Elvedin Subai

s
i
p
Za

iz
e
n
i
v
o
m
o
d

n
Elvedi

Subai

Zapis iz domovine

Zapis
iz
domovine
Elvedin Subai

Izbor iz tekstova objavljenih u 2013. i 2014. godini u Islamskim

informativnim novinama Preporod i na bh portalima.
Posveeno domovini Bosni i Hercegovini

Elvedin Subai

Izbrisati povijest
Brisanje tokom agresije bilo je na nivou meunarodno priznate
drave, dok je trenutno na snazi brisanje jednog naroda,
njegovog identiteta na regionalnom, tanije lokalnom nivou,
iji krajnji ishod u konanom opskurnom mozaiku moe biti
jednako katastrofalan kao i devedesetih godina

ZA POVJESNIARE, POLITIARE i naroito pravnike nije suvino raspravljati da li se u Viegradu dogodio genocid, ali za porodice
rtava to moe znaiti samo nastavak genocidnih aspiracija. Dok prvospomenuti govore o pravu i trae dokaze, drugi u grobnicama, rijekama, jezerima i smetljitima trae kosti svojih blinjih i govore o pravdi.

Njihov rjenik se razlikuje. Ako se prisjetimo kako su odreeni
meunarodni subjekti bili skeptini po pitanju istine o genocidu u
Srebrenici, ili kakav cirkus pravi R. Mladi u Hagu, ta onda oekivati
od borbe za dokazivanje genocida u Viegradu, gdje je muki ubijeno
preko tri hiljade Bonjaka? I ne samo u Viegradu, nego i drugim gradovima poput Prijedora gdje su sistematski i planski istrijebljivani
Bonjaci. Spomenimo da ak ni srbijanska javnost nije eljela, kao inae, negirati zloine u Viegradu koje je vojniki nadgledao Milan
Luki. U Viegradu je pre rata ivelo oko dvadeset hiljada ljudi, od
toga skoro dve treine Muslimana. Osloboenu teritoriju trebalo je
oistiti, i Lukievi Orlovi su se u taj krvav posao upustili sa teko
shvatljivim oduevljenjem... ak ni u Srbiji, u kojoj se hake presude
sunarodnicima po pravilu doekuju na no, izostale su uobiajene
alopojke o svetskoj nepravdi, a mediji su se ograniili na prenoenje
suve agencijske vesti, bez komentara.

Zapis iz domovine

Srbija je presudu Lukiima ispratila u tiini, kao to je, uostalom, u

tiini pratila i njegove mnogobrojne zloine, pisao je beogradski nedjeljnik Vreme 2009. godine. Umjesto ukazivanja na dokaze genocida
nad Bonjacima u Viegradu razmotrimo ovdje odreene teme koje
se mogu nametnuti nakon sramnog ina uklanjanja rijei genocid na
spomen-obiljeju u Viegradu.

Vijest o brisanju rijei genocid iz konteksta uklesane poruke
Svim ubijenim i nestalim Bonjacima, djeci, enama i mukarcima,
rtvama genocida u Viegradu na spomen-obiljeju Svjedoci istine u mezarju Straite, odjeknula je ne samo u domaim, ve i inozemnim medijima, meutim je li isto tako odjeknula u naoj savjesti
i svijesti: u savijesti odgovornih; prije svega zastupnika bonjakih
interesa u politiko-drutvenim korelacijama; i svijesti svih Bonjaka
koji su ovim inom mogli zakljuiti da borba za slobodu rijei, vjere,
kulture, ali i ivota nije zavrena. Ako nisu u miru mezarja - domovi
mrtvih, koji su nerijetko sinonim za spokoj i mir, kako e onda domovi ivih biti u miru? Ako je tako jednostavno izvriti upad u vlasnitvo najvanije i najorganiziranije institucije Bonjaka - Islamske zajednice, kako je tek jednostavno ui u dom jednog (svakog) Bonjaka,
povratnika u Viegradu, Trebinju, Bosanskom amcu...? Je li brisanje
rijei genocid samo nastavak ne tako davnog unitavanja ili brisanja
jednog naroda i njegovog identiteta? U emu je razlika?

Brisanje tokom agresije bilo je na nivou meunarodno priznate
drave, dok je trenutno na snazi brisanje jednog naroda, njegovog
identiteta na regionalnom, tanije lokalnom nivou, iji krajnji ishod u
konanom opskurnom mozaiku moe biti jednako katastrofalan kao
i devedesetih godina. Naravno, ako zanemarimo ubistva i progone
povratnika Bonjaka, i metode su drukije, ali isto vrlo efikasne. Nije
rije samo o Viegradu, ve i drugim gradovima gdje se na razliite
naine nastoje izbrisati Bonjaci i njihov identitet: u Zvorniku, Rogatici, Bosanskoj Dubici, Mrkonji-Gradu... gdje se s vatrenim i hladnim
orujem broje Bonjaci u optini; u Prijedoru, gdje srpske vlasti godinama ne dozvoljavaju spomen o unitavanju Bonjaka, ak i kada
zemlja progovori (Tomaica); u Kotor-Varoi i Konjevi-Polju, gdje
se rasistikim idejama i sofisticiranim metodama kroz obrazovanje
nastoje izbrisati ili protjerati nove generacije Bonjaka itd.

Elvedin Subai

Kada je rije o obrazovanju Bonjaka u manjem entitetu dovoljno govori injenica da u Planu i programu za drugi razred uenika u
osnovnim kolama iz muzikog u nastavnoj jedinici Sluanje muzike
pie da je obavezno sluati i nauiti Himnu Svetom Savi.

Pojedinci bi kazali da su ovi dogaaji spontani, nepovezani i to
vjerovatno oni kojima je lake s tim mislima ivjeti nego s milju da
je rije o planskom i sistematskom ustrajavanju na zlokobnoj agendi
staroj stoljeima. Vlasti manjeg entiteta su svjesne da su bh mezarja u
vlasnitvu Islamske zajednice, kao i mezarje u Viegradu, stoga skoro
doneseni Nacrt Zakona o grobljima i pogrebnoj djelatnosti, koji predvia da se izgradnja grobalja i pogrebna djelatnost u RS obavlja u
skladu s propisima i planskim aktima lokalnih zajednica i organa RS,
vjerovatno nije neto spontano. Kao da ponekada ne vidimo umu od
drvea. ta mi kao pojedinci moemo uraditi spontano (sic!), nakon
uklanjanja rijei genocid na spomen-obiljeju?

U svakom mezarju na svakom baluku/nianu naih merhuma koji su ubijeni kao Bonjaci Srebrenice, Viegrada... uklesati rije genocid, odnosno ostaviti zapis naim generacijama da je ovdje bio genocid. S tarihom moemo upisati i taan
datum kada je na merhum postao rtva genocida. Mi smo ionako nauili itati svoju povijest s baluka u mezaristanima.
Ovo mislim u doslovnom znaenju. Kome odgovara i u prenesenom.

Opinskim vlastima u Viegradu vano je da se nigdje ne spominje rije genocid i zbog sve veeg broja turista koji posjeuju ovaj lijepi
grad na Drini. Istinu, realnost, tanije sliku novog, postratnog, etniki
istog Viegrada treba osmisliti, stoga nije ni udo da je za takvu jednu fikciju angairan i jedan reiser. Takvoj jednoj slici ili fikciji ne ide
u prilog istina o genocidu, te se ne smije turistima ostaviti mogunost
sumnje o unitenju jednog naroda. Potrebno je promovirati fikciju Ive
Andria o ubijanju pravoslavaca na Mostu Mehmed-pae Sokolovia
i skriti istinu o pokolju muslimana na ovom mostu, zbog ega je ovo
najkrvaviji spomenik pod zatitom Organizacije Ujedinjenih naroda
za obrazovanje, nauku i kulturu (UNESCO). U Bosni i Hercegovini
imamo samo dva spomenika pod zatitom UNESCO-a: Stari most u
Mostaru (s uim podrujem oko mosta), upisan u listu svjetske batine
2005. godine, i Most Mehmed-pae Sokolovia u Viegradu od 2007.

Zapis iz domovine

Prvi je sruen kako bi se unitio identitet jednog naroda, a drugi je koriten kako bi se na njemu unitio i izbrisao taj narod. Brisanje
rijei genocid u Viegradu desilo se u mjesecu kada se sveano otvorila nova zgrada institucije pisanja - Gazi Husrev-begove biblioteke,
i u godini kada e se, prema rijeima gradonaelnika Sarajeva, otvoriti Vijenica - jo jedan simbol kulture, istine i pisane rijei. Oba ova
simbola bila su meta tokom agresije.

Ako je bilo jednostavno unititi vrijednosti stare stotinama godina, zato bi bilo teko oskrnaviti spomenik u Viegradu star svega dvije godine. Jednostavno naa sudbina je, izgleda, da gradimo i
piemo istinu, a drugih da rue i briu. Posao im je uzaludan.

Elvedin Subai

Istinofobija
Paljenje Vijenice bio je napad na evropske vrijednosti, civilizaciju i kozmopolitizam, stoga udi reakcija evropskih zvaninika da prekriju istinu o djeliu povijesti
Evrope, pa makar ona bila bolna kao ratnih etrdesetih
godina

SHODNO POSLJEDNJIM ANKETAMA, ali i izbornim rezultatima u odreenim zemljama, brojni analitiari su upozorili kako
je primijetan uspon ekstremne desnice u Evropi. Sutinsko razumijevanja fenomena u drutvu nepotpuno je bez njegove kontekstualizacije u vremenu i prostoru te razumijevanja suodnosa odreenih
pojmova koji se odnose na njih, stoga bismo prije kazali da je zapravo rije o promociji odreenih ideja ekstremnih grupa koje svojim
javnim djelovanjem nastoje nametnuti ureenje drave i drutva,
omeenih iskljuivou i ksenofobijom. Pod rukovodstvom Marin
Le Pen ekstremno desniarska antiimigrantska stranka Nacionalni
front (NF) ostvarila je uvjerljiv uspjeh u Francuskoj, ali i ire. Njezin
uspjeh pozitivno su prokomentirali i odreeni politiki predstavnici u Italiji. Desniarske struje dobivaju na snazi i u Grkoj, Maarskoj, Velikoj Britaniji... Predstavnici ljeviarskih stranaka, nevladina
udruenja i nezavisni politiki aktivisti razliitim metodama pokuavaju osporiti uspjeh desniara, dijabolizirati ove stranke i predstaviti njihove uspjehe samo kao incidente u zemljama Evropske unije,
naroito Narodni front kojeg predstavljaju kao N(acizam)F(aizam).

Da li politiki predstavnici Evropske unije na isti nain, kao incidente i sluajnosti, interpretiraju i ekstremne politike ideje u Bosni
i Hercegovini?
7

Zapis iz domovine

ak i ako bismo prihvatili da su odreene ekstremno desniarske
ideje i grupe, to je u naem sluaju samo eufemizam za profaistike,
samo incidenti, a ne politiki i ideoloki djelomino realizirani projekti s militaristikim i segregacijskim intencijama, onda nije jednostavno razumjeti zato Evropska unija ne eli te stranke i pojedince
identificirati i upozoriti javnost na njih kao to to ine u Evropi.
Kao to evropski desniari smatraju da je Evropska unija neodriva,
u BiH svakodnevno imamo izjave politikih predstavnika SNSD-a
kako je BiH neodriva i da je raspad neminovan. To miljenje dijele
upravo i desniari u Evropi, bar prema rijeima ministra vanjskih
poslova BiH. Ekstremna desnica u Evropi konstantno plai graane
da Evropska unija predstavlja opasnost po njihovu naciju, kulturu i
obiaje, a u BiH jedan dio srpskog i hrvatskog naroda, zbog retorike
politiara za koje glasaju, svako jutro mogu osjetiti muninu zbog
straha da se u nekom sarajevskom uredu sprema njihov nestanak i
da e postati ugroeni ako BiH postane stabilna drava i ostane jedinstvena. tavie, kao i ekstremni desniari u Evropi, koji se pozivaju na moral utemeljen na vjerskim principima, u BiH zbog straha
od politikog sihra jedinstva i multikulturalnosti u kantonalnim/
upanijskim skuptinama kao i na periferijama gradova stoji kri.
Ovaj vjerski simbol bi trebao da nadgleda vitalne nacionalne interese? Drugi kao da ele odagnati strah krsnim slavama koje su sastavni dio politikog ivota i, kao u srednjem vijeku, vrhovni vjerski
autoritet mora posvetiti politiare i zemlju svake godine devetog januara na dan manjeg entiteta.

Najgori vid ekstremizma koji se osuuje u Evropi jeste ksenofobija, mrnja prema strancima, imigrantima, trenutno u najveem
procentu muslimanima. U BiH taj ekstremizam je jo pogubniji i
rtve nisu samo imigranti, ve pripadnici najbrojnijeg konstitutivog
naroda. Nakon ubistva povratnika u Zvorniku, zadnji oit primjer
kada ekstremna desnica udara bio je u Diviu.

Povratnica Mejra Tuhi nije dozvolila policajcima da bez sudskog naloga uu u kuu, a pogotovo zbog vjerskog naloga: da ne
puta u kuu nikoga dok je mu odsutan. Ma ta ne dozvoljava, ui
u ti u sobu, ui u ti u krevet, a ne u avliju, rekli su mi. Gurnuli su
kapiju i uhvatili me za kose, povukli su me, a potom mi zavrtali ruku
sve dok nisam poela vritati.
8

Elvedin Subai

Nastavili su me udarati, ispriala je Mejra kojoj su iz policijske uprave savjetovali da ide kui i uti, inae bit e joj gore. Naravno, da svim povratnicima moe biti gore kada ak i u glavnom
gradu BiH ekstremna desnica moe da pokazuje svoje miie.

Dok se u Njemakoj profaistike organizacije i udruenja zakonom zabranjuju, a njihovi lanovi podvrgavaju psihoanalizama
i lijenikim tretmanima, u BiH takva udruenja poput Ravna gora
mogu aplicirati svoje projekte za sredstva lokalnih budeta. Moda
je upravo takvo jedno udruenje sa sredstvima od poreza graana
postavilo spomen-plou ratnom zloincu Ratku Mladiu u sarajevskom naselju Vrace, gdje su se postrojavale jedinice koje su 1430
dana sijale smrt po opkoljenom Sarajevu. Iako smo pomislili da je
opsjednutost profaistikim ikonografijama barem splasnula, javnost
se zgrozila nakon poasti koje su uivali zloinci pri izlasku iz zatvora poput Vojislava eelja, Momila Krajinika ili Darija Kordia
kome je sueno zbog zloina u Ahmiima gdje je ubijeno 116 bonjakih civila. Pored prigodnih programa u BiH, kao promocija knjiga
o njegovoj linosti, posebna poast Kordiu je upriliena u Zagrebu.

Iako bi neki kazali da je sveani doek Kordia na zagrebakom
aerodromu samo incident, kao i prisustvo sveenika koje je razumljivo nakon to je 2013. godine nadbiskup bosanski kardinal posjetio
Kordia u zatvoru, izgleda da je u opoj euforiji i ovakvom okruenju
jedini incident bio protest jednog hrvatskog graanina koji je Kordiu
umjesto rijei podrke poruio: Ubojico! Sotono! Graanina, koji je
zaradio prijavu za remeenje javnog reda i mira te nekoliko udaraca
u glavu, od mase razliitih generacija koja je uzvikivala: Ubij ga!
Ubij ga! spasila je policija. Dalje, samo je ovdje mogue da bivi ispitiva iz logora smrti Keraterm, kojeg rtve optuuju za sistematsko
muenje i ubijanje nedunih ljudi u logoru, bude imenovan 7. juna
ove godine za predsjednika skuptine Teniskog Saveza BiH.

Naalost, sve ovo Evropa ne vidi, ali je vidjela plou pored ulaza u Vijenicu na kojoj pie: Na ovom mjestu srpski zloinci su u noi
25/26.8.1992. godine zapalili Nacionalnu i univerzitetsku biblioteku
Bosne i Hercegovine. U plamenu je nestalo vie od dva miliona knjiga, asopisa i dokumenata. Ne zaboravite, pamtite i opominjite!.

Zapis iz domovine

Naime, delegacija Evropske unije pred otvorenje renovirane
Vijenice 2014. godine zahtijevala je od gradonaelnika Sarajeva da
se ploa ukloni, uvjetujui time i svoje prisustvo na dan otvorenja
renovirane Vijenice. Ako smo, nakon brisanja historijskih injenica o
ratu u BiH iz udbenika, zabrane spominjanja rijei genocid i agresija,
filmova sa porukom da se ne zna ko je poeo rat itd., ranije imali
dilemu da li se trai od nas da potisnemo sjeanje na sve to se ovdje
deavalo devedesetih godina, onda nakon ovog zahtjeva trebala bi
nam postati jasnija politika Evropske unije prema BiH.

Ovdje nije rije o Vijenici kao bogatsvu jednog naroda, ve
svih naroda BiH, zapravo Evrope i ovaj zahtjev u drugim dravama bio bi skandal. Paljenje Vijenice bio je napad na evropske vrijednosti, civilizaciju i kozmopolitizam, stoga udi reakcija evropskih
zvaninika da prekriju istinu o povijesti Evrope, pa makar ona bila
i bolna kao ratnih etrdesetih godina. Moemo li zamisliti da se iz
povijesti unitenih muzeja i biblioteka tokom Drugog svjetskog rata
izbriu injenice da su ruitelji bili nacisti? Svrha ploe pored ulaza u
Vijenicu nije inkvizicijska, njen cilj nije generalizacija i dijabolizacija
srpskog naroda, ve identifikacija onih koji su pri punoj svijesti i bez
savjesti spalili hiljade knjiga, kao po uzoru na Gebelsovu: Nema milosti ni za jednu sliku, kako je zapisao ministar propagande Treeg
Rajha, u svoj dnevnik 13. januara 1938. godine. Ona je podsjetnik slijedeim generacijama da ne budu dio ovakve ideoloke mainerije
koja je spremna na ovaj i slian in i, kako pie na ploi, da opominju druge. Kao to nacisti i njemaki vojnici iz Drugog svjetskog rata
ne predstavljaju njemaki narod, ili sovjetski zloinci ruski narod,
koji su palili biblioteke u Litvaniji, Latviji... tako ni srpski zloinci ne
predstavljaju srpski narod koji je, takoer, bio rtva zloinaca s okolnih sarajevskih brda.

Moda je primjerenije da na ploi umjesto srpski zloinci stoji
etnici, to bi, vjerovatno, bilo prihvatljivo mnogima, ali ta inicijativa treba doi prvenstveno od srpskog naroda s prethodnim zahtjevom da se etnika udruenja kao nacional-ovinistika zakonom
zabrane u BiH.

10

Elvedin Subai

o diskriminaciji
Svi bh i strani borci za ljudska prava i ravnopravnost ostali
nijemi kada je drava ponovo saoptila da nije spremna potpisati ugovor kojim bi se garantirala osnovna vjerska prava
najbrojnijoj vjerskoj zajednici u BiH

NAKON AGRESIJE NA BIH Evropa je uloila mnogo truda u tumaenje temeljnih prava graanima BiH, zagarantiranih opepriznatim meunarodnim dokumentima o ljudskim pravima. U tom smjeru i dan-danas se organiziraju konferencije, seminari i radionice u
cilju promoviranja ljudskih prava i sloboda. Kada se uvidjelo da su
narodi upoznati s odreenim pojmovima i sloganima poput jednaka prava za sve ili sloboda, bile su potrebne samo minorne
modifikacije u razumijevanju i definiranju, s obzirom da se dojuer
prihvatala kao najbolja forma ljudskih prava i sloboda ona koju
Komitet definira. Slijedei korak bio je mnogo znaajniji i sloeniji.
Bilo je potrebno sve narode uvjeriti kako je u postratnom periodu
vanije biti dio graanstva nego dio jednog naroda. Vanije je biti
graanin, nego pripadnik naroda. Prema tome, termin graanin je
trebao postati popularniji nego termin narod, kojeg su definirale nacionalne i nacionalistike ustanove i autoriteti duboko involvirani
u ratne dogaaje. Iako je osobine slobodnog graanina odreivao
neko van njihove domovine, pripadnici nekih drugih naroda, ideja
je prihvaena kao oslobaajua.

U izgradnji graanskog drutva trebali su, kao nekada
u izgradnji zajednike domovine, uestvovati svi graani ove
drave, dok su, ipak, jedni bili jednakiji i trebali su s nevladinim udruenjima, medijima i obrazovnim centrima biti udarnici i predvodnici te ujedno i recezenti graanskog kodeksa
11

Zapis iz domovine

ponaanja i ivljenja. I dok se jo uvijek izgrauje ideal graanstva, koji bi trebao obezbijediti slobodu i jednaka prava za sve, postoje snage koje jo nisu spremne krenuti ovim putem tako da e
presude suda u Strazburu jo dugo biti dio nae svakodnevice.

Meutim, zabrinjavajue je to oni koji bi trebali udarnici i borci za graansko drutvo i ljudska prava ne reagiraju na odluke i pitanja koja je mogue rijeiti unutar domovine, bez odlaska u Strazbur
i traenja pomoi od Helsinkog komiteta, naroito kada ta pitanja i
odluke utjeu na najbrojniji dio graana koji su stubovi graanske
drave od njezinog postanka. Tako su svi bh i strani borci za ljudska
prava i ravnopravnost ostali nijemi kada je drava ponovo saoptila da nije spremna potpisati ugovor kojim bi se garantirala osnovna
vjerska prava najbrojnijoj vjerskoj zajednici u BiH. Naime, na devetnaestoj sjednici Rijaseta saopeno je kako ni ove godine nije potpisan
ugovor izmeu drave i Islamske zajednice u BiH, te da se pojavljuju
i neke diskriminirajue tendencije u odnosu na ve potpisane sline
sporazume izmeu drave i Katolike crkve i Srpske pravoslavne
crkve. U javnosti se postavljalo pitanje da li su ti ugovori neophodni
poto ve postoji zakon koji regulira slobodu vjere i pravni poloaj
crkava i vjerskih zajednica, meutim, kako kae profesor Pravnog
fakulteta u Sarajevu dr. Fikret Kari, oni nisu neophodni, ali su korisni. Korisno je, naime, da se preciziraju meusobni odnosi ova dva
autoriteta, da se rijee pitanja koja nisu obuhvaena zakonom i na
taj nain eliminiu mogui nesporazumi. Sa teorijskog i praktinog
aspekta, bolje je imati precizne i konkretizovane norme nego neizvjesnost. Ugovori nekada idu i korak dalje od zakona

U tekstu ugovora od dvadeset i pet lanova, kojeg je sainila
komisija delegirana ispred Rijaseta, preciziraju se mogunosti obavljanja namaza, duma-namaza u radnom vremenu, slobodnih dana u
toku muslimanskih praznika, pravo noenja hidaba u javnim slubama itd. S pozicije graanskog drutva, sistema u nekim sekularnim
dravama, ovo nisu neka prava u okviru opih ljudskih prava, ve
temeljna prava jednog dijela graana koja ni na koji nain ne ugroavaju druge graane. Nastranu to je ovo dio njihove vjerske prakse
koja je sr njihovog identiteta kao graanina. Nakon informacije
da drava nije potpisala ugovor s Islamskom zajednicom javnost
je ostala indolentna, u prvom redu mediji i borci za ljudska prava.
12

Elvedin Subai

Kao da muslimani nisu graani. Kao da muslimanka s
hidabom ne moe biti dio graanskog drutva i da je njena sloboda
samo u okviru prostora prekrivenog mahramom. Upravo neke od
spornih taaka, zbog kojih je tekst ugovora odbijen, jesu pravo na
obavljanje namaza, duma-namaza, ali i pravo na izbor odijevanja a
time ujedno i pravo muslimanke na hidab u slubama. Iako hidab
ne moe biti tetan po slubu i javni interes, on se u ovoj zemlji smatra nepoeljnim. Komisija za vjerske slobode Rijaseta u proloj godini
zaprimila je ak 15 albi muslimanki i muslimana koje se odnose
na krenje ili onemoguavanje prava na prakticiranje vjere, posebno
na radnom mjestu. Vei dio se odnosio na diskriminaciju po pitanju hidaba. Tito i drugovi su trgali mahrame s glava muslimanki i
zabranjivali mahrame, dok nai politiari ipak suptilnije pristupaju
ovom pitanju: oblikuju drutvo i javni prostor uvjetima kako bi muslimanka sama skinula mahramu.

Naravno, posebno je obeshrabrenje to niko iz Katolike ili Pravoslavne crkve, ispred institucije ili kao pojedinac, naroito nakon
ranije uspjeno potpisanih ugovora s dravom, ni u kojem obliku nije
pruio podrku Islamskoj zajednici i muslimanima u borbi za njihova prava. ta li bi otac Abraham kazao?!

Ovdje bismo, ipak, trebali biti i samokritini postavljajui pitanje: je li zadovoljavajui angaman Islamske zajednice u podizanju
svijesti nevladinog sektora i openito svih graana o vjerskim pravima muslimana kao sastavnog dijela opih ljudskih prava? Ne moemo se ba pohvaliti s primjerima posebnog, sistematski planiranog
angamana Islamske zajednice u promociji odreenih vjerskih prava, poput klanjanja namaza na radnom mjestu, slobodnog vremena
za duma-namaz, a kamoli hidaba ili noenja brade. Razloge moemo traiti u nedostatku ljudskog ili tehnikog resursa za ovaj tip angamana, to svjedoi i formiranje Komisije za vjerske slobode tek
nakon sluaja diskriminacije muslimanke u Oruanim snagama, ali
i u razumijevanju vlastite islamske tradicije, dosta suenoj u dugogodinjoj drutveno-politikoj situaciji ureenoj po ateistikim principima vlasti u komunistikoj Jugoslaviji, prema kojoj se, naprimjer,
hidab nije smatrao vanim u ivotu muslimana, a samo klanjanje
namaza ilo po kaza principu: naklanjaj u starosti.

13

Zapis iz domovine

Ni danas se u obrazovnoj literaturi Islamske zajednice hidab
ne potencira, dok se uposlenicama Islamske zajednice hidab i ne
preporuuje. Meutim, kako kae jedan bh intelektualac kada bi Islamska zajednica ili, bolje reeno svi vjerski autoriteti u BiH kazali da hidab nije vjerska obaveza, tavie da je samo modni detalj
muslimanskih naroda, a da postoji samo jedna muslimanka koja
eli hidab, to ne amnestira dravu i borce za ljudska prava da ne
uine sve kako bi joj se, kao graanki, pravo na slobodno ispoljavanje
vjerskog uvjerenja obezbijedilo. Bilo bi vano za Islamsku zajednicu
sprovesti istraivanje o tome koliko je javnost sutinski upoznata o
vjerskoj praksi i simbolima muslimana, u prvom redu politiari, od
kojih mnogi jo iz bive drave portretiraju muslimane kao Muhamede, Mustafe i Muje koji ne klanjaju, ne poste...ali redovno naruuju baklavu pred Bajrame.

Iako je pogreno dovoditi na ovaj nain kvantitet u kontekst
govora o ljudskim pravima, sasvim je oigledno da je nevladin sektor
mnogo vie angairan u podizanju svijesti graana o pravima male
LGBT populacije nego o pravima miliona muslimana i muslimanki na radnom mjestu ili openito u javnosti. Kada je rije o proislamskom nevladinom sektoru njima su, shodno angamanu, organiziranim protestima, tribinama i internetskom propovijedanju, jo
uvijek vanija prava muslimana u drugim dravama diljem svijeta
nego u BiH. Stoga, Islamska zajednica je ta koja mora ne samo tumaiti vjerske propise, ve se boriti za njihovo pravo u ovoj dravi.

14

Elvedin Subai

Bajram doe, ne
miriu avlije
Naalost, muslimani u BiH nemaju udruenja i nevladine organizacije koje bi ozbiljnije bavile radnikim
pravima, mobingom, borbom za svetost muslimanskih
blagdana
IZA RAMAZANSKIH FOTOGRAFIJA bonjakih porodica na
iftaru, romantinih reportaa i svjetlucavih manifestacija kojima obiluju mediji, promiu se ivoti porodica koje bi najvjerodostojnije prikazao knjievnik realizma ili ogoljelog naturalizma. Glavni lanovi
tih porodica umorni su za mukabele, ne vode svoju djecu na teravije
i nemaju vremena namirisati svoje avlije pred Bajram. Ne zato to
ne ele, ve to ne mogu. Teko ih je posjetiti ak i za Bajrame: prvog
dana Bajrama nema domaice kod kue, jer je sljeduje slobodan tek
drugi dan Bajrama u trgovakom centru gdje radi, a drugog dana
Bajrama nema domaina, jer je ve imao jedan slobodan - prvi dan
Bajrama. Treeg dana Bajrama oboje su na poslu. Onima koji ne rade
u dravnim institucijama dobro je poznata ova situacija i nepotivanje saopenja Federalnog ministarstva rada i socijalne politike koje
pred blagdane naglasi pravo zaposlenika na dva dana plaenog,
odnosno dva dana neplaenog odsustva u jednoj kalendarskoj godini radi zadovoljavanja njihovih vjerskih i tradicijskih potreba.

Dok u predavanjima i vazovima nastojimo govoriti o ovjekovoj dui i njegovoj sutini, kao da ne elimo vidjeti njegov vanjski izgled. Njegov umor koji se ogleda u njegovom pospanom pogledu za vrijeme predavanja ili hutbe.
15

Zapis iz domovine

A, koliko se borimo i priamo o spaavanju ovjekove due,
trebali bismo se isto boriti i za ovjekovo tijelo. Tijelo radnika koji
nastoji biti ovjek s osnovnim pravom na podnoljiv ivot. ivot koji
nee biti iscijeen samovoljom ljudi koji bi svoje porijeklo promijenili
prezimenom EF. Ukoliko je ovdje primjereno navoditi detalje iz privatnoga ivota, navest u primjere radnikog islama svojih prijatelja.

Prijatelj Ahmed je radio u sarajevskoj firmi na postavljanju
kablovskih operatera. Jednog dana, nakon to je dovrio prikljuak
kablovske televizije, klijent mu je dozvolio da obavi namaz u njegovom stanu na Grbavici. Doznavi to, ne od klijenta, ve radnog kolege ef mu je zaprijetio otkazom. ef je bio musliman, ali bilo mu
je nepojmljivo da njegov radnik mora obavljati ba svaki namaz.
Ahmed je promijenio posao i trenutno radi za firmu koja prodaje tehniku opremu. ef je musliman. Hadija. Obezbijedio im je ak mjesto u firmi gdje e klanjati. Meutim, taj isti hadija otvara jo dvije
poslovnice dok su mnogi radnici neosigurani i dok su mu, nakon
isplate preko bankovnog rauna, obavezni izdvojiti stotinu maraka
od plate. U radnikom argonu to je efovo ubiranje poreza. Ahmed
se ne ali, jer posao je teko nai, ali govori kako se stidi svog jednog kolege koji svaki dan jede suhi komad hljeba za topli obrok. Kolega mu je porodian ovjeka i plata od etiri stotine maraka jedini
mu je izvor finansiranja. Spomenimo usput da je prema posljednjim
pokazateljima potroaka korpa u BiH preko hiljadu maraka. Radno vrijeme prijatelja Asmira, konobara po zanimanju, poinje poslije podne. Namaze, u skraenoj verziji, obavlja iza anka. Iftari se
snogu, ukoliko uspije progutati neto prije negoli doe do stola,
jer konobar s punim ustima hrane bila bi interesantna primjedba u
knjizi albe. S posla dolazi na sehur. Trei prijatelj Mirza radi kao
komercijalista i teravija, predavanja i ramazanskih druenja sada se
samo sjea iz mlaih dana. Radno vrijeme mu je do pet sati. I zaista
s poslom zavri u pet sati, ali u Viegradu. Stoga, jo dva sata putuje nazad kui da bi stigao na iftar. To putovanje njegov ef ne smatra radnim vremenom i oekuje da ujutro u est sati bude spreman
ponovo za put. Mirza ima pravo zakasniti triput na posao u jednom
mjesecu. U ovom ramazanu ve je dvaput zakasnio.

16

Elvedin Subai

Prijatelj Abdulvahid radi u hrvatskom trgovinskom centru. Bajram jeste neradni, ali kako su u trgovakom centru radnici veinom
muslimani ne mogu svi dobiti neradni dan, stoga neki moraju raditi
i Bajramom. Uglavnom prodavaice.

Ukoliko je vano spomena, u svojoj blioj familiji svakim danom
gledam lice porodinog ovjeka koji oko deset godina nikada nije imao
godinji odmor. Radio je svaku subotu i nedjelju, a duma-namaz bi
obavljao u strahu da zvono njegovog telefona ne prekine ovaj ibadet.
Na bajram-namaz bi kasnio, jer je no prije ostao dokasno u firmi.
ef nije govorio, ali se podrazumijevalo da se nadoknade sve obaveze koje e biti djelomino proputene bajramskog neradnog dana.
Pa makar to znailo rad pod mjeseinom. Tog neradnog bajramskog
dana vazda je ostavljao nedovrenu baklavu urei na kratku, iznenadnu intervenciju u firmi, koja bi trajala dokasno uno. Njegovo dijete ga pita zato toliko dugo klanja jaciju, a on umjesto odgovora
djetetu postavlja pitanje meni hoe li mu biti primljeni namazi, koje
sve naklanja nakon povratka s posla. To pitanje ga mui ama ba svaki dan. I dok formalno-erijatsko-dersovski pokuavam odgovoriti,
pomislim da li bih ja dao svih svojih pet namaza, klanjanih na vrijeme, za njegov jedan naklanjani. Biljei se predaja o Bonjaku koji je
upitao svog imama da li moe ranije klanjati jaciju ljeti prije vaktijom
tano utvrenog vremena. Ne moe dokasno biti budan, jer prije
zore treba krenuti u polje da se radi, prije negoli julsko sunce pone
suiti bosansku suhu zemlju, a pogotovo ovjeka.

Efendija mu je odgovorio da bi svoju jaciju u dematu, nakon
neradnog dana u hladu, dao za njegovu prijevremensku. Biljei se
sluaj i starijeg ovjeka koji je upitao jednog djeaka nakon namaza u
dematu zato je duboko uzdahnuo. Djeak mu odgovori: Uzdahnuo sam zbog tuge to nisam stigao na vrijeme obaviti namaz s vama
u dematu. ovjek mu na to rece: Daj ti meni svoj uzdah, a ja u
tebi svoj namaz? Svakim danom moemo sresti ljude koji zbog samovolje efova ili jednostavno sistema ne mogu ivjeti onako kako im
efendija govori. Neki ne mogu osjetiti ni radost ramazana ili Bajrama.
Naalost, bosanski muslimani nemaju udruenja i nevladine organizacije koje bi ozbiljnije pristupile problemu krenja radnikih prava,
mobingu, borbi za svetost muslimanskih blagdana i svetost ovjekovog dostojanstva.
17

Zapis iz domovine

Umjesto povijesno-sterilnih predavanja i svakodnevnih drutveno-politikih saoptenja udruenja bi trebala podizati svijest o potrebi preispitivanja naina i mogunosti radnikog prakticiranja vjere.
Nemamo udruenja koja bi pred Bajram vrila pritisak na efove da
osiguraju dostojanstven odmor radniku bar tokom tri bajramska
dana. Ostaje, izgleda, samo Islamska zajednica da pred Bajram pozove poslodavce da potuju prava radnika, tavie da tokom vanih
vjerskih datuma radnicima daju i vie od zakonom zagarantovanih
prava. Plaimo li se da e za jedan ili dva neradna dana propasti poslovno carstvo? Nacionalna izraelska novinska agencija Arutz
Sheva dan prije abata obavijestila je svoje korisnike da nee raditi
tokom ovog jevrejskog blagdana ija je sutina da bude dan veselja
i odmora. Vijesti su njen osnovni produkt koji svakodnevno mora
biti na tritu, ali je ipak odluila ne raditi. Takoer, potroa musliman nakon bajram-namaza ne bi trebao puniti trgovine, ve kupovinu obaviti prije Bajrama. Vlasnici trgovina nee angaovati radnike
ukoliko skoro pa nema kupaca tog dana, niti e biti u strahu da e
kupci taj dan otii u druge trgovine, ukoliko njihova bude zatvorena.

Prilikom putovanja kroz BiH, ukoliko se naemo u mjestima
gdje se obiljeava jedan od katolikih ili pravoslavnih blagdana,
teko emo dobiti uslugu u trgovini, autoservisu i slino. Ako vi ne
potujete svoje, kako emo vas onda mi potovati? - rijei pravoslavca iz Teslia upuene muslimanu, koji je radio tokom Bajrama u prodavnici u Tenju, trebale bi nam ukazati na na odnos prema nama
samima.

18

Elvedin Subai

U povodu Dana
rada
Poslodavac e provesti i ovaj Prvi maj u odmoru, s bogatim
jelovnikom, dok e njegov radnik nastojati posuditi novac kako
bi obezbijedio osnovne namirnice svojoj porodici

VJERNIK MOE I TREBA DA NALAZI IZVOR svog kodeksa

rada, ali i certifikata kojim se potvruje sistem upravljanja kvalitetom,
u poslovnoj etici koju nalae Kuran i praksa Boijeg Poslanika. Ovdje emo skrenuti panju na odreene negativne pojave koje se mogu
uoiti kod poslodavaca, ali i radnika.

Danas mnogi iz kruga poslovnog svijeta smatraju da je poslovna etika praktino neodriva, te da u okviru formalno-pravnih kodeksa o etikom poslovanju radnik nije zatien. Pod pojmom poslodavac podrazumijevamo efove, direktore, vlasnike firmi, trgovina,
odnosno one ljude koji imaju pravo raspolaganja ljudskim resursima,
pravo zapoljavanja i raspodjele rada meu ljudima radnicima, kojima nakon zavrenog posla daju plau, odreuju njen koeficijent ili
na drugi nain utjeu na zaradu radnika. Bez obzira to je vrijeme
robovlasnitva daleko iza nas, danas se odreeni poslodavci prema
radnicima nerijetko odnose kao robovlasnici prema robovima. Navedimo nekoliko primjera u tom kontestu. Iako je radno vrijeme naznaeno u ugovoru radnik je obavezan ostati dokasno naveer. Poslodavac ne pomilja na obaveze koje njegov radnik ima, naroito ako se
radi o porodinom ovjeku. Od radnika se zahtijeva da za minimalnu
platu obavlja posao vie ljudi, a esto minimalna isplata ne odgovara
zakonom utvrenim platnim listama.

19

Zapis iz domovine

Poslodavac nije svjestan da upravo ovom nepravdom stavlja
u iskuenje radnika da ne obavlja svoj posao revnosno, ili tavie da
pone ga potkradati. Postoje poslodavci koji daju zakonom zagarantiranu plau, ali nakon njene isplate radnici su obavezni vratiti
odreenu sumu poslodavcu.

Kao da je rije o harau. Naravno, u sveopoj paranoji poslodavac e traiti od bliih saradnika, ili radnika koje smatra povjerljivim, da pijuniraju pa ak i podmeu robu drugim radnicima testirajui ih da li bi pokuali ukrasti.

Takoer, poslodavci esto trae od radnika da skrivaju sve propuste firme; porez, nehigijenske uslove i rok trajanja robe itd. Mnogi
radnici rade na crno bez ikakvog osiguranja, a da bi se ispunila zakonska obaveza poslodavac e umjesto radnika prijaviti sebe, svoju porodicu i bliu rodbinu, ak i ako ne rade. Radnik e razumjeti
situaciju kada je firma u krizi, ali kako e razumjeti ako se poslodavac
razmee skupocjenim novim autima dok govori o krizi? Moda izgleda suvino govoriti o hrani, ali danas jo postoje poslodavci koji
ne obezbjeuju radnike adekvatnom hranom, ili je rije o jednolinoj
hrani koju radnici mogu uzeti ili odbiti, jer druge nema. Postoje sluajevi kada poslodavci ne dozvoljavaju radnicima naputanje radnog
mjesta ak i kada im se u porodici desi nesretan sluaj, a iznimke, to
je zapravo obaveza, prave samo ako se neto desi radniku. Naravno,
radnici s povredama ili teom boleu ostaju bez posla, jer bolovanje
nije ekonomski isplativo, dok majke nakon porodiljskog ne dobivaju
mogunost povratka na radno mjesto. Da se radniku omogui obavljanje namaza Radnik moe biti sretan ako mu se uope dozvoli
odlazak na duma-namaz. Sve su ovo karakteristike prakse oholog
poslodavca kojem je poniavanje radnika postala praksa, naroito
onog koji je bez temeljnog obrazovanja i odgoja spletom okolnosti
stekao odreeni kapital.

Poslodavac e birati turistike destinacije i bogato provesti
blagdane i praznike, jer njegova plata ne kasni, ali njegovim radnicima, ako ne budu obavezni raditi i tokom praznika, datum isplate
mjesenog primanja e se pomjeriti. S tim konstantnim pomjeranjem
dana isplate radnik izgubi u toku godine bar jednu platu.

20

Elvedin Subai

Poslodavac e provesti i ovaj Prvi maj u odmoru, s bogatim
jelovnikom, dok e njegov radnik nastojati posuditi novac kako bi
obezbijedio osnovne namirnice svojoj porodici. Kao da Poslanik, a.s.
nije poruio: Daj radniku njegovu zaradu prije nego mu se znoj osui.

Ove i sline sline situacije moda su strane onima koji dobivaju
platu iz sigurnog budeta odreenih institucija, ali to je realnost koja
se zanemaruje. Odgovorne osobe ne obraaju panju na ove situacije,
ili su u strahu od svae s poslodavcima od kojih su dobili donaciju ili
pomo, za lini ili drutveni interes. Donacije poslodavaca zaraene
na muci i nepravdi radnika, bez obzira koji cilj imale, jesu donacije
ljudi koje Allah ne voli. Poslodavci kao da nisu svjesni da su Boijom odlukom i milou samo u prednosti nad radnicima, a nikako
njihovi vlasnici. I On vas po poloaju jedne iznad drugih uzdie
da bi vas iskuao u onome to vam daje (El-Enam, ajet 165) Kao da
nisu svjesni da nisu oni ti koji obezbjeuju nafaku porodici radnika:
Na Zemlji nema nijednog ivog bia, a da ga Allah ne hrani.(Hd,
ajet 6) Stoga, svaki poslodavac treba razmisliti kada odlui uplaiti radnika otkazom i primorati ga na varanje ili neplaen teak rad
koliko ima ivotinja koje ne sakupljaju hranu sebi, Allah ih hrani, a
i vas!. Zar Onaj koji hrani bia koja ne mogu raditi nee nahraniti
radnika koji nastoji stei halal zaradu i zar Onaj koji nareuje pravednost: Pravedni budite, to je najblie estitosti; Allah zahtijeva
da se svaije pravo potuje, nee presuditi u korist onoga kome je
uinjena nepravda?

I zar nepravedan poslodavac moe biti miran kada proita rijei Uzvienog: O ljudi, nepravda koju inite da biste u ivotu na
Ovom svijetu uivali samo vama teti! (Junus, ajet 23)

Kada bismo pratili ivot i smrt nepravednog poslodavca, te
stanje njegove porodice moda bismo se uvjerili u Allahovu pravednu odredbu ve na Ovom svijetu. Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Ko je bespravno otetio svoga brata u njegovoj asti ili bilo emu drugom, neka od njega zatrai halal
koliko je danas, prije nego to dinari i dirhemi ne budu vrijedili, nego
ako bude imao dobrih djela njima e se naplatiti njegova nepravda i
nasilje, a ako ne bude imao dobrih djela, onda e mu biti dato od grijeha oteenog, srazmjerno teti koju je nanio.
21

Zapis iz domovine

Prilikom razmatranja odnosa poslodavac radnik ljudi uglavnom imaju vie naklonosti prema radnicima, jednim dijelom to je
veina ljudi na svijetu radnici, a drugim dijelom to se nepravda
uglavnom ini nad radnicima. Ipak, treba imati na umu da mnogi
radnici svojim rijeima, djelima, neradom, lijenou ine nepravdu
poslodavcu svakog (ne)radnog dana.

Jedna od nepoeljnih osobina radnika koja moe tetiti poslodavcu, ali i radniku naroito u smislu njegovog radnog ambijenta,
jeste neopravdano konstantno nezadovoljstvo. Ako bismo ilustrirali ovu osobinu najbolji primjer bi nam bio sluaj kada poslodavac
omogui poviicu radniku, a ovaj se upita: Ako je meni poveao
plau, koliko li je tek onda on zaradio ovaj mjesec?! Ako je poslodavac pravedan, konstantno nezadovoljstvo radnika moe biti samo
posljedica zavisti i ljubomore, a imati takvog radnika je kao zaposliti
nezrelo i nestruno dijete, jer neopravdana zavist je jedna od osobina nezrelog djeteta. Raditi i biti vrijedan radnik samo ako je ef
prisutan, znai biti licemjer i stjecati nedozvoljenu zaradu. Krasti od
vlasnika, bez obzira da li je rije o doslovnoj krai materijalnih stvari
ili, pak, obavljanje linih poslova tokom radnog vremena ili na radnom mjestu, znai varati. Radnik moe nemarno da se odnosi prema
imovini vlasnika, svojim ponaanjem da udaljava poslovne partnere od vlasnika; iri lai i dezinformacije o vlasniku; u trgovini ili na
pijaci moe prodavati svoje proizvode umjesto vlasnikove; posluivati u restoranu svoju hranu i pie bez znanja vlasnika sve su to
osobine varalica, naroda koje je Uzvieni prokleo, a u Kuranu donio
opis njihovih osobina. A, Medjenu poslasmo njihova brata uajba.
O narode moj, govorio je on Allaha oboavajte, vi drugog boga
osim Njega nemate! Dolazi vam jasan dokaz od Gospodara vaeg,
zato pravo na litri i na kantaru mjerite i ljudima stvari njihove ne
zakidajte, i red na Zemlji ne remetite kad je ve na njoj uspostavljen
red. To je bolje za vas ako vjerujete. (EL-Araf, 85) Radnikova plata
moe biti halal, islamom dozvoljena samo ukoliko on bude radio na
poslu kao da radi za sebe, za svoju firmu i trgovinu.

Takoer, zarada poslodavca e biti halal ako se odnosi prema
uposlenicima onako kako bi volio da se prema njemu odnose, ukoliko bi bio u istoj situaciji i poziciji.

22

Elvedin Subai

Drugim rijeima, hadis: Niko od vas nee vjerovati dok svome bratu
ne bude volio ono to i sam sebi voli, i radnik i poslodavac mogu
uvrstiti u lini poslovni kodeks. S vjerom u Boga i svijeu da ga Uzvieni uvijek gleda, ovjek e u svakom sistemu biti radnik i poslodavac kojem ne treba zakon da bi ispravno postupao, jer ko izgradi
zakon u svom srcu nije mu potreban na papiru.

23

Zapis iz domovine

Pravo na utnju
Zaboravimo politiare, ili ljude koji to nastoje postati, nego pitajmo se gdje su brojne nevladine organizacije koje se bave promocijom ljudskih prava?

POLICIJA U PRIJEDORU ZABRANILA JE javni skup koji je

za 10. decembar 2012. godine, ujedno i na Meunarodni dan ljudskih prava, najavio Odbor za obiljeavanje 20. godinjice stradanja
nedunih graana Prijedora. Ova mirna etnja je trebala da ukae
na, kako navode nevladine organizacije kao organizatori, brojna teka krenja ljudskih prava u Prijedoru na etnikoj osnovi. Odbor za
obiljeavanje 20. godinjice stradanja nevinih u Prijedoru etnju je
pravovremeno najavio, ali je ovom zabranom policija pokazala da
radi po diktatu lokalnih vlasti i da je vaan instrument u zavoenju
aparthejda, kako kau organizatori. Aparthejd je preivio sve hake
presude, sve izbore, politike partije i obeanja Evropi da e se raditi
na poboljanju statusa ljudskih prava, te nakon dvadeset godina ponovo pokazao da je iv i potpuno ostvarljiv. Srpske vlasti u Prijedoru
naredile su prije dvadeset godina, tokom agresije na BiH, Bonjacima
i Hrvatima u tom gradu da svoje domove obiljee bijelim zastavama
ili arafima, te da prilikom kretanja na javnim mjestima na rukavima nose bijele trake. Ubijeno je stotine ljudi koji nisu pripadali srpskom narodu, a najvei zloin desio se nad Bonjacima prijedorskog
podruja koji je dosegao razmjere genocida.

Kroz logore ovog podruja prolo je oko 5.000 Bonjaka, a najvei
tragovi ostali su ne na tijelu, ve na duama preivjelih Bonjaka koji
sada diljem BiH i dijaspore gledaju kako u njihovom gradu pripadnici
etnikog pokreta mogu da poduavaju povijesti oslobaanja svete
24

Elvedin Subai

zemlje svoje nove narataje (poetnike) marirajui uz pjesme koje

su devedesetih pjevali tjerajui nedune u logore, ali i u smrt, dok oni
ne mogu odrati mirnu etnju ni rei da su uopte bili rtve. Ne mogu
ni rei ono to se desilo. Sjetimo se ovogodinjeg sluaja u maju. Svake
godine, prijedorski Bonjaci obiljeavaju stradanje svojih sugraana nizom manifestacija, uz podrku predstavnika lokalnih vlasti.

Nakon to je objelodanjen naziv manifestacije - Genocid u Prijedoru 20 godina, naelnik optine Prijedor Marko Pavi zatraio
je da se rije genocid ne koristi u nazivu. Nije naelnik nikada zatraio da prijedorskim ulicama ne stupaju crne koulje koje ne da
ire aparthejd svojim stavovima, ve nadgledaju strah koji su posijali
devedesetih godina nesrbima. Pripadnicima Ravnogorskog etnikog pokreta policija dozvoljava da svoje zastraujue defilee u crnim
odorama odravaju u istoj ulici i tada ne poteu Zakon o javnom okupljanju RS. Policija u Prijedoru srpskim udruenjima i politiarima
tolerie javne skupove i na mjestima koje Zakon o javnom okupljanju
izriito zabranjuje, kao to se desilo ovog 30. maja u krugu srednjokolskog centra u vrijeme nastave.

Ovo nije prvi put da prijedorska policija ometa nevladine organizacije u njihovom djelovanju iskljuivo zbog nacionalne pripadnosti aktivista tih organizacija. Prva zabrana se desila 23. maja ove
godine kada je policija zabranila komemoraciju za 266 ubijenih ena i
djevojica Prijedora, naveli su u saopenju organizatori ovogodinje
mirne etnje.

Organizatori u svom saopenju navode kako se nadaju da e
im pomoi Ministarstvo sigurnosti i Ministarstvo za ljudska prava i
izbjeglice Bosne i Hercegovine. Hoe li ministar sigurnosti zaista uti
njihove pozive? Hoe li ministar iz reda bonjakog naroda stati ukraj
etnikim pokretima u Prijedoru, Srebrenici i drugim gradovima ili
e kao i njegov prethodnik hvatati teroriste po Maoi? Boe, kakva
nesigurnost Bonjaka kada se Bonjak bavi njihovom sigurnou! Ali,
zaboravimo politiare, ili ljude koji to nastoje postati, nego pitajmo se
gdje su brojne nevladine organizacije koje se bave promocijom ljudskih prava? Gdje su one u etnji sa Foacima, Bratunianima, Prijedoranima, ili majkama Srebrenice?

25

Zapis iz domovine

U utorak, 11. decembra, majke Srebrenice su ponovo proetale Tuzlom sjeajui se svojim poginulih i nestalih. Hladni prsti decembra
drali su podaleko Aktiviste Inicijative mladih za ljudska prava u
BiH, koji su na Meunarodni dan organizovali simbolinu sahranu
ljudskih prava u Mostaru, Sarajevu i Banjoj Luci, a koja je imala za
cilj ukazati na sveopte nepotivanje ljudskih prava graana Bosne i
Hercegovine. Nije aktivistima ni naumpalo da sa svojim mentorima,
koji uivaju u budetima evropskih fondova, umjesto ovog cirkusa (a
jo vei je cirkus izbor gradova koji nas stalno podsjea na dijeljenje
Bosne na hrvatski, bonjaki i srpski grad) podre svoje kolege
iz nevladinog sektora u Prijedoru koji se nisu mogli baviti promocijom ljudskih prava na Meunarodni dan prava ni priati o njima
kada sami nemaju prava na njih. Nemaju pravo na slobodu, a prije
svega slobodu rijei! Sada je zabrana osnaena u Prijedoru. Koji je
sljedei grad?

Sada ostavimo i politiare i nevladin sektor, a pitajmo sebe
gdje smo mi u borbi za slobodu rijei naih Prijedorana, Srebreniana, Trebinjana... za pravo na ivot povratnika Avde Osmanovia
iz Rogatice koji se oporavlja u bolnici u Goradu, nakon to ga je
komija prije dvije sedmice - zato to je druge narodnosti - sedam
puta (!) noem izbo, i svih drugih povratnika i graana BiH.
Kako mi moemo ostvariti, osigurati i zagarantovati svoja prava i
prava naih potomaka ako nismo pravnici, monici ili svjetski policajci?

Tako to emo ostvariti, osigurati i zagarantirati svoje mjesto
kao narod u dravi, a jedan od ispita nae volje za tim osiguranjem
jeste da na popisu stanovnitva budemo Bonjaci, bonjaki narod.
Kako god to zvualo, ili kakve god to konotacije imalo, odrivo je
miljenje da je snaga Bonjaka u brojnosti. Dok god Bonjaka ima od
mora do Save, od Drine do Une, oni se mogu nadati da e njihova
drava biti sigurna od dijeljenja, a prava sigurna. Naa najvea nada i
uzdanica jesmo mi sami, ne svijet, Turska ili Evropa. Svi koji su nas bar
jedanput ostavili, ostavit e nas opet. Dok su organizacije za zatitu
ljudskih prava 9. decembra u hladnom Oslu odraavale protest povodom ovogodinjeg dodjeljivanja Nobelove nagrade za mir Evropskoj
uniji, predsjednik Evropske komisije Jose Manuel Barroso podsjetio je svijet kako Evropa nije bila dovoljno mona da zaustavi rat u
26

Elvedin Subai

Bosni i Hercegovini 92 95. I ako dobiva Nobelovu nagradu za mir

Unija, ije zastave su bile na podruju Bosne dok je ona krvarila, ta
nam garantuje da e biti mona ako Bosnu opet neko pokua raniti
secesionizmom ili mitomanskim nacionalizmom?

Da ponemo brinuti o sebi pomogao nam je shvatiti i predsjednik Nobelovog komiteta, Thorbjorn Jagland, koji je naveo kao
jednu od zasluga Evrope i kraj mnogih etnikih sukoba: Ulazak
Hrvatske u lanstvo, poetak pristupnih pregovora Crne Gore, kandidatski status Srbije - sve je to jaalo proces pomirenja na Balkanu.
Mogunost lanstva u EU unaprijedilo je i u Turskoj stanje ljudskih
prava i demokratiju. Svi su tu - na broju. A, Bosna?

27

Zapis iz domovine

Kada zaboravimo
sami sebe
Nekada nam se ini kako je zaborav sastavni dio bonjakog
identiteta. Prvo to su Bonjake drugi zaboravljali kroz povijest, a drugo jer su sami sebe vremenom zaboravljali

PRVI PUT SU BONJAKE ZABORAVILI na Berlinskom kongresu 1878. godine. Evropski i turski politiari i analitiari planirali
su nau budunost te razgovarali o nama bez nas. Nismo bili neko,
ve neto kao datost u dravno-trgovinskim vezama monih sila.
Bili smo objekt, a ne subjekt.

Zaboravili su nas 1918. godine. Stvaranjem Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca Bonjaci su zaboravljeni kao narod, kao povijesni element balkanskoga mozaika. Zaboravljeni su bili kao ljudi, kao bia s
pravom na ivot, imetak, kulturu, vlastiti identitet, ime je otvorena
mogunost da se nad njima ine zloini diljem Bosne ili, pak, Sandaka. Sjetimo se jednog opisa masakra nad Bonjacima Sandaka nakon to su optueni i osueni za ubistvo srpskog sreskog naelnika
Boka Bokovia. Nakon to su taoci u ahoviima bili poklani, iao
je jedan seljak iz naeg sela, Sekula, od jednog mrtvaca do drugoga i
rezao im ile na nogama. Tako se radi na selu s volovima nakon to ih
se sjekirom obori, da se ne bi ponovo mogli dii, ukoliko su jo ivi.
Neki su u depovima mrtvaca nali komade eera natopljene krvlju,
kojeg su kasnije jeli. Djeca su bila trgana iz naruja majki i sestara i
pred njihovim oima zaklana Muslimanskim svetenicima upali
su brade i urezivali krstove na elo. U jednom selu zavezali su jednu grupu ljudi za plast sijena i zapalili. Neki su kasnije tvrdili da je
plamen iz zapaljenih tjelesa bio purpurno crven. Jedna grupa napala
je jednu usamljenu kuu. Seljak je upravo gulio jagnje.
28

Elvedin Subai

Oni su imali namjeru da ga streljaju i zapale kuu, ali oguljeno jagnje

im je dalo ideju da seljaka objese za noge na ljivu. Jedan mesar mu
je ogulio lobanju sjekirom pazei da ne povrijedi tjelo. Onda je rtvi razrezao grudi. Srce je jo tuklo. Mesar je golom rukom istrgnuo
srce i bacio ga psetu. Kasnije se prialo da ga pseto nije taklo. Jer ak
ni pseto nee turskog mesa. Ako ovijek hladno promisli, moe da
izgleda da nije bitno na koji nain budu ljudi ubijani i ta se poslije
dogaa sa njihovim tjelesima. Ali, nije tako. Upravo ta injenica da
su oni pronalazili tako zaprepaujue naine ubistva, da su ljude
klali kao ivotinje, djeluje najuasnije i otkriva cijelu mranu prolost
njihove due ubica. U ovoj zemlji ubistvo nije nita zastraujue. Na
to se nauilo. Ali, neovjeni nain ovih ubistava i sadistiki uitak
u tome pobudili su otpor i jednodunu osudu i ako se kod rtava
radilo o muslimanima Da nepravda bude potpuna nisu muslimani
bili oni koji su ubili Boka, nego crnogorski prvaci iz Kolaina. Moj
otac je to kasnije saznao od jednog povjerljivog ovjeka, pie kao
jugoslovenski disident Milovan ilas u Zemlji bez pravde. (ak
je i ilas u jednom periodu smatrao kako je bonjaka nacija samo
teoretsko pitanje.)

Strategija lanog optuivanja, poput sluaja u sandakom
mjestu ahovii, bila je uspjena u istrebljenju Bonjaka diljem Kraljevine i nastavljena je sve do posljednje agresije na Bosnu, kada su
optueni za ubistvo srpskog svata u Sarajevu. Naalost i metode ubijanja su preivjele do danas. Naalost, ovo je period kada su Bonjaci
poeli sami sebe zaboravljati i svoju povijest, ime su presudili sebi
da im se ona ponavlja. Poeli su vjerovati, na noge ii ljudima, koji
e obui crne koulje i godine 1941. zaboraviti Bosnu i Bonjake kao
komije. U haosu Drugog svjetskog rata, etnikoj ideologiji i modelu
Nezavisne Drave Hrvatske, zavisne o faistikoj maineriji, Bosna
i Bonjaci opet su neto, a ne neko. Zaboravljaju nas 1945. godine
ljudi u crvenim kouljama.

Stvaranjem Jugoslavije, jedini politiar koji nije zaboravio sebe,
svoju zemlju i svoj narod, njegovu tragediju povijesnu, jeste Husaga
ii koji je upitao svoje komije gdje je esta buktinja na grbu Jugoslavije.
Gdje je Bosna i gdje je narod ijom krvlju se natapa balkanska zemlja desetljeima i zahvaljujui ijim lobanjama drugi su nazvani vojvodama?

29

Zapis iz domovine

Kada su se krajem osamdesetih poeli napokon sjeati svog
identiteta, porijekla i sudbine, 1992. godine opet su ih drugi zaboravili. Zaboravljeni od Evrope, svijeta, ali i komija, koje su Bonjaci titili od nacista i faista rezolucijama i proglasima, Bonjaci su poubijani u Omarskoj, Prijedoru, Bratuncu, Viegradu...
Zaboravljeni su bili i 11. jula u Srebrenici.

I nita nepojmljivo Bonjacima ne bi trebalo biti u tom zaboravu - pa nisu prvi put zaboravljeni. Nepojmljivo im treba da bude
to se Srebrenice i bosanskih srebrenica esto sjeaju samo u mjesecu julu. Jedanaestog jula s obrazom treba doi u Srebrenicu. Za ovaj
jedan dan u godini potrebno se pripremati 364 dana prije i pred rtve
donijeti ono to smo uinili za njih u protekloj godini: presudu u njihovu korist, knjigu o njihovoj sudbini, film o njihovoj patnji... Jevreji su svojom tragedijom promijenili svijest evropskih naroda, stvorili grinju savjesti koja je mijenjala miljenje pravnika, historiara,
politiara... S temom rtve proeli su knjievnost, nauku, umjetnost
i objasnili svijetu ko je bio rtva a ko delat u Drugom svjetskom
ratu, dok najpoznatija svijetu ispriana pria o rtvi i delatu u Bosni
jeste filmska u kojoj se ne zna ni ko je poeo rat. Ne govorimo o tome
da Bonjaci trebaju ustrajavati na uvjeravanju cijelog svijeta kako su
samo oni rtve, ve da se ne stide braniti istinu o rtvama.

Jer, prvi korak ka zaboravu sebe i svoje povijesti jeste neopravdan stid. Ne treba se bonjaki politiar, knjievnik, novinar,
umjetnik stidjeti ta su drugi poinili, ve ta je on poinio. Stoga, nepojmljivo treba biti kako je vremenom u rjeniku bonjakih politiara, novinara, intelektualaca, umjetnika i dr. agresija
postala rat, rat graanski konflikt, i napokon: konflikt - nemili
dogaaj. Ubijeni, masakrirani, silovane, zaklani i spaljeni postali su mrtvi, mrtvi su postali rtve i naposlijetku rtve su postale
posljedice rata, nemilih dogaaja. Legitimnost ispovijedi rtava i
legitimnost povijesti dovedene su u pitanje zarad istine koja mora
odgovarati svima: krivca je teko pronai, jer krivi su svi, osim mrtvih.
U javnosti svaka pria o rtvama agresije postaje sama sebi svrha.
Zeleni tabut Srebrenice ili Viegrada postaje aktuelna pria novinara, posljedica jednog nemilog dogaaja za koji su svi krivi,
dnevni komentar i sredstvo uvjeravanja u politiki progam.

30

Elvedin Subai

Naravno, esto se suoavamo s problemom da se Bonjaci za
ustrajavanje na istini o rtvama optuuju za antisrpstvo ili antihrvatstvo; za ovinizam, iako su oni u svakom ratu i miru pokazali da su
daleko od ovog osjeaja koji je svojstven Sartrovom antisemiti: To je
kukavica koja ne eli da prizna svoj kukaviluk; ubica koji potiskuje
svoju naklonost ka ubistvu, nemoan sasvim da je prigui a koji se,
ipak, ne usuuje da ubije, osim iz potaje ili u anonimnosti gomile; nezadovoljnik koji se ne usuuje da se pobuni iz straha od konsekvenci
svoje pobune.

31

Zapis iz domovine

Domovina od
Baarije do Ilide
Analizirajui izjave povratnika i sami strateki odnos prema imovini i povratku u manjem entitetu, moemo doi do zakljuka, kojeg
naravno moemo dovesti u pitanje, da je proces povratka zaboravljeni projekat kod politiara

EVIDENTNO JE DA BONJACI NAPUTAJU manji entitet

uslijed tekih ekonomskih uslova ivota, loe infrastrukture, osjeaja nesigurnosti: od paljenja imovine, prebijanja povratnika, napada
na damije i imame, prijetnji... do javnog slavljenja ratnih zloinaca,
provokacija pred vjerske blagdane itd. Za glavne probleme, zato je
povratak oteavajui, mogli bismo odrediti: nezaposlenost, nepotivanje amandmana o konstitutivnosti naroda, minirana podruja,
neizgraena infrastruktura (putevi, kanalizacija, vodovod, socijalna infrastruktura, elektromrea), neregulisana zdravstvena zatita,
nepostojanje razvojnih planova i programa (iako imamo razvojne
agencije) i psiholoki osjeaj nesigurnosti usljed ratnih i postratnih
trauma.

Kada govorimo o nesigurnosti trebamo imati na umu i da su
mnogi povratnici svakim danom gledali (gledaju) osobe koje su tokom agresije inile zloine nad nesrbima, poput Milenka Burila iz
Foe, Duka Kornjae iz ajnia, Gorana Vujovia kao slubenika
MUP-a u Bilei, Miroslava Duke, lana SDS-a, i drugih. Takoer,
poseban problem, koji nije materijalne ili sigurnosne prirode, jeste
osjeaj Bonjaka da se nalaze u tuem, stranom gradu, a time
prvenstveno podrazumijevaju drastinu promjenu kulture i obiaja
ivljenja u gradovima. Prema izjavama povratnika moemo primjetiti da se pomo i politika povratka u nekim gradovima svodi na
32

Elvedin Subai

puko obezbjeenje osnovnih ivotnih potreba povratnika. Mnogi

povratnici naglaavaju osjeaj usamljenosti ee nego nesigurnosti.

Naglasak na kulturi, tradiciji, folkloru samo jednog naroda,
zapravo zbog odsustva multikulturalnosti u optinskim ili znaajnim
dogaajima povratnici se osjeaju graanima drugog reda. Moe se
stei utisak da se od povratnika trai da se zadovolje hranom, zdravstvom i stambenim rjeenjem, kao da nisu graani kulture, folklora,
zabavno-edukacijskih projekata i sl. Ukoliko uzmemo u obzir da su
esto povratnici stariji ljudi ili oni koji nemaju iskustva sa organizovanjem javnog ivota, odgovornost bi trebali preuzeti Bonjaci koji
su napustili svoj rodni grad, ali potrebna je posebna analiza o drutvenom angamanu ovih ljudi u dijaspori ili gradovima u Federaciji.
Slina je situacija i sa zaposlenjem. Bonjaci bi, shodno etnikoj zastupljenosti, mogli dobiti radna mjesta u zdravstvenim, obrazovnim i
drugim institucijama kao visokokvalifikovani kadar, ali mali je broj
visokoobrazovanih Bonjaka povratnika. Dok pozicije ili radna mjesta
za niu strunu spremu i radna mjesta u privatnom sektoru ne zahtijevaju, uvjetno reeno, ravnomjernu zastupljenost naroda, veinski narod moe imati monopol nad radnim mjestima. Bonjaci sa zavrenim fakultetom uglavnom su zaposleni u gradovima Federacije,
a povratnici bez fakulteta i odgovarajue strune spreme ne mogu
nai posao kao nesrbi, ime se radna mjesta u gradovima manjeg entiteta preputaju veinskom narodu. Ono to moemo primjetiti jeste
da je glavni nosilac kulturnog ivota kod povratnika Islamska zajednica. Nakon obnove kua meu prvim povratnikim zahtjevima jest
obnova damija. Upravo u damijama bonjaki povratnici nastoje
odrati vjerski, ali i kulturno-tradicijski element bonjakog naroda.
Jer, oni nemaju mnogobrojna nevladina udruenja, finansirana iz
budeta, koja svoje kulturne i druge projekte ne vide vanim dalje
od sarajevskih, zenikih, tuzlanskih i drugih optinskih (federalnih)
granica.

Ukoliko razmatramo angaman politikih sranaka, u procesu
povratka, sa sigurnou moemo tvrditi da je Stranka demokratske
akcije imala najveu ulogu u procesu povratka, za razliku od drugih,
naroito Socijaldemokratske partije, iji aktivni lanovi ne bi znali nai
put do sela u Istonoj Bosni, jer njima je Bosna od Baarije do Ilide.
Naravno, dananji pokazatelji govore nam i koliko je SDA efikasno
33

Zapis iz domovine

provodila politiku povratka te nas dovodi do pitanja: ta bi bilo da je

bila, umjesto nje, neka druga stranka? Analizirajui izjave povratnika
i sami strateki odnos prema imovini i povratku u manjem entitetu,
moemo doi do zakljuka, kojeg naravno moemo dovesti u pitanje, da je proces povratka zaboravljeni projekat kod politiara. ak ni
u predizbornim kampanjama politiari povratak vie ne spominju.
Ko se vratio - vratio se, kako nam ree jedan povratnik. Zbog politikantstva donacije su esto ile u ruke pogrenim osobama. Ljudi
s kuama u Federaciji dobivali su ponekada vee donacije nego pravi
povratnici u manjem entitetu. Takoer, niko nije vodio rauna u koje
svrhe donacije idu pa imamo sluajeve da je asfaltiran put do groblja,
a osnovne putne infrastrukture nema meu kuama jednog naselja.
Naroito bi trebalo istraiti ko manipulira kolektivnim centrima, gdje
mnogi jo uvijek ive. Kome odgovara odravanje kolektivnih centara
umjesto vraanja tih ljudi u prijeratna mjesta? Da li je to samo dio ispolitiziranog kreiranja istih nacionalnih teritorija? Ipak, kada govorimo o povratku jedini uspjean jeste kolektivni ili masovni povratak,
to jest vraanje vie porodica, naroito iz kolektivnih centara, u jedan
grad, ulicu, naselje ili selo, jer povratnici naputaju manji entitet upravo zbog spomenutog osjeaja usamljenosti u svojoj ulici, selu

Mnogi povratnici smatraju da je njihovim gradovima potrebno
vratiti prepoznatljivi urbani duh, a koji se moe vratiti samo masovnijim povratkom, to jest mijenjanjem nacionalne strukture grada.
Politiki ivot Bonjaka je vie nego lo. U ovim gradovima po jedan
(ili nijedan) Bonjak je politiki aktivno angaovan. To omoguuje
politiarima veinskog naroda da razliitim mjerama i projektima
donose odredbe i rjeenja koja imaju politikantski cilj, poput odluka
o izgradnji, koje esto znae i oduzimanje bonjake zemlje, razliitih
stambenih jedinica, poslovnih objekata i spomenika to uveliko utjee na izgled grada. Velika opasnost za egzistenciju Bonjaka u manjem entitetu jeste injenica da su povratnici spomenutih (i drugih)
gradova uglavnom stariji ljudi. ta moemo oekivati nakon popisa
stanovnitva idue godine? Ne bavei se pitanjima sudbine, govorei
jezikom logike, za nekoliko godina mnogih povratnika nee biti, a
kako mlaih, naroito djece, nema u nekim mjestima, dijelovi manjeg
entiteta se postepeno etniki iste i bez odreene politike. Ovo nije
sluaj samo sa Bonjacima, jer Hrvati takoer naputaju manji entitet.
34

Elvedin Subai

Naravno, postoje mjesta gdje Bonjaka nema jer ne ele biti, iako
postoje uslovi za normalan ivot. Svoj ivot nastavili su u gradovima Federacije i ne razmiljaju o povratku, ali to je ve druga, moda
i osjetljivija tema. Uzmimo samo u obzir da mnogi ne ele uopte
posjetiti rodno mjesto, a veliki broj Bonjaka prodaju kue i imanja
po niskim cijenama Srbima. Dok se god ne razvije svijest Bonjaka da
ne smiju prodavati svoju imovinu oko Drine, Tare, Plive... ovaj proces
mirnodopskog etnikog ienja nee se zaustaviti. Problem e biti
ako se bonjaki korpus svede samo na Sarajevo i okolna sarajevska, ili druga mjesta, duboko unutar Federacije. Sela oko spomenutih
gradova u manjem entitetu i Srbi naputaju, ali grad, bez kojeg se
ni selo ne moe razvijati, poklanja se Srbima. Stoga, nije ni udo
to u nekim selima gdje ive bonjaki povratnici nema osnovne infrastrukture, poput struje. Hoe li za nekoliko godina samo vakufska zemlja, koja se inae i ne moe prodati, biti sve to je ostalo od
bonjakog imanja u nekim gradovima? Problem povratka i njegove
odrivosti u BiH je, takoer, vezan za ispolitizirano kreiranje istih nacionalnih teritorija za stanovnitvo. Republika Srpska, sa svim
svojim parametrima je uspjela da zavri svoju misiju u segmentu etniko iste teritorije. Naravno, ta teritorija nije 100% etniki ista, ali u
procesu glasanja, popisa ili nekih drugih analiza, ona je uveliko ista.
Nije problem ni u srpskom narodu, jer mnogima je onemogueno da
se vrate u Federaciju. Problem je politika.

I dan-danas moemo uti u tzv. Istonom Sarajevu komentare
tipa: Ovi Srbi to ive u Federaciji su gori od Bonjaka..., a alosno
je to ovakve izjave najee izgovaraju pripadnici policije RS-a ili
politiari. Tako su mnogi Srbi izloeni torturama svojih vlastitih kulturno-prosvjetnih radnika, intelektualaca, vlastodraca... Nakon rata
u Republici Srpskoj (Istono Sarajevo, Pale, Sokolac, Banja Luka...)
izgraeno je 117.000 novih stambenih objekata za Srbe koji su se raselili iz Federacije, i na taj nain su bili primorani da prodaju svoju
imovinu u Fedraciji, jer da bi dobili novu stambenu jedinicu ne mogu
posjedovati drugu nekretninu na podruju federacije.
Dakle, planski je uraeno da teritorij Republike Srpske bude etniki
ist.

35

Zapis iz domovine

Domovina u srcu
Nove generacije Bonjaka bi se zbliavale. Moda bi to bio lahak
nain da zadrimo Bosnu u dijaspori i postignemo dijasporu u
Bosni.

RIJE DIJASPORA grkog je porijekla i oznaava pripadnike jednog naroda koji ive odvojeno od matice, odnosno koji su se zbog
neke teke nevolje udaljili od svog doma i domovine.
Ti ljudi koji ive u dijaspori svjesni su injenice da i oni i njihovi potomci u novoj sredini ostaju trajno ivjeti. No, njihove veze s matinom
zemljom i narodom se nikada ne prekidaju. Oni trajno uvaju svijest
o svom porijeklu, jeziku, konfesiji, kulturi i civilizacijskom krugu iz
kojeg potjeu. Takoer, prema materijalnoj i drutvenoj mogunosti,
odravaju veze s rodbinom, rodnim krajem i zemljom iz koje potjeu.
U onim sredinama gdje su brojniji i materijalno bolje osposobljeni
odravaju este kontakte s matinom domovinom preko udruenja i
institucija koje su u novoj sredini formirali. (Enes Pelidija)

Dan dijaspore Islamska zajednica, kao najozbiljnije tijelo koje
okuplja bonjaku dijasporu, zvanino obiljeava 11. aprila. Moe
na prvi pogled izgledati apsurdno estitati Dan dijaspore mnogim
ljudima koji su prisilno odvojeni od svoga doma i domovine, ali on
je zbog razliitih okolnosti i potreba ustanovljen. Dan dijaspore ne
obiljeava se na poseban nain. Cjelokupno obiljeavanje sastoji se
od odreenih, vie formalnih, estitki razliitih udruenja, demata i
sl. Nema tu sjeanja na dogaaje i povijest dijaspore. U ovom osvrtu
na Dan dijaspore autor nastoji skrenuti panju na jedan, nadati se,
primjenjiv prijedlog.

36

Elvedin Subai

Razmotrimo mogunost razmjene djece izmeu Bonjaka u dijaspori

i Bonjaka u Bosni. Iako moe zvuati grubo rije razmjena, ona e
nam najlake predoiti mogunost da djeca jedne bonjake porodice
iz Bosne provedu bez roditelja sedmicu-dvije ili mjesec dana, npr.
preko kolskog odmora tj. ferija, u bonjakoj porodici u dijaspori i
obrnuto: da djeca naih Bonjaka u dijaspori budu lanovi porodice
u Bosni! ta dobivamo time?

Mladi Bonjak iz Njemake, Austrije, Norveke, Amerike
proveo bi bez roditelja jedan odmor sa edukativno-odgojnim, kulturno-historijskim i duhovno-obiajnim, ivotnim asovima u jednoj
sasvim obinoj, bonjakoj, iskrenoj porodici u Bosni. Njegov boravak ne bi sliio odmoru kojeg provede sa roditeljima tokom ljetnog
odmora u Bosni, kada manje-vie ivi skoro isti dijasporski ivot,
samo u drugoj sredini. Vezan za roditelje, sa obavezom brzog obilaska mnogobrojne rodbine i turim upoznavanjem s drugim mladim
Bonjacima, on nikada nee moi doivjeti iskustvo Bosne, bonjakog mentaliteta, kulture, vjere, bosanske svakodnevnice kao kada bi
proveo sam, sa deparcem prosjenog bonjakog djeteta ili mladia,
jedui hranu svakodnevnog menija bonjake porodice u BiH, sluajui necenzurisane prie, gledajui dnevnik u pola osam, koristei
(ako ga ima) spori internet, kupei sijeno s bijelom maramicom na
glavi, radei i ivei sa svojim bonjakim kolegama potpuno iskreno
i prirodno Bez uljepavanja bosanskoga ivota i bonjake svakodnevnice. Drugim rijeima, mladi dijasporac za nekoliko dana stekao
bi iskustvo koje e rado nositi (ili ne nositi) zauvijek u ivotu. Moda
bi osjetio ivot koji ne moe osjetiti tokom porodinog boravka na
odmoru u BiH. Takoer, svojim iskustvom dijaspore mogao bi utjecati na porodicu s kojom bi boravio, svoju rodbinu, druge mlade
s kojima bi doao u susret, ali i bolje razumio i osjetio ivot Bosne o
kojem slua, ita i gleda putem medija.

S druge strane, ta oekivati od mladog Bonjaka koji bi
bez roditelja proveo u dijaspori odreeno vrijeme? Poznajui dobro
gostoprimstvo Bonjaka u dijaspori, on bi bio njihovo drugo dijete.
Sasvim iskreno i prirodno dijasporska porodica bi ga obavezala
dunostima koje je imalo njihovo dijete, koje e tada biti u Bosni, ali
i obezbijedila mu sve to njihovo dijete inae ima od nebosanskog deparca do svakodnevnog omladinskog ivota u evropskim
37

Zapis iz domovine

(svjetskim) gradovima. Mnogim mladim Bonjacima bila bi to jedinstvena prilika da napuste bosansku stvarnost, zamagljenu drutveno-politikim, moguim nacionalistikim, ekstremistikim temama
i problemima. Prilika da se oslobode ustajalog, lokalizovanog, mahalskog, ponekad nekulturnog, ponaanja u tramvajima, komiluku,
koli, kafiima, ulicama, drutvu. Omeeni bosanskim granicama,
nerijetko gradskim ili kantonalnim, mladi Bonjaci, u nemogunosti
putovanja, ne mogu osjetiti i upoznati drugi mentalitet, red, sistem,
poredak, navike, ponaanje, ambicije, obiaje sem onoga to osjete i
ive zatvoreni, omeeni granicama jednog mjesta, naselja, grada,
drutva.

Jednostavno djeca kroz razmjenu, koja ne kota nita jer porodice ne bi nita dodatno izdvajale novac i vrijeme nego to inae
odvajaju za svoju djecu, stekla bi iskustvo koje bi im dalo nove vidike, svjetonazore, navike, ideje, a moda i osjeaje. Nove generacije
Bonjaka bi se uvezivale i zbliavale. Moda bi to bio lahak nain da
zadrimo Bosnu u dijaspori i postignemo dijasporu u Bosni.

Bonjaci iekuju dijasporu, svoje prijatelje, komije, rodbinu
kako bi ih ispitivali o ivotu u dijaspori; kako bi bili ponosni to ispune povratnika mjesta od ajnia do Kozarca; kako bi imali ulogu
njihovog politikog analitiara i vodia, ali i kako bi ih podsjetili da
se obnavlja damija u njihovom mjestu i da su potrebne donacije itd.
Dijaspora oekuje od svojih Bonjaka u Bosni To, ipak, treba pisati
neko ko ivi u dijaspori. Valjda i od nas ima neke fajde osim dobrih
viceva i jo boljih rotilja.

38

Elvedin Subai

Revolucija
Revolucija e se desiti tek kada se ona desi u naoj
mahali, naem domu, naoj porodici, naoj intimnoj postelji, u nama samima.

KAO APSOLVENTI, PROFESORI NA BIROU, studenti u kreditima... svaki dan oekujemo da promjene trebaju doi odozgo,
ne pomiljajui da bi trebalo moda biti obratno, pa tek onda pitati:
kada e se desiti revolucija? Mnogi od nas nisu politiari, ali svoju
svakodnevno
konformistiko-oportunistiko-utilitaristiko-egoistinu politiku provode po benzinskim pumpama, kolama i fakultetima, javnim prijevozima i privatnim bautelama s vagama, kantarima, potpisima, diplomama, ugovorima, bar-kodovima, datumima - a
najgora politika je politika moraliziranja koja e biti naplaena tako
visoko da bi i aneli zaplakali kada bi mogli.

Revolucija e se desiti tek kada se ona desi u naoj mahali,
naem domu, naoj porodici, naoj intimnoj postelji, u nama samima. Pobogu, kakve veze ima politiar i njegov zanat s doktorom koji
uslugom stee omu pacijentu - maloobrtnikom trgovcu; s trgovcem koji terorie prodavaicu; s prodavaicom koja vara radnika s
cijenama; sa radnikom koji ne prijavljuji porez zakida studenta; sa
studentom koji vara profesora na ispitima; s profesorom koji predaje
deset predmeta na fakultetima; s fakultetom koji odgaja i obrazuje
prvospomenutog - doktora.

Kada na svom radnom mjestu penzionerima onemoguimo
prijavu na konkurs... desit e se revolucija. Kada dama sa svjeom
jutarnjom minkom ne bude primitivno gazila ljude u javnom prijevozu, i kada ljudi ne budu koristili javni prijevoz samo kada nema
39

Zapis iz domovine

revizora, i kada revizori ne budu provodili radno vrijeme u arijskim kafanama i kada kafane budu izdavale sve raune... desit e se
revolucija. Kada direktor bude dijelio plate radnicima kao svoje honorare, i kada radnici budu radili za direktora kao za sebe - desit e se
revolucija. Kada hirurg bez elje za plavom kovertom bude razmiljao da njegova zarada ovisi o zdravlju pacijenta, i kada pacijent bude
potovao zvuk trube vozila hitne pomoi u saobraaju i kada voza
hitne pomoi ne bude koristio vozilo u privatne svrhe... desit e se
revolucija.

Postoje u BiH i poteni obini graani koji, ne ekajui nikakvo udo, svakodnevno mijenjaju stvari oko sebe i to svojim linim
primjerom. Umjesto da njegov nain ivota postane moralni zakon
jednog drutva, on postaje razlog da ga proglase naivinom, utogljenim malograaninom. Ovaj obini graanin teko nalazi sugovornika, prijatelja, sugraanina koji bi zajedno s njim bio spreman ivjeti poteno: da ne daje mito, ne koristi telefon na poslu za privatne
razgovore, odlae smee na naznaeno mjesto, potuje saobraajne
znakove... Jednostavno da bude ovjek bez obzira na sistem i svu
nepravdu.

Kao takav - miran, bez boje i mirisa, skoro pa usamljen na
obini graanin ivotari bosansku svakodnevnicu sve dok se jednog
jutra miris kahve ne provue do njegovih hladnih nozdrva a njegova supruga pozove svog blinjeg i planim glasom kae da je obini
graanin zauvijek zatvorio oi u snu. Zapravo, san ga tu no nije savladao, jer nije ga ni imao. Razmiljao je on, kao bivi borac, no prije
da se zapali u znak protesta... ali pred kim i zato? Pa ovo je Bosna.
Ovdje, ponekad, ne raa plodom ni bosansko kamoli arapsko proljee.

40

Elvedin Subai

Blagoslovljena
zemlja
Vei problem od krtosti na zemlju mogu biti samo oni koji su
u tekoj materijalnoj situaciji a ne ele dobiti besplatno zemlju
za obradu. Nema zaposlenijih ljudi od onih koji nee nita da
rade, rekao bi pisac Molijer.

PRIJE PAR GODINA, dok jo nisam shvatao koja je razlika izmeu

nezaposlenosti i besposlenosti, u haremu Begove damije razgovor s
ovjekom, koji je trebao biti okosnica odgoja moga ivota, mogao se
zavriti trivijalnim uljudnim propitivanjem da nije bilo kvazimeteorolokog razgovora o vremenu, a kasnije o zemlji. Tek u ovim godinama osjeam ta je ovjeku zemlja. Kada u svom vrtu osjetim kako
mi bose noge propadaju u mehku zemlju i kako se spajam s njom.
Nita me vie u ove stare dane ne odmara, pokuao je svom bivem
ueniku da objasni odgajatelj iz medrese. Tada kao mladi, koji je bio
samo jedan u nizu onih koji su bijegom na studije potvrdili svoju teoriju kako su motika i zemlja prokletstvo mladenakog ivota, nisam
ni slutio da ta ljubav prema zemlji moe biti odriva, kao i tvrdnja
jednog vaiza da umrlog voda izbaci dok zemlja nikad, jer on je dio
nje i ona dio njega. Neizbjeno spajanje. Uzvieni Stvaralac stvorio je
ovjeka od zemlje, a mogao je od kamena, stijene, vatre

Za na smiraj Gospodar nam je preporuio sputanje lica na tlo,
zemlju: Pomozite sebi strpljenjem i namazom, a to je, zaista, teko,
osim poslunima. (El-Beqara, 45) Jedan evropski naunik izvrio je
ispitivanje zakljuivi da je najbolji nain za tijelo u odstranjivanju
tetnih svakodnevnih elektromagnetskih naboja, kojima je ovjek u
savremenom tehniko-tehnolokom svijetu izloen, a koji ozljeuju
41

Zapis iz domovine

tijelo i prouzrokuju glavobolje, esto sputanje ela na zemlju, tako

da zemlja apsorbuje tetne naboje. Tokom sedde, glava zauzima
nii poloaj u odnosu na srce i, stoga, krv tee lake do mozga poto
srce ne mora raditi suprotno gravitaciji. To ubrzava opskrbu mozga
hranjivim tvarima koji je odgovoran za izluivanje neurotransmitera kao to su GABA, serotonin, dopamin, enkefalin, endorfin, acetilkolin, glutamat itd. Odreeni neurotransmiteri djeluju sedativno,
prouzrokuju blagostanje, mir, zadovoljstvo, spokojstvo i optimizam
odreene osobe i pridonose uravnoteenom duevnom stanju.

Uzvieni Gospodar zemlju opisuje mjestom gdje inae svakodnevno traimo svoj odmor: Zar Zemlju posteljom nismo uinili
(En-Naba 6). Interesantno kako Uzvieni kae da je stvorio enu
kako bi mukarcu ona bila smiraj (En-Nisa, 19), dok na drugom
mjestu nalazimo opis ene kao zemlje (El-Beqare, 223), /iako ga mnogi itaju samo u kontekstu plodnosti/. Koliko ljudi, naroito u dananjem ivotu karakteriziranim stresom i urbom, mogu uzeti ozbiljnom
pretpostavku da je blizina zemlje pozitivna za ovjeka, njegov smiraj,
njegov dijalog sa njim samim?

Naputena zemljita diljem Bosne ostavljaju dojam da mi vie
ne vjerujemo ni u drugu snagu zemlje - njen blagoslov. U njenu mo
darivanja plodova koje ivot i jednu vrstu fizikog smirenja ovjeka
znae. Onako u naputenim poljima, ravnicama i livadama, kao avetima pogrenih uvjerenja modernog graanina ove drave, prolaznik ne
nalazi tragove blagostanja naih prijanjih generacija koje se, ponavljajui: Boe samo zdravlja!, nisu plaile neimatine i gladi sve dok su
imali zemlje za obraivanje. Njihovo potovanje i odnos prema zemlji naroito se oituje njihovom rtvom kada se agrarnim reformama,
nacionalizacijom i otimainama pokuao oteti od njih taj Boji dar.
Danas, pored ljudi koji su se udaljili od zemlje svakodnevno penjui
se u svoje stanove visokih nebodera, ak i manje imuni, ili oni ije
porodice drhte od neimatine i gladi, bjee od zemlje te naviru u gradove radije prosei po asfaltiranim cestama, koje su zabetonirale miris
i izgled zemlje, nego vjerujui u blagoslov zemlje. Zato graani koji
u dugovima preivljavaju bosansku svakodnevnicu bjee od zemlje?
Zar bosanska zemlja nije dosad, naroito tokom ratova, potvrdila da
je blagoslovljena i da e dati plodove samo ako elimo?

42

Elvedin Subai

I dok itamo kako bh. graanin najvei dio linog dohotka potroi na prehranu; kako su se cijene hrane u svijetu od 2001. do 2011.
udvostruile; kako Svjetska organizacija za ishranu (FAO) procjenjuje da e zbog visoke cijene hrane broj gladnih u svijetu dostii rekordnu cifru od jedne milijarde; kako se najavljuju nestaice hrane
u svijetu (nestaice osnovnih itarica, penice, kukuruza, rie itd.)
koje e za manje razvijene zemlje znaiti glad, i dok strahujemo od
novih medijskih informacija o labaratorijskim analizama koji su to jo
uvozni artikli u naim trgovinama kancerogeni, hoemo li iskoristiti
ovo proljee za sjetvu i bar za linu upotrebu imati plodove bosanske
zemlje, umjesto uvoza i kupovine tuih?

Lobi koji preferira uvozne artikle moi e uskoro nesmetano manipulirati cijenama odreenih namirnica koje svaki graanin
moe proizvesti. Prema podacima Uprave za indirektno oporezivanje BiH prole godine uvezene su velike koliine voa i povra koje
se proizvodi i u BiH, a najvie su uvoene jabuke, kruke, krompir,
luk i kupus. Ovaj isti lobi prouzroio je teku situaciju kod bh. poljoprivrednika koji ispred zgrade Vlade Federacije protestima nastoje
dobiti podsticaje za 2013. godinu. Sve manji broj bh. poljoprivrednika
znait e vee cijene odreenih proizvoda. Naravno, nije svima sueno i potrebno da obrauju zemlju te da imaju line proizvode, ali
sjetimo se hadisa Muhammeda, a.s: Ko ima zemlje neka je obrauje
ili neka svome bratu to omogui ne dajui je pod zakup. Stoga, ko
ne eli obraivati zemlju duan je zemlju predati bez ikakve naknade
svom bratu, roaku, prijatelju, dematliji da je on obrauje.

Vei problem od krtosti na zemlju mogu biti samo oni koji su u
tekoj materijalnoj situaciji a ne ele dobiti besplatno zemlju za obradu. Nema zaposlenijih ljudi od onih koji nee nita da rade, rekao
bi Molijer.

43

Zapis iz domovine

nai orijentiri
Naravno, muslimani u BiH danas grade i obnavljaju damije
svjesni da damija jeste njihov simbol, nacionalni i kulturni
spomenik, ali nije i ne moe biti samo nacionalni i kulturni
spomenik

PONEKADA SE ZAMJERA ZATO SE esto pie o otvorenjima

damija, postavljanju kamen-temeljca za damiju. esto ovo pitanje
uz probavljivu dozu sarkazma postavljaju akademski visokoobrazovani muslimani, koji bi znanstvenim teorijama trebali ne samo ukazati, ve i promovirati ta sve jednom muslimanu u BiH znai damija
i zato svaku aktivnost u i pri dematu treba mnogo pronicljivije sagledavati. Pored svih imamsko-hatibsko-muallimskih i teoloko-formalnih opservacija o vanosti damije, mogue je posvetiti niz stranica fenomenu odnosa muslimana u BiH prema damiji? U damiji se
oituju ivotne navike ili osobine jednog muslimana. Saff s mihrabom
mogli bismo posmatrati kao simbol mogueg jedinstva muslimana i
potvrde njihove parlamentarnosti, opredjeljenja da bez egostiko-utilitaristikih namjera mogu predvoditi, ali i biti predvoeni. Redovni,
ponekada skoro pa formalni, imperativ imama pred poetak namaza
da se zbiju i poravnaju saffovi jeste imperativ osiguranja jedne zajednice po principu svi za jednog - jedan za sve, kojim oni svjedoe zajedniko djelovanje u cilju stjecanja Boijeg zadovoljstva. Poredani u
saffove muslimani svjedoe da zajedno mogu nastupati u djelima za
interes Onoga, ali i Ovoga svijeta, ukoliko se radi o opem interesu.

Upravo su muslimani u BiH izgraivali i branili svoju zajednicu
po principu saffa, a prve borbene ete proizale su iz svijesti o mihrabu i saffu. Udruenja i organizacije, stranke i koalicije s predsjednici44

Elvedin Subai

ma i lanovima su formirane i nestajale, dolazile i prolazile, ali saff je s

imamom uvijek ostajao. Spajajui ramena u namazu, rukujui se poslije namaza, udiui isti zrak, trpei vruinu i hladnou, muslimani
su ostvarivali komunikaciju zasnovanu na jednostavnosti, jednakosti
i osjeaju bratstva. U saffu se poduavaju skromnosti i blagi su jedni
prema drugima, jer imaju svijest da stoje pred Onim koji je iznad njih.

Kako ree jedan sarajevski profesor u vezi s lijeenjem srca
od gordosti i tatine: Zar ita moe bolje odgojiti ovjeka od primanja udarca nogom u glavu dok pokuava uiniti seddu u
prepunoj damiji? Komunikacija koja se utemeljuje u saffu je
izgradnja principa potivanja miljenja svakog pojedinca, principa demokratinosti, pravednosti i jednakosti. U saffu nema rezerviranih mjesta za zvanice, nema nejednakih, stoga svako ima pravo i da predloi, kritizira ili pokrene odreenu akciju u vezi sa
zajednicom, dematom. Prijedolozi i kritike prenose se u mihrab.

Obraajui se dematu iz mihraba imam potuje Poslaniki
obiaj. Tako se omoguava i interakcija predvodnika i predvoenih,
koja rezultira akcijom, dinamikom i regulacijom rada zajednice. Razmjenjuju se ideje i sugestije demata i imama, a uz potivanje mjesta
i poslanike tradicije oplemenjuje se parlamentarizam i tolerancija
najraliitijih ideja, miljenja ili negodovanja. Prostor pod kubbetom
Boije kue dobiva funkciju skuptine, senata, kongresa kojega ne
naruavaju politikanstko-interesni prohtjevi. Nakon komunikacije i
interakcije, zakljuci se potvruju i verificiraju na minberu. Dogovor
iz mihraba prenosi se na minber koji je simbol sistematizacije rada
jedne zajednice. Za razliku od mihraba, na minberu nema razgovora. Na hutbi ne samo da se slua imam, ve je tradicijom zabranjen
svaki razgovor, komentiranje, negodovanje. Drugim rijeima, nakon
mihraba minberom se peati dogovor zajednice kojeg svaki pojedinac
mora da potuje. Ova bespogovorna utnja u toku hutbe i pokoravanje izreenom jeste potivanje zajednikoga dogovora. Nakon
minbera preostaje samo realizacija dogovorenoga, a koja e po vjerskim standardima certificirati iskrene namjere pojedinaca i njihovu
elju da budu aktivni lanovi zajednice. Nakon dogovora u mihrabu,
obznane i poziva na minberu, saff je spreman za borbu, rad i akciju.

45

Zapis iz domovine

Zajednica e prepoznati ko e izostati iz borbenih redova, iz njihovog saffa; ko e se povui iz prvog u zadnji saff kako bi napustio zajednicu ili posmatrao zajednicu slea.
Sama izgradnja ili obnova damije utemeljena je na ovim principima
komunikacije, interakcije, sistematizacije i akcije.

Stoga, zar bar jednim novinskim tekstom ne ukazati poast
jednom dematu u Krajini ili Podrinju i njegovoj uspjenoj prii? U
naoj svakodnevnici, obiljeenoj linim interesima, gramljivou,
krtou i pesimizmom zajednica je bez honorara, dnevnica, putnih
naloga, beneficija, diploma i drugih poasti to prate javni angaman,
realizirala jednu pozitivnu i optimistinu ideju? Ko moe opisati svu
rtvu mutevelije ili predsjednika graevinskog odbora, noi bdjenja
imama i dematskog odbora, dane strepnje demata o ishodu njihovog projekta...? Koji drugi projekti kod muslimana u BiH, ali i
drugih vjerskih skupina, mogu okupiti cijelu mahalu, selo, grad da
nesebino skupe milionski iznos? Za koji drugi javni projekat e s
ushienjem i s takvom lahkoom ogroman iznos izdvojiti pojedinci,
poput vakifa za damije koje spominjemo u ovom broju naih novina? Koja ustanova je preivjela stoljea bez zagarantiranog budeta?
Dalje,
svaki radni dnevnik izgradnje damije mogao bi
biti svojevsrna fabula jedne novele, jednog zapisa o ljudima i njihovom ivotu, osobinama i navikama jedne sredine.

Zapravo, mogao bi biti zapis o kulturi i mentalitetu jednoga
naroda. Sve ovo, ali i druge dimenzije damije prepoznaje samo ovjek koji je dio saffa, demata, aktivnog dijela zajednice, pojedinac koji
nije otuen od svog demata i svoje Zajednice. To je ovjek koji pored
svih obaveza kao profesor na fakultetu, opinski vijenik, zastupnik
u parlamentu... eli da uestvuje u radu demata. To su ljudi koji o
svom troku putuju u Rijeku na sveano otvorenje damije kako bi
ukazali poast tamonjoj zajednici. Ti ljudi u isti tren udaraju temelje
i damiji i svojoj, u agresiji, poruenoj kui. Oni plau nad poruenom Aladom i Ferhadijom, jer ne osjeaju mahalu, selo i grad svojim
bez damijskog ezana. tavie, mnogi muslimani iz BiH, kao dio bh.
dijaspore, diljem svijeta grade damije.

Munara je orijentir i simbol dostojanstva muslimana. Ovo
naroito mogu posvjedoiti muslimani u mjestima manjeg entiteta.

46

Elvedin Subai

Kad se ispravila munara u ariji, ispravio sam se i ja! Nit sam
se vie plaio koga, nit krio svoju bjelicu dok sam io gradom. Osjeao sam da je opet ovo i moj grad..., kazao je musliman iz Viegrada
potpisniku ovih redova prole godine. Ovaj musliman je, kao i veina
muslimana u BiH, iskusio terorizam nad svojim vrijednostima, prije
nego je uope saznao za pojam terorizam. Zapravo, muslimani u BiH
zapoeli su borbu protiv terorizma mnogo prije drugih, prije nego
su uli o ovoj poasti, o kojoj sa strahom danas esto priaju graani
mnogih drava. Posljedice tog terorizma muslimani u BiH i danas
nastoje ublaiti pronalaskom bar posmrtnih ostataka svojih najmilijih u bh. gradovima poput Bratunca; sergijama za obnovu damija
i sjeanjem na Dan damija svih poruenih koje su i simbol naega
postojanja i trajanja. Naravno, muslimani u BiH danas grade i obnavljaju damije svjesni da damija jeste njihov simbol, nacionalni i
kulturni spomenik, ali nije i ne moe biti samo nacionalni i kulturni
spomenik.

Zapravo, kako primjeuje autor jednog teksta u ovom broju,
muslimani ne smiju dopustiti da damije postanu interesni prostor za
one koji ...ustaju da namaz obave, lijeno se diu, i samo zato da bi se
pred svijetom pokazali, a Allaha gotovo da i ne spomenu (En-Nisa
142); graevinski objekti nakon sveanog otvorenja; damije-muzeji
ili poput vikendica za molitvu umjesto Boije kue za svakodnevni
namaz... jer bez damije u kojoj e se pronalaziti smiraj za srce i duu
nee opstati ni damija za oko. Nee se moi sauvati rukama ono to
se nije sauvalo srcem i duhom koji slave Gospodara jutrom i veeri.

47

Zapis iz domovine

uvari domovine
U odreenim vremenskim periodima kao obrazovani dio bonjakog stanovnitva njihova uloga bila je od krucijalne vanosti
za egzistenciju, opstanak i razvitak bonjakoga naroda, kao i
drave BiH

IMAMI U BIH SU, zbog svih specifinosti nae drutveno-politike

realnosti i povijesnog konteksta, uvijek imali iri krug djelovanja od
struno-profesionalnog. U odreenim vremenskim periodima kao
obrazovani dio bonjakog stanovnitva njihova uloga bila je od
krucijalne vanosti za egzistenciju, opstanak i razvitak bonjakoga
naroda, kao i drave BiH. S tim u vezi, esto su u povijesti, pored
imamsko-hatibsko-muallimske dunosti, u mnogim mjestima bili interpretatori zakonskih odredbi, inicijatori socio-ekonomskih pokreta,
drutveno-politiki analitiari i aktivisti, te trezveni subjekti u ratnim i mirnodopskim okolnostima. Uivali su povjerenje naroda kao
i politikih struktura, prvenstveno zbog njihovog kategorinog stava
da je sigurnost i prosperitet naroda i drave i vjerska dunost, ali
i zbog njihovog bliskog odnosa s narodom. Primjera radi, u historiografskim djelima nalazimo podatak da su na Skuptinskim izborima 1925. godine u Kraljevini SHS, s obzirom na odsustvo politike
slobode i razliite manipulacije kojima su bili izloeni Bonjaci i njihovi politiki predstavnici, uvari na birakim mjestima bili imami.

U posljednjoj agresiji 97 imama i muallima ubile su jedinice Vojske Republike Srpske i Hrvatskog vijea obrane (HVO).
U Prvom i Drugom svjetskom ratu stradale su desetine imama, ali zbog nemara ili nedostatka institucionalnog biljeenja povijesti kod Bonjaka njihova imena preputena su zaboravu.
48

Elvedin Subai

Bez obzira da li se radi o obrazovno-odgojnom, vjersko-kulturnom ili drutveno-politikom angamanu, jednostavno imami su
uestvovali u svim vanim procesima u bh. drutvu, a koji se tiu
Bonjaka i BiH.

Tako je bilo i tokom posljednjeg popisa stanovnitva. Islamska zajednica je bila primorana da svakodnevno prati proces popisa i
skree panju stanovnitvu, ali i odgovornim institucijama, na vane
segmente popisa, mogue greke i manipulacije pri popisu, koje
mogu biti katastrofalne za budunost Bonjaka u BiH. Naravno, i u
ovom procesu najvaniju ulogu imali su imami. Njihov svakodnevni
angaman u interpretaciji zakona, objanjavanju procesa popisa i elemenata popisnice bio je kljuan u uspjenoj realizaciji popisa, bar
u onoj mjeri dokle seu mogunosti i ingerencije imama. Upravo je
posljednji angaman, odnosno drama koju su imami doivjeli tokom
popisa razlog pisanja ovoga teksta.

Naime, politiki aktivisti odreenih stranaka nastojali su angaman mnogih imama, prema dostupnim izvjetajima s terena,
omalovaiti, tavie omalovaiti cjelokupan rad Islamske zajednice
u vezi s popisom. Godinu dana imami su prisustvovali seminarima i
trening-sastancima u vezi s popisom, te potrebne informacije prezentirali graanima. Svakodnevno su bili na raspolaganju za informacije
graanima, dematlijama u BiH, ali i dijaspori. Tokom samog procesa popisa u mjesecu oktobru, njihov privatni ivot bio je u drugom planu. Njihov angaaman nije bio utemeljen na politikim ili
materijalnim interesima, ve na principima univerzalnih vrijednosti,
stoga svaka kritika na raun imama, kao i Islamske zajednice, u vezi
s popisom (p)ostaje suvina. Ove kritike e se intezivirati pa emo
moda u budunosti itati kako je posljednji popis neuspjean jer su
ga vodili imami i Islamska zajednica, ba kao to su optueni za
radikalizaciju graana tokom agresije i neuspjeh nacionalne identifikacije Bonjaka u postratnom periodu.

Naravno, Bonjaci su svjesni da su ove optube kritiara,
tanije politikih pragmatika, njihova nastojanja da se prekrije njihov nerad, ali koliko su imami svjesni da moraju zatiti svoje ime, tanije nametnuti se kao jedan od najvanijih inilaca naega drutva, to oni i jesu? Ne bi bilo suvino uraditi analizu:
49

Zapis iz domovine

a)
koliko
se
najuspjenijih
studenata
fakulteta
islamskih
nauka
odluuje
za
imamski
poziv;

b) postoji li intencija kod imama, naroito s titulom magistra ili doktora nauka, da naputaju imamski
posao, odnosno da mijenjaju radno mjesto i zato (zar imami ne bi trebali biti najobrazovaniji ljudi s najveim titulama?);

c) da li su zadovoljni odnosom mjesenih primanja njih i drugih uposlenika Islamske zajednice;
d) da li su imami zadovoljni odnosom slubi i javnog mnijenja Islamske zajednice prema njima (uzima li iko u obzir da imam, pored
imamsko-hatibsko-muallimskog posla, mora brinui se o razliitoj
papirologiji i aktivnostima biti i slubenik Vakufske direkcije, Ureda
za zekat, Ureda za had, El-Kalema, Preporoda...);

e) da li je prednost to se na uprilienim predavanjima, tribinama, manifestacijama u dematima i ustanovama Islamske zajednice
kao predavai preferiraju osobe drugog profila, a ne imami (na predavanjima se stjee utisak da bi dematski imami s viegodinjim iskustvom bili mnogo efikasniji nego druge osobe, poput profesora, sve
brojnijih mladih naunih radnika s titulom magistra ili mastera i sl.);

f) da li je opravdana i krajnje pozitivna uloga da se imami ne
smiju politiki angairati (naroito u manjem entitetu te mjestima
gdje to drutveno-politiki okvir, tavie, zahtijeva).

Zato ovo ne bi bilo suvino? Zbog konane analize gdje je
mjesto imama u javnosti: koliko ih je prisutno u kolskim, opinskim
i odborima mjesnih zajednica... ali i koje mjesto zauzimaju u samoj
Islamskoj zajednici i odborima njezinih institucija i ustanova?

Potrebno je pronai nove metode promoviranja i vrjednovanja rada imama. Njihov bezuvjetni angaman tokom popisa pokazao
nam je koliko je njihov posao sloen, koliko su predani svom radu,
ali da mediji i politike strukture ne ele vidjeti imama kao pozitivnu linost u drutvu. Pored imamskih obaveza, muallimskih asova i spremljenih vazova za hutbu i predavanja, te nakon ispunjenih
obaveza prema svim dopisima slubi i ureda Islamske zajednice, od
pronalaska dokumentacije o vakufskoj zemlji do prodaje vjerske literature u jednom dematu i medlisu, imam mora i prezentirati svoj
intelektualni rad - pisati i objavljivati lanke; svoj humanitarni prikupljati donacije i uestvovati u svim humanitarnim akcijama; osmis50

Elvedin Subai

liti sadraje za mlade; biti vjerni uvar tradicionalnih manifestacija

ali i inovativan u njihovoj pripremi... i, nakon svega toga (i drugoga),
u svom domu biti sin, mu i naroito dobar otac, kako dematlija ne
bi nakon akam-namaza izrekao uvrjedljivi komentar: U hode djeca najgora.

S tim u vezi, miljenjima da je hoda inventar damije i ateistiko-provincijalistikim alama da je hodin posao najlaki, imamski poziv se oteava, te se ujedno izaziva odbojnost od ove plemenite
misije, naroito u oima mlaih generacija: prvo u javnosti, gdje se
mladima namee da vjeruju vie lokalnim ejhovima i internet-daijama nego imamu, a drugo u Islamskoj zajednici gdje se najbolji studenti ne ele profilirati za imame.

Naravno, ne treba zaboraviti imame koji su izuzeci, izuzeci u
svemu pozitivno navedenom, osim u tome da imaju iste titule kao
imami. Ali, o njima neka tekstove piu Kiramen Katibin.

51

Zapis iz domovine

Januar,2015
2015
Januar,
Sarajevo
Sarajevo
52