Professional Documents
Culture Documents
Istrazivanje 1
Istrazivanje 1
40 (2), 309-328
UDC 159.942.6.072-057.874
Dragan Popadi2
Odeljenje za psihologiju, Filozofski fakultet u Beogradu
Dijana Plut
Institut za psihologiju, Filozofski fakultet u Beogradu
Istraivanje je realizovano u okviru projekta Moja kola kola bez nasilja koji je pokrenuo
UNICEF u saradnji sa Ministarstvom prosvete i sporta Republike Srbije. Ujedno, tekst je deo rada
na projektu Psiholoki problemi u kontekstu drutvenih promena finansiranog od strane Ministarstva nauke i zatite ivotne sredine Republike Srbije (br. 149018D).
2
Adresa autora dpopadic@f.bg.ac.yu
UVODNA RAZMATRANJA
Odreenje nasilja
Po svemu sudei, nasilje u kolama je endemska pojava, poznata svakome ko
se kolovao. Ispoljavajui se u veoma raznovrsnim oblicima i intenzitetima, ono
obino postane socijalno vidljivo tek kada pojedinani incidenti zadobiju medijsku
panju.
Pod nasiljem emo podrazumevati neopravdano nanoenje tete drugome. Ponaanje kojim se nanosi teta moe biti verbalno i neverbalno, i moe se sastojati u
fizikom povreivanju, nanoenju materijalne tete, ili psiholokom povreivanju
kao to je zastraivanje, sramoenje, socijalna izolacija i slino. Neopravdanost se
sastoji u nelegitimnosti, nezasluenosti, prekomernosti ili neprimerenosti takvog
postupka.
Okarakterisati neku socijalnu interakciju kao nasilje, pa samim tim i oznaiti
uloge nasilnika i rtve, nuno zahteva interpretaciju interakcije, za koju je nedovoljno registrovati opaljivo ponaanje. Neslaganje izmeu nasilnika, rtve i tree strane
oko toga da li je neko ponaanje bilo nasilno ili ne moe nastati oko razmimoilaenja da li je tim ponaanjem naneta stvarna, zanemarljiva ili nikakva teta, ali i neslaganjem da li je to ponaanje bilo opravdano ili barem normalno. U kolskom kontekstu, ono to se iz jedne perspektive proglaava nasiljem iz perspektive kulture
vrnjaka ili ire kulture nekada se opaa kao normalan pa i poeljan oblik interakcije. U nekim zemljama se odobravaju ili podstiu postupci prema deci koji se u drugim sredinama smatraju nasiljem, kao to je fiziko kanjavanje (Zeira i sar., 2004).
Termini nasilje i agresija se kod nas uglavnom koriste kao sinonimi, s tim to
agresivnost i agresija vie upuuju na motivaciju koja je vodila ka povreivanju drugoga i na dispoziciju, dok termin nasilje, po naem miljenju, u veoj meri sugerie
nedozvoljenost nanoenja tete, esto i nezavisno od namere.
Generalno posmatrano, oblici kolskog nasilja spadaju u agresivnost, ali moe
se desiti da neki postupci koje ubrajamo u nasilje nisu agresivni akti, u smislu da ih
poinilac vri ne uzimajui u obzir da nekoga povreuju (npr. razliite disciplinske
mere koje nastavnik preduzima), ili previajui njihov uticaj (smatrajui ih za alu).
Nasilje u koli ima razliite oblike i ne iscrpljuje se u, najee ispitivanom,
nasilju meu uenicima (vrnjakom nasilju). Sem njega, postoji i nasilje odraslih
prema uenicima, uenika prema odraslima, kao i nasilje u koje su umeani uenikovi roditelji ili prijatelji a koje je usmereno prema drugim uenicima ili odraslima.
Posebno znaajan oblik vrnjakog nasilja u koli je ono koje se sastoji u ponovljenom maltretiranju uenika. Ovu pojavu zvaemo siledijstvo (ili jo i zlostavljanje, maltretiranje), to emo koristiti i kao prevod engleskih rei bullying i mobbing. Prema esto preuzimanom odreenju jednog od pionira u istraivanju ove ob310
lasti, Dana Olveusa, "Uenik je zlostavljan ili viktimiziran kada je on ili ona ponavljano i trajno izloen negativnim postupcima od strane jednog ili vie uenika
(Olweus, 1993; str. 9). Olveus precizira da je siledijstvo takav oblik agresivnog
ponaanja (a) u kojem je rtva ponovljeno izlagana i (b) gde postoji nesrazmera moi (poinilac je jai pojedinac ili grupa) (Olweus, 1993). Poto isti autor nasilje definie kao agresivno ponaanje kojim akter ili nasilnik koristi svoje telo ili neki predmet (ukljuujui oruje) da bi naneo (relativno ozbiljnu) povredu ili neprijatnost
drugoj osobi (Olweus, 1999; str. 12), tj. izjednaava ga sa fizikom agresijom, treba uoiti da iz njegovih odreenja proizlazi da su vrnjako nasilje i siledijstvo oblici agresivnosti koji se samo delimino preklapaju. Fiziki napadi koji nisu ponovljeni i/ili gde ne postoji disbalans moi spadali bi u nasilje ali ne i u siledijstvo, ponovljeni oblici psiholokog i socijalnog zlostavljanja spadali bi u siledijstvo ali ne u
nasilje, dok oblici psiholokog i socijalnog zlostavljanja koji nisu ponovljeni i/ili ne
postoji disbalans moi ne bi spadali ni u siledijstvo ni u nasilje ve u agresivno ponaanje.
Poto su Olveusova odreenja sluila kao polazna osnova u mnogim istraivanjima, pri emu se ispitivanje kolskog nasilja esto svodilo na istraivanje siledijstva, vano je naglasiti da se nae odreenje nasilja i predmet istraivanja ne suava
na siledijstvo, a da u nasilje u koli ubrajamo (a) ne samo fiziko nasilje ve i oblike psiholoke i socijalne agresije, (b) i nasilne postupke koji su se javili i samo jednom, (c) nasilje gde ne mora da postoji nesrazmera snaga i (d) ne samo nasilne postupke meu uenicima ve i nasilno ponaanje odraslih prema deci i dece prema
odraslima.
Merenje nasilja
Imajui u vidu kontekst kolskog nasilja, registrovanje nasilja se moe bazirati
na samoiskazima uenika o vlastitom nasilnitvu ili izloenosti nasilju, nominovanju
nasilnika i rtava od strane vrnjaka, procenama odraslih, objektivnim pokazateljima, neposrednom posmatranju. Ubedljivo najee korien metod su samoiskazi
samih uenika.
Prilikom odgovaranja na pitanja o nasilju, moe se prepustiti samim ispitanicima da odrede ta shvataju pod nasiljem, ispitiva ih moe usmeriti na odreenje
koje on ima u vidu, ili ispitanici mogu odgovarati na pitanja o specifinim postupcima na osnovu ega ispitiva zakljuuje o prisustvu nasilja. Nasilje koje je predmet
ispitivanja mora imati svoj prostorni, vremenski i komunikacioni okvir. Najvei broj
istraivanja kolskog nasilja fokusira se na nasilje unutar kolskog prostora, ispoljeno u interakciji izmeu uenika (ree se ispituje nasilje osoblja prema uenicima, a
jo ree nasilje uenika prema osoblju, nasilje meu osobljem, i nasilje u koje su
umeani uenikovi roditelji ili drugovi) i ogranieno na period od poslednjih nekoli311
Rasprostranjenost nasilja
Prve vee inicijative za ispitivanje nasilja u kolama nastale su 70-tih godina
prolog veka u Skandinavskim zemljama i bile su provocirane traginim sluajevima
uenikih samoubistava. Norveko ministarstvo je sprovelo veliko istraivanje iji
cilj je bio i implementacija interventnih programa, na ijem elu je bio Dan Olveus i
kojim je obuhvaeno 130,000 uenika uzrasta 8 do 16 godina iz 715 kola iz cele
Norveke (Olweus, 1993). Tokom 80-tih i 90-tih godina kolsko nasilje se prepoznaje kao vaan problem u nizu evropskih i vanevropskih zemalja, sprovode se obimna
istraivanja i konstruiu brojni interventni programi. (Videti pregled u Smith & Brain, 2000).
Izloenost vrnjakom nasilju utvrena je irom sveta gde god je ispitivano
(Evropa, SAD, Ausatralija, Novi Zeland, Japan), a pokazatelji vie variraju zavisno
od naina merenja nego od drave ili regiona. Prema jednom pregledu, izloenost
siledijstvu dobijana u istraivanjima u Australiji, Austriji, Engleskoj, Finskoj, Nemakoj, Norvekoj i SAD kree se u rasponu od 15% do 25% (Veenstra i sar.,
2005). Generalno je prihvaeno u zapadnoevropskim studijama da barem 5% uenika doivi vrnjako zlostavljanje nedeljno ili ee (ovaj procenat je neto vei na
osnovnokolskom nego na srednjokolskom uzrastu, i neto vei kod deaka nego
kod devojica). Neto manje od 5% uenika zlostavlja svoje vrnjake nedeljno ili
ee, pri emu je meu nasilnicima tri do etiri puta vie deaka nego devojica
(Roland i Idsoe, 2001).
Upravo zbog velike raznovrsnosti i u teorijskom odreenju, i u nainima merenja nasilja, i u uzorcima na kojima su ispitivanja vrena, poreenja rezultata su teka
i rizina.
U Olveusovoj studiji, procenjeno je da je oko 15% uenika od 1. do 9. razreda
u skandinavskim kolama ukljueno u interakciju nasilnik-rtva: 7.6% su samo rtve, 5.6% su samo nasilnici, a 1.6% su i rtve i nasilnici (Olweus, 1993).
312
313
este: 39% dece se bar jednom potuklo tokom prethodne godine, a njih 10% se potuklo triput ili ee.
Iz grafika prikazanog u izvetaju (str. 142) moe se izraunati da 49% dece nije
bilo ni rtva ni nasilnik, ali, na osnovu preklapanja sa odgovorima o ueu u tuama, sledi da samo 35% uenika nije bilo ukljueno u nasilje koje sem maltretiranja
ukljuuje i tue. Po stepenu nasilja na vrhu su bili Estonija, Grenland, Letonija, Litvanija, Portugal i Ukrajina. Meu zemljama sa najmanje kolskog nasilja bile su
eka, Slovenija, vedska i Hrvatska.
Ispitanici
U delu istraivanja koji e ovde biti prikazan ispitano je 26,628 uenika od 3.
do 8. razreda iz 50 osnovnih kola irom Srbije koje su se ukljuile u projekat kola bez nasilja. Uzrasna i polna struktura uenika prikazana je u Tabeli 1.
Tabela 1. Polna i uzrasna struktura ispitanih uenika
muki
3.razred
4.razred
314
enski
ukupno
2119
2046
4165
50.9%
49.1%
100.0%
2331
2133
4464
52.2%
47.8%
100.0%
ukupno
2345
2193
4538
51.7%
48.3%
100.0%
2327
2156
4483
51.9%
48.1%
100.0%
2239
2145
4384
51.1%
48.9%
100.0%
2273
2321
4594
49.5%
50.5%
100.0%
13634
12994
26628
51.2%
48.8%
100.0%
Postupak ispitivanja
Uenici su tokom kolskog asa popunjavali anonimni upitnik koji je sadravao pitanja o njegovoj izloenosti nasilju, nasilnom ponaanju, reagovanju u situacijama u kojima je rtva ili svedok nasilja. Upitnik za uenike 3-4. razreda je bio krai, sa jednostavnijim pitanjima koja su se ticala samo izloenosti nasilju i nasilnog
ponaanja.
Ispitivanje je sprovedeno tokom prolea 2006. godine. Upitnike su popunjavali
svi uenici koji su na dan ispitivanja bili u koli.
Instrument
Nasilje je ispitanicima definisano kao svi oni sluajevi kada neko nekoga namerno izlae raznim neprijatnostima odnosno eli da ga svojim postupcima ili reima povredi, uplai ili ponizi. Naglaeno je da nasiljem ne smatramo prijateljska zadirkivanja i prepirke niti sluajno, nenamerno nanoenje tete i povreivanje.
Osnovu upitnika (onog dela koji e biti prikazan u ovom radu) ine pitanja gde
uenici treba da oznae koliko esto su doiveli razliite vrste nasilja, kao i koliko
esto su se oni sami nasilno ponaali.
Uenicima je data lista razliitih oblika nasilja (navedeni u Tabeli 4). Za svaki
od ovih oblika nasilja, uenik je trebalo da oznai koliko puta je tako neto doiveo
u poslednja tri meseca, tj. od poetka kolske godine, i to na sledeoj skali: (a) nije
se desilo nijednom; (b) desilo se jednom ili dvaput; (c) deavalo se vie puta; (d)
dogaa se skoro svakodnevno. Mlaim uenicima je predoena neto jednostavnija
skala, gde su trea i etvrta alternativa zamenjene alternativom to mi se dogaalo
esto u poslednja tri meseca.
315
REZULTATI
Koliko uenika su rtve nasilja?
Koliko uenika je izloeno a koliko nije izloeno nasilju zavisi od toga ta emo uzeti kao kriterijum nasilja ima puno moguih kriterijuma koji ne dovode do
istih procena.
(a) Po jednom kriterijumu, smatrano je da je uenik izloen nasilju / vrio
nasilje ako je, izjanjavajui se o specifinim oblicima nasilja, oznaio da je bar jednom iskusio (odnosno vrio) neki oblik nasilja. Po tom kriterijumu, velika veina
uenika, njih 65.3%, je ve u prva tri meseca bar jednom doivela neki oblik nasilja.
Raspon, zavisno od kole, je od 48% do 80%. Izloenih nasilju bilo je manje na starijem nego na mlaem i srednjem uzrastu (67.8% na mlaem uzrastu, 67.3% na srednjem i 60.9% na starijem uzrastu V=0.074; 2(2)=114.9; p<0.000). Deaci i devojice su u jednakoj meri doiveli nasilje (V=0.01; 2(1)=3.3; p=0.07).
(b) Po drugom kriterijumu, u nasilje su ubrajani samo oni sluajevi kada su
nasilni postupci ponovljeni vie puta to bi trebalo da ukazuje na sistematsku izloenost nasilju (to su sluajevi kada uenik na ponuenoj skali zaokrui da je maltretiran vie puta ili svakodnevno). Prema ovom kriterijumu je 24.4% uenika iskusilo ponovljeno nasilje (jedan ili vie oblika), odnosno neki oblik namernog i sistematskog maltretiranja od vrnjaka (ovi procenti se po kolama kreu od 14% do
47%). Na mlaem uzrastu bilo je 22.3% rtava nasilja, na srednjem 27.1% i na starijem 23.7% (2(2)=57.2; V=0.05; p<0.000). Meu deacima je bilo 25.1% a meu
devojicama 23.7% rtava nasilja 2(1)=7.1; V=0.02; p=0.007).
(c) Pre nego to su pristupili popunjavanju upitnika, uenicima je reeno ta
e se podrazumevati pod nasiljem, a na poetku ispitivanja starijim uenicima (5-8
razreda) je postavljeno i direktno pitanje koliko su bili izloeni nasilju vrnjaka tokom poslednja tri meseca. Njihovi odgovori su prikazani u Tabeli 2.
316
14,073
Jednom ili
dvaput
2,852
78.9%
16.0%
Nijednom
Ukupno
698
esto se deavalo
212
17.826
3.9%
1.2%
100.0%
Vie puta
Na direktno pitanje svaki peti uenik (njih 21.1%) saoptava da je bio izloen nasilju tokom poslednja tri meseca (procenat varira od kole do kole od 9% do
47%). Ovaj procenat je veoma blizak proceni rtava nasilja kada u nasilje ubrojimo
samo vie puta ponovljeno nasilno ponaanje (po tom kriterijumu 24.4% uenika su
bili rtve nasilja). Procenu da su esto (vie puta ili svakodnevno) bili izloeni nasilnom ponaanju napravilo je 5.1% uenika. O izloenosti nasilju tokom tri meseca
neto ee saoptavaju deaci nego devojice (22.8% prema 19.2%) - 2(3)=38.3;
V=0.05; p<0.000) i uenici 5-6. razreda nego uenici 7-8. razreda (22.5% prema
19.6%, 2(3)=25.1; V=0.04; p<0.000).
Podaci koji su dobijeni kada postavimo pitanje na takav nain da uenici
sami moraju da naprave procenu ugroenosti slini su podacima koje smo dobili
kada smo mi raunali stepen ugroenosti na osnovu niza specifinih pitanja o pojedinim oblicima nasilnog ponaanja (kriterijum koji uzima u obzir samo vie puta
ponovljeno nasilno ponaanje).
(d) Kada je od starijih uenika traeno da procene koliko su bili izloeni
nasilju tokom ukupnog dosadanjeg kolovanja, 55.8% je reklo da im se to nije desilo nijednom, 30.0% da im se desilo jednom ili dvaput, 11.4% da im se desilo vie
puta, a 2.8% da im se esto deavalo (2(3)=22.4; V=0.04; p<0.000). O izloenosti
nasilju tokom kolovanja devojice saoptavaju ree od deaka (40.8% prema
47.4%, 2(3)=105.3; V=0.08; p<0.000).
Ako u nasilje ubrojimo samo vie puta i skoro svakodnevno ponovljeno agresivno ponaanje, onda je 7.5% uenika u poslednja tri meseca bilo nasilno (3.6% na
mlaem, 6.8% na srednjem i 12.0% na starijem uzrastu (2(2)=437.0; V=0.13;
p<0.000). Ponovljeno nasilni su ee bili deaci nego devojice (10.6% prema
4.3%, 2(1)=368.1; V=0.12; p<0.000).
DEACI
Samo rtve
Samo nasilnici
rtve/nasilnici
Neukljueni
DEVOJICE
Samo rtve
Samo nasilnici
rtve/nasilnici
Neukljueni
OBA POLA
Samo rtve
Samo nasilnici
rtve/nasilnici
Neukljueni
3-4. razred
(N=8,215)
5-6. razred
(N=8,544)
7-8. razred
(N=8,400)
SVI
(N=25,159)
20.5
1.8
3.3
74.4
23.6
4.7
4.7
67.0
16.3
10.8
6.2
66.6
20.2
5.8
4.7
69.3
19.2
0.5
1.3
78.9
23.0
1.4
2.3
73.2
21.7
3.6
3.3
71.4
21.3
1.9
2.4
74.4
19.8
1.1
2.3
76.7
23.3
3.1
3.5
70.0
19.0
7.2
4.8
69.0
20.7
3.8
3.6
71.9
318
Jednom
ili
dvaput
vie puta
ili svakodnevno
Korelacija
sa polom
(V)*
Korelacija
sa uzrastom (V)*
.06 (m)**
N
14366
7895
4123
54.4%
29.9%
15.6%
17795
6272
2317
67.4%
23.8%
8.8%
21327
3908
1173
80.8%
14.8%
4.5%
21969
3655
816
83.1%
13.8%
3.1%
16095
1060
729
90.0%
5.9%
4.1%
23818
2132
493
90.1%
8.1%
1.9%
24025
1936
447
91.0%
7.3%
1.7%
15976
1466
373
.09
.11 ()
.07
.08 (m)
.18
.10 (m)
.17 ()
.08
.05
.03 (m)
.07
.08 (m)
.06 (m)
.06
.08
%
89.7%
8.2%
2.0%
* za sve korelacije u koloni, p<0.000
** (m) oznaava one oblike nasilja kojima su ee izloeni deaci, a () one kojima su ee izloene devojice
*** odgovarali su samo uenici 5-8. razreda
320
nije se
desilo
nijednom
Jednom
ili
dvaput
vie puta
ili svakodnevno
Korelacija
sa polom
(V)*
Korelacija
sa uzrastom (V)*
17640
7123
1340
.12
.10
67.6%
27.3%
5.1%
21997
3366
708
.15
.07
84.4%
12.9%
2.7%
23778
2069
308
.11
.06
90.9%
7.9%
1.1%
16358
792
472
.20
.07
92.8%
4.5%
2.7%
24437
1435
206
.03
.05
93.7%
5.5%
.7%
25431
558
137
.07
.03
97.3%
2.1%
.5%
25794
288
75
98.6%
1.1%
.3%
.05
.05
* za sve korelacije p<0.000. Za sve oblike deaci su bili nasilniji od devojica a stariji uzrasti od
mlaih.
** devojice su imale upitnike sa tvrdnjama formulisanim u enskom rodu
*** odgovarali samo uenici 5-8. razreda
Verbalno nasilje je oblik nasilja koji mladi najee priznaju (32.4%). Slede,
po redosledu priznavanja: udaranje (15.6%), pretnje (9.1%), dodirivanje (7.2%) i
spletkarenje (6.3%). Retko ko je spreman da o sebi govori kao o stalnom nasilniku.
U grupi starijih uenika, 7% uenika prijavljuje neki vid seksualnog uznemiravanja drugih uenika.
Postoji dosledna tendencija da deaci neto ee budu nasilni od devojica.
Postoji i dosledan porast uestalosti oblika nasilnog ponaanja sa uzrastom, ali ove
uzrasne razlike su jo manje nego polne.
jednom
ili dvaput
vie puta
dogaa se
skoro svakodnevno
13627
3148
841
252
76.3%
17.6%
4.7%
1.4%
14891
2342
503
138
83.3%
13.1%
2.8%
.8%
16241
1206
300
91.5%
6.8%
1.7%
16478
1130
190
98
321
Da li te je tokom ukupnog dosadanjeg kolovanja neki nastavnik nastavnica) udario, vreao te ili ismevao?
92.1%
6.3%
1.1%
.5%
13719
3307
747
125
76.7%
18.5%
4.2%
.7%
Ako u rtve nasilja odraslih ubrojimo uenike koji su izjavili da im se u poslednja tri meseca bar jednom desilo da ih nastavnik vrea, ili udari, ili preti, ili da
prema njima bude nasilan neki drugi zaposleni, onda je 35.7% uenika bilo rtva
nasilja odraslih. Na nasilje odraslih ee se ale uenici 7-8. razreda nego uenici 56. razreda (41.2% prema 30.9%, 2(1)=205.3; V=0.11; p<0.000) i ee deaci nego
devojice (43.1% prema 28.7%, 2(3)=398.0; V=0.15; p<0.000).
Izloenost vrnjakom nasilju i nasilju odraslih se delimino preklapaju, to je
prikazano u Tabeli 7.
Tabela 7. Izloenost nasilju odraslih zavisno od kategorije ukljuenosti u vrnjako nasilje
Da li su bili rtve nasilja odraslih?
Kategorija:
neukljuen
samo rtva
samo nasilnik
rtva/nasilnik
Ukupno
ne
Ukupno
da
8320
3365
11685
49.6%
20.0%
69.6%
1913
1639
3552
11.4%
9.8%
21.2%
332
531
863
2.0%
3.2%
5.1%
224
462
686
1.3%
2.8%
4.1%
10789
5997
16786
64.3%
35.7%
100.0%
Procenat (starijih) uenika izloenih nasilju uopte (bez obzira da li su sami bili
nasilnici ili ne) predstavlja procenat onih koji su izloeni bilo nasilju vrnjaka bilo
nasilju nastavnika. Kao to se iz Tabele 7 moe izraunati, meu starijim uenicima
(5-8. razred) njih 12.7% bilo je izloeno samo vrnjakom nasilju, 12.6% nasilju i
vrnjaka i odraslih a 23.2% samo nasilju odraslih. To znai da se procenat onih koji
su izloeni bar jednom nasilju, ili od strane vrnjaka ili od strane odraslih, penje na
48.6%! Ako uzmemo u obzir da 2.0% uenika spada u nasilnike koji nisu bili rtve
ni uenika ni odraslih, proizlazi da je polovina uenika (preciznije, 50.6%) ukljuena
u krug nasilja u periodu od tri meseca.
322
I u kategoriji uenika neukljuenih u vrnjako nasilje skoro 30% se ali na izloenosti nasilju odraslih, ali ovaj procenat je znaajno vei kod kategorija ukljuenih u nasilje. Mada ni uenici koji su bili samo rtve nisu ispoljavali nasilje kao ni
neukljueni, ipak je skoro polovina njih bila izloena nasilju odraslih (46.1%). Meu
uenicima koji su samo nasilnici veina (njih 61.5%) ali se na nasilje odraslih, dok
je najvie izloenih nasilju odraslih 67.3% meu onim uenicima koji su i rtve i
nasilnici.
nikad se
nije
desilo
10140
58.0%
N
%
jednom
ili dvaput
4995
1679
to se
esto
deava
671
28.6%
9.6%
3.8%
100.0%
16019
1150
194
112
17475
91.7%
6.6%
1.1%
.6%
100.0%
Vie
puta
Ukupno
17485
DISKUSIJA I ZAKLJUCI
Ako uporeujemo uenike samoprocene na generalno postavljeno pitanje o izloenosti nasilju tokom protekla 3 meseca dobijene u naem istraivanju (Tabela 2)
sa podacima iz studije WHO (Craig i Harel, 2004) konstatovaemo da se nae kole
nalaze ispod proseka po izraenosti nasilja. Kod nas je 21% uenika odgovorilo da
su u protekla tri meseca bili izloeni vrnjakom nasilju (jednom i vie puta), dok je
u citiranoj stranoj studiji 34% uenika imalo sline neprijatnosti (to je prosek za raz323
liite zemlje). Slino, ponovljenom nasilju je kod nas izloeno 5.1% uenika, a u
studiji WHO 11% uenika. Podaci koje smo prikupili na drugi nain upozoravaju
nas da treba da budemo veoma oprezni prilikom ovakvih istraivanja. Slika o nasilju
koju dobijemo u istraivanjima veoma zavisi od instrumenta koji koristimo, uzorka,
uzrasta uenika i optih karakteristika kolskog sistema.
Pokazuje se da, polazei od istog teorijskog odreenja, moemo formulisati vie indikatora nasilnog ponaanja koji kod iste grupe ispitanika daju bitno drugaije
rezultate o stepenu zastupljenosti nasilnog ponaanja. Korienje kriterijuma koji se
zasniva na specifinijim samoprocenama dalo je znaajno vie pokazatelje nasilja.
Tako su procene na osnovu izloenosti konkretnim nasilnim aktima vrnjaka u protekla tri meseca, koje daju isti uenici, pokazale da je bar jednom nasilju bilo izloeno 65% a ne 21% uenika, a ponovljenom nasilju je izloeno 24% a ne 5% uenika. Pretpostavljamo da ove razlike ukazuju na povien prag tolerancije prema vlastitom i tuem nasilju, karakteristian ne samo za uenike ve i za njihovu okolinu. U
jednom pregledu iz ove oblasti (Ma i sar., 2001), autori konstatuju da mnogi odrasli
smatraju razliite forme verbalnog uenikog zlostavljanja normalnim i bezopasnim,
ili ga minimizuju kao detinjasto ponaanje. Oslanjanje na globalnu samoprocenu
je ekonominiji i ee korien postupak, ali prednost dajemo indeksu nasilja izvedenom iz prepoznavanja pojedinanih oblika nasilja u konkretnom vremenskom periodu.
Moe se postaviti pitanje da li ovakvi naini utvrivanja nasilja pre dovode do
potcenjivanja ili precenjivanja njegove rasprostranjenosti. Miljenja smo da stepen
nasilja pre moe biti potcenjen. Jer, moe se pretpostaviti da se mnogi uenici uzdravaju od potpune iskrenosti zbog uslova koji nisu uvek potpuno anonimni i da meu uenicima postoji navikavanje na nasilje. Treba imati u vidu i da kod mnogih
uenika koji nisu direktno izloeni nasilnom nasrtaju postoji strah da bi i oni mogli
postati rtve.
Pokazuje se opravdanim da se kolsko nasilje ne svede na siledijstvo, shvaeno kao ponovljeno nasilje sa disbalansom moi. to se disbalansa moi tie, za
mnoge pojedinane oblike nasilja nejasno je ili irelevantno da li je nasilnik imao
veu mo (kraa, ogovaranje pa i vreanje i udaranje). to se uestalosti tie, veliki
procenat uenika pogoen je i oblicima nasilja koje doivi samo jednom. Mada je
veina istraivaa spremna da rtvuje ovu vrstu neprijatnih iskustava u elji da razdvoji ozbiljna nasilna iskustva od prolaznih neprijatnih incidenata, mogue je da pri
tom ine veliku greku jer ne treba potceniti ozbiljnost problema koje stvaraju, pre
svega, pojedinani incidenti koji se pojavljuju u razliitim oblicima (a uvek ih knjiimo kao pojedinaan incident), a potom i stvarno pojedinana, ali snana neprijatna iskustva (na primer, tua ili neki oblik seksualnog uznemiravanja). Ponekad takva
iskustva po traumatinosti mogu prevazilaziti ona koja se esto ponavljaju.
Takoe, uenici se ale u velikoj meri i na nasilje odraslih. Neprijatno iznenaenje predstavlja nalaz da se priblino jedna treina uenika (32%) ali na nasilno
ponaanje nastavnika. Prema podacima koje smo izneli, fizike mere disciplinovanja
324
oigledno nisu nestale iz naih kola. Nasilje odraslih prolazi nezapaeno i zato to
se mnogi naini disciplinovanja, zasnovani na strahu i poniavanju (vika, vreanje,
pretnje i sl.), smatraju opravdanim i zakonski dozvoljenim, pa se ne opaaju kao
nasilje.
Nastavnici su skloni zloupotrebi moi i prema onim uenicima koji nisu umeani u vrnjako nasilje ali vidljivo je da uloga u nasilnoj vrnjakoj interakciji, ne
samo nasilnika ve i rtve, znatno poveava verovatnou nastavnikog nasilja.
Potvren nalaz iz ranijih istraivanja je da sem uenika koji su samo nasilnici i
samo rtve postoji i znaajna kategorija, u naem sluaju podjednako brojna kao i
kategorija samo nasilnika, koju predstavljaju uenici koji su i rtve i nasilnici.
Najei oblici vrnjakog nasilja kojima su uenici izloeni su vreanje i spletkarenje, a zatim udaranje i pretnje. Verbalno nasilje je u svim istraivanjima nasilja
prikazano kao najuestaliji oblik kolskog nasilja (prema Wolke i sar., 2001).
Zastupljenost pojedinih oblika nasilnog ponaanja donekle se menja s uzrastom
uenika. Iako su vreanje i spletkarenje na svim uzrastima najei oblici, njihov
relativni znaaj donekle opada u 7. i 8. razredu (ali je u svakom smislu najzastupljeniji u 5. i 6. razredu). Uestalost udaranja i pretnji opada s uzrastom, a raste znaaj
seksualnog uznemiravanja. Relativno znatna uestalost ovog oblika nasilnog ponaanja (7% na starijim uzrastima) ukazuje na potrebu ozbiljnijih napora odraslih da
utiu na harmonizovanje odnosa izmeu deaka i devojica, posebno na starijim
uzrastima. Nasrtanje deaka na devojice ne mora da bude nuan deo seksualnog
sazrevanja i jednih i drugih.
Uenici su najspremniji da priznaju sopstveno verbalno nasilje prema drugima.
Ne oklevaju mnogo ni da priznaju da fiziki napadaju druge. Zanimljivo je da veliku
uzdranost pokazuju kada treba priznati spletkarenje. Veoma malo uenika je priznalo da lau o drugima s namerom da ih socijalno izoluju. Moralno, ovo je za uenike, ini se, najproblematiniji oblik nasilnog ponaanja.
Polne razlike u izloenosti nasilju su, u stvari, prilino male a visoka statistika
znaajnost koja ih prati se pre moe pripisati velikom uzorku na kome su prikupljeni
podaci nego stvarno velikim razlikama izmeu deaka i devojica (slino kao u istraivanju WHO, Craig i Harel, 2004) . Deaci se ee od devojica izjanjavaju
kao nasilnici a, takoe, su ee izloeni nasilju i vrnjaka i odraslih. Sa uzrastom se
poveava sklonost nasilnitvu ali ne i izloenost nasilju, to bi znailo da se nasilje
jednim delom usmerava prema mlaima od sebe. Stariji uenici se vie od mlaih
ale na nasilje odraslih.
Kao to proseci u meunacionalnim istraivanjima mogu da prikriju velike razlike koje postoje meu dravama/regionima, tako se i iza proseka u naem istraivanju krije velika varijabilnost meu kolama. Razlike izmeu kola u izloenosti uenika vrnjakom nasilju kreu se u opsegu 48% 80% (prema kriterijumu koji uzima u obzir i pojedinane nasilne akte) i 14% 47% (prema kriterijumu koji uzima u
obzir samo uestalo maltretiranje). Razlike izmeu kola su, oigledno, velike i govore u prilog toga da se i kod nas kolske realnosti veoma razlikuju. Podaci sugeriu
325
da je i kod nas mogue organizovati kolski ivot tako da nasilja bude manje i upuuju na to da u svakoj koli postoji posebna socijalna mikroklima (kolski etos) od
koje dobrim delom zavisi koliko e biti nasilja.
U brojne mitove o detinjstvu ugraeno je verovanje da se deca jaaju u uzajamnim okrajima, da deaci treba da se biju i ine razne nepodoptine, da su prve
erotske igre u stvari maltretiranje devojica i sl. Ukratko, velika je kulturna neosetljivost na razliite oblike nasilnog ponaanja u koli. U naoj sredini, kontaminiranoj
dugogodinjim raznovrsnim krizama, ta neosetljivost je verovatno jo i vea.
Kada imamo na umu sve podatke koje smo izloili, osnovni nalaz da je 24.4%
osnovnokolaca izloeno ponovljenom nasilnom ponaanju drugih uenika a 50.6%
ukljueno u neki oblik kolskog nasilja u periodu od samo tri meseca jeste duboko
zabrinjavajui. Podaci o razlikama izmeu kola pokazuju da je i u naim uslovima
mogue smanjiti uestalost nasilnog ponaanja (i uenika i nastavnika) i da uzroke
izraenom nasilju ne treba traiti samo u bliskoj prolosti, optoj drutvenopolitikoj situaciji ili uticaju medija.
LITERATURA
Atria, M. & Spiel, C. (2003). The Austrian Situation: Many Initiatives, Few Evaluations. U: P. Smith (Ed.) Violence in Schools: The Response in Europe. London,
Routledge Falmer.
Craig, W. M. & Harel, Y. (2004). Bullying, physical fighting and victimization. U
C. Currie, C. Roberts, A. Morgan, R. Smith, W. Settertobulte, O. Samdal, & V.
Barnekow Rasmussen (Eds.) Young peoples health in context. Health Behaviour in School-aged Children (HBSC) study: international report from the
2001/2002 survey. WHO Policy Series: Health policy for children and adolescents, No. 4. Copenhagen, WHO Regional Office for Europe.
Gai-Pavii, S. (1998). Nasilje nad decom u koli i funkcija obrazovnih ustanova u
prevenciji i zatiti dece od nasilja. U M. Milosavljevi (Ur.) Nasilje nad decom.
Beograd, Fakultet politikih nauka.
Olweus, D. (1993). Bullying at school. What we know and what we can do. Oxford,
Blackwell.
Olweus, D. (1999). Sweden, Norway. U P. K. Smith, Y. Morita, J. Junger-Tas, D.
Olweus, R. F. Catalano, P. Slee (Eds) The Nature of School Bullying: A CrossNational Perspective. London, Routledge.
Ma, X., Stewin, L. L. & Mah, D. L. (2001). Bullying in school: Nature, effects, and
remedies. Research Papers in Education, 16, 247-270.
Nansel, T. R., Overpeck, M., Pilla, R. S., Ruan, W. J., Simons-Morton, B. & Scheidt, P. (2001). Bullying behaviors among U.S. youth prevalence and association with psychosocial adjustment. Journal of American Medical Association,
285(16), 20942100.
326
Roland, E. & Idse, T. (2001). Aggression and bullying. Aggressive behavior, 27,
446 462.
Smith, P. K. & Brain, P. (2001). Bullying in Schools: Lessons From Two Decades
of Research. Aggressive behavior, 26, 1 9.
Veenstra, R., Lindenberg, S., Oldehinkel, A. J., De Winter, A. F., Verhulst, F. C. &
Ormel, J. (2005). Bullying and Victimization in Elementary Schools: A Comparison of Bullies, Victims, Bully/Victims, and Uninvolved Preadolescents. Developmental Psychology, 41(4), 672 682.
Wolke, D., Woods, S., Stanford, K. & Schulz, H. (2001). Bullying and victimization
of primary school children in England and Germany: Prevalence and school factors. British Journal of Psychology, 92, 673696.
Zeira, A., Astor, R. A. & Benbenishty, R. (2004). School violence in Israel: Perceptions of homeroom teachers. School Psychology International, 25(2), 149-166.
327
ABSTRACT
VIOLENCE IN PRIMARY SCHOOLS IN SERBIA
FORMS AND PREVALENCE
Dragan Popadi
Department of Psychology, University of Belgrade
Dijana Plut
Institute for Psychology, University of Belgrade