo i bez posebnih otpora stavile u slubu
Nijemaca. Prema izjavi Kaschea predstavniku NDH, to je stavljanje etnika na raspolaganje njemakoj vojsci bilo nesebino, dok se to ne moe ustvrditi za hrvatski ivalj
u novoosloboenim dielovima Dalmacije, jer da ondanje puanstvo nee da stupi ni
u svoje vlastite hrvatske vojne jedinice, ve nastoji izvui se na svaki nain. 259 Unato
konsternaciji koja je i u Dalmaciji nakon kapitulacije Italije zahvatila etnike, problem
njihova angairanja nije, prema tome, za Nijemce bio osobito teak. To pokazuje i primjer etnikog komandanta Momila ujia u Kninskoj krajini, koji je, nakon kraeg
oklijevanja, stupio u dodir s Nijemcima, izraavajui elju da im se stavi na raspolaganje. 260
Odreena neizvjesnost dala je obiljeje i dranju onih manjih etnikih grupacija,
koje su se nale na podruju Hrvatskog primorja i otoka Krka, Loinja i Cresa, gdje su
ih neto prije kapitulacije rasporedili talijanski komandanti. Partizani su u akcijama,
koje su potom uslijedile, nanijeli znatnije gubitke tim grupama, iji su se preostali dijelovi ukljuili u slubu Nijemaca. Treba napomenuti da je u redovima tih skupina bio
regrutiran i jedan dio domaih ljudi, Hrvata (najvie na Krku), koje su Talijani zavrbovali po uzoru na organizaciju Bele garde u Sloveniji. 261 Koliko su Nijemci bili zainteresirani za angairanje etnika protiv NOP-a, pokazuje injenica da su odreene etnike
formacije bile stacionirane i na podruju Istre. Tamo je, poetkom studenog 1944, doao
vei broj etnika, koji su se povlaili iz Srbije. 262 Ustake vlasti bile su osobito uznemirene zbog prisustva etnika u Rijeci i Istri, jer su time njihova nastojanja nakon kapitulacije Italije, da stvore vlastite pozicije, bila jo vie onemoguena.
IX i 9 4 3 Z ' : > 0 r n i ' t c ' 0 ' c u m e n a t a NOR-a, IV/17,475, izvjetaj zapovjednika 6. pjeake divizije NDH, 14.
258
Intervencije kod Nijemaca da se etnici razoruaju imale su slabog odjeka. U poduzetim akcijama protiv NOP-a, njemaki komandanti nisu mogli ni pomiljati da se lie
pomoi etnikih snaga, bez obzira na oblik i stupanj te pomoi. Njemaki su zapovjednici bili svjesni da su etnici politiki nepouzdani, ali su to u tom trenutku zanemarivali,
smatrajui da im je njihova pomo vanija od voenja rauna o nekim posebnim interesima NDH, na to su ih pozivali ustaki faktori. Glavno ravnateljstvo za promibu u
svom je tajnom biltenu, kolovoza 1944, ovako komentiralo postojeu situaciju: . . . operativno (je) vodstvo, dakle i pitanje razmjetaja i uporabe vojnikih jedinica, u rukama
Nijemaca, koji u prvom redu paze na ope strategijske potrebe i ne mogu se uviek obazirati na nae poglede, koji su esto protuslovni s potrebama voenja rata, kako ga zamilja zapovjednitvo za Jugoistok. U tom svjetlu ravnateljstvo promatra i pitanje etnika, za koje kae kako su postali svjesni da nee doi do iskrcavanja Saveznika na Balkan, pa su shvatili d a j e najbolje zatraiti pomo kod Nijemaca, a ovi su to prihvatili. Sa
stanovita ratne svrsishodnosti - ocjenjuje spomenuto ravnateljstvo - tomu se ne moe
zamjeriti. Tako formulirano gledite ustakih faktora dovoljno je jasno ocrtalo karakter i znaenje etnikog pitanja za samu NDH. Ravnateljstvo je zbog svega toga moralo
konstatirati da se to pitanje u mnogim podrujima uope nije pomaklo s mrtve toke
od vremena kapitulacije Italije, pa daje instrukcije kako u politikoj propagandi treba
stalno objanjavati da vlada NDH poduzima korake za rjeenje tog pitanja, ali je ono izvan njene moi. 263 Da su pak njemaki vojni faktori bili zainteresirani za etnike zbog
njihove vojne pomoi, pokazuje i izjava generala Rendulica, predstavnicima NDH, sredinom svibnja 1944, d a j e on voljan razoruati etnike, pod uvjetom da NDH dade novih
20-30.000 vojnika koji bi ih nadomjestili. 264 NDH takav prijedlog nije znaio nikakav
ustupak, poto ga ona nije bila u stanju ispuniti. Sutinu tog itavog problema izloio
je Hitler Paveliu sredinom rujna 1944. Paveli je, naime, prilikom svoga posjeta izrazio
miljenje da bi trebalo da Nijemci prestanu dalje potpomagati etnike, na to je Hitler
primijetio, da bi bilo bolje kad bi se etnici skupa s nama borili protiv partizana, nego
da ih se nezgodnim postupkom prisili da priu partizanima. 266
Sve je to, s druge strane, ukazivalo na injenicu da su i Nijemci i ustae i etnici osnovni smisao svoje akcije nalazili u borbi protiv NOP-a. Sve vidljiviji uspjesi rukovodeih organa NOP-a na elu s Titom da NOP dobije i odgovarajue meunarodno priznanje, svakako su u redovima kontrarevolucionarnih snaga u zemlji izazivali sve vee uzbuenje i zabrinutost. 266 Spoznaja da NOP time postaje jedan od znaajnih faktora u buduem rjeavanju sudbine jugoslavenskih naroda, prvenstveno je bila udarac etnikom pokretu i rukovodeoj grupi HSS u zemlji oko Maeka i Koutia, ali se na svoj nain odraavala i u vrhovima NDH. Zbog toga u ustakoj politikoj propagandi glavno
mjesto poinje zauzimati naglaavanje neophodnosti odravanja samostalne hrvatske
drave, kao jedinog ispravnog rjeenja ne samo za perspektivu hrvatskog naroda, nego
i kao jedinog konstruktivnog priloga sreivanju odnosa na Balkanu. U svakom sluaju,
takva je ustaka propaganda sadravala poglede, kombinacije i akcije vodeih faktora
NDH u cjelini, a bila je bazirana na ideolokoj osnovici ustatva - separatistikoj
koncepciji.
263
VII, F o n d NDH, kut. 86, br. reg. 20/23, tajni bilten Viesti, br. 3, 1944.
Kao u bilj. 199.
265
S. Odi, Neostvareni planovi, n. dj., 347.
266
Opirnije o t o m e usp. D. Plena, M e u n a r o d n i odnosi Jugoslavije n. dj., 227 i d.: V. Kljakovi,
Narodnooslobodilaki p o k r e t i pitanje jugoslovenske z a p a d n e granice 1941-1945. godine, JlC, 4,
1969, 191 i d.; D. Biber, n. dj., VUS, nastavci od 14. VI 1972.
264
No, nova je situacija donosila i nove dileme, pa je u ustakom vodstvu postajala sve
prisutnija i struja koja je, pod utjecajem razvoja dogaaja, spomenutoj paroli davala i
neka nova obiljeja. Uz zvaninu ustaku propagandu koja je zastupala ideju da se NDH
moe odrati iskljuivo uz ustaki pokret i Trei Reich, izbijala je na povrinu i propaganda koja nije isticala te elemente. Bila je, na neki nain, neutralnija s obzirom na gledite tko bi trebalo da bude realizator ideje o daljnjem odranju NDH. I jedna i druga
strana polazila je od NDH kao bitne historijske injenice. Razlika se oitovala u formulacijama naina daljnjeg opstanka NDH.
U javnoj politikoj propagandi ta razlika nije dolazila do posebnog izraaja, ali je
ipak, u odreenom smislu, bila vidljiva. Konkretno, najvie je dola do izraaja u pisanju
ustakog tjednika Spremnosti od sredine 1944. pa dalje. Karakteristian je bio uvodnik
objavljen u povodu osnivanja vlade Ivana ubaia, poetkom srpnja 1944. u Londonu,
tj. neposredno nakon sporazuma Tito - ubai, na Visu. Hrvatski stav prema ubaievoj 'vladi' - pisala je Spremnost, - podpuno je jasan i odreen. Kao 'vlada' ona ne
moe obvezivati Hrvate i Hrvatsku bez obzira na injenicu, to se u njoj nalaze neki Hrvati po roenju. Hrvatska je drava injenica i svaki Hrvat, koji ne polazi od te injenice,
stavio se izvan redova hrvatske narodne zajednice; njegove izjave i njegovi postupci nisu
uinjeni u ime Hrvatske i ne mogu nikoga u Hrvatskoj obvezivati.
Hrvatsku mogu obvezivati samo oni, koji zastupaju misao podpune hrvatske dravnosti na itavom hrvatskom narodnom i poviestnom podruju, a u skladu s grandioznim plebiscitom, koji je vrio hrvatski narod neprekinuto u vremenu od 1918. do 1941.
god. Taj hrvatski plebiscit imao je samo jedno znaenje, za koje ne postoji mogunost
krivog tumaenja, a to je izraeno u odlunoj volji za ruenjem jugoslavenske dravne
tvorevine i obnovom podpune hrvatske dravnosti. Za Hrvatsku je - prema tome - ono,
to se ovih dana dogodilo u Londonu, bez ikakvog znaenja.
Kako se vidi, ova struja u ustakoj propagandi teila je da istie ideju o hrvatskoj
dravi, da njenu konkretizaciju gleda u postojeoj NDH, ali da pitanje njene budunosti
izriito ne vee uz ustatvo i Pavelia, te Trei Reich kao glavni vanjski oslonac. Ta je
ideja bila i dalje propagirana s tenjom da joj se dade to vea teina i znaenje ukazivanjem na razliite okolnosti i momente. Poetkom kolovoza Spremnost je pisala: Rat
e jednom ipak svriti. Mislimo, da se s razlogom moemo nadati, da e dotle kod svih
izvanblokovskih inbenika sazrieti spoznaja sliedeih temeljnih istina: 1. Jaka i nezavisna hrvatska drava je zahtjev europske zajednice naroda. Ona je temeljna obeeuropska i zapadnjaka hipoteka na europsko-azijskom putu Soa-Dardaneli; 2. Na Balkanu je
nemogue politiko jedinstvo a najmanje ono, koje je provodila Srbija, koja za to ima
najmanje i tvarnih i duhovnih uvjeta; 3. Na Balkanu je jedino mogua i korisna politika
ravnotea, te 4. Bitan elemenat balkanske ravnotee je jaka i nezavisna hrvatska drava. Podloga opravdanja takve ideje traila se u historijskom razvoju hrvatske dravnosti, koju su, prema pisanju Spremnosti obiljeavale tri osnovne komponente: jadranska, srednjoevropska i balkanska. Hrvatska mora danas voditi aktivnu balkansku politiku. Ona mora politiki djelovati u Srednjoj Europi, ali prije i vie od svega Hrvatska
mora voditi jadransku politiku. Od poloaja Hrvatske u Sredozemlju ovisi jakost njezinog poloaja i znaenje njezine politike na Balkanu i Srednjoj Europi. Sredozemlje je
naa veza s velikim svietom. Jakost naeg poloaja na Jadranu ujedno znai i sigurnost,
da e na Balkanu vladati ravnotea, koja je jamstvo, da e Balkan sve vie postati
europskim. 267
Kako se vidi, ta je propaganda u odreenom smislu navodila da se nasluti kako u
rjeavanju daljnje sudbine NDH treba voditi rauna i o takvom ishodu rata, koji e do267
19 - USTAE I NDH
289
najuem krugu oko Lorkovia i Vokia. 270 Do travnja 1944, tj. dok je Peri bio ministar
vanjskih poslova, on i Lorkovi prilino su jasno definirali zajednike poglede poduzimanja protunjemake akcije. 27 ' U to vrijeme, dok su se jo formulirala zajednika gledita, tom najuem krugu pripadao je i Vladimir Koak.
Raspoloiva dokumentacija ne doputa sigurniji zakljuak o tome kada i u kojoj
mjeri su spomenuta razmiljanja i dogovori u tom krugu dobili oblik nekog odreenijeg
plana, na osnovu kojega bi uslijedila konkretna akcija. Jedine podatke iz prve ruke daje
Koak, ali se oni ne mogu uzeti kao sasvim pouzdani, s obzirom na okolnosti u kojima
ih je dao kao i na injenicu da se radi o subjektivnim gleditima izravnog sudionika. 272
Ipak od njegovih kazivanja treba poeti razjanjavanje itavog ovog kampleksa. Prema
Koaku, u spomenutom je krugu izraen odreeni plan. Njegova bi se realizacija sastojala od ovih akcija: a) razoruavanje njemake vojske; b) Pavelieva demisija; c) uspostava vlade sastavljene od pripadnika HSS-a; d) poziv Saveznicima da se iskrcaju na jadransku obalu. Plan je, prema Koaku, nastao prije dogaaja u Rumunjskoj, tj. prije
pada vlade Antonescua, 23. kolovoza.
to i koliko se uinilo radi realizacije zamiljenog plana? Vrlo oskudni, a esto i kontradiktorni raspoloivi podaci, pokazuju da su poduzeti tek stanoviti koraci. To se naroito odnosi na stvaranje veza sa spomenutom grupom HSS-a. Prema Koaku, bio je
postignut odreeni sporazum s Koutiem i Farolfijem oko formiranja nove vlade i uspostave kontakta sa Saveznicima. Koak navodi da su bili tampani i leci kojima bi javnost bila obavijetena da HSS preuzima vlast, a dogovoreno je i da Torbar, kao emisar,
ode u Bari, gdje bi doao u dodir sa saveznikom komandom za Sredozemlje 2 7 3 Na osnovu analize druge dokumentacije dade se sa sigurnou zakljuiti da je bila uspostavljena veza izmeu Lorkovieva kruga i pojedinaca iz grupe HSS-a. Prema podacima koje
daje Kouti, vidi se da on osobno nije bio ukljuen u direktne kontakte i dogovore, ali
je oito znao za njih. 274 To se podudara s podacima to ih donosi Kasche u svom opirnom izvjetaju, 1. rujna 1944, u kojemu govori o dogaajima to su prethodili uklanjanju
Lorkovia i Vokia. Taj se izvjetaj u cjelini temelji na podacima koje je Paveli davao
Kascheu, ali bez obzira na to, on u mnogoemu moe posluiti za jasnije utvrivanje nekih konkretnih pojedinosti. 275 Kasche dri da su predstavnici HSS-a Torbar, Farolfi i
Pernar bili najue povezani sa Lorkovievim krugom. Sigurno su bile razmatrane mogunosti uspostave neposrednijeg kontakta sa Saveznicima preko Barija, i da su u vezi
s tim postignuti neki konkretniji dogovori. Naime, Koakova tvrdnja kako je trebalo da
Torbar ode u Bari, potvruje i kasnija izjava zapovjednika zrakoplovnih snaga NDH Vladimira Krena, koji navodi da mu je Voki, kao pretpostavljeni, povjerio da organizira
prebacivanje jedne delegacije avionom u Italiju 276 Prema Koaku, raunalo se i da e
uspostaviti dodir sa Saveznicima preko vicarske, te su u tu svrhu neke osobe koritene
270 p r e m a p o d a t k u koji d o n o s i Metrovi u svojim sjeanjima, Periu je po njegovu p o v r a t k u
iz Rima Paveli n u d i o da p r e u z m e f u n k c i j u p r e d s j e d n i k a vlade NDH. Peri je, k a o j e d a n od u v j e t a
postavljao razgovor sa M a e k o m , na to Paveli nije pristao. (/. Metrovi, n. dj., 374).
271
Kao u bilj. 235.
272
Radi se, n a i m e , o s p o m e n u t o m spisu p o d n a s l o v o m Curiculum vitae, koji je Koak u rujnu 1945. napisao u zarobljenitvu kod Engleza, s n a m j e r o m da svrati njihovu p a n j u na s e b e k a k o
ne bi bio izruen Jugoslaviji. (Isto).
273
Isto.
IHRPH, Izvrni o d b o r HSS-a.
275
D o k u m e n t objavljen u S. Odi, Neostvareni planovi, n. dj., 327-339.
27
VII, F o n d NDH, kut. I. O. 9. K r e n navodi k a k o mu je Voki r e k a o da e ta delegacija biti
sastavljena od dvojice lanova iz t a d a n j e vlade NDH i dvojice iz HSS, najvjerojatnije T o r b a r a i
Andresa.
274
kao kuriri. 277 Meutim, Metrovi ne daje nikakvu potvrdu u svojim sjeanjima o Koakovim navodima d a j e odreena veza sa Saveznicima uspostavljena preko njega. Ipak,
sigurno je da ni Metrovi nije u politikom smislu bio potpuno pasivan s te strane. Iz
britanskih se izvora vidi d a j e on u to vrijeme, sredinom srpnja 1944, zagovarao potrebu
suradnje Tita s Maekom preko engleskog ambasadora u Bernu. 2 7 8 Tek se s nategom
moe - na osnovu raspoloive dokumentacije - pretpostavljati da su spomenute linosti
iz HSS-a uspostavile odreen kontakt s Jurjem Krnjeviem u Londonu, te da je on djelimino utjecao na zamiljenu akciju. U svakom sluaju, otpada pretpostavka da je Krnjevi dao inicijativu u tom pogledu, kao i da su, na osnovi toga, sudionici iz grupe HSS-a
zavrbovali Lorkovia i Vokia. 279 Grupa je pomiljala i na vezu s Draom Mihailoviem,
a kako Koak tvrdi, prvi je takav dodir uspostavio David Sini.
Kako se vidi, grupa ustaa i osoba iz HSS-a doista je radila na pripremi odreene
akcije ali bili su poduzeti tek poetni koraci u realizaciji spomenutog plana. Dolo je do
stanovitog povezivanja dviju strana, koje je pribliila razmjena zajednikih pogleda na
konkretnu situaciju i podudarnost interesa da se izlaz iz nje trai u poduzimanju zajednike akcije.
Da bi se, meutim, dalje objasnio itav taj kompleks i njegov konaan ishod, treba
nai odgovor na pitanje, kakvu je ulogu u svemu tome imao sam Paveli. Neosporno je
da su Lorkovi i Voki najneposrednije upoznavali Pavelia sa svojim gleditima i koracima koje su poduzimali. Prema Koaku, dalo bi se zakljuiti da se nastojalo od samog
poetka pridobiti Pavelia za jednu takvu akciju, tj. da se nije ni pomiljalo poduzimati
neto mimo njega. 280 Budui da su zatim slijedili navedeni postupci, moe se zakljuiti
i da se Paveli nije protivio takvoj akciji. Logino je, dakle, da je on bio obavjetavan o
poduzetim koracima. Prema podatku koji je dao Ante Mokov, zapovjednik PTS-a, dakle
jedan od bliih Pavelievih suradnika, posve je sigurno da su o svim fazama pregovora
(misli se na HSS, F.J.) Voki i Lorkovi obavjetavali Pavelia. 28 ' Meutim, podaci koje
je Paveli osobno dao Kascheu o tome pruaju neto drugaiju sliku. U razgovoru to
ga je vodio s Kasche-om 21. kolovoza 1944, on je izjavio kako je ustanovio da neki njegovi ministri vie ne vjeruju u konanu pobjedu. Naroito je ministar Lorkovi - isticao
je dalje - u toku posljednje dvije nedjelje izraavao miljenja, koja su se zasnivala na postavci da e Njemaka izgubiti rat, pa je razmiljao i o tome kako bi se Hrvatska mogla
pravovremeno osigurati na drugoj strani. Kasche takoer izvjetava da ga je Paveli
obavijestio i o nekim pojedinostima u vezi s tim. Paveli je iznio da je Lorkovi iao
za tim da uspostavi veze s pripadnicima ostataka bive Seljake stranke, koji su se okupljali oko inenjera Koutia, da bi preko njih i preko drugih pripremio vezu s neprijateljem. to se tie Vokia, Paveli je izjavio da ga je Lorkovi na alost ( . . . ) upleo
u takva shvatanja. Drugi momenat na koji je Paveli ukazivao u tom razgovoru s Kascheom, bila je informacija d a j e Lorkovi posljednjih nedjelja imao intimne razgovore
277
s generalom Glaiseom, u kojima je Glaise sa svoje strane izrazio sumnju u njemaku pobjedu i postavio Lorkoviu pitanje kako e se Hrvatska orjentisati u ovom sluaju. 282
Iz Pavelieve je izjave vidljivo da gaje Lorkovi osobno informirao o zamiljenoj akciji, a samim tim to je Kaschea upoznao o tome, trebalo bi pokazati kako on tu akciju
nije odobravao. U iduem razgovoru s Kascheom, 29. kolovoza 1944, on je to potvrivao
izjavom da su mu Voki i Lorkovi predlagali, prilikom svojih referisanja, da se uspostavi veza s bivim anglofilski nastrojenim pripadnicima Seljake stranke, te da se on
tome nije suprotstavljao, jer je htio da dobije zaokruenu sliku o toku ovih misli i o mjerama koje su ve poduzete. Za razjanjavanje itavog tog kompleksa nije bitno koliko
je Paveli stvarno bio vezan uz Lorkovievu i Vokievu akciju i koliko ju je u odreenom
trenutku podravao, nego da je on to sve otkrio Nijemcima, nakon ega je poduzeo i
konkretne mjere. Njegov se postupak nesumnjivo moe objasniti d a j e on u poduzimanju te akcije gledao neposredno ugroavanje vlastite pozicije. Preostajalo mu je jedino
da ustraje na toj poziciji, to je ujedno znailo da i dalje mora biti dosljedan saveznik
Nijemaca.
Prema tome, od momenta kad je Paveli informirao Nijemce o sluaju Lorkovia
i Vokia, njihova se planirana akcija pretvorila u aferu. Ako bi trebalo u svemu tome
traiti neke elemente konkretnije akcije, za razliku od prethodne faze priprema za nju,
onda se oni mogu u stanovitom smislu uoavati u toku nekoliko posljednjih dana kolovoza 1944. god. U to je vrijeme i sam Paveli stupio u akciju. Radilo se, naime, o pokuajima Lorkovia i Vokia da se poduzmu neki daljnji konkretni koraci. Po svoj prilici,
impuls je za to mogao nastati pod dojmom dogaaja u Rumunjskoj, kad je 23. kolovoza
dolo do pada Antonescua i formiranja nove, koalicione, vlade i kad je rumunjski kralj
objavio da prihvaa primirje koje su ponudili Sovjetski Savez, SAD i Velika Britanija.
Sto su Lorkovi i Voki namjeravali poduzeti, saznaje se iz izvjetaja koji je Paveliu podnio ef politikog odjela Glavnog ravnateljstva za javni red i sigurnost, Ante titi, a o
emu je Paveli upoznao Kaschea u razgovoru 29. kolovoza.
titi je napisao d a j e prisustvovao sastanku kod Lorkovia 24. kolovoza, kojom prilikom je Lorkovi vodio glavnu rije, polazei sa stanovita da e Njemaka izgubiti rat
i razmatrajui ta moe Hrvatska sad preventivno da uini za svoj budui razvoj. Bilo
je rijei o uspostavljanju veza s neprijateljem, a to se tie Pavelia, Lorkovi je izrazio
miljenje da on moe da ide u Njemaku i da tamo eka daljnji razvoj. Idueg dana,
titi se sastao i s Vokiem, koji je tom prilikom u manje naglaenoj formi zastupao
miljenje da e on Poglavniku predloiti da dozvoli prikljuenje ustake milicije domobranskim jedinicama, da bi se na kraju rata raspolagalo jakim oruanim snagama, jer
neprijateljske sile nee priznavati partijsku vojsku. Od novih osoba, koje su bile ukljuene u zamiljenu akciju, titi je spomenuo Milutina Juria, ravnatelja Glavnog ravnateljstva za javni red i sigurnost.
Time je Paveli dobio konkretnu podlogu na osnovu koje je mogao poduzeti neposredniju akciju protiv Lorkovia i Vokia. U razgovorima s Kascheom, 29. i 30. kolovoza,
on je svoja zapaanja koja su ga prisilila ( . . . ) na hitnu akciju sveo na tri osnovna
momenta; 1. Lorkovi i Voki su posljednjih dana vie puta razgovarali s pripadnicima HSS-a o poduzimanju mjera u vladi NDH i vojsci, koje bi se odnosile na pribliavanje neprijateljskim interesima; 2. Obojica su mu referirali o tim razgovorima i izjavila
da bi trebalo ustake jedinice ukljuiti u domobranstvo NDH, poto neprijatelj nee
282
S. Odi, Neostvareni planovi, n. dj., 327. Paveli je sigurno i m a o razloga da p r e d K a s c h e o m
optui i Glaisea, p o s t o j e znao da se ovaj nije povoljno izraavao o n j e m u i njegovoj politici. Rezultat
je bilo Glaiseovo povlaenje s d o t a d a n j e funkcije o p u n o m o e n o g n j e m a k o g generala u NDH. On
je napustio Zagreb p o e t k o m r u j n a 1944.
priznavati vojsku koja je vezana za partiju; 3. Zagovarano je putovanje nekih pripadnika Seljake stranke u vajcarsku, radi uspostavljanja veza s tamonjim ljudima, koji
opet imaju vezu s neprijateljem. Uz takvo formuliranje optube protiv Lorkovia i Vokia, Paveli je istodobno obavijestio Kaschea o konkretnim mjerama koje je odluio
poduzeti. Traio je da se njemaka granica od 30. 8. zatvori na tri dana za Hrvate koji
ele putovati, da bi se, prije svega, sprijeio tranzit u vajcarsku. Osnovne mjere sastojale bi se u smjenjivanju pojedinih osumnjienih ustakih funkcionera, te u hapenju i
internaciji glavnih sudionika. Prije svega - kako je Kasche zabiljeio Pavelieve rijei
-, bie pogoeni Voki i Lorkovi, kao i spomenute linosti bive Seljake stranke. 283
Neposredni Paveliev obraun s Lorkoviem i Vokiem dogodio se na sjednici vlade
NDH 30. kolovoza 1944. Prema podacima jednog od sudionika te sjednice, tadanjeg ministra vanjskih poslova Mehmeda Alajbegovia, Paveli je formulirao svoju optubu
protiv Lorkovia i Vokia u vrlo uvijenoj formi i sa puno takta, tako da mnogi nisu
razumijeli o emu se radi. On je tom prilikom zahtijevao od njih da ostupe od svojih
poloaja. 284 Ve je sutradan u Narodnim novinama bilo objavljeno da su Lorkovi, Voki i Juri razrijeeni svojih funkcija, i umjesto njih imenovani novi funkcioneri. 285
Uslijedila su zatim vea hapenja, koja su, osim spomenutih, obuhvatila i niz drugih
ustakih funkcionera, domobranskih oficira i istaknutijih pripadnika HSS-a. 286 to se
tie njemakog udjela u sprovoenju ove Pavelieve akcije, sigurno je da mu je iza lea
stajala SS policija kao eventualna zatita. 287
Karakteristino je da se itavoj aferi nije eljelo dati u javnosti vei publicitet Jav
nost je preko tampe obavijetena o hapenju Lorkovia i Vokia, s obrazloenjem da
je ta odluka usliedila s razloga, to su obojica u posljednje vrieme vrila politiku djelatnost, koja je stajala u protimbi ne samo s njihovim slubenim djelokrugom, nego i s
njihovim ustakim obvezama i dunostima. 288 U javnosti je, osobito u Zagrebu, taj do283
Isto, 333-335.
VII, Fond NDH, kut. I. O. 9.
285
Umjesto Lorkovia, za ministra u n u t r a n j i h poslova, imenovan je Mato Frkovi. Za novog
ministra oruanih snaga i m e n o v a n j e Nikola Steinfel. Budui d a j e Voki drao i r e s o r ministra prometa, na to je m j e s t o imenovan Jozo Dumandi. Za glavnog ravnatelja Glavnog ravnateljstva za
javni red i sigurnost, koju funkciju je obavljao luri, imenovan je Erih Lisak. (Narodne novine, 31.
VIII 1944). O tim d o g a a j i m a usp. B. Petranovi, Politike i p r a v n e prilike za v r e m e Privremene vlade DFJ, n. dj., 18-19.
286
Uhapeni su, m e u ostalim, David Sini, ime Mazzura, koji je bio ef Lorkovieva kabineta, B r a n k o Rukavina, f u n k c i o n a r Glavnog ravnateljstva za javni red i sigurnost, d o m o b r a n s k i generali Pero Blakovi i Matija ani. Od o s o b a iz k r u g a HSS-a u h a p e n i su Ivanko Farolfi, Ljudevit
Tomai, Josip Torbar, Ivan Pernar, Baria Smoljan, Mijo Ipa, J a n k o Reberski i neki drugi. (IHRPH, M / F , nereg, ist. mat. E. Lisaka). Koak za sebe navodi d a j e 29. VIII 1944. o t p u t o v a o iz Zagreba
u Berlin i da od tada nije u p r a v o m smislu rijei s m a t r a n poslanikom NDH, iako nije bio opozvan;
m e u t i m , njegova kasnija djelatnost p o k a z u j e da nije imao nikakvih posljedica zbog veze sa Lorkoviem. (Kao u bilj. 235). to se tie Koutia, on je ba u vrijeme h a p e n j a prebjegao na os l o b o e n o p o d r u j e bojei se da i on ne b u d e zatvoren. (Kao u bilj. 274). H a p e n j a su izazvala nap e t u psihozu i bojazan kod veeg broja ustakih f u n k c i o n e r a i p r i p a d n i k a HSS-a. To p o t v r u j e i
p o d a t a k da su uoi h a p e n j a bili iskopani telefoni oko 200 takvih osoba. (IHRPH, MF 16, sn 426).
Neki od u h a p e n i h puteni su n a k o n istrage, a stanovit b r o j ih je zatvoren. Ustae su ubili Lorkovia, Vokia, Juria, Farolfija, Tomaia. (/. Jareb, n. dj., 112-115).
284
287
Kasche je o s p o m e n u t i m razgovorima s Paveliem o d m a h u p o z n a o f u n k c i o n e r e SS-a u Zagrebu. SS je'inae bio p o t p u n o u t o k u dogaaja, to pokazuje obavijest koju je s te strane primio
Kasche 31. VIII 1944. d a j e akcija o p e n i t o glatko p r o v e d e n a i da nije bilo otpora. (S. Odi, Neostvareni planovi, n. dj., 336). L. Hory-M. Broszal, n. dj., 172, d o n o s e p o d a t a k d a j e Paveli uoi poduzimanja akcije oprezno osigurao svoje zalee, tj. ispitao hoe li H i m m l e r podrati njegovu
akciju.
288 Hrvatski narod, 7. IX 1944.
Podatke o t o m e donosi M. Rajkovi, Iza kulisa pua Voki-Lorkovi, Vjesnik, 4. XII 1966.
Hrvatski narod 9. IX 1944.
291
Zbog toga se u m n o g o e m u ne moe smatrati p o u z d a n o m verzija pua kako je donosi
M. Martinovi, jedan od p r e d r a t n i h f u n k c i o n a r a HSS-a i lan emigrantske vlade u Kairu, koji ju je
objavio u Kalendaru Hrvatski glas, 1955,66-79. P r e m a p o d a c i m a koje mu je d a o A. Kouti, Lorkovi
i Voki su p r e k o Farolfija stupili u izravne veze sa b r i t a n s k o m o b a v j e t a j n o m slubom u vicarskoj. S te im je strane nakon dueg pregovaranja p o r u e n o da su Saveznici s p r e m n i poduprijeti
njihovu akciju koja je imala zapoeti p o e t k o m r u j n a 1944. god. (...).
292
Taj je termin inae najee upotrebljavan u m n o g o b r o j n i m napisima o t o m dogaaju, preteno u publicistici. Iz tih se napisa dobiva d o j a m da je teite postavljeno ba na dokazivanju itave
akcije kao pua.
290
biti osigurani rezultati, koji su ve postignuti tiekom ratnog zbivanja. Onda e biti podpuno dobiven na, hrvatski rat. Do tada treba ulagati maksimum napora i maksimum
odgovornosti, da bude sauvana konkretna hrvatska drava.
Naredni dogaaji potvrdili su d a j e Paveli vidio odranje svoje pozicije u to tjenjoj povezanosti s interesima Treeg Reicha u NDH. Ubrzane promjene na istonom bojitu, potkraj ljeta 1944, zbog sve breg nastupanja sovjetskih trupa prema Rumunjskoj
i Bugarskoj, u kojim su zemljama Nijemci ubrzo izgubili dotadanje pozicije, utjecale su
d a j e NDH dobila posebno mjesto u njemakim strategijskim planovima. Preko njezina
je podruja trebalo osigurati prolaz prilino jakim njemakim oruanim snagama u njihovu povlaenju iz Grke i Albanije. Bio je to faktor na koji je raunao i Paveli. U razgovoru s Hitlerom, do kojeg je dolo 18. i 19. rujna 1944, ba zbog nastale situacije, on
je jasno dao do znanja kako mu je osobito stalo da na podruju NDH budu stacionirane
to jae njemake snage, jer uope nije u mogunosti da vlastitim vojnim jedinicama
brani preostali teritorij od snaga NOVJ i da osigura potreban prolaz Nijemcima. U svom
prikazu vojno-politikog poloaja NDH, Paveli je istakao da je ona zadnjih sedmica
pretrpjela dvije krize. Prema njemu, obje su te krize nastale pod utjecajem vanjskih faktora, odraavajui se sa vidljivim posljedicama u unutranjoj situaciji. S jedne strane, to
je bio slom Rumunjske, koji je izazvao sluaj s Lorkoviem i Vokiem, a s druge, ispadanje Bugarske, to je rezultiralo mnotvom sabotaa i glasina te jake pojave raspadanja u domobranstvu. 2 9 3
Paveli je svoj susret sa Hitlerom ocijenio kao znaajan uspjeh, a ustaka propaganda je teila posebno istai podrku koju je Hitler izraavao u pogledu daljnje obrane
NDH. tampa je izvjetavala kako je u sadanjim okolnostima, ija je glavna znaajka
prodiranje sovjetskih vojski na Balkanski poluotok, zatita hrvatskog podruja ostala
ona zadaa, kod koje Hrvatska kao i prije moe raunati na snanu podporu Reicha.
Posebno se taj sastanak, kao vaan uspjeh ustake politike, nastojalo iskoristiti za suzbijanje sve veeg straha i panike koji su zahvatili ustake krugove i domobranske redove, prijetei da se pretvori u najozbiljniju opasnost. Ustaki ministar Makanec, koji je
s Paveliem bio kod Hitlera, napisao je poseban komentar, tvrdei kako nema bojazni
da bi u NDH, kao kod nekih naroda zavladala pometnja, slabost i panika ( . . . ) . Za
nas Hrvate - isticao je on - vana je odluna izjava mjerodavnih inbenika, da e se prodiranje boljevizma na hrvatsko podruje sprieiti svim sredstvima. Bit e u najskorije
vrieme poduzete mjere, koje e znatno olakati nae prometne potekoe, dolazile one
sa zemlje ili iz zraka. Partizanima u Hrvatskoj ne pie se dobro. Slabii i kukavice, koji
su u najnovije vrieme uskoili u njihove redove, da toboe sauvaju glave, proklinjat e
as, kada su stvorili takovu ne samo neastnu nego i glupu odluku. 294
Bilo je to vrijeme kada je zapravo drugi svjetski rat ulazio u svoju zavrnu fazu. Nezadriva ofenziva Crvene armije dovela je krajem ljeta do izbacivanja Rumunjske i Bugarske iz rata na strani Treeg Reicha i do ubrzanog prodora sovjetskih trupa na istonu
jugoslavensku granicu. U isto vrijeme armije zapadnih saveznika, nakon uspjenog iskrcavanja u Normandiji, poetkom lipnja 1944, nezadrivo su prodirale naprijed, tako
da su u prvoj polovici rujna poduzele veliku ofenzivu prema Rajni. Krajem rujna dolazi
do iskrcavanja britanskih snaga na grke otoke. U takvoj konstelaciji Saveznikih snaga
na evropskim bojitima, jugoslavenski prostor dobiva za Nijemce posebno znaenje.
Njemaka je komanda u jesen 1944. izuzetnu panju poklanjala Srbiji, teei da stabilizira front nasuprot prodoru Crvene armije u Panonsku nizinu i tako omogui ujedno
293
S. Odi Neostvareni planovi, n. dj., 345-347. Zapisnik sastanka Hitlera i Pavelia u r u j n u
1944. objavio je Hillgruber (usp. bilj. 134), 505-519.
294
Hrvatski narod, 21. IX 1944.
i to organiziranije povlaenje svojih snaga iz Grke. Ostvarenje tih zamisli ubrzo se pokazalo kao nemogue. Na podruju Srbije jedinice NOVJ poinju ve od srpnja poduzimati ofenzivu, tako da u toku rujna i listopada 1944. dolazi do poduzimanja odlunih
operacija za osloboenje Srbije, u kojima od kraja rujna sudjeluju i jedinice Crvene armije. Osloboenjem Beograda zavrene su operacije za osloboenje Srbije i time stvoren vrst front prema njemakim snagama u cilju njihova daljnjeg protjerivanja iz Jugoslavije. Sredinom prosinca 1944. taj je front bio pomaknut sve do Vinkovaca i Vukovara. U toku studenog, jedinice NOVJ su zavrile operacije za osloboenje Makedonije,
a do kraja 1944, nakon dvomjesenih estokih borbi s njemakim snagama, one su oslobodile vei dio Crne Gore i Hercegovine. Od rujna su poduzete i veoma sloene operacije protiv Nijemaca na podruju Dalmacije, gdje su bile skoncentrirane njihove prilino jake snage. Nakon osloboenja srednjodalmatinskih otoka, a zatim, u toku listopada, gradova na obali, borbe za osloboenje Dalmacije zavrene su poetkom prosinca
1944, uspjenim izvoenjem Kninske operacije.
S takvim razvojem rata, NDH je s jedne strane bila duboko zahvaena glavnim linijama fronta, a s druge, potpuno ispresijecana veim ili manjim osloboenim podrujima, pa o NDH kao o nekoj upravno-politikoj cjelini u to vrijeme nije vie moglo biti
govora. Vlast NDH tada se svodila iskljuivo na upravne i ustake ustanove u veim gradovima. Bili su to u prvom redu oni punktovi, koje su iza linije srijemskog fronta na glavnim komunikacijama drali Nijemci zajedno s oruanim snagama NDH. Meutim, stabilizirani front odravan je jedino u Srijemu, dok su u pozadini snano djelovale velike
formacije NOVJ: na podruju Slavonije esti korpus, u sjeverozapadnoj Hrvatskoj Deseti korpus, na podruju Korduna i Banije etvrti, Jedanaesti u Lici, Gorskom kotaru
i Hrvatskom primorju, na podruju Bosne Drugi, Trei i Peti. 295
U takvoj situaciji, zadaa je gotovo svih postojeih ustanova NDH bila prvenstveno
podreena potrebama njemakih oruanih snaga. Prema promemoriji koju su o daljnjoj
meusobnoj suradnji krajem studenog 1944. potpisali predsjednik vlade NDH Mandi
te Kasche i njemaki opunomoeni general u NDH Hans Juppe, sve vlasti NDH stavljaju
se na raspolaganje njemakim zapovjednicima, te se uvode iznimna stanja u svim podrujima koja se jo dre. Ta su podruja proglaena njemakim operativnim teritorijem
i u njima prelazi izvrna vlast na vojnikog zapovjednika podhvata. 296
Istjerivanje Nijemaca iz Srbije i pomicanje glavne linije fronta prema zapadu, unijeli su vidljivu paniku u ustake krugove. Nakon pada Beograda naglo je porastao strah
da e jedinice NOVJ i Crvene armije veoma brzo prodrijeti do Zagreba, pa su ustaki
vrhovi najkonkretnije razmiljali o organizaciji povlaenja. Krajem listopada 1944. vlada
NDH donijela je odluku da se s obzirom na iznimne prilike radi zatite ugroenih nacionalnih radnika i njihovih obitelji poduzmu mjere za njihovo preseljenje iz ugroenih krajeva. 297 Osobito je Zagreb od tada pruao sve paniniju sliku, pretvorivi se u
uzburkano stjecite ne samo ustaa, koji su tu pristizali sa svih strana na svom bijegu,
nego razliitih kvislinkih grupa i elemenata s ostalih strana. Sve je to utjecalo da se naglo poveao broj stanovnika u Zagrebu. 298
295
Opirnije o t o m e usp.: Oslobodilaki rat, n. dj., II. 547 i d.: Z a v r n e o p e r a c i j e za o s l o b o e n j e
Jugoslavije 1944-1945, B e o g r a d 1957.
296
VII, F o n d NDH, kut. 81, br. reg. 11/17; IHRPH, Fond NDH, MUP, tajni spisi, d o p i s MUP-a
28. II 1945, neregis.
297
I H R P H F o n d NDH, kut. 1, spis od 25. X 1944.
298
P r e m a p o d a c i m a iz kraja 1942, u Zagrebu je bilo vie od 300.000 s t a n o v n i k a (Nova Hrvatska
15. XI 1942). R. Biani, Zagreb kao m u l t i f u n k c i o n a l a n grad i z a n i m a n j a njegovog stanovnitva,
zbornik: Iz starog i novog Zagreba I, Zagreb 1957, 319, navodi da su bile velike p r o m j e n e stanovnitva u Zagrebu, koji je p o r a s t a o uslijed r a t n i h prilika 1944. g. na 417.000 stanovnika.
zapovijedi se mogu primati samo od Ministarstva oruanih snaga, a svaku sumnjivu zapovijed provjeravati; neposlunost i nagovor na predaju kanjavat e se po kratkom postupku pred prijekim ratnim sudom; nesigurne oficire treba odmah uklanjati iz jedinice; razviti najjau obavjetajnu slubu u jedinicama radi otkrivanja defetista i pijunae
u korist komunista. Spomenuto ministarstvo je upuivalo apel pripadnicima oruanih
snaga NDH, ovim rijeima: Do posljednjeg pripadnika oruanih snaga mora prodrijeti
uvjerenje da hrvatski vojnici moraju bezuvjetno do kraja rata pa i poslije toga ostati na
okupu na svojim postrojbama sa pukom u ruci i pod vodstvom poglavnika i hrvatskih
astnika braniti hrvatski narod i dravnu nezavisnost. 304
S druge strane, panja i mjere koje su poduzimane, oigledno pokazuju da je domobranstvo i dalje zahvaao proces osipanja te da je njegova vojnika sposobnost bila
vrlo labilna, prema tome, ono nije moglo ni prihvatiti akciju poustaivanja. U tampi
su svakodnevno bile objavljivane, kao zastraujue upozorenje, sve ee presude ratnih sudova pojedincima i grupama, pod optubom da su simpatizeri NOP-a ili da ele
prebjei partizanima. 306
Propagirajui sredinom rujna 1944, upozorenje vlade NDH, da e se u punoj mjeri
primjenjivati ve prije donesene odredbe protiv svih onih, koji bi se odazvali pozivima
odmetnika, tampa je naglaavala da NDH ima pravo odgovoriti otrim mjerama na
partizanske pozive, jer su do tada ustake vlasti postupale doista blago. 306 I izvjetaji
njemakih zapovjednika potvrivali su kakva je bila situacija u domobranstvu. Tako se
krajem 1944, komandant grupe armija E ali njemakom komandantu za Jugoistok, da
su u redovima vojnih snaga NDH uestale pojave dezerterstva, da u njima raste antinjemako raspoloenje i da se odbija izvravanje nareenja. 3 0 7
Kad se nakon stabilizacije Srijemskog fronta, donekle usporio zahuktali rast panike
u redovima ustaa, u nekim ustakim krugovima ponovo su oivjele nade u realnost spaavanja NDH, pa je ustako vodstvo intenziviralo javnu politiku propagandu, da barem
tako pojaa svoj utjecaj. Glavna joj je parola bila potreba borbe protiv velikosrbske
ekspanzionistike politike, koja je prvenstveno oliena u NOP-u i kojoj bi glavni cilj trebalo da bude ponovna uspostava velikosrpske Jugoslavije. Prema pisanju Spremnosti,
sve velikosrpske koncepcije, pa i onda, kada se javljaju kroz program federativne Jugoslavije, u prvom redu tee za likvidacijom hrvatske drave. Za Spremnost, kod
toga nije u pitanju reim, nije u pitanju vanjsko-politika orientacija - u pitanju je drava
i dravnost kao takve. Suprotstavljajui takvu ideju hrvatske drave ideji Jugoslavije,
teilo se posebno dokazati kako hrvatsku dravu nije mogue likvidirati na drugi nain
nego njezinim ruenjem. Takav pak ishod, oznaavanje kao nemogu, jer se ne moe
predpostaviti, da bi se mogli nai neki pojedinci ili politike skupine, koje bi suraivale
kod ruenja hrvatske drave. U zastupanju takvog uvjerenja Spremnost je ila dotle da
je izraavala gledite po kojemu ne mogu postojati takve razlike u ocjenjivanju pojedinog reima, ni u opredjeljivanju prema vanjskoj politici, koje bi mogle staviti u pitanje
vrstu volju hrvatskog naroda, da ouva svoju nacionalnu dravu. Ocjenjujui politiki poloaj NDH u 1944. godini, Spremnost je propagirala nastojanja za njeno odranje
ovim rijeima: Hrvatska politika bila je dodue odtereena od pritiska talijanskog imperijalizma, ali se tim vie pojaao velikosrbski inbenik koji je i prije predstavljao glav304
306
307
nu opasnost za hrvatstvo. Prema tome, nije nastupila bitna promjena u odnosima snaga
koji uvjetuju hrvatsku politiku. Sva politika nastojanja hrvatstva ostala su i nadalje izkljuivo odreena prieteom opasnou velikosrbskog ekspanzionizma. Ova se opasnost pojaala asom prodora sovjetskih vojska na Balkan i Srednju Europu. 308
U isto vrijeme ustaka je propaganda pridavala osobito znaajno mjesto njemakim
oruanim snagama, teei ukazati d a j e vrstina njihove obrane istodobno i jamstvo odranja NDH. Isticalo se kako je njemaka vojna sila nesavladiva, a njen potpuni uzmak
objanjavanje kao rezultat taktikih razloga s ciljem da to vie proriedi i oslabi svog
protivnika. Naglaavalo se i da e NDH beskompromisno ustrajati u saveznitvu s Treim Reichom. Mi pak Hrvati, kao saveznici Velikoga Njemakoga Reicha, izdrat emo
do kraja i do neminovne nae pobjede, i nema ni govora, ma koliko god se kod nas kooperili etnici i partizani, i ma da su izdajnike klike Rumunja i Bugara poinile izdaju,
da bi Hrvatska neastno poloila svoje sjajno i poteno oruje i da bi sramotno i neastno kapitulirala, to znai sama legla u grob. 309
Osobito uzbuenje u ustakim vrhovima izazvala je konferencija predstavnika triju
velikih Saveznikih sila u Jalti, u veljai 1945, koja je, meu ostalim, bila i daljnji znaajan
korak u borbi za meunarodno priznanje nove Jugoslavije. Na zakljuak konferencije
da sporazum Tito-ubai odmah stupi na snagu, i da se na osnovi njega prie sastavljanju nove vlade, to je nedvojbeno pokazivalo da Saveznici definitivno raunaju sa
stvaranjem Jugoslavije, vlada NDH je na sjednici od 8. oujka 1945, donijela posebnu izjavu u kojoj je izloila svoj stav. U izjavi je teite postavljeno na obranu hrvatske drave, za koju se istie d a j e stvorena na osnovu prava na samoodreenje u tzv. ustakom ustanku 1941, a koja je priznata od ustakog Sabora kao mjerodavnog predstavnika hrvatskog naroda. Prikazujui se na taj nain kao jedini legitimni predstavnik hrvatskog naroda, vlada NDH i ustaki pokret pokuavali su ovom izjavom izazvati dojam
0 neodrivosti odluka konferencije u Jalti, navodei da su one popraene pokuajima
krivotvorenja volje hrvatskoga naroda. U cilju propagiranja stavova iznesenih u toj izjavi, upuen je apel Doglavnikog vijea svim organiziranim pripadnicima ustakog pokreta. U njemu se navodi da e ustaki pokret u svim svojim dielovima i sa svim sredstvima, koja mu stoje na raspolaganju, zaloit (e se) najodlunije za stvar hrvatske narodne slobode i samostalnosti Nezavisne Drave Hrvatske, te njezine zemljine cjelokupnosti i u tom pravcu sve uiniti u smislu i duhu izjave Hrvatske dravne vlade. 310
Da bi se ovoj ustakoj propagandi dao privid ire podrke, inscenirano je nekoliko
skuptina, od kojih se izdvaja ona u Zagrebu, 10. oujka 1945, kojoj su prisustvovali svi
lanovi vlade NDH na elu s Paveliem. U glavnim govorima na toj skuptini, to su ih
odrali Paveli i predsjednik ustake vlade Mandi, istaknuta je u prvom redu potreba
daljeg ouvanja pozicija ustakog pokreta i njegova poglavnika, koji jedini moe biti dravni poglavar voljom hrvatskog naroda. Ova je skuptina oito otkrila strah ustaa za
dalje odranje vlastitog poloaja u bezizlaznoj situaciji. 311 Sline su skuptine odrane
u Novoj Gradiki, Koprivnici, Karlovcu i nekim drugim mjestima. 312
308
ter, 318 pa je tako dolo i do spomenute biskupske konferencije. Isto tako planiralo se
i ukljuivanje ostalih vjerskih organizacija u tu akciju, pa je izraena i posebna promemorija sa smjernicama u tom pravcu. 319 Rezultat spomenutog sastanka biskupa u Zagrebu bilo je objavljivanje posebne Poslanice, koju se nastojalo odmah putem razliitih
sredstava razaslati u inozemstvo. 320 U toj poslanici, izraenoj uz konsultaciju samog Pavelia, otrica je bila usmjerena u prvom redu protiv narodnooslobodilakog pokreta,
a pod vidom obrane vjere, dok je istodobno bila dana javna podrka NDH i ustakom
reimu. Naglaavajui suverenitet Katolike crkve u duhovnim pitanjima - pisalo je u
Poslanici - priznajemo i svjetovnu suverenost, pa kao to mi nosimo odgovornost za upravljanje Crkvom, tako i svjetovne oblasti odgovaraju za djelovanje na svom podruju.
Hrvatski su katoliki sveenici i vjernici imali po nauavanju Crkve da daju Bogu boje,
a Hrvatskom Narodu to je njegovo. Povijest svjedoi, da Hrvatski Narod kroz cijelu svoju tisuu tristogodinju prolost nije nikada prestao plebiscitarno naglaavati, da se ne
odrie svoga prava na slobodu i nezavisnost koju on od srca eli i svakom drugom narodu. A kad je u drugom svjetskom ratu ta misao jo jae naglaena i oivotvorena u vlastitoj dravi, hrvatski su katoliki biskupi potivali volju Hrvatskog Naroda. Nitko prema
tome nema prava optuivati bilo kojega graanina Hrvatske drave, pa ni hrvatske biskupe, zato to potivaju tu neodstupnu volju hrvatskoga naroda, kad on na to ima pravo
i po bojim i po ljudskim zakonima.
Hrvatski katoliki biskupi su sa svoje strane uinili sve, to je u njihovoj moi, da
se u Hrvatskoj Dravi svuda provede prava zakonitost prema naelu: Justitia fundamentum regnorum; zakonitost prema svima, bez obzira na rasu, narodnost, vjeru ili
stale. 32 '
Po mnogoemu politiki karakter ove Poslanice jasno pokazuje da je ona bila sastavljena po intencijama ustakih vrhova, a s im su se suglasili i vrhovi crkve, dok joj
je religiozna strana sadraja bila sporedna.
to se tie davanja slinih izjava predstavnika islamske, evangelike i pravoslavne
vjerske zajednice, do njih, uglavnom iz objektivnih razloga, nije dolo u onom smislu kao
to su to uinili katoliki biskupi, ali treba istai da su i ti faktori pristali uz inicijativu
vlade NDH. 322
3,8
Sveenik i ustaki f u n k c i o n a r Radoslav Glava, izjavio je na sasluanju 13. VI1945, d a j e vlada NDH, nastojei da popularizira svoje izjave, teila organizirati manifestacije od s t r a n e raznih
ustanova. Time se htjelo provesti plebiscit za NDH, pa je u t o m pogledu doao red i na razne
religije, o d n o s n o njihove poglavare.. (V. Novak, n. dj., 1043).
319
P r o m e m o r i j u je izradio tadanji ministar p r a v o s u a i bogotovlja vlade NDH Pavao Canki.
Objavljen je u D o k u m e n t i m a o p r o t u n a r o d n o m r a d u i zloinima j e d n o g dijela katolikog klera, n.
dj., 405-407.
320
P r e m a t a j n o m u s t a k o m biltenu Viestikoje nisu za novine, 27. III 1945, biskupska je poslanica bila p r e v e d e n a na s t r a n e jezike i p u t e m radija p r e n e s e n a p o s e b n o za Junu, a p o s e b n o za Sjevernu Ameriku. T a k o e r se istie da e se i crkveni krugovi sa svoje s t r a n e pobrinuti, da bi poslanica dola do svih inbenika svjetske politike, da bi se posvjedoilo o h e r o j s k o j b o r b i hrvatskog
n a r o d a protiv boljevizma, pa ak i na konferenciji u San Franiku. (V. Novak, n. dj., 1045).
321
Katoliki list, 27. III 1945. U cijelosti je objavljena i u V. Novak, n. dj., 1038-1041. Usp. i B. Petranovi, Politike i p r a v n e prilike za v r e m e P r i v r e m e n e vlade DFJ, n. dj., 101-102; isti, Aktivnost rimokatolikog klera protiv sreivanja prilika u Jugoslaviji, n. dj., 266-271.
322
P r e m a s p o m e n u t o j izjavi R Glavaa, u Zagreb je d o a o zastupnik reis-ul-uleme, gdje je dobio instrukcije. Meutim, u Sarajevu, gdje je izjava trebala biti objavljena, nije se nita poduzelo
zbog skorog o s l o b o e n j a grada. Evangeliki b i s k u p je svoju izjavu saopio u s m e n i m p u t e m u propovijedi, 10. IV 1945. to se tie izjave koju je t r e b a l o da d a d e mitropolit Germogen, Glava navodi
da se s n j o m e nije forsiralo iz razloga, da te izjave ne b u d u v r e m e n s k i preblizu i tako javnosti temeljito sumnjive kao namjetene. (V. Novak, n. dj., 1044, B. Petranovi, Aktivnost rimokatolikog
klera, n. dj., 266 i d.).
Ustako vodstvo pripisivalo je toj Poslanici presudno znaenje, zbog tri bitna momenta u njoj, to su afirmirala akciju angairanja unutranjih faktora na liniji podrke
ustakoj NDH, u cilju njenog daljeg odranja, onako kako ju je vlada slubeno zapoela
spomenutom izjavom 8. oujka 1945. Upuivanje Poslanice katolikim vjernicima znailo je obraati se najiroj masi hrvatskog naroda na koju bi ona trebala imati djelotvoran utjecaj u ime ideje kranskog milosra. Zatim, Poslanica je bila namijenjena i faktorima u inozemstvu, u prvom redu onima, koji bi mogli imati znaajnijeg utjecaja u akciji spasavanja NDH (SAD, Velika Britanija, Vatikan). Na kraju, bitan momenat s kojim
se raunalo jest sam sadraj Poslanice, koji bi trebao izazvati eljeni dojam i u zemlji i
u inozemstvu, zbog jasno izraene tendencije vrhova katolike crkve protiv narodnooslobodilakog pokreta. Optuujui NOP kao glavnog neprijatelja Katolike crkve, teilo se stvoriti to jai dojam kako je NOP uperen i protiv hrvatskog naroda, jer su on
i Katolika crkva nedjeljivi. Neprijatelji Katolike crkve, a pristae materijalistikog
komunizma, koji je Hrvatski Narod plebiscitarno odbio (protivna tvrdnja bila bi mistifikacija svjetske javnosti), poeli su i u Hrvatskoj Domovini istrebljivanjem sveenstva
i istaknutih najboljih vjernika prema svojem svijesnom programu. Tako formuliranim
apelom teilo se i u svjetskoj javnosti utjecati na spomenute vanjske faktore da ne ostanu ravnoduni pred mogunou poraza NDH kao jamstva u borbi protiv komunizma
koja ideologija - prema rijeima potpisnika Poslanice - u katolikoj Hrvatskoj ne predstavlja, moemo rei nikoga.
U sklopu stvaranja povoljnije atmosfere za spomenutu akciju, ustaki vrhovi su nastojali da angairaju i pojedine druge javne faktore, ali u tom pogledu nisu postignuti
neki konkretniji rezultati. 323 Ipak njihova nastojanja nisu imala eljenog odjeka; eljena
atmosfera postignuta je jedino u javnoj propagandi, poglavito u Zagrebu, ali ni tu nije
mogla imati nekog vidljivijeg efekta. I objavljivanje biskupske Poslanice ostalo je na toj
razini. Daljnje pisanje ustakih listova Hrvatskog naroda i Spremnosti, glavnih stupova
te propagande, krenulo je za tim da se stvaranje NDH prikae kao iskljuivu stvar hrvatskog naroda, te da njegov poloaj u postojeem trenutku u prvom redu karakterizira
potpuni neutralizam u ratu. Odnos hrvatske politike prema suvremenom svjetskom
zbivanju - pisao je Hrvatski narod - odreen je i jasan. Mi se nismo mieali i ne elimo
se mieati u sukobe velikih svjetskih imperialnih snaga. Nae djelovanje kroz ove etiri
godine bilo je jedino i izkljuivo odreeno borbom za nacionalni obstanak. Mi smo uinili samo ono, to bi na naem mjestu uinio i svaki drugi poviestni narod. Obnova hrvatske dravnosti ne predstavlja akt niije ratne politike ve stoji na liniji ostvarenja hrvatskog nacionalnog programa. Ova dravnost ima svoju tisugodinju tradiciju i ve
sama ta injenica dovoljno jasno govori o opravdanosti naih postupaka. ( . . . ) Poloaj
Hrvatske u ovom ratu ne moe se nikako uzporeivati s raznim tvorevinama ratne politike u Evropi. U svim tim sluajevima radilo se o narodima koji su imali podpunu dravnu samostalnost, te su u cielosti ili djelomice doli u stanje okupacije. Sa stanovita
tih naroda moe se razpravljati o raznim potezima koje su uinile stanovite politike
skupine, a bili su u svezi bilo s ureenjem uprave u tim zemljama ili s pitanjem suradnje
s okupatorskim snagama.
323
Osobito se nastojalo izvesti iru politiku akciju p r e k o Sveuilita. Ona se, m e u t i m , svela
s a m o na s k u p t i n u ustake organizacije u toj ustanovi, a nekoliko d a n a prije, u slinom je tonu odrao govor r e k t o r Sveuilita Stjepan Horvat. (S. Horvat, H r v a t s k o sveuilite k a o faktor hrvatskog ivota, Prosvjetni ivot, br. 31-34, 1945). Horvat je 1944. objavio knjigu pod naslovom: Pisma
hrvatskim intelektualcima, u kojoj je zagovarao p o m i r e n j e svih struja i grupacija u hrvatskoj inteligenciji, izuzev pristaa komunizma, u interesu ostvarenja jedinstvenog cilja, a to je ouvanje
hrvatske drave.
Nasuprot tome - Hrvatska je bila porobljena i u asu, kada je nestalo drave, u koje
je sklop bila nasilno uklopljena, izvrila je akt nudne obrane i obnovila silom prekinutu
dravnost na itavom hrvatskom narodnom i poviestnom podruju. in obnove bio je
izvren u asu, kada su se na balkanskom i srednjo-evropsko-jadranskom tlu kretale
oruane snage velikih drava, to je znailo proirenje velikog svjetskog sukoba i na ovo
tlo. 324 Osnovni je dakle refren u toj ustakoj propagandi posljednjih dana prije sloma
bilo naglaavanje d a j e NDH bila izraz povijesnih tenji itavog hrvatskog naroda, te
da zbog toga predstavlja nadstranaki in. Nastojalo se, dakle, u prvom redu izbjegavati bitnu injenicu da je NDH nastala kao tvorevina Treeg Reicha i faistike Italije,
koji su u njoj doveli na vlast malobrojnu ustaku skupinu na elu s Paveliem. Dok se
uloga ustaa zamjenjuje nadstranakim inom, dotle se uloga i prisustvo Nijemaca i
Talijana objanjava potrebom kako ne bi na ovom prostoru nastalo stanje podpune
neodreenosti. Samo radi toga bili smo tolerirani - zakljuuje Spremnost - ali prave
pomoi uivali nismo. 325
U tom vidu treba shvatiti i pokuaj da se barem formalno oivi postojanje Sabora
NDH, koji je rasputen u prosincu 1942. god. Raunalo se, naime, da bi obnova Sabora
NDH, s neto izmijenjenom strukturom lanstva, omoguila eventualnu akciju poslije
rata. Donesena je posebna odredba, koja je donekle mijenjala i dopunjavala onu o osnivanju sabora iz sijenja 1942. god. Prema njoj je bilo predvieno da lanovi sabora
NDH budu i predstavnici najviih znanstvenih i kulturnih ustanova (Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Sveuilite, visoke kole) i ujedno se utvruje produenje
njegova trajanja na vrieme do est mjeseci nakon svretka rata.
U okvir ove propagande ulazi i tzv. Zakonska odredba o izjednaenju pripadnika
Nezavisne Drave Hrvatske s obzirom na rasnu pripadnost, koju je Paveli potpisao 3.
svibnja 1945. god. U njoj se navodi da sve zakonske odredbe prema kojima se pripadnici Nezavisne Drave Hrvatske razlikuju s obzirom na rasnu pripadnost, kao i svi ostali propisi, izdani na temelju tih zakonskih odredaba, gube pravnu mo. 326
Uz javnu propagandnu akciju, vodila se i ona tajna, a objema su bile osnovni cilj pokuaji spaavanja NDH. S jedne strane, ustako je vodstvo teilo da objedini kontrarevolucionarne snage u zemlji protiv NOP-a, a s druge, pokuavalo je razliitim putevima
u posljednjim danima stupiti u dodir sa Saveznicima i obratiti im se za intervenciju.
NDH, kao odreeni pojam i njeno vodstvo, mogli su u proljee 1945. biti na svoj nain privlani kao nosioci kontrarevolucije i u drugim jugoslavenskim zemljama. Poslije
osloboenja Srbije, tj. nakon sloma Nijemaca i Nedieva kvislinkog reima, u redovima
kontrarevolucionarnih snaga bila je NDH isticana kao podruje na kojem se vodi odluna bitka. Zbog toga su nosioci kontrarevolucije u NDH u danima koji su ubrzano vodili k slomu itave te fronte u Jugoslaviji, odjednom uli u sredite panje pojedinih
unutranjih elemenata, koji su traili izlaz za spaavanje vlastitih pozicija. Tome je pridonijelo i to su putovi povlaenja kontrarevolucionarnih snaga na zapad vodili preko
NDH. Zagreb postaje stjecitem razliitih emisara i predstavnika tih snaga, koji se u njihovo ime obraaju pojedinim faktorima s prijedlozima za organiziranje zajednikog otpora NOP-u.
U to vrijeme u Zagrebu dolazi do meusobnog dodira razliitih strana. Pravile su
se razliite kombinacije, u koje su bili ukljueni ustaki krugovi, Maek i njegova grupa,
vrhovi Katolike crkve oko Stepinca, etnici Drae Mihailovia, crnogorski separatisti
i slovenski kvislinki krugovi. Raspoloiva dokumentacija jo ne doputa da se detaljnije
324
325
326
20 - USTAE I NDH
305
osobe. Odmah se, meutim, pokazalo da se nametnulo hitno spasavanje vlastitih egzistencija, a to znai ubrzano se povlaiti i iskoristiti mogunosti predaje saveznikoj vojsci. To je jasno pokazalo ponaanje niza pojedinaca iz ustakog vodstva, koji su se na vrijeme pobrinuli da presele porodice u inozemstvo, poglavito u Austriju, i sklone razliite
dragocjenosti. 341
Posljednjih dana boravka u Zagrebu, kad su ve bile izvrene sve pripreme za povlaenje, Paveli je namjeravao da formalno proglasi predaju svoje funkcije vlasti na
Stepinca ili Maeka. Stepinac nije bio voljan da kao regent ili locum tenens preuzme
tu funkciju, ali je ivo zagovarao da se ta ideja realizira s Maekom. Osobno je intervenirao kod Maeka da ovaj poduzme neto kao politiki predstavnik naroda da ne doe
do zla prigodom sloma. 342 Pokazalo se, meutim, da je i Maek bio u prvom redu zainteresiran da to prije napusti Zagreb i ode u inozemstvo. 343 Tako je i taj plan potpuno
propao pokazujui se samo kao brzi refleks izrazito konfuzne i panine situacije. Prema
postojeoj dokumentaciji moe se sigurno zakljuiti samo to d a j e Paveli ipak do kraja
bio zainteresiran da svoje povlaenje obiljei nekim formalnim inom predaje vlasti,
pa je slubeno imenovao osobu koja bi u Zagrebu trebalo da doeka jedinice NOVJ. 344
U takvoj situaciji Zagreb se pretvorio iskljuivo u veliki punkt za povlaenje njemakih i kvislinkih vojnih jedinica, koje su pokazivale izrazite znakove rasula, te ostalih nosilaca dotadanjeg okupacionog i kvislinkog sistema. Panika ustaa jo je vie zaprijetila ionako do tada neizvjesnoj ivotnoj sigurnosti graanstva. Bilo je svakodnevno sve
vie ustakih teroristikih ispada i raznih egzekucija nad graanima. Slina je situacija
tokom posljednjih mjeseci, a posebno u travnju i prvim danima svibnja, bila i u drugim
veim mjestima i gradovima, gdje je postojala jaa koncentracija vojnih snaga i raznih
ustanova NDH. Kako su jedinice jugoslavenske armije zaredom oslobaale gradove i
mjesta (Mostar, Travnik, Biha, Bijeljina, Gospi, Sarajevo, Brko, Visoko, Ogulin, Zenica, Vinkovci, Osijek, akovo, Doboj, Derventa, Brod, Poega, Banja Luka, Gradika,
Virovitica, Bjelovar, Koprivnica, Petrinja, Sisak, Karlovac, Varadin), to se sve vie raznih skupina ljudstva slijevalo prema zapadu, tj. Sloveniji i Austriji. 346 Glavna ustaka
skupina na elu sa Paveliem krenula je 6. svibnja iz Zagreba, tj. dva dana prije njegova
osloboenja. Masa to se povlaila i u kojoj se, uz preostale naoruane formacije NDH,
nalazio prilian broj graanskih osoba, dijelom prisilno natjeranih u bijeg, davala je dojam potpune obezglavljenosti i rasula. Tako se u tren oka rasplinula namjera da se toj
itavoj masi dade neki organizirani pravac, kako bi se na nju moglo jo raunati u vojnikom pogledu. 346 No, treba dodati da su se u tom povlaenju skoncentrirale jake vojf r o n t e na p r a v c u V a r a d i n - K o p r i v n i c a - S i s a k - P e t r i n j a - K a r l o v a c (tzv. Zvonimirova linija), na obr a n u Z a g r e b a ili o d m e t a n j a u u m u . (G. Masucci, n. dj., 294-295; u s p . i M. Basta, Agonija i s l o m
Nezavisne Drave H r v a t s k e , B e o g r a d 1971, 192).
341
N. Milovanovi, Zakulisne igre u s t a a i o k o ustaa, Vjesnik, 26. V 1970.
342
Detaljniji p o d a c i o t o m e d o n o s e se u: S u e n j e Lisaku, S t e p i n c u , Saliu i druini, n.
dj., 285-286 i 345-346; G. Masucci, n. dj., 294. Usp. i B. Petranovi, Aktivnost rimokatolikog klera,
n. dj., 271.
343
M a e k je n a p u s t i o Z a g r e b u d o g o v o r u s Paveliem, to n a v o d i i u svojim m e m o a r i m a . (V.
Maek, In t h e S t r u g g l e f o r F r e e d o m , n. dj., 258).
344
To je b i o u r o Kumii, slubenik S a b o r a NDH. Detaljnije o t o m e usp. I. Braut, K a k o je
u r o K u m i i p r e d a o Zagreb, Vjesnik, 25. V 1969; M. Basta, n. dj., 207-208.
345
O z a v r n i m o p e r a c i j a m a J u g o s l a v e n s k e a r m i j e za o s l o b o e n j e z e m l j e usp. l i t e r a t u r u u
bilj. 295.
346
L u b u r i n a v o d i d a g a j e Paveli i m e n o v a o zadnjim z a p o v j e d n i k o m H r v a t s k i h O r u a n i h
S n a g a u Domovini. (G. Masucci, n. dj., 296). Z a p o v j e d n i k GUS-a B o i d a r K a v r a n n a v o d i da je 5. V
1945. b i o k o d M a n d i a koji m u j e r e k a o da m o r a m o n a p u s t i t i zemlju, j e r s e f r o n t a p o m i e i d a c e
d o i d o izvjesnih p r o m j e n a . T r e b a doi d o a n g l o a m e r i k i h p o s t a v a , j e r e doi i z m e u N i j e m a c a
ZAKLJUAK
U promatranju politike ustaa u razdoblju od 1941-1945, treba poi od utvrivanja
nekih momenata, koji imaju temeljno znaenje za razumijevanje karaktera i ciljeva te
politike. Radi se prvenstveno o onim konstantama karakteristinim za ideoloko-politiko konstituiranje ustake skupine i njenu etvorogodinju politiku praksu u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj.
Prve klice nastajanja ustake skupine i ustatva uoavaju se potkraj dvadesetih godina. Bila je to ona politika tendencija to je svoja gledita o rjeavanju hrvatskog pitanja sve vie izraavala parolom o neovisnoj hrvatskoj dravi, koja bi nastala putem
razbijanja Jugoslavije. Politika praksa istodobno je pokazivala da ta koncepcija poiva
na uskoj drutveno-politikoj osnovici a da je Radieva Hrvatska seljaka stranka nosilac akcije za rjeavanje hrvatskog pitanja u sklopu hrvatske graanske politike. Spomenuta je parola, koja je bila uvod u daljnju razradu separatistike koncepcije o rjeavanju hrvatskog pitanja, dobila svoje privrenike u neznatnom broju onih politikih nezadovoljnika - poglavito intelektualaca - koji su se formirali u krilu Hrvatske stranke
prava, a iji su lanovi poznatiji kao frankovci.
Usprkos tome to je u Hrvatskoj sve vie jaao otpor protiv politike velikosrpskog
centralizma i unitaristikog jugoslavenstva, bilo je nedvojbeno da politika akcija spomenutih separatistiki raspoloenih elemenata nije naila na odziv u narodu, te da je
imala sporedni utjecaj i znaenje. Za Antu Pavelia, koji je postao predvodnik tih elemenata, te za njegove najblie pristae i suradnike, odlazak u emigraciju poslije uvoenja estojanuarskog reima oznaavao je poetak nove faze u politikoj akciji - otvorenoga zastupanja separatistike koncepcije u rjeavanju hrvatskog pitanja.
S obzirom na mogunosti realizacije takve koncepcije Paveli i njegova grupa teili
su da zainteresiraju za nju pojedine faktore u inozemstvu, kod kojih bi mogli dobiti potreban oslonac, u prvom redu u onim susjednim dravama to su izraavale revizionistike tendencije prema Jugoslaviji.
Zahvaljujui dobivanju podrke i oslonca na tlu faistike Italije, Paveli je mogao
pristupiti i formalnom organiziranju svojih istomiljenika, ustaa, i formuliranju osnovnih koncepcija ustakog pokreta, kako je sebe poela nazivati ta organizacija, ijoj je
djelatnosti terorizam davao osnovno obiljeje.
Gledajui u cjelini, dolazak ustaa na vlast u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj, proglaenoj u vrijeme travanjskog rata 1941, bila je u stvari logina posljedica dotadanjeg razvoja. Zbog svega toga, potrebno je u tom razvoju poznavati odreeni kontinuitet, na to
je utjecao niz faktora i momenata. Prije svega valja istai da su Trei Reich i faistika
Italija, u sklopu realizacije svoga plana okupacije i razbijanja Jugoslavije, izravno doveli
ustaku skupinu na vlast u NDH. Za Italiju bio je to logian ishod u ostvarivanju dugogodinjeg ekspanzionistikog plana prema Balkanu, u ijim su pripremama Paveli i ustae dobili tridesetih godina konkretnu poziciju i zadau. U Rimu se, izuzev pojedinih
momenata, u planovima ekspanzije prema Jugoslaviji, a posebno s obzirom na Hrvatsku, stalno raunalo s ustaama. Budui da im je Italija pruala glavno utoite, bilo je
razumljivo to su ustae, istiui vanost vanjskopolitikog uporita u prvom redu traili oslonac u toj sili Osovine. Meutim, Paveli je teio da neposrednije zainteresira i
njemake politike krugove za koncepcije ustakog pokreta i mogunosti njegovih usluga u razbijanju Jugoslavije. Pribliavanje Treem Reichu teklo je sporo, jer je Berlin
do 1941. godine pomalo s odstojanja pratio ustaku djelatnost. Deklarirajui se kao pristaa novog evropskog poretka, Paveli je nastojao da nacistikim voama dade do znanja kako on zamilja rjeenje hrvatskog pitanja u okviru njemake revizionistike politike prema evropskom versajskom sistemu.
Pod datim okolnostima, a u sklopu spomenutih planova Rima i Berlina, ustae su
dobili ulogu kvislinkog faktora na podruju Hrvatske i Bosne i Hercegovine. To je bila
i jedina mogunost da oni dou na vlast.
Proglaenje NDH 10. travnja 1941. bio je neposredan ishod kratkotrajnog rata sila
Osovine protiv Kraljevine Jugoslavije. Taj je in bio motiviran podrkom separatistikim tendencijama u Hrvatskoj, iako je malobrojna ustaka skupina prema drugim snagama, bila najmanje znaajna u dotadanjem politikom razvoju Hrvatske. No, bilo je
to i logino, jer su se politiki interesi ustaa mogli jedino poistovetiti s interesima okupacionih sila.
Ustaama se od tada kao prvenstvena zadaa nametnula tenja da irokom politikom propagandom predstave hrvatskom narodu NDH kao izraz konanog nacionalnog osloboenja. Najee se insistiralo na isticanju kontinuiteta u borbi ustakog pokreta za stvaranje samostalne hrvatske drave, pri emu se prvenstveno pozivalo na
Naela ustakog pokreta (1933), kao temeljni programatski dokument. Naela su definirana kao osnovni zakon po kojemu treba da se organizira cjelokupni ivot naroda
u buduoj ustakoj dravi. Bitni stavovi Naela bili su naglaavanje historijskog prava
hrvatskog naroda kao jednog od glavnih temelja ustake drave, te totalitarno ureenje
takve tvorevine, kao jedine sigurne perspektive za opstanak nacije. Takav spoj bitnih
obiljeja - sutine ustatva - trebalo je da ukae kako koncepcija ustaa ima svoje dublje
povijesno korijenje i kako je njeno ostvarenje osigurano samo u tzv. novom evropskom
poretku ili konkretnije, znailo je da ona egzistira zahvaljujui podrci Italije i Treeg
Reicha.
Ustaka propaganda uprezala je maksimalne napore u nametanju parole d a j e NDH
najsudbonosniji dogaaj u povijesti hrvatskog naroda, te da u tom svjetlu treba sagledavati i povijesne zasluge ustakog pokreta. Uza sve bjesomuniji intenzitet te propagande ubrzo se pokazala providnost njene osnovne tendencije, da se prikriju stvarne
okolnosti nastanka NDH, njena statusa i prave uloge.
Ideja o samostalnoj Hrvatskoj kao ishodu borbe za osloboenje ispod jarma velikosrpske hegemonije bila je glavna parola i ustaa i njihovih zatitnika, a trebalo je
da bude glavni kapital u sprovoenju daljnje politike. S j e d n e strane trebalo je da bude
najznaajniji i najprivlaniji faktor ustake politike za irenje vlastitog utjecaja i stvaranje politike osnovice, a s druge, bila je jedno od glavnih oruja u ideoloko-politikoj
argumentaciji opravdanosti razbijanja Jugoslavije u politici okupacionih sila. Spomenuta je kampanja bila popraena ispoljavanjem najekstremnijeg nacionalistikog i
ovinistikog raspoloenja, uz neprijeporno nastojanje da se to raspoloenje prikae
kao izraz stvarnih tenji itavog naroda. Svakako je vano spomenuti teze kojima se takvo raspoloenje podgrijavalo. To su: posebni pogledi na prolost hrvatskog naroda; naglaavanje i iznalaenje izuzetnih posebnosti i svojstava po kojima se Hrvati bitno razlikuju od drugih junoslavenskih naroda, posebno od Srba, to je utjecalo na formuliranje posebne teorije o neslavenskom porijeklu Hrvata; ideja o hrvatskoj dravi kao
iskljuivom ivotnom prostoru hrvatskog naroda; teza o istonoj granici hrvatske drave na Drini, koja ujedno ima i ulogu granice dvaju svjetova; u tom okviru osobita
je panja bila posveena isticanju uloge Bosne i Hercegovine, kao neospornih hrvatskih
zemalja, bez kojih je nezamisliv integritet hrvatske drave; teza i akcija o dokazivanju
hrvatstva Muslimana, pri emu se pridavala sudbonosna uloga islamu u konstituiranju
i ouvanju hrvatstva; teza o sudbinskoj orijentaciji hrvatskog naroda prema zapadnoj
evropskoj kulturi i civilizaciji. Uz ukazivanje na stvarnu injenicu d a j e proglaenje NDH
izvreno pristankom sila Osovine, koje su povele rat protiv Jugoslavije, okupirale je i dijelile, ustaama je naroito bilo stalo da taj in oznae kao rezultat nacionalne revolucije, a svoju akciju definiraju kao stvaran izraz tenji i interesa hrvatskog naroda.
Ve se u odreivanju granica NDH jasno ogledala njena potpuna ovisnost o okupacionim silama. Granice su, naime, bile iskljuivi diktat tih sila, to je posebno dolo
do izraaja u odnosu prema Italiji, koja je anektirala najvei dio hrvatske jadranske obale (Rimski ugovori). Daljnji pokazatelj poloaja NDH, bio je status okupacionih sila na
njenom podruju. Demarkaciona linija, koja je do jeseni 1943. dijelila teritorij Jugoslavije na njemako i talijansko okupaciono podruje, ba je na teritoriju NDH odavala svoju pravu funkciju. Dok su talijanske trupe tendirale irenju okupacionog podruja sve
do spomenute linije, to se u pojedinim razdobljima i situacijama gotovo u cijelosti i
ostvarivalo, dotle su Nijemci iz godine u godinu sve vie poveavali svoje vojne snage
u sjevernom dijelu NDH. Dakako, takva su naprezanja njemake i talijanske vojne sile
u prvom redu bila uzrokovana pojavom i konstantnim rastom narodnooslobodilakog
pokreta, iji se uspon na podruju NDH osobito vidljivo manifestirao (npr. veliki osloboeni teritorij u jesen 1942. sa sreditem u Bihau, koji je obuhvaao gotovo polovicu
ukupnog teritorija NDH). Spoznaja Nijemaca i Talijana kako je njihovo jo vee vojno
angairanje jedino jamstvo za ouvanje strategijskih pozicija, uzrokovana je ujedno i
zbog nemoi oruanih snaga NDH da se uspjeno suprotstave jedinicama NOVJ. Budui
da NDH od ljeta 1942. pa sve do svoga sloma postaje poprite velikih vojnih operacija,
ona je ubrzano gubila obiljeja i onog upravno-politikog sistema koji su ustae pokuali
uspostaviti, poprimajui karakter pravog okupacionog podruja.
Narodnooslobodilaki pokret bio je glavni unutranji faktor koji je nedvojbeno pokazivao d a j e NDH iskljuivo vjetaka tvorevina okupacionih sila, bez ikakvog vlastitog
oslonca. Nasuprot ustakim pokuajima da izgrade vlastiti upravno-politiki sistem u
NDH, konstantno se irila mrea organa narodne vlasti na osloboenim i neosloboenim podrujima, ime se stalno suavalo vrenje efektivne vlasti ustaa.
Svi navedeni podaci predstavljaju jasne dokaze da NDH nije imala nikakva svojstva
dravnosti, iako je ustaka propaganda na tome osobito insistirala.
Pokuaji ustaa da izgrade svoj politiki sistem u NDH najbre su vodili k spoznaji
o stvarnim mogunostima njihova politikog utjecaja. Politika propaganda na tom planu bila je proeta naglaavanjem tenji ustakog pokreta da se NDH izgradi po uzoru
na totalitarne sisteme sila koje su je i osnovale. Koncepcije takvog ureenja bile su poglavito kopija uzora iz nacional-socijalizma i faizma, a njihova se konkretna primjena
svodila tek na nekoliko neuspjelih pokuaja.
Glavni su pak koraci poduzeti u organiziranju ustakog pokreta. Prvobitna tenja
da se pristupi totalnom poustaivanju Hrvata i Muslimana, kako bi se stvorila ista
hrvatska nacija, doivjela je potpun neuspjeh, tako da se ustaki pokret sveo u granice uske organizacije, kojoj se, kao bitna zadaa, nametnula potreba za potpunom koncentracijom vlasti u svom okviru. U tome se naime oitovalo jedino jamstvo daljnjeg odravanja onih pozicija koje su dobivene zahvaljujui volji Nijemaca i Talijana. U organizacionom pogledu uspostavljena je posebna hijerarhija. U nizu stvorenih grupacija vo-
dea su mjesta drali ustae emigranti kao najblii Pavelievi suradnici. Sam Paveli,
kao ustaki poglavnik, trebalo je da po uzoru na Hitlera i Mussolinija, bude voa pokreta i drave.
Od prvog trenutka ustaki je pokret u NDH naglasio da je rasistiki stav osnovni
potez u stvaranju iste hrvatske nacije i istog hrvatskog ivotnog prostora. Put k
tome cilju trebalo je da vodi preko istrebljenja prvenstveno Srba i idova te tzv.
unutranjeg preiavanja Hrvata i Muslimana. Realizacija takve koncepcije vodila je
izravno u krvavi teror pod kojim su stradale stotine tisua ljudi. Sistem terora, zasnovan
na posebnim institucijama, bio je zamiljen uglavnom kao instrument sprovoenja rasistike politike, ali je vrlo brzo dobio i druge funkcije. Uslijed pojave i stalnog jaanja
narodnooslobodilakog pokreta ustaka je vlast primjenjivala bezbrojne oblike pritiska
na itavo stanovnitvo, pa je svakodnevna praksa u NDH bila ispunjena najudovinijim oblicima terora (masovni pokolji, strijeljanja, koncentracioni logori, iseljavanja,
pljaka i dr.).
No, razvoj dogaaja je uskoro pokazao da ustaki reim ne moe stvoriti eljeni oslonac u hrvatskom i muslimanskom stanovnitvu. Ubrzo su nestale i one naivne iluzije
jednog dijela tog stanovnitva, koji je iz razliitih razloga i pobuda shvatio proglaenje
NDH kao osloboenje od velikosrpskog reima u Jugoslaviji. Istodobno, slijedili su jasni
pokazatelji o stvarnom statusu i poloaju NDH, te o karakteru ustakog reima. Odreivanje granica NDH prema Italiji, tj. gubitak jadranske obale, ostavilo je u javnosti
neizbrisivo uvjerenje da je nacionalna izdaja ustaa bila uvjet njihova dolaska na vlast.
Krvavi teror nad srpskim i idovskim stanovnitvom nije ostavio samo teak i muan
dojam meu Hrvatima i Muslimanima. On je ostavljao i sve mnogobrojnije rtve meu
njima. Radikalno unutranje preiavanje, naroito se ogledalo u fizikom uklanjanju i onemoguavanju najirih progresivnih snaga: komunista, antifaista, mnogobrojnih naprednih demokratskih elemenata, ali i drugih koji se nisu mogli pomiriti s politikom ustakog reima.
Sve je to ubrzano vodilo k stvaranju atmosfere prepune otvorenog zazora prema
njemakom i talijanskom okupatoru, te njihovim eksponentima, odnosno prema paradoksalnoj tezi o nacionalnom osloboenju hrvatskog naroda pod zatitom Treeg Reicha i faistike Italije.
Ustakom reimu preostale su tako tek minimalne mogunosti za izgradnju svojih
temelja. Njemu su dali odreenu podrku pojedini faktori iz razliitih graanskih krugova: ekstremniji pripadnici bivih politikih grupacija, dio inteligencije, crkva, neke utjecajnije linosti razliitih profesija. Tome je dakako pogodovala i Maekova izjava,
koju je ovaj dao ba na sam dan proglaenja NDH, a u biti je apelirala na pristae HSS-a
da prue punu podrku novom reimu. iri sastav ustakog pokreta prvenstveno se mobilizirao iz redova malograanskih i deklasiranih elemenata te iz pojedinih seljakih
sredina. Bile su to poglavito osobe koje su novu situaciju prihvatile kao mogunost za
ispoljavanje i iivljavanje svojih primitivnih strasti i ambicija.
Daljnji razvoj situacije, pri emu treba prvenstveno uzimati u obzir irenje NOP-a,
sve je jasnije pokazivao koliko je zapravo ustaka skupina bila drutveno usamljena.
Proces politike diferencijacije, koji je pokazivao razliite tendencije, imao je jedno bitno zajedniko obiljeje, a to je usmjerenost protiv ustakog reima. On se osobito manifestirao u redovima seljatva pogaajui u prvom redu interese i pozicije HSS-a, ije
su vodee linosti, to su ostale u zemlji, poduzimale u svojoj akciji razliite korake u
cilju spreavanja jaanja NOP-a. Na toj liniji treba razumijevati i pokuaje sporazumijevanja pojedinaca iz HSS-a i ustakog vodstva. Bio je to zapravo uvod u agoniju gra-
danskih politikih snaga, koje su, u cilju spaavanja svojih pozicija, pokuavale stvorit
frontu kontrarevolucije, pa su se, po logici klasnog jedinstva, zajedno nale mnogobrojne dotad suprotne grupacije i tendencije.
Ustae su se mogli samo umjetno odravati etiri godine, zahvaljujui podrci onih
koji su ih doveli na vlast; to je jasno pokazao i njihov kraj. S konanim slomom sila Osovine, nestali su i ustae i njihova NDH.
KRATICE
ABiH
AH
ACK SKJ
AVNOJ
SP
DSIP
GUS
HAZ
HAPD
HDB
HP
H PC
H PRO
HRS
HRSS
HSP
HSPN
HSS
HZ
IHRPH
JI
KPH
KPJ
MUP
MVP
NDH
NOB
NOP
NOR
OUP
RAVSIGUR
SDK
SDS
SHP.N
UHRO
UNS
VIG
VII
VMRO
VZSL
ZHIS
2 1 - L'STASE I NDH
321
KAZALO IMENA
AIMOVI, Milan 171 b
ADIJA, Boidar 211, 229
AFRI, Vjekoslav 210, 210 b
AIMONE, vojvoda od Spoleta 88,90, 148b, 245
AKAMOVI, Antun 218, 300
ALAJBEGOVI, M e h m e d 127b, 169b, 199,
282 b , 285 b , 293, 306 b , 307 b
ALEKSANDAR I, K a r a d o r e v i 18, 27, 30, 31,
32, 32 b , 41, 95 b
ALEMAN, Ladislav 104, 175 b
ALEXANDER, Harold 307
AMBROSIO, Vittorio 91, 241, 242, 244
ANDRES, Ivan 281, 290 b
ANFUSO, Filippo 38 b , 61 b , 62, 66, 83, 83 b , 86
ANTI, Vinko 272 b
ANTOANESCU, Ion 290, 292
ANTONI, Z d r a v k o 228 b , 253 b
ARNAO, Vicente Gonzales 95 b
ARTUKOVI, Andrija 27, 27 b , 28 b , 30, 32 b , 33 b ,
54, 66 b , 75, 76, 76 b , 82, 101, 133, 163, 178,
200 b , 231, 244, 258 b , 282 b
ASTALO, Josip 219
ATANACKOVI, arko 86 b , 178b, 179 b
AVRAMOVSKI, ivko 31 b , 34 b , 35 b
BABI, Anto 73 b
BABI, Ivan 279, 279 b
BABI, Mijo 27, 27 b , 47 b , 185b, 230 b
BADOGLIO, Pietro 260 b , 268
BADOVINAC, Milan 79
BAJ1, Nevenka 55 b , 73 b , 80 b , 166 b 230 b , 231 b
BALEN, Josip 133b, 134, 282 b
BALEN, Sime 8, 47 b , 159, 160b, 161b, 166b,
219b, 241b
BALIC, Sefkija 199, 264 b
BARAC, Antun 205, 206 b , 21 l b
BARBARIC, Jakov 306 b
BARBARIC, J u r a j 84 b
BARDIC, Marija 166 b
BARIC, Vice 204
BARlSlC, Josip 233 b
BARKOVI, Josip 211
7 2 b,
77b,
294b
KOUTI, Mirko 48 b
KOUTI, Viktor 48 b
KOVAEVI, Vidak 244
KOVACEVI, Zvonko 81 b , 100, 117, 191
KOVAI, Ivan Goran 211
KOVAI, Matija 54, 163, 204, 267 b , 269, 270,
270 b
KOZARCANIN, Ivo 211
KRAU, iril 111
KRALJ, Mijo 32 b
KRALJEVI, Novica 244, 248, 248 b
KRCE, Pavao 241 b
KREN, Vladimir 115, 116b, 290, 290 b
KRESO, M u h a r e m 264 b
KRIKOVI, Vinko 177 b
KRIZMAN, Bogdan 8, 14b, 18b, 19b, 30 b , 34 b ,
36 b , 37 b , 39 b , 40 b , 61 b , 62 b , 63 b , 64 b , 66 b , 67 b ,
68 b , 69 b , 71 b , 72 b , 75 b , 78 b , 81 b , 82 b , 83 b , 86 b ,
87 b , 88 b , 89 b , 130b, i 7 2 b
KRLEZA, Miroslav 211
KRNI, Zdravko 54 b , 74 b , 224 b
KRNJEVI, J u r a j 18, 19, 19b, 190, 279, 279 b ,
282, 291
KRSTI, K r u n o 138b
KRSTULOVI, Vicko 241b
KUBEVSKI, Serafin 178 b
KHN, Ernest 125
KUHN, Ivo 229
KUKOLJ, Dragutin 54
KULENOVI, Dafer 199, 201b, 2 82b
KULENOVI, Mesud 255b
KULENOVI, Osman 82, 92b, i 9 9 y 2 o i b
KULUNDZl, Zvonimir 15 b
KUMII, uro 309b
KUNTZE, Walter 248
KUPREANIN, Milan 167b
KURBEGOVI, Hamid 199
KUVEZDI, Zivan 191, 282b
KVATERNIK, Eugen 16, 137, 144
KVATERNIK, Eugen Dido 8, 21b, 27, 27b, 3 1 j
32b, 35b 47b 57b 6 1 b 6 2 b 7ib 7 2 b 8 2 b | 8 8b,
109, 112, 112b, 139b, 170b, i s i b i 8 5 > i85b
186b, 193b, 202 b , 257b, 258, 258 b
KVATERNIK, Ljubomir 104, 230
RAJI, Ivan 32 b
RAJKOVI, Mato 8, 19b, 7 2 b 294b
RAJKOVI, Nikola 76
RATKOVI, Stijepo 95 b
RAVLI, Jaka 44b, 5 2 b 209b
REBERSKI, J a n k o 281, 293 b
REBOK, J u r a j 111b
REDI, En ver 198b
RENDULI, Lothar 268, 275, 287
RESCH (RES), H i n k o 255 b
RIBAR, Ivan 240b
RIBAR, Ivo Lola 194, 196 b
RIBBENTROP, J o a c h i m von 64, 65b, 67, 69 b ,
72, 82b, 83, 87, 87b, 88, 89b, 130b, 242, 259,
285, 285b
RIEGER, Vilko 33 b , 44, 66 b , 143b, 152b, 2 04,
204b
RIHTMAN, Zvonimir 229
RITTERBUSCH, Paul 144b
RITTIG, Svetozar 300, 300 b , 301
ROATTA, Mario 248, 250, 251, 252, 253, 253 b ,
255b, 261
ROBBOTTI, Mario 260, 260b
ROBI, Ivan 281
ROJNICA, Ivan l l l b
ROLF, Tomislav 119 b
ROOSEVELT, Franklin Delano 301
ROSANDI, Mime 99 b , 100
ROSENBERG, Alfred 65 b
ROS, Fran 168 b , 169 b
ROS, M a r k o 11 l b
ROANKOVI, Josip 78, l l l b , 168b
ROMAN, Gregorij 306
RUKAVINA, B r a n k o 109, 293b
RUKAVINA, J u c o 30,54,66 b , 80, 111,112, 185b
RUPNIK, Lev 306
RUINOVI, Nikola 66b, 76b, 95b, 217, 220
RUI, D o m a g o j 76
RUI, J. 279b, 280b
SABOLI, Vladimir 104
SALIHAGI, Suljaga 264 b
SARA, Savo 167 b
SARAJLI, Abdulah 275 b
SARKOTI, Stjepan 19
SCHLEGEL, Toni 41
SCHMITT, Carl 144 b
SCHROEDER, Fritz von 171 b
SCHUSTER, 71 b
SEITZ, Aleksandar 109, 151, 151b, 152, 152b,
155, 155b, 156, 156 b , 157 b , 163, 164b
SEKULI, Jakov 211
SELETKOVI, Mijo 111
SERTI, Tomislav 27, 27 b , 111
SERVATZY, Vjekoslav 27, 27 b , 28, 47b, 111
SETON-WATSON, R o b e r t William 43 b
SEVERINAC, Stjepan 48 b
SIMI, Novak 211
SIMI, Sima 8, 66 b , 175b, 214 b
SIMOVI, Duan 64, 65, 67, 68
SINI, David 129b, 234, 253, 254, 254 b , 256,
262 b , 272, 274 b , 291, 293 b
SINGER, Vlado 109
SINOVI, M a r k o 72, 72 b , 88 b
SIROTKOVI, H o d i m i r 96b
SKOKO, Savo 166 b
SLADOVI, Eugen 138, 138b, 144, 144 b , 145,
145b, 146, 146b, 148, I48 b , I52 b , 153 b , 154b,
156, 156b
SLUNJSKI, Adolf 16b
SMEND, Rudolf 144 b
SMIRNOVA, N.D. 87 b
SMOLI, Petar 111
SMOLJAN, Baria 281, 293 b
SOBOLEVSKI, Mihael 54 b , 79 b
SODDU, Ubaldo 62 b
SOFTA, Ivan 207
SOFTI, Mustafa 264 b
SOPI, Mirko 100
SREBRENI, Josip 218
STALJIN, Josif Visarionovi 301
STANI, Milan 95 b , 217 b
STANISAVLJEVI, u r o 80 b , 167b, 172^ I74 b ,
227 b , 244 b , 245 b , 253 b , 254 b
STANlSEV, K.D. 20
STAREVI, Ante 23, 44, 45, 137, 143, 143 b ,
144, 152, 197, 197 b
STAREVI, Ivan 79, 104
STAREVI, Mile 44, 45, 45 b , 203b 2 07, 207b
STEFANOVI, Jovan 214b, 217b
STEINFEL, Nikola 293b
STEPINAC, Alojzije 214, 214 b , 215, 215 b , 216,
216 b , 218, 219, 219 b , 220, 221, 300, 304, 305,
306, 306 b , 307, 307 b , 308 b , 309, 309 b
STIPCEVI, Augustin 211
STOJADINOVI, Milan 30, 31 b , 33, 33 b , 34, 36,
36 b , 46, 47, 48, 49
STOJKOV, T o d o r 18b, 19b, 30 b , 31 b , 32 b , 41 b
STRUGAR, Vlado 81 b , 116b, 118b, 119b, 120 b ,
122b, 123b, 175 b , 276 b , 277 b , 297 b
STUHLPFARRER, Karl 272b
SUBBOTI, Ivan 35 b
SUCI, Florijan 24 l b
SUNARI, Jozo 109
SUNDHAUSSEN, H o l m 9, 264 b
SUI, Lovro 54, 79, 82, 109, 191, 282 b
SUI, Miroslav 104
SAKOTA, S l o b o d a n 166 b
SALI, Ivan 219 b , 306 b , 308b, 309b
SANTI, D.M. 253 b
ARAC, S t a n k o 101
TUMAN, F r a n j o 68 b , 69 b , 82 b
TURINA, Oskar 170 b , 270 b , 271 b , 272
T U R N E R H a r o l d 246 b
TUSUN, Nikola 104
UGLJEN, Asim 201 b
UJCI, Josip 218
UMBERTO di Savoia 42
UROI, Stjepan 15 b , 104, 191
URUMOVI, Dragan 99
UVANOVI, Danijel 204
UZELAC, Grga 167 b
VASILJEVI, Jovan 118 b
VAUPOTI, Miroslav 45 b , 206 b , 207 b , 21 l b
VEESENMAYER, E d m u n d 64, 65, 67, 67 b , 68,
69, 69 b , 71 b , 72,72 b , 73 b , 82, 82 b , 83, 83 b , 87,
87 b , 89 b , 248 b
VEINOVI, M a r k o 167 b
VENNE, Arnold von d e r 95 b
VERI, M a r k o 75
VESELI, J u r a j 48 b , 51, 66 b
VIDAS, F. 101 b
VIKTOR EMANUEL III 90
VINA V E R Vuk 19b, 30 b , 31 b , 40 b
VITEZ, Grigor 211
VITKOVI, S t a n k o 138 b , 203 b , 211
VOKI, Ante 76, 76 b , 282 b , 289, 290, 290 b , 291,
292, 293, 293 b , 294, 294 b , 295
VOLKOV, V.K. 31 b , 32 b
VRANI, Vjekoslav 8, 84 b , 120 b , 248, 248 b ,
254 b , 308
VRANEI, J u r e 75
VRDOUAK, J u r e 219
VRLIAK-DUGAKI, Mira 109
VRLTIKA 307 b
VUCETI, Stipe 219
VUETI, irne 45 b , 211
VUJCIC-LASZOWSKI, Ivanka 211
VUKELI, Josip 219
VUKOVAC, S t j e p a n 79
WALZ, Gustav Adolf 144 b
WARLIMONT, Walter 284
WEICHS, Maximilian von 274, 277
WIESNER, Ljubo 207
WISSHAUPT, Ernst 245 b , 247 b
YONTILA, Armas 95 b
ZAKLAN, Spaso 167 b
ZATEZALO, u r o 166 b
ZEKI, Milo 275 b
ZIMMERMAN, S t j e p a n 208 b , 209 b , 210
ZIMPERMANN, Ljudevit 185 b '
ZORI, D a m j a n 167 b
ZOTOVI, B r a n k o 166 b
ZOVKO, Ivan 111, 111b
ZUCCOLIN, Marcello 73b,
188b
78,
D r F i k r e t a Jeli-Buti
USTAE I NEZAVISNA
DRAVA HRVATSKA
1941-1945
Izdaju
Sveuilina n a k l a d a L i b e r
Zagreb, S a v s k a c e s t a 16
i
I z d a v a k o p o d u z e e k o l s k a knjiga
Zagreb, M a s a r y k o v a 28
Za izdavae
Slavko Goldstein
J o s i p Mali
N a k l a d a : 5.000 p r i m j e r a k a
Br. M K 108
T i s k a n j e z a v r e n o u s r p n j u 1977.