Oblici i naini komunikacije izmeu profesora i uenika

Komunicirati znai ivjeti. Ono to je disanje za bioloki ivot, to je komuniciranje za drutveni.

Na biolokom planu nije svejedno diemo li isti, svjei zrak ili zrak koji je oneien plinovima i
ugljinim dioksidom. Tako je na psihikom i duhovnom planu podjednako vano ozraje u kojem
meusobno komuniciramo, kako se jedni prema drugima odnosimo, koje rijei koristimo, kako
tee komunikacija na verbalnom i neverbalnom planu. (Bratani, 2002, str.73) Komunikacija je
klju odgoja, temelj uspjene nastave i svih meusobnih odnosa. Komunikacija je osnova za sve
meusobne odnose pa tako i za odnose u odgoju i nastavi, u porodici i koli. Cjelokupna odgojna
djelatnost poiva na komunikaciji. Osnovni je instrument odgoja i obrazovanja razgovor izmeu
uitelja odnosno profesora i uenika, izmeu profesora meusobno i izmeu uenika meusobno.
Uiteljeva je odgovornost usaditi u uenika znanja koja je ovjeanstvo steklo o sebi i prirodi i
svemu vanom to je stvorilo ili izumilo. (Delors i dr., 1998, str.22) .To se moe ostvariti
uspjenom komunikacijom i zbog toga je odgovornost na uitelju-profesoru za kakvou
komunikacije u nastavi i odgoju. Mnogi problemi u obitelji i koli nastaju zbog nedostatka
adekvatne i uspjene komunikacije, zbog netonog zapaanja osjeaja i neadekvatnog reagiranja
na njih. Znati prepoznati svoje i tue osjeaje i umjeti adekvatno regirati nanjih, osnova je ne
samo za uspjeniju komunikaciju, nego i za sretniji i radosniji ivot u porodici i koli.
Komuniciranje je, za razliku od informiranja, dvosmjerni proces, u kojemu je povratna
informacija njegov sastavni dio. Komunikacija je mnogo vie nego izmjena rijei; cjelokupno
nae ponaanje prenosi neku poruku i utjee na osobu s kojom smo u odnosu. Komunicirati ne
znai samo razgovarati rijeima. Komunicirati znai mnogo vie od toga. To znai razmjenjivati
poruke, misli, sudjelovati u osjeajima drugih.Komunikaciju moemo jednostavno definirati kao
interakciju putem znakova. Meusobna komunikacija odvija se izmeu dviju ili vie osoba
licem u lice s mogunou neposredne povratne informacije. Ovisi o stepenu poznavanja i
meusobno uspostavljenom povjerenju. Ukljuuje verbalno i neverbalno ponaanje, izravnu
povratnu vezu te unutarnja i vanjska pravila. Odvija se spontano, uvjebano i planirano. Nije
statina, nego dinamina, trai obostranu aktivnost i meusbono utjecanje. Kvaliteta
uspostavljenog odnosa bitno utjee na uspjenost meusobne komunikacije. Obostrana iskrenost i
uzajamno povjeranje u tome igraju vanu ulogu.
Oblici i naini komunikacije
Osnovna podjela jeste na verbalnu i neverbalnu komunikaciju.Verbalna komunikacija se slui
govorom i pismom.Verbalnom komunikacijom informiramo druge o objektivnom stanju, idejama,
mislima, zbivanjima oko nas i u nama. Vezana je uz sadrajni aspekt komunikacije i pod svjesnom
je kontrolom. Neverbalna komunikacija moe biti dopuna ili zamjena za verbalnu. Neverbalnom
komunikacijom izraavamo osjeaje, stavove, osobine linosti. Vie je vezana za odnosni aspekt i
pod utjecajem je nesvjesnog dijela nae linosti . esto nismo svjesni pokreta i poloaja tijela,
izraza lica, posebno oiju (pogleda), boje glasa, prostorne udaljenosti, fizikog izgleda (odjea,
kosa, nakit) itd. Nismo svjesni koliku vanost u naim odnosima igra usklaenost verbalnog i
neverbalnog dijela komunikacije. Verbalne poruke veinom djeluju na razumski dio sugovornika
(naih uenika), a neverbalne na osjeajni. Za pravilno oblikovanje i razumijevanje poruke vani
su njezini i verbalni i neverbalni elementi. Interpersonalna komunikacija je suvremena znanstvena
disciplina koja se bavi problematikom interpersonalnog komuniciranja. Interpersonalna
komunikacija je namjerno ili nenamjerno, svjesno ili nesvjesno, planirano ili neplanirano slanje,
primanje i djelovanje poruka unutar neposrednih (licem u lice) odnosa meu ljudima. Osnovni je
instrument odgoja i obrazovanja razgovor izmeu profesora i uenika, izmeu profesora
meusobno i izmeu uenika meusobno. To je savremena znanost o razgovoru koja predstavlja
teoretsku i strunu pozadinu vjetine interpersonalnog komuniciranja. ovjekovo ponaanje je
manjim dijelom naslijeeno (genetski odreeno), a veim dijelom singenetski steeno, naueno
prihvaeno preko intenzivnih neposrednih odnosa, tj. interpersonalnom komunikacijom sa ostalim

ljudima. Uenik u koli nastavlja razvijati svoj singenetski program, pri emu i dalje glavnu ulogu
ima razgovor izmeu njega i profesora te izmeu samih uenik. Razgovori, komunikacija i
odnosi unutar porodice i unutar kole postaju osnovni nosioci odgoja i obrazovanja, ponaanja
uenika. Njihov psihomotorni i obrazovni razvoj ovisi o neposrednoj interpersonalnoj
komunikaciji. Pravila novog naina komuniciranja uope, a u porodici i koli posebno, u prvi plan
postavljaju problem osjeaja, njihova izraavnja, zapaanja, razumijevanja i prihvaanja.
Uspjeno komunicirati znai znati se spustiti na razinu druge osobe, znati se povezati s drugima,
utkati se u drugoga. Za uspjenu komunikaciju bitna je naa sposobnost da svoje osjeaje opiemo
rijeima, da ih verbalno izrazimo. Opisivanje osjeaja vodi dijalogu koji pospjeuje odnose s
drugima. Za uenika u koli to e biti lake, ukoliko, moe slijediti profesora kao model. Kada
nam dijete opie svoje osjeaje, nema razloga da ih ne prihvatimo. Iskrenost u izraavanju je bitna,
a ona se stjea iskustvom. U pravilu, osjeaji se izraavaju jae neverbalnim porukama nego
rijeima jer je neverbalna poruka manje svjesna nego verbalna i zato joj moemo vie vjerovati. U
komunikaciji s drugima esto nismo svjesni svojih pokreta, mimike lica, boje glasa, dodira,
tjelesnih pokrata (naina kako stojimo, sjedimo, namjetamo ruke), prostornom udaljenou
(udaljavamo se ili pribliavamo). Komuniciramo, takoer, i nainom kako se oblaimo, fizikim
izgledom, mirisom. Neverbalnim porukama jasnije i snanije izraavamo naklonost i nenaklonost,
prihvaanje i odbijanje, interes i dosadu, toplinu i hladnou. Izraz lica i boja glasa posebno su vani
za izraavanje osjeaja. Smjeak, npr. izraava prijateljstvo, prihvaanje i suradnju. Pokazalo se da
ima vie kontakata oima izmeu osoba koje se vole, nego izmeu onih koje se ne vole.
Emocionalna znaenja takoer se tonije iskazuju bojom i modulacijom glasa.
Neverbalni znakovi za ljudsku toplinu i hladnou (Bratani, 2002, str.115)
) Neverbalni znak
Toplina
Hladnoa

Ton glasa
Izraz lica

Mek i blag
Smijeak, zainteresiranost

Grub
Lice
bez
Nezainteresiranost

Poloaj tijela

Nagnut
prema
naprijed Oputen

Otklonjen od drugog Napet

Kontakt oima
Dodir

Gledanje drugog u oi
Blagi dodir drugoga

Izbjegavanje gledanja u oi
Izbjegavanje dodira drugog

Geste

Otvorene,
dobrodolice

Zatvorene, uvju sebe

Prostorna udaljenost

Bliska (mala)

izrazi

Udaljena (velika)

izraza

Neverbalna komunikacija profesora

Profesor, ulaskom u razred, uspostavlja interakciju s uenicima najprije neverbalnim znakovima
kao to su osmijeh, pogled, pokretima ruku, kretanjama, nainom odijevanja i sl. Nije svejedno
deifriraju li uenici u neverbalnim znakovima nastavnika smiranost, naklonost, zainteresiranost,
entuzijazam, elju da pomogne uenicima, radost, razdraganu nestrpljivost, da ih naui neem
novom ili im neverbalni znaci govore sasvim neto drugo.Profesor uspostavlja interakciju s
uenicima mislima i osjeajima, eljama i oekivanjima svjesno i nesvjesno. Odsjaj radosti u
oima nastavika, ruke koje se ire prema uenicima, blaga nagnutost prema naprijed, lice i tijelo
oputeno, pozitivne vibracije iz kojih emanira naklonost potaknut e radosno raspoloenje i stvorit
ozraje vedrine i povjerenja. U takvom ozraju rijei nastavnika zasigurno e imati jae
djelovanje i plijeniti pozornost uenika. (isto, str.143) Boja glasa -Boja glasa otkriva toplinu ili
hladnou ljudskog srca, osjetljivost ili neosjetljivost, naklonost ili nenaklonost onoga koji govori
prema onome kome se obraa, ali, takoer, i zagrijanost ili ravnodunost prema onome o emu
govori. Za uenike boja glasa nastavnika od izuzetne je vanosti. Izraz lica- Prema opoj impresiji
na prvi pogled neije nam lice moe biti ugodno ili neugodno, drago ili mrsko, lijepo ili runo i sl.
Lice otkriva nae emocije i osjeaje, na unutarnji duhovni ivot. Na licu najvie govore usne, oi,
miii. Nije svejedno jesu li znakovi usna, oiju i miia lica usklaeni ili ne. Pogled, kontakt
oima -Kontakt oima vaan je neverbalni znak kojim pokazujemo nae raspoloenje, nau
naklonost i na stav prema drugima. Daje nam vrlo znaajne informacije. Ukoliko nekoga ne
gledamo u oi za vrijeme razgovora, nego gledamo pored njega, iznad ili kroz njega, osjeat e se
prilino neugodno. Ali osjeaj neugode bit e nazoan i ukoliko sugovornika stalno gledamo u
oi. Geste rukama Gestikuliranje rukama jednim je dijelom, vezano i uz tip komuniciranja.
Osobe, koje pripadaju kinestetikom tipu komuniciranja, gestikuliraju vie nego one koje
pripadaju vizualnom ili akustinom tipu. Geste najee prate verbalnu komunikaciju, a ponekad
mogu biti zamjena za rije.Kroz itavu historiju rairene su ruke bile znak istine, iskrenosti,
odanosti i poslunosti. Kada su ljudi otvoreni i poteni, onda obino jedan ili oba dlana okrenu
prema sugovorniku. Skriveni dlanovi, u depu, iza lea i sl., mogu ukazivati na neiskrenost i la.
Dlanovi okrenuti prema dolje ukazuju na autoritarnost i poziciju moi, za razliku od otvorenih
dlanova. Pokreti-geste rezultat su sredinje mentalne obrade kao i govor. Pokret i govor se
usporedo obrauju. Kretnje prenose dio obavijesti koja se ne ponavlja govorom. One mogu
ukazivati na dosegnuti cilj ili pak pokazati kako bi sluateljstvo trebalo reagirati. (Neill, 1994,
str.91) Poloaj tijela -Tijelo blago nagnuto prema naprijed otkriva naklonost i toplinu, za razliku
od blagog otklona tijela prema natrag koji otkriva hladnou i nenaklonost onoga koji govori
prema onome kome govori. Kretanje po razredu, prostorna udaljenost -Kretanjem po razredu i
prostornom udaljenou od uenika profesor otkriva svoj stav prema uenicima, svoje osjeaje,
trenutano raspoloenje. Pribliavanjem uenicima nastavnik potie interakcije. Pribliavanje je
znak nastavnikove naklonosti, elje za ohrabrenjem uenika, za pomaganjem i sl. Udaljavanjem
od uenika natavnik iskazuje nenaklonost, nezainteresiranost, hladnou u odnosu s njima i sl.
(isto, str.150). Dodir- ruka ohrabrenja U odreenim trenucima nastavne situacije, kada
neverbalni znakovi uenika upozoravaju profesora na obeshrabrenost, nelagodu, strah,
rastresenost i sl., potrebna je direktna pomo profesora. Poznata je ruka ohrabrenja naroito u
trenucima kada profesor osjeti da su snage uenika posustale.
Nije svejedno kako druga osoba razumije nae poruke i kako doivljava
cjelokupno nae ponaanje i nas kao linost. Povratna je informacija u procesu
komuniciranja, posebno u nastavi, ona karika koja bitno odreuje uspjenost
uenika, ali svakako ukazuje i nastavniku/profesoru na njegovu uspjenost.
Profesor je uspjean toliko koliko su uspjeni njegovi uenici. Komuniciranje je
uvijek dvosmjeran proces. Praenje neverbalnih znakova uenika dok
nastavnik predaje na izvjestan nain osigurava dvosmjernost tog procesa.

Povratnu informaciju, iz neverbalnih znakova uenika, moemo dobiti pratei

izraz lica, naroito oi i usta, titraje miia na licu, poloaj tijela, stopala.
Zainteresirani izraz lica, tijelo i glava u pozi sluanja, gledanje u oi
nastavnika, aktivno praenje njegova izlaganja, bit e neverbalni znak da
uenik razumije ono to nastavnik govori, verbalno i neverbalno. (isto, str.
89) Uz razumijevanje vezuje se i zadovoljstvo pa e zadovoljan izraz lica i
iskra u oima uenika biti pouzdan znak nastavniku da ga uenik pozorno
prati i razumije. Meutim, i onda kada smo gotovo sigurni da neverbalni znaci
ukazuju na razumijevanje, nee biti na odmet i verbalna povratna informacija.
Povratna informacija, openito gledajui, daje uvid jesu li osobe, koje
meusobno komuniciraju, pridale isto znaenje porukama, rijeima ,
znakovima, odnosno, jesu li se na sadrajnom planu sporazumjele. Povratna
informacija daje uvid i u nain kako su uspostavili odnos. Profesor, traei od
uenika povratnu informaciju, dobiva uvid u kojoj su ga mjeri uenici uspjeno
shvatili, kako su interpretirali njegove poruke, to su pritom doivjeli, kako su
ga prihvatili. Komunikacija je uspjena, sa sadrajnog aspekta, kada osoba
koja prima poruku na isti nain tumai znakove kao osoba koja je poruku
uputila. Uloge osobe koja alje poruku i osobe koja poruku prima u nastavi se
neprekidno izmjenjuju. To je u skladu sa zahtjevom suvremene teorije koja
uenje poima kao dvosmjerni proces komunikacije, pri emu je povratna
informacija integralni dio tog procesa. Za uspjenu nastavu vano je da
nastavnik/profesor dobije povratnu informaciju od uenika, ali isto tako, i nita
manje, vano je da uenik dobije povratnu informaciju od nastavnika i to kako
u obliku brojane ocjene, tako i u obliku opisnog ocjenjivanja. Ako razgovor u
koli promatramo kao komunikacijski proces, tada je na jednome
krajuprofesor kao poiljatelj poruke, a na drugome uenik ako primatelj.
Izmeu njih se odvija vrlo sloena komunikacijska dinamika. Profesor ima
namjeru poslati odreenu odgojno-obrazovnu poruku. On je najprije zamisli, a
zatim pretvori u izgovorenu poruku. Da bi dola do uenika, ovaj je mora uti i
razumjeti. To mu mogu oteati mehanike smetnje (umovi, nejasan i tih
govor), ali i semantike smetnje (nerazumljiv sadraj). Ako se te smetnje
uklone ili ih nema, poruka dolazi do uenika, koji je prima, interpretira i
pretvara u njegovu i od njega oblikovanu primljenu poruku i realizira. Treba
istaknuti da poruka koju je primio uenik ne mora odgovarati poruci koju je
poslao profesor. Ona moe biti djelomino ili potpuno promijenjena. Sve to
dobiva posebnu vanost ako imamo na umu da realizacija poslane poruke
ovisi o primljenoj, a ne o poslanoj poruci. Usklaivanje poslane i primljene
poruke u tijeku razgovora izmeu uitelja i uenika osnovni je zadatak
strunog i uspjenog razgovora u koli. (Braja, 1994, str.28)
Sve ovo govori, da uspjenost i strunost odgojno-obrazovnog procesa ovisi o
kvaliteti i uspjenosti komunikacije izmeu profesora odgojnih sadraja i
uenika. Komunikacija izmeu profesora i uenika bit e uspjena i kvalitetna
u onolikoj mjeri koliko jeprofesor svjestan njezine vanosti.Profesor treba biti
svjestan da komunikcija, bila ona verbalna ili neverbalna, stvara, razvija i

odrava ovjeka. Veliki dio ovjekovog (djetetovog) razvoja odvija se u koli.

Nakon porodice, dijete u koli nastavlja uiti i prihvaati razliite oblike
ponaanja te razvijati svoju linost i identitet. To ostvaruje odnosima i
komunikacijom s nastavnikom/profesorom i s ostalim uenicima, najee
svojim vrnjacima. Pri tome glavnu ulogu ima razgovor izmeu njega i
uitelja/profesora. Takav razgovor moe biti rijeima, ali i bez njih. Profesor
treba znati sluati uenika te razgovor meu njima treba biti dvosmjeran.
Samo otvoreni, neposredni i iskreni razgovor ima odgojni utjecaj, a uenici
razgovaraju iskreno ako se uz profesora osjeaju slobodno i neugroeno.
Profesor e ostvariti slobodan i uspjean razgovor ukoliko dobro poznaje sebe,
ukoliko je svjestan svog ponaanja te nema potrebe skrivati se, nego
razgovorom se otkrivati. Vano je razgovarati o osjeajima, potrebama i
eljama profesora i uenika. Osim znanja, uenici bi u koli trebali uiti misliti,
osjeati, doivljavati, stjecati iskustva, matati, oekivati i nadati se. Za to im
je potrebna vjetina uspjene komunikacije, za koju jo u ranom djetinjstvu
treba napraviti vrsta osnove, a onda ih razvijati tokom kole i dalje kroz
ivot.

Sedad Gurda